Combray (U traganju za izgubljenim vremenom), Marcel Proust

Onaj dragocjeni i tako krhki poljubac, koji mi je mama obino poklanjala kad sam bio u krevetu i ve padao u san, sad sam morao prenijeti ak iz blagovaonice u svoju sobu, pa ga uvati za sve vrijeme dok bih se svlaio, da se ne izgubi njegova slast, da se ne raspri ispari njegova hlapljiva mo, a upravo tih sam ga veeri, kad bih ga morao primiti opreznije i paljivije, morao oteti naglo, pred svima, nemajui ak ni vremena ni potrebne slobode duha da unesem u sve to inim onu panju manijaka koji se trude da, zatvarajui vrata, ne misle ni na to drugo, da bi mogli u trenutku kad im se vrati bolesna nesigurnost, svome kolebanju pobjedonosno suprotstaviti jasno sjeanje na trenutak kad su vrata zaista zatvorili.str. 24

Iz ovog se ulomka vidi koliko je Junak vezan za majku i koliko mu je potrebna. Ona mu je jedina, uz baku, uzvraala ljubav i bila je iskrena i skromna za razliku od neki ostalih sebinih likova. Junak nikada nije mogao zaspati bez majina poljupca kojeg je ponekad morao dobiti potajno jer se otac tome protivio.

Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj aja, izmijean s mrvicama kolaa, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativi panju na neto izvanredno to se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uivanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo ime oko mene, ali mj nisam znao uzroka. Smjesta mi sve nedae ivota postadoe ravnodune, njegovi mi se porazi uinie bezopasni, a njegova kratkoa prividnaI tad mi na jednom pred oima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiu madeleine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih doao u njenu sobu da je pozdravim Miris i okus; premda njenijiuvaju uj sebi sjeanje, oekivanje i nadu, i kraj ruevina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.str. 45-46-47

Junaka je kuanje madeleine kolaa podsjetilo na neto, ali isprva nije znao na to. Kola mu je vratio sjeanja na tetu Leonie, na njegovo djetinjstvo i na Combray. U tom trenutku svi su njegovi problemi nestali i poeo je traiti istinu.

Sve je to crkvu izdizalo u mojim oima kao neto potpuno razliito od svega ostalog u gradu; ona se pretvarala u zgradu koja zaprema, ako se tako moe rei, etiri dimenzije etvrta je bila Vrijeme rasprostirui kroz vjekove svoju lau, koja je od traveja do traveja, od kapelice do kapelice, kao pobjeivala i prevaljivala ne samo nekoliko metara, nego i razdoblja u nizu stoljea, ostajui uvijek pobjednicom. str. 61.

Junaka oduevljava combrayska arhitektura, posebno crkva i trg. On stalno ivi kroz sjeanja, zanima ga sve ono to se dogaalo kroz stoljea. Opisima prolih vremena i arhitekture, zapravo moemo shvatiti osjeaje glavnog lika.

Ono to smo najvie voljeli u Bergotteovim knjigama, potpuno se slagalo s mojim ukusom: voljeli smo onaj melodiozni val, one drevne izraze, a i neke druge, vrlo jednostavne i poznate, na kojima je ono mjesto na kojem ih je iznosio na vidjelo, otkrivalo posebni prizvuk koji on u njima pronalaziti ulomci, kojima se on itaima sviao, bili su i nama najmiliji. Znao sam ih napametstr. 93

Bergotteo je bio Junakov uzor u pisanju. Volio je njegova djela, kao i njegova obitelj s kojom je bio usko vezan. Junak je takoer imao knjievnih ambicija, ali je strahovao da e umrijeti kao svi ljudi, a da svoja djela nee ostaviti za sobom. Smatrao se nevanim.

Zvonik crkve Saint-Hilaire mogao se prepoznati ve iz velika daljine kako na obzorju ocrtava svoj nezaboravan lik, dok se Combray jo nije ni pojavio Kad se ovjek pribliavao mogao je vidjeti i ostatak etverouglastog i napola sruenog tornja, koji je bio nii i jo se uvijek odravao kraj zvonika Pratei oima njegov blagi uspon, usrdan nagib njegovih kamenih kosina koje su se pribliavale jedna drugoj, uzdiui se kao ruke sklopljene na molitvu, ona se tako suivljavala s poletom njegova iljka da se inilo da se i njezin pogled vinuo s njime u visine...u isto se vrijeme prijateljski smijeila starim, tronim kamenovima, kojima je sunce na zalasku osvjetljavalo samo jo vrak.str. 63-64

Opis zvonika je vrlo vaan; kako su se promtrai pomicali u prostoru, tako su se mijenjali i odnosi izmeu zvonika. Time se eli prikazati i prolaznost vremena- kako vrijeme prolazi, isti motiv se samo ini izmijenjen.

Jer onih veeri kad je bilo gostiju, ili je to makar bio samo gospodin Swann, mama nije dolazila u moju sobu...Ime Swann postalo je za mene gotovo mitoloko, i kad sam razgovarao s roditeljima, ginuo bih od enje da ih ujem kako ga izgovaraju, ali se nisam usuivao da ga izgovorim sam, nego sam ih navodio da govore o predmetima koji su bili blizu Gilberti i njezinoj obitelji, koji su je okruavali i meu kojima se nisam osjeao predaleko prognan od nje; (...) tada bih nanovo stao hatati dah, toliko me to ime, lijeui na ono mjesto gdje je bilo zauvijek upisano u meni, tiskalo i guilo u trenutku kad bih ga zauo; inilo mi se punije sadrajem negoli bilo koje drugo zato to sam ga unaprijed bio opteretio svim onim mnogobrojnim ponavljanjem kad sam ga u duhu sam izgovorio.str. 24-140

Junaka je dolazak gospodina Swanna uvijek rastuio jer ne bi dobio majni poljubac prije spavanja. Gospodin Swann bio je dobrodoao u njihovu kuu jer je bio uen ovjek i pripadao je viem sloju. Kasnije, za Junaka on postaje pojam intelektualne i moralne elegancije.

Sva su ta sjeanja, ovako nagomilana jedna pokraj drugih, bila tek nesreena hrpa, ali se ipak izmeu njih mogahu razabrati- izmeu onih najstarijih i onih novijih, izmeu onih to su se rodila iz nekog mirisa, pa zatim onih koja su bila tek uspomene neke druge osobe, a ja sam ih od nje doznao Svakako, kad se tako pribliavalo jutro, ve je odavno nestalo kratke nesigurnosti koju sam osjeao probudivi se. Znao sam u kojoj sobi zaista boravim: rekonstruirao sam je u tami oko sebe.str. 181.

Na kraju, Junak se vraa u stvarnost, staje sa sjeanjima i shvaa gdje se nalazi. Prestaje biti nesiguran, shvaa da su jedino majka i baka bile iskrene prema njemu i da su ga voljele te da majin poljubac ne moe zamijeniti niti jedna ena nakon nje.
- u 1. licu, subjektivni pripovjeda dvostruko ja (osoba koja se prisjea i osoba u sjeanju)
- glavna tema: sjeanje tj. traganje za prolou (rekonstrukcija individualne prolosti)
- sjeanja su potaknuta osjetilnim podraajima na pisanje ciklusa potakao ga je okus i miris lipova aja i kolaia madeleine koje mu je neko davala teta

- likovi: sam Marcel (ne saznajemo puno o njemu, a ostali likovi vieni su iskljuivo njegovim oima), otac (mali Marcel smatra ga gotovo svemoguim), majka (mali Marcel jako je vezan uz nju, ne moe zaspati bez njena poljupca), baka, djed (uvijek prigovara malom Marcelu zbog njegova izbora prijatelja), teta Leonie (ekscentrina, ne izlazi iz svog kreveta i bavi se samo promatranjem susjeda kroz prozor i saznavanjem pojedinosti o njima), slukinja Francoise, kuni prijatelji (Charles Swann koji je izgubio ugled u graanskom drutvu zbog enidbe za enu sumnjiva morala, a potajno se kree u mnogo viem drutvu, njegova ki Gilberte u koju se mali Marcel zaljubljuje)...
- impresionizam impresije iz prirode
- utjecaj filozofije Henryja Bergsona
- prikaz i kritika drutva

Marcel Proust - CombrayKratki sadraj- Roman poinje sjeanjem Junaka na praznike koje je kao djeak provodio s roditeljima u mjestu Combray u kui tetke Leonie. Tridesetogodinji Junak nesaniar provodi vei dio svojih noi u obnavljanju uspomena iz prolosti, koja postaje posebno ivom kad neki miris ili okus nehotice obnove u njegovu sjeanju davno minuli doivljaj. Tako zahvaljujui u aj namoenom kolaiu "madeleme" to uskrsava uspomenu na tetku Leonie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kua takav isti komadi kolaa u aju prije mnogo godina, malo po malo izranja iz zaborava sjeanje na obiteljsku kuu, vrt, crkvu, gradi i njegovu okoilicu. italac upoznaje lanove Junakove obitelji - majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energinu slukinju Francoise, zanimljivog susjeda Swanna.Saznajemo indirektno da Junak iznad svega oboava majku i baku, da voli umjetnost i da eli postati piscem, da se divi knjievniku Bergotteu, te da ne moe zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku no. Dva puta za etnju u combraysku okolicu imaju znaajnu ulogu u tom razdoblju. Na jednoj strani stanuje Swann sa enom Odette i kerkom Gilberte, dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de Guermantes, kojoj se Junak izdaleka divi i eli pribliiti. Na etnjama djeak doivljava ljepotu prirode, prieljkuje romantine susrete i promatra itelje gradia. Jednom nehotice prisustvuje neopaen ljubavnom sastanku izmedu kerke seoskog orguljaa Vinteuila i njene prijateljice, a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de Gurmantes. Iako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak pokuava opisati dojam koji su na njega uinili crkveni zvonici za vrijeme etnje koijom u okolicu Combraya.

O djelu-Combrayje prvi dio prvog romana Put k Swannu iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Po obliku to je roman memoara, jer je u njemu saet proli ivot pisca. Iako je povezan s ostatkom romana Put k Swannu, i uope cijelim ciklusom, moe se itati samostalno, i kao takav je potpuno razumljiv.LikoviJunak- Sredinje lice romana, iz bogate graanske obitelji (otac je lijenik i profesor s mnogo uspjeha), s knjievnim ambicijama, boluje od astme. Dogaaji u njegovom ivotu sentimentalne su prirode; to su ljubav prema majci i baki, ljubav prema Gilberti Swann, i ljubav prema vojvotkinji de Guermantes.Majka i baka- Dva slina lika; one su jedina uzvraena ljubav u ivotu Junaka i utjelovljuju iskrenost, portvovanost i skromnost. Protutea su sebinim i tatim likovima koji okruuju Junaka.Charles Swann- Bogat prijatelj Junakove obitelji, idovskog podrijetla, ljubitelj umjetnosti, priman i slavljen u visokom drutvu, velik poznavalac Vermeera i talijanskog slikarstva; za junaka on je model intelektualne, fizike i moralne elegancije.Francoise- Izvanredan lik, kuna pomonice - gazdarice, koja u svojoj odanosti tiranizira itavu obitelj, a jo vie sluinad koja je u njenoj vlasti. Pronicava, inteligentna i izvrstan psiholog, koje su jezik i reakcije za Junaka neiscpno vrelo otkria. Jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih likova u romanu.Gilberte- Ki Swannova, prva ljubav Junaka, od trenutka kada je za vrijeme jedne etnje combrayskom okolicom.Opis crkvenih zvonika- Znakovit je opis crkvenih zvonika vienih u kretanju iz koije - kako se promatra pomie u prostoru, tako da se mijenjaju odnosi izmeu zvonika. Tako je i sa ivotnim dojmovima: protjecanjem vremena mijenja se kut gledanja i isti motiv izgleda izmijenjen. Doivljaji su subjektivni i zato relativni, isto je s biima, ali i prostornim i vremenskim odnosima - oni se mijenjaju s promjenom odnosa prema svijesti koja ih odrava.Zakljuak- Proustovo je djelo moderno zbog tehnike tijeka svijesti, zbog monoloko - asocijativnog principa, zbog sinestezije, impresionistikog slikanja (ozraja) rijeima, zbog razlomljenosti vremena, velikog znaenja snova (nadrealizam), zbog esejistinosti...

Prostor i vrijeme- U jednom pismu Proust kae: - to se tie stila, nastojao sam odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku, uljepavanje i gotovo sve traene slike, da bih izrazio svoje duboke i autentine impresije i potovao prirodni tok moje misli.Proustse slui bojama kao impresionistiki slikar, stvarajui najprije ambijent koji obavija osjetila odreenim svjetlom i tonom, te na taj nain prua uvjete za postanak istih impresija.Proust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena. On nije poznavao sata, njegov se ivot odvijao izvan praktikog vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od njih zahtijeva socijalni ivot. On je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i sluio se njime samo za vlastita istraivanja. Proust nastoji posjedovati vrijeme u istom stanju, osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt koja nije drugo nego fenomen memorije. Umrijeti znai ne imati vie uspomena, znai pustiti vrijeme da pobjegne. Posjedovati vrijeme znai posjedovati prolost, sadanjost i budunost.

U slikama prirodeMarcel Proustnajvie panje posveuje cvijeu, drveu i moru. More, ta nepregledna snaga, to vjeno gibanje, ta vjena promjena, nalo je u Proustu svog velikog pjesnika. Beskrajna i nemirna povrina, koju su ljudi ukrasili brodovima, predstavljala je za njega princip mladosti: - Mladost je stanje prije potpunog ukruenja i zato u drutvu mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim oprenostima i to nas podsjea na neprekidno ponovno stvaranje primarnih elemenata prirode, koje vidimo kad smo na moru.Dnevnik itanja7. str. - ita i tone u san8. str. - sjeanje (asocijacije): stric-kovre: - Ili bih se, opet, u snu bez napora vratio u neko ve davno iezlo doba svoga nekadanjeg ivota; iznova proosjeao neke od svojih djetinjih strahovanja, kao to je ono da e me prastric uhvatiti za kovre; a toga je straha zapravo nestalo onoga dana time poinje novo doba u mom ivotu - kad su mi ih odrezali. Taj sam dogaaj bio zaboravio u snu, a sjetio sam ga se smjesta, im bih uspio da se, izmiui rukama strica, probudim; ali prije nego to bih se vratio u svijet snova, glavu bih iz opreza potpuno obloio jastukom.9. str. - trai djevojku iz snova: Moje je tijelo osjealo svu vlastitu toplinu u njezinu tijelu, pa je eljelo da se s njime zdrui, i ja bih se probudio... sav bih se predao jednom cilju: da je pronaem, kao to ine oni to odlaze na put da vide eljeni grad i zamiljaju da je zaista mogue u stvarnosti uivati drai sna.10. - 12. str. - zamilja da je u Combrayu kod djeda, u Tansonvilleu, sjea se svih soba u kojima je dosad spavao.
12. str. - NAVIKA: - Navika! Mona je da udeava mnogo to, ali je i vrlo spora; isprva nam ostavlja duh da cijele tjedne pati u provizornim prilikama, no usprkos svemu tome on je sretan kad je ve stekne; jer bez navike, samo uz pomo vlastitih sila, nikad ne bi bio kadar da nam neki stan uini pogodnim za stanovanje.13. - 15. str. - opis Combraya15. str. - opis bakinog ponaanja: - Baka bi trala po stazama svojim sitnim, zanesenjakim i isprekidanim korakom, koji su vie odreivala razna uzbuenja to ih je u njezinoj dui izazivala opijenost olujom, vjera u mo higijene, glupost moga odgoja i simetrinost vrtova, negoli njoj nepoznata elja da njezinu kao ljivu modru haljinu ne uprljaju blatne mrlje, koje bi je pokrivale do takve visine da je to za njezino sobaricu uvijek bio problem i uzrok oajanja.16. str. - bakina osobnost: Ali, jao, nisam ni slutio da moju baku za njezinih neprestanih etnja, mnogo vie negoli neznatno odstupanje njezina mua od dijete, aloste i mue brige zbog slabosti moje volje, zbog moga osjetljiva zdravlja, da je zabrinjava moja nesigurna budunost...str. - Dok bih se uspinjao na spavanje, tjeilo me samo to to e mama, kad ve budem u krevetu, doi da me poljubi. No taj je pozdrav trajao tako kratko... Zbog toga sam na kraju elio da taj pozdrav, koji sam toliko volio, doe to je mogue kasnije, pa da se tako produi vrijeme dok mama jo nije dola. Jer kad bih vidio da sam je razljutio, to bi potpuno unitilo sav onaj mir koji mi je donijela asak prije toga sagnuvi nad moj krevet svoje ljubljeno lice; pruala mi ga je kao hostiju za priest, iz koje e moje usne crpsti vjeru u njezinu istinsku prisutnost i mogunost da zaspim. Ali te veeri, kad je mama u mojoj sobi ostajala tako kratko, bile su ipak jo pune slasti u usporedbi s onima kad je na veeri bilo gostiju, pa mama zbog toga uope nije dolazila da mi kae laku no.

Svi ostali likovi odreeni su udaljenou i ulogom prema Junaku. - Mati i baka one su Junakova jedina uzvraena ljubav, jedina sigurnost. Nakon bakine smrti majka u sebi nosi i svoj i njen lik. - Swann podrijetlom idov, pripada visokom graanskom drutvu. - Swannova ena Odetta biva kurtizana. - Francoise - Vojvoda de Guermant - Gilberte Swannova ki markiza di Saint Lou - Glazbenik Vantea, njegova ki i njena prijateljica - Albertina se spominje tek kasnije i postaje Junakova zena; sumnjivog morala.

Prvi dio romana zapoinje prvom razinom Junakova sjeanja,koja se javlja kao posljedica buenja,te se on u polusnu linearno sjea soba u kojima je spavao i svog djetinjstva u Combrayu. To je sjeanje naporom volje. Druga i dublja razina Junakova sjeanja je osjetilna impresija,koja se javlja spontano iz mirisa i okusa kolaa madelaine: "Majka vidje da mi je hladno i ponudi da protiv svoga obiaja popijem malko aja...ona posla po jedan od onih kratkih i punanih kolaa koje zovu mala madelaine." Odjednom ga je preplavio osjeaj sree i ravnodunosti. U drugom gutljaju nije naao nita vie nego u prvome,ali shvatio je da je to u njemu probudilo istinu koju tek treba otkriti. Taj mu je osjeaj sve vie navirao dok ga nije prenuo i probudio u njemu davnu uspomenu na kola tete Leonie,koji je ona nedjeljom servirala uz lipov aj.