dijagnostika treniranosti - bib.irb.hr · ski procesi definirani su kao aerobni i anaerobni, a u...

3. dioDIJAGNOSTIKATRENIRANOSTI

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

99

11. godišnja međunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠAZagreb, 22. i 23. veljače 2013.

IZBOR ADEKVATNOG PROTOKOLA TESTIRANJA ZA PROCJENU AEROBNOG I ANAEROBNOG ENERGETSKOG KAPACITETA

Vlatko Vučetić, Sukreški Marko, Sporiš GoranSportsko dijagnostički centar, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

DIJAGNOSTIKA TRENIRANOSTI SPORTAŠA

Odgovarajuća adaptacija sportaševa organizma u procesu sportskog treninga ostvariti će se jedino ako odgovarajuće genetski determinirane morfo-loške, motoričke i funkcionalne karakteristike po-jedinog sportaša prati i odgovarajući trenažni plan i program. Svaki trenažni sustav zahtijeva precizno doziranje, distribuciju i odnos trenažnog optereće-nja i rasterećenja odnosno individualno definirane intenzitete i volumene intervala rada i oporavka. Kako bi trenažni sustav izazvao odgovarajuće adap-tacijske mehanizme i razvoj energetskih kapaciteta u svakoj etapi trenažnog plana i programa, potrebno je poznavati razinu njegove treniranosti i sve rele-vantne parametre potrebne za precizno planiranje i programiranje treninga, kontrolu intenziteta i vo-lumena treninga te praćenje utjecaja trenažnog su-stava na adaptaciju i razvoj aerobnog i anaerobnog energetskog kapaciteta.

Dakle, očigledno je da je za postizanje optimal-nog stanja treniranosti potrebno pratiti i primjenji-vati dostignuća suvremene sportske znanosti a time i specifičnu individualnu dijagnostiku treniranosti sportaša.

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI – AEROBNI I ANAEROBNI ENERGETSKI KAPACITETI

Funkcionalne sposobnosti odnose se na učinko-vitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehani-zama, odnosno osnovnih energetskih procesa odgo-vornih za izdržljivost organizma. Osnovni energet-ski procesi definirani su kao aerobni i anaerobni, a u aktivnostima sudjeluju u različitim omjerima.

Nesumnjivo, u cikličkim sportskim aktivnosti-ma tipa izdržljivosti, vodeću ulogu ima aerobna iz-držljivost odnosno aerobni energetski kapacitet. U

sportskim aktivnostima relativno kratkog trajanja, koje su visokog intenziteta, najveći dio energije se osigurava iz anaerobnih rezervi, odnosno vodeću ulogu ima anaerobni energetski kapacitet, odnosno anaerobna izdržljivost te brzinska i snažna izdržlji-vost. U toj skupini nalaze se sportske igre, kao ak-tivnosti visokog tempa i maksimalnog intenziteta te borilački sportovi, te aktivnosti u kojima dominira glikolitički anaerobni energetski proces (Vučetić i Šentija, 2005).

Važno je istaknuti da na manifestaciju energet-skih kapaciteta u praksi, osim samih energetskih kapaciteta, utječe i razina motivacije, osobine lič-nosti, efikasnost biokemijskih procesa u mišićima, količina glikogenskih depoa itd. Poznato je da sve veći broj autora naglašava važnost razvoja energet-skih kapaciteta kod sportaša neovisno o potreba-ma matičnog sporta ili zahtijeva sportske discipline (Bompa, 1999; Holmann i Hettinger, 2000). Nai-me, razina energetskih kapaciteta povoljno djelu-je na efektivnost treninga, odnosno na sprečavanje nastajanja umora što bi imalo za posljedicu sma-njenje volumena treninga te omogućava realizaciju intenzivnijeg trenažnog procesa jer ubrzava opo-ravak između intervala opterećenja i na taj način omogućava i širi izbor trenažnih metoda i sadržaja. Ona je također preduvjet je za efikasno korištenje ekstenzivne ili intenzivne intervalne metode, a po-sebno se to odnosi na ponavljajuću metodu. Velika preventivna vrijednost kod srčano-žilnih oboljenja te poboljšanje ukupnog psihičkog stanja sportaša, postavljaju ovu sposobnost ne samo na mjesto jedne od najvažnijih kondicijskih sposobnosti, nego i kao preduvjet razvoja drugih kondicijskih sposobnosti (Sekulić i Metikoš, 2007).

AEROBNI ENERGETSKI KAPACITETIAerobni energetski kapacitet (aerobna izdržlji-

vost, kardio-respiratorna izdržljivost ili aerobni fit-

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

100

Vlatko Vučetić, Sukreški Marko, Sporiš GoranIZBOR ADEKVATNOG PROTOKOLA TESTIRANJA ZA PROCJENU AEROBNOG I ANAEROBNOG...

nes) definira se kao sposobnost obavljanja rada kroz duže vrijeme u uvjetima aerobnog metabolizma. Aerobni energetski kapacitet po svojoj je definici-ji je mjera energetskog tempa, odnosno intenziteta oslobađanja energije u jedinici vremena. Odnosno, aerobni kapacitet bi mogli bolje objasniti pojmom aerobna snaga, no s obzirom na to da se u praksi češće koristi pojam aerobni kapacitet ili aerobna izdržljivost, u daljnjem tekstu zadržati ćemo se na tim pojmovima.

Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobno-ga energetskog kapaciteta su maksimalni primitak kisika (VO2max), aerobni prag (AeP), anaerobni prag (AnP), ekonomičnost (E) i efikasnost.

Aerobni ili laktatni prag odnosno prvi ventila-cijski prag definiran je porastom intenziteta tjele-sne aktivnosti na kojemu dolazi do znatnije aktiva-cije anaerobne glikolize u odnosu na mirovanje u radnom mišićju i do porasta koncentracije mliječne kiseline u krvi. Taj prag se javlja pri intenzitetu od oko 40 - 60% VO2max i koncentraciji mliječne kise-line u krvi od oko 1,5-2 mmol/l.

Maksimalno laktatno stabilno stanje (MLSS) ili anaerobni prag (drugi ventilacijski prag) definiran je intenzitetom rada pri kojem je još uvijek mogu-će postići stabilno stanje VO2 i mliječne kiseline u krvi, tj. može se uspostaviti ravnoteža između procesa akumulacije i razgradnje mliječne kiseline (Barstow i sur., 1993). Anaerobni prag se dostiže pri intenzitetu od oko 80 - 90% VO2max (u ne-sportaša pri 65 - 70% VO2max, a u treniranih osoba čak i pri 95% VO2max, ovisno o trenažnom ciklusu - pripre-mnom, pred natjecateljskom ili natjecateljskom), uz koncentraciju mliječne kiseline u krvi od oko 3-5 mmol/L (Viru, 1995).

Intenzitet pri aerobnom i anaerobnom pragu izražava se brzinom trčanja (pokretni sag - km/h, tempo po km i sl.), snagom (bicikl ergometar – Watt, kpm/min ili km/h; veslački ergometar - Watt, ili tempo na 500 m), a može se izraziti i kao vrijednost u % dostignute vrijednosti maksimalnog primitka kisika (%VO2max) ili kao vrijednost u % maksimal-ne dostignute brzine u testu (%Vmax), maksimalnog intenziteta (%Pmax) i sl. Kada govorimo o anaerob-nom pragu procijenjenom temeljem laboratorijskog mjerenja na pokretnom sagu, jedan od najčešće pra-ćenih parametara jest brzina trčanja na razini praga. Brzina pri anaerobnom pragu izravno je proporci-onalna maksimalnom primitku kisika. Primjerice, u vrhunskih nogometaša iznosi oko 15 km/h, a u vrhunskih maratonaca i preko 20 km/h (Vučetić i Šentija, 2005).

ANAEROBNI ENERGETSKI KAPACITETIAnaerobni energetski kapacitet predstavlja spo-

sobnost odupiranja umoru pri dinamičkim aktivno-stima sub maksimalnog ili maksimalnog intenzite-ta. Anaerobni energetski procesi podrazumijevaju stvaranje energije procesima bez korištenja kisika. Kao energenti koriste se mišićni glikogen i kreatin-fosfat, a kao nusprodukt anaerobnog (glikolitičkog) metabolizma nastaje mliječna kiselina (laktat) koja posredno snižava pH krvi i ometa funkciju mišića.

Anaerobni energetski kapacitet definiran je ukupnom količinom energije koja mu stoji na ras-polaganju za obavljanje rada (kapacitet organizma) i maksimalnim intenzitetom oslobađanja energije (energetski tempo). Anaerobne energetske kapaci-tete možemo podijeliti na anaerobni – alaktatni ka-pacitet i na anaerobni – laktatni kapacitet.

U odnosu na aerobni kapacitet, govorimo o su-pra maksimalnim opterećenjima. Karakteristično je stvaranje velikog duga kisika te visoke koncentraci-je mliječne kiseline u krvi. Razina opće anaerobne izdržljivosti ovisi prvenstveno o količini anaerobnih izvora energije (ATP, CP i mišićni glikogen), o nji-hovoj efikasnoj razgradnji (enzimska efikasnost) i puferskoj sposobnosti. Aerobni kapacitet (transpor-tni sustav za kisik) nema značajniji utjecaj na opću anaerobnu izdržljivost, iako se može zaključiti da veći aerobni kapacitet osigurava duže vrijeme ana-erobnog opterećenja jer se mliječna kiselina razgra-đuje uz pomoć kisika (1g mliječne kiseline zahtije-va oko 50 mlO2).

Anaerobno – alaktatni energetski procesi podra-zumijevaju razgradnju adenozin-tri-fosfata (ATP) kreatinfosfata (KP) u mišićnim stanicama. Ovaj energetski sustav naziva se još i fosfageni sustav, a „alaktatni“ znači „bez stvaranja laktata“. Značaj fosfagenog sustava u sportu očituje se pri kratkim sprintevima i startovima, te pri svim trenažnim ek-splozivnim aktivnostima koje traju do nekoliko se-kundi. Ovaj sustav ima mali kapacitet odnosno malu ukupnu količinu dostupne energije, ali najveći ener-getski tempo odnosno najveću brzinu oslobađanja energije. Ovaj sustav predstavlja najbrže dostupni izvor ATP-a za mišićni rad i to stoga što ne ovisi o dugoj seriji kemijskih reakcija i o transportu kisi-ka do radne muskulature. Naime, ATP i KP pohra-njeni su direktno u kontraktilnom aparatu mišića. Pored toga, kreatin koji nastaje razgradnjom krea-tinfosfata, više je alkaličan (lužnat) od samog kre-atinfosfata, te djeluje kao pufer i odgađa pad pH i porast kiselosti koja nastaje pri anaerobnoj gliko-lizi kod produžene aktivnosti. Kod potpunog iscr-pljenja ovog kapaciteta u mišićima potrebno je oko

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

101


2-4 min za resintezu i popunu ispražnjenih depoa kreatinfosfata.

Anaerobno – laktatni energetski procesi podra-zumijevaju razgradnju glikogena ili glukoze ana-erobnom glikolizom do pirogrožđane kiseline uz stvaranje laktata. Taj se proces sastoji od 12 ve-zanih reakcija te se energija za obnavljanje ATP-a oslobađa znatno sporije, dakle manji je energetski tempo nego kod fosfagenog sustava. Da bi kemij-ski procesi anaerobne glikolize postigli maksimalnu brzinu potrebno je svega desetak sekundi. Iako je snaga glikolitičkog sustava značajno manja od fos-fagenog, ukupni je kapacitet dvostruko veći. Da bi se potrošio ukupni anaerobni glikolitički kapacitet potrebna je maksimalna tjelesna aktivnost u trajanju od oko 40 - 60 s. Stoga se značaj anaerobnog gliko-litičkog sustava očituje pri aktivnostima trajanja od nekoliko sekundi do 1 - 2 min, ali i pri intervalnim aktivnostima/treninzima dužeg trajanja. Kod spor-taša, dobar anaerobni laktatni kapacitet znači veću sposobnost i toleranciju na povišenu koncentraciju laktat u krvi, te brži oporavak kod produženih i po-navljajućih brzih dionica.

Uočavamo da je veličina glikolitičkog anaerob-nog kapaciteta dijelom vezana i na strukturalne zna-čajke koje se razvijaju tipično aerobnim aktivnosti-ma (broj mitohondrija u mišićnim stanicama, per-fuzija i kapilarizacija mišićnog tkiva, oksidativni enzimi itd.), što je od praktične važnosti u sportu zbog mogućnosti i potrebe kombiniranja aerobnih i anaerobnih opterećenja u trenažnom procesu. Pred-nost anaerobne glikolize je mogućnost održavanja visokog intenziteta rada i nakon iscrpljenja pohra-njenog ATP-a i KP-a iako je trajanje ovakvog načina dobivanja energije ograničeno stvaranjem nuspro-dukata (laktata) koji će u konačnici dovesti do sma-njenja intenziteta ili potpunog prestanka aktivnosti.

PROTOKOLI TESTOVA ZA PROCJENU ENERGETSKIH KAPACITETA

Testove za provedbu dijagnostike energetskih kapaciteta u praksi dijelimo, s obzirom na mjesto te-stiranja, na laboratorijske i terenske testove, s obzi-rom na karakter testa na specifične i nespecifične. S obzirom na vrstu opterećenja dijelimo ih na testove fiksnog i progresivnog opterećenja, a s obzirom na

Grafički prikaz 1. Jedan od načina prikaza testova za procjenu energetskih kapaciteta (Vučetić, 2009).

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

102


način izvedbe na kontinuirane (bez prekida između pojedinog stupnja opterećenja) ili diskontinuirane (s prekidima između pojedinih stupnjeva opterećenja) testove (Vučetić, 2009).

Napredak sportsko dijagnostičke tehnologije omogućuje sve lakše, jeftinije i preciznije labora-torijsko i terensko mjerenje aerobnih i anaerobnih energetskih kapaciteta odgovornih za energetsku opskrbu organizma za vrijeme sportske aktivnosti. Sukladno tome u praksi se pojavljuje sve veći broj testova koji se baziraju na upotrebi tehnoloških po-magala kao što su mjerači srčane frekvencije, GPS sustavi, sustavi za mjerenje energetske potrošnje i sl.

Pitanje prednosti i mana laboratorijskog odno-sno terenskog testiranja je predmet mnogih istraži-vanja i izuzetno je važno poznavati ih prilikom iz-bora skupa testova i provedbe testiranja. Kao sprave za dozirano opterećenje najčešće se koriste bicikler-gometar i pokretni sag, iako se posljednjih godi-na u sportsko-medicinskim laboratorijima sve više koriste i specifični ergometri za pojedine sportove (veslanje, kajak, plivanje, skijaško trčanje i slično) koji vjerno reproduciraju dinamički stereotip kre-tanja specifičan za pojedini sport.

Biciklergometar u laboratorijskom testiranju omogućava precizno doziranje opterećenja (u Watt-ima) i procjenu mehaničke efikasnosti rada, moguć-nost dodatnih invazivnih i neinvazivnih pretraga a manji je i rizik ozljeđivanja (zbog sjedećeg položaja ispitanika), što je posebice značajno kod ispitanika starije dobi i rekreativaca. Međutim, zbog manjeg udjela aktivne mišićne mase, često lokalna a ne opća mišićna izdržljivost limitira doseg u testu.

Pokretni sag ima prednost u odnosu na bicikler-gometar i druge ergometre s obzirom da omogućava prirodne oblike lokomocije - hodanje i trčanje. Ta-kođer, izmjerene maksimalne vrijednosti primitka kisika, u odnosu na biciklergometar, veće su za oko 5 -15% (Verstappen i sur., 1982; Walsh i sur., 1988).

Uz razlike u odabiru ergometra, laboratoriji se razlikuju i po protokolima primijenjenih testova (ovisno o tradiciji, edukaciji, tehničkoj opremlje-nosti laboratorija, specifičnostima i potrebama is-pitanika itd.). Različiti autori preporučuju različite dužine trajanja pojedinog stupnja opterećenja (kao i ostalih značajki protokola testa, npr. porasta intenzi-teta i nagiba saga) (Froelicher i sur., 1974, Nummela i sur., 1996, Nummela i sur., 2007), stoga je kompa-racija rezultata iz različitih laboratorija i različitih protokola (npr. progresivni test na pokretnom sagu i beep test) često ograničena ili pak nemoguća.

U pogledu optimalnih karakteristika protokola, različiti autori navode kao optimalno ukupno tra-janje testa od 8 do 12 minuta. Pritom su bolji tzv. ‘ramp’ protokoli, koji koriste manji i jednoliki porast

intenziteta između pojedinih stupnjeva opterećenja (Wasserman, 1999).

Testovi sa znatno bržim porastom opterećenja i kraćim ukupnim trajanjem od preporučenog ne daju maksimalne vrijednosti VO2, najvjerojatnije uslijed mišićne limitiranosti zbog prevelikog napora. Sa druge strane, u testovima dugog trajanja, dobivene manje vrijednosti VO2max objašnjene su povećanom temperaturom tijela, većom dehidracijom, bolovima ili nelagodom u mišićima, gubitkom motivacije te različitim energetskim zahtjevima. Danas se pretež-no koriste kontinuirani progresivni testovi optere-ćenja na biciklergometru i na pokretnom sagu, gdje se porast opterećenja postiže ili povećanjem brzi-ne saga (Taylorov test mod.), ili povećanjem nagiba saga (Balke, UCLA test) ili se pak i brzina i nagib progresivno povećavaju (Bruce). U pravilu se test izvodi do iscrpljenja ispitanika, ukoliko nema kon-traindikacija ili limitirajućih faktora.

Problem koji se javlja prilikom laboratorijskog mjerenja i primjene rezultata u trenažnom programu je taj da pri trčanju na pokretnom sagu nema otpora zraka, koji na otvorenome (sportskom polju ili atlet-skoj stazi) raste približno kao kubna funkcija brzine trčanja. Unatoč nelinearnom porastu primitka kisika s brzinom trčanja na otvorenom, i linearna funkcija može zadovoljavajuće dobro opisati odnos VO2 i br-zina pri brzinama trčanja do 18 km/h. Stoga razli-čiti autori preporučuju manje nagibe saga (1 - 2%) radi kompenziranja smanjenog opterećenja zbog nedostatka otpora zraka (Heck i sur., 1985; Jones i Doust, 1996). Vrijednosti fizioloških parametara (frekvencija srca, ventilacija, VO2 itd.) pri trčanju na pokretnom sagu u tom slučaju vjerno simuliraju opterećenje pri trčanju na otvorenom.

U testovima koji koriste veći ili promjenjiv na-gib saga teško je ili nemoguće opterećenje pretvoriti u odgovarajuću brzinu trčanja na ravnoj stazi zbog veće energetske potrošnje (koja raste proporcional-no s porastom nagiba saga), ali i promjene kinema-tičkih, odnosno biomehaničkih parametara (duži-na i frekvencija koraka, amplituda i kutna brzina u kuku, koljenom i gležanjskom zglobu, aktivacija specifičnih mišića i mišićnih skupina itd.). Paradok-salno, pojedini autori navode nešto više vrijednosti VO2max pri trčanju uz nagib nego po ravnoj podlo-zi. No u testovima s visokim nagibom saga (preko 10-15%) pri maksimalnom opterećenju (npr. Bal-ke, Bruce), vidljiv je trend snižavanja VO2max s po-rastom nagiba.

Posljednjih godina u Hrvatskoj značajno raste broj testiranja amaterskih i profesionalnih sportaša raznih, kako ‘aerobnih’, tako i ‘anaerobnih’ sport-skih disciplina. Za procjenu energetskih kapaciteta i procjenu ventilacijskih i metaboličkih trenažnih

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

103


parametara u dijagnostičkom centru Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najčešće se koristi tzv. standardni progresivni protokol opterećenja na pokretnom sagu (KFT1 protokol sa početnom brzi-nom od 3 km/h i porastom opterećenja od 0,5 km/h svakih 30’’ uz konstantan nagib od 1,5°). Sa druge strane energetski kapaciteti kod biciklista, triatlo-naca i nekih rekreativaca procjenjuju se temeljem rezultata u progresivnom protokolu na bicikl ergo-metru (KFB1 protokol sa početnim opterećenjem od 50W i porastom opterećenja od 20 W svakih 60’’, uz konstantnu frekvenciju pedaliranja od 90 okr/min). Energetske kapacitete veslača i pojedinih jedriličara procjenjuje se temeljem rezultata na ve-slačkom ergometru (KFV1 protokol sa početnim opterećenjem od 150 W i porastom opterećenja od 20 W svakih 60’’).

IZBOR ADEKVATNOG PROTOKOLA TESTIRANJA ZA PROCJENU AEROBNOG I ANAEROBNOG ENERGETSKOG KAPACITETA

Postavlja se pitanje na temelju čega definira-mo koji je protokol testiranja adekvatan za pojedini sport i pojedini trenažni sustav.

Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri definiranju cilja treninga?

Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri doziranju intenziteta treninga?

Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri kontroli ostvarenog volumena treninga?

Koji su to parametri koji nam mogu pomoći pri analizi kratkoročnih i dugoročnih trenažnih efe-kata?

Kojim protokolom možemo izmjeriti i procije-niti tražene parametre?

Koji protokol daje dovoljno precizne i pouzda-ne informacije?

Kakva je naša (sportaševa / klupska) financij-ska situacija?

Koje sustave i opremu mogu koristiti na tre-ningu?

Koje parametre razumijem i znam primijeniti u treningu?

Opće je poznato da su najvažnije informacije za definiranje ciljeva treninga a samim time i za planiranje i programiranje treninga, odnosno do-ziranje i kontrolu intenziteta i volumena treninga, parametri pri aerobnom i anaerobnom pragu te vrš-nim vrijednostima testa. Isto tako, poznato je da se za doziranje intenziteta treninga koriste parametri

tempa i/ili brzine lokomocije ili kretanja (trčanja, vožnje bicikla, veslanja, plivanja i sl.), frekvencija srca, koncentracija laktata u krvi, subjektivni osje-ćaj opterećenja te snaga. U suvremenoj praksi ko-riste se i biokemijski parametri i temperatura tijela.

Dakle, ako želimo dozirati trening za razvoj npr. razine anaerobnog praga kod nogometaša definitiv-no je potrebno poznavati brzinu trčanja pri anaerob-nom pragu (npr. vanp= 14,0km/h što odgovara tempu od 4’17’’ po kilometru u progresivnom testu opte-rećenja ili vanp=12,5 km/h kod istog nogometaša u intermitentnom progresivnom testu opterećenja (11 level u tzv Beep test i sl)), vršnu vrijednost u testu (npr. vpeak=19 km/h u progresivnom testu optereće-nja ili vpeak = 15km/h što odgovara 14 levelu u tzv Beep testu), frekvenciju srca pri anaerobnom pragu (npr. FSanp= 167o/min), postotak od maksimalne fre-kvencije srca pri anaerobnom pragu (npr %FSmax= 90%) te maksimalnu ili vršnu vrijednost frekven-cije srca (npr. FSpeak = 188 o/min).

Nakon što odredimo ove parametre biti ćemo u mogućnosti odrediti i individualne zone trenirano-sti. Terminološki gledano, zone intenziteta se izra-žavaju u više oblika poput energy zones, training zones ili training intensity zones. U nacionalnim okvirima koristi se također raznovrsna terminologi-ja među kojima se navode energetske zone, zone op-terećenja, trenažne zone, intenziteti trenažnog opte-rećenja i sl. Jedan od osnovnih faktora u planiranju i programiranju treninga jest poznavanje optimalne zone intenziteta zadanog opterećenja za pojedinog sportaša a moguće ih je definirati uz pomoć dvije kritične tranzicijske točke i tri glavne energetske zone (Vučetić i sur., 2002).

Zona oporavka (regeneracije) nalazi se prije AeP (na oko 2 mmol/l i neproporcionalnog povećanja u omjeru VE/VO2) i čisto je aerobna zona - aerobni metabolizam.

Ekstenzivna (EA1 i EA2) i intenzivna (IA1 i IA2) aerobna zona teškog intenziteta nalazi se iz-među AeP i AnP ili aerobno-anaerobna zona i od-govara rasponu intenziteta - kod kojih se energija za mišićni rad oslobađa istovremeno iz aerobnog i iz anaerobnog metabolizma.

Zona vrlo teškog intenziteta nalazi se iznad AnP (približno oko 4 mmol/l i slijedećeg neproporcional-nog povećanja u omjeru VE/VO2) - dominira anae-robni metabolizam.

Ovaj model omogućuje izradu trenažnih ope-ratora za doziranje intenziteta u pojedinim sporto-vima, ali samo na osnovu točno određenog aerob-nog i anaerobnog praga na jedan od gore navede-nih načina.

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

104


Tablica 1. Prikaz zona i pripadajućih parametara jednog sportaša

Protokol Mjesto testiranja i oprema Parametri Sportovi Prednosti/mane

Spiroergometrijski progresivni test opterećenja na pokretnom sagu (start 3,0 km/h, ubrzanje 0,5 km/h svakih 30’’; konstantan nagib od 1,5°)

LaboratorijSpiroergometrijski sustav (npr. CPET, Cosmed, Italija). Opcija+:, oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA)

VO2peak, VO2aep, VO2anp, %VO2; FSpeak, FSaep, FSanp, %FS; vaep, vanp, vpeak, %v; tehnika disanja (VE, Rf, VT), ekonomičnost; Lacpeak, pretrčana udaljenost u anaerobnoj zoni (ds) itd.

Atletika, borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, triatlon (trčanje),tenis, st. tenis, badminton, rekreacija itd.

Prednosti: najpouzdaniji, najprecizniji i najtočniji (referentna metoda), puno podataka, svi parametri se mjere a ne procjenjuju, određuje se svaka zona. Precizno doziranje intenziteta.Nedostatak: skup!

Zone treniranosti FS (o/min) %FSanp (%) %FSpeak (%) v (km/h)

Zona oporavka <120 <65 < 60 < 8.0

Ek. aero. zona 1 i 2 120 – 150 65 – 80 60 – 75 8.0 – 11.0

In. aero. zona 1 150 – 170 80 - 90 75 - 85 11.0 – 14.0

In. aero. zona 2 170 - 185 90 - 100 85 - 90 14.0 – 15.5

VO2max zona > 185 > 100 > 90 > 15.5

Da bi smo mogli izabrati adekvatni protokol za procjenu razine treniranosti energetskih kapaciteta i koristiti izmjerene parametre u toku treninga za doziranje, kontrolu intenziteta i volumena treninga te analizirati akutne i dugoročne utjecaje odrađenih treninga potrebno je poznavati koje i koliko preci-zne parametre nam pojedini protokol (test) može procijeniti.

Drugim riječima, prilikom izbora adekvatnog protokola testiranja energetskih kapaciteta trebali bi izabrati onaj protokol koji nam može ponuditi do-voljno precizne i pouzdane parametre intenziteta (pri aerobnom (vaep ili Paep) i anaerobnom pragu (vanp ili Panp) te vršne vrijednosti (vpeak ili Ppeak), parame-tre za kontrolu oporavka i opterećenja (FSaep, FSanp, FSpeak) te parametre za procjenu aerobnog (VO2peak) i anaerobnog energetskog kapaciteta (Lacpeak, ds i sl). Na temelju ovih parametara biti ćemo u moguć-nosti procijeniti razinu treniranosti sportaša, izraču-nati individualne zone opterećenja, definirati ciljeve i plan i program treninga, složiti homogene grupe za individualni dio treninga, selektirati i orijentira-

ti sportaše te educirati sportaše, trenere i roditelje. Dakako da bismo mogli izabrati protokol mora-

mo poznavati koje informacije nam pojedini proto-kol može ponuditi ili kojim protokol možemo i koli-ko precizno procijeniti pojedine parametre. Istovre-meno, ponekad zbog financijske situacije moramo izabrati protokole koji nam pružaju zadovoljavajuće informacije, iako bi možda nekim drugim protoko-lom mogli izmjeriti obuhvatnije i preciznije para-metre.

KARAKTERISTIKE PROTOKOLA ZA PROCJENU AEROBNOG I ANAEROBNOG ENERGETSKOG KAPACITETA

U ovom radu nećemo opisivati pojedini protokol opterećenja, nego ćemo tabličnim prikazom prika-zati karakteristike te koji od najpoznatijih protokola najpreciznije mjere i/ili procjenjuju pojedine para-metre odnosno koji od protokola opterećenja mjeri najveći broj potrebnih parametara.

Tablica 2. Prikaz karakteristika protokola za procjenu aerobnog energetskog kapaciteta

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

105



Spiroergometrijski progresivni test opterećenja na biciklergometru (start 50W, povećanje opterećenja 20W svakih 60’’; konstantna frekvencija pedaliranja 90 rpm)

LaboratorijSpiroergometrijski sustav (npr. CPET, Cosmed, Italija). Opcija+: oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA)

VO2peak, VO2aep, VO2anp, %VO2; FSpeak, FSaep, FSanp, %FS; Paep, Panp, Ppeak, %P; tehnika disanja (VE, Rf, VT), ekonomičnost; LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni itd.

Biciklizam, triatlon, rekreacija.


Spiroergometrijski progresivni test opterećenja na veslačkom ergometru (start 150W, povećanje opterećenja 20W svakih 60’’)

LaboratorijSpiroergometrijski sustav (npr. CPET, Cosmed, Italija). Opcija+: oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA)

VO2peak, VO2aep, VO2anp, %VO2; FSpeak, FSaep, FSanp, %FS; Paep, Panp, Ppeak, %P; tehnika disanja (VE, Rf, VT), ekonomičnost; LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni itd.

Veslanje, jedrenje, rekreacija.


Progresivni test opterećenja na stadionu ili u dvorani (tzv. Conconi - start 5,0 km/h, ubrzanje 0,5 km/h svakih 200m)

Terensko mjerenjeOprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska). Opcija+: oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA)

FSpeak, FSanp, %FS; vanp, vpeak, %v; LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni (od anaerobnog praga do vršne vrijednosti).

Atletika, borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, triatlon (trčanje), tenis, st. tenis, badminton, rekreacija itd.

Prednosti: Jednostavan i jeftin! Može se istovremeno mjeriti cijela ekipa.Nedostatak: Mjeri se FS pa se procjenjuje anaerobni prag (točka defleksije). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test.

Progresivni test opterećenja u fitnes centru ili klubu na pokretnom sagu (tzv. Conconi - start 3,0 km/h, ubrzanje 0,5 km/h svakih 30’’; konstantan nagib od 1,5°)



Atletika, borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, triatlon (trčanje), tenis, st. tenis, badminton, rekreacija itd.

Prednosti: Jednostavan i jeftin! Precizno doziranje intenziteta.Nedostatak: Mjeri se FS pa se procjenjuje anaerobni prag (točka defleksije). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test.

Progresivni test opterećenja u fitnes centru ili klubu na biciklergometru (tzv. Conconi - (start 50W, povećanje opterećenja 20W svakih 60’’; konstantna frekvencija pedaliranja 90 rpm)


FSpeak, FSanp, %FS; Panp, Ppeak, %P; LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni (od anaerobnog praga do vršne vrijednosti).

Biciklizam, triatlon, rekreacija.


(nastavak tablice 2)

DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

106



Progresivni test opterećenja u fitnes centru ili klubu na veslačkom ergometru (tzv. Conconi - (start 150W, povećanje opterećenja 20W svakih 60’’;)


FSpeak, FSanp, %FS; Panp, Ppeak, %P; LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni (od anaerobnog praga do vršne vrijednosti).

Veslanje, jedrenje, rekreacija.


Intermitentni progresivni test opterećenja na stadionu ili dvorani (tzv. Beep test, Yo-yo test i sl. - start 8,0 km/h, ubrzanje 0,5 km/h svakih 60’’)

Specifično terensko mjerenjeOprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska). Opcija+: oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA)


Borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, tenis, st. tenis, badminton, rekreacija itd.

Prednosti: Jednostavan i jeftin! Može se istovremeno mjeriti cijela ekipa.Specifičnost trenažnih operatora! Relativno precizno doziranje intenziteta.Nedostatak: Mjeri se FS pa se procjenjuje anaerobni prag (točka defleksije). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test. Problem sa naglim skokom frekvencije srca već kod prvog opterećenja. Zone treniranosti se ne mogu primijeniti kod kontinuiranog trčanja! Gubitak energije na akceleraciji i deceleraciji.

Progresivni diskontinuirani laktatni test (npr. trčanje 7x800, 7x400, 5x1000 sa pauzom od 1-3’ i mjerenjem koncentracije laktata u krvi.)

Specifično terensko mjerenjeOprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska). Oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA) i štoperica.

FSpeak, FSanp, %FS; vaep, vanp, vpeak, %v; Lacaep, Lacanp, LACpeak, raspon u anaerobnoj zoni (od anaerobnog praga do vršne vrijednosti).

Atletika-trčanja, borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, tenis, st. tenis, badminton, triatlon, rekreacija itd.

Prednosti: Specifičnost trenažnih operatora!Nedostatak: Relativno skup. Mjeri se koncentracija laktat u krvi pa se procjenjuje anaerobni prag (D-max i sl metoda ili 4 mmol/l metoda). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test. Ne precizno određivanje anp i zona treniranosti. Doziranje intenziteta.

Plivački progresivni diskontinuirani laktatni test (npr. plivanje 7x200m, 10x100m sa pauzom od 1-3’ i mjerenjem koncentracije laktata u krvi.)

Specifično terensko mjerenje Oprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska). Oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA) i štoperica.


Plivanje, triatlon, vaterpolo.

Prednosti: Specifičnost trenažnih operatora! Nedostatak: Relativno skup. Mjeri se koncentracija laktata u krvi pa se procjenjuje anaerobni prag (D-max i sl metoda ili 4 mmol/l metoda). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test. Ne precizno određivanje anp i zona treniranosti. Doziranje intenziteta.


DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

107



Kajakaški progresivni diskontinuirani laktatni test („osmica“)

Specifično terensko mjerenje Oprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska). Oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA) i štoperica.


Kajak

Prednosti: Specifičnost trenažnih operatora! Nedostatak: Relativno skup. Mjeri se koncentracija laktata u krvi pa se procjenjuje anaerobni prag (D-max i sl metoda ili 4 mmol/l metoda). Individualne zone treniranosti određuju se na temelju pretpostavljenih postotaka za svaku zonu! Ne toliko precizan i pouzdan kao spiroergometrijski test. Ne precizno određivanje anp i zona treniranosti. Doziranje intenziteta.

Tempo test (npr. Cooperov test i inačice – zada se udaljenost ili vrijeme koje treba prijeći u što kraćem vremenu ili preći što veću udaljenost)

Terensko mjerenjeOprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska) i štoperica.

FSavg, FSop, rezultat (s)

Ne preporučamo niti za jedan sport!

Nedostatak: Ne mogu se procijeniti niti vršne vrijednosti, niti parametri pri anaerobnom pragu! Izuzetno zavisan o poznavanju tempa lokomocije (plivanja, veslanja, trčanja), motivaciji itd. Doziranje intenziteta.

Specifični tempo test – poligoni (npr. Hoff test (nogomet))

Specifični terenski testOprema za mjerenje frekvencije srca (npr. Polar, Finska) i štoperica.

FSavg, FSop, rezultat (s)

Specifičan za pojedini sport

Nedostatak: Ne mogu se procijeniti niti vršne vrijednosti, niti parametri pri anaerobnom pragu! Test koji služi više kao trening operator nego kao test za procjenu energetskih kapaciteta.

Tablica 3. Prikaz karakteristika protokola za procjenu anaerobnog energetskog kapaciteta


Kontinuirani intermitentni test (npr. 300m (15x20m), 300 y (12x22,47m), košarkaška, nogometna i rukometna samoubojica i sl.)

Terensko mjerenjeOprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA) i štoperica.

FSpeak, FSop, %FSop; rezultat (s); Lacpeak i Lacop u oporavku (1’, 3’ i 5’), prolazi pojedinih dionica i % najboljeg rezultata jedne dionice.

Atletika, borilački sportovi, košarka, nogomet, rukomet, tenis, st. tenis, badminton, itd.

Prednosti: Mogućnost dobivanja više parametara iz istog protokola (rezultat, prolazi, %peak, FSpeak, FSop, Lacpeak, Lacop itd)Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena. Ovisi o motivaciji.

Diskontinuirani test (npr. RAST (6x35m; 8x40m; 8x40m(20+20m) i sl.)

Terensko mjerenjeOprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA) i štoperica.

FSpeak, FSop, %FSop; rezultat (s); Lacpeak i Lacop u oporavku (1’, 3’ i 5’), prolazi pojedinih dionica i % najboljeg rezultata jedne dionice.


Prednosti: Mogućnost dobivanja više parametara iz istog protokola (rezultat, prolazi, %peak, FSpeak, FSop, Lacpeak, Lacop itd)Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena. Ovisi o motivaciji.


DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

108



Progresivni test na ergometru – raspon od anaerobnog praga do maksimuma (ds (m) ili t (s))

Terensko ili laboratorijsko mjerenjeSustav za mjerenje frekvencije srca Opcija+: Spiroergometrijski sustav (npr. CPET, Cosmed, Italija). Štoperica.

Prijeđeni put u anaerobnoj zoni (ds (m)), vrijeme u anaerobnoj zoni (t (s)).


Prednosti: Mogućnost procijene anaerobnog energetskog kapaciteta iz testa za procjenu aerobnog energetskog kapaciteta.Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena.

Kontinuirani maksimalni test na ergometru – tlim (trčanje na brzini VO2peak)

Terensko ili laboratorijsko mjerenjeSustav za mjerenje frekvencije srca Opcija+: Spiroergometrijski sustav (npr. CPET, Cosmed, Italija). Štoperica.

Prijeđeni put pri vVO2peak (ds (m)), vrijeme izdržaja pri vVO2peak (t (s)), FSpeak, FSop, %FSop;; Lacpeak i Lacop u oporavku (1’, 3’ i 5’)


Prednosti: jedan od najboljih testova za procjenu anaerobnog energetskog kapaciteta.Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena. Ovisi o motivaciji. Ovisi o tehnici trčanja pri vVO2peak.

Kontinuirani maksimalni test na stadionu (npr. trčanje 400-1500m)

Terensko mjerenjeSustav za mjerenje frekvencije srca Opcija+: Oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA).Štoperica.

FSpeak, FSop, %FSop; rezultat (s); Lacpeak i Lacop u oporavku (1’, 3’ i 5’), rezultat.


Prednosti: Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena. Ovisi o motivaciji.

Kontinuirani maksimalni test u bazenu (npr. plivanje 200-400m)



Plivanje, vaterpolo.

Prednosti: Lokomocije specifičnog sporta.Nedostatak: Anaerobni kapacitet je indirektna procjena. Ovisi o motivaciji.

Kontinuirani maksimalni test na veslačkom ergometru ili u vodi – (npr. veslanje 500-1000m)



Veslanje, kajak, kanu i sl.



DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

109



Kontinuirani maksimalni test na bicikl ergometru ili na cesti (npr. bicikliranje 1000-2000m)



Biciklizam


Wingate test (bicikliranje maks intenzitetom)

Laboratorijsko i/ili terensko mjerenjeSustav za mjerenje frekvencije srca Opcija+: Oprema za mjerenja koncentracije laktata u krvi (npr. Lactate Scout, USA).Štoperica.


Biciklizam, košarka, nogomet i sl.


ZAKLJUČAKIzbor adekvatnog protokola za procjenu energet-

skih kapaciteta je izuzetno kompleksna i zahtjevna odluka. Izbor prije svega ovisi o tome koje parame-tre trebamo, možemo i znamo upotrijebiti u trenaž-nom procesu. S druge strane, važno je poznavati karakteristike protokola, odnosno koje parametre možemo i s kojom preciznošću (ili greškom) mjeriti ili procijeniti, a koje parametre jednostavno uopće ne možemo procijeniti pojedinim protokolom. Isto tako je od izuzetne važnosti primijeniti one proto-kole koji će nam pružiti parametre koje možemo implementirati u naš trenažni program.

Kod mjerenja aerobnog kapaciteta, najvažni-je informacije koje bi mi izabrani protokol trebao procijeniti su parametri intenziteta (tražene vrste lo-komocije), subjektivnog osjećaja opterećenja i kon-centracije laktata u krvi pri vršnim vrijednostima te aerobnom i anaerobnom pragu. Temeljem tih pa-rametara trener je u mogućnosti procijeniti razinu kondicijske pripremljenosti, definirati individualne zone treniranosti sportaša, definirati ciljeve trenin-ga, preciznije izraditi plan i program treninga, kon-trolirati opterećenje na treningu, analizirati utjecaj treninga na promjene stanja treniranosti, educirati sportaše, trenere i roditelje te samim time i oprav-dati ulaganja u trenažni sustav.

S obzirom na to da je danas i cijena provedbe pojedinog testiranja odlučujući faktor, odluku o iz-boru protokola često, nažalost, definira upravo ovaj parametar. Naime, najpouzdaniji i najkonkretniji protokol, koji nam može osigurati najveći broj pa-rametara i najkvalitetnije informacije (spiroergome-trijsko testiranje aerobnog i laboratorijsko mjerenje anaerobnog kapaciteta) je ujedno i najskuplji pro-tokol. Prvenstvena prednost određivanja praga na temelju ventilacijskih i metaboličkih parametara u odnosu na „laktatnu metodu“ ili metodu temeljenu na točki defleksije kod frekvencije srca njezina je preciznost, visoka pouzdanost i neinvazivnost. Kod procjene parametara pri anaerobnom pragu na teme-lju mjerenja koncentracije laktata u krvi, izvori od-stupanja u rezultatima mogu biti razlike u protokolu testiranja, prevelike razlike u stupnjevima optere-ćenja (npr. sa 12 na 13,5 km/h i sl), vrijeme mjere-nja nakon opterećenja (nakon 1’, 3’ i sl) i sl . Utjecaj može imati i naknadna analiza i matematičko mo-deliranje podataka. Sa strane ispitanika, na razinu koncentraciju laktata u krvi može utjecati iscrplje-nje glikogenskih zaliha uslijed napornih treninga.

Ako nisu dobro određene individualne zone in-tenziteta sportaša, trening neće unaprijediti spo-sobnosti i rezultate sportaša, tako da može doći do podtreniranosti (engl. detraining) zbog preniskog doziranja, a može dovesti i do pretreniranosti (engl.


DIJAG

NOST

IKA

TREN

IRANOST

I

110


overtraining) ili ozljede u slučaju previsokih inten-ziteta opterećenja. Važno je napomenuti da je u tria-tlonu potrebno napraviti testiranje i procjenu indivi-dualnih zona treniranosti za svaki sport posebno, a u momčadskim sportovima preporučujemo primjenu jednog progresivnog testa opterećenja (ili u labora-toriju ili terenskog testa – zavisno o financijskim mogućnostima) i jednog diskontinuiranog testa na zvučni signal (npr. Beep test), te određivanje dviju individualnih zona treniranosti baziranih na razli-čitim parametrima zbog različitosti (kontinuiranih i diskontinuiranih) trenažnih operatora.

Kod izbora protokola za procjenu anaerobnog energetskog kapaciteta preporučamo izbor onog protokola koji treneru može ponuditi najveći broj parametara u jednom testu (npr. 300m (15x20m) ili tlim pruža više informacija nego 300m maksimal-no kontinuirano trčanje) te mjerenje koncentracije laktata u krvi i frekvenciju srca u oporavku.

LITERATURA1. Barstow, T.J., R. Casaburi & K. Wasserman

(1993). O2 uptake kinetics and the O2 deficit as related to exercise intensity and blood lacta-te. Journal of Applied Physiology, 75, 755-762.

2. Bompa, T. (1999). Periodization: Theory and methodology of training. Champaign, IL: Hu-man Kinetics.

3. Brooks, G.A. (1985). Anaerobic threshold: re-view of the concept and directions for the fu-ture. Med. Sci. Sports Exerc, 17, 22-31.

4. Heck, H., Mader, A., Hess, G., Mucke, S., Muller, R., Hollman, W. (1985). Justification of the 4 mM lactate threshold. International Journal of Sports Medicine, 117-130.

5. Hollmann, W., Hettinger, T. (2000). Sportme-dizin. Grundlarge fur Arbeit, Training und Preventivmedizin. Stutgart, New York: Schattauer Verlag.

6. Jones, A.M., Doust, J.H. (1996). A 1% tread-mill grade most accuratelly reflects the ener-getic cost of outdoor running. Journal of Sport Sciences, 14, 321-327.

7. Nummela, A., Alberts, R.P., Rijntjes, P., Luh-tanen, H., Rusko, H. (1996). Reliability and Validity of the maximal anaerobic running test. International Journal of Sports Medici-ne, 17(S2), S97-S102.

8. Nummela, A., Hamalainen, I., Rusko, H. (2007). Comparison of maximal anaerobic running tests on treadmill and track. Journal of Sports Science, 25(1), 87-96.

9. Sekulić, D., Metikoš, D. (2007). Uvod u osno-ve Kineziološke transformacije – Osnove tran-sformacijskih postupaka u Kineziologiji. Fa-kultet prirodoslovno – matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta. Split.

10. Verstappen, F.T.J., Huppertz, R.M., Snoeckx, L.H.E.H. (1982). Effect of training specificity on maximal treadmill and bicycle ergometer exercise. International Journal of Sports Me-dicine, 3(1), 43-46.

11. Viru, A. (1995). Adaptation in sport training. Boca Raton, FL: CRC Press Inc.

12. Vučetić, V. (2007). Razlike u pokazateljima energetskih kapaciteta trkača dobivenih ra-zličitim protokolima opterećenja. Disertaci-ja, Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

13. Vučetić, V. (2009). Dijagnostički postupci za procjenu energetskih kapaciteta sportaša – po-zvano predavanje. Zbornik radova 7. godišnje međunarodne konferencije „Kondicijska pri-prema sportaša 2009 – Trening izdržljivosti“ Zagreb: KF, UKTH, 20-31.

14. Vučetić, V., Šentija, D. (2005). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti – zašto, kada i kako testirati sportaše?. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(2) 2005. (8-14).

15. Vučetić, V., Šentija, D. (2005). Doziranje i distribucija intenziteta u trenažnom procesu – zone trenažnog intenziteta. Kondicijski tre-ning. UKTH, Zagreb 2(3) 2005. (36-42).

16. Vučetić, V., Šentija, D., Matković, Br. (2002). Doziranje i kontrola intenziteta treninga u sportovima dugotrajne izdržljivosti. Zbornik radova znanstveno stručnog skupa „Dopunski sadržaji sportske pripreme“ Zagreb: KF, ZŠS, HOO, ZV (2002).

17. Walsh, M.L., Banister, E.W. (1988). Possible mechanisms of the anaerobic threshold. A re-view. Sports Medicine, 5, 269-302.

18. Wasserman, K., and McIlroy, M.B. (1964). De-tecting the threshold of anaerobic metabolism in cardiac patients during exercise. Am. J. Car-diol, 14, 844-852.

dijagnostika treniranosti - bib.irb.hr · ski procesi definirani su kao aerobni i anaerobni, a u...

Documents