1

•Atmosferske izobarne plohe su trodimenzionalne. Njihov oblik prikazujemo apsolutnom topografijom (AT). Kako se atmosfera se ponaša poput idealnog plina, primjenom hidrostatičke aproksimacije nalazimo da tlak u hladnijem zraku brže opada s visinom:

gdje je p tlak, g je akceleracija sile teže, T je temperatura zraka, �� je specifična plinska konstanta (suhog) zraka, a z je visina.

��

��� ��� � � ∙ �� ∙ � → �� � �

∙ �

�� ∙ ���

Atmosferski tlak

10

•Geopotencijal je potencijal sile teže. Čest koja se nalazi u polju Zemljine sile teže, posjeduje potencijalnu energiju. •Prikažemo li tu potencijalnu energiju po jedinici mase česti, dobivamo geopotencijal Ф (J kg-1):

gdje je z geometrijska visina tijela mjerena od srednje razine mora (m), a g je akceleracija sile teže.

•U meteorologiji je uobičajeno prikazivati polje geopotencijala na odabranoj izobarnoj plohi.

•Tako dobivamo kartu AT (apsolutnu topografiju) neke izobarne plohe.

3

•Geopotencijal se najčešće izražava u geopotencijalnim metrima (gpm), gdje porast geopotencijala za 1 gpm približnoodgovara geometrijskom pomaku u vis za 1 metar.

razlika 2% 98 gpm ~ 100 m

•Pomoću visinskih karata prikazujemo AT izobarnih ploha npr. p = 850 hPa (ili 500 hPa) nad Europom. Meteorološka polja koja su na njima prikazana određena su na temelju visinskih mjerenja.

4

Radiosondaža (http://weather.uwyo.edu/upperair/sounding.html)

•14240 LDDD Zagreb Observations at 00Z 01 Feb 2009•-----------------------------------------------------------------------------• PRES HGHT TEMP DWPT RELH MIXR DRCT SKNT THTA THTE THTV• hPa m C C % g/kg deg knot K K K •-----------------------------------------------------------------------------• 1000.0 120 • 999.0 128 0.0 -2.7 82 3.15 30 4 273.2 282.0 273.8• 925.0 738 -4.9 -5.2 98 2.82 80 8 274.3 282.2 274.8• 850.0 1397 -9.3 -10.6 90 2.02 300 4 276.4 282.2 276.7• 769.0 2164 -14.3 -14.4 99 1.64 205 12 279.0 283.9 279.3• 764.0 2214 -11.5 -11.8 98 2.04 212 13 282.6 288.6 282.9• 759.0 2264 -11.1 -11.5 97 2.10 218 14 283.5 289.8 283.9• 743.0 2427 -12.2 -12.6 96 1.96 240 17 284.1 290.0 284.4• 712.0 2752 -14.3 -14.9 95 1.70 240 16 285.2 290.4 285.5• 700.0 2881 -15.9 -19.5 74 1.17 240 16 284.9 288.5 285.1• 686.0 3033 -17.1 -25.1 50 0.73 238 16 285.2 287.5 285.3• 662.0 3297 -18.7 -28.2 43 0.57 235 17 286.3 288.2 286.4• 596.0 4075 -23.3 -37.3 27 0.26 257 19 289.7 290.6 289.7• 582.0 4250 -22.9 -44.9 12 0.12 262 19 292.1 292.5 292.1• 561.0 4517 -24.3 -47.8 9 0.09 270 19 293.6 293.9 293.6• 515.0 5138 -27.5 -54.5 6 0.05 274 27 296.9 297.1 296.9• 500.0 5350 -29.3 -56.3 6 0.04 275 29 297.3 297.4 297.3• 400.0 6900 -41.7 275 41 300.7 300.7• 375.0 7334 -45.3 276 46 301.6 301.6• 351.0 7772 -48.1 277 51 303.5 303.5• 300.0 8800 -51.1 280 62 313.2 313.2

•Nivo smrzavanja

Kosi emagram

5

Hladan zrak u polarnom području označen je slovom H, a topao u ekvatorijalnom slovom T.

Posljedica hidrostatičke jednadžbe:u polarnim područjima izobarne plohe bliže jedna drugoj, u ekvatorijalnim područjima međusobno udaljenije.

U skladu s tim, prosječni geopotencijal duž horizontalne plohe (z = konst.) opada idući od ekvatora prema polovima.

Vertikalni presjek kroz atmosferu od Sjevernog pola (90 °N) do Ekvatora za prosječno stanje atmosfere.

6

Apsolutna topografija (AT) =topografija izobarne plohe prikazana poljem geopotencijala. Svaka izobarna ploha

ima svoj reljef (vidi sliku) – negdje je udubljena (bliže tlu), a drugdje ispupčena uvis (udaljenija od tla). Točke u

kojima je izobarna ploha udaljenija od srednje razine mora imaju veći geopotencijal od točaka koje su bliže

srednjoj razini mora.

7 studenog 1999, 12 UTC, 500 hPa

7

Apsolutna topografija izobarne plohe p = 850 hPa za 6. siječnja 2002. godine u 12 UTC (13 h CET). Geopotencijal u

geopotencijalnim dekametrima. Nad zapadnom Europom nalazi se polje visokog tlaka sa središtem nad

sjeverozapadnom Francuskom – gdje je geopotencijal veći od 1600 gpm. Jadran se također nalazi u polju visokog

tlaka, ali nad njim izobarna ploha ima vrijednosti geopotencijala između 152 gpdam i 160 gpdam. Uz izolinije

geopotencijala prikazano je i polje vjetra, te su dani podaci o temperaturi i temperaturi rosišta.

Visinska sinoptička karta

8

Relativna topografija

Slika prikazuje izobarne plohe p2 i p1. Kako je u stupcu A zrak topliji (rjeđi) nego u stupcu B, to su u tom području izobarne plohe međusobno udaljenije. (U rjeđem zraku tlak se sporije mijenja s visinom nego u gušćem zraku. Tako npr. da bi izmjerili promjenu tlaka od -1 hPa, moramo se u toplom zraku više penjati u vis nego u hladnom.) Stoga je i razlika geopotencijala ∆Ф = Ф (p2)-Ф (p1) u području A veća nego u području B: ∆ФA > ∆ФB.

Relativna topografija =RT 1000/500 hPa (razlika geopotencijala) predstavlja na neki način srednju temperaturu atmosferskog sloja između 1000 i 500 hPa.

RT 1000/500 hPa ~ Tsloja

RT identificira atmosferske fronte; područja s gusto raspoređenim izohipsama su frontalne zone.

9

Relativna topografija RT 500/1000 hPa nad Europom 05. 05. 2010. u 12 UTC (13 CET).

Osim izolinija ∆Ф, koje su prikazane u gpdam, na karti se vidi i polje vjetra na 500 hPa plohi. (Polje vjetra prikazuje se na isti

način kao i na visinskim kartama). Područje hladnog zraka sa središtem u Skandinaviji s ∆Ф < 520 gpdam. Južno od središta

hladnog zraka –središnja Europa horizontalni gradijenti temperature su izrazito veliki-fronta + ciklona nad Genovskim

zaljevom. Topao zrak nad jugoistočnom Europom s ∆Ф > 564 gpdam.

područje toplog zraka i ciklone

10

Prizemna sinoptička karta za isti termin; 05.05.2010. u 00 UTC

11

Atmosferski tlak -mjerenja� Barometar = instrument za

mjerenje tlaka zraka

� Sastoji se od posude i staklene cijevi koja je na gornjem kraju zataljena, a dnom je uronjena u posudu sa živom.

� Promijeni li se tlak zraka, promijenit će se i visina žive u barometru

� Većem tlaku ⇒ dulji stupac žive u cijevi

� Na metalnom oklopu staničnog barometra nalazi se i termometar

Svođenje temp. instr. na 0 °C

� Barograf = instrument za neprekidno bilježenje tlaka zraka

� Prijemni im je dio sastavljen od niza metalnih kutija.

� Deformacija kutije je mjera za promjenu tlaka; sustavom poluga prenosi se na pisaljku.

� Pisaljka bilježi tlak na papirnom traku stavljenome na valjak sa satnim mehanizmom

12

Kružni

ciklus vodeAtmosfera sadrži samo0.001% ukupne vode naZemlji, i taj je dio uneprekidnom gibanju

U zrak ulazi isparavanjem•s podloge kao nevidljiva para,u određenim uvjetima opet•prelazi u kapljice i ledene čestice te nastaju oblaci i oborina•izlazi iz atm. u obliku oborine koja ili pada iz oblaka ili seizravno taloži na tlu.

Ona se dijelom ispari prije dolaska na tlo, a drugi dio padne na kopno ili u moreNa kopnu se od te vode stvaraju potoci i rijekeU atmosferi, zračne struje raznose vodu na velike udaljenosti

U povoljnim okolnostima voda mijenja agregatno stanje pri čemu se latentna toplinaoslobađa ili troši

•!!!Kad bi se sva vodena para iz atmosfere iznenada kondenzirala i pala na tlo u obliku kiše, ta oborina bi prekrila površinu Zemlje s oko 25 mm (=25 litara) vode.!!!

13

•Spontano odlaženje molekula vodene pare iz vode,s nekoga mokrog tijela ili iz leda u zrak zovemoisparavanje ili evaporacija

•Na isparavanje djeluju:temperature vode ili tijela iz kojega vodena para odlazi,temperatura zraka,vlažnost zraka ibrzina vjetra.

Isparavanje jače pri� višoj temperaturi (T)� jačem vjetru (V)� nižoj relativnoj vlažnosti zraka (rh).

Proces isparavanja vode iz biljke i životinje nazivamo transpiracijom.Isparavanje s tla izravno i preko bilja (kroz sustav korijenja i lišća) zovese evapotranspiracija.

Vlažnost, kondenzacija i oblaci

•!!! odnos utjecaja je T:rh:V = 80%:6%:14%.!!!

14

O potencijalnoj govorimo kad evapotranspiracija nije ograničena nedostatnom količinom vode. To je najveća moguća evapotranspiracija u okolnostima određenima neto zračenjem, temp. (T), vlažnošću zraka (q) i brzinom vjetra (V).

Vlažnost, kondenzacija i oblaci

evapotranspiracija

potencijalna stvarna

15

•Pod vlagom u zraku podrazumijevamo samo vodenu paru, a ne kapljice vode niti čestice leda• budući da vodena para u atmosferu dolazi evapotranspiracijom zrak je najvlažniji u donjim dijelovima troposfere

Količina vodene pare iskazuje se na više načina;•Osnovna mjera je tlak vodene pare (e)•Prizemna količina vodene pare vrlo je promjenjiva (zrak je nekada suši, a nekad vlažniji)

•Pri određenoj temperaturi zraka u njemu se ne može nalaziti bilo koja količina vodene pare•Svakoj temp. odgovara maksimalno moguća količina H2O•Kad je ta količina postignuta, kondenzira se upravo toliko vodene pare koliko je isparavanjem došlo u zrak•Tada je vodena para u zasićenom stanju•Tlak kojim djeluje vodena para u zasićenom stanju zove se ravnotežni tlak ili tlak zasićenja (es)

Vlažnost, kondenzacija i oblaci

16

Tlak vodene pare eVlažan zrak – nezasićen (e)/zasićen (es)e – stvarni tlak vodene pare u zraku pri temp. T (hPa)es – maksimalni mogući tlak vodene pare pri temperaturi T (hPa)

es = es (T)e ≤ es

Za svaku vrijednost temp. (°C) < 0 postoje dva tlaka zasićenja-> jedan iznad vode i jedan iznad leda)

Veza između T i tlaka zasićenja:Clausius-Clapeyronova jednadžba

17

Clausius-Clapeyronova jednadžbaRudolf Julius Emanuel Clausius1822-1888

es - maksimalni (ravnotežni) tlakT - temperaturaL12 – latentna toplina (troši se ili oslobađa pri prelasku tvari iz faze 1 u fazu 2)α1 i α2 – specifični volumeni početne (1) i krajnje faze (2)

α = 1 / ρ (m3 kg-1)

)( 12

12

αα −=

T

L

dT

des

Clausius-Clapeyronova jednadžba =

diferencijalna jednadžba koja povezuje promjenu tlaka s promjenom temperature u sustavu u kojem se dva agregatna stanja iste tvari nalaze u ravnoteži (npr. u oblaku u kojem se uz oblačne kapljice nalazi i vodena para u stanju zasićenja).

18

Integralni oblik Clausius-Clapeyronovejednadžbe

αv >> αl des/dT = Llv / Tαv

Integracijom Clausius-Clapeyronove jednadžbe za isparavanje/kondenzaciju

es (T) - maksimalni (ravnotežni) tlak vodene pare pri temperaturi T (K)es0 = es(T0) – maksimalni tlak vodene pare pri temperaturi T0; uobičajeno

T0 = 273.15 K ⇒ es0 = 6.11 hPaT0 - početna temperatura (K)Llv – latentna toplina isparavanja/kondenzacije, Llv = 2.501 • 106 J kg-1

Rv – specifična plinska konstanta vodene pare, Rv = 461.5 J kg-1 K-1

Npr. za T=293 K (20 °C) es =23.7 hPa

−−=

00

11exp)(

TTR

LeTe

v

lvss

19

Ostale mjere vlažnosti zraka

•2) Relativna vlažnost (rh)

• rh = 100 e / es (%) ~ stvarni udio H2O/kapacitet H2O

•rh iskazuje koliko je vodene pare u zraku prema najvećoj mogućoj količini priistoj temperaturi zraka. Istovremeno ne kaže koliko je vlage u zraku!

•Dnevni hod relativne vlažnosti čestosuprotan dnevnom hodu temperature zraka

05.08.2003.

15

20

25

30

35

40

1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23

t(h)

tem

p (°

C)

0

10

2030

40

50

6070

80

90

rh (%

)

temperatura relativna vlažnost

Promjena rh uslijed:1) promjene udjela H2O2) promjene temp. zraka

•!!!Suhi zrak može imati visoku rh. U polarnimpodručja Td je nizak što znači mali udio H2O uzraku. Velik rh potječe od sličnih Td i T

vrijednosti.!!!

Može li rh biti velik u polarnim područjima?

20

Ostale mjere vlažnosti zraka3) Apsolutna vlažnost ili gustoća vodene pare = masa vodene

pare koja se nalazi u 1 m3 zraka

T

ea s

V ⋅= 217 [av]=g m-3, [es]=hPa,[T]=K

4) Specifična vlažnost

5) Omjer miješanja

)e)R

R1(p(

e

R

R

m

mq

v

dv

d

m

v

−−==

)ep(

e

R

R

m

mr

v

d

d

v

−==

•21

6) Temperatura rosišta (Td) - temperatura na kojoj čest zraka izobarnimohlađivanjem (kod konstantnog tlaka) postaje zasićena vodenom parom

Kako računamo Td?

stvarni tlak vodene pare na početnoj temperaturi T jednak je maksimalnom(ravnotežnom) tlaku vodene pare na temperaturi Td:

e(T) = es (Td) →

ako se zrak izobarno ohladi do rosišta(npr. noću zbog radijacijskog hlađenja)

•⇒ rosa (Td> 0 oC)

• ili• mraz (T

d≤ 0 oC).

•Ako je Td blizu temp zraka- to znači visokudio H2O u zraku-velika rh

•Ako je Td puno manji od temp zraka- toznači nizak udio H2O u zraku-mala rh

TTd

−−⋅=

0

11exp11.6)(

TTR

LTe

dv

lvds

(hPa)

22

Postizanje zasićenja1. Izobarnim ohlađivanjem vlažnog zraka(proces u kojem je tlak konstantan: p = konst.)

2. Adijabatičkim ohlađivanjem (oblaci → oborina)proces u kojem čest ne razmjenjuje energiju sokolišem.

Adijabatička stopa ohlađivanja:δ = - dT/dz~1°C/100 m

npr. radijacijska magla

ili kondenzacija na hladnoj podlozi

p=RT/α

Adijabatičkim ohlađivanjem (oblaci→oborina)-proces u kojem čest nerazmjenjuje energiju s okolišemČest zraka:dizanjem se hladi i ekspandira;rh raste i T->Td ->vodena para sekondenzira –stvaraju se oblaci & oborinaspuštanjem se komprimira i zagrijava

•23

Mjerenje vlažnosti zrakaOd mnogih mjera za vlažnost zraka samo se relativna vlažnost može izravno očitati na instrumentu

higrograf (kontinuirano bilježi relativnu vlažnost zraka ) sastoji se od snopa vlasi koji je učvršćen na krajevima, a u sredini zategnut utegom. Uteg drži snop u napetom stanju. Položaj utega ovisi o relativnoj vlažnosti zraka. Promjena položaja prenosi se na pisaljku koja dodiruje papirni trak

psihrometar je instrument koji se sastoji od suhog i mokrog termometra i posredno omogućuje određivanje tlaka vodene pare

•24

Precipitable water vapor is a measure of available moisture in the atmosphere.

Mean precipitable water vapor for the Earth's surface, 1959-1997. http://geography.uoregon.edu/envchange/clim_animations/index.html

Oblaci•Zrak nije nikad potpuno suh i čist.•Na mikroskopski sitnim lebdećim česticama (tzv. kondenzacijskim jezgrama) započinje kondenzacija. Kondenzacijske jezgre upijaju vodenu paru zato što su higroskopne.

•One počinju kao takve djelovati kad relativna vlažnost, rh > 70%

0

1

2

3

4

5

6

7

8

-50 -40 -30 -20 -10 0 10

Over liquid waterOver ice

Vap

orpr

essu

re(h

Pa)

Temperature ( oC)

Vap

or

pres

sure

(hPa

)

0

1

2

3

4

5

6

7

8

-50 -40 -30 -20 -10 0 10

Over liquid waterOver ice

Vap

orpr

essu

re(h

Pa)

Temperature ( oC)

Vap

or

pres

sure

(hPa

)

⇒zrak može biti zasićen vodenom parom s obzirom na kristale leda, a nezasićen s obzirom na kapljice vode! (predestilacija)

kapljica isparava kristal raste

predestilacija

Oblaci• Snižavanjem temperature ispod 0 °C sitne se vodene kapljice odmah ne smrznu

⇒ pojava prehladnih kapljica

• U čistoj atmosferi u tekućem stanju sve do – 40 °C

• Ledeni kristali u zraku nastaju najčešće smrzavanjem prehladnih vodenih kapljica na jednoj vrsti aerosola, tzv. ledenim jezgrama smrzavanja

• Prehladne kapljice su vrlo nestabilne pa se naglo zalede kad dođu u dodir (pri T od -4 do -6 °C)

• Osim smrzavanja, ledene čestice mogu nastati i izravnim prijelazom vodene pare u led (depozicija ili taloženje uz T < -12 °C)

0

1

2

3

4

5

6

7

8

-50 -40 -30 -20 -10 0 10

Over liquid waterOver ice

Vap

orpr

essu

re(h

Pa)

Temperature ( oC)

Vap

or

pres

sure

(hPa

)

0

1

2

3

4

5

6

7

8

-50 -40 -30 -20 -10 0 10

Over liquid waterOver ice

Vap

orpr

essu

re(h

Pa)

Temperature ( oC)

Vap

or

pres

sure

(hPa

)

Oblaci• Zračni prostor u kojemu su se pojavile brojne kapljice ili kristalići gubi

prozirnost • Može biti bijel, siv ili taman ovisno o tome otkud dolazi svjetlo, kolika mu

je debljina, i koliko elemenata sadrži• Dogodi li se u slobodnoj atmosferi govorimo o oblaku, a ako je uz tlo o

magli

• Naoblaka je dio neba zastrt oblacima i procjenjuje se vizualno (ili na skali od 0 do 10 ili na skali od 0 do 8).

• Hrvatska pripada vedrijem dijelu Europe• Godišnji hod naoblake u Hrvatskoj: najoblačniji mjesec je prosinac (zbog

magle) do ožujka naoblaka se smanjuje, ali od travnja do lipnja opet je povećana (zbog prelaska ciklona nad našim krajevima), najvedriji su srpanj i kolovoz, a od rujna se naoblaka ponovo povećava.

OblaciPodjela oblaka

1. Po sastavu2. Po nastanku (genetička) 3. Po obliku (morfološka)

1. Oblaci po sastavu:

• vodeni• ledeni• mješoviti

2. Oblaci po nastanku (genetička klasifikacija):

5.Istovremenodjelovanje višečimbenika (1 – 4)

•1. orografski •2. frontalni

•4. radijacijski-izobarnim ohlađivanjemvlažnog zraka (proces u kojem je tlakkonstantan: p = konst.)

•3. konvektivni

Oblaci3. Oblaci po obliku (morfološka klasifikacija):

Ukupno 10 rodova podijeljenih prema visini podnice u:

• visoke (5 – 13 km u umj. šir) Ci, Cc, Cs• srednje (2 – 7 km u umj. šir.) Ac, As, Ns• niske ( od tla do 2 km u umj. šir.) St, Sc, Cu, Cb

osnovni oblici:

• vlaknasti (cirrus)• slojeviti (stratus)• grudasti (cummulus)

• kišni (nimbus)

• visok (altus)

http://klima.hr/razno/publikacije/Altas_oblaka_VOL_I.pdf https://cloudatlas.wmo.int/search-image-gallery.html

(St)(Cu)

(Ci)(Cs)(Cc)

(As)

(Ns)

(Cb)

(Ac)

(Sc)

(St)

(Cu)

Cc (ili male ovčice)•Skupina visokih oblačića

Visoki oblaci

Ci•Pri zalazu Sunca, mijenjaju boju (u žutu, narančastu itd.)

Cs •Proziran sloj ili bjelkasta oblačna koprena•Često prisutan halo (optički fenomen u obliku prstena zbog loma i obijanja svjetlosti od ledenih kristala)•Postoji veći (vidljiv pod kutom od 46°) i manji (vidljiv pod kutom od 22°) halo •Baca svoju sjenu

•Sastav ⇒ sitni ledeni kristali•Nikad ne daju oborinu•Ne baca sjenu (Ci, Cc), propuštaju Sunčevu svjetlost do tla

Srednji oblaci

Ac

Ac (ili velike ovčice)

•Elementi poredani u valovebrazdeu obliku leće

•Srednji dijelovi oblaka gušći i deblji zato sivi i tamniji

•Sastavljen od uglavnom prehladnih kapljica

•Nema oborine

•Uz njih vezane optičke pojave:irizacije (svjetlucanje rubova oblaka u lijepim pastelnim bojama i korone (koju izaziva ogib Sunčeve svjetlosti pri prolasku kroz oblak). To su bijeli ili tamni kolutovi oko prividnog Sunčeva ili Mjesečeva diska (vidljiv pod kutem od 1° do 10°)

Srednji oblaci

As As

•Jednoličan sloj sivkaste boje, koji potpuno ili djelomično prekriva nebo

•Sastoji se od sitnih običnih i prehladnih kapljica

•Može padati kiša (sitne kapljice) ili snijeg (male pahulje)

Ns

Ns

•Tipični oborinski oblak s mirnom i jednoličnom kišom ili iz njega sipi trajni snijeg

•Od sivog ili tamnog sloja da potpuno skriva Sunce ili Mjesec

•Najčešće razvija iz As

•Ljeti može nastati i od Cb

Niski oblaci

St • Niski slojevit oblak

• Daje oborinu u obliku rosulje, zrnatoga snijega ili finih ledenih iglica

• Stratus na samom tlu zovemo maglom

• rosulja koja tada pada ili lebdi zovemo izmaglicom

•Nastaje ohlađivanjem prizemnog sloja zraka zbog emisije dugovalnog zračenja u hladnom dijelu godine

•Nastaje uslijed advekcije hladnog zraka u toplom dijelu godine

•Zagreb pod St, Sljeme obasjano suncem

•pogled sa Medvednice (nad Zagrebom, vidljiv Medvedgrad) (izvor: https://www.flickr.com/photos/svantevid/38331974/in/photostream/)

Niski oblaci

Sc

Sc •Čest u našim krajevima•Obično ne daje oborinu•Sastoji se od znatnog broja grudastih oblaka u skupini• razlikuje se od Ac po veličini oblaka u skupini•Vodeni oblak

Niski oblaci

Cu Obično u obliku pojedinačnih gruda•Podnica mu je ravna, a gornji dijelovi bujaju poput cvjetače•Pojavljuju se za sunčana vremena oko podneva čim se konvekcija razvije do 1 km visine (gdje vlažan zrak toliko ohladi da počne kondenzacija)•U početnoj fazi sastavljeni od sitnih kapljica•Uslijed jake konvekcije mogu prerasti u Cb

Kumulonimbus, Cb

•Tipični grmljavinski oblak iz kojeg se izlijevaju pljuskovi kiše, sugradice ili tuče, a zimi katkad guste i krupne, poput krpica velike snježne pahulje•Debeo je i gust•Olovne je boje i dopire vrlo visoko, i često se širi u obliku nakovnja ili lepeze s gornje strane•Često uz njega vezana grmljavina, sijevanje, udari vjetra•Kad uzlazne struje u oblaku oslabe, Cb se razvlači i rasplinjuje•Iz njega mogu nastati Ns, Ci, Sc• Sastoji se u donjem dijelu od običnih kapljica, na većoj visini ima prehladne kapljice, zatim mješavinu prehladnih kapljica i ledenih tvorevina , a pri vrhu oblaka su same ledene čestice. A supercell. While many ordinary thunderstorms are

similar in appearance, supercells are distinguishable by their large-scale rotation.