dani strukovnih nastavnika · • izrada priručnika za nastavnike i pomo ćnih nastavnih sredstava...

1

ZBORNIK SAŽETAKA DANI STRUKOVNIH NASTAVNIKA26. - 28. OŽUJKA 2018.OPATIJA

2DANI STRUKOVNIH NASTAVNIKA

Nakladnik: Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslihAmruševa 4, 10000 Zagreb, HrvatskaT +385 1 6274666E [email protected] www.asoo.hr

Za nakladnika: Mile Živčić, ravnatelj

Urednici: Vesna Anđelić, Ružica Jurčević, Dubravka Zeko

Lektor: Intellect d.o.o.

Grafi čka priprema:Archetype d.o.o., Zagreb

Tisak:Stega tisak d.o.o.

Naklada: 600 komada

Zagreb, ožujak 2018.

ISBN 978-953-8065-10-1

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000999116.

3Sadržaj

PLENARNA PREDAVANJA 7

Vesna Anđelić Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 9

prof. dr. sc. Majda RijavecY i Z generacija: implikacije za obrazovnu praksu 13

prof. dr. sc. Zrinjka Stančić Individualizirani odgojno-obrazovni programi usmjereni na ishode učenja u strukovnom obrazovanju 15

Sanja Radić Bursać“Biti Švearovac”: uključujuće i podržavajuće srednjoškolsko okruženje - primjer dobre prakse 18

ZAJEDNIČKE RADIONICE MEĐUSEKTORSKE TEME 21

Mara ČovićProfesionalno izgaranje odgojno-obrazovnih djelatnika 22

Tamara HudolinSamovrjednovanje strukovnih škola 23

doc.dr.sc. Tonća JukićKreativnost i timski rad kao značajne kompetencije suvremenog nastavnika 26

doc. dr. sc. Morana KoludrovićObrazovanje odraslih: kvalitetom nastavnog procesa do kvalitete sustava i kompetentnosti polaznika 27

SEKTORSKE RADIONICE 29

POLJOPRIVREDA, PREHRANA I VETERINA 29

Zdenka Berak Fakin Izvori fi nanciranja u poljoprivredi 30

Dean PašičekBezglutenski proizvodi, gluten da ili ne u prehrani 32

prof. dr. sc. Marija PecinaBiometrika u poljoprivredi: što griješimo? 34

Ljiljana PomperStočarstvo u Hrvatskoj danas i sutra 35

ŠUMARSTVO, PRERADA I OBRADA DRVA 36

prof. dr. sc. Vlatka Jirouš RajkovićIzgradnja hrvatskoga drvnotehnološkog nazivlja 36

4prof. dr. sc. Ivan MartinićKako usuglasiti sektor šumarstva i drvne tehnologije 38

dr. sc. Barbara Štebih-GolubJezične posebnosti drvnotehnološkog nazivlja 40

GEOLOGIJA, RUDARSTVO, NAFTA I KEMIJSKA TEHNOLOGIJA 42

prof.dr.sc. Danijela AšpergerAnalitičke metode određivanja farmaceutika u okolišu 42

doc. dr. sc. Hrvoje KušićUpravljanje otpadom - smjernice i trendovi 43

dr. sc. Ivana Vinković VrčekNanotehnologija u prehrambenoj industriji - rizici u odnosu na koristi 45

prof. dr. sc. Davor Želježić, Vedran MužinićIzvori izloženosti i toksikologija pesticida 47

TEKSTIL I KOŽA 48

prof. dr. sc. Sandra BischofSTEM u sektoru Tekstil i koža 48

Mirjana Rinkovec Poduzetništvo, dizajn i razvoj proizvoda - novi koncept razvoja modnog sektora u RH 50

GRAFIČKA TEHNOLOGIJA I AUDIOVIZUALNO OBLIKOVANJE 51

Goran LevačićNove tehnologije u dizajnu i razvoju mrežnih stranica 51

Marija Šiša HrlićIntelektualno vlasništvo: autorsko pravo i srodna prava te prava industrijskog vlasništva 53

Maja VidmarKolektivna zaštita autorskog i srodnih prava te važnost edukacije mlađih naraštaja 56

STROJARSTVO, BRODOGRADNJA I METALURGIJA 59

prof. dr. sc. Ljubomir MajdandžićPerspektive strukovnih zanimanja u novim tehnologijama 59

prof. dr. sc. Ivan Prskalo Posebnosti i značaj tjelesne i zdravstvene kulture pri stjecanju ishoda u programima strukovnog obrazovanja 61

ELEKTROTEHNIKA I RAČUNALSTVO 64

Renato BarišićProgramiranje i programsko inženjerstvo iz perspektive poslodavaca 64

5Silvio PapićKako biti u korak s razvojem ICT tehnologija? 66

dr. sc. Drago CmukZeleni i industrijski IoT sustavi 68

dr. sc. Drago CmukDigitalni identiteti i razvoj poslovanja 69

GRADITELJSTVO I GEODEZIJA 70

prof. dr. sc. Željko BačićPametni gradovi 70

Željka Hrs BorkovićEnergetska obnova zgrada i gradnja novih gotovo nula energetskih zgrada 74

EKONOMIJA, TRGOVINA I POSLOVNA ADMINISTRACIJA 75

Đema BartulovićPravo potrošača na siguran proizvod i zaštita zdravlja i interesa potrošača 75

Renato BarišićKomunikacijske vještine 78

Ivica MilčićAktualnosti u fi nancijskom izvještavanju i porezima trgovačkih društava 79

TURIZAM I UGOSTITELJSTVO 81

Tomislav KožićMentoriranje učenika kod poslodavca 81

Branka Kralj Primjer prakse - suradnja škole i vanjskih dionika: lokalne zajednice, gospodarskih subjekata i roditelja radi uvažavanja i ostvarivanja zajedničkih ciljeva 83

Biserka ZorbasUtjecaj novih trendova u turizmu i novih tehnologija na buduće poslovanje turističkih agencija 85

PROMET I LOGISTIKA 87

Maja TabakPrilagodba nastavnih materijala za učenike s teškoćama u razvoju 87

mr. sc. Nenad Zuber “Jesam li siguran vozač” ili kako kreirati web anketu? 88

ZDRAVSTVO I SOCIJALNA SKRB 90

prof. dr. sc. Dražen CuculićSudskomedicinski aspekti zlostavljanja djece i starijih nemoćnih osoba 90

6Neven SučićMikrobiota čovjeka - tko smo to mi? 92

OSOBNE, USLUGE ZAŠTITE I DRUGE USLUGE 93

prim. dr. sc. Jelena MacanZdravlje i sigurnost na radu 93

Anamarija Pažin MorovićAromaterapija - prirodno pomlađivanje lica 95

Trešnja ŠarčevićEterična ulja u salonima, od čišćenja do opuštajućih tretmana 98

7

PLENARNA PREDAVANJA

8

Zbornik sažetaka predavanja i radionica

9

Plenarna predavanja

Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

Vesna Anđelić Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih

Vlada Republike Hrvatske u lipnju 2016. godine donijela je Program razvoja sustava stru-kovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016. - 2020.) kao odgovor na mjere zacrtane u Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije (2014.), a koje se odnose na razvoj sustava strukovnog obrazovanja (Mjere 2.4.16. - 2.4.20.). Program razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016. - 2020.) donosi viziju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja do 2020. godine koje treba biti privlačno, inovativno, relevantno, inklu-zivno, povezano s tržištem rada odnosno usmjereno na kvalitetu i učinkovitost. Ovakvo obrazovanje omogućit će stjecanje kompetencija za osobni i profesionalni razvoj te na-stavak obrazovanja i cjeloživotno učenje. Također, i Strateški plan Ministarstva znanosti i obrazovanja za razdoblje 2017.-2019. ističe nužnost nastavka reforme strukovnoga obrazovanja. Naglasak se stavlja na modularnost i izbornost strukovnih kurikuluma, stje-canje općeobrazovnih i strukovnih kompetencija kao osnove za daljnje obrazovanje i cje-loživotno učenje te daljnji razvoj i unaprjeđivanje svih oblika učenja temeljenog na radu.

Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, broj 25/2018) usklađen je zakonodavni okvir i ostvareni su uvjeti za značajnije uvođenje pro-mjena u strukovnom obrazovanju.

Strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj provodi se u ustanovama za strukovno obrazovanje i dijelom kod poslodavaca. Učenje temeljeno na radu prisutno je u tri oblika: kombinirani programi ili naukovanje, u školi s razdobljima osposobljavanja kod poslodav-ca, integrirano u programu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. U školskoj godini 2017./2018. 67,7% redovitih učenika srednjih škola upisalo je neki od 280 strukovnih nastavnih planova i programa/strukovnih kurikuluma. Većina učenika upi-sala je četverogodišnje (i jedan petogodišnji) program strukovnog obrazovanja, a manje od trećine njih trogodišnje programe obrazovanja (za vezane obrte (JMO) i tzv. “klasičan model” obrazovanja za obrtništvo i industriju). Manje od 1 % učenika bilo je upisano u dvogodišnje, jednogodišnje i programe obrazovanja za učenike s teškoćama (izvor: MZO, 2017.).

Izazovi s kojima se nosi sadašnji sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja su:

• Većina nastavnih planova i programa razvijeni su prije više od 20 godina, JMO pro-grami početkom 2000-ih, a 20-ak strukovnih kurikuluma u zadnjih 5 godina. Postoje-ći programi nisu razvijani sustavno te postoje velika preklapanja među njima

• Dosadašnji reformski potezi bili su ograničenog obuhvata te su zahvatili samo dio

10strukovnog obrazovanja

• Izuzev novih strukovnih kurikuluma, nastavni planovi i programi ne temelje se na ishodima učenja i nisu odraz potreba tržišta rada te ne omogućavaju fl eksibilnost u provedbi

• U svim strukovnim programima postoje različiti oblici učenja temeljenog na radu, ali taj udio nije dostatan

• Velik broj strukovnih škola nema adekvatnu opremu niti omogućava pristup učenici-ma suvremenim tehnologijama

• Ne postoje udžbenici, pomoćna nastavna sredstva niti digitalni obrazovni sadržaji za sve strukovne predmete stoga će se pristupiti razvoju novih strukovnih kurikuluma u svim sektorima

Izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju (Narodne novine, broj 25/2018) usklađen je zakonodavni okvir i ostvareni su uvjeti za značajnije uvođenje pro-mjena u strukovnom obrazovanju. Izmjenama i dopunama Zakona defi niraju se pojmovi: nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje, obrazovni sektor, podsektor, sektorski kurikulum, kurikulum ustanove za strukovno obrazovanje, strukovni kurikulum, modul, ishodi učenja, skup ishoda učenja, učenje temeljeno na radu.

Sektorski kurikulum defi nira se kao popis svih kvalifi kacija obrazovnoga sektora koje se mogu stjecati strukovnim obrazovanjem u sklopu pojedinoga sektora, trajanje obrazova-nja, načine i uvjete za ostvarivanje horizontalne i vertikalne prohodnosti u sklopu obra-zovnoga sektora te modele i preporuke za provođenje svih oblika učenja temeljenog na radu. Sektorski kurikulum obuhvatit će sve strukovne kurikulume kojima se omogućuje stjecanje kvalifi kacija na razinama od 2 do 5 Hrvatskog kvalifi kacijskog okvira jednoga sektora te pripadajuće skupove ishoda učenja iz standarda kvalifi kacija.

Strukovni kurikulum sastoji se od najmanje 70% kreditnih bodova obveznih skupova is-hoda učenja i najviše 30% kreditnih bodova izbornih skupova ishoda učenja od ukupnoga obujma kvalifi kacije. Njime se stječu ključne i strukovne kompetencije te defi niraju pravila i načini kombiniranja skupova ishoda učenja s ciljem stjecanja kvalifi kacije. Skupovi isho-da učenja grupiraju se u obvezne i izborne module određenoga obujma, a za svaki modul navodi se broj nastavnih sati na godišnjoj razini, nastavne cjeline, okruženje za učenje te načini praćenja stjecanja skupova ishoda učenja i vrednovanje ishoda učenja.

Temeljem sektorskih i strukovnih kurikuluma nakon njihova donošenja, u suradnji s dioni-cima strukovnog obrazovanja na lokalnoj i regionalnoj razini donosi se Kurikulum ustano-ve za strukovno obrazovanje. Kurikulumom ustanove za strukovno obrazovanje utvrđuje se:

• Nastavni plan za svaku strukovnu kvalifi kaciju koju ustanova za strukovno obrazova-nje u toj školskoj godini izvodi

• Plan i vremenski slijed stjecanja ishoda učenja s pripadajućim nastavnim temama, metodama učenja i poučavanja, načinima praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja te zajedničkim aktivnostima i horizontalnim temama koje pridonose stjecanju ishoda učenja.


11S obzirom da je strateški, zakonodavni i institucionalni okvir usklađen te su se ostva-rile mogućnosti osuvremenjivanja strukovnog obrazovanja, Agencija je pripremila pro-jekt Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji bi do 2022. obuhvatio cjelokupno strukovno obrazovanje. Novi strukovni kurikulumi razvijat će se u skladu s odrednicama Hrvatskog kvalifi kacijskog okvira i temeljit će se iskazanim potre-bama svijeta rada i ishodima učenja. Istovremeno, radit će se na jačanju kompetencija odgojno-obrazovnih radnika za uvođenje i provedbu kurikuluma. Planirane aktivnosti su:

• Razvoj metodologije i priručnika za izradu sektorskih i strukovnih kurikuluma• Istraživanje tržišta i izrada standarda zanimanja i standarda kvalifi kacija• Izrada sektorskih kurikuluma, strukovnih kurikuluma i modela kurikuluma ustanove

za strukovno obrazovanje• Izrada priručnika za nastavnike i pomoćnih nastavnih sredstava (elektronički sadrža-

ji, digitalni obrazovni sadržaji)• Stručno usavršavanje ravnatelja, nastavnika i stručnih suradnika i jačanje kapaciteta

za razvoj, uvođenje i provedbu sektorskih kurikuluma.

Istraživanje tržišta rada treba dovesti do utvrđivanja obuhvata pojedinog sektora te po-pisa kvalifi kacija koje su trenutno prisutne i potrebne na tržištu. Izvori informacija bit će profi li sektora te ankete poslodavaca prema metodologiji na slici 1. Namjera je identifi ci-rati kvalifi kacije te potrebne kompetencije unutar svakog podsektora na razinama 2 do 5 HKO-a, a u suradnji sa sektorskim vijećima. Popis identifi ciranih kvalifi kacija posložit će se prema razinama složenosti potrebnih kompetencija u sektorski kvalifi kacijski okvir na razinama 2 do 5 HKO-a. Ovako izrađeni kvalifi kacijski okviri sektora/podsektora (mape kvalifi kacija sektora/podsektora) bit će osnova za izradu strukovnih kurikuluma koji će se temeljiti na prethodno izrađenim standardima zanimanja i kvalifi kacija.

Slika 1

Plenarna predavanja

12Za kvalifi kacije unutar jednog sektora/podsektora potrebno je utvrditi zajedničke opće-obrazovne i sektorske/podsektorske cjeline (module) koje povezuju strukovne i ključne kompetencije određenih razina te sadrže popis skupova ishoda učenja. Strukovnim mo-dulima učenici će se usmjeravati prema određenoj kvalifi kaciji/zanimanju, dok će izborni moduli služiti za dodatno sektorsko usmjeravanje odnosno specijalizaciju prema potre-bama lokalnog/regionalnog gospodarstva ili za osobni rast i razvoj (slika 2).

Slika 2

Izrađeni kurikulumi bit će pripremljeni u digitalnom obliku i dostupni u bazi e-kurikulum koja će se razviti u projektu. Jedna od funkcionalnosti e-kurikuluma bit će mogućnost izrade kurikuluma ustanove za strukovno obrazovanje kojim će se u prvom redu olakšati planiranje stjecanja ishoda učenja s pripadajućim nastavnim temama te zajedničkim ak-tivnostima koje pridonose njihovom stjecanju.

Ovakav pristup dovest će do racionalizacije broja i sadržaja strukovnih kurikuluma, bolje će defi nirati horizontalnu i vertikalnu prohodnost te će učenicima omogućiti profesionalni razvoj u skladu s njihovim željama, ali i širim društvenim potrebama. Naglasak će se staviti na učenje temeljeno na radu u različitim oblicima i obujmima, a u skladu s Nacio-nalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje. Budući da će strukovni kurikulumi odra-žavati potrebe gospodarstva, učenicima će se tako omogućiti lakše uključivanje u svijet rada, ali i nastavak obrazovanja.


13Y i Z generacija: implikacije za obrazovnu praksu

prof. dr. sc. Majda Rijavec Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Generacija je grupa ljudi rođena u određenom vremenskom razdoblju koji su odrastali na sličan način i imali slična iskustva. To dovodi do toga da imaju slične vrijednosti i sta-vove i specifi čnu sliku svijeta. Pripadnici baby-boom generacije rođeni su između 1945. i 1960. godine. Slijedi X generacija (1960-80), generacija Y, tzv. milenijci (1980-2000), dok se najmlađa generacija rođenih nakon 2000. godine naziva Z-generacijom. Tako imamo situaciju da nastavnici današnjih srednjoškolaca mogu biti pripadnici tri različite generacije. Iako svi žive u isto vrijeme, sigurno je da ne žive svi potpuno “u istom svijetu”.

Najmlađa generacija poznata je još i kao net generacija, Cyber generacija, M generacija (prema terminu media), V generacija (virtual) i C generacija (connected, creative, click). Oni su odrasli s digitalnom tehnologijom pa ih stoga nazivaju i “digitalnim urođenicima”. Ni u jednom trenutku nisu poznavali svijet bez interneta, jedva da se sjećaju svijeta bez pametnih telefona, manje su skloni čitanju i ne odgovaraju im tradicionalne metode po-učavanja. Naime, tradicionalni razred blizak je i normalan nastavnicima generacije X, a različit od onoga što generacije Y i Z prirodno žele.

U učenju, učenici Z generacije skloni brzom primanju informacija, rade više stvari odjed-nom (multitasking), skloniji su nasumičnom nego sustavnom učenju, daju prednost vizu-alnom pred tekstom, žele trenutačno zadovoljstvo i česte pohvale (nagrade), preferiraju igru u odnosu na ozbiljan rad i imaju manju sposobnost koncentracije za tradicionalne načine učenja.

Imajući u vidu osobine ovih generacija mogu se ponuditi sljedeće preporuke za rad u razredu:

Generacija Z voli imati nastavne materijale u digitalnom obliku. Stoga je dobro da u nastavu budu u većoj mjeri uključeni digitalni sadržaji, ali pritom treba voditi računa o ravnoteži između digitalne i osobne komunikacije. Naime, mnogi sadržaji na internetu su takvi da odvlače pažnju jer je stalno prisutno više sadržaja koji se mijenjaju pa se način učenja, razmišljanja i ponašanja mijenja u skladu s promjenama u tehnologiji. Specijalizi-rane mreže našeg mozga pomoću kojih dijelimo pažnju na više zadataka šire se i jačaju, one koje inače koristimo za dubinsko čitanje i razmišljanje slabe. Stoga treba voditi raču-na o tome da pretjerano korištenje digitalne tehnologije može biti kontraproduktivno jer smanjuje učenje komunikacijskih vještina, kritičkog razmišljanja i rješavanja problema.

Sklonost učenika obavljanju više stvari odjednom (primjerice slušaju nastavnika, šalju poruke, pretražuju internet i provjeravaju neku društvenu mrežu) pokazala je negativne

Plenarna predavanja

14učinke kod složenih zadataka učenja. Multitasking je moguć jedino kod rutinskih i auto-matiziranih zadatka pa ga kod učenja treba izbjegavati.

Također, poželjno je da se metode i sadržaji češće mijenjaju jer učenici imaju slabiju koncentraciju i teže podnose dosadu.

Naglasak bi trebao biti na vizualnom, crtežima, slikama i kratkim fi lmovima.

U nastavu treba uključiti projekte, posebno one u kojima učenici pronalaze neki osobni i društveni smisao i u kojima mogu pokazati svoje sposobnosti.


15Individualizirani odgojno-obrazovni programi usmjereni na ishode učenja u strukovnom obrazovanju

prof. dr. sc. Zrinjka Stančić Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kako bi se što uspješnije proveo nastavni rad sa svim učenicima, nastavnici strukovnih programa provode planiranje, programiranje i pripremanje. Njime određuju što i koliko će se učiti, kako i na koji način će se učiti, gdje i s čime će se učiti te kako će se vrednovati postignuća učenika u nastavi opće-obrazovnih predmeta i predmeta struke. Za učenike s teškoćama nastavnici i strukovni učitelji trebaju izraditi Individualizirani-odgojno obra-zovni program (Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama, MZO, 2015). Individualizirani-odgojno obrazovni program (IOOP) je integral-ni dio kurikuluma usmjerenog na učenika, a planira se za jednog, određenog učenika/cu s teškoćom. U provođenju planiranja odgovarajuću podršku nastavnicima i strukovnim učiteljima mogu pružiti stručni suradnici, edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci te timovi podrške na poziv škole (MST) osobito onda kada škole nemaju zaposlene stručne su-radnike odgovarajuće struke. Izrada i primjena IOOP-a te praćenje napretka učenika u strukovnom obrazovanju treba slijediti određene korake:

1. Početna procjena potreba učenika2. Plan/program podrške3. Vrednovanje i ocjenjivanje postignuća učenika

1. Početna procjena potreba učenika temelji se na nekoliko pitanja: Tko je moj učenik? Koja je njegova povijest? Koje su njegove vještine, sposobnosti, interesi i potrebe, jake strane, teškoće?

Učinkovitost kvalitetnog planiranja, programiranja, pripremanja i poučavanja temelji se na pomno provedenom upoznavanju učenika. Važno je istaknuti da nam podatci pri-kupljeni tijekom procesa procjene te tijekom prethodnog obrazovanja ne služe kako bi stručnjaci škole potvrdili da su učenici s teškoćama neuspješni u nastavi, već da bi na-stavnici i strukovni učitelji bolje razumjeli zašto su učenici “neuspješni”, odredili u čemu su uspješni i koja je razina očekivanih kompetencija, jer sve to čini temelj za pružanje po-drške u učenju (Sharron, 1987, prema Desforges 1995, Ivančić, Stančić, 2015.). Podatci važni za planiranje i programiranje prikupljaju se na različite načine: putem proučavanja dokumentacije koja se nalazi u školi, razgovora s roditeljima i članovima obitelji, opser-vacijom i razgovorom s učenikom, suradnjom s drugim, školi značajnim, stručnjacima iz npr. prethodnog obrazovanja. Pri tome se mogu primijeniti različite tehnike procjene povezane s daljnjim planiranjem programa podrške. Procjena treba dati uvid u učeni-

Plenarna predavanja

16kova stečena znanja, ona koja su važna za pojedini strukovni sektor, kao i u razvije-nost obrazovnih vještina, kao što su čitanje, pisanje, računanje, mjerenje, rješavanja problema, uporaba tehničkog i radioničkog pribora, informatička pismenost i dr. (Lista procjene vještina školskog učenja (Ivančić, Stančić, 2008., Ivančić, 2009)). Načinjena procjena omogućit će nastavnicima kvalitetno planiranje sustava individualne podrške.

2. Plan/program individualne podrške temelji se na pitanjima koja omogućavaju znako-vitu uspješnost učenika u nastavi tehničke kulture: Koje ću ciljeve postaviti i sadržaje pridružiti? Koje ću aktivnosti provesti? Na koji način? Kojim metodama, sredstvima i oblicima rada? Koje ću zahtjeve postaviti? Kako ću ga motivirati? Gdje ću raditi?

Temeljem svih prikupljenih informacija o određenom učeniku potrebno je odrediti koji su sadržaji u nastavi opće-obrazovnih predmeta te predmeta struke potrebni i pogodni za usvajanje. Neki će učenici usvajati sve sadržaje predviđene Nastavnim planovima i programima i školskim kurikulumom pri čemu ne smiju izostati učeniku prilagođeni didak-tičko-metodički postupci, tj. strategije rada (metode, sredstva i pomagala, oblici rada). Za neke će učenike s teškoćama, kao na primjer za učenike s intelektualnim teškoćama, učenike s kombiniranim teškoćama i sl. biti potrebno prilagoditi sadržaje po opsegu i dubini te izostaviti one teme koje su za određenog učenika prezahtjevne. Za većinu učenika s teškoćama ciljevi učenja određenih nastavnih predmeta bit će isti kao i za njihove tipične vršnjake (npr. za učenike s glasovno-govorno-jezičnim teškoćama, za učenike s teškoćama sluha). No, za neke učenike s teškoćama u razvoju (npr. učenici s intelektualnim teškoćama, neke učenike na spektru autizma i dr.), nužno je postavljene ciljeve individualizirati sukladno sposobnostima tih učenika. Pri tome je važno uzeti u obzir ono što učenik već zna, razumije, može učiniti, jer u protivnom sadržaji učenja neće imati funkcionalnu moć. Prilagodba ciljeva stoga treba biti tako formulirana da su jasno naznačeni ishodi učenja, a to znači one operacije koje će učenici naučiti izvoditi tijekom nastavnog procesa (obrada novoga gradiva, vježbanje, praktična nastava). U oblikova-nju ciljeva nastavnicima i strukovnim učiteljima mogu biti korisna znanja iz Bloom-ove taksonomije razine znanja i ciljeva na način kako slijedi (Prema Bošnjak, 2006., Ivančić, Stančić, 2015, AZOO, 2017.). Nastavnik treba uspostaviti takvu organizaciju aktivnosti i strategija poučavanja te takve zahtjeve (vezane uz samostalnost učenika, vrijeme izvo-đenja aktivnosti, način i mjesto i upućivanje u zahtjeve struk) koji će omogućiti ostvarenje željenih ishoda poučavanja i učenja.

3. Vrednovanje i ocjenjivanje postignuća učenika ima za cilj odgovoriti na pitanja kao npr: U čemu i koliko je moj učenik uspješan? Trebam li nešto promijeniti u planiranju, programiranju, pripremanju i poučavanju?

Kako bi vrednovanje i ocjenjivanje postignuća učenika s teškoćama ispunilo svoju svrhu potrebno je imati na umu da je uvijek povezano s:

a) postavljenim dostižnim obrazovnim ciljevima (postignuća učenika), b) pravilnim odabirom strategija poučavanja i učenja kao i c) primjerenošću izbora ocjenjivačkih postupaka i aktivnosti na način da provjeravaju znanja i vještine učenika s teškoćama


17Učinkovitost provođenja planirane individualizirane podrške iskazane IOOP-om ogleda se u uspješnosti učenika u ostvarivanju individualiziranih postignuća, a očituje se u rezul-tatima koje učenik postiže vrednovanjem i ocjenjivanjem tj. u ishodima njegova učenja. Učenikova postignuća u strukovnom obrazovanju mogu se vrednovati opisno i brojčano s time da kriteriji trebaju biti jasno određeni i učenicima poznati (koja i kakva znanja, vještine i ponašanja se od mene kao učenika/ce očekuju?). Pri tome je važno odrediti način mjerenja dobivenih postignuća/ishoda učenja (koliko uspješno? koja je količina iskazanog znanja i vrijednosti?). Pri planiranju aktivnosti namijenjenih za vrednovanje i ocjenjivanje usvojenih znanja, vještina i navika potrebno se rukovoditi istim prilagodba-ma (sadržaj, postupci) koje se za određenog učenika/učenicu koriste tijekom procesa poučavanja i učenja. Na taj način odabrat će se i primjereni oblici ispitivanja (usmeno, pismeno, praktičan rad), sredstva i zahtjevi koji uvažavaju perceptivne, motoričke, spo-znajne, govorne, i interakcijske potrebe učenika s teškoćama i dostignute razine znanja. Pri odabiru ocjenjivačkih postupaka i aktivnosti potrebno je imati u vidu da će se uspješ-nost učenika bolje procijeniti i više potaknuti ukoliko se koristi više analitičkog, forma-tivnog i dijagnostičkog ocjenjivanja te ocjenjivanja na temelju jasnih mjerila. Posebnu pozornost treba obratiti odabiru ocjenjivačkih aktivnosti koje će omogućiti sustavan uvid u rad učenika, u to koliko učenik trenutačno može, prati li dovoljno, razumije li, ima li kakvih problema i treba li mu podrška. Domaće zadaće također su prilika za vrednovanje i ocjenjivanje napretka učenika, prvenstveno kada su zadaće primjerene stečenom zna-nju, učenikovoj samostalnosti i sposobnostima i logički povezane s prilagođenim radom u nastavi. Ukoliko učenik s teškoćom ima osobnog pomagača ili pomagača u nastavi, posebnu pažnju treba posvetiti jasnom defi niranju njihovih aktivnosti koje se mogu od-nositi na čitanje zadataka, pisanje i crtanje prema naputku učenika, okretanje stranica, prepisivanje, itd. U provođenju aktivnosti vrednovanja i ocjenjivanja postignuća učenika potkradaju se i neke poznate osobne pogreške (utjecaj osobne jednadžbe, halo efekt, pogreške diferencijacije, pogreška kontrasta) koje je potrebno osvješćivati kako bi se njihov utjecaj prilikom provjera znanja učenika što više smanjio. Prepoznavanje osobnih pogrešaka značajno je za kvalitetan nastavnih proces i poučavanja svih učenika razreda.

Plenarna predavanja

18 “Biti Švearovac”: uključujuće i podržavajuće srednjoškolsko okruženje - primjer dobre prakse

Sanja Radić BursaćSrednja škola “Ivan Švear” Ivanić Grad

Srednja škola “Ivan Švear” Ivanić Grad je polivalentna škola koju pohađa 840 učenika obrazujući se u 12 različitih programa (obuhvaćen je program opće gimnazije, strukovna četverogodišnja i trogodišnja usmjerenja te programi pomoćnih zanimanja -TES). Među navedenim učenicima, 73 učenika s teškoćama u razvoju uspješno je integrirano u redo-vite i posebne razredne odjele te se školuju u svim zanimanjima što je grafi čki predstav-ljeno u tablici u nastavku:

Razredi Broj učenika Programi koje pohađaju učenici s teškoćama u razvoju

1. razredi 17 Gimnazijalci, ekonomisti, komercijalisti, tehničari za elek-trične strojeve s primijenjenim računalstvom, prodavači, frizeri, industrijski mehaničari, elektromonteri, elektrome-haničari

6 Pomoćni administratori, pomoćni bravari

2. razredi 17 Ekonomisti, komercijalisti, tehničari za električne strojeve s primijenjenim računalstvom, prodavači, frizeri, industrijski mehaničari

5 Pomoćni administratori, pomoćni bravari

3. razredi 17 Gimnazijalci, ekonomisti, naftno-rudarski tehničari, pro-davači, frizeri, industrijski mehaničari

4 Pomoćni administratori

4. razredi 7 Gimnazijalci, ekonomisti, komercijalisti, tehničari za elek-trične strojeve s primijenjenim računalstvom, naftno-rudar-ski tehničari

Važno za istaknuti jest kako se broj integriranih učenika s teškoćama u razvoju u manjoj mjeri mijenja tijekom školske godine kao posljedica preseljenja u druge odgojno-obrazov-ne ustanove, prekida školovanja, pokretanja novih postupaka utvrđivanja psihofi zičkog stanja učenika i određivanja primjerenih programa i oblika pomoći ili izmjene postojećih rješenja nadležnog stručnog povjerenstva ureda državne uprave na županijskoj razini1. Skupine teškoća opisanih u Orijentacijskoj listi Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoš-

1 Postupci se provode sukladno Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofi zičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnog povjerenstva (NN, 67/14) i uvažavajući odredbe Pravilnika o osnovnoškol-skom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, 24/15).


19kolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju zastupljene su među gore pobrojanim učenicima, a prema vrstama programa 29 učenika se školuje po redovitom programu uz individualizirane postupke, za njih 26 je potrebna prilagodba sadržaja dok 3 učenika imaju kombinaciju navedenih programa ovisno o mogućnostima svladavanja pojedinih nastavnih predmeta. Posebne programe, obrazujući se za pomoćna zanima-nja, svladava 15 učenika u posebnim odjelima.

S ciljem osiguravanja odgovarajuće programske i profesionalne potpore te pedagoško-di-daktičke prilagodbe, značajan naglasak u Srednjoj školi “Ivan Švear” Ivanić Grad stavlja se na planiranje i programiranje rada nastavnika s učenicima s teškoćama u razvoju te kontinuirano praćenje njihovih odgojno-obrazovnih postignuća. Tijekom usmenog izla-ganja, ukratko će se predstaviti postupak izrade individualiziranih odgojno-obrazovnih programa za navedenu skupinu učenika uz prikaz nekoliko primjera istih. Vodeći se principima uključujućeg odgoja i obrazovanja, pridonosi se stvaranju uvjeta za poticajno školsko okruženje (okruženje osjetljivo na potrebe učenika) i poticanje cjelokupnog ra-zvoja učenika (njihovog fi zičkog, kognitivnog, socijalno-emocionalnog i profesionalnog).

Plenarna predavanja

21

ZAJEDNIČKE RADIONICE MEĐUSEKTORSKE TEME

22 Profesionalno izgaranje odgojno-obrazovnih djelatnika

Mara ČovićOsnovna škola “Ivan Goran Kovačić” Štitar

Profesionalno izgaranje na poslu (engl. burnout) fenomen je koji se počeo istraživati 70-ih godina prošlog stoljeća, kada su klinički psiholozi počeli objavljivati prve radove i istraživanja o posljedicama dugotrajnog profesionalnog stresa. Psiholog Freudenberger 1974. među prvima je defi nirao taj sindrom tumačeći ga kao izgaranje energije pod utje-cajem permanentnog stresa u području profesionalnog života, odnosno osjećaj neuspje-ha i istrošenosti. Izgaranje na poslu razumije se kao reakcija na kronične i dugotrajne izvore stresa u radu. Izgaranje je naglašeno u zanimanjima koja su vezana uz rad s ljudi-ma, a za posljedicu ima razvoj negativnih, dehumaniziranih stavova prema sebi, obitelji i sredini. Učiteljska profesija pripada u profesije izrazito podložne stresu kojima je glavna sastavnica rad s učenicima i briga za njihovu dobrobit (Čudina Obradović, 1993.). Učitelji su zbog prirode svoje profesije koja se manifestira kroz rastući broj zahtijeva koji se pred njih postavljaju, a koji trebaju rezultirati ovladavanjem novim kompetencijama, izloženi velikoj količini stresa koja može dovesti do sindroma izgaranja.

Sindrom izgaranja na poslu (Domović, Martinko i Jurčec, 2010.) dijeli se u tri kategorije: emocionalnu iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjeno osobno postignuće.

Cilj predavanja:

Upoznati potrebe i kompetencije u radu s djecom i mladima, osvijestiti stresove i uzroke stresa, spoznati prilagođene i neprilagođene reakcije na stres i tretman stresa. Razvijati osjećaj sigurnosti, i zaštićenosti, osjećaj samopouzdanja, pozitivne slike o sebi i svijest o sebi. U radioničkom dijelu učiti iskustveno, rad u paru i učenje ekspresivnim tehnikama.

Zaključak:

Način na koji se nastavnici suočavaju sa stresom ovisi o njihovim osobnim značajkama i kapacitetima, pri čemu izrazitu važnost ima interpretacija određene situacije. Istraživanja pokazuju da korištenje izravnih strategija suočavanja usmjerenih na problem, kao što su traženje potpore od suradnika i uprave škole ili aktivno rješavanje problema, pozitivno djeluje na ublažavanje stresa (Betoret, 2009.; Hovard i Johnson, 2002.).


23Samovrjednovanje strukovnih škola

Tamara Hudolin Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih

Od 2004. godine, kada Europska komisija ratifi cira Zajednički okvir osiguravanja kva-litete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, osiguravanje kvalitete i upravljanje kvalitetom postaju sve važnije teme u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako na razini pojedinih obrazovnih sustava, tako i na razini škola. Značajni napredak u na-stojanjima da se, sukladno Kopenhaškom procesu, unaprijedi obrazovni proces, njegova kvaliteta pa time i njegova privlačnost, ostvaren je usvajanjem Preporuke o Europskom referentnom okviru za osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljava-nju 2009. godine (Preporuka Vijeća Europe i Europskog parlamenta, 2009a).

Smjernice o pojačanoj suradnji zemalja članica EU-a u strukovnom obrazovanju, s na-glaskom na unapređivanje kvalitete i razvoj učinkovitog sustava osiguravanja kvalitete, potiču zemlje članice da razvijaju svoje nacionalne okvire promicanja i praćenja kontinu-iranog unapređenja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. U Republici Hrvatskoj osiguravanje kvalitete strukovnog obrazovanja svoje uporište dobiva usvajanjem Strate-gije razvoja sustava strukovnog obrazovanja 2008.-2013. (2008.) i Zakona o strukovnom obrazovanju (2009.) te kasnije u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) i Programu razvoja sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016.-2020.)

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih od 2010. godine, temeljem smjernica Europskog referentnog okvira za osiguravanje kvalitete u strukovnom obra-zovanju i osposobljavanju (EQAVET), sustavno razvija okvir za kvalitetu u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju koji se temelji na samovrjednovanju kao instrumentu za osiguravanje kvalitete rada ustanova za strukovno obrazovanje. Uvođenje okvira za kva-litetu u strukovno obrazovanje i osposobljavanje ključan je dio modernizacije hrvatskoga sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu ustanove za strukovno ob-razovanje u procesu vrednovanja vlastitog rada preuzimaju veću odgovornost za kvali-tetu, a kako bi svojim polaznicima pružili kvalitetnije obrazovanje i okruženje za učenje te stjecanje potrebnih kompetencija. U skladu s najnovijim postignućima u europskom obrazovnom kontekstu, okvir za kvalitetu jasno naglašava ulogu polaznika i socijalnih partnera, kao i drugih nacionalnih i lokalnih dionika u procesu čime svi dionici na svojoj razini postaju odgovorni za unaprjeđenje kvalitete, kontrolu kvalitete i osiguravanje kva-litete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cjelini.

U procesu samovrjednovanja škole samostalno i uz punu odgovornost procjenjuju kva-litetu svoga rada s ciljem sustavnog unapređenja. Implementacija samovrjednovanja u strukovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj je započela 2010. godine prilagodbom Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i os-posobljavanju (EQAVET) nacionalnom kontekstu te izradom Okvira za kvalitetu u stru-

Zajedničke radionice međusektorske teme

24kovnom obrazovanju i osposobljavanju. Kroz IPA projekt Razvoj osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, koji je fi nanciran sredstvima Europske unije u razdoblju 2010.-2012. godine, izrađen je i testiran Okvir za samovrjednovanje za stru-kovno obrazovanje i osposobljavanje čime je 2012. godine započela sustavna provedba procesa samovrjednovanja u strukovnim školama. U proces samovrjednovanja uključe-ne su sve strukovne škole.

Samovrjednovanje se, kao ciklički proces, povodi tijekom školske godine i škole ga provo-de za sljedeća prioritetna područja: planiranje i programiranje rada, poučavanje i podrška učenju, postignuća učenika i ishodi učenja, materijalni uvjeti i ljudski potencijali te profe-sionalni razvoj radnika ustanove, suradnja unutar ustanove za strukovno obrazovanje i suradnja s ostalim dionicima te promicanje ustanove i upravljanje (ustanova i kvaliteta). Svako prioritetno područje je podijeljeno u nekoliko područja kvalitete koja su opisana kriterijima kvalitete. Prema kriterijima kvalitete škole procjenjuju razinu svoje uspješnosti u provedbi odgojno-obrazovnog procesa te planiraju unapređenje svoga rada. Proces samovrjednovanja uključuje vrednovanje izvedbe prema opisnicima uspješnosti, izradu godišnjeg izvješća o samovrjednovanju kao i godišnje planove unapređenja po prioritet-nim područjima te akcijske planove i dugoročne razvojne planove.

U procesu samovrjednovanja škole koriste mrežni alat za samovrjednovanje e-Kvali-teta (www.asoo.hr) koji sadrži Priručnik za samovrjednovanje sa smjernicama za sa-movrjednovanje što školama olakšava provedbu procesa te omogućuje izradu Izvješća o samovrednovanju. Izvješće o samovrednovanju za svako prioritetno područje sadrži: analizu stanja, ocjene područja kvalitete, odluke o vrednovanju i dokaze koji podupiru odluke o vrednovanju. Alat e-Kvaliteta omogućuje i sustavno prikupljanje informacija kao i kvalitativnih i kvantitativnih podataka, komparativne informacije o osiguranju kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u Republici Hrvatskoj.

Samovrjednovanje škole prati i vrjednuje Povjerenstvo za kvalitetu kojega imenuje ti-jelo upravljanja ustanovom za strukovno obrazovanje. Povjerenstvo za kvalitetu ima sedam članova iz redova predstavnika dionika, nastavnika, učenika i roditelja. Nakon jednogodišnjeg ciklusa samovrednovanja Povjerenstvo za kvalitetu izrađuje Izvješće o samovrednovanju koje dostavlja tijelu upravljanja ustanovom i Agenciji za strukovno ob-razovanje i obrazovanje odraslih. Kako bi se unaprijedile procedure za provedbu proce-sa samovrjednovanja Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih pruža potporu strukovnim školama i Povjerenstvima za kvalitetu u provedbi procesa samovred-novanja kontinuiranim praćenjem procesa kao i prikupljanjem i analiziranjem Izvješća o samovrednovanju.

U sklopu produbljivanja kulture osiguravanja kvalitete u strukovnom obrazovanju i os-posobljavanju i pružanja podrške strukovnim školama u provedbi procesa samovrjed-novanja Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih od implementacije samovrjednovanja do danas provodi sljedeće aktivnosti:

• savjetodavna podrška u provedbi procesa• stručni skupovi za strukovne škole


25Kako bi se škole osnažilo u provedbi procesa samovrjednovanja te im se omogućilo da unaprijede svoje kapacitete, potrebno im je kontinuirano pružati podršku, omogućiti im da procesu pristupe stručno i s odgovarajućim resursima. Sa svrhom pružanja kontinui-rane podrške strukovnim školama i nastavnicima u provedbi procesa samovrjednovanja, razmjene međusobnih iskustva u provedbi procesa te kontinuiranog unapređivanja kul-ture kvalitete, na Danima strukovnih nastavnika jedna radionica za strukovne nastavnike bila je posvećena samovrjednovanju strukovnih škola, odnosno ulozi nastavnika u tom procesu.

Jedno od područja rada škole koje se prati i unapređuje u procesu samovrjednovanja jest poučavanje i podrška učenju. Uloga nastavnika, kao nositelja tog procesa, ključna je za njegovu kvalitetu. Stoga se u radionici Škola, učenik i ja s nastavnicima raspravljalo o kvaliteti nastave, tko je odgovoran za kvalitetu nastave, što sve utječe na kvalitetu na-stave te kako nastavnici mogu pratiti i unapređivati kvalitetu svog rada te biti uključeni u proces samovrjednovanja škole.

Osvrt s jedne radionice:

Sudionici su se pozitivno izrazili o provedenoj radionici, uz prepo-znavanje i razumijevanje uloge na-stavnika kao pojedinca u doprinosu kvaliteti na razini škole, u procesu proučavanja i podršci učenju. Od sudionika se tražio sažeti prikaz po-znavanja procesa samovrednova-nja i mišljenje o tome kako se, kojim mehanizmima i postupcima, može trajno unapređivati kvaliteta učenja i poučavanja u školama. Sudioni-ci smatraju kako su pozitivni učinci samovrednovanja podizanje razine autonomije i odgovornosti škola za

vlastiti razvoj. Ostvarena samoregulacija značajno poboljšava opće školsko ozračje, osjećaj zajedništva i razinu motiviranosti svih uključenih. Osjećaj pripadnosti i organi-zacijsko samopoštovanje rastu, što se odražava na poboljšanje zadovoljstva radom na-stavnika, pozitivnijim stavom učenika prema školi, kao i zadovoljstvo školom.

Voditelji radionica: viši stručni savjetnici iz Odjela za kurikulum, razvoj i praćenje


26 Kreativnost i timski rad kao značajne kompetencije suvremenog nastavnika

doc.dr.sc. Tonća JukićFilozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Svjedoci smo vremena koje je obilježeno ekspanzijom znanja i brzim promjenama koje pretpostavljaju kreativno upravljanje znanjem i cjeloživotno učenje. Sukladno obilježjima suvremenog društva, suvremeni odgojno-obrazovni sustav usmjeren je na razvoj intelek-tualnih, emocionalnih, socijalnih i psiho-motoričkih kompetencija, odnosno na stjecanje relevantnih znanja, sposobnosti, vještina i stavova potrebnih za samostalno i uspješno snalaženje u životnom okružju obilježenom neizvjesnostima.

S obzirom na navedeno, u suvremenoj pedagogiji teži se razvoju kreativnosti i produkciji novoga znanja, a u tim procesima podržava se su konstruktivistički pristup koji zagovara ideju da se kreativnost razvija u interakcijama pojedinca i okoline u određenom druš-tvenom kontekstu. Nužno je stoga u nastavi poticati razvoj stvaranja novih i originalnih te vrijednih ideja kao i timski rad budući da kreativnost i timski rad predstavljaju važne elemente u stvaranju društveno korisnih promjena.

U okviru teme “Kreativnost i timski rad kao značajne kompetencije suvremenog nastav-nika” uputit će se na razlike između tradicionalne imitativno-reproduktivne i suvremene kreativno-inovativne paradigme u pedagogiji, te će se zajedno sa sudionicima odgovoriti na pitanje što su timski rad i kreativnost, te kako se ostvaruju u različitim znanostima, s posebnim naglaskom na pedagogiju. Ujedno, utvrdit će se razlika između eksplicitnih i implicitnih teorija kreativnosti te kreativnog poučavanja i poučavanja za kreativnost pri čemu će se u svim navedenim temama argumentirati mogućnosti timskoga rada nastav-nika s ciljem poticanja osobne kreativnosti i kreativnosti učenika. Na taj način, tijekom predavanja sudionici će po pitanju kreativnosti i timskoga rada, u paru i u manjim grupa-ma, su-konstruirati znanja, osvještavati iskustva, razvijati sposobnost kritičkog i kreativ-nog mišljenja te zauzimati i argumentirano izražavati stavove.

Po završetku predavanja sudionici će moći objasniti:

1. što su kreativnost i timski rad i zašto su važni u suvremenoj nastavi,2. kako se znanstvene spoznaje o njima odražavaju na pedagoško djelovanje, 3. vlastitu ulogu u razvoju kreativnosti i timskoga rada kao značajnih kompetencija su-

vremenog nastavnika, i 4. kako poticati kreativnost i ostvarivati timski rad u nastavnom procesu.


27Obrazovanje odraslih: kvalitetom nastavnog procesa do kvalitete sustava i kompetentnosti polaznika

doc. dr. sc. Morana KoludrovićFilozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Obrazovanje odraslih rastući je i kvalitetom sve više prepoznatljivi dio našeg odgoj-no-obrazovnog sustava. Značajni postupci koji su pridonijeli afi rmaciji obrazovanja odra-slih ogledaju se u prepoznavanju važnosti obrazovanja odraslih i cjeloživotnog učenja na razini obrazovne politike te sve većim ulaganjem u andragogijsku teoriju i andragogijsku praksu. Nadalje, značajni koraci poduzeti su i u pogledu profesionalizacije zanimanja an-dragogijskih djelatnika, zatim u pogledu kurikularnog, didaktičko-metodičkog planiranja i programiranja te s obzirom na materijalne uvjete kao i procese (samo)vrednovanja kvali-tete cjelokupnog sustava. Sve navedeno pozitivno utječe na kvalitetu nastavnog procesa koji je usmjeren na potrebe, mogućnosti i interese polaznika gdje se nastava planira i organizira na način da se uvažavaju individualne razlike polaznika pri čemu se uvaža-vaju i značajke učenja u odrasloj dobi. Također, značajna se pažnja pridaje povezivanju nastavnih sadržaja s ranije stečenim znanjima i vještinama polaznika te se nastavni sa-držaji i ishodi učenja u najvećoj mogućoj mjeri nastoje povezati s konkretnim potrebama na tržištu rada. Na takav se način, uz ostvarivanje pozitivnog nastavnog ozračja, prido-nosi motiviranosti polaznika za ustrajanje u završetku upisanog programa te korisnosti naučenog u svakodnevnom, kako privatnom, tako i profesionalnom, okruženju. U tom je smislu obrazovanje odraslih dobar primjer postizanja kurikularnog i kompetencijskog pristupa odgoju i obrazovanju.

Također, o kvaliteti nastavnog procesa, zadovoljstvu polaznika i kvaliteti stečenih kompe-tencija ovisi i prepoznatljivost ustanove za obrazovanje odraslih koja na temelju navede-nog stječe nove polaznike te, istražujući potrebe na tržištu rada, pokreće nove programe i revidira postojeće kako bi bili usklađeni s aktualnim potrebama određenog zanimanja.


29

SEKTORSKE RADIONICE

30 Izvori fi nanciranja u poljoprivredi

Zdenka Berak FakinMinistarstvo poljoprivrede

Pridruživanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji mogućnosti korištenja sredstava iz Europskih fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj postale su još veće u odnosu na pretpristupno razdoblje. Sredstvima poljoprivrednih fondova EU-a fi nanciraju se mjere u okviru Zajedničke poljoprivredne politike. Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) pred-stavlja jedno od najznačajnijih područja djelovanja institucija Europske unije i za njeno fi -nanciranje troši se gotovo 60 milijardi eura ili više od 40 % proračuna EU-a. Mjere ZPP-a podijeljene u dva stupa:

1. stup obuhvaća mjere izravnih plaćanja poljoprivrednicima te mjere i pravila vezana uz zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda koje se fi nanciraju sred-stvima Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi;

2. stup obuhvaća mjere ruralnog razvoja koje se fi nanciraju iz Europskog poljoprivred-nog fonda za ruralni razvoj uz nacionalno sufi nanciranje.

U okviru provedbe mjera ZPP-a Republika Hrvatska u programskom razdoblju 2014. - 2020. ima mogućnost korištenja:

• 2,977 milijardi eura za izravna plaćanja poljoprivrednicima, od čega 1,695 milijardi eura iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi

• 2,383 milijarde eura za fi nanciranje mjera iz Programa ruralnog razvoja, od čega će se 2,026 milijardi eura fi nancirati iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj

• 57,3 milijuna eura za pomoć sektoru vina u razdoblju 2014. - 2018. (za restruktu-riranje i konverziju vinograda, investicije u vinarije i marketing, promidžbu vina na tržištima trećih zemalja)

• 3 milijuna eura za školsku shemu od školske godine 2017/2018. (besplatni obroci voća, povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda u osnovnim i srednjim školama), od čega 2,5 milijuna eura iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi

• 2,3 milijuna eura godišnje za provedbu Pčelarskog programa za razdoblje 2017. - 2019., od čega je 1,15 milijuna eura iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi.

Osim fi nanciranja poljoprivrede sredstvima Europskih poljoprivrednih fondova, Ministar-stvo poljoprivrede značajna sredstva potpore sektoru poljoprivrede planira i u državnom proračunu, vodeći pri tome računa da su mjere državne potpore usklađene s pravilima o državnim potporama Europske unije. Osim resornog ministarstva, državne potpore sektoru poljoprivrede dodjeljuju se i na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave, drugih središnjih tijela državne uprave ili pravnih osoba koje dodjeljuju državnu potporu.


31Na godišnjoj razini radi se o dodatnih oko 200 milijuna kuna državne potpore sektoru poljoprivrede.

U okviru zacrtanih ciljeva hrvatske poljoprivredne politike, Ministarstvo poljoprivrede je prepoznalo važnost obrazovanja i edukacije budućih poljoprivrednika u procesu stvara-nja konkurentnog poljoprivrednog sektora. Mjere potpore namijenjene za edukaciju po-ljoprivrednika ugrađene su u Program ruralnog razvoja, prije svega s ciljem upoznavanja poljoprivrednika s obvezama i standardima koje moraju poštivati u obavljanju poljopri-vredne djelatnosti i ostvarivanju prava na izravna plaćanja te drugih mjera iz Programa ruralnog razvoja. Krajem 2017. godine Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo je program fi nanciranja sred-njih škola koje provode strukovne programe u sektoru poljoprivrede, prehrane i veterine s ciljem promocije, jačanja kompetencija i podizanja kvalitete obrazovanja učenika. Pro-gram se u cijelosti fi nancira sredstvima državnog proračuna te je za njegovu provedu u 2017. godini osigurano i isplaćeno 13 milijuna kuna za 30 projekata u čiju je provedbu uključeno 36 srednjih škola. Program će se nastaviti provoditi i u razdoblju 2018. - 2020. godine, za što je u proračunu Ministarstva poljoprivrede osigurano godišnje 5 milijuna kuna.

Sektorske radionice: Poljoprivreda, prehrana i veterina

32 Bezglutenski proizvodi, gluten da ili ne u prehrani

Dean PašičekDEK-AGRAM

Prema nekim statističkim podatcima, gotovo se 20 % ljudi danas nalazi na nekom obliku prehrane bez glutena, iako svega 1% populacije medicinski dokazano boluje od celijakije. Ljudi s celijakijom, klinički dijagnosticiranom, imaju stanično posredovanu alergiju na glu-ten, što rezultira upalom nižeg gastrointestinalnog trakta.

Osobe s celijakijom moraju potpuno izbjeći konzumaciju glutena. Ljudi s osjetljivošću na gluten nisu klinički dijagnosticirani kao da imaju celijakiju, međutim, oni pokazuju slične simptome nakon ingestije glutena, kao što su proljev, kronični umor i glavobolje, a koji se ublažavaju isključivanjem glutena iz prehrane. U proteklih 10-ak godina svjedoci smo po-većane učestalosti dijagnosticiranja celijakije, kao i dokumentirane osjetljivosti na gluten, prvenstveno zbog proširenja svijesti simptoma u medicinskoj profesiji, potom zbog napre-dovanja u dijagnostičkim tehnikama, kao i zbog razumijevanja o popratnoj vrijednosti dijeta bez glutena u liječenju ovih slučajeva.

Analitičari procjenjuju da je vrijednost bezglutenskog tržišta u Europi veća od 1 milijarde EUR-a i očekuju do 2018. daljnji rasta za 40 %. Burdock Group, tvrtka specijalizirana za istraživanje tržišta hrane u SAD-u, procjenjuje da je bezglutensko tržište u Americi veće od 10 milijardi dolara i ima rast veći od 10 % na godišnjoj razini.

Danas oznaku “bez glutena" možemo naći na gotovo svim proizvodima, od kraft piva, pa sve do mačje hrane. Hrana bez glutena, naročito rafi nirana hrana, obrađena je kako bi bila bez glutena (mnoga je napravljena od krumpirovog škroba ili rižinog škroba), s druge stra-ne dovodi u zabludu potrošače, jer im se umanjuju zdravstvene prednosti cjelovitih žitarica, a u konačnici, može se dogoditi ozbiljan nedostatak kritičnih hranjivih tvari poput vlakna, željeza, cinka, folata, niacina, tiamina, ribofl avina, kalcija, vitamina B12 i fosfora.

Da bi razumjeli gluten, protein u pšenici, ječmu i raži pomaže shvatiti što je u cijelom zrnu. Cijelo zrno sadrži sva tri dijela zrna: mekinje, klicu i endosperm, za razliku od rafi niranog zrna koji sadrži samo endosperm. Nutritivna bogatstva uglavnom se nalaze u mekinjama i klicama. Desetljeća istraživanja - provedena pretežito na cjelovitoj pšenici koja sadrži gluten - pokazala su da ljudi koji jedu cjelovite žitarice, koja sadrže sva tri dijela zrna, imaju manju vjerojatnost da imaju prekomjernu tjelesnu masu ili da obolijevaju od dijabetesa, bo-lesti srca ili čak od mnogih oblika karcinoma, uključujući karcinom debelog crijeva, prema istraživanju objavljenom u British Medical Journal-u, a prema istraživanjima objavljenima u Cancer Causes and Control, takvom se prehranom umanjuje mogućnost karcinoma glave i vrata u žena.


33Ako ste zabrinuti zbog celijakije (ili osjetljivosti na gluten), trebali biste posjetiti svog liječni-ka i po mogućnosti gastroenterologa, izvršiti analizu krvi i crijevnu biopsiju. Do tada biste trebali tretirati trend bez glutena kao bilo koju drugu prehranu - dijetu: nemojte se povesti za trendom!


34 Biometrika u poljoprivredi: što griješimo?

prof. dr. sc. Marija Pecina Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Biometrijske analize su nezamjenjiv i moćan alat u znanstvenim istraživanjima u poljopri-vredi i drugim biotehničkim područjima. Štoviše, one se konstantno razvijaju u napredne i složenije biometrijske modele; one se prilagođavaju i razvijaju istovremeno s temeljnim temama i ciljevima istraživanja. Međutim, prije korištenja složenih modela, istraživači moraju biti svjesni mogućih pogrešaka i propusta na samom početku studije, kao i zlou-porabe opće poznatih i široko korištenih biometrijskih tehnika.

Značajan porast korištenja statističkih metoda dokumentiran je u širokom rasponu bioteh-ničkih časopisa. Međutim, veliki dio objavljenih istraživanja u poljoprivrednim znanostima sadrži statističke pogreške ili nedostatke. S druge strane, u bolje rangiranim časopisima rukopisi često bivaju odbijeni za objavljivanja upravo zbog općenito slabe kvalitete ili ne-adekvatne statističke analize. Većina problema proizlazi iz nedostatka razumijevanja sta-tističkih tehnika - njihove ispravne upotrebe i njihovih ograničenja. Današnja dostupnost user-friendly statističkog softvera mnoge je istraživače učinila opuštenima i bezbrižnima u logici tumačenja rezultata, jer se nehotice oslanjajući se na statistički računalni output - gubi kritičnost.

Postalo je uobičajeno i ugodno koristiti default option iako bi ispravna ili barem prikladnija bila opcija drugačija od zadane. Stoga biometričari trebaju biti uključeni u ranim fazama planiranja eksperimentalnog dizajna jer pogreške u tom trenutku mogu imati velike nega-tivne posljedice koje utječu na sve kasnije faze istraživanja.

Namjera mi je prezentirati neke od uobičajenih statističkih zamki koje se mogu pojaviti u različitim fazama znanstvenog istraživanja - od planiranja, preko provođenja statističkih analiza podataka i dokumentiranja podataka i primijenjenih statističkih metoda - do tuma-čenja i prezentiranja rezultata istraživanja.

Ključne riječi:

statistika u poljoprivrednim istraživanjima, uobičajene zamke i pogreške, eksperimentalni dizajn, statistička analiza, interpretacija, prezentacija


35Stočarstvo u Hrvatskoj danas i sutra

Ljiljana PomperSchaumann Agri

Danas

Kroz priopćenja o brojčanom stanju stoke Državnog zavoda za statistiku (DSZ) i Hrvat-ske poljoprivredne agencije (HPA), prikazana je tendencija pada u govedarstvu i svinjo-gojstvu - dvjema najvažnijim granama stočarske proizvodnje.

HPA-ina statistika daje pregled prema vrstama stoke na razini svake općine u Hrvatskoj i tako potvrđuje rascjepkanu strukturu broja i vrste stoke u Hrvatskoj.

Sažeti podatci stočarstva današnjice potvrđuju da je Hrvatska u europskom trendu pada broja, ali i trendu okrupnjavanja i specijalizacije proizvođača. Tako su razine proizvodnje pojedinaca iznad razina u Europi (više od 12.000 kg mlijeka) dok istovremeno 3000 proi-zvođača mlijeka (od ukupno 7000 ) proizvodi manje od 6.000 kg mlijeka godišnje, tj. ima 1-2 krave. Kontrola proizvodnje u svinjogojstvu je na 25 % od ukupnog broja krmača, oko 80 % prasadi se uvozi za tov, a podatci proizvodnje iz HPA su sve šturiji. Može se išči-tati da je 60 % proizvođača u Hrvatskoj s manje od 5 krmača te da je 74 % krmača pod kontrolom s velikih farmi pa se i podatci proizvodnje odnose na velike farme. Na primjeru Austrije pokazuje se specifi čan trend povećanja velikih farmi, dok se kod nas postojeće farme brojčano urušavaju ako nemaju posebnog marketinškog duha.

Buduća vremena stočarske proizvodnje imaju korijen u današnjim rezultatima

Proizvodnim rezultatima HPA daje i imena konkretnih proizvođača, ali ne samo po proi-zvodnji, već i životnom vijeku pojedinih grla mliječnih krava. U svinjogojstvu su rezultati sporadično dobri i vrlo varijabilni.

Jedan od najvažnijih čimbenika i najznačajniji trošak i u govedarstvu i u svinjogojstvu je trošak hranidbe. Ovisno o uspješnosti tehnologije proizvodnje taj trošak u proizvodnji mli-jeka iznosi 50-70 % dok će proizvođač prasadi i tovnih svinja još jače ovisiti o sezonskoj mijeni cijena i učinkovitosti smjesa, smještaja i genetike.

Kontrola rezultata i u govedarstvu i u svinjogojstvu je u rukama proizvođača. Preventivne mjere i protokoli, poznavanje fi ziologije i potreba životinja u svakoj fazi razvoja su od pre-sudne važnosti. Kroz primjere iz prakse: odgoj prasadi, tov svinja, odgoj teladi i junica, hranidba krava, prikazane su potrebe kategorija stoke i načini njihovog zadovoljavanja preko koncepta hranidbe i upravljanja proizvodnjom tvrtke Schaumann (uspjeh u štali).


36 Izgradnja hrvatskoga drvnotehnološkog nazivlja

prof. dr. sc. Vlatka Jirouš RajkovićŠumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Nastavnici drvnotehnološkog odsjeka Šumarskoga fakulteta su krajem rujna završili rad na projektu Izgradnja hrvatskoga drvnotehnološkog nazivlja. Projekt je trajao godinu dana i u njegovoj realizaciji je sudjelovalo 30 nastavnika sa Šumarskoga fakulteta za-jedno sa suradnicima iz Instituta za jezik i jezikoslovlje koji su osiguravali kroatističku i terminografsku provjeru i potvrdu predloženih naziva. Iako su nastavnici Drvnotehnološ-kog odsjeka objavili veliki broj zapaženih knjiga, priručnika i drugih znanstvenih i stručnih publikacija namijenjenih studentima, stručnjacima i svima zainteresiranima za proble-matiku prerade i obrade drva, izgrađeno i usklađeno strukovno nazivlje na polju drvne tehnologije nedostajalo je svima.

Najveći broj stručne i znanstvene literature na području drvne tehnologije je na njemač-kome ili engleskom jeziku, a prijevodi pojedinih naziva su vrlo različiti, neusklađeni i najčešće nisu u duhu hrvatskoga jezika. Inženjeri drvne tehnologije često se suočavaju s nedostatkom hrvatskih istovrijednica za određene stručne pojmove i nedefi niranim hrvat-skim nazivljem u drvnotehnološkoj struci što otežava jednakoznačno sporazumijevanje. Radom na ovom projektu izrađena je baza podataka hrvatskoga nazivlja drvnotehnološ-ke struke uz prijevodne istovrijednice na engleskom i njemačkom jeziku. Osim izgradnje baze osnovoga drvnoehnološkog nazivlja drugi cilj ovoga projekta bila je i popularizacija toga nazivlja, na čemu i dalje sustavno radimo. Profesori koji su radili na ovome projektu specijalisti su za pojedina područja drvne tehnologije, a pomoć pri formuliranju defi nicija i uspostavi hijerarhije pojmova te jezičnu podršku u smislu provjere gramatičke i pravo-pisne ispravnosti, kao i standardnojezičnu podršku pri iznalaženju preporučenih naziva, pružali su im stručnjaci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr.sc. Barbara Štebih Golub, znanstvena savjetnica i Siniša Runjaić, viši stručni suradnik i glavni terminolog na ovome projektu.

Nakon početne edukacije projektnog tima koju su održali stručnjaci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i defi niranja relevantne literature, projektni je tim izradio okvirni popis pojmova po granama i disciplinama koje će unositi u bazu. Izrađena je i mrežna stranica projekta s osnovnim informacijama o projektu i mogućnošću davanja prijedloga i suge-stija vezanih za nazivlje.

U srpnju 2017. održana je 1. diseminacijska (promicateljska) radionica na kojoj se pede-setak sudionika upoznalo s projektom i njegovim prvim rezultatima.

Druga, završna diseminacijska (promicateljska) konferencija održana je krajem rujna 2017. na kojoj se četrdesetak sudionika upoznalo s rezultatima projekta, tijekom i ra-zvojem stvaranja baze naziva, jezičnim posebnostima drvnotehnološkoga nazivlja te


37stručnim pojmovima u području drvnih materijala, mehaničke obrade drva i proizvodnje namještaja. Nakon prihvaćanja pojedinačnih izvješća i odličnih ocjena Hrvatske zaklade za znanost, od 31. siječnja 2018. u sustavu za javno pretraživanje terminološke baze Struna dostupno je i temeljno drvnotehnološko nazivlje koje je nastalo tijekom projekta, a dostupan je i abecedno složen pojmovnik koji se može zasebno pretraživati.

Od 1. listopada 2016. do 30. listopada 2017. godine intenzivnim je radom obrađeno i u bazi Struna zaključano ukupno 1445 pojmova, odnosno isto toliko preporučenih hrvat-skih naziva i još 930 hrvatskih istoznačnica raspoređenih u za to predviđena polja (do-pušteni, nepreporučeni i zastarjeli nazivi te žargonizmi), a riječ je ujedno i o trojezičnom pojmovniku drvnotehnološkoga nazivlja jer su svi pojmovi popraćeni i s 1886 ekvivalena-ta na engleskom jeziku i 1770 na njemačkom jeziku.

Sektorske radionice: Šumarstvo, prerada i obrada drva

38 Kako usuglasiti sektor šumarstva i drvne tehnologije

prof. dr. sc. Ivan MartinićŠumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zašto nam je nužna nova razina usuglašavanja sektora šumarstva i drvne tehnologije (Š&DT) i u kakvoj je to vezi s potrebom obnove (samo)svijesti o razumijevanju i značenju ovih sektora?

Kao specifi čno prirodno bogatstvo i prirodi najbliži resurs, šume i sektor drvne tehnologije Š&DT, postaju ključni u izgradnji održive budućnosti temeljene na uporabi obnovljivih resursa i tzv. zelenom gospodarstvu koje upravo u ovim sektorima nalazi uporišta za značajno smanjenje ekoloških rizika, ali i poluge za gradnju učinkovitih lanaca dodatnih vrijednosti - sve za višu razinu ljudskog blagostanja i prevladavanje socijalnih nejednako-sti u društvu. U takvom kontekstu povećanje pozitivne percepcije Š&DT sektora postaje ključno za novi pogled na šume, šumarstvo, šumarsku i drvnotehnološku struku. Pritom usuglašavanje znači graditi mostove i puteve kojima se izražavaju i prosljeđuju strukovni stavovi, emocije i informacije od najveće važnosti za percepciju sektora prema javnosti. Neosporno je da smo najjači usuglašavajući alat mi sami - stručnjaci u Š&DT sektoru.

Upadljive su slabosti u javnom usuglašavanju Š&DT pri čemu često izostaju ili se ne na-glašavaju bitne afi rmativne činjenice vezane Š&DT. S druge strane, pogreškama (krivim porukama) u komuniciranju čine se teško popravljive štete. I jedno i drugo uvelike utječe na društvenu pozicioniranost Š&DT koja je danas u velikom nerazmjeru s odgovornos-tima i doprinosom Š&DT ekološkom, ekonomskom i socijalnom aspektu društvenog ra-zvoja, a pogotovo je u nerazmjeru sa stručnim znanjima koja u obavljanje svojih poslova ulažu stručnjaci Š&DT.

Postojeće slabosti usuglašavanja Š&DT objašnjavaju se nedostatkom znanja, vještina, ali i strateškog plana za izazove boljeg usuglašavanja na način da to bude afi rmativno i dojmljivo, jednako u prezentiranju struka, ali u multidisciplinarnim raspravama o najširim temama povezanima s područjem Š&DT.

Radi poboljšanja razine komuniciranja između dvaju sektora daju se odgovori vezano uz sljedeće ključne elemente usuglašavanja Š&DT:

• kroz koje bi teme trebalo usuglašavati Š&DT da ono bude predstavljeno u punoj mjeri svojih odgovornosti i cjelovitoj kvaliteti i posebnosti?

• koja područja i aspekte treba najviše afi rmirati, jer su odlučujuće za pozitivnu per-cepciju Š&DT u javnosti?

• kojim činjenicama treba pridodati značenje Š&DT, posebno vezano za razumijevanje uloge Š&DT u globalnim izazovima budućnosti i tranziciji prema učinkovitom i održi-


39vom gospodarstvu?

• kojim primjerima “najbolje prakse” povećati razinu javne osviještenosti o uspješnosti i općem društvenom doprinosu Š&DT?

• kako osnažiti i pripremiti stručnjake Š&DT za prilike prezentiranja i promocije struke prema određenim ciljnim skupinama i najširoj javnosti?

• kako istaknuti pozitivne razlike i prezentirati komparativne prednosti poslova i zapo-šljavanja u Š&DT?

• kojim znanjima dodatno oboružati strukovne nastavnike u prijenosu znanja i vješti-nama o sektorskom komuniciranju?

Prijedlozi o sadržaju usuglašavanja obuhvaćaju:

• teme koje u globalnom kontekstu ukazuju na ulogu i važnost Š&DT kao što su ob-novljivost, očuvanje ekosustava i bioraznolikosti, ublažavanje klimatskih promjena, višenamjenske funkcije i dr.

• teme koje potenciraju odgovornost Š&DT za izazove budućnosti kao npr. povezanost i sinergijski učinak Š&DT u različitim aspektima budućeg razvoja kroz važnu ulogu u konceptu bioekonomije, zelenog gospodarstva, green jobs, ruralnom razvoju i dr.

• teme koje ističu posebnosti, dodatne vrijednosti ili inovativne tehnološke koncepte kao npr. kaskadna uporaba drva i dr.

• teme koje čine dojmljive i pamtljive činjenice i priče za najširu javnost kao što su tradicija dugotrajnog gospodarenja šumama, poznate osobe i događaji iz povijesti šumarstva i dr.

Sva navedena pitanja obrađuju se s navođenjem primjera iz hrvatske prakse Š&DT. Takvi su primjeri: javno predstavljanje uspješnijih Š&DT karijera (“Dani uspješnih karije-ra”); primjeri društveno odgovornog poslovanja (“Zeleni krug u proizvodnji drva”); primjeri iznimnih strukovnih uspjeha (Š&DT stručnjaci na vodeći menadžeri, npr. u nacionalnim parkovima); primjeri uspješnih promocija, projekata Š&DT i dr.


40 Jezične posebnosti drvnotehnološkog nazivlja

dr. sc. Barbara Štebih-GolubInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

STRUNA je terminološka baza hrvatskoga strukovnoga nazivlja u kojoj se sustavno pri-kuplja, stvara, obrađuje i tumači nazivlje različitih struka radi izgrađivanja, usklađivanja i normiranja nazivlja u hrvatskome jeziku. Nazivlje je iznimno važan dio standardnoga je-zika i jedan od preduvjeta za jednakoznačno stručno i znanstveno sporazumijevanje. Na inicijativu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatska zaklada za znanost 2007. godine raspisala je natječaj za izbor nacionalnog koordinatora izgradnje hrvatskog strukovnog nazivlja na kojem je izabran Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Insti-tut je 2008. započeo projekt Hrvatsko strukovno nazivlje (STRUNA) s ciljem izgradnje ujednačenoga i verifi ciranoga hrvatskoga nazivlja usklađenoga s normom hrvatskoga standardnog jezika.

Naime, upravo u izgradnji terminološke infrastrukture nužan je interdisciplinaran pri-stup, tj. suradnja stručnjaka iz određenih područja i jezikoslovaca (terminologa, standar-dologa). Stručnjaci odabiru korpus, razrađuju ontološki sustav svoje struke, defi niraju odabrane pojmove načelima i donose istovrijednice na stranim jezicima, terminolozi i terminografi s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje brinu se za uspostavu i odabir odgovarajućih naziva i savjetuju pri oblikovanju defi nicija. Zadaća jezičnih stručnjaka je predlaganje jezično najprihvatljivijega naziva za određeni pojam koji se najbolje uklapa u sustav hrvatskoga standardnog jezika, ali i u sustav nazivlja struke o kojoj je riječ. Pri predlaganju naziva jezični se stručnjaci vode sljedećim terminološkim načelima:

1. domaći naziv ima prednost pred stranim2. nazivi latinskoga i grčkoga podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetim iz en-

gleskoga, francuskoga i njemačkoga itd.3. prošireniji i korisnicima prihvatljiviji naziv ima prednost pred manje proširenim4. naziv mora biti usklađen s fonološkim, morfološkim, tvorbenim i sintaktičkim susta-

vom hrvatskoga standardnog jezika5. kraći nazivi imaju prednost pred duljim6. naziv od kojeg se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojeg se ne mogu

tvoriti tvorenice7. treba izbjegavati višeznačnost naziva8. nazivi se ne smiju bez valjana razloga mijenjati9. naziv ima prednost pred drugim istoznačnim nazivima ako odgovara pojmu kojemu

je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnome sustavu (Hudeček, L., Mi. Miha-ljević. Hrvatski terminološki priručnik. 2. ispravljeno izd. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2010. 69-78.).

Radi lakšega snalaženja korisnika, u bazu se unose i supostojeći nazivi za isti pojam


41koji se normativno stratifi ciraju kao dopušteni naziv (jednakovrijedan preporučenomu, no po određenom kriteriju manje prihvatljiv), predloženi naziv (naziv koji predlažu institutski stručnjaci, ali ga struka ne prihvaća), nepreporučeni naziv (jezično neprihvatljiv ili se ne odnosi na pojam), zastarjeli naziv (više se ne upotrebljava) i žargonizam (upotrebljava se u neslužbenim razgovorima među stručnjacima).

U izlaganju se iznose iskustva na radu projekta izgradnje hrvatskoga drvnotehnološkoga nazivlja (DRVNA) i primjeri jezičnoga rada na uređenju hrvatskoga nazivlja. Polazi se od građe koju su stručnjaci unijeli u bazu i opisuju te obrazlažu terminografski i standardo-loški zahvati. Analiza je pokazala da su se najčešći standardološki zahvati odnosili na pleonastične nazive (sušionica za sušenje drva > sušionica za drvo), nazive sa stranom sastavnicom (učešće kasnoga drva > udio kasnoga drva), nazive iz stranih jezika (Fo-rest Stewardship Council > Vijeće za nadzor šuma), sastavljeno i rastavljeno pisanje naziva (bio ugljen, bio dizel > biougljen, biodizel), uporabu jukstapozicija (mozaik parket > mozaični parket), kalkirane nazive neuklopljene u sustav (CO2neutralnost > ugljična neutralnost) te etimološki upitne nazive (pravnost debla > ravno deblo). Spomenuti su nedostatci uklonjeni u suradnji i dogovoru s drvnotehnološkim stručnjacima.


42 Analitičke metode određivanja farmaceutika u okolišu

prof.dr.sc. Danijela AšpergerFakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagreb

Posljednjih desetljeća znanstvenici su postali sve svjesniji činjenice da brojni industrijski proizvodi izazivaju bolesti i nepovratno čine štetu u okolišu. U takve se proizvode ubra-jaju i tzv. “novi onečišćivači". Oni se u svakodnevnom životu upotrebljavaju već odavno, ali se o njihovu djelovanju na okoliš, osobito na životinje i ljude kroz dulje vremensko raz-doblje, zna vrlo malo. U tu vrstu onečišćivača ubrajaju se proizvodi za osobnu higijenu, površinski aktivne tvari, različite vrste aditiva i boja te farmaceutici. Tone farmakološki aktivnih tvari godišnje se upotrijebi u humanoj medicini za dijagnozu, liječenje i prevenci-ju bolesti. U životinjskim farmama i ribogojilištima koriste se za prevenciju bolesti, protiv parazita, te kao promotori rasta i dodatci hrani. Velike emisije ovih tvari u okolišu su također rezultat njihovog proizvodnog procesa i uporabe u kućanstvima, no glavni je cilj da se otpadne vode zagađene farmaceuticima primjereno obrade te se omogući njihova ponovna upotreba. Farmaceutici su danas predmet istraživanja velikog broja znanstve-nika. Za veliki broj tih onečišćivača nisu poznati ekotoksikološki podatci te opasnosti koje mogu uzrokovati.

Uzrok nedostatka podataka o pojavljivanju ovih tvari u okolišu leži, između ostalog, u nedostatku normiranih metoda za njihovu analizu, odnosno praćenje. U tu svrhu nuž-no je koristiti analitičke instrumentalne metode za praćenje farmaceutika bilo u okolišu, bilo prije ili nakon obrade otpadnih voda. Kao standardne metode određivanja organ-skih onečišćivača, osobito njihovih tragova, najčešće se koriste kromatografske metode koje postaju sve sofi sticiranije, a njihovim povezivanjem sa spektroskopskim metodama omogućuje se analiza zagađivala u mikro, pa i nano-koncentracijama. U novije vrijeme koriste se, u većini radova, tekućinska kromatografi ja visoke djelotvornosti, kapilarna elektroforeza ili plinska kromatografi ja s masenim detektorom.

Maseni detektor je u usporedbi s fl uorescentnim i UV/Vid/DAD detektorom znatno osjet-ljiviji i selektivniji, što je i njegova prednost s obzirom na niske koncentracije farmace-utika u okolišu. Stoga je cilj ovoga izlaganja dati pregled cijelog analitičkog procesa s naglaskom na analitičke metode koje se mogu ili ne mogu koristiti u analizi farmaceutika u okolišu, te kako pristupiti izboru metode analize od izbora detektora do izbora metoda umjeravanja i prikaza rezultata.


43Upravljanje otpadom - smjernice i trendovi

doc. dr. sc. Hrvoje KušićFakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagreb

Gospodarski rast i rastuća potrošnja materijalnih dobara rezultiraju stalnim porastom količine otpada koji se bilježi u svim europskim zemljama, pa tako i u RH. Nacionalnom strategijom zaštite okoliša (NN 46/02) utvrđeno je da je upravo neodgovarajuće gospo-darenje otpadom najveći problem zaštite okoliša u RH. Stoga je Strategijom gospodare-nja otpadom (NN 130/05) usvojen koncept čiji je osnovni cilj smanjivanje količine otpada koji će se trajno odložiti i biti inertan kako bi što manje ugrožavao okoliš, klimu i ljudsko zdravlje.

Otpad se može opisati nizom defi nicija: nešto što više nema primarnu upotrebnu vrijed-nost, nešto što nas više ne zanima, nešto čega se želimo riješiti. Prema zakonodavnom okviru (NN 94/13) otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti, te čije je sakupljanje, prijevoz i obrada nužna u svrhu zaštite javnog inte-resa. Otpad se može podijeliti s obzirom na svojstva (opasni, neopasni i inertni) te mjesto nastanka (komunalni i proizvodni, te posebne kategorije otpada).

Gospodarenje otpadom općenito je složeni problem - uključuje ekonomski i po okoliš ra-zumno upravljanje cjelokupnim životnim ciklusom otpada, od njegova nastanka, skuplja-nja, prijevoza, iskorištavanja, obrađivanja i odlaganja. Sam proces se temelji na opće prihvaćenim načelima koja teže njegovu smanjenju i sprečavanju na mjestu nastanka, ponovnoj uporabi, recikliranju te regeneraciji materijala i energije.

EU propagira ideju revolucionarnog koncepta kružne (cirkularne) ekonomije, tj. gospo-darstva, koja je zaživjela i u RH, ali trenutačno samo na papiru (Plan gospodarenja ot-padom RH 2015.- 2021). Sama ideja je vrlo jednostavna, ali ujedno i ambiciozna: nalaže prelazak s linearnog, neodrživog modela uzmi-napravi-konzumiraj-baci (proizvod dostiže kraj životnog ciklusa) na kružni model uzmi-napravi-popravi-obnavljaj-recikliraj-ponovo upotrijebi (znatno se produljuje životni vijek proizvoda, materijali kruže unutar sustava, stvaraju se novi poslovni modeli i profi ti, te nova radna mjesta uz znatno očuvanje kva-litete okoliša). Tako se izbjegava odlaganje otpada na odlagališta (>80% otpada u RH još uvijek podliježe odlaganju), te uključuje njegovo odvojeno prikupljanje, izdvajanje korisnih sirovina, njihovu ponovnu upotrebu i/ili recikliranje, te na kraju životnog ciklusa materijalnu i/ili energetsku uporabu.

Trenutačni kapaciteti u RH za provedbu predloženog sustava nisu dostatni - u tijeku su aktivnosti na lokalnoj (opremanje komunalnih tvrtki za odvojeno prikupljanje, izgradnja mreže reciklažnih dvorišta, sortirnica, kompostana te bioplinskih postrojenja) i nacional-noj (izgradnja/opremanje centara za gospodarenje otpadom - CGO) razini. Paralelno se provodi sustavna sanacija tzv. crnih točaka (divljih odlagališta) te sanacija i zatvara-

Sektorske radionice: Geologija, rudarstvo, nafta i kemijska tehnologija

44nje nesaniranih odlagališta otpadom. U konačnici, trebalo bi biti 13 CGO-a, gdje bi se, osim dodatnog sortiranja, provodila i obrada otpada te odlaganje internog dijela nakon provedene obrade. Predviđena obrada uključuje mehaničku obradu (MO) otpada te u većini slučajeva biološku obradu (BO). Iako termička obrada (TO) otpada podrazumijeva postupke kojima se smanjuje volumen otpada uz izdvajanje i/ili uništavanje potencijalno opasnih tvari iz otpada, uz mogućnost korištenja njegove energetske vrijednosti za proi-zvodnju električne energije i/ili toplinske energije, te se kao takva koristi diljem EU-a (za 34-55 % otpada), u RH se takva namjena obrade otpada uglavnom ograničava na odre-đene vrste otpada, što u konačnici može dovesti do potrebe izvoza otpada, ali i povećati energetsku ovisnost RH.


45Nanotehnologija u prehrambenoj industriji - rizici u odnosu na koristi

dr. sc. Ivana Vinković VrčekInstitut za medicinska istraživanja i medicinu rada

Razvoj inovativnih proizvoda u području prehrambene industrije odnosi se na nove po-boljšane formulacije hrane, funkcionalnu hranu, ali i na ambalažu. Neki od ciljeva takve inovativnosti su: očuvanje kvalitete hrane, zaštita od kemijskih i fi zičkih oštećenja, pri-vlačenje potrošača, pomoć u zaštiti oblika i teksture hrane, sprečavanje gubitka okusa i mirisa, produžavanje roka trajnosti i reguliranje količinu vode ili vlage u hrani. U tom razvoju sve veću ulogu ima primjena nanotehnologije. Mnoge vodeće svjetske prehram-bene kompanije aktivno istražuju mogućnosti primjene nanotehnologije u proizvodnji hrane. Dosadašnja istraživanja usmjerena su na poboljšanje svojstava hrane, materijala koji dolaze u dodir s hranom i samoj primarnoj proizvodnji hrane. Nanotehnologija pred-stavlja novu tehnološku granu koja izravno upravlja s osnovnim građevnim jedinicama tvari - atomima i molekulama - i pokušava iskoristiti njihova kvantna svojstva na malim dimenzijama. Prefi ks “nano” označava da je neka tvar ili kemikalija pripravljena u oblici-ma izuzetno malih dimenzija. Proizvod nanotehnologije su nanočestice ili nanomaterijali novih defi niranih ili nepredvidljivih svojstava, a posljedice nanotehnoloških istraživanja zadiru u sva područja ekonomije, zaštite okoliša, prehrane i zdravlja. U takvom minija-turnom formatu, nanočestice poprimaju sasvim nova svojstva (fi zička, termalna, optička, biološka...) koja nemaju u svojoj “normalnoj” veličini. Kada se srebro, titanov dioksid ili ugljik laboratorijskim manipulacijama preoblikuju u nanočestice, njihova toksikologija postaje prava enigma za znanstvenike. Usprkos prikrivanju podataka od strane industri-je, znanstvenici otkrivaju i objavljuju rezultate o zatrovanosti nanočestica. U stotinama znanstvenih radova pokazano je kako nanočestice mogu izazvati upale, oksidativni stres stanica, narušiti imunološki sustav, oštetiti živčani sustav ili izazvati alergije. Hrana koja sadrži nanočestice kontroverzni je proizvod prehrambeno-biotehnološke industrije kojim se pokušavaju poboljšati svojstva hrane, pojačati okus, povećati dostupnost hranjivih tvari, ukloniti iz hrane patogeni mikroorganizmi i štetne kemikalije... No, lista dobrih že-lja nije dovoljna garancija za sigurnost takvih proizvoda. Toksikološki profi l nanočestica često nije poznat, pa hrana natopljena nanočesticama nerijetko može biti označena kao rizična za zdravlje. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila je znanstveno mišljenje o mogućim rizicima koji proizlaze iz nanoznanosti i nanotehnologije u hrani i stočnoj hrani u kojoj je zaključeno da je nužna prilagodba postojećih propisa u kojima bi se jasno defi nirale obaveze i odgovornosti prilikom stavljanja na tržište proizvoda u kojima je korištena nanotehnologija. Hrana i materijali koji dolaze u kontakt s hranom, u kojima su korišteni nanomaterijali, uglavnom bi trebali proći neki od postupaka odobra-vanja prije stavljanja na tržište Europske unije.

Potpuno je neosporno da nanotehnologija može imati mnogo pozitivnih učinaka na pre-hrambenu tehnologiju, a da dopuštena i nadzirana upotreba ove tehnologije može imati


46pozitivan utjecaj na privredu zemalja u razvoju, ali je integrativan, interdisciplinarni pri-stup nanotehnologiji etički imperativ znanstvenika i ispravak zablude da je nanotehno-loški razvoj konačni odgovor za energetska, ekološka i medicinska pitanja. Demokratski je standard da građani imaju pravo na informaciju o sigurnosti i rizicima nove nanohrane.


47Izvori izloženosti i toksikologija pesticida

prof. dr. sc. Davor Želježić, Vedran Mužinić Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada

U današnjem načinu života pesticidi su nezaobilazni spojevi koji nas štite od napasnika. Oni ujedno osiguravaju prinos poljoprivrednih kultura i stočarstva na razini koja zadovo-ljava potrebe rastućeg pučanstva, ali istovremeno se pokušavaju umanjiti moguće štetne učinke po okoliš kroz princip odgovorne primjene pesticida i zelene poljoprivrede. Postoji nekoliko razina izloženosti pesticidima, ovisno o profesiji i mjestu življenja. Najvišoj ra-zini izloženi su djelatnici koji rukuju pesticidima tijekom njihove proizvodnje i primjene, s time da je potrebno naglasiti kako je izloženost u staklenicima veća od one pri primjeni na otvorenom. Glavni putovi unosa kod profesionalne izloženosti su dišni sustav, koža i prehrambeni sustav. Nešto niža izloženost utvrđena je kod ljudi koji žive u blizini većih poljoprivrednih zemljišta, a najmanja, ako ikakva, za konačne konzumente poljoprivred-nih proizvoda. Toksikološke jedinice koje opisuju navedene razine izloženosti su, za pro-fesionalnu izloženost tzv. operator exposure level (OEL), a za pučanstvo tzv. residential exposure level (REL) koji se računa kao zbir unosa pesticidnih tvari hranom, vodom i disanjem. Kako bi se REL sveo na minimum za većinu pučanstva, uvedena je mjera karence koja propisuje vremenski razmak od posljednjeg tretiranja prinosa do njihovog stavljanja u promet.

Što se toksikologije pesticida tiče, prvo upozorenje o štetnosti djelovanja bila je knjiga “Silent spring” u kojoj autorica opisuje učinak pesticida na feminizaciju mužjaka ptica i time nemogućnost rasploda i roda potomaka koji bi i dalje svojim cvrkutom ispunjali prirodu i gradska naselja. Do feminizacije je došlo i kod aligatora na Floridi. Navedena djelovanja jednaka su i kod čovjeka, posebice u Južnoj Americi koja je suočena s pro-blemima muške neplodnosti. Korištenje defolijanata u vijetnamskom ratu dovelo je do razvoja limfoma kod veterana, a kasnije su isti defolijanti uvedeni na tržište kao herbicidi za širokolisne korove. Daljnja istraživanja utvrdila su da organoklorovi spojevi, jednako kao i u kukaca, i u ljudi dovode do inhibicije enzima važnih za prijenos živčanih signala, paralize mišića i smrti. Mnogi drugi organofosforni spojevi, malation, lindan) pokazali su se karcinogenima, prvenstveno dovodeći do Hodgkinovog i ne-Hodgkinovog limfoma. S vremenom je otkriven čitav niz toksičnih učinaka pesticida na ljudsko zdravlje što je rezultiralo zabranom njihove uporabe, ali i uvođenjem novih, zamjenskih pesticida. Opet, postoje i kontradikcije kao što je DDT, koji je sedamdesetih proglašen karcinogenom i uklonjen s tržišta, a danas ga Svjetska zdravstvena organizacija ponovno preporuča za određene namjene. Kakav će oni imati stvaran učinak po zdravlje tek ćemo vidjeti u neposrednoj budućnosti.


48 STEM u sektoru Tekstil i koža

prof. dr. sc. Sandra BischofTekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

STE(A)M je postao uvriježeni naziv i skraćenica za znanost, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku i akronim je engleskih naziva tih područja (Science, Technology, Engineering, Art and Mathematics). Zbog toga što u Hrvatskoj ne postoji dovoljno zani-manje za tzv. STEM studije, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nastoji potaknuti upravo studije u području prirodnih, tehničkih, biotehničkih znanosti i informatike novom mjerom - STEM stipendija.

Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (TTF) jedan je od fakulteta koji dje-luju u STE(A)M području te strateški dokumenti Fakulteta do 2020. obuhvaćaju smjer-nice razvoja svih područja znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike. Nastavno i znanstveno područje rada Tekstilno-tehnološkog fakulteta pripada području STE(A)M-a.

Misija TTF-a usklađena je s misijom naše krovne institucije Sveučilišta u Zagrebu koja djeluje unutar Europskog istraživačkog prostora (ERA), ali uvažava i vodeće strateške dokumente Europske tehnološke platforme (ETP) izrađene s ciljem osiguravanja dugo-ročne konkurentnosti sektora tekstila i kože koju je moguće ostvariti jedino u suradnji akademske zajednice i gospodarskog sektora. Zajednička nastojanja dionika su jačanje pozicije Europe i revitalizacija primarne proizvodnje vlakana, tekstila, tekstilnih proizvoda i odjeće. Strategije TTF-a, ETP-a kao i ostale strategije od interesa za T/K sektor, nagla-šuju značaj obrazovanja, znanstvenih istraživanja i inovacija upravo u STEM području koja su usmjerena na razvoj i povećanje konkurentnosti europskih malih i srednjih po-duzeća.

Sukladno istraživačkoj izvrsnosti i dugogodišnjem iskustvu u području tekstila, stručnjaci s TTF-a uključeni su u rad ETP-a u okviru koje su identifi cirane teme istraživanja usmje-renih na podizanje izvrsnosti preko “trokuta znanja” (znanost - inovacije - obrazovanje) i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Stoga, TTF-ove STEM teme od strateškog zna-čaja su:

Tema 1: Održive tekstilne sirovineTema 2: Napredne, održive i energetski učinkovite tehnologijeTema 3: Napredni tekstilni materijaliTema 4: Inovativna tekstilna rješenjaTema 5: Razvoj mjernih sustava i primjenjivih metodaTema 6: Kreativnost u tehnologijiTema 7: Digitalna moda.


49Dodatno, Fakultet je uključen u programe popularizacije znanosti za različite dobne skupine (od vrtića do doktorske razine). Da bi se ostvario cilj, tj. popularizirao STEM i povećao broj stručnjaka u ovom području, važno je edukaciju provoditi već od osnov-noškolske dobi. Prema podatcima iz literature, naklonost mladih za STEM zanimanja kontinuirano opada od devedesetih godina.

Fakultet, osim primarne edukacije studenata, provodi i programe cjeloživotnog obrazo-vanja (izobrazbu nastavnika srednjih škola i gospodarstvenika) s ciljem prenošenja zna-nja iz STEM područja u područja koja su povezana sa STE(A)M-om.

U skladu s predviđanjima, u sljedećih će se pet godina u 15 najrazvijenijih zemalja svije-ta, koje zapošljavaju 65% radne snage, oko 7 milijuna radnih mjesta zamijeniti novim teh-nološkim rješenjima (računala, roboti, automatizacija) ili će postati nepotrebna, a otvoriti će se dva milijuna novih poslova. Predviđa se da će 65 do 70 posto današnjih osnov-noškolaca raditi u zanimanjima koja sada još ne postoje, ali se ne prognozira ugroženost u poslovima u kojima se traži kreativnost poput inženjera, umjetnika, fotografa, pisaca, modnih dizajnera, pjevača, ili glumaca. U sektoru tekstila i kože počinju se primjenjivati načela industrije 4.0 i slobodno se može govoriti o industriji kojoj se može pridodati ozna-ka 4.0. To je ujedno i zadatak obrazovnim institucijama da se hitno okrenu obrazovanju za tu budućnost koja je već nastupila.

Sektorske radionice: Tekstil i koža

50 Poduzetništvo, dizajn i razvoj proizvoda - novi koncept razvoja modnog sektora u RH

Mirjana RinkovecRitam, studio za design odjeće

Modni sektor i općenito tekstilna industrija u RH posljednjih 20-ak godina u drastičnom su padu. O negativnim aspektima, problemima i njihovim mogućim uzrocima dosad se je puno puta govorilo - ali to nije popravilo situaciju.

Zato bi trebalo promijeniti pristup!

Rijetko kada se u javnosti čuju pozitivni aspekti i nevjerojatne prilike koje se u posljednje vrijeme otvaraju modnom sektoru današnjice! A one su tu, vidljive svima koji su u stanju bar malo promijeniti ustaljeni kut gledanja i spremni sagledati globalnu sliku modnog biznisa 21. stoljeća.

Svijet govori o fashion business-u u digitalnom dobu, dok mi još govorimo o klasičnoj tekstilnoj industriji, i tu nam se kolosijeci razilaze. A tu leži i odgovor na pitanje zašto mladi ljudi nerado odabiru zanimanja iz modnog i tekstilnog sektora. Promijenimo to i dajmo im da vide!

Pred nama se upravo događa epohalna transformacija ove branše, koju je digitalna re-volucija doslovno preobrazila iz ružnog pačeta u labuda!

Iz te perspektive, pozicija modnog sektora RH nikad nije bila povoljnija nego što je da-nas, ukoliko i poduzetnici i obrazovanje uhvate korak s promjenama te preskoče dugo razdoblje preživljavanja bez razvoja. Cijela jedna etapa razvoja branše u kojoj gotovo da nismo sudjelovali je za nama. A pred nama je nova, uzbudljiva i demokratična epoha u kojoj je ključna riječ za budućnost ove gospodarske grane upravo - RAZVOJ!

Nekoliko je glavnih smjerova promjena modnog sektora koje ću nastojati objasniti:

1. Poduzetnički, a ne industrijski pristup tržištu - Brendovi, ne roba!2. Dizajn i inovativnost kao glavni pokretači sektora - Innovate! Don't imitate!3. Razvoj proizvoda kao digitalni proces - Od ideje do proizvodnje uz CAD/CAM!4. Proizvodnja i promjene - što je ostalo od znanja stečenih do 90-ih? - Go digital!5. Digitalna revolucija, nove tehnologije i obrazovanje za njih - Formula za kvantni skok modnog sektora u RH!

Predavanje će pokušati otvoriti nove i uzbudljive perspektive te ukazati na mnoge mo-gućnosti razvoja modnog sektora, poduzetništva i obrazovanja ruku pod ruku!


51Nove tehnologije u dizajnu i razvoju mrežnih stranica

Goran LevačićTehnološko-inovacijski centar Međimurje d.o.o.

Dinamičan razvoj digitalnih tehnologija i tržišta digitalnih proizvoda u posljednjih desetak godina doživljavaju pravu revoluciju. Razvoj širokopojasnog interneta, prilagodba tele-komunikacijskog tržišta na globalnoj razini, digitalna transformacija poslovnih procesa, dostupnost i cjenovna prihvatljivost uređaja većem broju korisnika, čimbenici su koji su utjecali na ekspanziju tržišta i rast novih digitalnih proizvoda i usluga.

Pojavom mobilnih uređaja koji su se svojim karakteristikama i mogućnostima približili osobnim računalima, navike korisnika proizvoda s mrežnih stranica uvelike su se promi-jenile. Tržište mrežnih stranica i mobilnih aplikacija nalazi se u stalnoj ekspanziji, što pred dizajnere i razvojne inženjere postavlja svakodnevne izazove izrade boljih, prilagođenijih i učinkovitijih digitalnih proizvoda i usluga za svakog pojedinačnog korisnika. Tehnologije koje se koriste u procesu dizajna i razvoja često se nadograđuju poboljšanim inačicama koje pružaju nove mogućnosti i optimiziraju radni proces. Uz to, pojavljuju se i nove teh-nologije nastale kao potreba za boljim razvojnim procesima i često su stručnjaci koji rade na digitalnim proizvodima ujedno i kreatori tih tehnologija.

Kvalitativna značajka današnjih mrežnih stranica temelji se na njihovih dostupnosti i pri-lagodljivosti okruženju u kojem se nalaze. Prilagodljiv dizajn, razvoj korisničkog iskustva, progresivne mrežne aplikacije, razvojni okviri za dizajn i funkcionalnost aplikacija samo su neke tehnologije koje su danas neizostavni dio u procesu stvaranja mrežnih proizvo-da.

Trendovi, koje često diktiraju velike tehnološke kompanije poput Google-a, Apple-a, Fa-cebook-a, Amazon-a, izuzetno su važan dio procesa razvoja. Kao posljedica njihovog utjecaja na mrežnu industriju, pojavljuju se nove inovativne tehnologije od kojih se mno-ge vrlo brzo prihvaćaju od strane stručnjaka u ovom području. Primjer za to je programski jezik Javascript (JS) koja je jedna od primarnih tehnologija za razvoj mrežnih stranica unazad 20 godina. Dugi niz godina JS je bio isključivo jezik za izradu sučelja mrežnih stranica i aplikacija, da bi posljednjih godina JS i tehnologije bazirane na JS-u postavile nove standarde u razvoju cjelokupnih softverskih rješenja.

Razvoj mrežnih stranica zahtijeva interdisciplinarna znanja iz područja dizajna, matema-tike, internetskih tehnologija, poznavanja programskih jezika te psihologije i sociologije, a dobre komunikacijske vještine također su odlika kvalitetnog stručnjaka za razvoj mrežnih stranica. Kontinuirani rad i učenje novih tehnologija neizostavni su dio osobnog razvoja stručnjaka za dizajn i razvoj mrežnih stranica. Spremnost na česte promjene, poput ko-rištenja novih alata, dizajnerskih i razvojnih okruženja, agilnost u projektno temeljenom

Sektorske radionice: Grafi čka tehnologija i audiovizualno oblikovanje

52radu, prihvaćanje novih i napuštanje trendova na odlasku i želju za istraživanjem novih inovativnih metoda stvaranja u području dizajna i razvoja mrežnih stranica, sastavni su dio posla stručnjaka u ovom području informatičke industrije.

Nezahvalno je predvidjeti u kojem će se smjeru mrežne tehnologije razvijati u budućno-sti, ali će zasigurno otvoriti nove prilike svima onima koji će promjenu spremno prihvatiti i na najbolji način iskoristiti prednosti koje će one donijeti.


53Intelektualno vlasništvo: autorsko pravo i srodna prava te prava industrijskog vlasništva

Marija Šiša HrlićDržavni zavod za intelektualno vlasništvo

Pravo intelektualnog vlasništva dijelimo na dva osnovna područja - područje autorskog i srodnih prava, te područje prava industrijskog vlasništva. Za prava intelektualnog vla-sništva kažemo da su apsolutne naravi jer nositelj prava ima isključivo subjektivno pravo u odnosu na intelektualnu tvorevinu koja predstavlja predmet zaštite (npr. u odnosu na svoj izum ili autorsko djelo). Svaka druga osoba koja želi na određeni način koristiti takav predmet zaštite, u pravilu, mora dobiti odobrenje (licenciju) nositelja prava intelektualnog vlasništva. Tako će, primjerice, osoba koja želi prevesti i objaviti knjigu određenog autora ili obraditi na novi način ranije objavljeno autorsko glazbeno djelo ili proizvesti proizvod zaštićen patentom, najprije morati zatražiti odobrenje nositelja prava. Nositelj prava daje odobrenje pisanim ugovorom kojim se defi niraju svi uvjeti korištenja predmeta zaštite.Temeljna postavka cjelokupnog sustava zaštite intelektualnog vlasništva počiva na činje-nici da nositelji prava intelektualnog vlasništva ne ostvaruju svoja prava kroz vlasništvo na primjercima njihovih djela, kojih može biti nebrojeno mnogo, nego u odnosu na umjet-ničke izražaje, znanja i informacije koja su u tim djelima sadržana. Zaštitom prava inte-lektualnog vlasništva štite se zakoniti interesi nositelja prava, koji su uložili određeni kre-ativni rad i svoje vrijeme ili su uložili fi nancijska sredstva u znanstveno istraživački razvoj odnosno u razvoj određenog proizvoda i u njegovu promidžbu. Ovome treba dodati da intelektualno vlasništvo predstavlja i nematerijalnu imovinu čije uspješno iskorištavanje može biti vrijedan temelj ili doprinos poslovanju te je ujedno temelj uspješnosti svakog suvremenog gospodarstva.

Autorsko pravo stječe se trenutkom stvaranja autorskog djela te nije potrebna provedba posebnog administrativnog postupka niti depozit (pohrana) primjerka djela kod ovlaštene institucije, a ne postoji niti zakonska obveza stavljanja oznake ©2 na primjerke autor-skih djela. S druge strane, prava industrijskog vlasništva (patent, žig, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti te topografi je poluvodičkih proizvoda) stječu se u posebnom postupku registracije odnosno priznanja prava, kojeg u Republici Hrvatskoj provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo3.

Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više ra-zličitih oblika prava intelektualnog vlasništva. Primjerice, patentom se štiti izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. Industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik

2 Oznaka © prema hrvatskom pravu nema pravne učinke zaštite, no često se u praksi koristi i služi kao pods-jetnik korisnicima da djelo uživa autorsko pravnu zaštitu.

3 Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Ulica grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb, www.dziv.hr


54


ili izgled proizvoda odnosno obilježja vidljiva pri njegovoj normalnoj (namjenskoj) upora-bi. Žigom, poznatim i pod engleskim nazivom trademark, štiti se znak koji služi za razli-kovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda i/ili usluga drugih podu-zetnika na tržištu. Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv zemljopisnog područja ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu. Oznaka izvornosti je oblik zaštite koji uključuje bitni ili isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga.

Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetnič-kog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Originalnost autorskog djela ostvaruje se kroz slobodu izražava-nja kreativnosti autora, koja rezultira time da je stvoreno djelo izraz autorove osobnosti. Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne do-kaže suprotno (presumpcija autorstva). U autore djela u izvornom obliku ubrajamo pisce književnih i znanstvenih djela, skladatelje, slikare, kipare, dizajnere, arhitekte i dr., dok u autore prerađenih djela ubrajamo prevoditelje autorskih djela, autore glazbenih obrada, autore fi lmskih prilagodaba i drugih oblika prerada izvornih autorskih djela. Prerade djela kao što su prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i sl. također uživaju autorsko pravnu zaštitu, pod zakonom propisanim uvjetima.

Autorska djela izražavaju se različitim sredstvima, kao što su pisana ili izgovorena riječ, zvukovi, dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblici, boje, pokreti tijela ili na drugi način. Autorskim pravom ne štiti se ideja koja je inspirirala autora za određeno stvaranje nego se štiti samo stvoreno djelo koje je izražaj te ideje. Ideja za stvaranje djela stoga i ne mora nužno biti originalna, no originalan mora biti autorski izražaj te ideje. Predmetom zaštite autorskog prava ne mogu biti niti postupci, metode rada, matematički koncepti, dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija, otkrića, službena djela iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva objavljena radi službenog informiranja javnosti te narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku.

Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je djelo zakonito objavljeno. Prestankom autorskog prava autorsko djelo postaje javno dobro te se može slobodno koristiti, uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskoga djela te časti i ugleda autora.

Srodna prava nazivaju se još i “prava susjedna autorskom pravu” (engl. neighbouring rights). Ova grupa prava usko je povezana s autorskim pravom jer proizlaze iz djela zaštićenog autorskim pravom. Srodna prava imaju nešto uži opseg zaštite i uglavnom su kraćeg trajanja nego autorska prava. Nositelji srodnih prava su: umjetnici izvođači, proizvođači fonograma, proizvođači videograma, organizacije za radiodifuziju, nakladnici te proizvođači (neoriginalnih) baza podataka.

Zaključno treba reći da je razvoj tehnologije omogućio nove načine korištenja autor-

55skih djela, od kojih se danas kao posebno važno ističe korištenje djela putem Interneta. Jačanjem digitalnih servisa otvorile su se nove mogućnosti objavljivanja i distribuiranja autorskih djela, te je u znatnoj mjeri olakšan pristup kulturnim, znanstvenim i umjetničkim sadržajima. No, s druge strane, to je dovelo do velikog broja slučajeva neovlaštenih kori-štenja autorskih djela, a time i do sve brojnijih povreda autorskog prava. Neovlašteno ko-rištenje autorskih djela, posebno ono u komercijalne svrhe, u kontekstu prava intelektu-alnog vlasništva nazivamo piratstvom. Drugi najčešći oblik povreda prava intelektualnog vlasništva jest izrada i distribucija krivotvorenih proizvoda (proizvoda neovlašteno ozna-čenih tuđim žigom). Navedene negativne pojave poprimile su danas ozbiljne razmjere, a i sami potrošači ukazuju na to da nisu uvijek sigurni kupuju li putem Interneta proizvode odnosno preuzimaju li autorske sadržaje (npr. glazbu, fi lmove) iz legalnog izvora. O po-vredama prava intelektualnog vlasništva i zaštiti od povrede zainteresirana javnost može se detaljnije informirati putem portala http://www.stop-krivotvorinama-i-piratstvu.hr.


56


Kolektivna zaštita autorskog i srodnih prava te važnost edukacije mlađih naraštaja

Maja VidmarZAPRAF, udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava

Autorsko pravo i njemu srodna prava u prvom redu predstavljaju privatna prava te time štite individualne interese nositelja tih prava. Interesi nositelja gore spomenutih privatnih prava mogu se štititi dvojako: na individualan način i kolektivno.

Kada govorimo o individualnoj zaštiti autorskog ili srodnih prava, mislimo na ostvarivanje prava koje se odnosi na pojedinačno korištenje predmeta zaštite, a koje obavlja sam no-sitelj prava osobno ili putem zastupnika (npr. davanje odobrenja za tzv. sinkronizacijsko pravo u glazbi, kada se određeno glazbeno djelo “inkorporira” u određeno audiovizualno djelo kao što je npr. fi lm, reklama i sl.). S druge strane, sustav kolektivnog ostvarivanja prava uspostavljen je zbog postojanja većeg broja korištenja djela koja su zaštićena autorskim i srodnim pravima. To se posebno odnosi na slučajeve emitiranja djela u radij-skom ili televizijskom programu, javnog priopćavanja u hotelima, restoranima i sl. kada je zapravo nemoguće da korisnik koji koristi zaštićeni sadržaj stupi u kontakt s većim brojem nositelja autorskog, odnosno srodnih prava, i sklapa pojedinačne ugovore. Upra-vo iz tog razloga, i radi olakšavanja dobivanja odobrenja, stvoren je sustav kolektivne zaštite, odnosno osnovane su organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje u ime svih nositelja prava koje zastupaju (neovisno o tome radi li se o autorima, izvođačima, proizvođačima fonograma, fi lmskim producentima i dr.) daju odobrenje i sklapaju ugovor za takav način korištenja djela.

Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima u Republici Hrvatskoj, kolektivno ostvarivanje prava može obavljati organizacija nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Zavod može izdati odobrenje za obavljanje predmetne djelatnosti samo jednoj udruzi za pojedinu vr-stu nositelja prava. Tako u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga koje kolektivno štite i ostva-ruju prava za svoje članove: Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP), Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), Društvo hrvatskih fi lmskih redatelja (DHFR), Društvo hr-vatskih književnika (DHK) itd.

Osnovna djelatnost organizacije za kolektivno ostvarivanje prava sastoji se u tome da, podudarno s licencijom Zavoda, daje odobrenja i sklapa ugovore s korisnicima predmeta zaštite, prikuplja naknadu u ime i za račun nositelja prava te tako prikupljenu naknadu raspodjeljuje sukladno izvještajima o korištenim djelima koje dobije od korisnika.

Pored opisa pravnog okvira i kratkog objašnjenja funkcioniranja sustava kolektivnog

57ostvarivanja prava, treba skrenuti pozornost i na ekonomski aspekt i doprinos, u ovom osvrtu glazbene industrije, gospodarstvu zemlje, odnosno značaj koji kreativne i kulturne industrije imaju općenito, kako u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, tako i u cijelom svijetu.

Hrvatska glazba i glazbena industrija važan su dio, kako kulture, tako i cjelokupnog gos-podarstva Republike Hrvatske, a hrvatski diskografi koji godišnje ulože više od 20 mili-juna kuna u razvoj autora i izvođača, njezin su najvažniji pokretač. Glazbena industrija, kao neizostavan dio kreativnih i kulturnih industrija, uvelike pridonosi gospodarstvu Re-publike Hrvatske.

Prema Projektnoj studiji naziva “Mapiranje kreativnih i kulturnih industrija u Republici Hrvatskoj''4 iz 2015. godine koju je od Ekonomskog instituta u Zagrebu naručio Hrvatski klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija, bruto dodana vrijednost podsek-tora glazbe, izvedbene umjetnosti i umjetnosti u 2012. godini iznosila je 743,5 milijuna kuna, tj. više od 11 % bruto dodane vrijednosti sektora kreativnih i kulturnih industrija RH uz zastupljenost od otprilike 10 % u ukupnom broju zaposlenih u kreativnim i kulturnim industrijama (tj. 4.140 zaposlenih).

Također, pokazalo se ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, da su kreativne industrije otpornije od nekih drugih grana gospodarstva na tržišne nestabilnosti i recesiju te se uspješno nose sa svim izazovima. Kulturne i kreativne industrije u Hrvatskoj generiraju značajan BDP i broj radnih mjesta. Tako ove industrije u Hrvatskoj s prihodom većim od 6,3 milijarde kuna generiraju 2,3 % BDP-a.

Što se tiče uloge i važnosti glazbene industrije unutar kreativnih i kulturnih industrija u Europi, o istome svjedoče sljedeće brojke preuzete iz studije EJ-a iz prosinca 2014. go-dine.5 Glazbena industrija u Europi zapošljava otprilike 1,2 milijuna ljudi te stvara prihod od više od 25 milijardi eura. U ukupnom broju zaposlenih u glazbenoj industriji, prisutan je široki spektar zanimanja kao što su autori glazbe, autori teksta, aranžeri, glazbeni izvođači, prateći vokali, producenti, izdavači, tonski inženjeri, zaposlenici u glazbenim studijima, tehnički radnici, menadžeri, radnici na radio i TV postajama itd.

Treba napomenuti da su glazbeni sadržaji danas zbog tehnoloških mogućnosti sveprisut-ni te se koriste više nego ikada prije u povijesti. Glazba se danas koristi sveobuhvatnije i raznovrsnije. Prisjetimo se samo kakvu je “revoluciju” izazvalo korištenje putem mobilnih uređaja pa je kao logična posljedica rečene “revolucije” i drugih oblika upotrebe, a i ponu-de na tržištu glazbenih sadržaja, razvijen sustav praćenja glazbenih sadržaja, odnosno obeštećivanja ˝vlasnika˝ glazbe (diskografa), autora i umjetnika izvođača.

Kada govorimo o suvremenom načinu korištenja glazbe, odnosno autorskog i njemu

4 Javno dostupno na stranici: http://hkkkki.eu//dokumenti/mapiranje.pdf

5 Javno dostupno na stranici: http://www.ey.com/Publication/vwLUAssets/Measuring_cultural_and_creative_markets_in_the_EU/%24FILE/Creating-Growth.pdf


58


srodnih prava, on se uvelike razlikuje od onog prije 30, 20, pa i zadnjih 10 godina. Tako je prema posljednjem izvještaju Svjetske diskografske organizacije (IFPI) iz rujna 2017. godine vidljivo da ljubitelji glazbe diljem svijeta sve snažnije otkrivaju streaming kao pri-maran način slušanja glazbe. Na globalnoj razini čak 45 % korisnika glazbu sluša preko licenciranih (legalnih) servisa. Pametni telefon je pak preferirani način slušanja plaćenih streaming servisa i to za čak 90% korisnika. Mladi ljubitelji glazbe u dobi od 13 do 15 godina su u velikom broju fokusirani na glazbu koja predstavlja važan dio njihovih života, a pristupaju joj putem streaming servisa - njih 85 %. Servisi poput YouTuba gdje korisnici uglavnom sami objavljuju sadržaje i video materijale, zauzimaju veliku većinu u postotku glazbenih sadržaja na zahtjev koje korisnici slušaju.

Međutim, unatoč gore spomenutim pozitivnim trendovima, jedan od ključnih problema glazbene industrije ostaje i pitanje piratskih sadržaja i nelegalnih pristupa glazbi, a danas je u tom pogledu predvodnik upravo stream ripping. 40% ukupno testiranog broja kori-snika pristupa nelegalnim servisima, a čak 35 % njih skida glazbu putem stream rippinga s platformi poput YouTubea, 53 % ovakvih korisnika su mladi u dobi od 16 do 24 godine.Podatci iz ovog izvještaja naročito su zanimljivi hrvatskoj glazbenoj industriji koja zbog nedostupnosti legalnih glazbenih streaming servisa kasni za svjetskim trendovima. Od najvećih svjetskih glazbenih streaming servisa u Hrvatskoj je danas dostupan samo Dee-zer, dok bi dolazak drugih ključnih igrača poput Spotifyja i iTunesa omogućio da i Hrvat-ska uhvati korak s ostatkom svijeta.

Upravo iz gore navedenih činjenica, svjetskih trendova i trenutačne situacije u Republici Hrvatskoj, pored kolektivnog djela obavljanja djelatnosti koje je osnovno i primarno sva-koj kolektivnoj organizaciji, znatan dio pažnje posvećuje se i temama od šireg društvenog interesa kao što je važnost podizanja razine svijesti javnosti o potrebi poštivanja prava intelektualnog vlasništva, odnosno autorskog i srodnih prava i edukaciji mlađih naraštaja. Uz uspješnu suradnju koja se ostvaruje putem Koordinacije za provedbu prava intelektu-alnog vlasništva koja je osnovana pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, sva-ka organizacija i pojedinačno radi na edukaciji učenika i studenata u osnovnim, srednjim školama i fakultetima, pokušavajući na taj način približiti mladim naraštajima pojmove koji se vezuju uz intelektualno vlasništvo, u skladu s njihovim uzrastom. Ciljevi takvog rada su podizanje razine svijesti i stupnja razumijevanja o sustavu zaštite intelektualnog vlasništva, važnosti poštovanja autorskog i srodnih prava, upoznavanje s nelegalnim na-činima korištenja predmeta zaštite te mogućim opasnostima koji mogu proizaći iz toga, kao i informiranje o zakonom dopuštenim modelima i načinima pristupa sadržaju.

S obzirom da proizvođači fonograma (diskografi ) predstavljaju jednog od dionika glaz-bene industrije, prilikom prezentacije konkretno se predstavlja kako to nastaje glazbeno djelo i zašto je važno da i glazbenici i ostali kreativci mogu živjeti od svog rada, kao i bilo koji zaposlenik neovisno o grani industrije u kojoj djeluje i vrsti posla koju obavlja.

59Perspektive strukovnih zanimanja u novim tehnologijama

prof. dr. sc. Ljubomir MajdandžićHrvatska stručna udruga za Sunčevu energiju, HSUSE

Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj je doista visoka, osobito je visoka stopa nezapo-slenih mladih osoba. Ovaj rad daje mogućnost postupnog zapošljavanja do 50.000 rad-nika u području novih energetskih tehnologija i to žurno, u sljedećih 3 do 5 godina. To su radna mjesta u proizvodnji sustava i dijelova za obnovljive izvore energije, zatim na projektiranju, montaži, nadzoru, puštanju u pogon, održavanju, marketingu i promidžbi ovih sustava.

Ova nova radna mjesta su nova zanimanja, prije svega strukovna zanimanja, kojima se osigurava održiva politika korištenja energije i zaštite okoliša kao temeljnih odrednica klimatsko-energetske politike Europske unije za razdoblje do 2020. godine, kojom se potiče prijelaz na niskougljično zeleno gospodarstvo i infrastrukturu, kao i odrednice za sigurniji, konkurentniji i održivi razvoj Republike Hrvatske u okviru kohezijske politike Eu-ropa 2020. i desetogodišnje razvojne strategije Europa 2020, na koju se nastavlja ostva-renje ciljeva Okvira klimatsko-energetske politike EU do 2030. u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnoga gospodarstva EU-a s ciljem smanjenja emisije stakleničkih plinova od 40 %, udjela obnovljivih izvora energije od najmanje 27 % i energetske učin-kovitost od 30 %.

Da bi se ostvarili navedeni ciljevi Hrvatska mora imati ova nova radna mjesta ili će morati uvoziti radnu snagu za ova strukovna zanimanja. Stoga je prijeko potrebna moderni-zacija strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kroz stručno usavršavanje nastavnika strukovnih predmeta. Unapređenje sustava trajnog profesionalnog razvoja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, defi niranog Programom razvoja sustava strukovnog ob-razovanja i osposobljavanja (2016. - 2020.). Također, ovime će se povećati mogućnost međunarodne mobilnosti polaznika i nastavnika u strukovnom obrazovanju i osposoblja-vanju. Nastavno osoblje bilo strukovno, srednjoškolsko ili visokoškolsko, treba prihvatiti stručnu i znanstvenu tranziciju prema novim tehnologijama i to u svim područjima druš-tvenog života. Strukovni nastavnici, ali i mentori koji pripremaju učenike za prijelaz na tržište rada, trebaju imati omogućen kvalitetan profesionalni razvoj koji će im pomoći u ispunjavanju njihove zadaće i uloge.

Veliki problem u obrazovnom sustavu je neusklađenosti ponude i potražnje obrazovanja prema novom multidisciplinarnom tržištu rada. Modernizacija školskih kurikuluma u stru-kovnim školama mora biti u skladu s promjenjivim potrebama tržišta rada, odnosno gos-podarstva, kako bi svojim učenicima mogle osigurati stjecanje modernih kompetencija i pristup najnovijim tehnologijama podižući tako njihovu zapošljivost i relevantnost njihovih kvalifi kacija na tržištu rada. Ubrzano kretanje prema novim tehnologijama 21. stoljeća

Sektorske radionice: Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija

60


zahtijeva brz odgovor na potražnju za novim radnim mjestima u svjetskom gospodarstvu. Što prije treba napustiti sustav formalnog obrazovanja te uskladiti ponudu obrazovanja prema stvarnim potrebama tržišta rada.

Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja, kao i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike u okviru Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”, u fi nancijskom razdoblju 2014.-2020. za specifi čne ciljeve smanjenja potrošnje energije, u zgradama javnog sektora, više-stambenim zgradama, obiteljskim kućama, industriji, trgovini i turiz-mu, korištenjem novih tehnologija obnovljivih izvora energije na raspolaganju su velika fi nancijska sredstva. Ta će sredstva biti osigurana i u novom fi nancijskom razdoblju Eu-ropske unije 2021.- 2027. Radi se o sinergiji tehničkih sustava, za koja trebamo nova strukovna zanimanja, u dobivanju električne, toplinske i rashladne energije iz obnovljivih izvora energije i gradnji zgrada gotovo nulte energije (nZEB).

Ova strukovna zanimanja u novim tehnologijama odnose se na:

• toplinsku zaštitu vanjske ovojnice zgrade (prozori i vanjska vrata)• učinkovit sustav grijanja prostora i pripreme potrošne tople vode (PTV) uz aktivno

korištenje obnovljivih izvora energije (dizalice topline)• fotonaponski sustav za dobivanje električne energije (net-metering)• sustav mehaničke ventilacije s povratom korištenja otpadne topline zraka• sustav hlađenja, uključivo i pasivne sustave hlađenja te elemente za zaštitu od Sunca• učinkovito rješenje unutarnje i vanjske rasvjete• sustav sakupljanja kišnice i obrada otpadne vode• sustav nadzora i upravljanja energetskom potrošnjom i vodom (pohrana energije)• zakonsko-pravni okvir, usklađivanje zakonskih i podzakonskih propisa;• socio-ekološki (psihosocijalni) pristup.

Ove nove energetske tehnologije strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, ne samo do 2020. godine, već i za duže vremensko razdoblje, postaju zanimljive, privlačne, inovativne, povezane s tržištem rada te omogućuju stjecanje kompetencija za osobni i profesionalni razvoj te nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje čime se postiže privlačnost strukov-nog obrazovanja i povećava mobilnost te zapošljivost učenika u strukovnom obrazovanju.

Uzimajući u obzir ulogu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u europskim društvima i gospodarstvima, ključno je osigurati održivost i izvrsnost strukovnog obrazovanja i os-posobljavanja. Zbog toga u svrhu podizanja privlačnosti strukovnog obrazovanja i ospo-sobljavanja bitna je i provedba različitih aktivnosti koje mogu uključivati javne kampanje i natjecanja učenika, ne samo u znanju i vještinama, već i sportskom natjecanju.

Zbog svega navedenog od iznimne je važnosti sustav trajnog profesionalnog razvoja na-stavnika provedbom mjera planiranih Programom razvoja sustava strukovnog obrazo-vanja i osposobljavanja te slijedom nužnih aktivnosti u skladu s akcijskim planom, i to kroz izradu sektorskih kurikuluma, kurikuluma za stjecanje strukovnih kvalifi kacija, mode-la učenja temeljenog na radu i sustava osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.

61Posebnosti i značaj tjelesne i zdravstvene kulture pri stjecanju ishoda u programima strukovnog obrazovanja

prof. dr. sc. Ivan PrskaloUčiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Tjelesna i zdravstvena kultura predstavlja dio opće kulture i ima svoju univerzalnu vri-jednost koja ne bi trebala biti ograničena stupnjem i vrstom obrazovanja, odnosno polo-žajem u kvalifi kacijskoj strukturi. Jasno je izražen stav znanosti i struke kako se pojam tjelesne i zdravstvene kulture treba zamijeniti prikladnijim pojmom “kineziološka kultura” (Findak i Prskalo, 2003; Findak i Prskalo, 2004, Prskalo i Babin 2007, Prskalo i Babin 2008). Razlog tomu je što se kineziološka kultura temelji na kineziologiji, interdisciplinar-noj i multidisciplinarnoj znanosti u čijem je središtu zanimanja zakonitost učinkovitosti pokreta, opće i posebne zakonitosti procesa vježbanja i kretanja te posljedice tih proce-sa na čovjeka u najširem smislu riječi (Momirović, 1969; Mraković, 1992, 1997, Findak, 1995; Prskalo i Sporiš, 2016).

Neki od globalnih ciljeva održivog razvoja suvremenog svijeta (Pavić-Rogošić, 2016) kao što su zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, dostojanstven rad i ekonomski rast usklađeni su s ekonomskim, biološkim, kulturnim i pedagoškim vrijednostima kineziološ-ke kulture (Findak, 1999), pri čemu ni ostale vrijednosti naznačene u globalnim ciljevima nisu suprotstavljene vrijednostima kineziologije i kineziološke kulture (Prskalo, 2018.). U vremenu sve većeg odstupanja u podmirenju biotičkih potreba, posebice kretanja, u odnosu na one civilizacijske, ističe se da temeljne biotičke potrebe “kao što su potrebe za čistim zrakom, kvalitetnom vodom, prirodnom hranom i, naravno, primjerenim mišić-nim aktivitetom, danas su ugrožene do te mjere da se posljednjih godina može govori o ozbiljnoj ugroženosti čovjeka” (Findak i Prskalo, 2003; str. 144), jasno je kako kinezi-ološka aktivnost sama za sebe nema nikakav utjecaj na povećanje ekoloških problema suvremenog svijeta i civilizacije, ali kao niti jedna druga aktivnost može utjecati na eko-lošku svijest (Findak i Prskalo, 2004), koja treba biti ciljem svakog ozbiljnog obrazovnog sustava pa tako i sustava strukovnog obrazovanja. Kineziološka edukacija, kao značajna grana znanstvenog polja kineziologija, sveobuhvatna je i prati dijete od predškolske do visokoškolske dobi (Prskalo i Babin, 2006), upravo kako je koncipiran sustav strukov-nog obrazovanja koji također prati cjelokupnu odgojno-obrazovnu vertikalu te cjeloživotni obrazovni sustav (Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 2018). Vri-jednosti kineziološke kulture posebno se mogu očitovati i u kulturi provođenja slobodnog vremena, a odgajati buduće zaposlenike i buduće nositelje ekonomskog prosperiteta jednog društva za korisno provođenje slobodnog vremena te pozitivan stav prema vjež-banju, odgovorna je zadaća. Oblici provedbe slobodnog vremena smatraju se mjerilom učinkovitosti odgoja (Leburić i Relja, 1999.), a s obzirom na vrijednosti tjelesnog vježba-nja, jasno je da kineziološki sadržaj ima prvorazredno značenje za optimiziranje korište-nja slobodnog vremena (Prskalo, 2015).


62


Tjelesna aktivnost, u širem smislu i kineziološka aktivnost u užem, ubrajaju se u značaj-ne čimbenike povezane sa zdravim životnim stilom. Ovo je važno pri procjeni utjecaja tjelesne neaktivnosti na faktore rizika razvoja brojnih bolesti (Heimer i Sporiš, 2016). Reforma obrazovnog sustava slijedi Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005), Na-cionalni okvirni kurikulum (2011), Strategiju za izradu i razvoj nacionalnog kurikuluma (2007) te Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014). Ova reforma odgovoran je i značajan stručni iskorak. Odgojno-obrazovni uputnik na nacionalnoj razini ima pre-veliku “težinu” da bi se dopustila improvizacija iz bilo kojeg razloga (Prskalo, 2018.). Do-nošenjem ovog dokumenta utječe se na stvarnu budućnost naroda i odgovor na pitanje o njegovoj stvarnoj vrsnoći postaje temeljnim pitanjem (Prskalo, 2016), stoga i značajan njegov dio treba biti problematika kineziološkog odgojno-obrazovnog područja i predme-ta Kineziološka kultura u odnosu na ukupan sustav strukovnog obrazovanja.

Literatura

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Dostupno na: http://www.asoo.hr/default.aspx?id=657 [04. ožujka 2018.]

Findak, V. (1995) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. (1999) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

Findak, V. i Prskalo, I. (2003) Kineziološko gledište o suvremenoj odgojnoj i obrazovnoj problematici. U: H. Vrgoč, ur. Četvrti sabor pedagoga Hrvatske - Odgoj obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva. Zagreb: Hrvatski pedagoško književni zbor, str. 143-148. Findak, V. i Prskalo, I. (2004) Kineziološko motrište na ekološki odgoj. U: S. Golac et al., ur. Dani Ante Starčevića - Ekologija u odgoju i obrazovanju. Gospić: Sveučilište u Rijeci -Visoka učiteljska škola Gospić, str. 216-224.

Heimer, S. i Sporiš, G. (2016) Kineziološki podražaji i ukupna tjelesna aktivnost u zaštiti zdravlja i pre-venciji kroničnih nezaraznih bolesti. U: I. Prskalo i G. Sporiš, ur. Kineziologija. Zagreb: Školska knjiga, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 171-196.

Leburić, A. i Relja, R. (1999) Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu. Napredak 140 (2), str. 175-183.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. (2005) Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa, Vijeće za nacionalni kurikulum. (2007) Strategija za izradu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Za-greb: Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa.

Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa. (2011) Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo, znanosti obrazovanja i športa.

Momirović, K. (1969) Utjecaj naučne zasnovanosti fi zičke kulture na njenu društvenu afi rmaciju. U: Teorija fi zičke kulture. Beograd: Jugoslavenski zavod za fi zičku kulturu, str. 116-133.

63Mraković, M. (1992) Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fi zičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Mraković, M. (1997) Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fi zičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Prskalo, I. (2015) Kinesiology of free time, Croatian Journal of Education, 17 (Sp.Ed.No.1), str. 219-228.

Prskalo, I. (2016) Prilog izradi kurikula tjelesnoga i zdravstvenoga područja te predmeta Tjelesna i zdrav-stvena kultura. U: Ivan Prskalo, Marko Badrić, Vatroslav Horvat, ur. 11. međunarodna balkanska kon-ferencija obrazovanja i znanosti Budućnost obrazovanja i obrazovanje za budućnost. Poreč: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 14-19.

Pavić-Rogošić, L. (2016) Novi izazov - Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. Zagreb: ODRAZ.Prskalo, I. (2018a) Kinesiology and Sustainable Development, Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje Specijalno izdanje Međunarodni znanstveni skup OMEP-a - u pripremi)

Prskalo, I. (2018b) Kineziološka edukacija u reformi obrazovnog sustava (članak prijavljen za objavu)

Prskalo, I. i Babin, J. (2006) Kvaliteta rada u području edukacije. U: V. Findak, ur. 15. ljetna škola kinezio-loga Republike Hrvatske: zbornik radova. Rovinj: Hrvatski kineziološki savez, str. 26-34.

Prskalo, I. i Babin, J. (2007) Antropološke, metodičke, metodološke i stručne pretpostavke rada u područ-ju edukacije. U: V. Findak, ur. 16. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske: zbornik radova. Poreč : Hrvatski kineziološki savez, str. 26 - 31.

Prskalo, I. i Babin, J. (2008) Stanje i perspektiva razvoja u području edukacije. U: B. Neljak, ur. 17. ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske: zbornik radova. Poreč: Hrvatski kineziološki savez, str. 30 - 41.

Prskalo, I. i Sporiš, G. (2016) Kineziologija. Zagreb: Školska knjiga, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagre-bu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

XXX. (2014). Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Zagreb. Hrvatski sabor.


64


Programiranje i programsko inženjerstvo iz perspektive poslodavaca

Renato BarišićVisoko učilište Algebra

Programiranje i programsko inženjerstvo iz perspektive poslodavaca svodi se na primje-nu programskih alata, struktura i algoritama pri izradi cjelovitih programskih rješenja, kao i na primjenu alata i tehnika kreiranja i oblikovanja baza podataka te pristupanja podat-cima u bazama podataka. Pri izradi programskih rješenja, očekuje se pristup u skladu s aktualnim metodologijama životnog ciklusa razvoja programskih rješenja, projektnog razvoja aplikacija i programskog inženjerstva.

Trenutačni fokus u programiranju i programskom inženjerstvu je svakako na korištenju suvremenih alata, tehnika i razvojnih okvira za izradu programskih rješenja za mrežno okruženje i za mobilne uređaje.

Suvremeno mrežno okruženje i okruženje mobilnih uređaja odlikuje se dinamičnošću i promjenjivošću na gotovo dnevnoj razini. Upravo prihvaćanje promjenjivosti i dinamič-nosti je ono s čime se želi pohvaliti svaki poslodavac u svijetu informatike i računarstva. Svaki taj poslodavac od svojih zaposlenika traži adekvatan način razmišljanja i stavova te svjesnost o kontinuiranosti promjena i potrebi da se svaki zaposlenik treba neprekidno razvijati kroz kontinuirano formalno, neformalno i informalno učenje i usavršavanje.

Uobičajena radna mjesta programera, poput:

• Programer, softverski inženjer• Programer internetskih aplikacija (Front-end)• Programer internetskih aplikacija (.NET programer)• Programer internetskih aplikacija (Java programer)• Programer aplikacija za mobilne platforme• Programer za izradu i implementaciju poslovnih informacijskih sustava• Projektant aplikativnih rješenja• Projektant baza podataka

Svojim se nazivom nisu previše odmaknula od vremena kada su se prvi puta ta radna mjesta pojavila, no skupom aktivnosti koja se danas očekuju od programera i program-skih inženjera daleko su od onoga što se inicijalno podrazumijevalo.

Osim temeljnih tehničkih znanja i vještina, suvremeni poslodavci očekuju i:

• Društvene i poslovne vještine koje daju širu sliku i pripremaju za rad u timovima i u poslovnoj hijerarhiji

65• Komunikacijske vještine• Razvijen osjećaj odgovornosti za rokove i očekivanja• Poznavanje šire slike u IT-u, poslovnim sustavima i poslovnim okruženjima

Upravo ove dodatne vještine čine razliku između junior (mlađeg) i senior (iskusnog) programera, a vrlo često i između dobrog i lošeg programera i programskog inženjera. Poslovne i komunikacijske vještine omogućuju višu razinu razumijevanja poslovnog pro-blema koji se stavlja pred IT stručnjaka i omogućuje mu bolju komunikaciju s korisnikom i bolju analizu izazova, a time se u konačnici dobiva bolji programski proizvod i zadovoljniji korisnik.

Sektorske radionice: Elektrotehnika i računalstvo

66


Kako biti u korak s razvojem ICT tehnologija?

Silvio PapićVisoko učilište Algebra

Ono što smo dobili na dar kada smo stvoreni je naše tijelo i um, odnosno neizmjerne mo-gućnosti stvaranja i usavršavanja svijeta oko nas. Velika je čast ukazana onim pojedinci-ma koji su u poziciji pomagati drugim ljudima otkrivati mogućnosti stvaranja i mijenjanja sebe i svijeta. Takva odgovornost zahtijeva veliku predanost oplemenjivanju vlastitog života kako bi bili dostojni uloge čiju svrhu trebamo ispuniti. Dvije bitne stvari izravno proizlaze iz uma i tijela, a to su znanja i vještine. Sve što zamislimo umom i ostvarujemo tijelom događa se korištenjem znanja i vještina kao svojevrsnog katalizatora za ostvare-nje snova. Naravno, ne možemo svi briljirati u svemu što poželimo jer za to jednostavno nemamo dovoljno vremena u životu, ali to nije ni bitno. Bitno je jedino da svatko teži biti najbolji što može bez obzira što radio. Postoje različite razine znanja i vještina koje netko može svladati i nisu sve jednako složene i zahtjevne. Ovu jednostavnu činjenicu nikada ne smijemo smetnuti s uma kada razmišljamo što, zašto i kako učiti našu djecu, a poseb-no u ovim vremenima kada je naše djece sve manje. Umjesto da, kao i inače, čekamo da nas stvarnost sustigne i da ostanemo u čudu “bez posla na milost i nemilost drugih”, trebamo kao društvo odlučno preskočiti veliki dio razvoja koji su druge zemlje prošle i uhvatiti korak tamo gdje će svijet biti, a ne tamo gdje je bio prije 30 ili više godina. Vrijeme je oskudan resurs koji nije obnovljiv i trebamo se tako prema vremenu odnositi, a to znači da moramo puno više napraviti u kraćem vremenu nego neka druga društva oko nas. Sjećate se priče o cvrčku i mravu? Jasno vam je koji smo mi lik iz priče, a zima samo što nije… Danas, a tako i u budućnosti, potreba za ljudima (ne samo za strojevima) bit će sve veća, a posebno za ljudima koji imaju specifi čna znanja i vještine. Ovo se dobro ocrtava i u istraživanjima koja su rađena u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Prema tim istraživanjima, samo na primjeru ICT sektora, sve je više slobodnih radnih mjesta koje poslodavci sve teže popunjavaju jer nema dovoljno radne snage na tržištu. U Hrvatskoj, prema istraživanju portala MojPosao, zadnjih je osam godina neprestan porast oglasa za radna mjesta u području ICT-a, dok istovremeno gotovo 50 % poslodavaca imaju problem s popunjava-njem slobodnih radnih mjesta odgovarajućom radnom snagom. ICT je samo jedno od područja, a veliki broj zanimanja još nije niti izmišljen tako da ono što je danas aktualno, u budućnosti će vjerojatno biti zamijenjeno nečime novim i na to treba biti spreman. Tako danas sve manje posla ima u područjima poput poljoprivrede, prehrambene industrije i sličnim radno vrlo intenzivnih industrija u kojima automatizacija ima sve veću ulogu u oslobađanju kreativnog potencijala ljudi. Predviđanja su da će u razdoblju do 2025. biti čak 36 % manje radnih mjesta u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, a čak 27 % više u ICT sektoru koji je tek jedan dio industrija novog doba. Prednost brzo mijenjajućeg vremena u kojem živimo je u tome što ima sve više mogućnosti za pojedinca prilikom odabira čime se želi baviti, a to znači da je, uz razumnu količinu truda, relativno lako pro-mijeniti “karijeru” i uspjeti u poslovnom smislu. Kad govorimo o vještinama koje moramo razvijati da bi bili uspješni tu ne mislimo na “sekundarne vještine i znanja”, odnosno na

67poslove koje ljudi obavljaju, već se misli na vještine koje su u pozadini bilo kakve stva-ralačke aktivnosti koju ljudi izvode. Neke od tih vještina su rješavanje problema, kritičko mišljenje, kreativnost, emotivna inteligencija, pregovaranje itd. Ovo je važna razlika zato što je u budućnosti neminovno prebacivanje s poslova na vještine, a navedene vještine su temelj koji moramo ugrađivati u djecu od malih nogu i upravo na tim vještinama naša djeca mogu postati vrhunski programeri, sistem inženjeri, developeri ili bilo što drugo. Poslovi će biti defi nirani setovima specifi čnih znanja i vještina koje su potrebne da bi ih netko obavljao, i poslovi kao takvi će biti prolazna stvar i neće biti moguće očekivati da netko cijeli život provede “čekajući da umre” na jednom monotonom, često beskorisnom, radnom mjestu. Druge zemlje ovo prepoznaju već duže vrijeme i to je jedan od osnovnih razloga zašto su daleko naprednije od nas. Kada uspijemo odgojiti bolje ljude, tada će i naše društvo u cjelini biti bolje. Međutim realnost u Hrvatskoj je prilično drugačija. Iz dosadašnjeg rada sa studentima koji dolaze iz različitih škola diljem Hrvatske netko bi mogao zaključiti, iako su studenti pohađali srednju elektrotehničku školu svaki u svom gradu, da nisu pohađali isti program ili da je jedan išao u gimnaziju, a drugi u elektroteh-ničku školu, što ukazuje na očiti problem. Ovo se također očitava u istraživanjima koja su rađena od strane HZZ-a gdje možemo vidjeti kako postoji veliki broj nezaposlenih tehni-čara za računarstvo ili diplomiranih sveučilišnih informatičara koji su bez posla i to samo zato što program obrazovanja koji su završili nema izravne veze sa stvarnim svijetom, iako je tim ljudima to bilo obećano kada su upisivali srednju školu ili fakultet. Mi smo kao društvo, ukupno govoreći u najboljem slučaju prosječni, a biti prosječan je najgore što netko može biti u svijet koja je pred nama…u njemu za prosječnost nema mjesta. Uzrok ovoga i sličnih problema koji more Hrvatsko društvo, nije primarno nedostatak novca, već nedostatak volje i želje za stvaranjem i mijenjanjem (uzrokovano dugoročnom društve-nom klimom). Jedino moguće dugoročno rješenje ovih problema je da nove generacije učimo kako biti odgovorni, riskirati, pogriješiti i preuzeti na sebe posljedice svojih odluka, ali isto tako učiti ih da se dignu i bez srama ponovno pokušaju…baš kao što učimo djecu hodati i govoriti. U ovom procesu ključnu i nezamjenjivu ulogu uz obitelj imaju i ljudi koji rade s učenicima i svi mi zajedno moramo svojim primjerom pokazati kako se živi odgo-vorno prema sebi i drugima, skromno prema životu i ponosno na svoja postignuća…jer ako nećemo mi učiti svoju djecu kako biti bolji ljudi…tko će?!?

“Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručuju snage u nama. Htjeti daleko i željeti mnogo, kada je riječ o postavljanju nesebičnih cilje-va, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu…”

Ivo Andrić


68


Zeleni i industrijski IoT sustavi

dr. sc. Drago CmukKončar - Elektronika i informatika d.d.

Predavanje će predstaviti suvremene trendove u području Interneta stvari (IoT) s pri-mjenom u industriji i suvremenim sustavima energetske učinkovitosti. IoT paradigma se prema zadnjem Gartnerovom ciklusu popularnosti (eng. hype cycle) nalazi na vrhuncu očekivanja ili na početku faze razočaranja tom tehnologijom. Jesu li prognoze i oče-kivanja ponovno premašili i na kojim se područjima ljudske djelatnosti može očekivati značajan rast primjene IoT platformi? Koji su to uvjeti koji mogu dovesti do relevantne primjene određene tehnologije (u ovom slučaju IoT-a) u široj društvenoj zajednici i koji su njezini uvjeti opstanka?

Na predavanju ćemo razmotriti dva značajna primjera primjene IoT rješenja: u području energetske učinkovitosti i u industriji nafte. Prvi se primjer bavi sustavima energetske učinkovitosti, preciznije, naprednim mrežama koje omogućavaju realizaciju IoT rješenja dovoljne isplativosti. Na danom primjeru razvoja Končar AMI (eng. Automated Metering Infrastructure) predstavit će se ključni problemi koje određena tehnologija mora zadovo-ljiti kako bi prešla u fazu šire primjene ili dominantnog dizajna. Predavanje će obraditi i primjer realizacije Digitalnog naftnog polja (eng. Digital Oilfi eld) - rješenja koje je naprav-ljeno za naftnu kompaniju Shell u Nigeriji, a bilo je izvor brzog povrata investicije o čemu su izvještavali i svjetski mediji. Oba primjera pomoći će stvoriti podloge za preliminarnu ocjenu ekonomske opravdanosti tehnoloških iskoraka, a nastavnicima omogućiti izradu kriterija primjenjivih za druge tehnologije koje tek mogu postati nositelji inovacija i gos-podarskog rasta. Nove generacije učenika i studenata moraju biti upoznate s rigoroznim kriterijima kojima nove tehnologije moraju odoljeti žele li biti konkurentne u brzorastućem razvoju novih rješenja i sveprisutnoj kulturi distrakcije.

69Digitalni identiteti i razvoj poslovanja

dr. sc. Drago CmukKončar - Elektronika i informatika d.d.

Moderni informacijski sustavi mijenjaju naše društvo na način koji stvara značajne pro-mjene u planiranju i organizaciji svakodnevnih aktivnosti, a posebice poslovanja. Cilj izlaganja je steći ispravno poimanje problematike upravljanja digitalnim identitetima, te ovladati načelima, metodama i tehnologijama identiteta u poslovnim i informacijskim su-stavima, s naglaskom na Digitalnu agendu EU i sveprisutne izazove digitalne transfor-macije za razvoj poslovanja.

Nazočni nastavnici će moći procijeniti razinu upravljanja identitetima u danom sustavu, te preporučiti i primijeniti optimalna unaprjeđenja poslovnih sustava. Upoznati će načela i temeljnu problematiku sustava upravljanja identitetima, kao i osnove tehnoloških moguć-nosti i ograničenja. Kao predavači iz navedene domene moći će kritički pristupiti razradi svih dijelova predavanja koji uključujući analizu poslovnih procesa i valorizacije tehnolo-gija sa stanovišta različitih dionika sustava, te osigurati prihvatljive razine upotrebljivosti i sigurnosti, te kontinuirano unapređenje modernih IT sustava. Pri izradi vlastitih predava-nja koristit će naučeno kako bi obradili najprikladnije tehnologije i referentne arhitekture te osigurali temelje suvremenog okvira za interoperabilnost i razmjenu autentikacijskih i autorizacijskih podataka koji su osnova internacionalizacije i digitalizacije poslovanja. Svoja će znanja naučiti prenositi u skladu sa relevantnim standardima koristeći trenutno najzastupljenija tehnologije i rješenja.


70


Pametni gradovi

prof. dr. sc. Željko BačićGeodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uvod

Odgovor ubrzanoj urbanizaciji kojoj je svijet izložen tijekom zadnjih pedesetak godina razvijen je u konceptu pametnih gradova (smart cities). Kako bi se potaknuo razvoj ljud-skih i tehnoloških resursa urbanih područja, te njihova strukturirana interakcija u svrhu omogućavanja održivog gospodarskog razvoja i veće kvalitete života, pametni gradovi koriste skup multidisciplinarnih mjera ideja i politika kako bi to ostvarili. Iako u srži sadrži implementacije tehnoloških rješenja, ovaj koncept obuhvaća i razne sociološke koncep-te. Stvaranjem Interneta stvari (Internet of things - IOT) pojavila se mogućnost umreža-vanja više od samih senzora/uređaja, pojavila se mogućnost umrežavanja cijelog grada na jednu mrežu. Pri tome, veliku ulogu u stvaranju pametnih gradova ima i geoprostorna komponenta. Prostorne informacije trebaju biti dostupne vlastima i građanima kao sred-stvo organiziranja njihovih aktivnosti. Ugrađivanjem raznih senzora u svaki kutak grada, pružaju nam se nebrojene informacije i mogućnosti poput trenutačnih vremenskih uvjeta, stanja u prometu, tehnološka rješenja u prirodi (parkovima), smanjenje potrošnje vode i energije, besplatan internetski pristup i dr.

Pametni gradovi

Koncept pametnih gradova (eng. smart city) jest skup multidisciplinarnih mjera, ideja i politika usmjerenih na poticanje razvoja ljudskih i tehnoloških resursa urbanih područja te njihove strukturirane interakcije u svrhu omogućavanja održivog gospodarskog razvoja i veće kvalitete života njegovih stanovnika. Iako se često veže uz razne varijante ICT tehnologija, koncept pametnih gradova znatno je širi od puke implementacije tehnoloških rješenja te obuhvaća i razne sociološke koncepte, poput maksimalnog društvenog uklju-čivanja i transparentnih sustava odlučivanja.

Filozofi ja pametnih gradova razvila se kao izravni odgovor na razvoj ekstremne urbani-zacije kojoj je svijet izložen tijekom zadnjih pedesetak godina. U tom razdoblju, od 1960. do danas, udjel stanovnika gradova u ukupnoj svjetskoj populaciji porastao je sa 34 na 54 posto. Prema procjenama Ujedinjenih naroda taj trend nastavit će se i u bliskoj bu-dućnosti, pa će se upravo urbana područja generirati oko 90 posto prirodnog prirasta glo-balnog stanovništva, 80 posto novostvorenog bogatstva, ali i trošiti oko 60 posto ukupne svjetske energije. Samo u Kini u sljedećih 15 godina, oko 300 milijuna ljudi migrirat će iz ruralnih u urbana područja. Stvaranje održivih modela i politika razvoja urbanih prostora utoliko je globalni imperativ.[1]

Od ovih globalnih trendova nije izuzeta niti Hrvatska koja već 50 godina bilježi kontinuira-

71nu depopulaciju ruralnih područja te sve veću koncentraciju stanovništva u malom broju najvećih urbanih naselja. Ipak, usprkos rastu, razvoju i promjeni osnovne funkcije grado-va, vrlo malo se promijenilo u osnovnim načelima urbanizma. Temeljem tih postulata, čiji korijeni sežu još u rano 19. stoljeće, gradovi su ustrojeni kao kompleksni centralizirani sustavi prometne, energetske, sanitarne i vodovodne infrastrukture. Ipak, takva paradi-gma sve se češće pokazuje kao anakrona,

a gradovi zasnovani na njoj sve su manje sposobni zadovoljiti osnovne životne potrebe ljudi koji u njima žive.

Do 2025. godine na svjetskoj će se razini razviti 26 megapolisa i 90 održivih pametnih gradova, a oko 50 posto njih nalazit će se u Sjevernoj Americi i Europi. Nalazi su to glo-balne studije koju je provela konzultantska kuća Fost & Sullivan. Prema procjenama iz studije, tržište pametnih gradova vrijedit će do 2020. godine oko 1,5 bilijuna dolara, od čega će 24,6 posto biti projekti vezani uz pametno upravljanje (e-upravu) i obrazovni se-gment. Najbrže će rasti segment energije u pametnim gradovima koji bi za četiri godine trebao ostvariti rast od 25,2 posto i vrijediti 248 milijardi dolara. Studija također pokazuje kako će više od 60 posto građana u gradovima u sljedećih 10-ak godina koristiti e-us-luge. Inače, ne postoji jedinstveno stajalište povezano s defi nicijom pametnih gradova. Jedan pristup odnosi se na integrirane (cjelovite) gradove u kojima se naglasak stavlja na međusobnu povezanost i pametan razvoj sljedećih šest elemenata: gospodarstvo, ljudi, upravljanje, pokretljivost (mobilnost), okoliš i življenje.[2]

Razvoj “pametnih gradova” sa svim tehnološkim unapređenjima, posebno kroz primjenu informacijsko-komunikacijske tehnologije, mora u znatno većoj mjeri biti otvoren prema društvenoj, emocionalnoj i duhovnoj strani čovjekova života. Više od polovine stanovniš-tva na Zemlji živi u gradovima koji iskorištavaju preko 80% raspoloživih resursa. Suvre-meni gradovi predstavljaju ogledalo razvoja naše civilizacije koji poput snažnih magneta privlače najkvalitetnije ljudske, tehnološke, organizacijske i prirodne resurse. Pametni gradovi trebaju se razvijati prema integriranim, odnosno cjelovitim gradovima, u kojima će se svijest o povezanosti i međusobnoj uvjetovanosti primijeniti u svim područjima čo-vjekova života i njegova odnosa s prirodom koja ga okružuje.

Normizacija i interoperabilnost temeljni su uvjeti za kvalitetno funkcioniranje svakoga po-jedinog sustava “pametnog grada”. Na globalnoj i europskoj razini provodi se dinamična normizacijska aktivnost, posebno kroz primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnolo-gija (ICT).

Internet stvari

IOT označava povezivanje uređaja putem interneta. Spajanje uređaja može biti bežično i otvara nove mogućnosti za međusobnu interakciju, ne samo između različitih sustava, nego donosi i nove mogućnosti njihove kontrole, praćenje i pružanje naprednih usluga. Internet stvari postaje veliki posao budućnosti. Prema Gartnerovoj analizi iz 2016. godine 29 posto kompanija već koristi IOT u svom poslovanju, najčešće logistici. Taj postotak brzo će rasti u sljedećim godinama.[3]

Sektorske radionice: Graditeljstvo i geodezija

72


Internet stvari počiva na konvergenciji bežičnih, mrežnih i internetskih tehnologija (pr-venstveno tehnologija u oblaku), elektromehaničkih sustava, i njihovoj koheziji k jedin-stvenom, samo-upravljajućem, pametnom sustavu. Jednostavnije rečeno, Internet stvari je koncept ljudskog okruženja u kojem senzorima opremljene stvari, strojevi, vozila, pa čak i živa bića izmjenjuju podatke i ostvaruju interakciju. Mogu biti tri vrste komunikacije:

• komunikacija stvari s ljudima• komunikacija između stvari• komunikacije između uređaja (engl. machine to machine, ili M2M)

Problem Interneta stvari je adresiranje velikog broja naprava. Drugi problem Interneta stvari je i skladištenje velikih količina podataka koje pametne naprave i proizvode. Zato Internet stvari ovisi i o servisima u oblaku za pohranjivanje i analizu velikih količina po-dataka. Rješavanje sigurnosti Interneta stvari predstavlja veliki izazov, jer stvarima može pristupati bilo tko, i bilo tko može prisluškivati komunikaciju između naprava.

Prostorno osposobljen pametan grad

GIS-znanost (znanost o geoinformacijama) je znanstveni kontekst obrade i upravljanja prostornim podatcima, uključujući pridruženu tehnologiju te komercijalne i društvene im-plikacije i primjene u očuvanju okoliša. Obrada i upravljanje informacijama uključuje ana-lizu i transformacije podataka, upravljanje podatcima i vizualizaciju informacija. [4]

Pametan grad je onaj koji je u mogućnosti učinkovito mobilizirati tehnološke inovacije kako bi djelovale i služile mnogim akterima širokih raspona profi la. Kako bi se to omogu-ćilo, on djeluje u četiri temeljne dimenzije: inteligentan grad (njegova socijalna infrastruk-tura), digitalni grad (informacijska infrastruktura), otvoren grad (otvoreno upravljanje) i “živi grad” (kontinuirana prilagodba urbanog života). Današnji gradski akteri su povezani i mobilni. Nisu više samo puki konzumenti urbaniteta, već su pravi proizvođači tih grado-va. Građani mobiliziraju čitav niz vještina, među kojima su prostorne od glavnog značaja jer su neophodne za učinkovito funkcioniranje navedenih dimenzija pametnih gradova.

Pametan grad treba biti prostorno osposobljen - “geoosposobljen” što znači da su pro-storne informacije dostupne vlasti i građanima kao sredstvo organiziranja njihovih ak-tivnosti. Da bi se to ostvarilo, postoje tri uvjeta: građani trebaju biti “prostorno pismeni”, treba biti uspostavljena pogodna okolina za dijeljenje prostornih podataka i primijenjeni globalno jedinstveni geoprostorni standardi. Istraživanja na velikim podatcima (big data), digitalnim urbanim modelima, otvorenim podacima, GIS te geodizajn (planiranje zasno-vano na znanju o tome kako svijet funkcionira izraženo u simulacijama zasnovanim na GIS-u) nude široki spektar metoda pružanja podrške za razvoj i implementaciju pametnih gradova [5]. Na taj način GIS-znanost izravno pridonosi povećanju inteligencije gradova.

Zaključak

Realizacija “pametnih gradova” predstavlja značajnu fazu na putu izgradnje budućih in-tegriranih i cjelovitih gradova koji će omogućiti usklađeno funkcioniranje složenih susta-

73va iz različitih područja (energetike, transporta, zaštite okoliša, upravljanja, zdravstva, kulture i obrazovanja...). Cilj je ujediniti pamet i duh grada i učiniti ga mjestom života zadovoljnih i sretnih građana.

Ključne riječi: pametni gradovi, internet stvari, geo-osposobljenost

Literatura

Hrvatska komora arhitekata. (2015). Konferencija: Pametni gradovi - gradovi budućnosti [online] Zagreb. Dostupno na: http://www.arhitekti-hka.hr/hr/novosti/dogadanja/konferencija-pametni-gradovi---gradovi-bu-ducnosti,2935.html [05.03.2018.]

Hrvatski savjet za zelenu gradnju. (2016). Konferencija: Pametni gradovi 2016. [online] Zagreb. Dostupno na: http://www.gbccroatia.org/dogadanja/pametni-gradovi-2016-konferencija/183.html [05.03.2018.]

Gartner. [online] Dostupno na: https://www.gartner.com/newsroom/id/3236718 [05.03.2018.]

Lapaine, M. i Lapaine, V. (2004) Neki pojmovi i defi nicije. U: Strateški plan ICA-e za razdoblje 2003-2011. Kartografi ja i geoinformacije, 3, 3.

Rocke, S. (2014) Why does a smart city need to be spatially enabled? U: Progress in Human Geography.

38, 5, 703-711

Sektorske radionice: Graditeljstvo i geodezija

74


Energetska obnova zgrada i gradnja novih gotovo nula energetskih zgrada

Željka Hrs BorkovićSaeptum d.o.o.

Energetska obnova zgrada predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na posto-jećim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje. Projekti energetske obnove zgrada vraćaju uložene investicije kroz uštede u energiji, s dodat-nom prednošću povećanja kvalitete života i udobnosti boravka u zgradama, te povećanja vrijednosti nekretnina na tržištu. U pokretanju projekata energetske obnove važan je integralni pristup i cjelovito sagledavanje mogućnosti povećanja energetske učinkovito-sti, te odabir onog energetskog koncepta koji rezultira najvećim uštedama uz prihvatljiv period povrata ulaganja. U predavanju će se prikazati bitni koraci u pokretanju projekata energetske obnove zgrada, istaknuti značaj cjelovite energetske obnove, kao i kvalitetne pripreme projekata, te kroz nekoliko primjera prikazati potencijal energetskih ušteda i mogućnosti sufi nanciranja.

Koncept zgrade gotovo nulte energije više nije koncept daleke budućnosti, već real-no rješenje za doprinos arhitekture smanjenju CO2 emisija, potrošnje energije i ukupnih troškova tijekom životnog vijeka zgrade. Projektiranje i gradnja novih, kao i energetska obnova postojećih zgrada na gotovo nula energetski standard zakonska je obveza od 2018. za javni sektor, a od 2020. godine za sve novogradnje i rekonstrukcije. Razmatra-nje energetskog koncepta gotovo nula energetske zgrade potrebno je uključiti u početnoj fazi projektiranja, kako bi se u proces projektiranja integrirali principi energetski i ekološ-ki održive arhitekture. Energetski koncept predstavlja integralno i troškovno optimalno rješenje, koje dugoročno ostvaruje niske troškove pri korištenju i održavanju zgrade, te produžava životni vijek zgrade uz smanjenje ekološkog otiska. U predavanju će se prikazati problematika zgrada gotovo nulte energije, zakonodavno okruženje, troškovno optimalne analize i primjeri iz prakse.

75Pravo potrošača na siguran proizvod i zaštita zdravlja i interesa potrošača

Đema BartulovićMinistarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

Potrošač danas ima sve važniju ulogu na tržištu jer, kao regulator razvoja gospodarstva, izravno utječe na razvoj konkurentnosti gospodarstvenika. Samo zadovoljan, informiran i educiran potrošač, potrošač koji ima povjerenje, rado sudjeluje na tržištu kao kupac i korisnik usluga te na taj način pridonosi razvoju poslovnih aktivnosti.

Potrošač i ponašanje potrošača u središtu je fokusa gospodarskog i političkog života upravo zato jer potrošačke navike imaju velik utjecaj na društvo, gospodarstvo i tržište rada. Standardi zaštite potrošača uključeni su u sve sektore tržišta, prvenstveno u smislu slo-bode odabira proizvoda i usluga, prava na siguran proizvod i usluge, prava na točne i istinite informacije o sadržaju i kvaliteti proizvoda, prava na jasne i transparentne ugo-vorne odredbe te na zaštitu od nepoštene poslovne prakse kao i mogućnost učinkovitog rješavanja potrošačkih sporova, kako domaćih tako i prekograničnih.

Stoga, zaštita prava potrošača ima važnu ulogu u razvoju gospodarstva čija svrha nije samo zaštita ekonomskih interesa potrošača, već stvaranje konkurentnijeg gospodar-stva koje može zadovoljiti visoke zahtjeve modernog tržišta i ravnopravno se natjecati s gospodarstvom razvijenih država članica EU-a.

Zaštita potrošača je multidisciplinarno područje u kojem svi dionici ove politike imaju za-daću pružiti sve potrebne informacije potrošačima i zaštititi njihova prava. Na taj se način želi pridonijeti boljoj informiranosti građana Republike Hrvatske o njihovim potrošačkim pravima i jačanju njihovog povjerenja u tržište, što je ključan uvjet za razvoj poslovnih aktivnosti i ekonomski rast.

Slobodan pristup informacijama korisnim za život u potrošačkom društvu i edukacija o pojedinim vještinama, stavovima i znanjima na temelju kojih potrošač može donositi od-luke, najvažniji je čimbenik politike zaštite potrošača.

Dostupnost informacija utječe na odluke potrošača i pridonosi izgradnji njegova povje-renja, a samo dobro informirani i educirani potrošač može donositi kvalitetne odluke te na taj način utjecati na gospodarstvo, okoliš, zdravlje te na stvaranje boljeg društva za sve nas.

Važnost informiranja i edukacije potrošača o njihovim potrošačkim pravima jedan je od prioriteta modernih država. Omogućavanje potrošačima dostupnost informacija iznimno je važno i utječe na izgradnju povjerenja potrošača u tržište.

Sektorske radionice: Ekonomija, trgovina i poslovna administracija

76


Karakteristike suvremenih modela prodaje i marketinških strategija koje se koriste u pri-vlačenju potencijalnih potrošača zahtijevaju od društva da posveti posebnu pažnju obra-zovanju potrošača s posebnim naglaskom na djecu i mlade.

Danas djeca i mladih sve više sudjeluju u kategoriji potrošača. U obitelji se traži njihov savjet za odabir proizvoda, posebice kada je u pitanju odabir tehničkog proizvoda, teh-nologije, automobila i sl.

Obrazovanje za zaštitu potrošača ima za cilj potaknuti pojedinca da na osobnoj razini promišlja i donosi vrijednosno utemeljene odluke vezano za njegove potrebe i želje. Ob-razovanje također može pomoći pojedincu u donošenju odluka koje će voditi računa o zaštiti općeg dobra. Slijedom navedenog, obrazovanje za zaštitu potrošača ima za cilj pomoći ljudima da donose kvalitetne odluke na temelju dostupnih informacija.

Iako su u hrvatskom društvu prisutne brojne inicijative, projekti i programi čiji je cilj edu-kacija i informiranje potrošača, značajan doprinos u ovim procesima može se ostvariti jedino kroz obrazovni sustav, odnosno kroz formalno obrazovanje.

Nužno je u okviru osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja pridonijeti razvoju kompetencija djece i mladih na način da postanu informirani i educirani potrošači, odno-sno aktivni sudionici na tržištu.

S obzirom na to da je politika zaštite potrošača multidisciplinarna te obuhvaća čitav niz pravila različitih sektora na tržištu, obrazovanjem je potrebno postići različite vještine.

Tako, na primjer, fi nancijskim opismenjavanjem izgrađujemo kompetencije koje omogu-ćuju razumijevanje fi nancijskih proizvoda na tržištu te razvijamo vještine putem kojih pojedinci postaju svjesniji fi nancijskih rizika, što omogućuje donošenje odluka temelje-nim na kvalitetnim informacijama, a sve u cilju dobrog upravljanja novcem i poboljšanja vlastitog fi nancijskog položaja.

Isto tako, obrazovanje o pravima potrošača treba posebnu pažnju posvetiti prednostima informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ali i ukazati na oprez i nedostatke koje sa so-bom donosi digitalno okruženje.

Obrazovanje o zaštiti prava potrošača treba pridonijeti razvoju kritičke svijesti djece i mla-dih na način da nauče razlikovati potrebe i želje, da steknu otpornost na oglase i ponude koje nisu u njihovom interesu, da prepoznaju preuveličavanje koje je sastavni dio svake marketinške aktivnosti, da postanu samosvjesni dionici na tržištu postavljajući pitanja o cijeni proizvoda, kvaliteti proizvoda i usluga, trajanju jamstva, dostupnosti servisa i rezer-vnih dijelova i slično, da mogu odabrati za sebe siguran proizvod, posebice u odnosu na svoje zdravlje, kako za sebe odabrati sigurnu hranu, posebice ukoliko imaju određenih zdravstvenih poteškoća, da nauče na koji način treba kupovati putem interneta i sl.

Isto tako, iznimno je važno poticati svijest djece i mladih o važnosti rješavanja potro-šačkih sporova izvansudskim putem. S tim u vezi, posebnu pažnju potrebno je posvetiti

77razvoju dijaloga između potrošača i trgovaca. Neizbježno se svakodnevno na tržištu po-javljuju konfl ikti koji dovode do spora između dviju ugovornih strana, ali potrebno je po-sjedovati vještine koje omogućavaju upravljanje, odnosno kontrolu nad ovim procesima, kako u situacijama kada se na tržištu pojavljujemo s aspekta obavljanja svojih poslovnih aktivnosti, tako i kada sudjelujemo u ulozi potrošača.

Svrha obrazovanja o zaštiti potrošača nije poticaj da se kupuje više ili poticaj za odusta-janje od kupovine ili smanjenje potrošnje, već osposobljavanje potrošača da čini dobre izbore u skladu s vlastitim potrebama i mogućnostima, odnosno osposobljavanje za do-nošenje vrijednosno utemeljenih odluka, a što uključuje i prihvaćanje posljedica izbora.

Nadalje, kroz poticanje na osobno razmišljanje i stav prema svemu što se na tržištu nudi, razvija se svijest o važnosti donošenja odluka na temelju kvalitetnih informacija, o pravu na iskazivanje svoga mišljenja, odnosno važnosti posjedovanja kompetencija za ravnopravno sudjelovanje na tržištu.

I na kraju, kroz obrazovanje o zaštiti potrošača, potrebno je djecu i mlade poticati na socijalnu odgovornost, razvijati u njima osjećaje za društvenu zajednicu i okoliš, poticati ih na djelovanje, aktivizam, udruživanje u skupine građana čijim putem mogu iskazivati svoje stavove, stjecati snagu i utjecaj na mijenjanje društvenih politika i procesa.


78


Komunikacijske vještine

Renato BarišićVisoko učilište Algebra

Učinkovito komuniciranje je možda najvažnija od svih životnih vještina.

Komunikacija je čin prijenosa informacija s jednog mjesta na drugo - verbalno (koristeći glasom), neverbalno (govorom tijela, geste, stav), paraverbalno (karakteristikama glasa, tonom), vizualno (koristeći logotipe, plakate, grafi kone) ili pisanim putem (korištenjem tiskanih ili digitalnih medija, kao što su knjige, časopisi, mrežne stranice ili e-pošta). Uspješno komuniciranje može se smatrati jednim od pokazatelja poslovne i privatne uspješnosti pojedinca.

U suvremenim poslovnim i obrazovnim sustavima komunikacija je sve. Vješt nastavnik ili poslovni čovjek može u malo riječi reći puno, dok nevješta osoba može puno pričati, a ne reći ništa. U istim tim sustavima svakodnevno se susrećemo s manjkom koncentracije sudionika u komunikacijskom procesu bez obzira razmišljamo li o učenicima, studenti-ma, poslovnim ljudima, sudionicima tečaja ili velike višednevne konferencije.

Znamo li slušati?

Zašto ljudi vole komunicirati s dobrim slušateljima?

Zašto neke osobe samo čekaju trenutak kada će sugovornik udahnuti pa da mu uzmu riječ?

Najznačajnije pitanje današnjice je kako naučene tradicionalne oblike komunikacije pri-mijeniti na suvremene načine komunikacije?

Suvremeni načini komunikacije vrlo često nemaju ni verbalnu, ni neverbalnu, ni paraver-balnu, ni vizualnu niti auditivnu komponentu, već samo tekst. Iz sirovog teksta, oslobođe-nog bilo kakvog osjećaja koji se može iščitati, vrlo često je teško dokučiti kontekst i često dolazi do nerazumijevanja, svađe ili ljutnje jedne ili obje strane.

Instant messaging sustavi dodali su i veliku brzinu komunikaciji, veliki broj pokrata i skra-ćenica. Neki od njih postaju službeni način komunikacije i razmjene informacija unutar tvrtki, ali i na velikim događanjima. Uz ovakve sustave očekuje se trenutačno odgova-ranje na poruke, možda i paralelno na više njih, a osjećaj za privatno vrijeme gotovo se potpuno izgubio.

79Aktualnosti u fi nancijskom izvještavanju i porezima trgovačkih društava

Ivica Milčić Hrvatska zajednica računovođa i fi nancijskih djelatnika

Sastavljanje fi nancijskih izvještaja i njihova javna objava obveza je svakog trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj. Obveza je propisana Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o računovodstvu i nizom podzakonskih propisa, poput Pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih fi nancijskih izvještaja, Pravilnika o načinu vođenja registra godišnjih fi nancijskih izvještaja i sličnima. Proces sastavljanja godišnjih fi nancijskih iz-vještaja prožet je pravilima iz standarda fi nancijskog izvještavanja i poreznih propisa uz zakonsku obvezu javne objave godišnjih fi nancijskih izvještaja u propisanom roku.

Podloga za sastavljanje godišnjih fi nancijskih izvještaja su standardi fi nancijskog izvje-štavanja. Razlikujemo dvije skupine standarda fi nancijskog izvještavanja čija primjena ovisi o veličini trgovačkog društva, odnosno poduzetnika, kako ga defi nira Zakon o ra-čunovodstvu. Poduzetnici koji su mikro, mali i srednji primjenjuju Hrvatske standarde fi nancijskog izvještavanja, a poduzetnici koji su razvrstani u velike poduzetnike i subjekte od javnog interesa, primjenjuju Međunarodne standarde fi nancijskog izvještavanja. Pre-ma posljednjim dostupnim podatcima Financijske Agencije (FINA) u Republici Hrvatskoj struktura poduzetnika po veličini je razrađena u sljedećoj tablici:

Tablica 1: Pregled poduzetnika po veličini za 2016. godinu

Opis Ukupno Mikro Mali Srednji Veliki

Broj poduzetnika 114.483 102.764 10.045 1.347 327

Izvor: Fina, Registar godišnjih fi nancijskih izvještaja, GFI za statističke i druge potrebe za 2016. godinu.

U posljednjih nekoliko godina došlo je do značajnijih promjena u smislu zakonodavnog okvira sastavljanja godišnjih fi nancijskih izvještaja. Prva promjena nastala je prijemom Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. S tim datumom u primjeni su Međunarodni standardi fi nancijskog izvještavanja koji su utvrđeni od strane Europ-ske komisije i objavljeni u Službenom listu Europske unije, a uključuju Međunarodne računovodstvene standarde, njihove dopune i s njima povezana tumačenja. Sljedeća značajna izmjena bila je donošenje potpuno novog Zakona o računovodstvu. Novi Zakon o računovodstvu stupio je na snagu 1. siječnja 2016. godine. Novim Zakonom o računo-vodstvu propisana je nova podjela poduzetnika po veličinama i uvedena nova kategorija mikro poduzetnika, uvedeni su kriteriji i pravila za grupe poduzetnika i kriteriji kod obveze konsolidiranja godišnjih fi nancijskih izvještaja, uvedena određena administrativna pravila pri računovodstvenim poslovima kao i predviđena obveza licenciranja pravnih i fi zičkih


80


osoba koje obavljaju računovodstvene poslove. Uz navedeno, za subjekte od javnog interesa velik je značaj dan na nefi nancijskom izvještavanju, odnosno obvezi izrade go-dišnjeg izvješća sa svim pripadajućim elementima.

U 2015. godini, s primjenom od 1. siječnja 2016. godine, objavljeni su i Hrvatski standardi fi nancijskog izvještavanja. Razlog njihove objave bilo je ujednačavanje s postojećim za-konodavnim okvirom s područja računovodstva i fi nancijskog izvještavanja uz određene manje promjene i ispravke.

Dinamičan zakonodavni okvir na području računovodstva prate i izmjene na području poreznih propisa. Kako je fi nancijski izvještaj, odnosno samo poslovanje poduzetnika, splet računovodstvenih i poreznih propisa, utjecaj promjena, nedovoljno jasni i vrlo često nedorečeni porezni propisi značajno opterećuju poslovanje i unose rizik u poslovanje. Najveće izmjene zakonodavnog okvira s područja poreza planirane su tijekom 2016. godine i stupile su na snagu s početkom 2017. godine. Izmjene su obuhvatile Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na dobit i Zakon o porezu na dodanu vrijednost.

Sastavljanje fi nancijskih izvještaja vrlo je zahtjevan i odgovoran zadatak povjeren oso-bama koje su zadužene za tu aktivnost. Briga o fi nancijskom izvještavanju cjelogodišnja je obveza praćenja nastalih poslovnih događaja i računovodstvenih i poreznih propisa s ciljem izrade što kvalitetnijeg fi nancijskog izvještaja. Upravo to mora biti primarni cilj kako bi korisnici fi nancijskih izvještaja na temelju dobivenih informacija mogli donositi odluke koje neće biti na štetu poslovanja već s ciljem unapređenja poslovanja.

81Mentoriranje učenika kod poslodavca

Tomislav KožićSunce koncern d.d. i Bluesun Hotels & Resorts

Projekt Bluesun Akademije

Bluesun Hotels & Resorts prvi je hotelski lanac u Hrvatskoj koji je pokrenuo jedinstven projekt obrazovanja i mentorstva svojih zaposlenika i učenika, našu Bluesun Akademiju, unutar koje smo od samog početka, 2008. s MINT-om uključeni u program stipendiranja učenika u turističkim i ugostiteljskim zanimanjima.

Smatramo da je obrazovanje učenika kroz sustav stipendiranja i mentorstva jedini ispra-van način edukacije turističkog i ugostiteljskog potencijala jer se vježbom u realnim uvje-tima usvajaju sva znanja i nadograđuju nova.

Po završetku obrazovanja učenici su spremni i osposobljeni za rad u odabranim profe-sijama.

Tomislav Kožić - biografi ja

Moje ime je Tomislav Kožić i danas sam korporativni chef Bluesun grupacije.

Bio sam učenik ugostiteljske škole Zabok, a potom stipendist Bluesun-a koji mi je, nakon školovanja u Bluesun Akademiji, omogućio edukaciju i staž na prestižnoj Ritz Akademiji u Parizu.

Edukaciju sam nastavio stažirajući u najpoznatijim londonskim restoranima ovjenčanim Michelin-ovim zvjezdicama. Sva moja znanja i iskustva dovela su me do pozicije na kojoj sam sad, te na kojoj, kao korporativni chef, i dalje učim.

Sustav mentorstva i edukacije u Bluesun Akademiji izvodi se pod vodstvom korporativ-nog chef-a odjela (kuharstva, slastičarstva, barskog poslovanja te ostalih odjela). Korpo-rativni chef-ovi Bluesun-a usko surađuju sa Sektorom ljudskih potencijala te u dogovoru s kolegama određuju kandidate koji će postati mentori unutar grupacije. Imenovani men-tori okupljuju svoj uži tim pod-mentora čime se formira tim koji radi s našim stipendistima.

Program formalnog mentorstva

Program stipendiranja u Bluesun Akademiji temeljen je na “formalnom mentorstvu”: tim-skom radu iskusnijeg djelatnika s učenikom s ciljem da on maksimalno razvije svoje kom-petencije. Ovdje je, jasno, riječ o dvosmjernom procesu kod kojega i sam mentor razvija svoje osobne, socijalne, stručne, menadžerske i poslovne vještine.

Sektorske radionice: Turizam i ugostiteljstvo

82


Cilj svakog mentora je da ga učenik jednog dana nadmaši.

Praksa se odvija u odjelima hotela i restorana na našim destinacijama u Mariji Bistrici, Starigradu Paklenici, Brelima, Tučepima, Bolu i Supetru s navedenim Bluesun stručnjaci-ma. Bliskom suradnjom mentora i pod-mentora s učenicima/praktikantima/stipendistima provodi se kvalitetan rad na svim zadacima koji propisuje specifi čan program Bluesun Akademije.

Napredak učenika se kontinuirano prati na poslu prilikom svakodnevnoga rada i na kraju provjerom dnevnika rada koji prati zadani školski program.

Procesi tijekom školovanja

Za vrijeme školovanja mentori nastoje učenicima/praktikantima/stipendistima dati zao-kruženu sliku cijeloga hotelskog sustava i međudjelovanja svih odjela, uputiti ih u najno-vije trendove i najnovije procese te uputiti na dodatne materijale za edukaciju.

Moja uloga je i praćenje rada svih naših stipendista; svi mentori i pod-mentori sustavno šalju povratne informacije o stipendistima te se oni potom usmjeravaju u daljnje procese: nastavak školovanja, dodatne edukacije, nove pozicije unutar hotelskog sustava, rad u pansionu, vanjskim objektima, à la carte restoranima - o tome se odlučuje sukladno napretku i afi nitetima učenika.

Očekivanja i rezultati

Naša očekivanja od škole su da djeca steknu osnovna znanja i vještine koja su nam potrebna kako bismo mogli njihova znanja izbrusiti u praksi.

Od učenika se očekuje motiviranost, volja za rad, vedrina, odgovornost i da uvide per-spektivu jer, iako teško i zahtjevno, ovo je zvanje koje je kreativno, izazovno te pruža velike prilike za neprekidnim učenjem i napretkom, kako poslovnim tako i osobnim.

Sva iskustava su mi i nakon toliko godina provedenih u kuhinji i u sustavu dragocjena jer radom s mlađim kolegama i učenicima svaki mentor raste i uči, te gleda rezultate svoga rada stvarajući novu, napredniju generaciju na čast našoj struci.

83Primjer prakse - suradnja škole i vanjskih dionika: lokalne zajednice, gospodarskih subjekata i roditelja radi uvažavanja i ostvarivanja zajedničkih ciljeva

Branka Kralj Srednja škola Zabok

Suradnja škola i vanjskih dionika važan je čimbenik kvalitete obrazovanja, naročito u strukovnom obrazovanju. Suradnja je, također, bitna činjenica koja uključuje održivost obrazovnog sektora i zahtijeva kontinuiranu promjenu i prilagodbu potrebama tržišta rada, a pri tome treba voditi brigu i o individualiziranim potrebama i željama polaznika/učenika (i njihovih roditelja).

Postojeći obrazovni programi za ugostiteljsko-turistička zanimanja datiraju iz 1998. go-dine te nisu modernizirani niti prilagođeni aktualnim turističkim kretanjima i suvremenim trendovima niti u jednom segmentu poučavanja (za potrebe turističkog gospodarstva). Svijet, ljudi, gospodarstvo, tržišna orijentacija, poduzetništvo, turistička kretanja - sve je podložno neprestanim promjenama. U skladu s tim, i obrazovni se sektor treba mijenjati i prilagođavati novim situacijama.

Razlozi suradnje nalaze se i u činjenici da sudionici međusobnom interakcijom pobolj-šavaju kvalitetu učenja i podučavanja, potiče se kreativnost i inovativnost, kako kod na-stavnika tako i kod učenika.

Kako se suradnja odvija u SŠ Zabok s vanjskim dionicima?

1. Lokalna zajednica: općine, gradovi i županija:

• Škola upotpunjava događanja i aktivni je sudionik kulturnih, turističkih, humanitarnih i javnih priredbi (Dani K. Š. Gjalskog, Mali gastro, Dani Grada, Projekti: Hranom do zdravlja i Zdravo i fi no…).

• Škola kroz Kulturnu manifestaciju Dani K. Š. Gjalskog, sudjeluje u pripremi, organi-zaciji i provedbi manifestacije (i učenici i nastavnici)

• Škola je partner Županiji u raznim EU projektima, događanjima i manifestacijama (EU-projekti Putevima baštine i HOMER, Zagorski gospodarski zbor, 100 % zagor-sko, Štruklijada...).

• Grad i Županija fi nancijski i materijalno pomažu školi i učenicima u raznim prigo-dama, a najčešće u sufi nanciranju školskih, županijskih, državnih i međunarodnih natjecanja, stipendiranju učenika i sl.

2. Gospodarski subjekti - ugostiteljski objekti, trgovačka društva, obrtnici - trgovci po-jedinci:


84


• Škola pomaže i aktivni je sudionik gospodarskih aktivnosti u provedbi raznih škol-skih/učeničkih projekata u tvrtkama i za tvrtke (Medenjak uz kavicu, Obrazovanje za poduzetništvo…).

• Gospodarski subjekti važan su partner u stjecanju praktičnih vještina učenika jer su poligon za učenje u realnom okruženju. Učenici naše škole obavljaju praktičnu nastavu u ugostiteljskim objektima.

• Gospodarski subjekti pomažu učenicima kroz stipendiranje.

3. Institucije/organizacije:

• Škola sudjeluje u provedbi Sajma poslova s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje • s Hrvatskom obrtničkom komorom - škola je partner u provedbi majstorskih ispita• s Ministarstvom turizma škola odrađuje projekte vezane uz Promocije zanimanja u

sektoru ugostiteljstva i turizma• s Turističkim zajednicama općina/gradova/županije sudjeluje u mnogobrojnim turi-

stičkim, ekološkim, gastronomskim i sl. manifestacijama.

4. Roditelji:

• Sudjeluju u organima upravljanja školom (školski odbor, vijeće roditelja, samovrjed-novanje škole), ali i kao aktivni pomagači u nekim učeničkim projektima.

• Sudjeluju u realizaciji školskog strukovnog kurikuluma (roditelji su zaposlenici u ra-znim područjima te pomažu prenositi znanja i vještine u razredne odjele, bilo putem predavanja, odražavanja radionica ili u sklopu posjete gospodarskim subjektima i sl.

5. Bivši učenici naše škole - priznati stručnjaci iz RH i inozemstva u različitim područ-jima djelovanja:

• Svoje znanja i vještine rado pokazuju/prezentiraju, kako svojim nastavnicima, tako i sadašnjim učenicima, tj. budućim stručnjacima.

• Kroz radionice prikazuju svjetske trendove našim učenicima i pri tom odrađuju pro-mocije svojih zanimanja.

• Kao poduzetnici sudjeluju u prijenosu znanja te stvaraju poligon za učenje u realnom okruženju (kroz praktičnu nastavu, radionice, predavanja, terensku nastavu…).

Suradnja se određuje kao međusobni odnos raznih sudionika koji je motiviran zajednič-kim ciljevima.

Pri tome treba prepoznati i uvažavati potrebe i uzajamne dobrobiti od suradnje za sve uključene dionike, dijeliti uzajamno povjerenje, pružati podršku svim suradnicima, dobro međusobno komunicirati i pristajati na kompromise. Dio je to prakse koje ostvaruje me-nadžment naše škole putem njegovanja kulture suradnje i profesionalnog komuniciranja, kako među svim djelatnicima škole, tako i s vanjskim dionicima. Smatramo da surad-ničko ozračje u našoj školi povećava učinkovitost škole, odnosno značajno pridonosi poboljšanju učeničkih postignuća. Škola kroz uključenost u javni i gospodarski život cijele Krapinsko-zagorske županije, svojim aktivnostima, zalaganjem, vještinama i znanjima pridonosi rastu i razvoju zajednice u cjelini.

85Utjecaj novih trendova u turizmu i novih tehnologija na buduće poslovanje turističkih agencija

Biserka ZorbasCroatia Express d.o.o.

Nove tehnologije sve brže mijenjaju način života i rada. Sposobnost tvrtke da se nosi s takvim promjenama te da se koristi novim tehnologijama, garancija je njezina opstanka na tržištu. To se najviše odnosi na sektor turizma koji je jedan od ključnih sektora mnogih gospodarstava.

Prema informacijama preuzetih sa stranice www.tourism-review.com tvrtka Travel Te-chnology Saber Labs sastavila je takozvani Radar report gdje je analizirala tehnološke trendove za koje se očekuje da će utjecati na turistički sektor. Tourism-review.com tim naveo je takozvanih najboljih 5 tehnoloških trendova koji će utjecati na putničku industriju sljedećih godina.

Prvi od njih je VR - Virtual Reality, odnosno virtualna stvarnost - no Saber Labs ipak vjeruje da VR nikada neće zamijeniti putničku industriju, ali pretpostavljaju da će to po-boljšati i nadahnuti više putničkih iskustava.

Drugi trend je putovanje svemirom. Čovječanstvo je jako uzbuđeno zbog mogućnosti istraživanja svemira i godinama su postojali planovi, ali samo će Virgin Atlantic ozbiljno započeti s letovima do kraja 2018. godine. Za sada, trošak takvog putovanja još uvijek predstavlja velik problem.

Treći trend koji će u velikoj mjeri utjecati na budući razvoj turističke industrije je Blockcha-in. To su blokovi podataka koji se dodaju u lanac sličnih blokova i ne mogu se mijenjati. Blockchain je u turističkoj industriji vrlo važan u situacijama kada je potrebna jasna i ne-promjenjiva evidencija bilo koje vrste informacija jer omogućava dostupnost tih informa-cija različitim stranama koje si možda ne vjeruju međusobno. Trošak ovog tehnološkog trenda je potencijalno ogroman, no Blockchain će sigurno imati veliki utjecaj na putničku industriju u sljedećim godinama.

Četvrti trend je ubrzavanje ili racionaliziranje putovanja - Streamlining travel . Najvažniji je cilj biti u stanju brzo i točno utvrditi identitet putnika na svakoj pojedinoj točki putovanja. U tom smislu Australija ima ambiciozne ciljeve jer planira automatizirati 90 % dolaznih međunarodnih zračnih putovanja do 2020. godine koristeći kombinaciju prepoznavanja lica, otisaka prstiju i skeniranja šarenice oka kako bi identifi cirali putnike.

Peti je trend Hands free putovanja, odnosno takozvano “putovanje bez upotrebe ruku”. Autonomni kofer ili autonomni osobni prijenosnik su u proizvodnji i možda će uskoro biti


86


uobičajeno vidjeti male robote koji slijede svoje vlasnike po zračnim lukama ili željeznič-kim kolodvorima. To je budućnost koja se već događa oko nas i kojoj se, htjeli to ili ne, moramo prilagođavati.

Nove tehnologije omogućile su korisnicima više nego ikada prije da svoja putovanja sami osmišljavaju i bukiraju ih sami putem interneta.

Takva mogućnost donosi sa sobom i veliku odgovornost budući da su moguće pogreš-ke ili nepredviđene situacije na putovanju koje se tada vrlo teško mogu ispraviti jer su, prema riječima Anne Scully of McCabe iz World Travel (https://www.usatoday.com/story/travel/destinations/2014/09/25/travel-agents/16221261/), na takvim internetskim strani-cama korisnici, nažalost, samo broj njihove kreditne kartice.

Turističke se agencije stalno prilagođavaju zahtjevnom turističkom tržištu i prate promje-ne, odnosno trendove na tržištu. Danas turističke agencije itekako znaju da su njihove usluge i dalje potrebne, unatoč najnovijim putnim aplikacijama koje se pokreću svaki drugi dan, ali u isto vrijeme znaju i da se moraju natjecati s digitalizacijom putovanja po-trošača te da gotovo svakodnevno moraju razvijati tehnologiju koju koriste.

Putnički agenti danas moraju pružiti izvanrednu uslugu, odnosno uslugu koja daleko nadmašuje sve što bi putnik mogao napraviti sam putem različitih aplikacija. Osobno vjerujem da će u budućnosti individualni pristup ipak biti jedan od ključnih faktora koji će utjecati na odluku potrošača gdje će kupovati.

87Prilagodba nastavnih materijala za učenike s teškoćama u razvoju

Maja TabakPoštanska i telekomunikacijska školaUdruga roditelja djece s teškoćama u razvoju “Put u život” PUŽ

Prilagodba nastavnih materijala učenicima s teškoćama tema je za koju je važno znati odgovor na pitanje “Tko su učenici s teškoćama?”. Kroz kratku analizu zakonske re-gulative, spoznaje se odgovor u kojem pod pojmom učenika s teškoćama razlikujemo tri skupine učenika od kojih svaka ima svoje posebnosti. Prvu skupinu čine učenici s teškoćama u razvoju, drugu učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te treću skupinu učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Učenici s teškoćama u ra-zvoju čine veliku skupinu koja se defi nira uz pomoć Orijentacijske liste vrsta teškoća. Za-daća nastavnika je prihvatiti različitost svakog učenika, uočiti posebnosti njegova razvoja te osiguravanjem uvjeta i potpore pridonijeti njegovom maksimalnom razvoju.

Inkluzivno obrazovanje je civilizacijska tekovina kojoj se moramo prilagođavati kako bi svi naši učenici dosegnuli svoj obrazovni maksimum. Glavni alat kojim se u postizanju toga cilja služimo su nastavni materijali. Upravo oni moraju biti prilagođeni mogućnosti-ma i načinu učenja samog učenika (e-udžbenici, zvučne lektire, unaprijed pripremljeni materijali za rad na satu, manji broj postavljenih zadataka, manji opseg domaćih zadaća, prilagodba zadataka za provjeru). Termin “univerzalni dizajn nastavnih materijala” govori o nastavnim materijalima koji trebaju biti prihvatljivi i učenicima s različitim teškoćama. Učenici s teškoćama u srednjim strukovnim školama najčešće imaju primjereni program odgoja i obrazovanja - redoviti program uz individualizirane postupke, a rijetko redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Iskreno razumijevanje i pri-hvaćanje učenika od strane nastavnika rezultira prihvaćanjem učenika među vršnjacima. Vršnjaci će aktivno pomagati ako vide da to čini i nastavnik, a to osigurava razvoj poželj-nih odnosa u razredu. Prezentiranjem pripremljenih materijala iz nastavnog predmeta Osnove prijevoza i prijenosa ukazat će se na elemente dobre i loše prilagodbe sadržaja te istaknuti različitosti prilagodbe ovisno o vrsti teškoće. Radionica unutar predavanja sastoji se od samostalne izrade nastavnog materijala za jednu nastavnu jedinicu unutar navedenog nastavnog predmeta Osnove prijevoza i prijenosa uz opis konkretnog učeni-ka s teškoćama. Analizom izrađenih “nastavnih materijala” uočit će se osnovni elementi prilagodbe. Asistivna AAC tehnologija danas svakodnevno pruža nove mogućnosti koje treba poznavati, prihvaćati i uvoditi u nastavu. Učenici s govorno-jezičnim problemima ovise o alternativnoj komunikaciji kojom poboljšavaju svoj, okolini nedovoljno razumljiv govor, ili nadoknađuju odsustvo govora. Korištenje AAC pomagala i uređaja unaprje-đuje njihovu komunikaciju, a bolja komunikacija povećava socijalnu interakciju, školski uspjeh, samopouzdanje i samopoštovanje. Prezentacijom govorne jedinice, posebne tipkovnice i komunikatora približit će se sudionicima dio nove asistivne AAC tehnologije.

Ključni pojmovi:

Učenici s teškoćama, učenici s teškoćama u razvoju, inkluzija, individualizirani postupci, asistivna tehnologija

Sektorske radionice: Promet i logistika

88


“Jesam li siguran vozač” ili kako kreirati web anketu?

mr. sc. Nenad ZuberHrvatski autoklub

Kreativna i edukativna interaktivna radionica ima za cilj motivirati i pripremiti sudionike radionice - strukovne nastavnike obrazovnog sektora Promet i logistika za kreiranje inter-netske ankete. Defi niranjem primjerenog problema istraživanja, dobro sastavljenim upit-nikom uz reprezentativan uzorak ispitanika, anketom se može doći do korisnih podataka o ponašanju sudionika u prometu. Prikupljeni podatci, uz prikladnu analizu, zasigurno će biti višestruko primjenjivi u nastavničkom radu s učenicima, što je učenicima nedvojbeno zanimljivije i poticajnije nego na većini uobičajenih, konvencionalnih predavanja.

Radionica je strukturirana u dva modula. Prvi, uvodni modul ili uvodna prezentacija je motivacijsko izlaganje kojim bi se strukovni nastavnici obrazovnog sektora Promet i lo-gistika osvijestili i potaknuli na razmišljanje o neizostavnim primjenama istraživačkog procesa i istraživanja kao sustavnog procesa proučavanja s ciljem otkrivanja, tumačenja i pojašnjavanja činjenica vezanih uz promet i prometnu problematiku.

Ovo projektno učenje, ili učenje po modelu, za cilj ima pojašnjenje upotrebe i korištenje ankete - osnovnog alata većine znanstvenih istraživanja. Anketa se kao alat i metoda najčešće upotrebljava za prikupljanje podataka koji služe za provjeru određenih hipoteza - u ovome slučaju ponašanja vozača u prometu.

Drugi modul ili interaktivna radionica je smislena cjelina koncentrirana oko izložene teme, a proizlazi i eksplicitno prikazuje vezu s prvim modulom. Interaktivna će se radio-nica voditi na način da će sudionici dobiti jasne upute na početku rada. Uputama će biti jasno navedeno koji su njihovi zadatci i što se od njih očekuje. Temeljit će se na karakte-ristikama i važnosti anketnog upitnika kao komunikacijskog sredstva između istraživača i ispitanika. Sadržaj anketnog upitnika, odnosno pitanja koja se postavljaju ispitanicima, proizlaze iz cilja ili hipoteze koju želimo potvrditi, istražiti ili potkrijepiti dobivenim rezul-tatima ankete. Radionica će obuhvatiti defi niranje teme i cilja upitnika, odnosno što se upitnikom želi postići, propitati, koji su to stavovi, promišljanja i ponašanja koja želimo prikupiti anketom. Raspravit će se zamke i izazovi pri defi niranju uzorka kako bi se u postupku izrade anketnog upitnika mogli izbjeći.

Anketni upitnik će se strukturirati po svim njegovim fazama: utvrđivanje sadržaja; ljestvi-ca i redoslijed pitanja u upitniku; određivanje forme anketnog upitnika; provjera, vrijed-nost, valjanost upitnika te priprema provedbe ispitivanja - anketiranja.

Sudionici će kreirati konkretni anketni upitnik vezan za promet i prometnu problematiku. Dakle, nakon radionice sudionici će biti sposobni izraditi anketni upitnik kao instrument

89istraživanja za provedbu izravnog (telefonskog intervjua ili intervjua licem u lice) ili inter-netskog (elektronskog upitnika) anketiranja. Iz prikupljenih podataka i njihovom analizom saznali bi se stavovi, mišljenja, sklonosti, interesi i drugi podatci o ponašanju sudionika u prometu. Ti se rezultati i analize izjava sudionika prometa mogu koristiti za daljnji istraži-vački rad na konkretnim zadaćama. Stečena znanja, vještine, tehnike i strategije kreira-nja i izrade anketnog upitnika - komunikacijskog sredstva između istraživača i ispitanika, strukovni nastavnici obrazovnog sektora Promet i logistika moći će prenijeti svojim uče-nicima, osuvremeniti svoju nastavu, a učenike motivirati za istraživački rad.

Ključne riječi:

sigurnost u prometu, ponašanje u prometu, anketa, anketni upitnik, kreativna radionica, istraživački rad

Sektorske radionice: Promet i logistika

90


Sudskomedicinski aspekti zlostavljanja djece i starijih nemoćnih osoba

prof. dr. sc. Dražen CuculićMedicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Rad predstavlja rezultate dugogodišnjeg iskustva specijalista sudske medicine na po-dručju prevencije nasilja u obitelji te obuhvaća vrste i oblike zlostavljanja djece i maloljet-nika, kao i starijih nemoćnih osoba. Raširenost i posljedice zlostavljanja djece zastrašu-jućih su razmjera. U Republici Hrvatskoj broj slučajeva zlostavljanja djece u posljednjih se 10 godina uvećao za 10 puta, te prema raširenosti zlostavljanja težimo zapadnoeu-ropskim i američkim trendovima. Sve prisutniji rizični čimbenici kao što su siromaštvo, socijalna izolacija, razina stresa, fi nancijski problemi i nezaposlenost u znatnoj mjeri pri-donose ovom porastu.

Fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje, te zanemarivanje, prelaze sve granice: podri-jetlo, jezik, religiju, godine, tjelesne invalidnosti i spolnu orijentaciju. Rizičnim čimbenici-ma za fi zičko zlostavljanje i nemar smatraju se: prematuritet, kronične bolesti, mentalna retardacija, težak temperament djeteta. Čimbenike rizika skrbnika predstavljaju: mladi roditelji, zlostavljanje skrbnika u djetinjstvu, uporaba sredstava ovisnosti, mentalna bo-lest, nizak socioekonomski status. Anamnestički podatci koji bi ukazivali na zlostavljanje jesu: nesklad između anamneze i ozljeda na djetetu, promjena u anamnezi (kronologiji ili načinu nastanka ozljeda), prekasno traženje pomoći, projiciranje krivnje na treće osobe, agresivnost skrbnika.

Među oblicima zanemarivanja djece opisani su: fi zičko, edukacijsko i emocionalno za-nemarivanje, a kao vrste zlostavljanja fi zičko, emocionalno (psihološko) i seksualno zlostavljanje. Kao vrste fi zičkog zlostavljanja djece navode se i opisuju posebni klinički entiteti, kao što su “sindrom istrešenog djeteta” s trijasom simptoma koji uključuje subdu-ralno krvarenje, retinalno krvarenje i encefalopatiju, čija je dijagnoza otežana činjenicom da ne postoje vidljive vanjske ozljede ili su prisutni tek blago naznačeni poremećaji u ponašanju i motorici. Za razliku od ovog entiteta, kod “sindroma pretučenog djeteta” karakteristična je prisutnost brojnih svježih krvnih podljeva u kombinaciji s modricama starijeg datuma, a osim nedosljednosti u iskazima roditelja o načinu ozljeda s kliničkim nalazom, uobičajeno je traženje liječničke pomoći s vremenskom odgodom. Osim nes-pecifi čnih mehaničkih ozljeda u vidu krvnih podljeva, oguljotina kože ili prijeloma kostiju, kod pretučene djece moguće su i ozljede unutarnjih organa. Na opeklinske ozljede kod zlostavljane djece otpada 10-25 % svih ozljeda. Namjerno izazvane opekline karakte-ristične su po veličini, obliku, dubini i položaju, te često ostavljaju oblik predmeta kojim su nanesene. Mogu biti nanesene opuškom cigarete, glačalom, plamenom, polaganjem djeteta na štednjak ili električni radijator, uranjanjem u vruću tekućinu ili izlaganjem ka-ustičnim agensima. Među specifi čnim mehaničkim ozljedama česte su ugrizne rane kod težih oblika fi zičkog nasilja, poglavito kod malodobne djece, kad se najčešće povezuju uz

91majku kao zlostavljača. Izuzetno je važno da se ugrizne rane fotografi raju uz mjernu tra-ku radi usporedbe veličine te opišu u medicinskoj dokumentaciji. U takvim slučajevima, u istragu se uključuju i forenzički stomatolozi radi pomoći u identifi kaciji počinitelja. Bitna komponenta ugriznih rana, osobito onih najsvježijih, je kontaminacija slinom, te bris rane može poslužiti u otkrivanju identiteta počinitelja putem DNA vještačenja.

Zlostavljači djece su u podjednakoj mjeri muškarci i žene. Brojni su razlozi zlostavljanja djece: frustracija i impulzivnost roditelja, siromaštvo, stres, nedostatak iskustva mladih roditelja, nizak stupanj obrazovanja. Pitanje prepoznavanja obitelji, odnosno roditelja koji zlostavljaju svoju djecu, važno je radi provođenja preventivnih i kurativnih mjera. Roditelji koji zlostavljaju svoju djecu obično su izolirani od ostalih ljudi, ne participiraju u školskim aktivnostima djeteta, a često su u mladosti i sami bili zlostavljani ili imali problem ovi-snosti. Posljedice fi zičkog zlostavljanja po djecu i maloljetne osobe su brojne: 1. fi zičke: zastoj u rastu, ozljede glave, ožiljci, neurobiološki poremećaji; 2. razvojne/intelektual-ne: poteškoće u govoru, nedostatak motivacije, motorički defi cit, snižene intelektualne sposobnosti; 3. kognitivne: sklonost agresiji, poteškoće u rješavanju životnih problema; 4. psihičke: nesigurnost, nisko samopoštovanje, depresija, PTSP; 5. akademske: delin-kvencija, agresivnost u odnosima s vršnjacima, bolest ovisnosti, loš uspjeh u školi.

Nasilje nad starijim nemoćnim osobama još je uvijek u društvu podcijenjen problem. Zlo-stavljači su najčešće djeca, rođaci i unuci žrtve. Najčešći je oblik emocionalno zlostav-ljanje (vrijeđanje, ignoriranje, uskraćivanje socijalnih kontakata), te ekonomsko zlostav-ljanje (uskraćivanje imovine i/ili neovlašteno raspolaganje imovinom). Žrtve vrlo rijetko prijavljuju zlostavljanje zbog osjećaja straha, srama ili krivnje. Karakteristična klinička slika kod odraslih žrtava nasilja su: depresija i anksioznost, somatski poremećaji (glavo-bolja, mučnina, nesanica), disocijativni poremećaji i PTSP.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09) u članku 4. navodi da je “nasilje u obitelji svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito primjena fi zič-ke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije.” Prema članku 8 istog Zakona “zdravstveni radnici, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zaštite, odgoja i obrazovanja te stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, huma-nitarnim organizacijama, udrugama civilnog društva u djelokrugu djece i obitelji obvezni su prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svojih poslova”.

Potrebno je istražiti dugoročne zdravstvene posljedice na zlostavljanu djecu te čimbe-nike koji su bitni radi mogućnosti prekida međugeneracijskog prijenosa zlostavljanja, tj. prekida kruga nasilja u obiteljskoj zajednici. Bolje poznavanje zlostavljanja i njegovih posljedica te veća dostupnost informacija, trebale bi olakšati preventivu zlostavljanja i brže detektiranje problema. Brojne stručne službe (policija, socijalne službe, prosvjeta i zdravstvo) jedino interdisciplinarnim pristupom, zajedničkim promišljanjem i kvalitetnim planiranjem mogu se učinkovitije suprotstaviti kompleksu nasilja u suvremenoj obitelji.

Ključne riječi:

zlostavljanje, ozljede, nasilje u obitelji, prevencija

Sektorske radionice: Zdravstvo i socijalna skrb

92


Mikrobiota čovjeka - tko smo to mi?

Neven SučićFakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci

Čovjek je domaćin mnogobrojnim mikroorganizmima. Oni se nalaze na koži, na sluzni-cama, ali najvećim dijelom u probavnom sustavu koji je osobito bogato naseljen raznovr-snom komenzalnom mikrobnom fl orom. Za komenzalnu mikrobnu fl oru se pretpostavlja da ima utjecaja na razvoj imunološkog odgovora, metaboličke procese i prehranu do-maćina kao i zaštitu domaćina od patogena. Razvoj mikrobioma je proces koji započinje i prije rođenja, ali najveća kolonizacija započinje rođenjem i prvim izlaganjem djeteta mikrobioti majke, a mikrobiom se nastavlja razvijati i mijenja se tijekom čovjekova života.

U novorođenačkoj dobi sastav crijevne mikrobiote je nestabilan, a tek nakon prestanka dojenja mikrobiom crijeva postaje stabilniji i po sastavu sličniji mikrobiomu odraslih. Što-više, način poroda, prehrana i ostali perinatalni čimbenici mogu utjecati na uspostavu mikrobiote novorođenčadi. Stoga se danas kao glavni cilj primjene probiotika navodi mo-dulacija nestabilnom mikrobiotom u najranijoj dobi, čime se otvara mogućnost za nove načine prevencije i liječenja bolesti na koje se može utjecati promjenom u sastavu mi-krobioma. Nova dostignuća u tehnologiji sekvenciranja genoma i analize metagenoma omogućavaju bolje razumijevanje značaja rezidentne mikrobne fl ore i pridonose razjaš-njavanju razlika u sastavu mikrobiote u zdravlju i bolesti.

Ključne riječi:

mikrobiota, mikrobiom

93Zdravlje i sigurnost na radu

prim. dr. sc. Jelena MacanInstitut za medicinska istraživanja i medicinu rada

Izloženost zdravstvenim rizicima tijekom rada predstavlja izravan uzrok nastanka zdrav-stvenih poremećaja povezanih s radom koje u medicini rada kategoriziramo u tri katego-rije: 1) profesionalne bolesti/ozljede na radu; 2) bolesti u svezi s radom; 3) bolesti koje se pogoršavaju na radu. Zdravstveni poremećaji povezani s radom imaju negativni utjecaj na osobnoj i društvenoj razini jer u pravilu značajno umanjuju radnu sposobnost i opću kvalitetu života oboljele osobe, produljuju razdoblja bolovanja, često dovode do gubitka posla ili ranog umirovljenja i predmetom su tužbi za naknadu štete koje podižu radnici. Izloženost zdravstvenim rizicima prisutna je već tijekom praktične nastave u strukovnim školama, što može uzrokovati pojavu zdravstvenih poremećaja povezanih s radom kod učenika te uzrokovati prekid školovanja, odnosno potrebu odabira drugog obrazovnog programa. Stoga je prevenciju ovih poremećaja potrebno provoditi od početka školova-nja za rizična zanimanja, usvajajući teorijska i praktična znanja o rizicima budućih radnih mjesta, posljedičnim zdravstvenim poremećajima i mjerama zaštite na radu.

U Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, zadnjih se nekoliko go-dina provode istraživanja na učenicima strukovnih škola u obrazovnom sektoru osobnih usluga koja ukazuju na neprimjerenu primjenu mjera zaštite na radu tijekom praktične nastave i posljedično visoku učestalost kožnih tegoba kod učenika. Istraživanja su prove-dena 2015. i 2016.god. nad učenicima završnog razreda strukovnih škola za zanimanja frizer i kozmetičar u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji (Split, Makarska, Imotski). Kriterij za uključivanje u studiju bili su potpisani informirani pristanci učenika i njihovih roditelja/staratelja. Ukupno su ispitana 182 frizerska i 103 kozmetičarska uče-nika. Rezultati istraživanja ukazuju na prisutnost upalnih kožnih promjena na šakama i podlakticama kod 30-50 % frizerskih učenika, te u 20-35 % kozmetičarskih učenika. Utvrđena je nedostatna primjena mjera zaštite na radu u učenika obje struke, a naročito u frizerskih učenika koji često ne koriste zaštitne rukavice pri poslovima koji uključuju kontakt kože s kožnim iritansima i alergenima (pranje i ispiranje kose, dezinfekcija alata). Liječnički pregled kože šaka ukazao je da je većina prisutnih simptoma u skladu s ra-zvojem iritativnog upalnog poremećaja kože koji se može uspješno prevenirati mjerama zaštite na radu, a koji često dovodi i do ranog razvoja alergije na frizerske i kozmetičar-ske kemikalije. U nekim školama značajan broj učenika nije bio liječnički pregledan prije upisa u srednju školu, s posljedičnim upisom i nastavkom školovanja za više učenika koji su već prije upisa imali upalni poremećaj kože šaka. Kod ovih učenika je vrlo vjerojatna progresija kožnog poremećaja uz obavljanje frizerskih poslova, što im može onemogu-ćiti obavljanja frizerskog posla u budućnosti. Rezultati dodatno ukazuju i na manjkavost zdravstvenih pregleda prije upisa u srednju školu vezanu uz otkrivanje postojećih bolesti kože i alergijskih poremećaja.

Sektorske radionice: Zdravstvo i socijalna skrb

94


Kako bi pridonijeli unaprjeđenju edukacije učenika i nastavnika u području poznavanja profesionalnih rizika i zaštite na radu za frizere i kozmetičare na svim razinama (učitelja, mentora u salonima, učenika, specijalista medicine rada, specijalista školske medici-ne), te usklađivanju i dopuni postojećih obrazovnih programa i smjernica za provođenje zdravstvenog nadzora učenika, izdali smo nekoliko publikacija usklađenih na razini Eu-ropske unije, uključujući i informacije o prikladnim načinima zaštite kože na radu.

Literatura:

Samardžić, T. et al. (2016) Skin health and safety at work in Croatian hairdressing apprentices, Contact Dermatitis, 75, str. 25-31.

Macan, J. et al. (2017) Skin health and protection at work in Croatian beautician apprentices, Contact Dermatitis, 76(3), str. 178-179.

Macan, J. (2011) Profesionalne bolesti kože u frizerskom zanimanju - Medicinski referentni dokument. Hrvatski prijevod dokumenta: Sonsmann, F., Beaumann, A., Wilke, A., John, S.M., Sulfhorst, B. Occu-pational skin diseases in the hairdressing trade - Medical reference document. EU Project SafeHair 2.0, University of Osnabruck. Dostupno na: https://www.imi.hr/wp-content/uploads/2016/08/SafeHair_doku-ment-5.pdf

Bogadi Šare A. i Macan J., ur. (2014) Pristup profesionalnim bolestima kože u medicini rada. Zagreb: Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Hrvatsko društvo za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada. Dostupno na: http://www.hdmr.hlz.hr/2014/smjernice_koza.php

Kujundžić Brkulj M. i Macan J. (2015) Brinite o sebi! Prevencija kožnih bolesti i ergonomija za frizere. Hr-vatski prijevod brošure: Transnational ESF Project “A Close Shave. Take care of yourself!”. Skin preven-tion and ergonomics for hairdressers. Laminated sheets. Coiffure.org by UBK/UCB vzw-asbl, Belgium. Dostupno na:https://www.imi.hr/wp-content/uploads/2016/08/brosura-zaIMI2017-1.pdf

Povjerenstvo za izmjenu i dopunu jedinstvenog popisa zdravstvenih kontraindikacija srednjoškolskih obrazovnih programa u svrhu upisa u I. razred srednje škole. (2015) Jedinstveni popis zdravstvenih za-htjeva srednjoškolskih obrazovnih programa u svrhu upisa u I. razred srednje škole. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Dostupno na: https://mzo.hr/sites/default/fi les/migrated/jedinstveni_po-pis_zdravstvenih_zahtjeva.pdf

95Aromaterapija - prirodno pomlađivanje lica

Anamarija Pažin MorovićLaurus Slow Spa

Aromaterapija je nježna metoda održavanja zdravlja, ljepote i vitalnosti čiji su osnovni alati esencijalna i biljna ulja te hidrolati. Koristi su aromaterapije na čovjekovo zdravlje i ljepotu višestruke i sve je prisutnija u svim segmentima wellness i spa programa, ali i svakodnevne osobne njege. Posebno odabrane kombinacije eteričnih ulja mogu usporiti proces starenja kože lica, stoga sve više pronalaze mjesto u svakodnevnoj njezi. Prirod-na kozmetika je trend, ali i potreba u suvremenom načinu života. Pravilna uporaba eterič-nih ulja i primjena aromakozmetike može obogatiti čovjekovo zdravlje, ljepotu i dobrobit.

Ključne riječi:

aromakozmetika, aromaterapija, eterična ulja, njega lica, pomlađivanje, prirodna kozme-tika.

Što je aromaterapija? Što su eterična ulja i kako se koriste? Koji su učinci aromaterapij-skih kupki? Kako kreirati aromakozmetičke pripravke? Kako putem aromaterapije rege-nerirati kožu i usporiti proces starenja?

AROMATERAPIJA I PRIRODNO POMLAĐIVANJE KOŽE

1.1. Što je aromaterapija?

Aromaterapija, kao dio fi toterapije, moderna je metoda održavanja zdravlja i ljepote po-moću eteričnih ulja. Kroz povijest se razvila u dva smjera prateći tzv. engleski i francu-ski model. Engleski model aromaterapije podrazumijeva korištenje eteričnih ulja u svr-hu prevencije i ljepote. Primjenjuje se diljem svijeta, a uključuje dvije osnovne metode: inhalaciju i dermalnu primjenu. Francuski model integriran je u medicinu i primjenjuje se kao dio terapije, odnosno liječenja. Metode zastupljene u francuskom modelu su der-malna primjena, oralna primjena, inhalacije, rektalna i vaginalna primjena eteričnih ulja. Osnovni alati u aromaterapiji su eterična ulja, odnosno biljni ekstrakti dobiveni procesom destilacije ili tiještenjem; hidrolati, nusprodukti procesa destilacije i hladno prešana biljna ulja, najčešće su otapalo za eterična ulja.

1.1.1. Aromaterapija kroz povijest

Od početka civilizacije biljke imaju važnu ulogu pri održavanju zdravlja i ljepote te lije-čenju različitih vrsta bolesti, a biljni i cvjetni mirisi korišteni su za oplemenjivanje duha i tijela, privlačenje partnera i uspostavljanje psihofi zičke ravnoteže. Stari Egipćani koristili su biljke, odnosno mirise, prilikom mumifi ciranja, Grci glave ukrašavali mirisnim cvijećem

Sektorske radionice: Osobne, usluge zaštite i druge usluge

96


(što je oblik psihoaromaerapije), Hipokrat je isticao važnost aromatičnih kupki i masa-ža prilikom održavanja zdravlja i produženja životnog vijeka, a bogati su Rimljani često provodili vrijeme u aromatičnim kupkama i na masažama mirisnim uljima. U istočnim civilizacijama terapija biljkama koristila se paralelno s akupunkturom. U srednjovjekovnoj Europi biljke su korištene za prekrivanje podova u svrhu oplemenjivanja prostora i spre-čavanja širenja zaraznih bolesti.

Neki autori početak aromaterapije povezuju s trenutkom destiliranja prvog eteričnog ulja. Proces destilacije usavršio je arapski fi lozof i liječnik Avicena (980.-1037.). Također je i srednjovjekovna proizvodnja parfema u Francuskoj utjecala na razvoj aromaterapije.

Iako umijeće aromaterapije seže u daleku prošlost, termin aromaterapija nastao je u Francuskoj 1928. godine kada je kemičar Gattefosse otkrio ljekovitost eteričnog ulja la-vande. Uronivši u njega kemikalijama opečene ruke, uočio je da su opekotine puno brže i bezbolnije zacijelile. To ga je potaknulo na daljnje istraživanje što je rezultiralo rođenjem pojma aromaterapija, a 1931. objavio je i djelo pod nazivom Aromaterapija. Njegova učenica M. Maury počinje proučavati i primjenjivati eterična i biljna ulja u kozmetičke svrhe. Već se tada aromaterapija počinje kretati u dva smjera - u pravcu tzv. wellnessa i u medicinskom pravcu.

1.1.2. Metode aromaterapije Inhalacija

• Mirisna svjetiljka - animacija prostora• Suha inhalacija• Parna inhalacija• Difuzeri.

Dermalna primjena

• Masaža• Kupke• Komprese• Lokalno utrljavanje• Izravno nanošenje nerazrijeđenog ulja• Aromakozmetika.

1.2. Što su eterična ulja?

Eterična ulja su mirisne, koncentrirane, lako hlapljive tekućine dobivene iz raznih dijelova biljke, najčešće parnom destilacijom ili tiještenjem. Eterična se ulja u pravilu ne nanose nerazrijeđena na kožu, nego ih otapamo u nekom mediju - bazno ulje, med, sol, vrhnje, žumanjak... Primjenju se u kupkama, mirisnim svjetiljkama, difuzerima, masaži, kozme-tici, kompresama i inhalacijama.

97Za dobivanje eteričnih ulja koriste se sljedeći dijelovi biljke: list, korijen, kora, plod, cvijet, cijela biljka i smola (svjež, poluosušen ili osušen, ovisno o vrsti biljke).

1.2.1. Metode dobivanja eteričnih ulja

destilacija: vodeno- parna, parna i vakumska destilacijatiještenje: prešanje ulja iz kore citrusa (usplođa agruma)ekstrakcija: najčešće CO2 ekstrakcija, kad nije moguća destilacija.

1.2.2. Kvaliteta eteričnih ulja

Eterično ulje mora biti:prirodno - bez sintetskih materijalačisto - bez dodanog alkohola, biljnih ulja i drugih eteričnih uljakompletno - znači da nije podvrgnuto deterpenizaciji (izdvajanju pojedinih komponenti).

2.2. Aromaterapija u wellnessu i spa tretmanima

Aromaterapija se danas u wellnessu najčešće koristi u sklopu tretmana ljepote, masa-ža i programa detoksikacije. No, prava wellness aromaterapija je puno više od toga i podrazumijeva aromaterapiju u gotovo svim segmentima wellnessa: u sklopu masaža, tretmana ljepote, kupki, sauna, mirisne animacije prostora, kao i velikog broja rituala, wellness programa i paketa. Podrazumijeva individualni pristup, kreiranje mješavina na licu mjesta, propisane koncentracije eteričnih ulja kao i aromaterapijsku kvalitetu eterič-nih i biljnih ulja.

2.3. Aromakozmetika

Posebnost aromakozmetike je u njezinoj ekološkoj prihvatljivosti (bez konzervansa, ke-mijskih dodataka i sl.). Kreirajući aromakozmetičke mješavine ne koriste se konzervansi niti drugi aditivi koji bi mogli naštetiti koži.

2.3.1. Aromaterapija, aromakozmetika i prirodno pomlađivanje:

• potiče kožu na obnavljanje, zadržavanje vlage i regulaciju sebuma• ne zagađuje okoliš ni tijelo• ne sadrži konzervanse, umjetne boje, mineralna ulja, parafi n ni vazelin• ne začepljuje pore• kreira se na temelju individualnog pristupa, najčešće neposredno prije uporabe• djeluje holistički• uz znanje o aromaterapiji, većina aromakozmetičkih pripravaka mogu se napraviti u

kućnoj radinosti.


98


Eterična ulja u salonima, od čišćenja do opuštajućih tretmana

Trešnja Šarčević Tara centar - holistički studio

Vrijednosti prirodnih biljnih ulja otkrivene su prije više od 6000 godina - njihova blagotvor-na, ljekovita, zaštitna i poticajna svojstva kao i njihovi ugodni mirisi. Izvori aromaterapije mogu se pratiti kroz religiju, medicinu i društvene običaje u svim najpoznatijim civilizaci-jama. Egipćani, Grci, Rimljani, svi su poznavali dobrobiti aromatičnih biljaka i koristili su ih za održavanje zdravlja i ljepote. Jedna od najpoznatijih je defi nitivno Kleopatra, koja je poznata po svojim aromatičnim kupkama. Umijeće se razvijalo posvuda, no najviše u Arabiji, gdje je Avicena prvi put destilirao ružinu esenciju, nakon čega je Arabija postala središte za proizvodnju parfema, uvozeći sirovine iz Egipta, Indije, Tibeta i Kine te pro-dajući svoje proizvode čitavom svijetu. S križarima se mirisno umijeće vraća u Europu, kada su mirisi korišteni kao zaštita od pošasti, a primijećena je niska stopa smrtnosti među parfumerima.

Naziv Aromaterapija prvi je upotrijebio francuski znanstvenik Rene-Mauricea Gattefosé koji je u svojim istraživanjima ustanovio kako lako hlapljiv ekstrakti destilirani iz nekih aromatičnih biljaka imaju jak učinak. Gattefoséova istraživanja temeljila su se uglavnom na primjeni eteričnih ulja u kozmetici, no vrlo je brzo shvatio kako mnoga ulja imaju anti-septička svojstva te ublažavaju bolove.

Tijekom 50-ih godina 20. stoljeća Marguerite Maury, kozmetičarka australskog podrijetla, počela je kombinirati masažu i eterična ulja. Počela ih je razrjeđivati biljnim uljima i takve mješavine je utrljavala u kožu. Inspirirana tradicionalnom tibetanskom medicinom, razvi-la je posebnu tehniku masaže, nanošenjem ulja na živčane centre kralježnice. Također, prva je razvila “individualni pristup prema klijentu”, birajući esencije ovisno o fi zičkim i emocionalnim potrebama svakog klijenta. Njezine bogate klijentice ubrzo su zamijetile značajno poboljšanje same kože, kao i pojave različitih nuspojava poput ublaženih reu-matskih bolova, mirniji san te općenito poboljšano mentalno stanje.

Danas, eterična ulja imaju izuzetno široku primjenu, prvenstveno zbog svog snažnog djelovanja. Eterična ulja, ove lako hlapljive mirisne supstancije izuzetno su koncentrirane tekućine, liposolubilne koje najčešće dobivamo destilacijom vodene pare i tiještenjem. Kako bi se lakše shvatilo kolika je snaga eteričnih ulja, najbolji je primjer da nam je za 1 kg eteričnog ulja ruže, potrebna 1 tona ružinih latica! S razlogom su dobili naziv “ki-ropraktičari u bočici”.

Kako bi upotreba eteričnih ulja bila kvalitetna i sigurna, važno je dobro poznavanje esen-cija, njihovo djelovanje, doziranje, ali i odabir kvalitetnih ulja. Na tržištu postoje različi-ti dobavljači, neka eterična ulja su umjetna, neka su mješavina čistih ulja s dodatkom

99umjetnih supstanci, neka su čista i prirodna, ali bez kemotipa, dok su neka čista, pri-rodna, kemotipizirana ulja. Kod upotrebe eteričnih ulja kroz kožu, kod jačih inhalacija, u kulinarstvu ili putem sluznice, jedino je sigurna primjena čistih, prirodnih i kemotipiziranih eteričnih ulja. Kod inhalacija, osvježivača prostora ili za čišćenje, mogu se primjenjivati ulja koja nisu kemotipizirana, no trebaju biti prirodna. Upotreba neprirodnih eteričnih ulja nije preporučljiva niti u jednoj primjeni jer mogu izazvati glavobolje, alergije, povraćanja i sl.

S obzirom na to da su eterična ulja koncentrati, ona, osim svojeg koncentriranog ke-mijskog sastava, imaju i karakter svake pojedine biljke. Znamo da neke biljke vole više svjetla, neke manje, neke su otpornije, neke su osjetljivije itd., zbog toga neka eterična ulja imaju sposobnost promijeniti nam raspoloženje, neka imaju svoj specifi čni karakter koji nam može jako pomoći u samoj terapiji. Npr., eterično ulje lavande ima karakter maj-ke, dok će nas eterično ulje mente potaknuti da izgovorimo nešto za što nam treba više hrabrosti, a eterično ulje grejpa će nas razbuditi poput zaigranog djeteta.

Eterična ulja u salonima možemo koristiti za dezinfekciju radnih površina i podova jer imaju izuzetna dezinfi cirajuća djelovanja te su takve otopine sigurne za ljude i ekološki su prihvatljive. Možemo ih koristiti za osvježavanje prostora, ali i kao zaštitu od različitih bakterija i virusa kojima smo izloženi u radu s većim brojem ljudi. Eterična ulja mogu imati i široku primjenu u samim tretmanima - od kupki za stopala i ruke, masaža, pakunga za kosu itd. Zbog svog širokog spektra djelovanja, primjena eteričnih ulja može biti svakod-nevna i izuzetno kreativna. Na ovaj način možemo ponuditi svojim klijentima vrhunsku uslugu, a da i mi pritom uživamo u njihovom djelovanju.


100

Amruševa 4, ZagrebTelefon: +385 1 62 74 666E-mail: [email protected] stranica: www.asoo.hr

Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.

dani strukovnih nastavnika · • izrada priručnika za nastavnike i pomo ćnih nastavnih sredstava...

Documents