DHAMMA-PADAM PUT ISPRAVNOSTIAntologija buddhistike etike

S pali jezika preveo EDOMIL VELJAI

SADRAJ

edomil Veljai: Uvod DHAMMA-PADAM I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII XIII XIV XV XVI XVII XVIII XIX XX XXI XXII XXIII XXN XXV XXVI Parovi /Yamaka-vaggo/ Paljivost /Appamada-vaggo/ Misao /Citta-vaggo/ Cvijee /Puppha-vaggo/ Budala /Bala-vaggo/ Pametan ovjek /Pandita-vaggo/ Usavreni /Arahanta-vaggo/ Tisue /Sahassa-vaggo/ Zlodjelo /Papa-vaggo/ Batina /Danda-vaggo/ Starost /ara-vaggo/ O samome sebi /Atta-vaggo/ Svijet /Loka-vaggo/ Budni /Buddha-vaggo/ Srea /Sukha-vaggo/ Prijatnost /Piya-vaggo/ Gnjev /Kodha-vaggo/ Mane /Mala-vaggo/ O pravedniku /Dhamatta-vaggo/ Put /Magga-vaggo/ Razno /Pakinnaka-vaggo/ Pakao /Niraya-vaggo/ Slon /Nagavaggo/ ea za ivotom /Tanha-vaggo/ Isposnik /Bhikkhu-vaggo/ Brahmanski sveenik /Brahmana-vaggo/

edomil Veljai

UVODDhamma-padu nazivamo antologijom buddhistike etike zato to se od ukupno 423 izreke u stihovima ove zbirke 152 nalaze u drugim djelima osnovne kanonske buddhistike knjievnosti, a neke se strofe nalaze i u drugim, kasnijim djelima buddhistike i ostale indijske klasine knjievnosti, meu ostalim dvadesetak u Mahabharati. U tom smislu Dhamma-padam sadri nesumnjivo najvaniji i najneposredniji dio uenja Gotame Buddhe kroz stoljea i tisuljea. (Buddho se rodio 563. g. pr.n.e. u Junom Nepalu, u mjestu Kapilavatthu, manje od 200 kilometara sjeverno od Benaresa, a umro je 483. pr.n.e. u osamdesetoj godini, na povratku u svoj rodni kraj. Godine 1956. slavljena je 2500-godinjica buddhizma.) U dugakom govoru koji opisuje posljednje razdoblje Buddhina putovanja (Maha-parinibbana-suttam u zbirci Digha-nikayo, 16) Buddho pita svoga najblieg uenika Anandu: "to jo oekuje redovnika zajednica od mene?. . . Ja sam, uostalom, star, pod teretom godina, oronuo, ispunio sam svoje vrijeme. Osamdeset mi je godina. O Anando, ja sam kao stara kola, ije se osovine jo dre povezane konopima. I tijelo Usavrenoga jo koraa kao da je povezano konopima. . . Jedan od prvih europskih prevodilaca, Max Mller, prevodi naslov ove antologije sa Put kreposti (Path of virtue), K. E. Neumann, prvi i najbolji estetski prijevod na njemaki, sa Put istine (Der Wahrheitspfad). U pali jeziku originala pada znai put, a dhamma (sanskrit: dharma) oznaava Buddhinu nauku u cjelini. Osnovna buddhistika knjievnost, kanon na pali jeziku, vrlo je obimna, podijeljena na tri osnovna dijela: Ti-pitakam, tri koare: - Vinaya-pitakam, djela koja se odnose na redovniku disciplinu Buddhine zajednice (sangho); - Sutta-pitakam, glavni Buddhini govori koji izlau njegovu pouku (desana) u proznim govorima i razgovorima (suttam) ili u stihovima (gatha); - Abhidhamma-pitakam - sedam knjiga o kanonski sistematiziranim metafizikim pitanjima. Naziv abhi-dhamma se moe prevesti na grki peri phainomena, a zbirka je dodata kanonu u vrijeme vladavine slavnog vladara Aoke u 3. vijeku pr.n.e. Dhamma-padam spada u Sutta-pitaku, sredinju i najvaniju koaru, iji su glavni dijelovi, svaki u nekoliko knjiga: 1) Digha-nikayo, zbirka od 34 duga govora, prosjeno oko 20 stranica, 3 knjige. 2) Mahima-nikayo, 152 govora srednje duine, 3 knjige. 3) Samyutta-nikayo, zbirka govora o povezanim temama, 5 knjiga.

4) Anguttara-nikayo, zbirka govora sloenih po broju pojmovnih elemenata koje povezuje u razne strukturalne cjeline, od 1-11, 5 knjiga. 5) Kuddaka-nikayo, niz kraih zbirki, meu koje spada i Dhamma-padam. U istu skupinu zbirki spada i Sutta-nipato, Splet pjesama, povezanih ponekad i proznim dijelovima. U prvom dijelu te zbirke meu najpoznatije buddhistike pjesnike tekstove spadaju poeme Nosorog i Utihnuli mudrac (muni). U Kuddaku spada i glavna zbirka indijskih pria uope ataka. To su 547 pria svrstanih oko teme Buddhinih prethodnih ivota. Teme su velikim dijelom starije od buddhizma. Jedna od vie pria koje nalazimo i kod Ezopa je pria o magarcu u lavovskoj koi. U Kuddaka-nikayu ubrajaju se takoer pjesme Buddhinih uenika i uenica Thera-gatha i Theri-gatha. Vei dio tih zbirki (bez ponavljanja) sa dodacima o njihovim ivotima i pojavama u drugim, proznim tekstovima (koji u strogom smislu nisu hagiografije) preveden je u mojoj knjizi Pjesme prosjaka i prosjakinja (Sarajevo, Logos, 1977). Najblie tim kanonskim zbirkama je djelo Milinda-paha iz 2. st. pr.n.e., razgovori buddhistikog redovnika Nagasene sa grko-baktrijskim vladarom Menandrom o filozofskim pitanjima dozrelim u to vrijeme. Najugledniji komentator Ti-pitake bio je Buddhaghoa, koji je u 5. st.n.e. doao iz Indije u Sri Lanku. Njegovo je glavno sistematsko djelo Visuddhimaggo, Put proienja, do danas ostalo najmjerodavniji i najpotpuniji prirunik tzv. buddhistike meditacije. (Buddhistiki termin za tu vrstu proienja duha je bhavana, termin koji znai njegu ili oplemenjivanje, a nipoto tek tehniku ili tehnikalizaciju kako se danas najee i najpovrnije interpretiraju razne vrste yoge. Dhamma-padam je bio prvi pali tekst objavljen u Europi. Objavio ga je uz latinski prijevod danski indolog V. Fausbll 1855. u Kopenhagenu. Prije spomenuto izdanje Maxa Mllera sa engleskim prijevodom izalo je u Oxfordu 1881. kao deseti svezak uvene zbirke Sacred Books of the East. Iste godine osnovano je u Londonu The Pali Text Society koje od tada do danas izdaje pali tekstove u originalu, prilagoene latinskom alfabetu kojim se tampaju i sanskritski tekstovi. Drutvo je osnovao T. W. Rhys-Davids koji je kao engleski sudac ivio godinama u engleskoj koloniji na Cejlonu. Drutvo je do danas ostalo najvanija nauna ustanova svoje vrste. Izdalo je oko 200 knjiga originalnih tekstova, mnoge i u obnovljenim izdanjima i prijevodima, te rjenik koji se smatra standardnim i do sada najpotpunijim. Povodom 2500-godinjice buddhizma izdao je indijski uenjak i tadanji obnovitelj najveeg srednjovjekovnog buddhistikog univerziteta u Nalandi, Bhikkhu Kajapa, cijeli kanon s osnovnim komentarskim djelima u 40 knjiga klasinim staroindijskim pismom devanagari. Povodom novog koncila koji je tada odran u Burmi, objavljeno je i meunarodno izdanje istog materijala. Od kraja 19. vijeka istiu se do danas meu estetski najljepima prijevodi K. E. Neumanna na njemaki. Njegov prijatelj i suradnik G. de Lorenzo iz Napulja objavio je u 20. vijeku neke osnovne tekstove na talijanskom jeziku. Za razliku od veine engleskih prijevoda De Lorenzov rad se istie najizrazitijim podvlaenjem neposrednih

estetskih prednosti Buddhina izvornog stila (osobito u svome osnovnom djelu India e buddhismo antico, 5. izd., Bari, 1926). Od kasnijih prijevoda na engleski jo je uvijek najpopularniji, najvie prevoen na druge jezike, S. Radhakrishnanov, ve po bogatstvu komparativno-filozofskih usporedbi i uvodnog eseja povodom kojeg je 1938. primljen za lana Britanske Akademije, iako se tim povodom openito zamjerio buddhistikom svijetu Azije zbog tipinog hinduistikog svoenja buddhizma na zajednike nazivnike vedante, priznate za prvobitnu nacionalnu filozofiju Indije. ankara je (u 6. ili 8. st.n.e.) bio prisiljen da i sam kae: Ovako nije govorio Buddha. Od prijevoda na slavenske jezike poslije drugog svjetskog rata prvi je, koji mi je poznat, bio eki prijevod koji je u Pragu objavio poznati indolog V. Lesny 1946. Uskoro za tim, 1948. pojavilo se 2. izd. poljskog prijevoda prof. S. F. Michalskog Sciezka Prawdy. Ruski sam prijevod dobio tek oko 1960. od svjetski najpoznatijeg cejlonskog profesora palija G. P. Malalasekere, koji je u doba Hruovljeve vlade bio ambasador u Moskvi, istovremeno sa Radhakrishnanom. Malalasekera je istovremeno predavao pali u moskovskoj Akademiji i tamo je sa svojim ruskim suradnicima obnovio jo iz 19. vijeka svjetski uvenu petrogradsku Bibliotheca Buddhica. Prva knjiga nove serije bio je prijevod Dhamma-pade, koja, koliko mi je poznato, ranije nije bila prevoena na ruski u cjelini. Za svog istovremenog slubovanja u Moskvi Radhakrishnan je objavio (u Londonu) svoj uzorni prijevod Principal Upanisads. Malalasekera je pedesetih godina osnovao svjetsku organizaciju World Fellowship of Buddhists. Kao student u Londonu, oko 1920, bio je kolega i prijatelj s Pavlom Jevtiem, prvim jugoslavenskim redovno kolovanim sanskritistom, koji je ostao poznat osobito po prvom prijevodu Bhagavad Gite. Dhamma-padu je u cjelini prvi put kod nas prevela Vesna Krmpoti u okviru svoje estetski, a i po sadrajnom izboru vrijedne antologije Hiljadu lotosa (Nolit, Beograd, 1973, 2. izd.). Izgleda da je i taj prijevod, kao i veina drugih prijevoda ovog osnovnog djela u svjetskim knjievnostima poslije 1950, prireen na osnovu spomenutog Radhakrishnanovog tadanjeg rada, u prijevodu s engleskog. U prijevodu s originala ja sam se sluio jednim od najpoznatijih engleskih prijevoda cejlonskog maha-there Narade, jednog od prvih buddhistikih misionara na Zapadu od vremena drugog svjetskog rata. Najnezavisniji od ostalih u to vrijeme jo mi se uvijek ini prijevod najuglednijeg cejlonskog pali gramatiara i autora rjenika Mahathere Buddhadatte, koji sam konzultirao na svim spornim mjestima, tipinim za europske i eurocentrike prevodioce. Pali jezik osnovnih buddhistikih tekstova na kojem je sauvan prvobitni kanon Tipitakam odnosi se prema sanskritu kao talijanski prema latinskom. Usporedba se osniva na slinosti zakona glasovne asimilacije. Evo nekoliko primjera koji ujedno pokazuju i neobine slinosti sa naim jezikom: Sanskrit puspati agni Pali pupphati aggi Hrvatski pupati oganj

pria laghu iksana

piya lahu akkhi

prijatan lako, lagano oko

Dodajem i svoje redovniko ime anajivako: ana ana znanje jivakah jivako onaj tko ivi (doslovnije ivko) u skladu sa, ili prema. . . Pali je mrtvi knjievni jezik (doslovno jezik tekstova) kao i sanskrit, a najsrodniji je jeziku magadhi koji je u Buddhino doba bio govorni jezik istog podruja srednje Indije, na jugu od rijeke Gange, jednom od najvanijih sredita indijske kulture toga vremena. Po dijalektalnoj srodnosti istog podruja Buddho u nizu razgovora sa ainskim golim mudracima, od kojih se i sam odmetnuo, razgovara istim jezikom, koji se u novijoj filologiji naziva kao i pali srednjeindijskim. Rad na ovom prijevodu poeo sam prije 1950. u Rimu kad sam jo kao samouk poeo uiti pali uz sanskrit. Redovnije studije sam nastavio na univerzitetu u Bonnu i privatno sa svojim profesorom do 1956. Prvi prijevod Dhamma-pade zavrio sam u Beogradu oko 1952. S tim sam prijevodom elio napisati prvu knjigu buddhistikih tekstova tako da sam uz pojedine izreke Dhamma-pade dodavao prozne citate iz Buddhinih govora. - 1954. g. uspio sam od svega toga objaviti oko jednu treinu osnovnih izreka u zagrebakoj Republici, povodom proslave 2500-godinjice buddhizma u cijelom svijetu. Rad na ponovnom prevoenju zapoinjao sam i kasnije nekoliko puta u toku svog redovnikog ivota na Sri Lanki. Rukopis prvobitnog prijevoda dostavila mi je u Kaliforniju tek 1989. godine moja unuka Maja Akpinar. Tada sam ve radio na ovom posljednjem prijevodu, zahvaljujui inicijativi urednika biblioteke Religija i mistika da svojim ostalim objavljenim prijevodima dodam i potpuni prijevod ove osnovne zbir,ke Buddhinih izreka u stihovima, svrstanih u 26 poglavlja o glavnim temama njegovog uenja. U prilozima svojim ranijim knjigama uvrtavao sam pojedina poglavlja Dhamma-pade koja su u ovom konanom prijevodu djelomino preraena. U okviru buddhistikih zemalja u koji se moe obuhvatiti vei dio Azije, Sri Lanka, Burma i Siam predstavljaju posebnu grupu. To su zemlje u kojima je Buddhino uenje sauvano historijski najtonije u okviru ortodoksnih kola theravado za razliku od tzv. sjevernih kola mahayanam koje su se razvile kasnije pod utjecajem indijskog vedantinskog idealizma. Thera-vado znai uenje starih, tj. prvobitnih Buddhinih uenika, sakupljeno u knjige Ti-pitake na izvornom pali jeziku, a maha-yanam znai velika kola, uenje proireno i razraeno mnogostruko u sanskritskim obradama polaznih postavki. Zauzimajui zbog toga superiorno stanovite, mahayanisti su u toku stoljea izvorno uenje pali kanona nazivali hinayana ili mala kola. To se razlikovanje u klasifikaciji kola odralo do danas, osobito u popularnim religijama koje su se prilagodile narodnim vjerama raznih zemalja. Sam Buddho je jo za ivota predvidio mogunosti i nemogunosti razdora i izmi u svome uenju saeto ovako: Povodom smrti svoga starijeg ainskog takmaca Mahavire, uenici su ga izvijestili o rasulu i sporovima meu njegovim

sljedbenicima i izrazili strah da se tako ne dogodi i poslije Buddhine smrti, a Buddho im je na to pouzdano odgovorio da to nije mogue u osnovnim shvaanjima o etiri plemenite istine na kojima se osniva njegov pogled na svijet: patnja, nastanak patnje, dokonanje patnje i osmerolani put koji vodi do dokonanja patnje. Ti su faktori oplemenjenja ljudskog bia (bhavana - izraz koji se u najirem a i najvulgarnijem smislu prevodi sa meditacija): - 4 podruja postojanosti panje (sati-patthana): u tijelu panja nad tijelom, . . . u osjeajima nad osjeajima, . . . u mislima nad mislima, . . . u pojavama nad pojavama (dhamma). - 4 ispravna napora: da se ne pojave pogrene i zlonamjerne predodbe, da se odre, proiste, umnoe, proire, razviju, usavre ispravne i dobronamjerne predodbe. - 4 sposobnosti koncentracije:. . u svrhovitosti, . . u intelektualnom radu, . . . u odravanju energije, . . u istraivalakom naporu. - 5 sposobnosti tjelesnih i duhovnih moi. (Duhovne su moi: pouzdanje, snaga, panja, sabranost i uvid.) - 7 spona probuenja: panja, istraivanje, snaga, zanos, smirenost, ravnodunost. - Osmerolani put osloboenja od egzistencijalne patnje: ispravni nazori, ispravne namjere, ispravan govor, ispravna djelatnost, ispravan nain ivota, ispravan napor, ispravna panja, ispravna meditativna sabranost (samadhi). (Posljednja tri stava se odnose na Buddhino uenje o meditaciji.) Istim je povodom Buddhin intelektualno najistaknutiji uenik Sariputto formulirao cjelinu njegovog kosmolokog pogleda na ivot i svijet prema broju elemenata koji determiniraju komplekse psihofizikih pojava, od jedne do deset komponenata, u dva govora koji sainjavaju posljednja dva poglavlja zbirke dugih govora (Digha-nikayo 33 i 34), od kojih prvi, Sangiti suttanta, obuhvaa u standardnom engleskom prijevodu 49 stranica. Princip cjeline te filozofije egzistencije izrazio je Buddho u 22. govoru zbirke srednje duine (Mahimanikayo 22) izrekom: Mene koji ovako govorim, ovako nauavam, optuuju neki askete i brahmani bezrazlono, proizvoljno, lano i neopravdano ovako: 'Ruilac je isposnik Gotamo; on propovijeda ruenje, unitenje i odricanje pravog ivota.' A ja, uenici, nauavam samo jedno, danas kao i ranije: patnju i iskorjenjivanje patnje.1 Ve je Schopenhauer, u doba kad izvorno prouavanje indijske kulture u Europi poinje da se ozbiljno razvija, nazvao buddhizam ateistikom religijom. Taj se naziv odrao do danas. Ne zalazei u granice opravdanosti takvih klasifikacija, smatram ipak da ve nekoliko navedenih obiljeja opravdava svraanje panje na njegov pristup buddhizmu, s kojim se i sam esto puta izrazito suglaava.21 U zbirci Majjhima-nikayo, govor 104, dalje razraen u Digha-nikayo, govor 22 i dalje. 2 Usp. moju knjigu "Schopenhauer and Buddhism, Buddhist Publication Society, Kandy, 1970,

Otkad sam prvi put poeo prevoditi Dhamma-padu, oko 1950, ostali tekstovi kojima sam elio nadopuniti pojedine izreke potjecali su preteno iz De Lorenzovog talijanskog prijevoda Mahima-nikaye, zbirke Buddhinih govora srednje duine, koja za mene predstavlja estetski najljepi, iako ne najtoniji, europski prijevod. Danas mi se ini da sav tadanji materijal u biljekama nije neophodan, pogotovo ne iz prevodilakog izvora na koji sam tada bio preteno ogranien. Dugogodinjim iskustvom doao sam do zakljuka da je najbitnije da se uvodno osvrnem upravo na prvu rije prve izreke ovog teksta - mano. Osnova je te rijei u paliju kao i u sanskritu: manas. Ista je osnova, i bitno najopenitije i najire znaenje, sauvana do danas u latinskoj rijei mens u opsegu znaenja preuzetom i u engleski mind. U naem jeziku kao i u njemakom i francuskom postoje samo izvedenice iz imenice mentalitet. U europskoj filozofiji najiri opseg je taj pojam dobio kod Kanta i kao teorijski um i kao praktiki um, pa i rasudna mo, shvaeni u zajednikoj cjelini sistema ija je osnova, ne u teorijskoj, nego u praktikoj komponenti. 3 Engleska rije mind ima nesumnjivo najvie srodnosti sa terminom manas u indijskoj filozofiji uope, ne samo u buddhistikoj, pa ipak standardni rjenik koji je izdalo Pali Text Society opravdano napominje da i u tom sluaju treba gdjekada prevoditi ovaj termin i sa miljenje (thought). Ukoliko postoji sklonost u europskim jezicima da se manas prevodi sa duh, treba imati na umu potekou da manas predstavlja esto podruje osjetne svijesti ravnopravno sa osjetnih pet doivljajnih podruja tjelesnih organa, pa je u vezi s njima izrazito usmjeren prema fenomenalnoj svijesti i vezan iskljuivo za njena predmetna podruja. U tom je smislu miljenje klasificirano kao esti organ organske svijesti shvaanja objektivnog smisla podruja i elemenata fenomenalne datosti (Ayatanam, dhatu). Zato ga je psiholoki adekvatnije prevoditi sa razum nego sa duh. Zato u europskoj komparativnoj filozofiji postoji dovoljna suglasnost (koju je dovoljno izrazito dokumentirao Schopenhauerov sljedbenik Paul Deussen u tri knjige povijesti indijske filozofije) da je tek Kantov kritiki fenomenalizam stvorio adekvatnu osnovu za komparativnu filozofiju prema pretpostavkama starog indijskog umovanja. To najizrazitije vrijedi za buddhizam, iako se vedantinska filozofija upaniadi redovno interpretira u usporedbi s kantovskim idealizmom.

No. 144-146, O. 22, str. 32; opirnije u izdanju istog eseja u mojoj knjizi Studies in Comparative Philosophy, Colombo, 1983, vol. I, str, 34, O. 14. 3 Usp. moju studiju The Ethos of Knowledge in Kantian and in Buddhist Philosophy u Kant Studien 77/1, 1986.

I PAROVI /Yamaka-vaggo/

1

Razum4 je pretea svih stvari, razum ih tvori i njima upravlja. Tko sa zlim naumom govori il' radi , toga slijedi patnja k'o toak volovsku spregu. Razum je pretea svih stvari, razum ih tvori i njima upravlja. Tko s dobrim naumom govori il' radi, toga slijedi srea nerazdruiva k'o sjena. Vrijeao me i zlostavljao, svladao me i opljakao. Koga takve misli mue, u tom se ne smiruje mrnja. Vrijeao me i zlostavljao, svladao me i opljakao. Koga te misli ne mue, u njemu se mrnja utiava. Mrnja se nikad ne smiruje mrnjom, mrnja se utiava nemrnjom. To pravilo vai oduvijek. Veina ljudi nee da shvati da smo ovdje osueni na smrt. Meu onima koji to shvate svae se lako izmiruju. Tko god ivi zanesen arima, neobuzdan u ulnosti, neumjeren u uitku, nemaran i neotporan, taj pogiba k'o neukorijenjeno drvo na vjetru.

2

3

4

5

6

7

4 mano, latinski mens

8

Tko ne ivi zanesen arima, ve obuzdan u ulnosti i umjeren u uitku, taj pouzdan i izdrljiv odolijeva pogibiji k'o planinska hrid oluji. Tko oblai olinjalo ruho isposnika, a ne ivi besprijekorno ni obuzdan u istini, taj ni tog ruha nije dostojan. Tko se odvrati od strasti i ustali u vrlini, taj obuzdan u istini s pravom nosi olinjalo ruho isposnika. Tko ljusku smatra za jezgro, a jezgro mu se ini da je ljuska, taj do jezgra nigdje ne dopire zaveden neispravnom namjerom. Tko jezgro jezgrom shvati, a ljusku smatra ljuskom, taj dopire do jezgra u izvrsnim namjerama. Kao to kia prodre u kuu koja nije dobro pokrovljena, tako u neodnjegovanu svijest prodiru strasti. A kao to kia ne prodire u kuu dobro pokrovljenu, tako ni u dobro njegovanu svijest ne prodiru strasti. Na ovom svijetu i na drugome zloinac pati i tuguje. Tuguje i kaje se kad vidi to je uinio.

9

10

11

12

13

14

15

16

Na ovom svijetu i na drugome raduju se dobrotvori. Raduju se i vesele u istoi svojih djela. Na ovom svijetu i na drugome zloinac podnosi muke. Mui ga misao da je zlo uinio, a put mu stradanja poveava muke. Na ovom svijetu i na drugome uivaju dobrotvori. Uivaju u mislima o dobroti svojih djela, a put im u blaenstvo poveava uitak. Onaj tko ponavlja mnotvo svetih strofa, a ne vlada se prema njima, nedosljedan ovjek, lii na pastira koji broji tue blago. Onaj tko ponavlja malo svetih izreka, al' slijedi njihove upute, odrie se strasti, mrnje i zablude, u najboljem znanju, nesputane misli, nevezan ni za to na ovom ni onom svijetu - taj je sudionik blaenstva mudraca.

17

18

19

20

II PALJIVOST /Appamada-vaggo/

21

Panja je put bez pogibelji, a nepanja je put u smrt. Gdje paljivi ne umiru, nepaljivi su ve mrtvi. Uvidjevi tu razliku u paljivosti, mudraci zadovoljni paljivou kroe putem plemenitih. Zadubljeni i sabrani, postojani u naporu doseu do utrnua,5 krajnje slobode od jarma. Paljivome ija je pozornost postojana, tko je poten i obazriv, uviavan i ispravan, tome se ugled iri nadaleko. Postojanom paljivou, izotrenim uviajem, mudrac treba da bude utvren k'o otok protiv nasrtaja vala. Nepanji se preputaju budale i bezumnici, dok mudrac paljivost cijeni kao najvrednije blago. Ne poputaj nepanji, ne budi podatan poudi. Samo paljiv i zadubljen

22

23

24

25

26

27

5 Nibbanam, sanskrit nirvanam

postie potpuno zadovoljstvo. 28 Kad paljivou nepanju raspri pametan ovjek i uspne se na kulu mudrosti, neoaloeni mudrac alosnu svjetinu tada promatra k'o kran gortak krljavi nizinski puk. Pozoran meu nepaljivima, bdijui medu pozaspalima, odmie mudrac k'o hitar konj pred kljusadi. Bog Indra6 je svojom panjom postigao vodstvo kod bogova. Paljivost se svuda cijeni, a nepanja uvijek prezire. Redovnik koga raduje panja, a sa strahom gleda nemir, kao rasplamsala vatra kri sitne i krupne prepreke. Redovnik koga raduje panja, a sa strahom gleda nemir, vie nee stradavati, pred njime je utrnue.

29

30

31

32

6 Indra je Gromovnik, indijski Zeus

III MISAO /Citta-vaggo/

33

Usplahirenu, nepostojanu misao, koju je teko zadrati i obuzdati, mudrac izotrava kao kova strijelu. Kao riba izvuena iz vode i baena na kopno tako se trza i misao onoga tko naputa carstvo Smrti. Vrijedno je zavladati milju nepokornom, lakoumnom, povodljivom za uitkom. Ukroena misao je izvor sree. Mudrac neka pazi na misao, ishitrenu i jedva zamjetnu, povodljivu za uitkom. Zatiena misao je izvor sree. Lutalicu, samotarku, bestjelesnu, prikrivenu, tko ne puta misao iz vida, oslobaa se spona umiranja. Kad misao nije ustaljena ni istina ispravno shvaena, kada osjetila nisu bistra, tada ni mudrost nije potpuna. Kome misao nije pristrasna ni osujeena tenja da napusti zlo i dobro - tko bdije, taj se ne boji.

34

35

36

37

38

39

40

Tko je uvidio krhkost tijela i uvrstio misao k'o tvravu, maem mudrosti kri Ruioca i tako titi pobjedu beskunika. Uskoro e ovo tijelo pasti srueno na zemlju, naputeno, bez svijesti, kao beskorisna klada. to poeli duman7 dumaninu, mrzovoljan omraenu, manje je tetno od misli usmjerene na vlastito zlo. Ni otac, ni mati, ni svojta ne mogu nam ugoditi onoliko k'o misao usmjerena na dobrobit.

41

42

43

7 Usp. avestiki termin dudaman

IV CVIJEE /Puppha-vaggo/

44

Tko e osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova? Tko e pronai dobro razjanjeni put ispravnosti kao to e vjetak prepoznati cvijet? Uenik na putu vrline e osvojiti ovu zemlju i svijet smrti i bogova. Uenik na putu vrline e pronai dobro razjanjeni put ispravnosti kao vjetak traeni cvijet. Uvidjevi da je ovo tijelo kao pjena, prozrevi prirodu opsjene, slomivi rascvjetale strijele smrti, treba otN izvan vidokruga vladara smrti. Kao ovjeka koji bere cvijee, iji je duh rastresen, smrt odnosi kao poplava usnuli zaselak. Kao ovjeka koji bere cvijee, iji je duh rastresen, jo prije nego to utai svoje strasti, nadvladava smrt. Kao to pela ne otetivi ni boju ni miris cvijeta usie sok i odleti - tako treba i utljivi mudrac da se kree selom. Ne treba primjeivati tua nedostojna djela, niti ono to su drugi uinili ili nisu, nego vlastita djela i propuste. Kao lijepi cvijet arolik, ali bez mirisa, isto su tako jalove i lijepo izraene rijei onoga tko ih ne primjenjuje u djelu.

45

46

47

48

49

50

51

52

Kao lijepi cvijet arolik i mirisan tako su plodonosne i lijepo izraene rijei onoga tko ih primjenjuje u djelu. Kao to se iz hrpe cvijea mogu uiniti mnogi cvjetni vijenci, tako i onaj tko je roen smrtan moe uiniti mnoga dobra djela. Miris cvijea ne ide protiv vjetra, niti miris sandalovine, ni mirisni prah tagare, ni jasmina, ali miris vrline ide protiv vjetra; dobar ovjek iri miris na sve strane. Mirisi sandalovine, tagare kao i lotosa i jasmina iznad svih cvjetnih mirisa izdie se miris vrline. Neznatni su mirisi svih tih cvjetnih prahova, dok miris kreposnih bia provijava do boanskih vrhunaca. Mo Smrti8 ne dosee do puta onih koji su postigli te vrline i saeli se u sabranosti usavrenim znanjem. Kao to iz hrpe ubreta baenog na cestu moe da iznikne lotos divnog i osvjeujueg mirisa isto tako iz hrpe bia zaslijepljene ljudske gomile zabljesne mudrou uenik potpuno budnoga.

53

54

55

56

57

58

59

8 Smrt ili, tonije, roenje-i-smrt je simbol svjetovnosti, u irem smislu kozmike obavezanosti bia. Usp. Heideggerov Sein Zum Tode.

V BUDALA /Bala-vaggo/

60

Duga je no za onoga tko bdije, duga je milja za umornoga dug je tok zbivanja za budale koji nemaju ispravnog uvida u istinu. Ako putnik ne naie na boljeg ili jednakog sebi, bolje mu je da putuje sam; nema drugarstva sa budalom. Djeca su moja, imetak je moj - tako razmilja budala. Ali ni sam nije svoj, a kamoli djeca, kamoli imetak. Budala koji sebe smatra budalom ve je zbog toga pametan, ali budala koji sebe smatra pametnim, za toga se s pravom kae da je budala. I ako budala doivotno potuje pametnoga, nee razumjeti istinu kao ni lica okus orbe. Ali ako se pametan ovjek pridrui pametnome samo jedan as, brzo e razumjeti istinu kao jezik okus orbe. Budale se kreu nepametno kao svoji vlastiti neprijatelji, vrei zla djela iji je plod gorak. Nije dobro uinjeno djelo zbog kojeg pati tko ga izvri i tko mu podnosi plod sa suzama rasplakanog lica. Dobro je uinjeno ono djelo zbog kojeg ne pati tko ga izvri i tko mu uiva plod radosno poto ga izvri. Dok ne dozrije plod zla, budala ga smatra slatkim, ali kada zlo dozrije, onda budala podnosi patnju.

61

62

63

64

65

66

67

68

69

70

Mjesecima budala moe jesti hranu na vlati travke kusa, pa ipak mu to ne vrijedi ni esnaesti dio onoga to postiu znalci prave istine. Posljedice zlog djela ne zgrunjavaju se odmah kao ni svjee mlijeko, tinjajui grijeh slijedi budalu kao vatra zapretana pepelom. Besmisleno znanje koje stjee budala razara poeljne posljedice i razbija mu glavu. On moe poeljeti nebitno postignue i prvenstvo meu redovnicima, vlast u samostanima i potovanje u tuim porodicama. Neka domaini i beskunici misle da sam ja to uinio, da im ja budem mjerodavni uzor u svemu to treba uiniti ili ne uiniti. Tako to zamilja budala nadimljui se u svojim eljama i tatini. Doista, jedan je put uspjeha, a drugi put vodi do utrnua (nibbanam). Kad to tako spozna, sljedbenik budnoga u prosjakom redu ne treba se radovati poastima, nego teiti za samoom.

71

72

73

74

75

VI PAMETAN OVJEK /Pandita-vaggo/

76

Tko uvidi da je mudar ovjek koji ga opominje i ukazuje to treba izbjegavati, takvog mudrog ovjeka treba potivati kao otkrivatelja skrivenog blaga za onoga tko potuje takvog ovjeka to je bolje, a ne loije. Neka opominje i pouava, neka obuzdava ono to je neproieno. Tako se stjee prijateljstvo iskrenih, a neprijateljstvo neiskrenih. Ne treba cijeniti nepotene prijatelje, niti neobuzdane; treba cijeniti uzorne prijatelje, one koji su najbolji. Tko tai e ispravnou, taj je sretan bistrinom namjere. Pametan ovjek se uvijek raduje u ispravnosti koju objavljuju oplemenjeni. Graditelji razvode vodu, kovai otre strijele, drvodjelci teu drvo, pametni ljudi ukrouju sebe. Kao to vjetar ne satire vrstu stijenu isto se tako ni pametni ljudi ne kolebaju pred prijekorom ni pohvalom. Kao jezero - duboko, razbistreno i smireno isto se tako i pametni ljudi razbistre kad uju pouku ispravnosti. Dobri ljudi prolaze svuda, a da ne prianjaju uz strasti. Pametni ljudi ne primjeuju razliku i ne tie ih se ni radost ni bol.

77

78

79

80

81

82

83

84

Tko ne eli ni za sebe ni za druge ni sina, ni imanje, ni vlast, niti tei neispravno za vlastitom moi, taj je krepostan, mudar i ispravan. Na svijetu ima malo ljudi koji doseu drugu obalu, dok ostala svjetina hrli sve dalje po ovoj obali. Ali oni koji slijede ispravnost kad im se ispravno predoi, ti ljudi prelaze na drugu obalu, izvan vlasti smrti koju je teko nadmaiti. Zato neka pametni ljudi napuste put tame i njeguju put svjetlosti, odlazei iz domaeg ivota u beskuniki, u osamljenost u kojoj je teko nai zadovoljstvo. U tome treba traiti radost napustivi bilo kakvu strast; pametan ovjek neka proiava sebe od natruha duha. Oni iji je duh odnjegovan u skladu sa vrlinama duhovnog probuenja i koji se raduju u obestraenosti bez primjesa; koji su ukinuli sve utjecaje svjetovnosti ti su utrnuti i rashlaeni.

85

86

87

88

89

VII USAVRENI /Arahanta-vaggo/

90

Onome tko nigdje nita ne ali, tko je osloboen u svakom pogledu, s koga su popadali svi okovi, nepoznate su opreke. Paljivi se napreu, ne raduju se udobnosti kao labudovi kad odlaze sa jezera naputaju domau okolinu. Oni to ne gomilaju posjed, koji se razumno hrane, ije je ivotno podruje ispraznost, i bespredmetnost, i osloboenost njihovo je kretanje teko slijediti kao lijet ptica po zraku. U kome su utjecaji poude prekinuti, tko je ravnoduan prema hrani, ije je ivotno podruje ispraznost, bespredmetnost i oslobodenost njegovo je kretanje teko slijediti kao lijet ptica po zraku. ija su osjetila smirena kao konji koje je obuzdao koija, iji je ponos tako uklonjen kao i priliv strasti tome zavide i bogovi; ne opire se kao ni zemlja, podloan je kao kamen temeljac, kao jezero u kojem nema mulja za takve ne postoji ni tok raanja ni umiranja. Njegov je duh smiren, mirna mu je i rije i djelo; tako je dosegao utihnue osloboen uravnoteenom spoznajom. Najuzvieniji ovjek nije lakovjeran,

91

92

93

94

95

96

97

nego je znalac onoga to nije tvorevina, tko je razrijeio sve veze, odrekao se prohtjeva - takav je doista natovjek. 98 Ili u selu ili u umi, u dubinama ili na vrstom tlu, gdje god borave usavreni, to je tlo radosti. Raduju nas ume kojima se ne raduje svjetina. Tamo e se obradovati obestraeni koji ne srljaju za uicima.

99

VIII TISUE /Sahassa-vaggo/

100 Od tisuu besmislenih izreka bolja je jedna smislena to smiruje onoga tko je uje. 101 Od tisuu besmislenih stihova bolji je jedan stih to smiruje onoga tko ga uje. 102 Od izricanja stotine besmislenih stihova bolji je jedan stih to smiruje onoga tko ga uje. 103 Ako netko pobijedi u boju tisuu puta po tisuu ljudi, a drugi pobijedi jedino sam sebe, taj je drugi nenadmaivi pobjednik. 104 Doista je bolja pobjeda nad samim sobom nego pobjeda nad drugim ljudima, jer onaj tko ukroti sebe taj stalno ivi suspregnuto. 105 Ni koji bog ni vila, ni Smrt skupa sa stvoriteljem svijeta Brahmom ne moe pretvoriti pobjedu u poraz takvog pobjednika. 106 Moe netko iz mjeseca u mjesec kroz stotinu godina prinositi po tisuu rtava, ali onaj tko samo jedan as oda potovanje potpuno usavrenome njegov je izraz potovanja vredniji od stoljea rtvenih obreda. 107 Moe netko kroz stotinu godina odravati sveti oganj u umi, ali onaj tko samo jedan as oda poast potpuno usavrenome time zavreuje potovanje vee od stoljea rtvenih obreda. 108 Kakav god rtveni dar i obred prinosi netko da stekne zasluge, sve mu to ne vrijedi niti etvrtinu izraza potovanja prema onima iji je postupak ispravan.

109 Onome tko odaje potovanje kreposnima stalno dozrijevaju plodovi etiriju vrlina: dug ivot, lijep izgled, srea i mo. 110 Ali onome tko ivi i stotinu ljeta nepoteno i nesabrano ni jedan dan ivota ne vrijedi vie od dana u ivotu onoga tko je poten i tko ivi u duhovnom zadubljenju. 111 Ako tko ivi i stotinu ljeta bezumno i neozbiljno, ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu pametnoga i duhovno zadubljenog. 112 A tko ivi stotinu ljeta nemarno i nevoljno, ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu ovjeka koji se trudi i napree. 113 Tko ivi i stotinu ljeta, a ne uvidi ni poetak ni kraj ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu ovjeka koji uvia poetak i kraj. 114 Tko ivi i stotinu ljeta, a da ne prozre put besmrtnosti ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu ovjeka koji prozre put besmrtnosti. 115 Tko ivi i stotinu ljeta, a da ne prozre ispravnost vrhovne istine ni jedan dan mu ne vrijedi vie od dana u ivotu ovjeka koji prozre ispravnost vrhovne istine.

IX ZLODJELO /Papa-vaggo/

116 Pohrlite prema dobru, odvratite se od zla. Ako se dobroinstvo vri na silu, duh se raduje u zlu. 117 Ako ovjek zgrijei, neka to ne ponavlja, neka uz to ne privoli; bolno je gomilanje zlih navika. 118 A kada ovjek uini dobro djelo, onda neka ga i dalje ponavlja, neka uz to privoli; sretno je gomilanje zasluga. 119 I zloinac se osjea obodren dok ga zlodjelo ne opri; tek kada ga opri, zloinac uvia zloinstvo, 120 doim poten ovjek uvia i zloin prije nego mu potenje urodi plodom, a kad potenje urodi plodom, onda poten ovjek uvia potenje. 121 Ne pomiljajte lakoumno o zlu, to me nee zadesiti. I vjedro vode se puni vodenim kapima, a budala se puni zlom i ako mu pritjee malo po malo. 122 Ne pomiljajte lakoumno o dobru, to me nee zadesiti. Vjedro vode se puni vodenim kapima, a pametan ovjek se puni dobrom i ako mu pritjee malo po malo. 123 Kao to se trgovac s malobrojnom pratnjom boji opasna puta, ili kao to se boji otrova onaj tko eli ivjeti, tako treba izbjegavati zlo. 124 Tko na ruci nema ranu, moe nositi otrov na dlanu. Otrov ne prodire gdje nema rane; nema zla za onoga tko ga ne ini.

125 Tko uvrijedi nedunog ovjeka, isto i nevino bie, zlo pogaa jedino tu budalu kao sitna praina baena protiv vjetra. 126 Neki se preporaaju u majinoj utrobi, a zloinci u paklu, pravednici idu u nebo, neobmanuti se trnu u nibbani. 127 Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa, nema takvog mjesta na svijetu gdje bi se mogao sklonuti itko da umakne posljedicama zlodjela. 128 Niti na nebu, niti usred mora, niti u nutrini planinskog procijepa, nema takvog mjesta na svijetu gdje bi se mogao sklonuti itko da umakne smrti.

X BATINA /Danda-vaggo/

129 Svi dru pred batinom, svi se boje smrti. Usporeujui sebe sa drugima, ne ubijaj niti potii ubojstvo. 130 Svi dru pred batinom, svima je ivot drag. Usporeujui sebe sa drugima, ne ubijaj niti potii ubojstvo. 131 Tko nasre batinom na bia eljna sree teei za vlastitom sreom, taj ne postie sreu poslije (smrti). 132 Tko ne nasre batinom na bia eljna sree teei za vlastitom sreom, taj postie sreu poslije (smrti). 133 Ne govori osorno ni s kim da ti onaj s kim tako govori ne odgovori isto tako. Bolne su doista otre rijei, otpor koji izazivaju moe te povrijediti. 134 Ako umukne kao napukli gong, ve si dosegao utrnue (nibbanu), u tebi nema alca. 135 Kao to pastir izvodi goveda na pau tako starost i smrt izgone ivot iz stvorova. 136 Budala kad vri zla djela nije toga svjestan. Zbog vlastitih djela glupan izgara kao da ga saie oganj. 137 Tko batinom mlati goloruke i nedune uskoro e potpasti u neko od ovih deset stanja: 138 okrutnu bol, gubitak, tjelesnu povredu, ili teku bolest ili ludilo;

139 ili neugodnost od strane vladara, ili teku optubu, smrt rodbine ili propast bogatstva; 140 ili e mu u poaru izgorjeti kua. Kad mu se raspadne tijelo, glupan se ponovo raa u paklu. 141 Niti hodajui nag, niti raupan, niti blatan, niti postom, niti leanjem na zemlji, niti zamazan prainom, ni uanjem ne moe se proistiti smrtnik koji nije prevladao neizvjesnost. 142 Iako je raskono odjeven, onaj tko ivi smireno, krotko, obuzdano, usmjeren svetim ivotom, tko je odbacio batinu u ophoenju sa svim biima taj je sveenik (brahman), taj je isposnik, taj je pripadnik prosjakog reda (Bhikkhu). 143 Ima li na svijetu ikoji ovjek suzdran stidom koji izbjegava prijekor kao istokrvan konj bi? 144 Kao istokrvan konj na dodir bia, budite revni i spremni, povjerenjem, vrlinom i naporom, sabranou i promiljenom ispravnou, pomnim usavravanjem mudrosti i dobrog ponaanja izbavite se tog velikog bola. 145 Graditelji razvode vodu, kovai otre strijele, drvodjelci teu drvo, pametni ljudi ukrouju sebe.

XI STAROST /Darra-vaggo/

146 emu smijeh, otkud radost gdje poar neprekidno bukti? - Obuzeti gustom tamom zar ne tragate za svjetlom? 147 Pogledaj tu krasnu lutku - drskost ive rane tijela, mnogih briga i nevolja, gdje nita stalno ne prebiva. 148 Izmodeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti odakle gnjile prska, gdje smrt dokonava ivot. 149 A kad budu razasute kao tikve u jeseni9 ove poutjele kosti - tko e im se obradovati? 150 Grad sagraen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju, a u njemu utvreni nemo i smrt, prezir i ponos. 151 I kiena kraljevska kola e sagnjeti; tako e i ovo tijelo ophrvati nemo. No ispravnost bia nemo ne satire. Tako barem propovijedaju znalci. 152 Neznalica odraste kao v; miii mu se razviju, al' pamet se ne razvije. 153 Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja, al' mi neprimijeen osta graditelj tih zdanja. Bolna je trajnost preporaanja.

9 Konfucije, kad se u starosti vratio u javni ivot, razjasnio je svoj postupak rijeima: Zar sam ja takva tikva, koja moe visjeti na zidu, ali ne moe se pojesti? (Lun-y, XVII, 7).

154 Graditelju, sada si primijeen! Vie me nee kuiti! Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stoer. Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.10 155 iji ivot ne bjee uzoran, tko u mladosti ne stee blago, taj k'o oronuli vodomar premilja nad barom iz koje su pohvatane ribe. 156 iji ivot ne bjee uzoran, tko u mladosti ne stee blago, taj kao odbaene strijele ali promaene ciljeve.

10 Buddhine prve rijei poslije duhovnog probuenja.

XII O SAMOME SEBI11 /Atta-vaggo/

157 Tko sam sebe zna cijeniti treba pomno bdjeti nad sobom. Jedan od tri dijela noi mudrac provodi u bdijenju. 158 Najprije uvrsti sebe u dosljednome vladanju, a onda opominje druge. Mudrac se ne izlae prijekoru. 159 Tko sam sebe izobrazi u onom to druge pouava, izvjeban nek vjeba druge. No samim je sobom teko ovladati. 160 Svatko je sam svoj zatitnik. Zar bi itko drugi to mogao biti? Tko sobom dobro ovlada stjee teko dosenu zatitu. 161 Zlodjelo koje sam poini, prouzroi i sprovede, satire nerazumnoga kao to dijamant brusi ostalo drago kamenje. 162 U kome prevlada nepotenje sam sebi nanosi tetu koju mu eli dumanin - kao kad puzavica prione uz snano stablo sala. 163 Lako je izvriti zlodjelo kojim i sebi nanosimo tetu, al' ono to je dobro i korisno, to je i najtee izvedivo.11 atta, sanskritsko atma.

164 Nerazuman koji prekorava zbog svojih nepotenih namjera pouku duhovnih velikana iji je ivot istinom oplemenjen, taj kao bambus raa plod kojim sam sebe satire. 165 Svatko je sam izvritelj zlodjela kojim je sebe okaljao. Svatko se sam od zla suzdrava i sam sebe proiava. istoa i prljavtina od nas samih ovise. Nitko nikog nigdje ne proisti. 166 Ne zanemaruj vlastitu svrhu za tuu, ma kako uzviena bila. Kad svoju svrhu shvati pravilno, prioni uz svoj zadatak.

XIII SVIJET /Loka-vaggo/

167 Ne slijedi niski zakon; nemoj ivjeti nemarno; ne slijedi pogreno gledite; ne unapreuj svjetovnost. 168 Ustani, ne budi nemaran; ivi ispravnim ivotom. Tko ivi ispravnim ivotom sretan je i na ovom svijetu i na drugome. 169 Tko ivi ispravno, taj ivi sretno; ne valja ivjeti zlim ivotom. Tko ivi ispravno, taj je sretan i na ovom i na drugom svijetu. 170 Promatraj ovaj svijet kao pjenu, promatraj ga kao privid; onoga tko ga tako promatra, ne vidi vladar smrti. 171 Doi i pogledaj ovaj svijet kao arena kraljevska kola. Tu gdje se budale utapaju, razumni im se ne pridruuju. 172 Tko je prije bio nemaran, a kasnije to vie nije, taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom. 173 ije je zlo djelovanje nadstrto dobroinstvom, taj obasjava ovaj svijet kao Mjesec nezasjenjen oblakom. 174 Ovaj je svijet zamraen, rijetko tko tu neto prozire, kao ptica kad se oslobodi iz mree, malo je onih koji odlaze u nebo. 175 Labudovi idu putem Sunca, idu zrakom natprirodnom snagom, a mudrace izvodi iz svijeta pobjeda nad Smru i njenom pratnjom. 176 Tko prekri jedinstveno pravilo, tko lae i prezire nadzemaljski svijet, za toga nema grijeha koji nee poiniti.

177 krtice ne idu u boanski svijet, a ni budale ne cijene dobroinstvo, dok se mudrac raduje dareljivosti, jer e ga samo to usreiti u nadzemaljskom svijetu. 178 Od iskljuive vlasti na zemlji, ili od odlaska na nebo, vredniji od gospodstva nad cijelim svijetom jeste plod ulaska u struju osloboenja.

XIV BUDNI /Buddha-vaggo/

179 Njegova se pobjeda ne prevladava, njegovu pobjedu nitko na svijetu ne nadilazi. kojim putem hoete da vodite toga budnog na beskrajnom podruju bez razmea? 180 Njega ne moe mrea otrovne ee nikuda zavesti. Kojim putem hoete da vodite toga budnog na beskrajnom podruju bez razmea? 181 Tako zadubljenim mudracima koji se raduju smirenju odricanja, njima zavide i bogovi, potpuno budnim i sabranim. 182 Teko je doseno ljudsko roenje, teak je ivot smrtnika, teko je uti ispravnu pouku, teko je dosei do probuenja. 183 Ne initi nikakvo zlo, uzdii se u dobroti, proistiti svoj duh (misao) to je pouka svih buddha. 184 Krajnje smirenje se postie postojanim asketskim naporom; budni nazivaju utrnue (nibbanam) krajnjim dosegom. Zacijelo, nije se odvratio od svijeta tko tlai druge, niti onaj tko uzrokuje njihovo tlaenje. 185 Ne ogovarati, ne napadati, ivjeti suspregnut pravilima redovnike stege, umjeren u jelu, tko ivi u samoi, uporan u uzvienom umovanju - to je pouka svih buddha. 186 Ni kia dukata ne moe zadovoljiti strasti; bolni su kratki uici - tako uvia pametan ovjek. 187 Ni u boanskim uicima ne postie radost;

sljedbenik potpuno budnoga raduje se (jedino) dokonanju ivotne ei. 188 Mnogi ljudi nagnani strahom trae utoite u planinama i umama, pod stablima hramskih vrtova. 189 Ali to im utoite nije smirenje, to nije krajnje utoite, otiavi u takvo utoite ne oslobaaju se svih patnji; 190 nego tko je otiao u utoite budnoga, njegove nauke i njegove redovnike zajednice, u etiri plemenite istine - taj uvia potpunom mudrou: 191 patnju, nastanak patnje, dokonanje patnje i plemeniti osmerolani put koji vodi do smirenja patnje. 192 To je spokojno utoite, to je krajnje utoite, tko doe u to utoite rjeava se svake patnje. 193 Teko je nai osobu plemenita roda; takvi se ne raaju svuda. Gdje god se rodi takav mudrac, ta porodica sretno napreduje. 194 Sretna je pojava budnih, sretna je pouka ispravnosti, sretno je zdruenje redovnike zajednice, sretan je asketski napor zdruenih redovnika. 195 Tko potuje potovanja dostojne, buddhe ili njihove sljedbenike, koji su svladali prepreke i nadili bijedu i jad; 196 tko potuje takve utrnute koji su se rijeili straha, njegovu zaslugu nitko ne moe procijeniti.

XV SREA /Sukha-vaggo/

197 ivimo doista sretno i bez mrnje meu onima koji mrze, boravimo bez mrnje meu mrzovoljnim ljudima. 198 ivimo doista sretno i bez patnje meu patnicima, meu ljudima koji pate boravimo bez patnje. 199 ivimo doista sretno i bezbrino meu zabrinutima, meu ljudima koji su zabrinuti boravimo bezbrino. 200 ivimo doista sretno mi kojima nita ne pripada, taimo se prijatnou kao svijetli bogovi. 201 Pobjeda potie mrnju, pobijeeni ostaje u patnji. Tko je smiren ostaje sretan kad napusti pobjedu i poraz. 202 Nema ognja ravnog strasti, nema zle kobi ravne mrnji; nema patnje ravne djelominom opstanku, nema sree ravne spokoju. 203 Lakomost je najgora bolest, sklonosti su najgore patnje. Tko to zbilja spozna, utrnue (nibbanam) mu je krajnja srea. 204 Zdravlje je najvea dobit, zadovoljstvo je najvee blago, pouzdanje je najvee srodstvo, utrnue najvea srea. 205 Tko okusi osamljenost i smirenje postaje neustraiv i bezgrean, utaen okusom ispravnosti. 206 Vrijedan je susret s plemenitima, boravak s njima je uvijek sretan. Tko se ne susree s budalama, taj e uvijek biti sretan.

207 Tko se kree u drutvu budala, taj se kaje dugo vremena. Drugarstvo s budalama uvijek je patnja, kao i s neprijateljem, a druenje s razboritim je sretno kao susret sa srodnicima. 208 Kao to Mjesec slijedi put sazvijeda tako i vi slijedite mudraca, pametnog i uenog, podnoljivog, revnog, plemenitog - takvog dobrog i razboritog ovjeka.

XVI PRIJATNOST /Piya-vaggo/

209 Tko se vee za bezveznost, a ne povezuje se stegom (yogasmim) duhovnog napora, odrie se smisla zbog onoga to mu je prijatno - zavidjet e onome tko sebe obuzdava. 210 Zato se nemoj vezivati za ono to je prijatno, a pogotovo za neprijatno. Ne vidjeti ono to je prijatno je patnja kao i vidjeti neprijatnosti. 211 Zato ne inite nita zbog prijatnosti; prestanak prijatnosti je neugodan. Nema spona za onoga za koga nita nije ni ugodno ni neugodno. 212 Iz ugodnosti se raa tuga, iz ugodnosti se raa bojazan. Za onoga tko je lien ugode ne postoji tuga, a kamoli bojazan. 213 Iz privrenosti se raa tuga, iz privrenosti se raa bojazan. Za onoga tko je lien privrenosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan. 214 Iz radosti se raa tuga, iz radosti se raa bojazan. Za onoga tko je lien radosti ne postoji tuga, a kamoli bojazan. 215 Iz poude se raa tuga, iz poude se raa bojazan. Za onoga tko je lien poude ne postoji tuga, a kamoli bojazan. 216 Iz enje se raa tuga, iz enje se raa bojazan. Za onoga tko je lien enje ne postoji tuga, a kamoli bojazan. 217 Tko je postigao vrlinu i uvid, ispravnost i iskrenost, tko vri vlastiti posao - toga ljudi smatraju prijateljem.

218 U kome se ispolji volja za neizrecivim, i ako je potaknut u duhu, a misao mu nije potlaena strastima, - za toga se kae da pliva uzvodno. 219 Kao to se ovjeku koji je dugo bio odsutan, pa se sretno vrati iz daljine, raduju roaci i znanci dobrodolicom na povratku 220 isto tako i dobrotvora kad s ovog svijeta otie na drugi dobra djela doekuju prijateljski kao roaci povratnika.

XVII GNJEV /Kodha-vaggo/

221 Odustani od gnjeva, odreci se oholosti, nadii sve prepreke; onoga tko nije obuzet imenom-i-likom i tko nita nema ne spopadaju nikakve patnje. 222 Tko moe suzdrati gnjev kad ga spopadne kao zastranjela kola, toga ja nazivam vozaem, a ostali mogu tek pridrati uzde. 223 Nadvladaj mrnju nemrnjom, nadvladaj nepovjerenje vjernou, nadvladaj krtost dareljivou, a laljivca istinom. 224 Govori istinu, ne prekoravaj, daj onome tko ie malo, sa ta tri sredstva se stie meu bogove. 225 Nenasilni tihi mudraci koji stalno sputavaju tjelesnost stiu na nepokolebivo stanovite i ne ale da su to postigli. 226 U onima to stalno bdiju i trse se dan i no nastojei da se oslobode utrnuem (da dosegnu nirvanu) dokonavaju se prilivi strasti. 227 Staro je iskustvo, Atula, nije tek dananje, da se prekorava onaj tko uti kao i brbljavci, pa i onaj iji je govor prijazan. Nitko na svijetu nije besprijekoran. 228 Niti je bilo, niti e biti, niti sada ima ovjeka koga se samo prekorava ili samo hvali. 229 Ali onoga koga znalci hvale iz dana u dan kao neprijekornog, mudrog, nadarenog mudrou i vrlinom -

230 tko je dostojan da prekori takvoga poput zlata iz rijeke ambu? Njega slave i bogovi, pa i stvoritelj Brahma. 231 Treba se uvati tjelesnih uzbuenja i obuzdavati tijelo. Odbacivi loe ponaanje tijela, treba slijediti dobro tjelesno ponaanje. 232 Treba se uvati uzbudljivog govora i obuzdati govor. Napustivi loe navike u govoru, treba se pridravati dobrog ponaanja u govoru. 233 Treba se uvati duevnog uzbuenja i obuzdavati duh. Napustivi zlo duevno ponaanje, treba se i duevno dobro ponaati. 234 Mudraci koji su obuzdali tijelo i govor, mudraci koji su obuzdali duh ti su doista dobro obuzdani.

XVIII MANE /Mala-vaggo/

235 Sada si kao uveli list; poslanici smrti se pojavljuju oko tebe; stoji na pragu propasti, a nema ni poputbine. 236 Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan! Kad proisti neistou i bude bez natruha, ui e u nebesko carstvo plemenitih. 237 Tvoj vijek je sada pri kraju. Pribliio si se grobnoj jami. Na putu nema postaje, a nema ni poputbine. 238 Zato napravi sam od sebe otok, brzo se potrudi, budi pametan! Kad proisti neistou i bude bez natruha, nee vie upadati u raanje i starost. 239 Postepeno, malo po malo, povremeno, kao to kova proiava srebro, tako i mudrac treba odstraniti mane iz samoga sebe. 240 Kao to hra nagriza eljezo u kojem se je pojavila, tako i vlastita zlodjela odvode poinioca zlim putem. 241 Neproimanje smisla je mana svetih izreka; bezbrinost je mana domainstva; nemar je mana ljepote; nepanja je mana straara. 242 Zlo ponaanje je mana ene; krtost je mana darovatelja; zloinstva su mane i na ovom i na drugom svijetu. 243 Ali mana vea od svih ostalih je mana neznanja. Napustivi tu manu, budite bez mane, prosjaci!

244 Lako je ivjeti bezobrazniku, lakomome kao vrana, klevetniku, nasilniku i drskom ovjeku, 245 ali je teak ivot skromnome, tko stalno tei za onim to je isto, nesebinome, tko nije lakom, tko ivi isto i uviavno. 246 Tko ubija iva bia, tko lae, tko uzima od svijeta to mu se ne daje, i ide tuoj eni, 247 ovjek koji je sklon opojnim piima, taj ve na ovom svijetu potkopava vlastiti korijen. 248 I tako shvati, dobri ovjee, da su zla djela nerazumna, da te lakomost i neispravnost ne odvuku u dugotrajnu patnju. 249 Ljudi vre dobroinstva ili prema vjeri ili prema sklonosti; zato tko zavidi drugima na jelu i piu, taj ni danju ni nou ne postie sabranost duha. 250 A u kome je to sasjeeno, iskorijenjeno i odstranjeno, taj i danju i nou postie sabranost. 251 Nema ognja jednakog strasti ni grabljivca jednakog mrnji; nema mree jednake zabludi, ni bujice jednake poudi. 252 Lako je vidjeti tuu pogreku, ali je teko vidjeti vlastitu. ovjek tue mane plijevi kao korov, dok vlastite krije kao varalica kocku. 253 U onome tko trajno vreba na tue pogreke, spreman da prigovori, vlastite zle sklonosti bujaju. Taj je daleko od dokonanja zlih utjecaja. 254 Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovnike zajednice. Svijet se raduje oprekama, savreni su nesprijeeni. 255 Nema puta po zraku, nema isposnika izvan redovnike zajednice. Nema stalnih sastojaka niti nestalnih buddha.

XIX O PRAVEDNIKU /Dhammatta-vaggo/

256 Ne postaje se pravednik po samovoljnoj odluci. Tko zna luiti smisao od besmisla, taj je pametan (pandito). 257 Tko ne vodi druge po samovoljnoj odluci, nego ravnopravno, mudar zatitnik pravde je nazvan pravednikom. 258 Nitko ne postaje pametan zato to mnogo besjedi. Spokojan, bez mrnje i straha, nazvan je pametnim. 259 Ni pouzdano ispravan nitko nije zato to mnogo besjedi. Onaj tko s malo pouke stvarno shvati ispravnost, taj je pouzdano ispravan, taj se ne odrie pravde. 260 Nitko ne posta starjeina zato jer mu je sijeda glava; dozreo tek da sagnjije i uzalud ostario. 261 U kome je istina i pravda, nenasilje (ahimsa), spoznaja i stega, taj je mudrac lien mane i po tome nazvan starjeinom. 262 Ni zato to je dobar govornik, ni kao lotosov cvijet, zbog ljepote, ne poprima izgled dobrote ovjek zavidan, krt i nepouzdan. 263 Nego onaj u kome je sve to posjeeno, i zatrto u korijenu, taj je besprijekoran mudrac rjeit izraz dobrote. 264 Brijanjem glave ne postaje redovnikom rasputeni laov. Zar da redovnik bude pohotan i laan? 265 Tko ukroti grijehe, sve, i male i velike, po udorednoj krotkosti naziva se redovnik.

266 Ne postaje se isposnik samim proenjem hrane. Potpunou ispravnog vladanja postaje se isposnik, i niim osim toga. 267 Tko se udalji od dobra i zla i uzornim ivotom promiljeno boravi u svijetu, tek taj zasluuje naziv isposnika (bhikkhu). 268 Ni glupan ni neznalica zato jer uti nije uutjeli mudrac (muni), nego onaj tko promiljen odvagne pa prihvati najvrednije. 269 Tko se kloni grijeha, taj je i zato je utihnuli mudrac. I zato jer u svijetu uvia obje strane, zavreuje naziv utihlog mudraca. 270 Plemstvo se ne stjee nasiljem nad ivotom. Nenasiljem prema svem to ivi stjee se ugled plemenitosti. 271 Ne samo po zavisnosti od propisa u vjeri i moralu, a ni po mnogom znanju, ak ni po dosegu sabranosti (samadhi), ni osamljenu boravitu 272 nemoj se pouzdati, isposnie, da postie blagodat odricanja do koje svjetovan ovjek ne dosee - sve dok se nisi rijeio izljeva strasti.

XX PUT /Magga-vaggo/

273 Od putova najbolji je osmerostruki, od istina etiri plemenite; obestraenost je vrhovna ispravnost, a od dvonoaca uviavni. 274 Ovo je put. Nema drugog koji vodi do proienja uvida. Slijedite taj put, tako ete zbuniti Smrt. 275 Kad poete tim putem, dosei ete kraj patnje; ja sam vam ukazao taj put poto sam spoznao sredstvo protiv aoke. 276 Ali vi treba da izvrite napor; oni koji su to postigli samo ukazuju put, a oni koji ga slijede u zadubljenju oslobaaju se spona Smrti. 277 Svi su sklopovi nepostojani; tko to pametno uvidi oslobaa se patnje to je put proienja. 278 Svi su sklopovi bolni; tko to pametno uvidi oslobaa se patnje to je put proienja. 279 Sve su pojave (dhamma) liene podrke u sebi (anatta); tko to pametno uvidi oslobaa se patnje to je put proienja. 280 Tko ne ustaje kad je vrijeme za ustajanje, mada je mlad i snaan, ipak je lijen, neodluan, nepromiljen, nemaran lijenina nee nai put saznanja. 281 Tko pazi to govori, suzdrljiva duha, tko ni tjelesno ne ini nikakvo zlo, tko proisti ta tri puta djelatnosti taj e uspjeti na putu koji pokazuju mudraci.

282 Iz asketskog napora se raa mudrost, bez tog napora mudrost se dokonava. Spoznavi taj dvosmjerni put razvoja i opadanja, treba se ponaati tako da mudrost prevlada. 283 Posijecite umu, a ne samo stablo, opasnost potjee iz ume. Kad sasjeete i umu i nagon, prosjaci, postanite zgarita. 284 Sve dok se ne sasijee nagon, makar i vrlo malen, mukarca prema eni, tako je dugo i njegov duh zavisan kao tele od majke koja ga doji. 285 Istrgnite privrenost prema samom sebi kao to se jesenji lotos iupa rukom, cijenite put smirenja, utrnue (nibbanam) kojem vas upuuje dobro doli buddho. 286 Ovdje u proboraviti razdoblje kia, ovdje zimu i ljeto tako razmilja budala ne brinui se za propast i smrt. 287 ovjeka zabrinutog za djecu i blago smrt odnosi kao poplava usnulo selo. 288 Djeca nisu sklonite, a ni otac ni rodbina, za onoga koga spopadne smrt nema zatite u porodici. 289 Tako spoznavi svrhu pametan ovjek obuzdan vrlinom treba da brzo proisti put koji vodi do utrnua (nirvane).

XXI RAZNO /Pakinnaka-vaggo/

290 Ako odriui se manje sree uvia veu sreu, mudar ovjek naputa manju sreu i obazire se na veu. 291 Tko trai sreu sebi samome nanosei patnju drugima, zapleten u spletke mrnje ne oslobaa se mrnje. 292 Kad ono to bi trebalo uiniti ostane neobavljeno, a vri se ono to ne bi trebalo, u onima koji su neobuzdani i nemarni bujaju zli utjecaji. 293 Ali oni ija je panja stalno usmjerena na tijelo, koji ne slue onome to nije potrebno, ali marljivo rade ono to treba, te paljive i marljive zli utjecaji ne pogaaju. 294 Ubivi majku i oca i dva vladara ratnikog roda i njihovo carstvo sa svim stanovnitvom, brahman odlazi neokaljan.12 295 Ubivi majku i oca i dva posveena vladara sa jo jednom monom osobom kao petom, brahman odlazi neokaljan.

12 Tipino komentarsko razjanjenje: majka (mata) je metafora za ivotnu e, otac (pita) za oholost, dva vladara ratnikog roda i njihovo carstvo sa svim stanovnitvom su simbol eternalizma i destrukcionizma. U svome predgovoru posthumno i privatno objavljenom prijevodu Bhagavad-gite ure Robotia (1983, Zagreb, a prethodno objavljenom u Praxisu 1973, br. 3/4) osvrnuo sam se na opreku Bhagavad gite ovim stihovima Dhamma-pade u dvadesetom vijeku. Mahatma Gandhi je na osnovu Gite, kao hinduistikog molitvenika, propovijedao nenasilje (ahimsa), pozivajui se na iskljuivo simboliko znaenje zapovijedi boga Krine da treba ubijati i oca i brau i uitelje religije u ratu. Dhamma-pada se slui istom simbolikom, i to blizu tisuu godina ranije od Gite. ezdesetih godina, u doba kad sam bio u Indiji, Gita je sluila ratnohukakim propovjednicima protiv Mahatme Gandhija u ratovima Indije i Pakistana. Zbog takvog spora su brahmani i ubili Mahatmu ve dvadeset godina ranije.

296 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija je panja danju i nou stalno posveena Buddhi. 297 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija je panja danju i nou stalno posveena njegovoj nauci. 298 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija je panja danju i nou stalno posveena redovnikoj zajednici. 299 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija je panja danju i nou stalno posveena nadziranju tijela. 300 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija se misao danju i nou raduje nenasilju (ahimsa). 301 Uvijek se dobro probueni bude sljedbenici Gotame ija se misao danju i nou raduje njezi duha. 302 Teko je pobjei od svijeta (pabbaa), teko je uivati u tome. Tegoban je boravak u domaem ivotu, muna je zajednica s onima koji nam nisu ravni. Patnja spopada i putnika. Zato ne budi putnik da te ne spopadne patnja.13 303 Obdaren povjerenjem i vrlinom tko stekne slavu i bogatstvo, u kojoj god zemlji da boravi svuda ga jednako cijene. 304 Potenje se pokazuje ve iz daleka kao gorje Himalaja. Nepotenje, ni iz bliza neprimjetno, lii iz noi odapetoj strijeli. 305 Tko sam sjedi i sam lei, tko sam ide neumorno, tko sam sebe obuzdava, zna da bude radostan u umi.

13 Prema komentaru putnik je ovjek koji krui svemirom iz ivota u ivot, iz svijeta u svijet, u vjcnoj patnji, ljudskoj, podljudskoj i nadljudskoj patnji bogova.

XXII PAKAO /Niraya-vaggo/

306 Tko govori ono to nije istina dospijeva u pakao kao i onaj tko neto uini, pa kae da nije, obojica poslije smrti postaju isti kao ljudi poniavajue djelatnosti u naknadnom ivotu. 307 Mnogi obueni u olinjalu monaku odjeu, zloudni i nerazumni zloinci, zbog zlih djela propadaju u pakao. 308 Bolje je da razvratnik proguta uarenu eljeznu kuglu nego da lakomisleno uiva milostinju svoje zemlje. 309 Bezobziran ovjek koji se udvara tuoj eni postie etiri posljedice: beskorisnu dobit, neudoban leaj, a tree je prijekor, etvrto pakao. 310 Beskorisna dobit i grena posljedica: kratak je uitak ustraenog s ustraenom; a vladar nalae teku kaznu. Zato neka ovjek ne udvara tudoj eni. 311 Kao to kopriva krivo zahvaena ozlijedi ruku isto tako i loe shvaen isposniki ivot povlai u pakao. 312 Nikakvo nemarno djelo, zanemaren zavjet, kolebivo prihvaena redovnika stega ne donosi mnogo ploda. 313 Ako neto treba uiniti, izvri to odluno; nemaran isposnik die sve veu prainu. 314 Bolje je ne izvriti zlo djelo, jer zlodjelo naknadno izaziva patnju. Bolje je izvriti dobro djelo, jer tko ga izvri zbog toga ne pati.

315 Kao to je pogranini grad zatien iznutra i izvana tako uvaj samog sebe; ne propusti ni trenutak, jer se oni koji proputaju trenutke kaju kad padnu u pakao. 316 Oni koji se stide onoga ega se ne treba stidjeti, a ne stide se onoga ega bi trebalo da se stide, takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom. 317 Oni koji se boje onoga ega se ne treba bojati, a ne boje se onoga ega se treba bojati, takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom. 318 Oni koji podozrijevaju to nije zazorno, a ne podozrijevaju to je zazorno, takva bia, usvojivi zle nazore, odlaze stranputicom. 319 Oni koji spoznaju zazorno kao zazorno, a to nije zazorno kao nezazorno, takva bia, usvojivi ispravne nazore, idu dobrim putem.

XXIII SLON /Nagavaggo/

320 I ja u - kao to slon u boju podnosi strijelu odapetu iz luka podnijeti grube rijei; svjetina je zloudna. 321 Ukroenog slona vode u boj, kralj jae na ukroenom slonu. I meu ljudima je najbolji onaj tko je ukroen, tko podnosi surove rijei. 322 Izvrsne su ukroene mazge i konji sindhavskog soja, a i veliki ratni slonovi. Ali jo je bolji onaj tko je ukrotio sam sebe. 323 Jer se ni pomou takvog prijevoza ne ide u neprohodni kraj, tamo kuda ide vlastitom krotkou dobro ukroen ovjek. 324 Slavni slon uvar blaga, kojeg je teko obuzdati, kad se zapjeni otrim sokom nee okusiti ni zalogaj kad ga se vee. Snani se slon sjea slonovske praume. 325 Kad netko postane lijen i prodrljiv, pospanac koji se vrti u snu kao velika utovljena svinja, takav se glupan uvijek ponovo preporaa. 326 Ova se je misao ranije lutalaki kretala kuda je htjela, kud eljela, kako joj se posreilo. Danas u je pritegnuti temeljito kao krotitelj nemirnoga slona. 327 Radujte se u nerastresenosti, pazite na vlastitu misao, izvucite se sa stranputice kao slon kad zapadne u blato. 328 Ako naete razboritog suputnika koji vam se pridrui, koji ivi poteno i pametno i prevladava sve potekoe, poite s njim drage volje i budite paljivi. 329 A ako ne naete razboritog suputnika koji vam se pridrui,

koji ivi poteno i pametno, onda kao vladar koji naputa pobijeenu zemlju idite sami kao slon po praumi. 330 Bolje je ivjeti sam, nema drugarstva s budalom. Idi sam i ne ini zlo, s malo elja kao slon u praumi. 331 Kad se pojavi nevolja, sretni smo da imamo prijatelje. Zadovoljstvo je sretno kad je uzajamno. Sretno je dobroinstvo pod kraj ivota. Sretno je naputanje svake patnje. 332 Na svijetu je srea imati majku, a i oca. Sretno je stanje isposnika, a isto tako i sveenika. 333 Sretno je ivjeti u vrlini do starosti. Sretno je vrsto pouzdanje, sretan je doseg mudrosti i nevrenja zlodjela.

XXIV EA ZA IVOTOM /Tanha-vaggo/

334 U nemarnom ovjeku enja buja kao puzavica. On stremi iz ivota u ivot kao majmun u umi traei plod. 335 Koga svlada ta bijesna otrovna ea za svijetom, njegovi jadi bujaju kao obilje trave birana. 336 A tko moe svladati tu bijesnu teko iskorjenjivu eu za svijetom sa njega otpadaju nevolje kao kapi vode sa lotosa. 337 Zato kaem vama koji ste se ovdje smjelo sakupili: Iskopajte korijen ei za ivotom kao onaj tko trga korov birana u potrazi za mirisnim korijenom usira da vas kao trstiku ne prelama struja smrti uvijek ponovo. 338 Kao to odsjeeno stablo iji je korijen vrst i neoteen ponovo izraste, isto tako dok sklonost prema ei za ivotom nije prekinuta i ta se patnja obnavlja uvijek ponovo. 339 U kome 36 struja teku prema uicima toga pogrena shvaanja i odluke zavode putem strasti. 340 Struje streme na sve strane, puzavci stalno bujaju. Kad spazite da taj puzavac klija, presijecite mu korijen mudrou. 341 Radosti pritjeu i prianjaju uz iva bia. Prigrlivi uitke u tenji za sreom ti ljudi upadaju u raanje i starost. 342 Svjetina tjerana poudom bjei naokolo kao progonjeni zec. Podjarmljeni i pritijenjeni potpadaju uvijek ponovno pod dugotrajnu patnju.

343 Svjetina tjerana poudom bjei naokolo kao progonjeni zec. Zato neka se redovnik odvrati od poude u tenji za vlastitom obestraenou. 344 Ako netko raskrivi praumu enji, oslobodivi se iz ungle, osloboen ponovno pohrli u tu istu umu, prozrite njegovu ud: osloboen spona ponovno pribjegava u njih. 345 Mudraci kau da nije vrsta ona spona koja je napravljena od eljeza, ni od drveta ni od konopa, nego je snaniji zanos za nizove dragulja, za djecu i ene. 346 Onu sponu nazivaju vrstom mudraci koja nas vue i kad poputa i teko poputa. Oni koji nju raskinu bjee od svijeta napustivi enju za sreom u strastima. 347 Oni koji su pod utjecajem strasti upadaju u struju kao pauk u mreu koju je sam spleo, dok mudri ljudi trgajui tu mreu naputaju taj svijet bezbrini odrekavi se sve patnje. 348 Napusti ono to je bilo prije i ono to e biti kasnije, i ono to je u sredini na prijelazu preko struje bivanja. U duhu odasvud razrijeenom nee ponovno upadati u raanje i starost. 349 U biu ije je miljenje poremeeno nadmonom strau koja tei za onim to joj je drago, enja sve vie raste i pojaava zavisnost. 350 Tko se raduje u smirenju razmiljanja i uvijek razvija uvid u nepoeljnost, taj e doista odstraniti, taj e dokinuti spone smrtnosti. 351 Tko je stigao do kraja, neustraiv, bez poude, bezgrean, tko je istrgnuo trnje bivanja, ovo mu je posljednje utjelovljenje.

352 Tko je lien enje i lakomosti, vjet u analitici i metrici, u pravopisu i redu rijei, za toga se kae da je veliki mudrac i velik ovjek i da je u posljednjem utjelovljenju. 353 Sve sam nadmaio, sve sam prozreo, niim to postoji nisam okuen, sve sam napustio; dokonanjem ee sam se oslobodio, samostalno sam se uzdigao do spoznaje. Na koga da se ugledam? 354 Dar istine nadmauje sve darove. Ukus istine nadmauje sve ukuse. Radost u istini nadmauje sve radosti. Dokonanje enje nadmauje svaku patnju. 355 Bogatstvo ubija nerazumnog, a ne onoga tko stremi da ga nadie. enjom za bogatstvom nerazuman ovjek ubija i druge i samog sebe. 356 Korov je poast njiva, strast je poast ovog ljudskog roda. Zato je dar onima koji su lieni strasti vrlo plodonosan. 357 Korov je poast njiva, mrnja je poast ovog ljudskog roda. Zato je dar onima koji su lieni mrnje vrlo plodan. 358 Korov je poast njiva, zabluda je poast ovog ljudskog roda. Zato je dar onima koji su lieni zablude vrlo plodan. 359 Korov je poast njiva, elja je poast ovog ljudskog roda. Zato je dar beeljnima vrlo plodan.

XXV ISPOSNIK /Bhikkhu-vaggo/

360 Obuzdanost vida je dobra, dobra je obuzdanost sluha, obuzdanost njuha je dobra, dobra je obuzdanost okusa. 361 Obuzdanost tijela je dobra, dobra je obuzdanost govora, obuzdanost duha je dobra, obuzdanost je uope dobra. Obuzdan u svakom smislu isposnik se oslobaa svake patnje. 362 Nadzor nad rukama, nadzor nad nogama, nadzor nad govorom, to je najvii nadzor. ija radost potjee iz unutranje sabranosti, tko je zadovoljan u samoi, za toga se kae da je isposnik. 363 Isposnik koji ima nadzor nad svojim ustima, koji govori pouno, a ne uobraeno, kad objanjava ispravni smisao, njegov je govor zreo. 364 Ispravnost je njegovo zadovoljstvo, ispravnost je njegova radost, ispravnost mu je povod razmiljanja; isposnik slijedi ispravnost i ne zanemaruje dobrobit ispravnosti. 365 Ne treba precjenjivati svoju korist niti zavidjeti drugima. Isposnik koji zavidi drugima ne postie sabranost duha. 366 Iako isposnik malo dobiva, neka ne podcjenjuje to to je dobio; i bogovi hvale onoga iji je ivot ist i naporan. 367 U kome nema nikakve sebinosti u pogledu imena-i-lika i tko se ne ali ni zbog ega to nije, za toga se kae da je isposnik. 368 Isposnik koji boravi prijatno i spokojno u Buddhinoj zajednici stie na put stianja i sree u smirenju sastojaka bia.

369 Isprazni, isposnie, taj amac, prazan e se lako kretati. Kad otcijepi strast i mrnju, postii e utrnue (nibbanam). 370 Pet presijeci, pet odbaci, a pet njeguj dalje. Bhikkhu koji je nadiao pet (sastojaka postojanja) naziva se onim koji je preao preko bujice. 371 Zadubi se, bhikkhu, (u meditaciju), ne budi nemaran. Ne dopusti da ti misao luta u ulnoj strasti da iz nepanje ne proguta eljeznu kuglu, pa da buktei ne povikne: To je patnja! 372 Nema meditativnog zadubljenja za bezumnika, nema razuma bez zadubljenja. U kome je zadubljenje i mudrost, taj je pred utrnuem. 373 Isposniku koji smirena duha ue u praznu kuu radost biva nadljudska u jasnom uvidu u ispravnost. 374 to bolje upoznaje porast i pad sastojaka bia, dosee radost i zanos. Za one koji to uviaju, u tome je besmrtnost. 375 To sada ovdje biva izvor za mudrog isposnika: nadzor nad osjetilima, smirenost, obaveze ispravnog ponaanja, druenje s uzornim prijateljima koji ive isto i revno. 376 Odnoenje treba da bude prijazno i uzorno; tako e se uz mnogo zadovoljstva dokonati patnja. 377 Kao to jasmin stresa povenulo cvijee tako se i vi otresite strasti i mrnje. 378 Spokojnim se naziva onaj isposnik koji je smirio tijelo, smirio govor, smirio duh, tko je potpuno smiren odbacio napasti svijeta.

379 Ohrabruj sam sebe, provjeravaj sam sebe. Tako zatien sam sobom i paljiv ivjet e sretno, isposnie. 380 Svatko je sam sebi vodi, svatko je sam sebi utoite. Zato urazumi sam sebe kao trgovac bodrog konja. 381 Isposnik nalazi veliko zadovoljstvo u Buddhinom uenju i dosee put smirenja, sreu stianja inilaca ivota. 382 Isposnik koji se ve u mladosti napree u Buddhinom uenju obasjava ovaj svijet kao Mjesec kad se rijei oblaka.

XXVI BRAHMANSKI SVEENIK /Brahmana-vaggo/

383 Presijeci struju odrjeito, brahmane, rastjeraj strasti. Kad spozna da je dokonan splet inilaca ivota, onda si znalac onoga to nije izvjetaeno, brahmane. 384 Kad brahman nadie dvije pojave, onda otpadaju sve spone s onoga koji je to spoznao. 385 Za koga ne postoji ni ovostranost ni onostranost ni obje te strane, tko je neustraiv i nevezan, toga ja nazivam brahmanom. 386 Umno zadubljenog, neokaljanog, smirenog, tko je izvrio dunost, slobodnog od zlih utjecaja, tko je postigao krajnju svrhu toga ja nazivam brahmanom. 387 Po danu sja Sunce, po noi svijetli Mjesec, borac se sjaji u svijetlom oruju, brahmanov sjaj je u naporu zadubljenja, ali budni prosijava danju i nou bljeskom svoga zanosa. 388 Tko je odbacio teret, zato se naziva brahmanom, tko je uravnoteen, naziva se vriocem napora (samano), a po izbjegavanju vlastite okaljanosti naziva se pustinjak. 389 Nitko ne bi smio napasti brahmana, a niti brahman da se iskali na napadaa. Jao onome tko ubije brahmana, a jo gore onome tko se iskali na napadaa. 390 Za brahmana nije neznatna dobrobit kada suzdri duh od onoga to mu prija; kad god odvrati duh od nasilja, tim samim stiava patnju.

391 Tko niti tijelom, ni rijeju ni milju ne nanosi patnju, obuzdan u ta tri smisla, toga ja nazivam brahmanom. 392 Onoga tko je ispravno razumio pouku potpuno budnoga, toga treba revno potivati kao to brahman potuje vatru na rtveniku. 393 Brahmanom se ne postaje ni po pletenju kose, ni po kastinskom rodu. U kome je istina i ispravnost, taj je sretan, taj je brahman. 394 to e ti, slaboumni, pletenice, to e ti odjea od kozjeg krzna? Nutrina ti je puna lakomosti, dok proiava vanjtinu. 395 Onoga tko nosi izlinjalo odijelo, mrav, s nabreklim ilama, osamljen u umi u duhovnom zadubljenju, toga je nazivam brahmanom. 396 Ja ne nazivam nikoga brahmanom po roenju ni po majci. I ako se naziva gospodinom i imunim. Ja nazivam brahmanom onoga tko niti to posjeduje niti to uzima. 397 Tko kad rastrgne sve spone zbog toga ne strepi, tko je nadiao povezanost sa zajednicom toga ja nazivam brahmanom. 398 Tko je pretrgao omu i sponu i petlje konopca, tko je slomio ogradu toga, budnoga, ja nazivam brahmanom. 399 Tko neduan strpljivo podnosi uvrede, udarce i tamnicu, ija je snaga strpljenje, toga ja nazivam brahmanom. 400 Tko je bez mrnje, vjeran zavjetima, krepostan i nije lakom, obuzdan, u posljednjem utjelovljenju toga ja nazivam brahmanom.

401 Kao voda na listu lotosa, ili zrno goruice na otrici igle to se ne lijepi na strasti takvoga ja nazivam brahmanom. 402 Tko ve ovdje prepoznaje kraj vlastite patnje, s koga je otpao teret toga nesputanog ja nazivam brahmanom. 403 Dubokoumnog mudraca koji razlikuje to je, a to nije put, tko je dosegao krajnji cilj toga ja nazivam brahmanom. 404 Onoga tko se je osamio na obje strane - i od domaina i od beskunika tko ne pohaa domove i malo mu treba toga ja nazivam brahmanom. 405 Tko je otklonio batinu ispred pokretnih i nepokretnih bia, - tko niti ubija niti uzrokuje ubijanje, - toga ja nazivam brahmanom. 406 Nenasilan meu nasilnima, prijegoran meu siledijama, bez gramzivosti meu gramzivima toga ja nazivam brahmanom. 407 S koga su strast i mrnja, oholost i licemjernost otpale kao zrno goruice sa otrice igle toga ja nazivam brahmanom. 408 Tko izrie istinu bez surovosti, jasno razumljivu, kojom nikoga ne vrijea toga ja nazivam brahmanom. 409 Tko ne uzima nita na svijetu, ni veliko ni malo, ni sitno ni krupno, ni lijepo ni runo toga ja nazivam brahmanom.

410 Kome nisu poznate elje ni na ovom ni na drugom svijetu, tko je razrijeen od elja toga ja nazivam brahmanom. 411 Tko ne zna za stalna boravita i nee da zna za podozrenja, tko je dosegao dubinu ne-umiranja toga ja nazivam brahmanom. 412 Tko je tu nadmaio povezanost dobra i zla, tko je bez patnje, bez strasti tako istoga ja nazivam brahmanom. 413 Tko je ist kao neokaljani Mjesec, bistar, jasan, nezasjenjen, sa kojeg je odstranjen i radostan izgled toga ja nazivam brahmanom. 414 Tko je preao glib teko prohodnog puta, tu struju zbivanja i zablude, u duhovnom zadubljenju, bez sumnje, ne hvatajui se ni za to, dogorio - toga ja nazivam brahmanom. 415 Tko je ovdje napustio strasti i pobjegao kao beskunik, u kome je naputena ea za biem toga ja nazivam brahmanom. 416 Tko je ovdje napustivi udnje za ivotom pobjegao kao beskunik, u kome je prekinuta ea za biem toga ja nazivam brahmanom. 417 Odbacivi ljudsku podjarmljenost, nadiavi podlonost bogovima, razrijeenog od svake podlonosti toga ja nazivam brahmanom. 418 Napustivi ugodnost i neugodnost, rashlaenog bez ostatka, pobjednika koji je savladao cijeli svijet toga ja nazivam brahmanom. 419 Tko uvidi svuda propadanje bia i njihovo obnavljanje,

tko ne prianja uz bie toga dobro prispjeloga, budnog, ja nazivam brahmanom. 420 Za iji put ne znaju ni bogovi, ni aneli, ni ljudi, iji su zli utjecaji iscrpljeni, dostojnog potovanja toga ja nazivam brahmanom. 421 Tko ni ispred sebe, ni za sobom, ni po sredini nema niega, tko nita nema i nita ne usvaja toga ja nazivam brahmanom. 422 Tko je neustraiv kao bik, svemonog i premudrog pobjednika, nesavladivoga toga ja nazivam brahmanom. 423 Onoga tko zna za svoje ranije postojbine (ivote) i prozrijeva nebo i pakao, tko je dospio do kraja (prepo-)raanja, uutjelog mudraca ija je spoznaja usavrena toga ja nazivam brahmanom.