colloqvia marvliana xxvii · 2019. 12. 8. · venetian rule, and the republic of ragusa (modern-day...

COLLOQVIA MARVLIANA XXVII

Uredništvo

NEVEN JOVANOVIĆ (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

BRANKO JOZIĆ (Marulianum Split)

FRANCISCO JAVIER JUEZ GAacuteLVEZ (Universidad Complutense Madrid)

BRATISLAV LUČIN (Marulianum Split)

VLADO REZAR (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Colloquia Maruliana I-XVI bila su u potpunosti posvećena proučavanju života i djela Marka Marulića Od XVII sveska nadalje Colloquia Maruliana uz pri-loge o Marku Maruliću objavljuju i radove o drugim piscima i temama hrvatske književnosti humanizma i renesanse Redovito se tiskaju tekstovi sa znanstvenoga skupa što se održava svake godine u Splitu ali primaju se i drugi vrijedni priloziColloquia Maruliana I-XVI were entirely devoted to the study of the life and works of Marko Marulić From volume XVII on Colloquia Maruliana in conjunction with articles about Marko Marulić also publish articles about other writers and themes from Croatian Humanist and Renaissance literature Besides the papers ad-dressed to the conference held every year in Split other worthwhile contributions can also be accepted

COLLOQVIA MARVLIANA

XXVII

TEKSTOLOŠKI IZAZOVI HRVATSKE KNJIŽEVNE BAŠTINE

(II)

KNJIŽEVNI KRUG SPLIT

SPLIT 2018

ITALIAN POETRY IN EARLY MODERN DALMATIA THE STRANGE CASE OF HANIBAL LUCIĆ (1485-1553)

I v a n L u p i ć

UDK 8211311-109Lucić H Ivan Lupić Original scientific paper Stanford University Stanford California ilupicstanfordedu

The article announces the discovery of Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi a collection of poems written in Italian by Hanibal Lucić (1485-1553) one of the leading poets of the Croatian Renaissance Until now scholars have known only one book by Lucić his Croatian collection entitled Skladanja izvarsnih pisan razlicih published posthumously by Hanibalrsquos son Antun Like Skladanja Lucićrsquos Sonetti were published in Venice in 1556 in a beautiful quarto edition produced by Francesco Marcolini the printer of Skladanja The article describes this hitherto unknown publication and explains how it was discovered An edition of the bookrsquos contents is provided at the end of the article in the hope that Lucićrsquos Italian verse will be studied by scholars on both sides of the Adriatic and beyond Lucićrsquos Sonetti constitute an important document in the essentially multilingual history of the European Renaissance in this part of the world and they remind us how our focus on national literatures has in some cases rendered the multilingual aspects of the Renaissance tradition practically invisible

Key words Hanibal Lucić Hvar sonnet Italian poetry early modern Dalmatia history of the book Francesco Marcolini

An early version of this essay was delivered as a lecture at the Faculty of Humanities and Social Sciences at the University of Zagreb on January 10 2018 The essay has benefited from the assistance advice and support of Irena Bratičević Kathryn James Bratislav Lučin David Scott Kastan Stephen Orgel and Misha Teramura Part of the research was supported by a fellowship from the Beinecke Rare Book and Manuscript Library at Yale University It may not be without interest given the topic that the essay was conceived in Paris written in Zagreb New Haven San Francisco Pasadena Satildeo Paulo and Montevideo and revised in Buenos Aires

6 Colloquia Maruliana XXVII (2018)

1

Hanibal Lucić (1485-1553) a Dalmatian patrician from the Island of Hvar is generally considered to be one of the most accomplished poets of the Croatian Renaissance While never publishing his poetry in print during his lifetime he maintained literary friendships with his contemporaries and was known as a poet through the manuscript circulation of his work For both Dalmatia then under Venetian rule and the Republic of Ragusa (modern-day Dubrovnik) manuscript circulation in the early modern period was the norm and only occasionally did poets who lived east of the Italian peninsula publish their poetic compositions in print When they did so they normally turned to Venetian printers1 It was in a book published in Venice in 1549 that we find Lucićrsquos poetic virtues described at length in two poems written in Italian by Ludovik Paskalić (c 1500-1551) his friend and admirer from Kotor (Cattaro) Paskalićrsquos reference to Lucićrsquos blond hair tells us that the two must have also met in person and so his encomium is likely to be more than a polite and distant gesture extended from one compatriot to another2 Indeed

1 Still the only attempt at a comprehensive bibliography of South Slavic books printed in Venice in the early modern period is Werner Schmitz Suumldslavischer Buchdruck in Venedig (16-18 Jh) Untersuchungen und Bibliographie (Giessen Wilhelm Schmitz Verlag 1977) While extremely useful Schmitzrsquos work needs updating in the light of more recent studies and discoveries South Slavic books it should be noted were also occasionally published in other Italian cities The neglect suffered in Italian scholarship by Slavic books printed by Italian printers is best illustrated by Miguel Bat t lor i rsquos preface to Maria C Napoli Lrsquoimpresa del libro nellrsquoItalia del seicento La bottega di Marco Ginammi (Napoli Guida Editori 1990) where it is stated that Napoli rightly excludes Slavic books from her consideration because these have already been studied by Slavicists (7) The author herself however when noting the absence of the books published in Slavic languages from her bibliography adds the following footnote raquoLa ricerca comunque sarebbe interessante ed andrebbe seguita con la collaborazione di uno slavista parte in Italia e parte in Yugoslavialaquo (11) On Ginammirsquos editions of Croatian works some of them previously unrecorded see Ivan Lupić raquoPosvetne poslanice u drugom izdanju Držićeve Tirene (1607)laquo Filologija 67 (2016) 65-98

2 Rime volgari di M Ludovico Paschale da Catharo Dalmatino non piu date in luce (In Vinegia Appresso Steffano amp Battista Cognati al Segno de S Moise 1549) L3r-L4v The recent edition of Paskalićrsquos 1549 collection of verse unfortunately excludes the poems from the second half of the book introduced as raquoRime diverselaquo among which are found the two poems addressed to Lucić see Ludovico Paschale da Catharo Dalmatino Rime Volgari non piugrave date in luce (Venezia 1549) ed Luciana Borsetto (Alessandria Edizioni dellrsquoOrso 2016) Borsettorsquos title is therefore misleading as she does not provide an edi-tion of Rime volgari in its entirety The second half of the book is crucial for understanding Paskalićrsquos poetic network in Dalmatia and beyond Borset to discusses it in a separate essay raquoDella laude soave cibo de i nomi degni drsquoonori sulle Rime diverse di Ludovico Pas-calelaquo in Književnost umjetnost kultura između dviju obala Jadrana III Letteratura arte cultura tra le due sponde dellrsquoAdriatico III ed Nedjeljka Balić Nižić Luciana Borsetto

7Ivan Lupić Italian Poetry in Early Modern Dalmatiahellip

the city of Hvar was in the sixteenth century a major bustling port where travelers from many different places met and where news arrived faster than elsewhere in Dalmatia3 So much so that in one of his poetic epistles addressed to a friend in Split today the largest Dalmatian city on the eastern coast of the Adriatic Lucić casually refers to that city as an out-of-the way corner Living in the city of Hvar on the other hand meant being fully connected with the rest of the world4

When he praises Lucić however Paskalić fails to tell us anything specific about his poetic compositions including whether they are to be admired in Croa-tian Italian or Latin Paskalić himself as far as it is possible to ascertain only wrote in Italian and Latin but as a native of Kotor he grew up speaking the Slavic vernacular his mother tongue and must have read poetry in all three languages It is a fascinating feature of Dalmatian cultural history that in the course of the sixteenth century so much literature was written in Croatian by authors from Dubrovnik yet their Slavic neighbors in Kotor seem to have written poetry exclu-sively in Italian and Latin Like most of Dalmatia excepting Dubrovnik Kotor was under Venetian rule but other Dalmatian cities gave birth to poets who switched between Croatian and Italian with great ease and often left us oeuvres bilingualmdashand sometimes trilingual the third language being Latinmdashin character Paskalić encourages Lucić to continue writing given the excellence of what he has written so far and predicts that Lucićrsquos fame will extend far and wide More importantly Lucićrsquos fame will be Hvarrsquos fame and the city will be able to compete with the glory of Florence raquoOnde con Arno agrave paro Andar potragrave la tua Cittaacute di Farolaquo5 But when in the lines that follow Paskalić mentions Lucićrsquos raquonew Dalmatian lyrelaquo (raquoIl suon leggiadro srsquooda Della tua nuoua Delmatina Liralaquo) it remains fundamentally unclear what in linguistic terms is meant by Dalmatian and who exactly will be able to appreciate not just the sounds but the meanings of Lucićrsquos poems

Lucić does not seem to have cared for poetic fame as much as his friend from Kotor did So far as we know he never published anything in print during his lifetime and his surviving poems often dwell on their own artistic inadequacy Indeed it seems probable that Lucićrsquos poetry would have entirely vanished had it not been for the efforts of his son Antun Lucić who three years after his fatherrsquos

and Andrijana Jusup Magazin (Zadar Sveučilište u Zadru 2013) 209-33 On Lucićrsquos blond hair see also Marko Marulićrsquos poem raquoAd Phoebum pro Hannibale iuuene poeticę studiosolaquo in Marko Marulić Latinski stihovi ed and trans Bratislav Lučin and Darko Novaković (Split Književni krug 2005) 144-47

3 See for instance raquoItinerario di Giovanni Battista Giustiniano sindico in Dalmazia ed Albanialaquo from 1553 published in Commissiones et relationes Venetae vol 2 1525-1553 ed Simeon Ljubić Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 8 (Zagabri-ae Sumptibus Academiae scientiarum et artium 1877) 222

4 raquoZatvoren tamo tja ne čuješ u kutu mornarom kako ja koji sam na putulaquo Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića Stari pisci hrvatski 6 (Zagreb JAZU 1874) 270 The epistle is addressed to Jeronim Martinčić

5 Rime volgari di M Ludovico Paschale da Catharo Dalmatino L4r


death traveled to Venice with Hanibalrsquos literary remains and committed them to print6 Published in a beautiful quarto edition by the Venetian printer Francesco Marcolini Lucićrsquos Skladanja izvarsnih pisan razlicih (the unpretentious title translates as Collections of Diverse Excellent Poems) contains everything that survives from the poetrsquos Croatian oeuvre (see Figure 1)7 Except in one instance we have no early manuscript witnesses of his poems and the autographs that Antun inherited and took to Venice to be printed have perished forever8 Because Antun was as the title page explicitly states the sponsor of the printed edition we can assume that the edition is a faithful record of what Hanibal had left behind when he died9

It is apparent from how Skladanja is structured that Antun decided not to intervene as an editor deciding instead to print his fatherrsquos poetry as he found it including the prefaces originally written by Hanibal for the manuscript circulation of specific works The collection thus opens with Hanibalrsquos preface to his transla-tion of one of Ovidrsquos Heroides written in 1519 during an outbreak of the plague and addressed to Jeronim Martinčić Hanibal tells us that at some point shut up in

6 Antun was Hanibalrsquos illegitimate son and the sole heir of his estate The relevant sentence from Hanibalrsquos will captures well the harmony of their relationship raquoprimum et ante omnia lasso tutti li miei beni mobili et stabili ad Antonio mio fiol naturale in rason qualunque action et jurisdiction et di tutte le cose preditte lo instituisco et fazzo et voglio el sia mio herede universale et commissario et questo primum per esser lui mio fiol natural deinde per haverne servito ed obedito cordialmente in tutti mij bisogni et commandamenti deinde per amor di Diolaquo quoted from Grga Novak raquoTestamenat Hanibala Lucića i njegove neveste Julijelaquo Prilozi za književnost jezik istoriju i folklor 8 (1928) 117-34 at 121

7 Scladanya izuarsnich pisan razlicich poctouanoga gospodina Hanibala Lucia vlas-telina huarschoga choye cini stampati u Bnecich sin gnegov Antoni na chon tissuchia i petsat i pedeset i sest godisch od poroyenya slaunoga spasiteglia nasega Isucharsta na deset miseca zugna (In Venetia Per Francesco Marcolini 1556) I take scladanya to mean collections rather than as is usually the case compositions see Gioacchino Stul l i Vocabo-lario italiano-illirico-latino vol 1 A-I (Ragusa Antonio Martecchini 1810) sv compi-lazione which is defined as raquoslaganje zbiranje skladanje collectiolaquo Borset to (raquoDella laude soave cibo de i nomi degni drsquoonorilaquo 227) argues that skladanja means harmonies and even goes so far as to connect the term to Paskalićrsquos mention of Lucićrsquos raquoarmonia celestelaquo I find the suggestion far-fetched The title seems to me unremarkable and when considered as a whole clearly points to Antun as its deviser

8 The only early manuscript copy of a poem by Lucić is found in a seventeenth-century miscellany preserved in the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb as MS I a 44 The poem in question is raquoJur nijedna na svit vilalaquo and it probably ultimately derives from Skladanja rather than from a separate manuscript tradition

9 It is possible to assume as has occasionally been done that Skladanja represents only a selection of Lucićrsquos works If so we would have to imagine Antun choosing some works for publication and discarding others without mentioning the fact Since the publica-tion of Skladanja is clearly an act of filial piety I find it unlikely that any of Hanibalrsquos surviv-ing poems would have been excluded from the book and discarded forever


his house on account of the plague he amused himself by going through his books and papers most of which had lain neglected for a long time raquoRegarding them with fresh eyes as if they belonged to someone elselaquo he writes raquoI condemned and threw aside almost all of themlaquo The only thing he selected from this pile of vernacular writing was his translation of Ovidrsquos heroid from Paris to Helen which seemed to him to survive the test of time mostly because he only changed Helenrsquos dress raquoAnd whatever is beautiful by itselflaquo he reasons raquocannot be entirely ugly no matter how you dress itlaquo10 In other words Lucić chose to share this particular poetic composition because it preserved little of him It is a lovely tribute to the Renaissance faith in creative imitation and a typical example of Lucićrsquos frequently professed modesty Nevertheless it seems that the things Lucić temporarily threw aside were not destroyed and that they eventually found their way into the collec-tion published by Hanibalrsquos son Antun Among these were some fine love poems upon which Lucićrsquos poetic reputation chiefly rests11

Despite a considerable body of critical and historical work devoted to Lucićrsquos career as a poet an important fact has escaped attention for centuries When An-tun Lucić went to Venice with his fatherrsquos literary remains he carried with him manuscript material that was to be digested into two books not one Francesco Marcolini the printer who published Lucićrsquos Skladanja also produced in the same year an edition of Lucićrsquos Italian verse entitled Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi (The Sonnets of Master Hanibal Lucić of Hvar Written to Diverse People) Although this book is not mentioned in any of the existing bibliographies of early modern printed books written by Croatian authors I have discovered two complete copies of it and one defective one all held outside Croa-tia In this essay I describe this hitherto unknown publication and explain how I discovered it I also provide in an appendix an edition of its contents in the hope

10 raquoMeu kojimi došadši mi na ruku nikolika moja davnjena od pisni našega jezika sladanrsquoja i kako no jure ne moja razgledavši jih i pogrdivši odvrgoh malo ne sva Nu meu ine namirih se na onu bludnu knjigu koju izvrsni pisnivac Ovidij mnogo hitro od strane Pariževe izmisli [] koju ja istu knjigu iz latinske odiće svukši u našu hrvacku nikoliko jur vrimena bih priobukal i nikako mi se ne učini da je sa svim pogrrsquojenrsquoja dostojna more biti za toj čto u njoj ničtore moga ne biše nego sama taj priobuka a čto no samo sobom jest lipo u čto hoćrsquo da obučeš grubo sa svim biti ne morelaquo Pjesme Petra Hektorovića i Hani-bala Lucića 185 Translations throughout are my own Note that Lucić explicitly refers to his (and Martinčićrsquos) language as Croatian (raquou našu hrvacku [] priobukallaquo)

11 It is evident even from Lucićrsquos letter to Martinčić that in addition to Ovidrsquos heroid in Croatian he sent him other vernacular poems as well leaving it to Martinčić to decide whether they are to be released into the world (raquoodlučih ne držati veće sakrvenu ni nju ni ostale od takova razloga moje kakove takove pisni od davna složene [] Evo ti jih dake poklanjam kako za zaklad i za spomenu moje velike s tobom prijazni a ti ako ti se vidi izvedi jih na dvorlaquo Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 186) It is not clear from Skladanja whether the love poems that in this book follow Ovidrsquos heroid are the poems sent to Martinčić but they may very well have been


that Lucićrsquos Italian verse will be studied by scholars on both sides of the Adriatic and beyond Lucićrsquos Sonetti constitute an important document in the essentially multilingual history of the European Renaissance in this part of the world and they remind us how our focus on national literatures has in some cases rendered the multilingual aspects of the Renaissance tradition practically invisible I wish to recreate this special Renaissance flavor by publishing in a Croatian scholarly journal an essay written in English about a book written by a Dalmatian published in Italian and first discovered in the United States I offer it as a first step toward the multiculturalism that we profess and as a reminder that the global Renaissance like charity begins at home

2

It has not been entirely unknown to scholars of the Croatian Renaissance that Hanibal Lucić wrote poetry in Italian In fact a handful of Lucićrsquos Italian poems have been available in print since the second half of the nineteenth century when the Yugoslav Academy of Sciences and Arts (today the Croatian Academy of Sciences and Arts) in its efforts to assemble within a single editorial project the diverse strands of the Croatian literary tradition published Lucićrsquos works alongside the works of another poet from the Island of Hvar Petar Hektorović (1487-1572)12 The Academy edition of Lucićrsquos works included a reprint of his 1556 Croatian collection Skladanja izvarsnih pisan razlicih but also six Italian sonnets found in a nineeteenth-century manuscript Sebastijan Žepić the editor of Lucićrsquos writings does not mention this manuscript in his prefatory note on the sources used for the edition which may suggest that he stumbled upon it late in the editorial process and simply decided to include these poems at the end of the book He introduced the six Italian sonnets under a generic titlemdashSonetimdashand added a brief footnote that ran as follows raquoSonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi Con privilegio In Venetia Per Francesco Marcolini MDLVI Iz priepisa u knjižnici jugoslav akademije br 867laquo The information given in Italian suggests that this was a printed book but the sentence added in Croatian tersely notes that the poems are taken raquofrom a transcript kept in the Library of the Yugo-slav Academy number 867laquo Žepić does not say anything more about his source

12 See the publication mentioned in note 4 above Before the Academy edition Lucićrsquos Skladanja reappeared in the first half of the nineteenth century Hanibala Lucića Hvaranića Hvarani-na Skladanja pisana 1495-1525 ed Antun Mažuranić (Zagreb Tiskom kr povl narodne tiskarnice Dra Ljudevita Gaja 1847) There had been several early Venetian reprints of the collection both in the sixteenth and the seventeenth century but the publication his-tory of Skladanja is a topic that deserves separate discussion I have discovered at least one sixteenth-century edition of Skladanja previously unknown to scholars


how the transcript reached the Academy who might have copied it and when and what might have served as its source13

Perhaps because there were only six of them Lucićrsquos Italian sonnets have suffered considerable neglect It is clear however that critics avoided them for other reasons as well Since the national revival in the mid-nineteenth century Croatian literary historians have been almost exclusively interested in showing the distinctiveness of the Croatian literary tradition which meant dwelling on what had been written in Croatian rather than in Latin or Italian14 When the poetry writ-ten in Italian happened to be praising Venetian officials as was the case with the handful of Lucićrsquos sonnets the national agenda merged with the patriotic agenda and Lucić in a way had to be saved from himself by simply being ignored It is somewhat harder to understand why Italian literary historiography often intent on showing the imitative nature of Dalmatian literature and the superiority of its Ital-ian models similarly failed to offer a critical assessment of Lucićrsquos Italian verse Instead Italian scholarship has kept repeatingmdashquite wrongly as it happensmdashthat Petar Hektorović another famous writer from the Island of Hvar and Lucićrsquos contemporary composed a poem in Italian and included it in his predominantly Croatian collection of poetry entitled Ribanje i ribarsko prigovaranje published in Venice in 156815

13 Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 293 The transcript in question is still preserved in the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb but it has been assigned a new shelf-mark (MS II b 77)

14 An isolated attempt to discuss Croatian poetry written in Italian at some length is Đuro Koumlrbler raquoTalijansko pjesništvo u Dalmaciji 16 vijeka napose u Kotoru i Dubrovni-kulaquo Rad JAZU 212 (1916) 1-109 Koumlrbler focuses on the sixteenth century and on the poets from Dubrovnik and Kotor

15 For a prominent example see Sante Graciot t i raquoPer una tipologia del trilinguismo letterario in Dalmazia nei secoli XVIXVIIIlaquo in Barocco in Italia e nei paesi slavi del sud ed Vittore Branca and Sante Graciotti (Firenze Leo S Olschki 1983) 321-46 raquoDi Et-toreo (Petar Hektorović) ci egrave conservato un sonetto italiano (anche questo si puograve leggere in op cit p 177) dedicato ad Antonio Lucio figlio del poeta Annibale (Hannibal Lucić) nel quale sonetto la celebrazione prende lrsquoavvio e si sviluppa attorno al motivo della luce implicito nellrsquoipotetico etimo italiano (ed egrave interessante questa etimologizzazione su base linguistica romanza e non slava) del cognome del celebratolaquo (334) It is amusing that Gra-ciottirsquos claim about Italian etymology and Croatian names is founded upon a misattribution as the 1568 publication explicitly states the author of the sonnet in question is Vincenzo Vanetti (Ribanye i ribarscho prigouaranye [In Venetia Appresso Gioanfrancesco Camotio 1586] N1v-N2r) Vanetti was a physician from Pesaro who practiced on the Island of Hvar It is hardly surprising that someone writing in Italianmdashbe he Italian or Croatianmdashplays with Italian etymology Nevertheless Graciot t i has found his own etymological point so appealing that he repeats it together with the misattribution in a more recent publication raquoLe molte vite dellrsquoitaliano lsquode lagrave marrsquo fra Quattro e Cinquecentolaquo Atti e memorie della So-cietagrave dalmata di storia patria 341 (2012) 9-28 at 17 The mistake originates with Arnolfo


While Hektorović did not write any poems in Italian he did write a long and fascinating prose epistle in which he provided an extensive commentary on an Italian poem sent to him by Vincenzo Vanetti Because thoroughly apolitical Hektorovićrsquos Italian writing found a Croatian translator sooner than Lucićrsquos Italian sonnets16 When Lucićrsquos six sonnets were finally translated by Tonko Maroević into Croatian in 1987 the translator complained about the long-term neglect correctly observing the ideological difficulty while still unwilling to claim for the sonnets the artistic status enjoyed by Lucićrsquos Croatian poems raquoLucićrsquos six Italian sonnets [] have constituted something of a blemish within his literary oeuvre They have not been reprinted since 1874 and they are mentioned only in passing almost apologetically and with disdain True they are entirely conventional in character and no more than mediocre in quality However our literary historians seem primarily to have disliked the poetrsquos subservient attitude toward the Vene-tian officialslaquo17 Maroević was also the first to return to the manuscript in which Lucićrsquos sonnets were preserved This is what he wrote about it raquoThe sonnets are preserved in a much later transcript kept in the Library of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts in Zagreb as manuscript number 867 This handful of leaves is entitled Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi The note in the manuscript tells us that they were taken from the first edition of Skladanja izvarsnih pisam [sic] razlicih published in Venice Per Francesco Marcolini MDLVIlaquo18 Maroević goes on to scold his editorial predecessor for being inac-curate when transcribing from the manuscript without himself saying anything

Bacot ich raquoRimatori dalmati nel Cinquecentolaquo Archivio storico per la Dalmazia XXI 125 (1936) 177-80

16 Mladen Nikolanci raquoPetra Hektorovića inojezične sitnicelaquo Hvarski zbornik 4 (1976) 345-55 It is worth observing that Hektorovićrsquos compositions in Latin and Italian were interspersed with his Croatian works in the 1568 edition of Ribanye i ribarscho prigouaranye The Academy edition however printed the Croatian works first while grouping the Latin and the Italian texts at the end under the revealing title raquoInojezične sitnicelaquo (raquoForeign Trifleslaquo) Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 173

17 raquoCiklus od šest Lucićevih talijanskih soneta [] je ostao pomalo tamna mrlja u njegovu literarnom korpusu Nikada poslije 1874 nije objavljivan a o njemu se govori samo usput gotovo sa stidom i omalovažavanjem Istina sasvim je konvencionalnog karaktera i jedva prosječnog dometa Međutim našoj književnoj povijesti kao da je ponajviše smetao zbog udvornog odnosa prema mletačkim vlastodršcimalaquo Tonko Maroević raquoHanibal Lucić pjesnik lsquomornarom na putursquo (uz prepjev njegovih talijanskih soneta)laquo Dani hvarskog kazališta 13 (1987) 231-48 at 236

18 raquoSoneti su sačuvani u jednom znatno kasnijem prijepisu što se čuva u knjižnici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu kao rukopis pod signaturom 867 Tih nekoliko listova naslovljeno je Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a di-versi Naznaka na rukopisu govori da su uzeti iz prvoga izdanja Skladanja izvarsnih pisam razlicih tiskanog u Veneciji Per Francesco Marcolini MDLVIlaquo Maroević raquoHanibal Lucić pjesnik lsquomornarom na putursquolaquo 237


more about the manuscript or about any copies of Skladanja in which these Italian sonnets were to be found

Like everyone else I first became interested in the question of Lucićrsquos Italian verse because of the verse he wrote in Croatian and especially because Lucićrsquos Croatian verse was published in Venice in 1556 I wanted to learn more about this particular book its later editorial history and the copies of it that have survived Croatian scholars from the nineteenth century onward have depended almost exclusively on the only copy preserved in Croatia owned by the National and University Library in Zagreb (shelf-mark RIIC-8o-74)19 It was the copy that served as the basis for both nineteenth-century editions of Lucićrsquos Croatian works Neither of these editions however pointed out that the Zagreb copy is defective It lacks at least one leaf at the end (it collates A-P4 R3) It is possible that this defect in the Zagreb copy the absence of R4 led Maroević to assume that more than one leaf was missing and that the edition possessed another quire containing the six Italian sonnets Anyhow it is clear from what Maroević wrote in 1987 that he thought the six Italian sonnets had been part of Skladanja Lucićrsquos Croatian collection from 1556 and that they had been copied from there by an unidentified scribe whose transcript eventually reached the Yugoslav Academy of Sciences and Arts

Croatian scholarship mentions only one other copy of Skladanja preserved in the British Library in London (shelf-mark G18453)20 My own research has revealed further copies complete as well as defective but even the British Library copy would have been enough to prove that Skladanja contained only one more leaf and that the six Italian sonnets could not have been found in any of its copies21 The final leaf (R4) features on its recto the printerrsquos device but also the register of quires (see Figure 2) The register makes clear that the final quire was quire R The verso of the final leaf features a woodcut depicting a poet crowned with laurels (see Figure 3) One would want it to be a portrait of Lucić but it is clearly a portrait of Petrarch recycled by Marcolini from his previous publications

My own consultation of the transcript of Lucićrsquos six Italian sonnets kept in the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb (MS II b

19 The Zagreb copy has been digitized it can be accessed here httpstarinskhrBastinaknjigeLucic_SkladanyaSkladanyahtml

20 See most recently Amir Kapetanović Jezik u starim versima hrvatskim (Split Književni krug 2016) 111 Drawing on outdated scholarship Kapetanović wrongly states that the British copy is today held in the British Museum

21 Additional copies of the 1556 edition of Skladanja currently known to me are found in the following repositories Forligrave Biblioteca Comunale raquoA Saffilaquo Raccolte Piancastelli Sala O Sez Stampatori Marcolini 52 (like the Zagreb copy this copy lacks the final leaf I would like to thank Antonella Imolesi for confirming the defect) Paris Bibliothegraveque na-tionale de France shelf-marks YM-24 and 4-BL-2357 (two complete copies one of which is kept in Bibliothegraveque de lrsquoArsenal [4-BL-2357] the Arsenal copy formerly belonged to Bibliothegraveque Mazarine)


77) convinced me nonetheless that it had been made from a printed book I also became convinced that the transcript was made from a defective copy Both title leaves found in the transcript suggest that the sonnets were printed22 Furthermore the scribe was careful to note the recto and the verso sides of the leaves he was copying (marking them A and B) even though these did not match the recto and verso sides of his own transcript Finally at the end of the transcript we find a catchword (raquoALlaquo) which suggests that more text was to follow But despite the catchword the final page of the manuscript is left blank Since as I have shown the transcript could not have been made from Skladanja it became clear to me that there must have been another book published by Marcolini in 1556 that it contained Lucićrsquos Italian poetry and that the Zagreb transcript was in fact a tran-script of a defective copy

It is easier to find something when one knows what one is looking for I have managed to locate three copies of Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi published in Venice by Francesco Marcolini in 1556 (Figure 4) These copies enable us both to recover Lucićrsquos Italian oeuvre in its entirety and to explain the mystery of the Zagreb transcript While two copiesmdashone held by the Beinecke Rare Book and Manuscript Library at Yale University (shelf-mark 2003 1238) and the other by Biblioteca Universitaria in Pavia (shelf-mark MISC 8 - T 245 n 6)mdashare complete the third copymdashheld by Biblioteca Marciana in Venice (shelf-mark MISC 3053 015)mdashcontains only the first quire The Marciana copy therefore seems to have served as the source for the Zagreb transcript as both break off after the sixth sonnet Further details make this explanation certain The Marciana copy belonged to Don Joseacute Doncel y Ordaz who gave it to Giuseppe Valentinelli a librarian in the Marciana from 1841 and the libraryrsquos director from 1845 onward The copy reached the Marciana in its defective state bound (as num-ber fifteen) with thirty-seven other works into a composite volume Most of these works all very short belong to the nineteenth century Lucićrsquos book is the only book in the volume dating from the sixteenth century23 While himself interested in Dalmatian bibliography a field to which he actively contributed Valentinelli also cultivated a friendship with Ivan Kukuljević Sakcinski the most important Croatian bibliographer of the nineteenth century24

As its old shelf-mark testifies the Zagreb transcript originally belonged to Kukuljević whose library was purchased by the Yugoslav Academy of Sciences

22 The first title leaf belonging to the wrapper reads raquoSonetti di Messer Annibale Lucio Lesignano Stampati in Venezia 1556laquo The second reads raquoSonetti di Messer Ani-bal Lucio Lesignano scritti a diversi Con privilegio In Venetia Per Francesco Marcolini MDLVIlaquo

23 I would like to thank Paola Margarito for answering my questions regarding the provenance of the Marciana copy

24 On Valentinelli and Kukuljević see Petar Rogul ja raquoGiuseppe Valentinellilaquo Crkva u svijetu 27 (1992) 78-81 Tomislav Jakić raquoIvan Kukuljevićmdashbibliofil i bibliograflaquo Vjesnik bibliotekara Hrvatske 21 (1975) 1-16


and Arts in the second half of the nineteenth century It was listed in the 1867 catalogue of Kukuljevićrsquos collection in the section devoted to manuscripts without any indication that it had been transcribed from a printed book25 However a letter sent from Valentinelli to Kukuljević on August 7 1858 explicitly mentions the Marciana copy and gives a detailed description of it including the fact that it is defective26 It is clear from the letter that Valentinellirsquos response was prompted by a query received from Kukuljević who had come across a mention of the book in one of the Marciana catalogues but did not know what it contained Further letters that passed between Valentinelli and Kukuljević show that once informed of its contents Kukuljević wanted the book to be sent to him However because the book was part of a composite volume Valentinelli was not allowed to take it out of the library Instead he offered to employ a reliable amanuensis to copy Lucićrsquos Sonetti for Kukuljević at a reasonable price27 The job was finished in December 1859 the amanuensis being raquoslow but accuratelaquo and the transcript was mailed to Kukuljević on December 1228 The only thing that remains puzzling here is the fact that two great bibliographers from the nineteenth century both interested in Dalmatian literature knew of the existence of Lucićrsquos printed book but failed to communicate this important piece of information to the scholarly public If they did so the information has not been registered by the scholars working on Hanibal Lucić

The two complete copies of Lucićrsquos Sonetti also belong to composite volumes The Pavia copy is still bound together as number six with ten other works No

25 See Jugoslavenska knjižnica Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (Zagreb Knjigotiskar-na Dragutina Albrechta 1867) 14 The entry reads raquoLucio Annibale da Lessina Sonettilaquo It is listed in the foreign manuscripts section as number 6 within subsection 12 (raquoCarmina Pjesmotvori u inostranih jezicih izpjevani od jugoslavenskih ponajprije pjesnikalaquo which translates as raquoCarmina Poems in foreign languages composed by primarily South Slavic poetslaquo)

26 Valentinellirsquos letter is found among Kukuljevićrsquos papers preserved in the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb MS XV 23AI 131(46) Valenti-nelli gives the dimensions of Lucićrsquos Sonetti as well (195 x 15 cm)

27 In a letter dated September 13 1859 Valentinelli writes raquoNon posso mandarle negrave il Rasgovaranje negrave i Sonetti del Lucio perchegrave ambedue queste opericciuole legate in miscellanee che non possono essere mandate fuori di Biblioteca Ne ho giagrave parlato con un buon amanuense ed Ella potrebbe averne la copia per cinque fiorini nuovi il primo egrave di 40 pagine e un porsquo difficile per uno che non conosce il croato ma Ella potrebbe assicurarsi della fedeltagrave della copia perchegrave il proposto egrave uno dersquo migliori trascrittorilaquo Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb MS XV 23AI 131(51) The Croatian book mentioned by Valentinelli is the 1555 Rasgovarange megiu papistu i gednim Luteran featuring a false Paduan imprint this early document of Croatian Protestantism was in fact published in Tuumlbingen

28 Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb MS XV 23AI 131(52) letter dated December 12 1859 raquoSpero che ne sarete contento dacchegrave lrsquoAmanuense egrave tardo ma esattolaquo


common logic apart from size can be discovered in the volume The works are all in Italian29 The Beinecke copy which is the only one I have consulted in person is today a separate item and was purchased as such by the library from Hesketh and Ward Ltd in 1998 According to the information provided by the dealer at the time of purchase the book originally belonged to the library of Cardinal Ludovico de Torres (1533-1583) Archbishop of Monreale from 1573 until his death His ex libris was apparently written above the title but only descenders of letters are visible today (Figure 4)30 Number sixteen written in the right top corner suggests that this copy was at some point also part of a larger composite volume but it is now impossible to discover what other works were bound with Lucićrsquos Sonetti and whether this was done while the volume was in the Archbishoprsquos library or later Anyhow the fact that all three surviving copies were included in composite volumes may help explain why Lucićrsquos Sonetti have escaped notice for so long In all three cases Lucić was buried among other authorsrsquo works and library catalogs may not have properly recorded his existence

3

Ever since the publication of Lucićrsquos six sonnets in the 1874 Academy edition of his works we have known one part of Lucićrsquos Italian oeuvre but we have not realized that this was only one part and that its meanings also depend on what is found in the rest of the collection While we have discovered something new we are also confronted with something joined with it that we have known all along and have not particularly relished To encounter again Lucić as an encomiast of Venetian rule on the Island of Hvar is to be forced to reconsider something we have largely decided to suppress in our constructions of the poetrsquos reputation As soon as Lucićrsquos political poetry officially entered Croatian literary historiography in the Academy edition it was seen to require explanation Franjo Rački the first president of the Academy offered a reading of the six Italian sonnets that in some measure endeavored to exculpate Lucić The excessive praise of Venetian officials was seen by Rački as an expression of the local conflict between the islandrsquos patricians and its people To turn to the Venetians in order to praise them meant according to this reading to protect the rights of the aristocracy against those that threatened them by rebellion from within Among the Venetian territories in early modern Dalmatia Hvar was notorious because of a major popular rebellion

29 I would like to thank Maria Paola Invernizzi for sending me the list of contents of the volume

30 I would like to thank Diane Ducharme for checking the Beinecke accession records at my request these are not available to readers On the library of Ludovico de Torres see T Kimbal l Brooker raquoWho Was L Tlaquo The Book Collector 47 (1998) 508-19 48 (1999) 32-53


that took place in 1510-1514 and as a result of which many patricians lost lives property and family members31

The problem with this reading is that Lucićrsquos poetry of praise is not an iso-lated example in early modern Dalmatia nor is it in any way peculiar to the Island of Hvar Lucićrsquos poetic glorifications of Venetian rule cannot in other words be explained away as mere expressions of local rivalries Franjo Božićević Lucićrsquos contemporary from the city of Split similarly wrote poems ardently praising Venetian administrators Although Božićevićrsquos poems were composed in Latin and did not reach print until the twentieth century he was rebuked for them in very strong terms by Miroslav Marković his modern critical editor The task was perhaps made easier by the fact that Božićević did not leave us poetry in Croatian by which to be remembered and for which to be excused Markovićrsquos assessment is worth quoting at length because it shows how in the course of several sentences he loses patience with the poet he is editing It also shows to what extent the criticrsquos judgment is guided by his own ideological position raquoBoth the external and the internal political situation forced the patrician Božičević into the embrace of the Venetian lords in Split the Turks outside the city and the people inside it All that is understandable Still Božičevićrsquos glorification of various occupying powerholders both great and small exceeds all measure and cannot in any way be justified not by the political situation mentioned above nor by the influence of humanism and the Renaissance extending from Italy Božičević roots for the Venetians with his whole being [] [He] simply melts when he deifies Venetian occupiers employing all his poetic skill in the enterprise [] [Finally Božičević becomes] a poor poet-beggar who like a child observing a lollipop in someone elsersquos hand envies his rich Venetian friends their material wealthlaquo32

Although he praises Lucić does not melt although he must have seen many a lollipop in a Venetian hand he is not jealous of it in his sonnets Lucićrsquos admi-ration of Venetian virtues often articulated through a complex mythological or historical allusion appears at times so excessive that it tests credulity This excess

31 Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića XLI-XLII32 raquoI spoljašnja i unutrašnja situacija terala je patricija Božičevića u zagrljaj mletačkih

kneževa u Splitu spolja Turci a iznutra pučani Sve je to razumljivo Pa ipak Božičevićevo kovanje u zvezde raznih okupatorskih vlastodržaca krupnih i sitnih prelazi svaku meru i ne može se ničim pravdati ni gornjom političkom uslovljenošću ni kulturnim zračenjima humanizma i renesansa [sic] iz Italije On je dušom i srcem za Mletke [On se] prosto topi kad deifikuje mletačke okupatore stavljajući tome u službu čitavu svoju pesničku veštinu [Konačno Božičević se pretvara] u ubogog pesnika-prosjaka koji kao dete na šećerlemi u tuđoj ruci zavidi svojim bogatim mletačkim prijateljima na materijalnim do-brimalaquo Pesme Franja Božičevića Natalisa ed Miroslav Marković (Beograd Naučno delo 1958) 10 The rhetoric is of course redolent of the official language of socialist Yugoslavia especially in discussions of the Second World War I use the form Božićević rather than Božičević on this point see Dušan Berić raquoFranjo Božićević (Franciscus Natalis) i njegov zbornik latinskih pjesamalaquo Mogućnosti 10 (1957) 831-46


especially when compared to the more moderate and restrained tones of the rest of his poetic collection deserves to be noticed Indeed it is perfectly possible that Lucić sincerely loved the Venetians and that he proceeded to express this sincere love by means of poetic hyperbole But as Renaissance love poetry cannot be divorced from the conventions that govern it so Renaissance poetry of praise has its laws and expectations Such poems show not just what Lucić thought about foreign administrators but how he proved himself as a poet by glorifying their moral and political worth Such poems show that Lucić loved himself at least as much as those to whom he addressed his political sonnets This becomes especially evident when we realize that in one instance (Sonnets 2 and 4) Lucić uses the same sonnet twice minimally adapting it in order to praise two different Venetian of-ficials Matheo Maripetro and MarcrsquoAntonio da Mulla In one version the sonnet is spoken by Hvar (Lesina) in the other the speaker is Dalmatia (see Figures 5 and 6) This particular poetic devicemdashthe introduction of political entities that directly address the Venetians who rule over themmdashremoves Lucić further from his object of praise and makes more difficult the task of establishing what Lucić actually meant when he wrote this kind of poetry If there is a phrase to describe Lucić as an encomiast it is rhetorical elusiveness

The case is further complicated by the sonnets that follow the six sonnets by which Lucić has been made out to be an enthusiastic poet of the regime While there are more poems written in the same key later in the collection we come across a sonnet that forces us to think harder about why Lucić wrote his political sonnets in the first place Sonnet 21 is written by Lucić on behalf of the Hvar patriciate and it constitutes a response to a congratulatory poem sent to them by Aleksandar Bizanti probably from Kotor (Sonnet 21a) Bizanti praises the patri-cians of Hvar for electing the new cancelier a deserving and virtuous man noting that their election was inspired by divine will Lucić responds with a sonnet in which the deserts of the Hvar patriciate are minimized and the position to which the unnamed individual is elected described as unworthy of him and his virtues Here Lucić is explicitly the official poet of Hvar and his sonnet seems to have been part of the public political ritual Such political rituals made up of a series of carefully choreographed performance acts employed poetry as one of their common tools across early modern Europe

If Lucić is speaking on behalf of his fellow patricians in this particular case should we not consider the possibility that his other sonnets were similarly prompted by specific political occasions on which poems were not so much vol-unteered as demanded If Lucić is the official patrician poet whose sentiments does he express in his verse While the verse is indeed Lucićrsquos (he makes sure to communicate this point by recycling his rhymes) the sentiments belong to his class and to the official ideology Like most Renaissance political poetry Lucićrsquos sonnets of praise pose a double challenge to their interpreter On the one hand they ask to be understood within a genre governed by strict rules but transcend-


ing in their purely poetic aspects the specific political occasion by which they are prompted on the other hand they ask to be understood in the context of the political culture within which they originated and in relation to the specific func-tions they performed in the public sphere Much more research is needed on the political functions of poetry in early modern Dalmatia before we can fully ap-preciate the complexity of the relationship between Lucićrsquos own political beliefs and his verse

4

Had instead of the first some other quire from Lucićrsquos collection of Ital-ian verse been preserved in a nineteenth-century transcript it would have been mentioned much more frequently in the histories of Croatian literature and in the surveys of Lucićrsquos poetic output While small in size Lucićrsquos Italian collection is diverse in content includes poems of different kinds and constitutes an impor-tant source of information about the literary culture of Dalmatia in the sixteenth century In the remaining sections of this essay I wish to discuss briefly just a handful of examples that will illustrate this diversity and show so at least I hope the importance and interest of Lucićrsquos Sonetti for scholars of the Renaissance My aim is to begin the conversation rather than offer a definitive assessment It will become clear that I think Lucićrsquos verse in Italian should be considered alongside his verse in Croatian as often as possible

Among Lucićrsquos Croatian poems there is an epistle addressed to Milica Koriolanović Cipiko a noblewoman from Trogir We know nothing more about her than what Lucić tells us in his poem At one point he begins to praise her in a somewhat unusual manner raquoNo one in this world can appreciate How many gifts you were given by goddess Athena Who also gave you the skill To read and to understand fully what you read Making you more bookish than other women Both those that came before and those that will come afterlaquo33 Milica thus not only reads but can fully understand what she reads which ought to be perceived as a special divine gift Here Lucić perhaps tells us more about his own and his culturersquos perception of women than about Milica In his Italian poems we also come across a lady from Dalmatia who is otherwise unknown (Sonnet 13) Her name in Italian is Orsola Tetrica which translates as Uršula Tetrico (Detrico) The surname suggests that she belonged to the noble family Detrico based in Zadar While Milica is able to read Uršula is more accomplishedmdashshe can also write Lucić admires her writing stylemdashespecially worthy of wonder because it is pos-

33 raquoNe more na svitu nitkor da procini koli darovitu Palas te učini koja ti darova još ovo da umiš čtiti i do slova čteći da razumiš i da si knjižnija od žen ke su do sli i ke biše prija i ke će bit po slilaquo Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 288 lines 149-54


sessed by a womanmdashand is so eager to see examples of it again that he is likely to drown in his own desire raquoQuando ripenso agrave lo stile arguto et terso Merauiglioso in voi che Donna sete Di riuederlo al cor mi ven tal sete Chrsquoi resto nel desir tutto sommersolaquo (Sonnet 13 lines 1-4) The homonyms setemdashsete (you aremdashthirst) used by Lucić in his rhyming scheme are rich in implication They are not employed because Lucić cannot think of more diverse rhymes in Italian they are typical of his poetic technique when he writes in Croatian as well34

Lucić praises Uršula with such ardormdashshe is described in the poemrsquos title as the tenth musemdashthat we are entitled to wonder whether she too might not have occupied an important political position But we know that being a woman she could not have Nevertheless Lucić claims that her style excels everything written in either prose or verse in either ancient or modern times it lends immortality to its subjects and makes Cassandra and Sapho her inferiors The allusion to Sappho is clear enough If one is to correlate ancient and modern times with these two names then by Cassandra is probably meant not Cassandra of Troy but Cassandra Fedele the Venetian woman scholar who in the late fifteenth century became fa-mous for her Latin writings35 We do not know which language Uršula employed in her writingmdashmaybe both Greek and Latin maybe Croatian maybe Italianmdashbut whichever it was she does not seem to have yielded to Lucićrsquos entreaty to stop hiding her writing from the world Uršula Detrico is not mentioned in any history of Dalmatian literature but her appearance in Lucićrsquos poetic collection might be the first step toward recovering this female writer from the underresearched archives of the Croatian Renaissance

Lucićrsquos sonnet addresed to Uršula Detrico confirms his literary relations with the city of Zadar A poem addressed to Franjo Božićević (Sonnet 27) confirms

34 Maroević raquoHanibal Lucić pjesnik lsquomornarom na putursquolaquo 242 complains about Lucićrsquos raquolimited formal repertoire (when he uses the Italian language)laquo (raquo[o]graničenost Lucićeva formalnog repertoara (u talijanskom jeziku)laquo and proceeds to point out the poetrsquos repeated use of common rhymes But in both his Italian and his Croatian verse Lucić is fond of different kinds of repetition sometimes but not always differentiated by accent The rhyme setemdashsete should be compared with the following Croatian rhymes raquoI evo izpušta iz sebe on vrući od ognja gorušta uzdah ki me vrućilaquo (vrući being both the adjective hot and the verb makes hot) raquoprem ako zgubih vlas prem ako vas sam tvoj prem ako jedan vlas na meni nije mojlaquo (the internal rhyme vlas means power in the first instance and hair in the second) raquoI evo ne vim reć oda dva taj dobra ali si lipa već al umna i dobralaquo (where dobra means goods and good) and so on See Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 201 206 and 209 respectively

35 See Cassandra Fedele Letters and Orations ed and trans Diana Robin (Chicago and London University of Chicago Press 2000) That Cassandra Fedele was a familiar figure among the Hvar poets is shown by Paolo Paladini who addresses to her a poem in Latin see Sante Graciot t i Il petrarchista dalmata Paolo Paladini e il suo canzoniere (1496) (Roma Societagrave dalmata di storia patria 2005) 150 Fedelersquos Dalmatian correspondents are discussed in Tomislav Bogdan raquoCassandra Fedele i njezini dalmatinski korespondentilaquo Croatica 41 (2017) 227-52


his relations with the city of Split36 What is notable about the Sonetti is the total absence of any contact with the writers from the Ragusan Republic The same is true of Lucićrsquos Croatian oeuvre and this strange absence has occasioned consider-able critical controversy37 Instead of Dubrovnik it is Kotor that emerges as the city with whose poets Lucić maintained the greatest number of literary friend-ships Sonetti contain poems addressed to figures from Kotor already known to historians of Croatian and Montenegrin literature (Juraj Bizanti the addressee of Sonnet 19 Ludovik Paskalić the addressee of Sonnets 14-17 Vicko Buća the addressee of Sonnet 23) but there are also poets who as far as I have been able to ascertain appear to be otherwise unknown (Aleksandar Bizanti the author of Sonnet 21a and the addressee of Sonnet 21 and Marin Grubonja the addressee of Sonnet 20)38 The absence of Dubrovnik becomes especially noticeable when in Sonnet 14 Lucić praises Kotor as the leading poetic center raquoin our part of the worldlaquo (raquonel nostro climalaquo) As Lucić puts it in the same sonnet Kotor gave birth to poets from the families Buća Pelegrini Bizanti Pontano and to so many others too numerous to be accommodated within a single poem The catalogue of poets from Kotor is valuable not just because it illustrates Lucićrsquos familiarity with that cityrsquos thriving poetic culture but because we learn from it that Ludovik Pontano about whose origin literary historians have offered different hypotheses was actually born in Kotor39

36 Note that Lucić explicitly refers to Božićević as a nobleman from Split This is a useful detail as Slavic scholarship was uncertain on this point for a long time See Berić raquoFranjo Božićevićlaquo

37 See for instance Slobodan P Novak raquoNešto o vezi Mavra Vetranovića i Hanibala Lucićalaquo Hvarski zbornik 2 (1974) 353-68 Tomislav Bogdan raquoGrad država poredakmdashHanibal Lucić i Dubrovniklaquo Prva svitlos studije o hrvatskoj renesansnoj književnosti (Za-greb Matica hrvatska 2017) 129-50

38 Until now the only evidence of Vicko Bućarsquos poetic activities has been found in the poems addressed to him by Ludovik Paskalić included in his Rime volgari (1549) Lucićrsquos Sonnet 23 seems to have been written as a response to a poem sent by Buća in which he had praised Lucić associating his name with light (luce) and with poetic fame Lucić responds by playing with Bućarsquos name (Vincentio the one who vanquishes from Italian vincere see line 3) Although young Buća is naturally gifted and Lucićrsquos labored poems pale in com-parison Fortunately the sonnet concludes the worthless Lucić will live in Bućarsquos worthy poems

39 See R Kovijanić and I St jepčević Kulturni život staroga Kotora (XIVXVIII vijek) vol 1 (Cetinje Istoriski institut NR Crne Gore 1957) 57-59 Radoslav Rotković Crnogorsko književno nasljeđe vol 1 (Titograd Pobjeda 1976) 108-110 Pontanorsquos raquoCarmen Virgini Matri sacrumlaquo his only surviving poem was included by Juraj Bizanti at the end of his own collection of love poetry in Italian see Rime amorose di Georgio Bizantio Catharense (Vinegia Iacob dal Borgo 1532) C4v-C8r In his prefatory note Bi-zanti explains that he decided to print Pontanorsquos poem without the knowledge of its author Had he not done so we would not have any surviving evidence of Pontanorsquos poetic work It is clear from what Bizanti says that Pontano wrote more than just this Latin poem


If we are to be guided by numbers we must conclude that Lucić cultivated the closest relationship with Ludovik Paskalić to whom he addresses no fewer than four sonnets This is hardly a surprise As I have already noted above Paskalić praised Lucić publicly in a couple of poems included in his Rime volgari pub-lished in Venice in 1549 The first of these two poems was a sonnet the second a canzone What is interesting is that Paskalićrsquos sonnet is also included in Lucićrsquos collection (Sonnet 15a signed raquoIl Pasqualelaquo see Figure 7) but the minor textual differences seem to indicate that Paskalićrsquos sonnet was printed from a manuscript found among Lucićrsquos papers rather than reprinted from Paskalićrsquos 1549 collec-tion In other words before publishing his sonnet Paskalić sent it to Lucić and Lucić wrote a sonnet in response (here Sonnet 15) The two sonnets are closely linked in formal terms as well In his response Lucić decides to adopt the same rhyme scheme Paskalić deployed in his sonnet thus imitating his friendrsquos form but he uses the rhymes to make a contrary argument Paskalić closed his sonnet in which he mostly dwelt on Lucićrsquos poetic fame and personal virtues by seeking advice from his friend wishing to control the immature and godless flame of love that was tearing his heart apart Lucić on the other hand argues that love is a noble feeling that in fact moves Paskalić to write poetry Lucić therefore advises Paskalić not to oppose love but to submit to it and more importantly to find an exalted theme for his exalted poetic style The exalted theme cannot be Lucić because Lucić exemplifies baseness (raquoDonate al alto stile alto soggetto Il Lucio nograve che la bassezza essempialaquo) This figure of modesty this act of self-effacement is common in Lucićrsquos Croatian verse as well where he occasionally mentions his torn and weak voice doubting that his poetry will survive him40 But as the excessive praise of Venetian officials cannot be taken literally so Lucićrsquos men-tions of his own poetic inadequacy should not be understood as acts of merciless self-criticism Behind the frequent figures of humility one catches a glimpse of a poet fully conscious of his own superior skill

While encomiastic verse dominates Lucićrsquos poetic collection we find in it other kinds of poetry as well For instance Sonnet 24 is ostensibly about the rooster the moon the lion and the eagle but these figures are clearly meant to be read allegorically as in a fable signifying different countries engaged in warfare A similar kind of poetic allegory is found in an unpublished Latin poem by Lu-dovik Paskalić preserved in a sixteenth-century manuscript As in Lucićrsquos poem

40 See Hanibal Lucić and Petar Hektorović Skladanja izvarsnih pisan razlicih Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine ed Marin Franičević (Zagreb Matica hrvatska 1968) 17-18 In Sonnet 17 also addressed to Paskalić Lucić again employs the same figure noting that he will be remembered not because of what he has written but only because he is mentioned in Paskalićrsquos poems (raquoChiaro son io per voi nel secol nostro Et viuo amp chiaro in ogni tempo anchora Farammirsquol vostro ben purgato inchiostro Oue breue per me mia vita foralaquo) A similar thought is found in Sonnet 23 addressed to Vicko Buća (see note 38 above)


the roostermdashprobably standing for France (Gallo Gallus)mdashis a bad guy and he leaves the battle badly plucked41 Two love poems (25 and 26) found toward the end of Lucićrsquos collection are the only ones not written in sonnet form In the first of these Lucić develops a complex paradox within a familiar poetic frame we find the ladyrsquos icy heart the poetrsquos flames tears and endless suffering caused by the pitiless little stars the ladyrsquos eyes In the second poem the lady is again unaf-fected whereas the poetrsquos heart is wounded Scholars of Renaissance love poetry will find it interesting to compare these two love poems with Lucićrsquos Croatian love poetry as well as with the poetry in Italian that he might have read and that might have served him as a model

5

The question of imitation and of poetic models has vexed the study of Croa-tian Renaissance literature written in Italian ever since the early twentieth century Those who wanted to see Dalmatia as an extension of Italy were inclined to see Dalmatian literature written in Italian as a mere local pendant on the great literary chain forged by Italians Those who had learned to dislike Italian chains of any kind were too quick to cast the pendant off their neck together with the chain When Maroević decided to translate Lucićrsquos six sonnets from Italian into Croatian in 1987 he found justification for his undertaking in the changing perceptions of what constitutes Croatian literature In recent times he writes raquonot only writing in Latin but also in Italian German Hungarian and so on has rightly been seen as constitutive of the Croatian cultural traditionmdashin those cases that is when the writing was done by our people when it came into being in our part of the world or when it handled our topicslaquo42 One of the most significant contributions in this new direction has been made by Frano Čale perhaps the most influential Croatian Italianist of the second half of the twentieth century A year after Maroević pub-lished his translation of Lucićrsquos sonnets Čale published a book containing Croa-tian translations of a large selection of Italian verse by Sabo Bobaljević Glušac a sixteenth-century Ragusan poet The lengthy introduction to the book still one of the most sustained critical statements on what it means to study Dalmatian poetry written in Italian in the early modern period insists on the aesthetic criterion as the surest guide Čale chooses to translate Glušac only because he finds Glušac to be an excellent poet in Italian comparable in quality and skill to his contem-

41 Venice Biblioteca Marciana MSS Italiani Cl 9 No 291 fol 66v 42 raquoUostalom odskora se ne samo latinska pismenost nego i talijanska njemačka

mađarska i njima slične smatraju s pravom konstitutivnim dijelom hrvatske kulturne baštinemdashdakako kad je riječ o radovima naših ljudi kad su oni nastali u našim krajevima ili kad se bave našim temamalaquo Maroević raquoHanibal Lucić pjesnik lsquomornarom na putursquolaquo 237


poraries writing in Italian on the other side of the Adriatic Sea According to this criterion all poetry written in Italian in early modern Dalmatia is to be measured against some imagined Italian standard That standard is not just poetic it is also linguistic in nature43

Unlike the Italian language of Bobaljević Lucićrsquos Italian is not constructed in accordance with the strictly Tuscan models that are found ironically at the end of his book (see Figure 8) Marcolinirsquos woodcut depicting Dante Boccaccio and Petrarchmdashwith a lion representing Florence and the river god representing the Arnomdashwould have made more sense in other books as it no doubt had44 Lucićrsquos Italian is much more a Dalmatian mixture that needs to be considered in its own cultural context first and only then compared to some imagined literary and linguistic standards Instead of turning to Florence it might be instructive to turn for comparisons to other cities in Dalmatia where Italian was also in use Two descriptions of the kind of Italian spoken in Dubrovnik in the early modern period are particularly illuminating An anonymous Venetian report from 1555 re-cords that Ragusan men speak both the Slavic vernacular and the Italian language Their Italian language however abounds in corrupt words they partly use pure Tuscan words partly old Venetian words partly words from the north and partly from the south of the Italian peninsula A much later report from the eighteenth century still finds the mixed nature of Ragusan Italian worthy of notice but it adds the significant observation that this special mixture has its own particular grace (raquoun linguaggio che ha una certa grazia sua propria e particolarelaquo)45 Before we dismiss Lucićrsquos Italian as too irregular or abstruse or incompetent we need to consider the possibility that to him it may have appeared graceful After all his Croatian is at times also a mixture of dialects and appreciating it always means partly suspending our notions about linguistic and literary standards

In one of his Italian sonnets Bobaljević addresses his friend Monaldić in order to amuse him with a story The night before two of Bobaljevićrsquos friends ridiculed his poetic use of the expression lo suo instead of il suo Bobaljevićrsquos defensemdashthat many Tuscans including the great Bembo sometimes write lo cor instead of il cor lo quale instead of il quale or lo mio instead of il miomdashproved futile The friends wanted him to find in a Tuscan writer not a parallel example but the exact expression not lo cor but lo suo He was of course unable to do it

43 Frano Čale Pjesme talijanke Saba Bobaljevića Glušca (Zagreb SNL 1988) The poems were originally published in Venice in the sixteenth century See Rime amorose e pastorali et satire del Mag Savino de Bobali Sordo Gentilrsquohuomo Raguseo (In Venetia Presso Aldo 1589)

44 I would like to thank Malcolm Baker for discussing this woodcut with me and for drawing my attention to other depictions of the Arno as a river god especially in connection with the lion figure

45 Michele Metzel t in raquoLa Dalmazia e lrsquoIstrialaquo in Italiano nelle regioni lingua nazi-onale e identitagrave regionali ed Francesco Bruni (Torino UTET 1992) 316-35 at 321


and that is the point of the poem46 The anecdote is interesting because the poet has to defend himself from those who understand linguistic and literary models in very literal terms It is also interesting because Bobaljević accepts to be lim-ited by exclusively Tuscan models But we would want to know more about the sociolinguistic culture that prompted this kind of conversation in the first place and to see whether the linguistic choices made by Dalmatian poets have anything to do with the Italian language they heard in their cities or inherited from previ-ous generations We would want to know what kind of defense Lucić would offer to those who inhabiting very different linguistic contexts might object to his seemingly corrupt language and far-fetched rhymes This is the kind of question that needs to be taken more seriously in humanistic scholarship on both sides of the Adriatic and Lucićrsquos Sonetti can provide a great starting point The recent explosion of interest in the multilingual contexts of the early modern Mediter-ranean would be enriched if we managed to move beyond the purely economic considerations in which language is just a means of getting the business done and began to consider the much more complex questions of coexisting literary languages and the functions they served in the private and public lives of early modern Dalmatians47

46 Čale Pjesme talijanke Saba Bobaljevića Glušca 26647 See Eric R Dursteler raquoSpeaking in Tongues Language and Communication in

the Early Modern Mediterraneanlaquo Past and Present 217 (2012) 47-77


APPENDIX

The edition of Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi offered here is based on the Beinecke copy I have also consulted photographs of the Pavia copy which is complete and of the Marciana copy which only contains the first quire Compared to the Marciana copy which measures 195 x 15 cm (see footnote 26 above) the Beinecke copy is heavily cropped it measures 185 x 135 cm The damage to the top inner margins evident in the Beinecke copy had been repaired before the book reached the library in 1998 In a couple of instances titles of sonnets are slightly affected by this defect but the Pavia copy supplies the missing or damaged letters

Hanibal Lucićrsquos Sonetti were printed by Francesco Marcolini the printer of Lucićrsquos collection of Croatian verse (Skladanja izvarsnih pisan razlicih) Both books were printed in quarto and published in Venice in 1556 three years after Lucićrsquos death They were sponsored by Antun Lucić Hanibalrsquos illegitimate son whose name is explicitly mentioned only on the title page of Skladanja Antun clearly wanted the books to appear beautiful Woodcut initials from three different series are employed in Skladanja one series depicting famous cities one famous thinkers of the ancient world and one scenes from Ovidrsquos Metamorphoses (on Marcolinirsquos initials particularly those that depict stories from Ovid see Franca Petrucci Nardelli La lettera e lrsquoimmagine Le iniziali lsquoparlantirsquo nella tipografia italiana (secc XVIXVIII) [Firenze Leo S Olschki 1991]) Skladanja included different kinds of texts among them a play called Robinja (The Slave Girl) which called for initials of different sizes and therefore from different series In Lucićrsquos Sonetti only initials from the largest series depicting famous cities are used Additional ornaments are occasionally used to separate titles from the text (see Figures 5 and 6) or to fill up the page (see Figure 7)

Sonetti is a short book it collates A-D4 Only A1v is blank After the final sonnet printed on D4r the ending is signaled by the words raquoIL FINElaquo As has already been noted in the essay the final page (D4v) features a large woodcut representing Dante Boccaccio and Petrarch with a lion figure standing for Flor-ence and a river god standing for the Arno (Figure 8) I have come across the same woodcut in other books printed by Marcolini It is worth noting that the catchword on C4v is incorrect It reads raquoIn laudelaquo whereas the text on D1r begins with raquoALLA NOBILITAgravelaquo Since Sonnet 21a printed on D1r is followed by an additional couplet introduced by the words raquoSien miei detti notatilaquo my guess is that the compositor had trouble accommodating the manuscriptrsquos text within a single page and decided to save some space by setting raquoALLA NOBILITAgravelaquo instead of raquoIN LAVDE DELLA NOBILITAgravelaquo The sonnet in question explicitly praises the Hvar patriciate Another way of explaining this irregularity would be to blame the compositor for carelessness in setting C4v three misprints are found on this page in addition to the incorrect catchword

I have not attempted to regularize the text its spelling or its punctuation Abbreviations have been expanded and the supplied letters printed in italic The


first word of each poem was printed in capital letters this has not been followed in my edition I have numbered the poems in such a way that Lucićrsquos compositions are differentiated from those to which they respond (15a and 21a) and I have also numbered every fifth line for ease of reference The numbers in both cases have been enclosed in square brackets The few misprints I have noticed have been corrected and the original readings recorded in the textual apparatus

SONETTI DI MESSER ANIBAL LVCIO LESIGNANO SCRITTI A DIVERSI

[1]

IN LAVDE DELLI CLARISS MESSER VITTOR DIEDO ET MESSER MATHEO MARIPETRO SVOI CONTI ET PROVEDITORI

LESINA

Roma del tuo valor benigno Augusto Compitamente alhor cognobbe il vero Quando nel seggio del afflitto Impero Vide lrsquoempio Nerone anzi ProcustoQuesti brusciola amp ella al trono ambusto [5] Chiamo Vespesian di vita intero Onde rippreso il suo stato primiero La parue tegrave veder viuo amp robustoTal amp piu bello anchor mi rappresenta Il Diedo chrsquoa me vita amp pace deo [10] Mio ver Vespesiano il Maripetro Onde lieta mi viuo amp piu contenta Viurograve srsquoa un tal Vittor a vn tal Matheo Vita dal Ciel felice amp lunga impetro

[2]

AL CLARISSIMO MESSER MATHEO MARIPETRO SVO CONTE ET PROVEDITORE

LESINA

Il Patre amp il Figlio che vendetta fenno Contra Hierusalem del Signor nostro Poi che successer al horribil mostro Vn chiar essempio a Roma e al Mondo denno


Che humiacutel sembianti amp giusta voglia amp senno [5] Conuengono al Scettro e al manto drsquoOstro Cosi hora fate voi ne lrsquooprar vostro O nobil Maripetro e in voce e in sennoMaggior benignitate entrorsquol mio albergo Ne Giustitia fu mai tanta o Prudentia [10] Ondrsquoio LESINA in gioia rido amp cantoEt mirando co glrsquoocchi volti a tergo Dico ingiustitia orgoglio amp imprudentia Rimaneteui a dietro amp noia amp pianto

14 pianto] pianto

[3]

IN LAVDE DEL SIGNOR GIANMATHEO BEMBO PROVEDITORE DI CATARO

O sacro Augel chrsquoa Gioue le saette Ministri amp guardi il Sol con teso ciglio Cosi Iunon si scordi le vendette Di ciograve chrsquoal bel Troian desti di piglioDeh dimmi con parole aperte amp schiette [5] Se fu segno di danno o di periglio O di vittoriose imprese elette O pur fu a caso amp senza alcun consiglioQuando lrsquoaltrrsquohieri al saggio Bembo et giusto Con vaghi giri et mouimenti accorti [10] Volasti intorno lrsquohonorata testaA Lucumone e a la gente drsquoAugusto Giagrave dimostrai che tal mio applauso importi A quello in Roma et in Bologna a questa

[4]

AL SVO DEGNISSIMO CENSORE MESSER MARCrsquoANTONIO DA MVLLA

DALMATIA

Quei che di gloria e fama acquisto fenno Tyrannide fuggendo horribil mostro Et ben reggendo al tempo antico amp nostro Vn bello amp chiaro essempio ad altri denno


Che humil sembianti amp giusta voglia amp senno [5] Si conuengono al Scettro e al manto drsquoOstro Cosi hor fate voi nellrsquooprar vostro Mulla gentile amp in parole e in cennoMaggior benignitate entro al mio albergo Ne Giusticia fu mai tanta o Prudentia [10] Perchrsquoio DALMATIA in gioia rido et canto Et mirando co glrsquoocchi volti a tergo Dico ingiusticia orgoglio amp imprudentia Rimaneteui a dietro amp noia amp pianto

[5]

AL CLARISSIMO SIG IL SIGNOR MARCrsquoANTONIO MVLLA

Morto non egrave chi hauendo in se raccolto Virtute alteramente in fama sona Se ben quel chrsquoegrave di se meno abbandona Chrsquoegrave frale et pur conuen che me sia toltoPerograve Signor temprate il dolor molto [5] Il Padre egrave viuo amp tal vita li dona Lrsquoalto suo honore agrave cui il tempo perdona Si chrsquoegro non fia mai non che sepoltoVostro valore anchora ersquol stil sourano Chrsquoal Pyndarico e quel drsquoOrpheo srsquoagguaglia [10] Fa in lui di morte al tutto il poter uanoCosi Paulo non men par chrsquoalto saglia Perche Scipion chiamossi Emiliano Che per la Macedonica bataglia

[6]

AL CLARISSIMO S IL SIGNOR NICOLAO BONDOMER CAPITANIO DEL COLFO DEGNISSIMO

Signor souente il degno aspetto vostro Mirando e le virtuti ad vna ad vna Tal fra lrsquoaltrui vertugrave splende ciascuna Qual fra glrsquoaltri colori il color drsquoOstroEt quel formato nel superno chiostro [5] Veggio che in se mirabilmente aduna Quanto fu mai nel Regno di Fortuna Di vago e bello al tempo antico e nostro


Onde anchora i vedrograve con grandi effetti Da voi tosto i nimici oppressi vinti [10] Come il superbo vostro Nome sonaE stanchi in vostre lodi i piu perfetti Ingegni eacute i piu bagnati stili e tinti Nel fonte Caballino in Helicona

[7]

AL CLARISSIMO MESSER CHRISTOPHORO DA CANALE CAPITANEO DEL COLPHO ET PROVEDIDOR DE LrsquoARMATA

Il graue amp generoso aspetto in vista Il parlar poco ersquol pensar molto (segni Che immensa in voi CANAL fortezza regni Con immensa Prudentia insieme mista)Giagrave predicean chersquol nome vostro in lista [5] Fia posto fra piu illustri nomi e degni Che sono o che mai furo in tutti e regni Ouunque per virtugrave pregio srsquoacquistaMa del vostro valor piu chiara mostra Fecero poi cotanti addutti Fusti [10] Ersquol sangue che li mari e i lidi finostraDe maritimi fier scini e Procusti Ondersquol Pompeio suo voi lrsquoAdria vostra Chiama con argumenti e veri e giusti

[8]

Chi del Duce Canale i Conuiuanti Per tuttorsquol legno lrsquoun ver lrsquoaltro volti Con quelli generosi e virili volti Risguarda lui chrsquoaglrsquoaltri egrave tanto auantiLeonida ecco dice ecco i disnanti [5] Per poi cenar nellrsquoaltra vita accolti Cosigrave eran boni quei cosigrave non molti Cosigrave di libertate amp gloria amantiIui si sente agrave voce chiara amp alta Dir Phebo a chi tra suoi seguaci eccelle [10] Chrsquoapparecchi un bel graue alto coturnoChe del Canal risponda allrsquoopre belle Di quello a paro in cui di lettor si essalta Il Vincitore orsquol vincitor di Turno


[9]

AL MAGNIFICO ET CLARISS SIG BERNARDO SEGREDO CAPITANIO DEL COLPHO DIGNISSIMO

Giagrave mi sforzaua il signorile aspetto Et lrsquoaltre Signor mio maniere accorte Da gli antichi famosi heroi risorte In voi di esserui ognrsquohor piu che soggietto Hora mi sforza il bel drapello eletto [5] Di tante arti et dottrine che ne agrave Morte Ne sottogiace alla volubil sorte Di che pieno vi ueggio il capo ersquol pettoChrsquoio vrsquoadori corsquol core et con parole Vi lodi benche non al merto equali [10] Ma sol del gran voler indicatriciEt vi preghi se non tra fidi amici Tra fedel serui al men mrsquohabbiate in quali Piu dominio et ragion hauer si suole

4 ognrsquohor] ogrsquohor

[10]

AL MAGNIFICO MESSER MATHEO ZANTANI PER ADIETRO DIGNISSIMO CASTELLANO DI LESINA

Chiara fama Signor teco portasti Venendo di bontagrave uera leale Poi stando auara lei esser mostrasti Et alle tue virtuti disegualeOnde hor partendo in nostri cuor lassasti [5] DrsquoAmor et reuerentia affetto tale Che non fia mai chi tua memoria guasti Anci fia qui perpetua et immortaleOgnrsquohor del tuo valor qui si ragiona Ciascun ti benedice et tutti stanno [10] Bramosi di vederti in alto segioCosi il benigno Ciel ver te dispona La meglior parte di tua patria oursquohanno Giustitia et libertade il vero pregio


[11]

AL MAGNIFICO SIGNOR IL SIGNOR MARCrsquoANTONIO PRIVLI

Lrsquoanimo Signor mio chrsquoognrsquohor propenso Mostri ad amare huom che vertute ha seco Mrsquoinuita a ragionarrsquoin rima teco E la bassezza del mio stil non pensoNon giagrave per dir del tuo valorrsquo immenso [5] Chrsquoogni chiaro Latino ingegno o Greco Puote abbagliar amp me fa al tutto cieco Si che lrsquoingegno in vano addopro ersquol sensoMa sol per dimostrar mia voglia pronta Che srsquoi potessi in voce altera amp soda [10] Dir cosi tue virtuti come io le veggioFarei larsquo uersquol Sol cade e doursquoel monta Mille penne inuaghir di la tua loda Marsquol poter manca onde perdono i chieggio

9 per] pee

[12]

AL REVERENDO LVIGI GVORO

Non dirograve giagrave che non douete o Guoro Supremamente andar chiaro amp lodato Fra quanti al Fonte del Corsiero alato Le tempie ornar di sempre verde AlloroChe certamente dir non lece alrsquoOro [5] Chrsquoegrave vile e al Sol a mezzorsquol Ciel leuato Chrsquoegrave freddo e scuro in somma il uostro ornato Alto e leggiadro stile essalto e honoroMa pur dirograve ne vi sdegnate il merto Del gran di Christo portate Canale [10] Vince ogni stil quantunque ornato amp ertoE di lui dir non eacute mica vn Canale Ma vn pelago solcar ampio amp aperto Lrsquoingegno dunque affaticar che vale


[13]

ALLA DECIMA DE LE MVSE MADONNA ORSOLA TETRICA

Quando ripenso agrave lo stile arguto et terso Merauiglioso in voi che Donna sete Di riuederlo al cor mi ven tal sete Chrsquoi resto nel desir tutto sommersoVn piu vago non ha prosa ne verso [5] Nouo od antico onde temer di Lethe Non puograve giagrave mai et ben goder potete Chrsquoa par di voi Cassandra et Sapho han persoPerche oltre chrsquoegrave leggiadro alto et facondo Piena fede e credenza harsquol vostro dire [10] Ne scriuer drsquoimpudico ardor ui caleNon fate donque vanorsquol mio desire E un tal thesoro non celate al mondo Chersquo ben Comunicato assai piu vale

[14]

M LODOVICO PASCAL

Pascal nel nostro clima indarno cerco Cittade ne Castel che piu honor fessi Di Cataro in produr tanti chrsquohan cerco Delle noue sorelle i be recessi Benche doppo cercato anchor ricerco [5] Pensando a quel chrsquovdi e a quel chrsquoi lessi E indarno forse cercherei se a cerco Per lrsquoaltre parti anchor glrsquoocchi stendessiIui nacquero i Bucchi (e Pellegrini) Il Bisantio e Pontani (e in larga copia) [10] Altri teco che dir quiui non posso tuttiChe sia non so chrsquoa tanto ben lrsquoinchini Altro che la nathia sua stella propria Felice Terra e voi felici frutti

[15]

A M LODOVICO PASQVAL

Pasqual non so come chrsquoAmor vi dome Vi possiate doler con ragion buona


Poi chrsquoa nulla altra alma gentil perdona Ne vi egrave chi senza Amor gentil si nomeEi col dorato stral dal cor ursquo esprome [5] Dolci sospir ei sol (credo) cagiona Chrsquoadhor adhor si laue in Helicona La Musa vostra amp si polisca amp comeDunque se consigliato mrsquohauete eletto Benche vi scalde lrsquovn e lrsquoaltra tempia [10] Esser non vi sdegnate a lui soggettoE aciograve ben dal locato il loco srsquoempia Donate al alto stile alto soggetto Il Lucio nograve che la bassezza essempia

[15a]

A M ANIBAL LVCIO

Lucio quel chiaro amp glorioso nome Chrsquoinsina qui dersquol vostro honor risuona Dandoui con raggion quella Corona Che solrsquoadorna le ben dotte chiomeA riuerirui (non saprei dir come) [5] Accende il cor drsquoogni gentil persona Et me vie piu chrsquoaltrui sospinge amp sprona A sottopormi alle medesme someQuesto mio dunque gratioso affetto Mi vaglia appo di voi ersquon parte adempia [10] Dersquol basso stile il semplice diffettoEt mentre Amor il cor mi straccia amp scempia Voi corsquol vostro diuin consiglio eletto Spengete la mia fiamma acerba amp empia Il Pasquale

[16]

IN LAVDE DI M LODOVICO PASQVALE

Chrsquoalcuno giagrave Latinamente scrisse Con somma lode in stil dotto et arguto Ben che da strana region venuto Fu perche in Latio egli alleuossi et uisseMa chrsquoal bel suon di chi di Laura disse [5] Hoggi tanto accostar srsquohabbia potuto


Vn si lunge oltrarsquol Mar nato et cresciuto Vn che mai orma in tosco suol non fisseQual cagion direm noi lo spinge o tira A si sublime honor se non solrsquovna [10] Questa che doue vuol lo spirto spiraFelice te Pasqual tua gloria alcuna Etagrave non spegneragrave fin chersquol Ciel gira Che tanta nel tuo dir dolcezza aduna

[17]

A M LVDOVICO PASQVAL

Anchor chrsquoio stessi a la Fortuna a lato Come le stograve da lunge e il mio volere Potesse piu come non puograve volere Nel dimostrarmi conoscente amp gratoGiagrave non potrei trouar tanto pregiato [5] Don che potesse al paragon valere Di quel che mi conosco a voi douere Pasqual piu chrsquoaltri da le Muse amatoChiaro son io per voi nel secol nostro Et viuo amp chiaro in ogni tempo anchora [10] Farammirsquol vostro ben purgato inchiostroOue breue per me mia vita fora Cosi quando si bagna e tinge in Ostro Preggio srsquoacquista vn panno vil talhora

[18]

AL MIO VNICO PATRON M MATHEO FIDELE

Quando la fama di tua morte venne (Prego sempre cosi venga bugiarda) La febre nel mio mal troppo gagliarda Con periglio mortal viuo mi tenneEt per lrsquoestremo duol subito auenne [5] Chrsquoabrugiar fredda amp ad vccider tarda Mi parue amp che mi ual dissrsquoio se tarda Morto colui che me viuo mantennePur mia sorte mi tene amp viuo amp sano Et viuo amp sano anchor esser mi sento [10] Si che la fama et mio dolor sia vano


Et sersquol viuer mrsquoincrebbe hora mi pento Perche sottorsquol tuo scudo et qui lontano Non che secur ma viuero contento

[19]

A M GIORGIO BISANTIO

Poi che Donna gentil pel sangue hauete Et per beltate presa amp leggiadria (Di voi certo ben degna compagnia) Che drsquoogni gentilezza albergo seteTutto quel che di fine gemme amp sete [5] Il Sero industrioso amp lrsquoIndo inuia (I dico il ver) non empirian la mia Di celebrarui insatiabil seteVolger vorrei di tutti antiqui carmi Che giagrave fur spesi ad inalzar Achille [10] Enea Augusto in vostra lode il suonoOdrsquoin scolpiti preciosi Marmi Farne memoria in anni Mille amp Mille Non bastograve basti dunque il voler buono

[20]

AL ECCELLENTE SIGNOR MARIN GRVBOGNA GENTILrsquoHVOMO DI CATARO

Quel chersquol basso mio stigravel scriuendo dice Del Bembo che la fama in basso ha messo De lrsquoAffrican che reputograve se stesso Piu di Demetrio espugnator feliceNon basta ne possrsquoio giamai ne lice [5] Nodrir la pianta crsquoha si lrsquoaltre eccesso Drsquohuomor si poco anzi mrsquoaccorgo espresso Esser di tanto ardir la pena vltriceSe perdon non mrsquoimpetra il grande affetto Ma voi che sete si di Febo amico [10] Temer douete anchor simili peneChe di propugnator tanto perfetto Di vostra patria a uoi parlar non dico Ma tacer Signor mio si disconuiene


[21]

A M ALESSANDRO BISANTIO IN NOME DE LI PATRITII PHARENSI

Di colui la dottrina et lrsquoalto ingegno Che nrsquoha il tuo culto stil tanto lodato Mostran lrsquoofficio in lui per noi locato Esser di tanto nobil loco indegnoMa sersquol premio non vien equale al segno [5] Con el valor di lui nostro il peccato Non egrave che pur potendo vnrsquoalto stato Via piu sublime li daremo et regnoSrsquohor in fredda stagion piantata apena In arido terreno et drsquohumor priuo [10] Le piaggie e i poggi intorno rasserenaChe faria se drsquoun chiaro et dolce riuo Fosse irrigata questa pianta amena In loco pingue in sul bel tempo estiuo

0 PATRITII] PATRITII 8 sublime] snblime 13 questa] qnesta

[21a]

ALLA NOBILITAgrave DI LESINA ALESSANDRO BISANCIO

Ben ti puoi gloriar ograve nobiltate Eccelsa Lusignana hauer eletto Vn Cancelier si degno amp si perfetto Raro nel mondo et raro in nostra etadeCredo che la superna voluntade [5] Spirato ha vostra mente amp vostro petto Trouato hauer vnrsquohuom si puro e netto Fontana di virtute et di bontadePerograve fruir sapiate tal mortale Per sempiterno velo confirmate [10] Gustando il suo bel dir terso et moraleDa tutte lrsquohore quello accarezzate Che gliegrave Corona di casa Papale Come grande Oratore lo honorate Sien miei detti notati [15]Sempre dal Cielo fu predestinato Chrsquoogni simile il simile habbia amato


[22]

Vn che si veste di virtute e honore Vn chrsquoegrave di vicij e drsquoogni infamia ignudo Per patre o Catarini e per Signore Hauer in tempo periglioso et crudo A cui pograve veramente a tutte lrsquohore [5] Vinegia dir tu mi se lancia e scudo Hor ui dice altra parte assai maggiore Per voi guarnir di lui disarmo et nudoOdan di vna madre o voi felici Securi per il Bembo dalle palle [10] Horrendo e dalle scale de nemiciE drsquoaltre offese entro a le mura in valle In monte ed in campagne ed in pendici E da fronte e da lati e dalle spalle

[23]

A MESSER VINCENTIO BVCHIA CATARINO

Ben da gli effetti nasce il vostro nome Chersquol subito saper anzi natio Vince lrsquoetate vostra acerba ondrsquoio Lrsquoammiro amp dico hauestrsquoil quando o comeFelice vita in negre in bianche chiome [5] Questi darauui et poi dal cieco oblio Secur sarete oursquoio lasso corsquol mio Cognome che non ven da luce androme I so che di ragion questo esser deue Poi che non potersquol tempo il studio et lrsquoarte [10] In me chrsquoin voi natura in spacio breueSol questa speme mi conforta in parte Che quantunque soggetto e vile et leue Forsersquoin vostre viurograve viuaci carte

[24]

Il Gallo che drsquoaltrui posar srsquoattrista Al lume della Luna ad alta voce Gridando fe il Leon tanto feroce Lassato il campo andar di voglia trista


Ma lrsquoAVGEL che nel Sol ferma la vista [5] Per vendicar cotale oltraggio atroce Ecco pur vole allui chrsquoa tutti noce Leuar dal capo la superba cristaPoi con triompho al Sol volando appresso Iui si largamente spander lrsquoali [10] Che la Luna eclissar tosto si vedaEgli egrave ben veramente esser quel drsquoesso Degno a cui sempre e suo fulgenti strali Senza rispetto il gran Tonante creda

10 spander] sparder

[25]

Glrsquoocchi sono del cor finestre ersquol coreVostro egrave di ghiaccio ersquol mio fuoco amp pur dannoMadonna per mio dannoGlrsquoocchi vostri fauille e i miei lrsquohumoreEglrsquoegrave chrsquoAmor a bel balcon ursquoaccende [5]Il fuoco che drsquoappressorsquol ghiaccio sfacciaEt ei che si diffendeSi lo rispinge amp scacciaChrsquoindirsquol mio cor non mai da voi lontanoNon mai chiuso alla vostra amena faccia [10]Srsquoauampa a mano a manoEt per glrsquoocchi lrsquohumor conuien che fugga Lasso ma quai spietate stellelle fannoChe cosi adhor adhor la fiamma suggaNe perograve mai si strugga [15]Mio cor mio pianto amp mio viuace ardore

4 Glrsquoocchi] Glrsquocchi

[26]

I mi solea mirar la Donna miaIn guisa si come far si suoleFior Oro Gemma ersquol Ciel mirarsi ersquol SoleElla volger ver me senza riguardoCon purissimo core [5]


La chiara luce del suo dolce sguardoPerche sdegnato AmorePresa la Face ersquol DardoDisse egli non fia ver che cosi foreSi stian queste due sole [10]Fredde alme dersquol mio regno e di mie scoleMa trouograve lei armata amp benersquon guardaMeno da solo vn latoOnde la vista in lei si specchia amp guardaPerograve mrsquoharsquol cor piagato [15]Ed ella pur si tienersquol primo statoLasso fuor che non vuoleMirarmi chi oltra ognrsquoaltro duol mi duole

13 Meno] Me no

[27]

A M FRANCESCO DE NATALI GENTILrsquoHVOM DI SPALATO

Fortuna agrave preghi human ritrosa e sorda E de mortali vniuersal nimica Si che non eacute che veramente dica Che corsquol dente crudel norsquol stringe e mordaNatal non eacute ne nostri danni ingorda [5] Anzi ella ursquoegrave (chirsquol tutto guarda) amica Quantunque con flagel di aspra vrtica Paia chrsquoi doni soi questa discordaElla vi diegrave lrsquovn lrsquoaltro e lrsquoaltro figlio Ciascun nellrsquoalto suo dritto sentiero [10] Ripieno di valor e di consiglioEt in parte miglior feceui intero Si che di Lauro coronandorsquol ciglio Fra gli Poeti venrsquoandate altero


I v a n L u p i ć

TALIJANSKO PJESNIŠTVO U RANONOVOVJEKOVNOJ DALMACIJI ČUDNI SLUČAJ HANIBALA LUCIĆA (1485-1553)

U radu se priopćuje otkriće knjige Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi (Soneti gospodina Hanibala Lucića Hvaranina upućeni raznim osobama) Riječ je o zbirci pjesništva na talijanskom jeziku kojoj je autor Hani-bal Lucić (1485-1553) jedan od najistaknutijih pjesnika hrvatske renesansne književnosti Dosad se znalo samo za jednu Lucićevu knjigu njegovu zbirku hrvatskih djela naslovljenu Skladanja izvarsnih pisan razlicih koju je nakon Hanibalove smrti objavio njegov sin Antun Poput Skladanja Lucićevi Sonetti objavljeni su u Veneciji 1556 godine u krasnom četvrtinskom izdanju koje je kao i Skladanja tiskao Francesco Marcolini U radu se opisuje ova dosad nepoznata knjiga te se objašnjava kako je ona otkrivena Na kraju rada donosi se izdanje Lucićeva talijanskog pjesništva u nadi da će ono privući pozornost znanstvenika s obje obale Jadrana i šire Lucićevi Sonetti predstavljaju važan izvor za proučavanje višejezične naravi europske renesanse u ovom dijelu svijeta te nas podsjećaju da je naša usredotočenost na nacionalne književnosti u nekim slučajevima učinila gotovo nevidljivom višejezičnost renesansne književne tradicije

Ključne riječi Hanibal Lucić Hvar sonet talijansko pjesništvo ranono-vovjekovna Dalmacija povijest knjige Francesco Marcolini

VENECIJANSKI SKJAVONI I POVIJESNO-LITURGIJSKA KNJIŽICA U ČAST

SV JERONIMA ILIRA IZ 1498 GODINE

L u k a Š p o l j a r i ć

UDK 2353Hieronymus sanctus Luka Špoljarić Izvorni znanstveni rad Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Z a g r e b spoljariclukagmailcom

Iako je u glagoljaškim krugovima hrvatsko-dalmatinskog svećenstva dugo bio čašćen kao apostol Hrvata sveti je Jeronim vrhunac popularnosti doživio u petnaestom i šesnaestom stoljeću U sklopu širenja humanizma i nacionalnog diskursa diljem Europe hrvatsko-dalmatinski su svećenici i humanisti pretvorili sveca u svojega nacionalnog zaštitnika Ovaj članak svraća pozornost na zbirku tekstova koja svjedoči o popularnosti sv Jeronima sačuvana je na jednom listu papira među bilježničkim spisima zadarskoga notara Jerolima Vidulića Zbirku čine dva teksta jedan je polemički traktat o svečevu porijeklu dok se drugi sastoji od crkvenog himna i molitve u njegovu čast U radu se zbirka identificira kao povijesno-liturgijska knjižica i smješta se u žanrovski ideološki i institucionalni kontekst dok se u prilogu donosi prvo cjelovito izdanje i prijevod knjižice

Ključne riječi renesansa nacionalni diskurs ilirizam sv Jeronim Venecija Scuola di San Giorgio degli Schiavoni Jerolim Vidulić glagoljaška liturgija

Hieronimus Dalmata est Jerolim je naš Dalmatin on je dika poštenrsquoje i slava i svitla kruna harvackoga jazika1

Za anonimnoga pisca trogirskog Života sv Jeronima sa samog početka 16 stoljeća Jeronim (347ndash420) ndash kasnoantički svetac rodom iz Stridona u rimskoj provinciji Dalmaciji jedan od četiriju velikih crkvenih naučitelja prevoditelj

1 Josip Bratul ić raquoTrogirski (Jagićev) Život svetog Jeronima U spomen na Vatro-slava Jagića u povodu 90 obljetnice smrtilaquo Zadarska smotra 1-2 (2014) 27-41 (36)


Biblije na latinski asket koji je živio stotinama godina prije prvog spomena hrvatskog imena ndash bio je ni manje ni više nego Hrvat dika harvackoga jazika ponos hrvatske nacije To međutim nije bilo fantastično domišljanje usamljena osobenjaka Polazeći od ideje da Hrvati Dalmatinci Iliri Slaveni kako god ih već zvali žive na istom prostoru od iskona hrvatsko-dalmatinski svećenici i humanisti Jeronima su kao najglasovitijega sveca sa svojega područja redovito slavili kao sunarodnjaka Doduše Jeronim je postao Slavenom još u glagoljaškim krugovima sredinom 13 stoljeća te ndash umjesto Ćirila i Metoda ndash i izumiteljem glagoljice i slavenske liturgije2 No tek je dvjestotinjak godina kasnije s formiranjem i širenjem humanizma i nacionalnog diskursa diljem europskih intelektualnih krugova on počeo igrati ulogu nacionalnog sveca zaštitnika3 U vrijeme renesanse prije moderne historiografske kritike Jeronim postaje uzorom hrvatsko-dalmatinskim svećenicima i redovnicima inspiracijom humanistima i umjetnicima izvorom lokalnog ponosa zaštitnikom nacionalnog pisma i liturgije pa čak i političkim simbolom4 Njegov se kult susreće ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj nego i u Istri Slavoniji zapadnoj Bosni te skjavonskim nacionalnim zajednicama u Italiji On služi kao jedan od najboljih indikatora širenja nacionalnog diskursa i formiranja hrvatsko-dalmatinskog odvjetka književne republike

Ovaj članak skreće pozornost na zbirku tekstova koja je nastala kao plod nacionalizacije i širenja Jeronimova kulta unutar te mreže posebice među venecijanskim Skjavonima Zbirku čine dva teksta Prvi Predgovor o porijeklu sv Jeronima tekst je polemičke prirode što ga je u Veneciji 1498 godine sastavio stanoviti V S Drugi je nedatirani Himan i molitva sv Jeronimu Iliru iz pera stanovitog N Ia Sa Tekstovi su zapisani na jednom mjestimice oštećenom foliju što se čuva među papirima zadarskoga humanista kanonika i bilježnika s kraja 15 stoljeća Jerolima Vidulića (oko 1440ndash1499) Iako nisu nepoznati u hrvatskoj historiografiji dosad nisu bili podrobnije analizirani Doduše već su bili objavljeni

2 Julia Verkholantsev The Slavic Letters of St Jerome The History of the Legend and its Legacy or How the Translator of the Vulgate Became an Apostle of the Slavs North-ern Illinois University Press DeKalb 2014

3 O genezi nacionalnog diskursa vidi Caspar Hirschi The Origins of Nationalism An Alternative History from Ancient Rome to Early Modern Germany Cambridge University Press Cambridge 2012 Herfried Muumlnkler et al (prir) Nationenbildung Die Nationalisierung Europas im Diskurs humanistischer Intellektueller (Italien und Deutschland) Akademie Verlag Berlin 1998 Johannes Helmrath et al (prir) Diffusion des Humanismus Studien zur nationalen Geschichtsschreibung europaumlischer Humanisten Wallstein Verlag Goumlttingen 2002 U hrvatskoj historiografiji put novom pristupu ranonovovjekovnom nacionalnom diskursu utrla je Zrinka Blažević Ilirizam prije ilirizma Golden marketing ndash Tehnička knjiga Zagreb 2008

4 Pregledno o Jeronimovu kultu u Dalmaciji u 15 stoljeću vidi Ines Ivić raquoJerome Comes Home The Cult of Saint Jerome in Late Medieval Dalmatialaquo Hungarian Histori-cal Review 53 (2016) 1-27 Autorica trenutačno priprema doktorsku disertaciju koja će temeljito obraditi Jeronimov nacionalni kult

45L Špoljarić Venecijanski Skjavoni i povijesno-liturgijska knjižica u čast sv Jeronimahellip

ali u zasebnim publikacijama s brojnim krivim čitanjima i upitnim priređivačkim odlukama Predgovor je u diplomatskom prijepisu objavio Petar Runje dok je izdanje Himna (bez molitve i uz brojna krivo pročitana ili nepročitana mjesta) priredio Vinko Valčić pripisujući ga (unatoč jasno naznačenim inicijalima koji upućuju na drugu osobu) samome Viduliću5 Takvo stanje dostupnosti tekstova je i dovelo do toga da važnost tih tekstova nikada nije prepoznata

U ovom se radu oba teksta smještaju u žanrovski kontekst te se analizira specifična ikonografija svetog Jeronima i iliristički narativ koji se u njima naziru Dokazuje se da su tekstovi nastali istodobno kao dio jedinstvene povijesno-liturgijske knjižice te se ističe važnost institucionalnoga konteksta za razumijevanje njezina nastanka Naposljetku u prilogu se donosi novo ispravljeno izdanje i prijevod pri čemu se izdanje pri rekonstrukciji oštećenih dijelova oslanja na neobjavljeni radni prijepis obaju tekstova što ga je načinio Giuseppe Praga6

1 Posrednik Jerolim Vidulić

Potrebno je međutim krenuti od Jerolima Vidulića zahvaljujući kojemu su nam se ti tekstovi sačuvali i kojemu su dosad djelomično bili i pripisivani Iako je u hrvatskoj povijesti književnosti već poprilično poznat o Viduliću i dalje nemamo temeljitu studiju7 Rođen oko 1440 godine u obitelji uglednih zadarskih graditelja Vidulić je i sam ime dobio zbog rastuće popularnosti nacionalnoga sveca zaštitnika Za razliku od većine muških članova šire obitelji Jerolim nije krenuo stopama djeda Vidula nego se zaredio postao mansionarom zadarskoga kaptola a kasnije čini se i tajnikom nadbiskupa Maffea Vallaressa u čijem je kućanstvu možda i živio 1470-ih i početkom 80-ih kad je boravio u Veneciji Štoviše imao je odlične veze s cijelom obitelji Vallaresso Nadbiskupov je brat Giacomo kao i Vidulić bio članom zadarskoga kaptola dok drugoga brata Lucu laika koji je karijeru izgradio u središnjim državnim institucijama u Veneciji Jerolim u pismu

5 Petar Runje O knjigama hrvatskih glagoljaša Kršćanska sadašnjost Zagreb 1998 121-123 Vinko Valčić raquoJerolim Vidulić najstariji hrvatski pjesnik Zadralaquo Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru 1 (1955) 81-92

6 Prijepis se čuva u Praginoj ostavštini u Veneciji vidi Biblioteca Nazionale Marci-ana Marc It VI 505 (12299) 33 (Girolamo Vidolich) ff 5-8

7 Razne podatke o Jerolimu Viduliću donose Giuseppe Praga raquoZara nel Rinasci-mentolaquo Archivio storico per la Dalmazia 20 (1935) 303-323 (316) Giuseppe Praga raquoUn poemetto di Alvise Cippico sulla guerra di Ferrara del 1482laquo Archivio storico per la Dalma-zia 10 (1930) 315-339 (327) Petar Runje raquoPromišljanja o Prvotiskulaquo Mogućnosti 10-12 (2003) 137-150 Tomislav Bogdan raquoJeronim Vidulić i počeci hrvatske ljubavne lirikelaquo u Prva svitlos studije o hrvatskoj renesansnoj književnosti Matica hrvatska Zagreb 2017 83-104 O obitelji vidi Emil Hil je raquoZadarski graditelj Vidul Ivanov i njegovi sinovilaquo Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 47 (2005) 149-190


nadbiskupu Maffeu iz 1483 godine izričito naziva raquosvojim dobročiniteljemlaquo8 U Zadar se Vidulić konačno vratio 1483 godine i počeo obavljati bilježničku službu Umro je 1499 godine kad je grad pogodila kuga

Uvid u Vidulićev intelektualni profil pružaju nam njegovi bilježnički spisi među kojima nalazimo kako privatnu korespondenciju tako i prijepise humanističke i vernakularne književnosti Od književnih zapisa najpoznatija je pjesma Ako mi ne daš lik jedna od najranijih svjetovnih lirskih pjesama na hrvatskom jeziku koja se i pripisuje Viduliću ali za koju kako upozorava Tomislav Bogdan nije sigurno je li joj on bio autorom9 Sigurno je da je Vidulić bio humanistički obrazovan zadarski kolega kanonik i prijatelj Francesco Minuzio naziva ga 1473 raquonjegovateljem dobrih umijećalaquo (bonarum artium cultor) odnosno humanistom a i sam Vidulić to potvrđuje spomenutim pismom Vallaressu iz 1483 godine u kojem se u tipičnoj humanističkoj maniri nadbiskupu ispričava na nejavljanju citirajući stih iz Ovidijevih Metamorfoza10

No dok je sačuvano tek nekoliko Vidulićevih pisama njegova bilježnička kutija sadrži brojne prijepise tuđih djela Među tim prijepisima nalazimo i dva teksta u čast sv Jeronima Ilira o kojima je riječ u ovomu radu11 Iako u kolofonu Himna i molitve piše da je tekstove raquopriredio i napisao vlastitom rukomlaquo stanoviti N Ia Sa (edidi manuque conscripsi propria) nema sumnje da je ipak posrijedi ruka samoga Vidulića koji je očito prepisujući tekstove vjerno prepisao i sam kolofon U svojoj tipičnoj maniri Vidulić ih je ispisao u izrazito zbijenim recima ne ostavljajući nimalo prostora na marginama Predgovor je ispisan na prednjoj strani lista u 41 retku (vidi Sliku 1) dok na stražnjoj strani nakon kratkog komentara

8 Pismo je objavila Tullia Gasparr ini Leporace raquoDocumenti dellrsquoArchivio di Stato di Zara sulla vita e lrsquoattivitagrave di Panfilo Castaldilaquo La Rivista Dalmatica ser 4 294 (1958) 55-100 (87 dok 4) Autorica adresata predstavlja neodređeno kao raquoun religiosolaquo no posve je sigurno riječ o nadbiskupu Vallaressu U pismu naime Vidulić svojeg adresata naziva raquoR D Vlaquo (reverendissima dominatio vestra) a preporuča se njegovu bratu raquosvojem dobročiniteljulaquo raquoL Vlaquo (magnifico domino et benefactori meo domino L V germano eiusdem D V R) tj Luci Vallaressu O karijeri Luce Vallaressa u državnoj službi vidi B G Kohl et al (prir) raquoThe Rulers of Venice 1332ndash1524laquo Internet (lthttp rulersofveniceorggt) br 29641 29524 25803 34167 39491 47622 48252 45157 39188 44805 Za genealogiju obitelji Vallaresso vidi sedmi svezak Genealogija Marca Barbara Archivio di Stato di Venezia Miscellanea Codici Storia veneta b 23 157-160

9 Bogdan n dj (7)10 Gasparr ini Leporace n dj (8) Nempe ut verum fatear nichil aliud in causa

fuit quam pudor quidam subrusticus qui quotiens ad aliquem prestantem virum scribendum mihi propono totiens nescio qua mea fortuna ut inquit Ovidius fit timor et pavida trepi-dat formidine pectus (Vidi Ov Met 266) O Viduliću Minuzijevu pismu iz 1473 godine i podacima koje ono donosi o kolanju knjiga raspravlja Aleksandar St ipčević raquoDjela antičkih pisaca u srednjovjekovnom Zadrulaquo Croatica et Slavica Iadertina 8 (2012) 47-88 (58-59) Za citat bonarum artium cultor vidi Valčić n dj (5) 84

11 Državni arhiv Zadar Spisi zadarskih bilježnika Vidolich Carte fasc IV-1 fol 289


uz Predgovor slijede Himan i molitva raspoređeni u tri stupca što sve ukupno broji 40 redaka (vidi Sliku 2) U skladu sa svojom praksom Vidulić bilježi tek inicijale dvaju autora umjesto njihovih punih imena12 Nažalost folij je na dva mjesta pretrpio značajna oštećenja na samom vrhu dio papira je otrgnut dok je na unutrašnjoj margini dio teksta prekriven mrljom Mrlji donekle možemo doskočiti oslanjajući se na prijepis Giuseppea Prage u čije vrijeme je tekst bio nešto čitljiviji ali otrgnuti dio nepovratno je izgubljen Doduše gubitak nije prevelik nemoguće je rekonstruirati tek jednu ili dvije riječi u prvoj rečenici Predgovora i nekoliko riječi u komentaru uz Predgovor na poleđini što nimalo ne priječi puno razumijevanje teksta

2 V S Predgovor o porijeklu sv Jeronima

Tekst o porijeklu svetog Jeronima potpisuje stanoviti V S koji bilježi da ga je napisao 20 srpnja 1498 u Veneciji u blizini crkve Santa Maria della Misericordia Svoj tekst V S žanrovski definira kao prooemium sermonis nostri Riječ je dakle o paratekstu predgovoru koji čini dio veće cjeline Da se pod sermo noster podrazumijevaju upravo Himan i molitva pokazat ću u sljedećem dijelu rada Ovdje ću prvo razmotriti sadržaj Predgovora uspoređujući ga s dvama suvremenim tekstovima iste tematike jedan je danas najpoznatiji polemički traktat o Jeronimovu porijeklu Protiv onih koji tvrde da je sveti Jeronim bio Talijan (In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt) iz pera Marka Marulića što ga je splitski humanist sastavio 1507 godine kao prilog vlastitomu životopisu sveca13 drugi je kolofon anonimnog glagoljaša koji se nalazi u primjerku latinskog Transita sv Jeronima izdanog 1485 godine što se čuva u zagrebačkoj Metropolitani pod signaturom MR 105914

12 Neka za primjer posluži njegovo već spomenuto pismo Maffeu Vallaressu (vidi bilj 8)

13 Marko Marul ić Latinska manja djela II Književni krug Split Split 2011 9-121 (uz traktat o porijeklu na str 110-117)

14 Kolofon su objavili Vjekoslav Štefanić koji je pokušao dokazati Marulićevo autorstvo bilješke te kasnije (u diplomatskom prijepisu) i Branimir Glavičić koji je osporio Štefanićevu tvrdnju iako se obojici nažalost potkrala pokoja pogreška u prijepisu vidi Vjekoslav Štefanić raquoGlagoljski Transit svetog Jeronima u starijem prijevodulaquo Radovi Staroslavenskog instituta 5 (1964) 99-161 na 144-160 Branimir Glavičić raquoJe li latinska bilješka na kraju Transita sv Jeronima iz godine 1485 Marulićevalaquo CM IX (2000) 287-291 Autor se tek na nekoliko mjesta u inkunabuli koristi glagoljicom a raquoanonimnim glagoljašemlaquo ga nazivam iz praktičnih razloga Dio kolofona koji se odnosi na porijeklo sveca vrijedi ovdje citirati u cijelosti Strydon opidum celebre antiquitus positum in confinibus Dalmatiae illius partis que nunc vulgatur Curetia sive Crovatia et Pannoniae que modo appellatur raquoSlavonialaquo non ut imperiti omnimodae hystoriae raquoSchiavonialaquo corrupto vocabulo sive tumore odii iniqui dictitare solent Slavonia vulgo Slovine a Slavo


V S započinje svoj Predgovor navodeći razloge zbog kojih se uhvatio pisanja teksta u čast sv Jeronima (in honorem gloriosi Ieronimi Ieronimi compatriotae mei) To su ljubav prema domovini osobno štovanje prema svecu te tvrdnja raquozavidnika naše nacijelaquo (aemuli idiomatis nostri)15 talijanskih povjesničara ndash kasnije se poimence proziva Biondo Flavio ndash da je Jeronim bio Talijan16 Odmah na početku postaje jasno dakle kako je Predgovor tekst polemičke prirode Cilj V S je kao i Marulićev pobiti talijanske teze i dokazati da je Jeronim bio Ilir17

Da bi osporio Biondovu tvrdnju V S se poziva na više argumenata Polazi od antičke geografije kao i Marulić zaključuje da Jeronim ako se Stridon nalazio na granici Dalmacije i Panonije nije mogao biti rođen u Istri jer prema Pliniju Starijem Istra nije graničila ni s Dalmacijom ni s Panonijom Dakle kao i Marulić iako ne uz pomoć jednako iscrpnog pregleda antičkih geografa i on pobija Biondovu identifikaciju Stridona s istarskim (i stoga prema Biondu talijanskim) mjestom Zrenjom (Sdrigna) ndash pri čemu se u Vidulićevu prijepisu to mjesto iz nejasnog razloga naziva Stralon18 No za razliku od Marulića koji istarskoj tradiciji

amne famosissimo quacunque fertilitatis bonitate ipsam regionem perfluente raquoSlavonialaquo quasi raquoterra gloriosalaquo interpretatur ab auctoribus In confinio huius hoc est in opido Strydone vulgo Strigoval licet nunc dirutum cernatur positum situ citra Hun et Cupam flumina super Blagay Maiori inter Slavum et Syrmium natalibus beati Demytrii clarum nascitur gloriosus Hieronymus parentibus Illyricis et ipse Illyricus hoc est Dalmata sin autem malis Curetius gloriosus vir de gloriosa terra producitur Riječi koje nisu u kurzivu u izvorniku su ispisane glagoljicom

15 Ovdje treba svratiti pozornost na vrlo zanimljiv primjer korištenja riječi idioma (jezik) gdje se jasno nazire značenje riječi kakvo je imala u hrvatskom jeziku u kojem riječ jazik nije označavala samo raquojeziklaquo nego je bila istoznačnicom latinskome natio O tome vidi Miroslav Kravar raquoRiječ jezik u smislu narodlaquo Jezik 34 (1986) 6-10 Pored citata iz trogirskog Života sv Jeronima kojim sam i započeo ovaj rad ovdje za primjer podsjećam i na glasoviti zapis popa Martinca iz 1493 o tome kako Turci nalegoše na ȇzikь hrvatski vidi Stjepan Damjanović prir Slovo iskona staroslavenska starohrvatska čitanka Matica hrvatska Zagreb 22004 261-266 (266) Radi šireg intelektualnog konteksta treba uputiti i na raspravu Caspara Hirschija o usporednom razvoju u njemačkom jeziku gdje je riječ Zunge koja se u značenju naroda javlja još oko 1200 u drugoj polovici 15 stoljeća bila korištena kao ekvivalent latinskom natio nakon čega je zamijenjena latinizmom Nation vidi Hirschi n dj (3) 106-108

16 Biondo Flavio Italy Illuminated prir i prev Jeffrey A White Harvard University Press Cambridge 2016 sv 2 172-175 (c 7-8) kojeg kasnije citira popularni kroničar Giacomo Filippo Foresti Supplementum chronicarum Bernardus Rizus Novariensis Venecija 1490 ff 143v-144r 155r Biondo se inače pozivao na lokalnu koparsku tradiciju koju je ranije osporio Pierpaolo Vergerio Stariji vidi John M McManamon Pierpaolo Vergerio the Elder The Humanist as Orator Tempe Arizona 1996 122

17 Anonimni glagoljaš ne odgovara eksplicitno na talijanske tvrdnje vezane uz sv Jero-Anonimni glagoljaš ne odgovara eksplicitno na talijanske tvrdnje vezane uz sv Jero-nima no proziva one koji raquoiz općeg nepoznavanja povijesti ili iz neke nepravedne mržnjelaquo Slavoniju raquoiskrivljeno nazivaju Skjavonijomlaquo vidi bilj 14

18 Marulić citira Plinija Starijeg Pomponija Melu Strabona te Ptolemeja Vinko Pribojević se u svome govoru povodi za Marulićem no dodaje i to da je Istra ilirska pokraji-


suprotstavlja međimursku Štrigovu (Strigoum) kao Jeronimovo rodno mjesto19 kao i anonimnog glagoljaša koji se poziva na Strigoval u blizini Blagaja20 V S zaključuje da je posrijedi današnji grad Strida Naime već samo ime grada Stridon ndash Strida koje prema V S dolazi od ilirskog raquosridalaquo raquosredinalaquo te opisuje njegov smještaj na razmeđu Dalmacije i Panonije posred dviju provincija dokazuje da je riječ o Jeronimovu rodnom mjestu

V S prilaže dodatne dokaze ovoj identifikaciji Stridon ndash Strida naime još postoji a posrijedi je grad od nekih stotinu ognjišta u kojem se nalaze stare ruševine redovnički samostan i crkva posvećena Jeronimu te u kojem postoji lokalna tradicija da je riječ o rodnom mjestu sv Jeronima Ta raquoStridalaquo o kojoj govori V S nije izmišljeno mjesto nego bosanski grad Srida koji se nalazio podno utvrde Glaž vjerojatno uz rijeku Vrbas ndash iako nažalost do danas ni jedan ni drugi nisu ubicirani21 Kao i Marulić koji se u svom traktatu eksplicitno poziva na Ptolemejevu šestu kartu Europe i V S čini se pred očima ima kartu Ilirije jer opisuje da se taj grad nalazi na šest dana puta od Senja prema Skradinu Naravno iz moderne perspektive takav opis zvuči poprilično čudno no ovdje treba uzeti u obzir zakrivljenost prikaza istočne jadranske obale na ptolemejskim kartama22 U svakom slučaju riječ je uz SdrignuZrenj Štrigovu i Strigoval o četvrtom gradu koji se u 15 stoljeću identificirao kao Jeronimovo rodno mjesto

No da ne bi tko pomislio da je zbog činjenice što je rođen na granici Dalmacije i Panonije Jeronim Ugrin V S napominje da ilirska nacija okružuje Ugarsku sa svih strana Pritom kao ilirske zemlje spominje Češku i Poljsku Vlašku (možda zbog slavenske liturgije Rumunja i kako se smatralo u Veneciji bliskih političkih veza Poljaka s Moldavcima do 14971498) te Bosnu Ovdje je međutim najvažnija identifikacija Bosne kao Donje Panonije jer se time implicira da Jeronim nije

na a ne talijanska vidi Vinko Pribojević O podrijetlu i slavi Slavena prev Veljko Gortan i Pavao Knezović Golden marketing Zagreb 1997 62-63 142-143

19 Godine 1447 Fridrik Celjski uspio je osigurati indulgencije crkvici sv Jeronima u Štrigovi kao i potvrdu da je riječ o antičkom Stridonu gdje se nalazi raquoočinski dom toga sveca u kojem je othranjen i odrastaolaquo vidi Andrija Lukinović (prir) Povijesni spome-nici Zagrebačke biskupije sv 7 Kršćanska sadašnjost ndash Hrvatski državni arhiv Zagreb 2004 128 (dok 126) ecclesiam sine cura Hieronymi de Strigone Zagrabiensis diocesis que olim domus paterna ipsius sancti et in qua nutritus et educatus extitit Da se Marulić referira upravo na Štrigovu jasno je između ostalog i po tome što spominje crkvicu i raquodio kuće za koju tvrde da je pripadala njegovim roditeljimalaquo (ędium etiam partem aliquam superesse quas parentum ipsius fuisse affirmant) o čemu je saznao od putnika iz tog kraja vidi Marul ić n dj (13) 116-117

20 Vidi bilj 1421 Razvoj Glaža ndash Sride u 14 i 15 stoljeću na osnovi nekolicine sačuvanih dokumena-Razvoj Glaža ndash Sride u 14 i 15 stoljeću na osnovi nekolicine sačuvanih dokumena-

ta rekonstruira Mladen Ančić Jajce Portret srednjovjekovnoga grada Split 1999 94-97 Ime grada kako Ančić ističe znači raquosrijedalaquo prema danu održavanja tjednoga sajma

22 Za Ptolemejevu šestu kartu Europe vidi bolonjsko izdanje Kozmografije iz 1477 godine (ISTC br ip01082000) ff 71v-72r dostupno na stranicama Muumlnchener Digitalisie-nchener Digitalisie- Digitalisie-Digitalisie-rungs Zentrum lthttpdatendigitale-sammlungende~db0003bsb00032959imagesgt


bio rođen na granici Dalmacije i Ugarske nego na granici Dalmacije i Bosne ili kako V S eksplicitno zaključuje raquotakoreći u središtu Ilirijelaquo (quasi in centro Illyriae) U tome je on sličan anonimnom glagoljašu koji kad Stridon identificira sa Strigovalom granicu Panonije i Dalmacije tumači kao granicu Slavonije i onog dijela Dalmacije koji raquodanas nazivamo Hrvatskom ili Kurecijomlaquo23 Oba postupka služe da bi se Jeronima smjestilo u samo srce Ilirije i tako otklonila ikakva mogućnost njegova vezanja ne samo uz talijansku nego i ugarsku naciju

V S se zatim osvrće na tvrdnju talijanskih povjesničara da je Jeronimov otac bio Rimljanin i da je za vrijeme Jeronimova rođenja u Dalmaciji služio kao rimski namjesnik V S prilagođava raširenu srednjovjekovnu ideju o prijenosu carstva na Grke (translatio imperii) svojim potrebama tvrdeći ndash naravno potpuno pogrešno ndash da je u to vrijeme sredinom 4 stoljeća carstvom vladao Arkadije (koji je u stvarnosti vladao od 383 kao suvladar uz oca Teodozija a od 395 do smrti 408 godine kao samostalni vladar) Štoviše ponosni Skjavon ne zaustavlja se ni ovdje Bez ikakva poznatog uporišta u suvremenim izvorima on tvrdi da Dalmacija tada u vrijeme Jeronimova rođenja uopće nije bila dijelom ni rimskog ni grčkog carstva nego pod upravom vandalskoga odnosno poljskoga kralja Almerika Kronologija i podaci su naravno potpuno izmišljeni a sve s ciljem kako bi se pokazalo da je i Jeronimov otac bio Ilir i to ne samo Ilir nego čovjek u službi kralja koji sam potječe iz ilirske nacije24 Sličnu potrebu da istakne ilirsko porijeklo Jeronimovih roditelja pokazuje i anonimni glagoljaš prema kojem je Jeronim rođen raquood ilirskih roditelja i sam Ilir to jest Dalmatinac ili ako pak hoćeš Kurećaninlaquo25

V S tako postaje prvi humanist koji u svoj iliristički narativ uvodi panslavensku dimenziju dvadeset sedam godina prije nego što će Vinko Pribojević na Hvaru održati govor O podrijetlu i zgodama Slavena26 Čini mi se kako taj skjavonski panslavizam i zamišljanje poljskoga kralja kao vladara ilirskoga kraljevstva koje se u Jeronimovo doba protezalo od Baltika do Jadrana moramo tumačiti u kontekstu specifičnih političkih okolnosti u vrijeme sastavljanja traktata Naime smrću kralja Matije Korvina 1490 i dolaskom slabo poduzetnog Vladislava Jagelovića na ugarsko prijestolje vodeću ulogu u protuosmanskim planovima počinje preuzimati njegov brat poljski kralj Jan Olbracht koji u jesen 1497 godine poduzima ambiciozan no naposljetku neuspješan pohod protiv Turaka Bitno je naglasiti da je brza propast

23 Vidi bilj 14 24 Ne postoji nikakav izvor koji bi govorio o provalama Vandala prije 395 a kamoli

spominjao vandalsku organiziranu vlast nad Dalmacijom ili Panonijom ili nekakvog kralja Almerika vidi Hrvoje Gračanin raquoThe Huns and South Pannonialaquo Byzantinoslavica 64 (2006) 29-76 (39-40)

25 Vidi bilj 14 26 O Pribojeviću i njegovu panslavenskom ilirizmu vidi Blažević n dj (3) 125-

136 i Domagoj Madunić raquoStrategies of Distinction in the Work of Vinko Pribojevićlaquo Whose Love of Which Country Composite States National Histories and Patriotic Dis-courses in Early Modern East Central Europe ur Balaacutezs Trencseacutenyi i Maacuterton Zaacuteszkaliczky Brill Leiden 2010 177-202


toga pohoda u Veneciji isprva doživljena tek kao nesretno povlačenje izazvano kraljevom bolešću dok vijesti o njegovim katastrofalnim razmjerima u grad na lagunama stižu tek u siječnju 1499 godine27 Dakle u ljeto 1498 V S i drugi venecijanski Skjavoni na poljskog su kralja čini se gledali kao na nacionalnog spasitelja koji će osloboditi podjarmljenu domovinu od turskih barbara te vratiti slavno doba kad se ilirska nacija ujedinjena pod poljskom krunom protezala od Baltika do Jadrana U kontekstu takvih očekivanja V S je jednostavno predstavio utopijsku viziju Jeronimova vremena koja će se ponovno ostvariti Olbrachtovom pobjedom nad Turcima Istu će ulogu 1525 godine u trenucima posvemašnjeg raspada ugarsko-hrvatske obrane prema Osmanlijama Pribojević namijeniti poljskom kralju Sigismundu Starom28 U svakom slučaju ova dva primjera jasno pokazuju da pojavu panslavizma među hrvatsko-dalmatinskim intelektualcima moramo tumačiti kao izravnu posljedicu slabljenja autoriteta ugarskog dvora i poljskog preuzimanja vodeće uloge u protuturskim ratovima

V S završava Predgovor dvama zahtjevima Prvo traži od talijanskih povjesničara da ne pišu povijest krajeva koje nikad nisu vidjeli svojim očima pozivajući se pritom ndash doduše djelomično netočno ndash na etimologiju riječi raquohistorijalaquo29 Drugo traži od talijanskih povjesničara odgovor na pitanje ako Jeronim nije bio Ilir kako je što i sami priznaju mogao izmisliti ilirsko pismo glagoljicu Finis koji dolazi nakon ovoga retoričkog pitanja daje do znanja da Predgovor tu završava

27 U ožujku 1498 Marino Sanudo spominje vijesti da je kralj Poljske došao s velikom vojskom u tursku zemlju ali da se u posljednji čas razbolio i bio prisiljen na povlačenje Tek u siječnju 1499 do Venecije stižu vijesti kako su tom prilikom Turci uz pomoć raquoizdajnikalaquo moldovskoga vojvode Stjepana Velikog nanijeli težak poraz Poljacima Vidi Marino Sanuto I Diarii sv 1 F Visentini Venecija 1879 910 (22 ožujka 1498) i s t i I Diarii sv 2 F Visentini Venecija 1879 420 (31 siječnja 1499) O poljskim ratovima protiv Osmanlija u vrijeme Jana Olbrachta vidi Natalia Nowakowska raquoPoland and the Crusade in the Reign of Jan Olbracht 1492ndash1501laquo Crusading in the Fifteenth Century Message and Impact ur Norman Housley Palgrave Macmillan New York 2004 128-147 O procesu stizanja vijesti o Olbrachtovu pohodu 1497 u Veneciju vidi Ovidiu Cris tea raquoA Strange Tale King John Albertrsquos Moldavian Campaign (1497) in Marino Sanudorsquos Diariilaquo Medieval and Early Modern Studies for Central and Eastern Europe 5 (2013) 117-134

28 Blažević n dj (3) 134-13629 Kad za porijeklo riječi historia ujedno i prijevod glagola raquovidjetilaquo navodi grčku

riječ hysteron (ὕστερον) umjesto historeein (ἱστορέειν) V S doduše pokazuje iznimno slabo poznavanje grčkoga no valja kazati da je posrijedi pogreška koja se pojavljuje i u talijanskim školskim rukopisima 15 stoljeća vidi primjerice jednu takvu bilješku u Robert Black Humanism and Education in Medieval and Renaissance Italy Tradition and Innovation in Latin Schools from the Twelfth to the Fifteenth Century Cambridge 2001 296 bilj 221 Hystoria secondo libro De oratore est testis temporum lux veritatis vita memorie magistra vite numptia veritatis et dicitur historia ab hysteron grece id est videre vel cognoscere


Nakon Finis slijedi naknadno dopisan komentar kojemu autor nije V S a u kojem se pomoću citata iz Jeronimova pisma Nepocijanu nastoji dodatno potvrditi teza da Jeronim nije bio Rimljanin30 Izmjene u citatu sasvim sigurno nisu varijantne lekcije nego su vjerojatno rezultat citiranja po sjećanju ali i svjesne manipulacije izvornika To se najbolje vidi iz činjenice da se povrh brojnih drugih izmjena u tekst citirane rečenice uvrštava Romae (raquou Rimulaquo) kako bi se dokazalo da Jeronim piše iz Rima i da on sam Rim razlikuje od svoje domovine ndash iako je iz drugih dijelova Jeronimova pisma posve jasno da ga je pisao iz Betlehema31

Valja na kraju kazati da V S ne pokazuje erudiciju Marka Marulića što ponajprije dolazi na vidjelo prilikom rasprave o političkim okolnostima u vrijeme Jeronimova rođenja pri čemu V S svjesno uzima veliku interpretativnu slobodu u prikazu povijesnih događaja To bi sugeriralo da je njegov tekst bio poglavito namijenjen sunarodnjacima laicima te da unatoč prividno znanstvenoj argumentaciji nije kao Marulićev trebao doista ući u dijalog s talijanskim povjesničarima koji bi odmah prepoznali prilično fantastičan opis povijesti Dalmacije u 4 stoljeću U tome je V S sličniji anonimnom glagoljašu koji također vrlo slobodno tumači antičke pojmove i etimologiju Istodobno V S ne pokazuje Marulićevu nelagodu spram nacionalističkoga svojatanja općekršćanskoga sveca Dok splitski humanist na kraju zaključuje kako Jeronim ipak nema druge domovine osim nebeskog Jeruzalema V S ne odustaje od polemičkoga tona nego opetovano proziva Bionda i ostale talijanske povjesničare kao raquozavidnike ilirske nacijelaquo

3 N Ia Sa Himan i molitva sv Jeronimu Iliru

Na stražnjoj strani Vidulićeva lista slijede Himan i molitva sv Jeronimu Iliru koje potpisuje N Ia Sa Kao i V S N Ia Sa sastavlja tekst raquou hvalu svojega sunarodnjakalaquo (ad laudem conterranei mei) Iako u kolofonu stoji da ga je N Ia Sa raquopriredio i napisao vlastitom rukomlaquo (edidi manuque conscripsi propria) rukopis je kako je već rečeno posve sigurno Vidulićev on je dakle prepisujući tekstove što mu ih je možda poslao sam N Ia Sa vjerno prepisao i sam kolofon Kao i kod V S o identitetu N Ia Sa ne znamo ništa pobliže S obzirom na njegovo možebitno poznanstvo s Vidulićem ovo raquoIalaquo bi moglo značiti Iadertinus tj označavati

30 Za komentar navedenog pasusa u izvorniku vidi Andrew Cain Jerome and the Monastic Clergy A Commentary on Letter 52 to Nepotian with an Introduction Text and Translation Brill Leiden 2013 164-165

31 Usporedi [1] 71-73 dum essem in patria interdum vix rugientem ventrem ltmigtliaco pane saturare ltpossemgt nunc autem Romae simillima fastidio s izvornikom (Hier Ep 5263) natus in paupere domo et in tugurio rusticano qui vix milio et cibario pane rugien-tem saturare ventrem poteram nunc similam et mella fastidio


Zadranina32 S druge strane s obzirom da u imenskoj formuli odrednica porijekla obično dolazi na posljednjem mjestu ovo ipak treba shvatiti tek kao mogućnost

Himan sv Jeronimu Iliru metrički se temelji na starijem rimskom himnu u čast svetog Jeronima Ave gemma clericorum koji je vjerojatno nastao u bazilici Santa Maria Maggiore što je krajem 13 stoljeća postala središte svečeva kulta nakon što su onamo prema predaji prenesene njegove kosti iz Svete Zemlje33 Izvorni rimski himan sadrži dvanaest stihova podijeljenih u četiri terceta pri čemu svaku strofu čine dva osmerca i jedan sedmerac uz rimu AAB Ilirski himan znatno je dulji od svojeg uzora i rabi drugačiju strofu ima ukupno 68 stihova podijeljenih u 17 katrena U najvećem broju slučaja katren čine tri osmerca i jedan sedmerac no u nekim strofama pojavljuju se deveterci umjesto osmeraca te osmerci umjesto sedmeraca Nepravilnosti se pojavljuju i u rasporedu srokova najčešća je shema AAAB koja prevladava u prvih jedanaest strofa no ponekad se pojavljuje i AAAA AABC dok su posljednje strofe gotovo odreda složene po shemi AABB Naposljetku vrijedi istaknuti da N Ia Sa ne temelji samo metričku strukturu svoga himna na rimskom predlošku nego i inkorporira neke njegove stihove34 Dok se u metričkoj organizaciji očito oslanja na predložak sadržajem je ilirski himan daleko razrađeniji a svecu se pristupa iz tipične hrvatsko-dalmatinske perspektive Nakon tri uvodna pozdravna katrena Jeronim se slavi kao kardinal koji je u Crkvu stupio iz iskrene ljubavi prema Bogu (katren 4) kao izumitelj glagoljice i prosvjetitelj Ilira (5) kao prosvjetitelj cijele crkve i posebice Italije (6) poznavatelj raznih jezika i pisama (7-8) pustinjak (9) prosvjetitelj Grka (10) te ponovno kao prosvjetitelj Italije pri čemu se Vulgata predstavlja kao njegov dar toj zemlji (11) Sljedećih pet katrena (12-16) poziva Jeronima da obrani narod od kužne pošasti dok završni (17) moli za vječni život uz Isusa Krista

Molitva koja slijedi nakon Himna izvedena je prema uzoru na molitve latinskog misala Vrijedi istaknuti unutarnje rime na samome početku (doctor veritatum et

32 Vrijedi spomenuti činjenicu da Vidulić na drugim mjestima titulu zadarskog nad-činjenicu da Vidulić na drugim mjestima titulu zadarskog nad-biskupa Maffea Vallaressa skraćeno bilježi kao raquoAr Ialaquo vidi Državni arhiv Zadar Spisi zadarskih bilježnika Vidolich Carte fasc IV-1 fol 297r

33 Franz Josef Mone Lateinischen Hymnen des Mittelalters sv 3 Heiligenlieder Herdersche Verlagshandlung Freiburg im Breisgau 1855 338 (br 968) Analecta hymnica medii aevi sv 15 prir Guido Maria Dreves O R Reisland Leipzig 1893 210 (br 186) Ave gemma clericorum iubar stellaque doctorum predicator inclyte exstirpator per-fidorum illustrator devotorum o sancte Ieronime Deprecare Ihesum Christum ut post mundum nequam istum in coelesti culmine donet nobis cum beatis aeterne glorificatis perenniter vivere U jednom njemačkom rukopisu uz himan stoji Scriptum Rome apud Ma-riam Maiorem 1439 Za iscrpan popis srednjovjekovnih i kasnijih jeronimskih himna vidi Joseph Szoumlveacuterffy raquoThe Enigma of the St Jerome Hymnslaquo Duquesne Studies Annuale Mediaevale 10 (1969) 28-64 O bazilici Santa Maria Maggiore i širenju kulta sv Jeronima Italijom vidi Eugene F Rice Jr Saint Jerome in the Renaissance Baltimore The Johns Hopkins University Press 1988 49-83

34 Usporedi stihove 2 7 i 8 izvornog himna (prethodna bilješka) i 2 65 i 66 ilirskog


lucerna claritatum candidi ndash providi) te standardne liturgijske sintagme koje doduše nisu uvijek najsretnije preuzete35 U molitvi se kao i u posljednjim katrenima himna Jeronim zaziva kao čudotvorac i branitelj od kuge i svih drugih zala

Pored standardnog hrvatsko-dalmatinskog prikaza Jeronima kao Ilira izumitelja glagoljice i uresa ilirske nacije ovdje se mogu zamijetiti i dvije specifičnosti Prva je slika Jeronima kao nacionalnog prosvjetitelja Naime dok se u hrvatsko-dalmatinskoj jeronimskoj literaturi pored ilirskoga porijekla obično ističe njegova zasluga za cijelo kršćanstvo ovdje se u šestom i jedanaestom katrenu njegov prijevod Biblije predstavlja kao dar posebice Talijanima Štoviše ta uloga Jeronima kao prosvjetitelja nacija očituje se i u desetom katrenu gdje N Ia Sa slavi svečeve zasluge za uređivanje grčkoga Novog zavjeta Nije sasvim sigurno na čemu temelji tu tvrdnju no čini se da je krivo shvatio Jeronimovu izjavu (u djelu O slavnim muževima) da je Novi zavjet preveo s grčkog izvornika36 Riječ je u svakom slučaju o popularnoj strategiji humanističkih povjesničara koji su kroz primjere iz prošlosti često nastojali pokazati kako je njihova nacija zadužila druge Ta specifična ikonografija sv Jeronima koju ovdje susrećemo jedan je od argumenata koji dokazuju da su kako Predgovor tako i Himan i molitva nastali u multikulturalnom okruženju renesansne Venecije N Ia Sa nije samo prisvojio Jeronima kao Ilira nego se trudio istaknuti i njegove zasluge za Talijane kao i za Grke koji su pored Skjavona činili jednu od najbrojnijih manjina u Veneciji i koji su upravo 1498 osnovali vlastitu bratovštinu San Nicolograve dei Greci u crkvi San Biagio (koja će se nekoliko desetljeća kasnije preseliti na drugu lokaciju i postati San Giorgio dei Greci)

Drugi važan aspekt svečeve ikonografije kakva se susreće u Himnu i molitvi jest Jeronimova uloga kao zaštitnika od kuge što je ustvari bio i ključni razlog sastavljanja ovih tekstova Doduše to samo po sebi nije nikakva iznimka ni novost kako je Meri Kunčić sugerirala na osnovi primjera splitskog i trogirskog votivnog slikarstva Jeronim je kao nacionalni zaštitnik krajem 15 st zadobio ulogu zaštitnika od kuge i Turaka kao najvećih zala i prijetnji za egzistenciju komuna37 Posebnost Himna i molitve jest u tome da sadrže u hrvatsko-dalmatinskoj

35 Primjerice mira eruditione (čudesnom učenošću) sintagma je kojom se opisuje dar kojim je Bog obdario crkvene naučitelje dok N Ia Sa učenost nespretno pripisuje samome Bogu U prijevodu sam se stoga odlučio ovdje staviti raquoprovidnošćulaquo

36 Hier De vir ill 135 Novum Testamentum Graecae fidei reddidi Vetus iuxta He-braicam transtuli Prva rečenica znači raquoPreveo sam Novi zavjet s grčkog izvornikalaquo a ne raquoPriredio sam Novi zavjet na grčkom jezikulaquo kako to čini se shvaća N Ia Sa

37 Meri Kunčić Od pošasti sačuvaj nas Utjecaj osmanske opasnosti i kužnih epide-mija na ikonografiju zavjetnih slika Primjer Splita i Trogira u XV i XVI stoljeću Srednja Europa Zagreb 2008 89-90 i 163-164 Ovdje vrijedi spomenuti kako u vergilijevski in-toniranom epiliju Topographia sacelli divi Hieronymi trogirskog učitelja Gilberta Grinea trogirski knez Antonio Canal (1496ndash1498) pohodi crkvu sv Jere na Marjanu gdje mu glas sveca proriče da će se zametnuti veliki boj protiv Turaka Izdanje epilija trenutačno priprema Vlado Rezar Iako se u ilirskom Himnu i molitvi traži pomoć od Jeronima kao nacionalnog


jeronimskoj literaturi jedini eksplicitni zaziv sveca kao zaštitnika od kuge No taj je zaziv važan i zato što nam omogućuje da Himan i molitvu također smjestimo u 1498 godinu kad se kuga javlja u Veneciji prvi put nakon osam godina38

Zaziv protiv kuge je uz usku tematsku povezanost dvaju tekstova te prije svega ključnu činjenicu da se traktat o porijeklu naziva prooemium sermonis nostri raquopredgovor našoj molitvilaquo39 posljednji u nizu dokaza koji otklanjaju svaku sumnju oko međusobnog odnosa dvaju tekstova Oni su nesumnjivo dijelovi jedinstvene cjeline Nakon što je N Ia Sa u vrijeme izbijanja kuge uzeo na sebe zadatak sastavljanja himna i molitve u kojima se od nacionalnog sveca zaštitnika traži zagovor i pomoć V S je priložio svoj predgovor kojim se pobija talijansko prisvajanje Jeronima dokazuje njegovo ilirsko porijeklo te slavi veličanstvena ilirska nacija što se proteže od Jadrana do Baltika

Jedino pitanje koje u ovakvom razrješavanju zagonetki ostaje otvoreno jest tko je bio autorom paragrafa koji dolazi nakon jasno naznačenog kraja Predgovora a prije Himna Kako je već rečeno prilikom analize Predgovora to posve sigurno nije V S jer bi inače tu iznesen argument uvrstio u glavni dio svojega teksta Postoje dakle dvije mogućnosti Ili je autorom bio N Ia Sa koji je prepisujući tekst koji mu je predao V S prvo dopisao ovaj paragraf prije nego što je počeo pisati vlastiti Himan i molitvu ili ga je tek u Zadru naknadno dopisao Jerolim Vidulić kad je prepisivao cijelu zbirku Iako sam osobno skloniji potonjem rješenju na to je pitanje nemoguće dati konačan odgovor

zaštitnika on se i izvan nacionalnog konteksta u Italiji ponekad iako ne prečesto prikazivao u kontekstu kuge uz sv Sebastijana i sv Roka o tome će više riječi biti u disertaciji Ines Ivić (vidi bilj 4)

38 U drugoj polovici 15 stoljeća dakle za života Vidulića i dvaju skjavonskih autora bubonska je kuga Veneciju pogađala 1456 1464 1468 1478 1485 1490 1498 i 1502 godine vidi Brian Pul lan Rich and Poor in Renaissance Venice The Social Institutions of a Catholic State to 1620 Harvard University Press Cambridge 1971 219

39 Rječnici srednjovjekovnog latinskog kao značenje riječi sermo u liturgijskom kon-tekstu donose isključivo raquopropovijedlaquo vidi J F Niermeyer (prir) Mediae latinitatis lexicon minus Leiden 1976 961 Carolus du Fresne du Cange Glossarium mediae et infimae latinitatis Niort 1883-87 sv 7 438 Međutim sermo je očito mogao označavati i molitvu bilo zajedničku bilo osobnu za primjer neka posluže dva himna iz već citirane zbirke Analecta hymnica (33) 259-261 (br 229 De chori officio) Dum mane consurgimus de dormitione Christum regem capimus brevi cum sermone Vulnerum quae passus est recordatione Disciplinae lanceae spineae coronae i 188-189 (br 158 De sancta Barbara) Tunc fecisti hunc sermonem Rogo Domine te Deus Esto nunc protector meus Tege corpus quod nudatur Ne a viris videatur Iniquis nec non lascivis Vrijedi napome-nuti da V S ne koristi pluralis modestiae nego jasno razlikuje ego i nos kad opisuje osobno i zajedničko Dok primjerice govori o osobnim razlozima zbog kojih se latio pisanja Predgo-vora ([1] 2 Ego motushellip) i o vlastitim putovanjima Ilirikom ([1] 62 Ego quae scribohellip) istovremeno istupa protiv zavidnika raquonašoj nacijilaquo ([1] 5 idiomatis nostri) te prilaže raquosvojlaquo predgovor zajedničkoj raquonašojlaquo molitvi ([1] 7 sermonis nostri)


4 Institucionalni kontekst Scuola di San Giorgio degli Schiavoni sv Jeronim i pitanje liturgije na narodnom jeziku

Suradnja dvojice Skjavona u pisanju zbirke u čast njihova nacionalnog sveca zaštitnika nužno se mora tumačiti u kontekstu povijesti jedine venecijanske institucije u kojoj se častio Jeronim Ilir Riječ je naravno o skjavonskoj nacionalnoj bratovštini Scuola di San Giorgio degli Schiavoni40

Kako pokazuje Ana Marinković proces kojim je bratovština usvojila kult sv Jeronima bio je postupan Kad je 1451 godine Scuola osnovana u gostinjcu sv Katarine što se nalazio uz samostansku crkvu ivanovaca (San Giovanni del Tempio) bila je to ustvari bokeljska bratovština kojoj su mahom pripadali mornari zanatlije i trgovci porijeklom iz Kotora i Bara Taj sastav bratovštine zrcali se i u imenima svetaca koji su na osnivačkoj sjednici uzeti za zaštitnike sv Juraj barski patron te sv Tripun kotorski Sveti Jeronim postaje dijelom svetačkog panteona bratovštine tek 1464 godine i to pod utjecajem Papinske kurije odnosno kardinala Bessariona koji je u to vrijeme boravio u gradu nastojeći koordinirati križarski pohod Pape Pija II protiv Osmanlija41 Kako je bratovština pored Barana i Kotorana počela uključivati sve više ljudi iz srednjih i sjevernih dalmatinskih komuna i hrvatskog zaleđa okretanje Jeronimu na neki je način simboliziralo transformaciju lokalne barsko-kotorske u širu hrvatsko-dalmatinsku bratovštinu U svakom slučaju proces kooptacije sv Jeronima bio je završen do kraja 15 stoljeća Kad je 1502ndash1507 Vittore Carpaccio izveo ciklus slika za zgradu bratovštine sv Jeronim je po broju slika koje su bile posvećene njegovu životu stajao uz bok naslovnom svecu zaštitniku sv Jurju42

40 O povijesti bratovštine vidi Lovorka Čoral ić U gradu svetoga Marka povijest hrvatske zajednice u Mlecima Golden marketing Zagreb 2001 215-262

41 Vidi Ana Marinković raquoIzmeđu zmaja i lava o izboru svetaca zaštitnika vene-cijanske bratovštine S Giorgio degli Schiavonilaquo u Likovne umjetnosti arhitektura i povijesni identiteti Zbornik XV Dana Cvita Fiskovića ur Ana Marinković i Ana Munk Zagreb u tisku Iako je sv Juraj uživao široku popularnost diljem istočne jadranske obale što objašnjava njegov status prvog titulara bratovštine razloge njegova usvajanja treba vezati upravo uz ključnu ulogu Barana u najranijoj povijesti bratovštine vidi Lovorka Čoral ić Barani u Mlecima povijest jedne hrvatske iseljeničke zajednice Dom i svijet Zagreb 2006 124-125 Ovdje vrijedi istaknuti kako su prema mariegoli statutu bratovštine posebne svečane mise izvorno trebale biti držane isključivo na blagdane sv Jurja i sv Tripuna bez ikakva spomena Jeronima o tome i o prvom oltaru bratovštine vidi Tanja Trška raquoMarco Boschini Matteo Ponzone and the Altar of the Scuola di San Giorgio degli Schiavoni in Venicelaquo Confraternitas 271-2 (2017) 62-78 (64-66) O nacionalnim bratovštinama u renesansnoj Veneciji vidi Francesca Ortal l i Per salute delle anime e delli corpi Scuole piccole a Venezia nel tardo Medioevo Marsilio Editori Venecija 2001 102-114

42 Za Carpacciov ciklus vidi Guido Perocco Carpaccio nella Scuola di S Giorgio degli Schiavoni F Ongania Venecija 1964 Terisio Pignat t i prir Le Scuole di Vene-zia Electa Milano 1981 99-118 i Patricia Fort ini Brown Venetian Narrative Painting in the Age of Carpaccio Yale University Press New Haven 1988


No upravo su Jeronim i tradicija koju je on simbolizirao postali kamenom smutnje u odnosima bratovštine i ivanovaca za vrijeme priora Sebastiana Michiela na samom početku 16 stoljeća43 Naime vlasnici gostinjca sv Katarine bili su ivanovci a uz prijepore oko uporabe sakralnog prostora najveći problem je kako uvjerljivo dokazuje Lovorka Čoralić bilo to što su venecijanski Skjavoni služili misu na slavenskom jeziku Kako Michiel ističe u tužbi patrijarhu Antoniju Sorianu 1505 godine posrijedi je bila raquonovotarijalaquo (innovation)44 Michiel je na sve načine htio izbaciti bratovštinu iz gostinjca sv Katarine pa stoga njegove tvrdnje treba uzeti sa zrnom soli ali ako uzmemo u obzir činjenicu da je prema izvornom ugovoru što ga je bratovština sklopila s ivanovcima mise trebao držati svećenik iz crkve ivanovaca čini mi se da je prior bio u pravu i da su Skjavoni naknadno uveli slavensko bogoslužje45 Iako je nemoguće reći kada su uveli tu raquonovotarijulaquo možda bismo je mogli tumačiti u kontekstu ekspanzije glagoljskog tiska i široke uporabe glagoljskih liturgijskih priručnika misala i brevijara do koje dolazi 1480-ih i 1490-ih godina ndash pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je 1493 upravo u Veneciji u tiskari Angela Torresanija tiskan Baromićev Brvijal hrvacki46 U svakom slučaju nesumnjivo je bila posrijedi želja Skjavona da u multikulturalnom okruženju istaknu vlastiti nacionalni identitet i posebnu tradiciju Pritom je naročito bitno naglasiti da su tu tradiciju oni eksplicitno vezali sa sv Jeronimom Kad se 1511 bratovština obraća papi Juliju II u svojoj molbi ističe kako su njezini pripadnici od davnina imali pravo služiti misu raquoili na latinskom ili na dalmatinskom (tj hrvatskom) jeziku prema obredu i uredbi svetoga Jeronimalaquo47

Spomeni Jeronima kao tvorca glagoljice koji se čitaju i u Predgovoru i u Himnu dodatno potvrđuju kako važnost kulta sv Jeronima koja se jasno nazire iz

43 O prijeporu vidi Čoral ić n dj (40) 223-227 Giulio de Manzini raquoLa lunga causa con il Priorato dei Gerosolimitanilaquo Scuola Dalmata 15 (1982) 3-14

44 Luka Je l ić (prir) Fontes historici Liturgiae Glagolito-Romanae Sumptibus ephemeridis raquoSlavorum litterae theologicaelaquo Pragae Krk 1906 s XVI 4-5 (dok 11) raquo(hellip) habbiamo inteso agrave querimonia del Reverendo missier lo Prior de ditta Giesia che da certo tempo in qua senza sua licentia ne altra legitima auttoritagrave fatte cantar messa et offitii alla lingua Schiavona in quella scuola dove etiam se administra sacramenti come egrave confessar et comunicar et altri etiam riti al tutto prohibiti sel non intervien el conssentimento di superiori in spiritual et non senza grande desplicentia et offension del ditto Reverendo missier lo Prior Pertanto ve comandemo in virtute sanctae obedientiae che al tutto debiate disister da tal innovation (hellip)laquo

45 Čoral ić n dj (40) 218 46 Biserka Grabar raquoTiskani glagoljski Baromićev brevijarlaquo Slovo 34 (1984) 159-

18047 Jel ić n dj (44) s XVI 8-9 (dok 30) Cum longa et antiqua dictae confraternitatis

consuetudo possendi celebrari facere in loco dictae Scollae dictae Confraternitatis singulis diebus Dominicis et festivis unam missam parvam Latino sermone aut Dalmato secundum Divi Hieronymi ritum atque institutionem (hellip) U molbi papi Skjavoni ponavljaju privilegij koji im je podijelio patrijarh Antonio Contarini uz dodatak da je riječ o obredu i uredbi sv Jeronima kojeg nema u patrijarhovoj potvrdi vidi isti s XVI 7-8 (dok 25)


Carpacciova ciklusa moramo tumačiti upravo u kontekstu uvođenja glagoljaške liturgije u vjerski život bratovštine Neposredan povod sastavljanju zbirke bila je kako smo vidjeli kuga koja je zahvatila Veneciju 1498 godine i zbirka je očito napisana za potrebe liturgije na latinskom jeziku koja se nije prestala služiti ni u vrijeme prijepora s ivanovcima No u tim se tekstovima istodobno legitimira i liturgija na slavenskom jeziku koju su Skjavoni uz pomoć vlastitih svećenika i već raširenih glagoljskih liturgijskih priručnika a bez dopuštenja ivanovaca počeli služiti na određene blagdane Iako se u nekim hrvatsko-dalmatinskim intelektualnim krugovima tijekom 15 stoljeća počelo isticati ćirilometodsko autorstvo glagoljice i slavenskog bogoslužja venecijanski Skjavoni ustrajali su na jeronimskom mitu48 Moguće je da su kao i Marko Marulić koji znakovito prešućuje Jeronimovo autorstvo glagoljice u svečevu životopisu čak i bili svjesni zablude ali da su snaga tradicije autoritet vodećeg talijanskog povjesničara Bionda Flavia te prepoznatljivost i važnost stridonskog sveca u samoj Italiji bili dovoljni razlozi da barem još neko vrijeme ne odustanu od isticanja toga mita Iako Jeronima kao izumitelja glagoljice i slavenske liturgije ne slave svi hrvatsko-dalmatinski jeronimski tekstovi spomenuti u ovomu radu ndash skjavonska zbirka kolofon anonimnog glagoljaša anonimni trogirski Život sv Jeronima Marulićev životopis te epilij Gilberta Grinea (vidi bilj 37) ndash ipak je zanimljivo da su svi nastali u rasponu od dvadesetak godina između 1490 i 1510 čini se da je svečev kult u tim desetljećima dosegnuo vrhunac popularnosti

Naposljetku dolazimo do fizičkog oblika u kojem su se tekstovi sačuvali Kako je već spomenuto tu malu zbirku nalazimo zgusnuto prepisanu na jednom listu papira među spisima Jerolima Vidulića Zadranina koji je 1470-ih i početkom 80-ih živio u Veneciji a i nakon povratka u rodni Zadar održavao tijesne veze s gradom na lagunama49 S obzirom na liturgijsku prirodu Himna i molitve te polemičku prirodu Predgovora ndash a imajući u vidu izuzetno razvijenu tiskarsku industriju renesansne

48 Tako se u Baromićevu brevijaru ističe da blagdan Ćirila i Metoda treba slaviti kao raquodvostruki u njihovoj nacijilaquo (duplь svoemь ȇziku) dok se Jeronimov blagdan ne obilježava na poseban način vidi G r a b a r n dj (46) 162 Treba uzeti u obzir da je posrijedi iznimka koja kako zaključuje Biserka Grabar nema paralele ni u kojem drugom glagoljskom kalendaru Postupni prijelaz s jedne tradicije na drugu možda najbolje zrcali molba franjevaca trećoredaca dalmatinske provincije koji se suočeni s pritiscima venecijanskih političkih i crkvenih vlasti krajem 15 stoljeća obraćaju Svetoj Stolici pozivajući se na privilegije koje su raniji pape i koncili potvrdili sv Jeronimu i sv Ćirilu vidi Jel ić n dj (44) sec XV 38 (dok 166)

49 Kao što je već rečeno Vidulić je bio čvrsto vezan uz venecijansku obitelj Valla-resso točnije uz sinove Zorzija Vallaressa nadbiskupa Maffea kanonika Giacoma te Lucu Paolo Vallaresso koji je 1502 darovao bratovštini relikviju sv Jurja i uz brata i nećake bio izabran za počasnog člana bratovštine pripadao je drugoj grani roda (za genealogiju vidi literaturu citiranu u bilj 8) No sve da je Vidulić uživao bliske odnose i s Paolom teško je vjerovati da bi mu predložak za prijepis došao u ruke tim putem Vjerojatnije će biti da su u tome posredovale njegove veze s N Ia Sa ili nekim drugim venecijanskim Skjavonom


Venecije ndash čini se opravdanim pretpostaviti da su spomenuti tekstovi napisani da bi bili tiskani kao knjižica koja bi se raspačavala u bratovštini50 Štoviše moguće je da je ta povijesno-liturgijska knjižica u čast sv Jeronima Ilira doista i bila tiskana Naime često su i svi primjerci takvih izdanja izgubljeni tijekom kasnijih stoljeća jer su bili tiskani na lošem papiru bez ikakvih ukrasa te su kao takvi kod bibliofila izazivali tek neznatan interes51 Bilo kako bilo Vidulićev izrazito zgusnut prijepis bez slobodnog prostora na marginama zasigurno ne zrcali stranični postav takvih izdanja Liturgijske knjižice obično su se tiskale u malom formatu (osmina ili šesnaestina) na arku ili pola arka papira da bi bile lako uporabljive tijekom službe Nema sumnje da je tako trebala biti (ili je bila) tiskana i knjižica o sv Jeronimu Iliru52 ndash na korist svim članovima bratovštine ali i na znanje svim talijanskim te grčkim albanskim i inim raquozavidnicima veličanstvene ilirske nacijelaquo53

Višegodišnji napori bratovštine da osigura pravo služenja mise na narodnom jeziku prema obredu što ga je prema predaji ustanovio sv Jeronim naposljetku su urodili plodom Nakon gotovo dva desetljeća prijepora s ivanovcima bratovština je 1518 godine od pape i mletačke vlade osigurala potvrde kojima je dopušteno svake

50 O počecima venecijanskog ranonovovjekovnog tiskarstva vidi Martin Lowry Nicholas Jenson and the Rise of Venetian Publishing in Renaissance Europe Blackwell Oxford 1991 Martin Lowry The World of Aldus Manutius Business and Scholarship in Renaissance Venice Cornell University Press Ithaca 1979 (hrvatski prijevod Martin Lowry Svijet Aldusa Manutiusa Poduzetništvo i učenjaštvo u renesansnoj Veneciji Antibarbarus Zagreb 2004) I dalje je nezaobilazan Horatio F Brown The Venetian Printing Press An Historical Study John C Nimmo London 1891 Za opći pregled razvoja tiska u Italiji vidi Brian Richardson Printing Writers and Readers in Renaissance Italy Cambridge University Press Cambridge 1999

51 O čimbenicima koji su utjecali na sačuvanost ranih izdanja osobito takvog raquojefti-noglaquo tiska vidi Neil Harr is raquoMarin Sanudo forerunner of Melzi Parte Ilaquo La Bibliofilia 951 (1993) 1-38 Na str 19 autor slikovito zaključuje raquoReconstructing the annals of early printing from what has remained in todayrsquos libraries is like compiling the menu of a great banquet from the scraps afterwards thrown to the dogs and the beggars at the gateslaquo

52 Vidi Paul F Grendler raquoForm and Function in Italian Renaissance Popular Bookslaquo Renaissance Quarterly 463 (1993) 451-485 osobito 467-470 gdje autor analizira vizualne i materijalne aspekte izdanja Oficija Blažene Djevice Marije Za primjer kako je skjavonska knjižica o sv Jeronimu mogla (ili trebala) izgledati može poslužiti rimsko izdanje molitava sv Brigite od Švedske iz 1478 koje uključuje i himan i molitvu u njezinu čast a koje je sačuvano u samo dva primjerka (vidi ISTC ib00677300 dostupno na stranicama Muumlnchener Digitalisierungs Zentrum lthttpdatendigitale-sammlungende~db0003bsb00035645imagesgt)

53 U kontekstu međunacionalnog rivalstva u renesansnoj Veneciji moraju se spomenuti i Albanci koji su 1497 odlučili sagraditi sjedište svoje bratovštine znakovito se vodeći mi-šlju da raquočak i Armenci imaju svoj gostinjac a mi ga nemamolaquo (insin glrsquoArmeni hanno il suo Hospedaletto et noi non lo havemo) vidi Fort ini Brown n dj (42) 70 Nekoliko godina kasnije Albanci su gotovo u isto vrijeme kao i Skjavoni naručili ciklus slika od Vittorea Carpaccia o Carpacciovu ciklusu i albanskoj bratovštini vidi Pignat t i n dj (42) 89-98


prve nedjelje u mjesecu služiti tihu misu na slavenskom jeziku54 Dok će jeronimski mit s vremenom gubiti svoju snagu i konačno nestati pod naletom bolandističke historiografije u 18 stoljeću misa na slavenskom jeziku ostat će važnim dijelom identiteta venecijanskih Skjavona sve do 19 i 20 stoljeća kada pod utjecajem talijanskog i hrvatskog narodnog preporoda te dramatičnih političkih zbivanja polako dolazi do transformacije bratovštine koja gubi svoj skjavonski karakter i postaje bratovštinom dalmatinskih Talijana55 Premda još ne znamo koja se imena kriju iza inicijala dvaju autora povijesno-liturgijska knjižica iz 1498 godine pruža nam uvid u specifični panslavenski ilirizam venecijanskih Skjavona u njihova lokalna rivalstva s drugim nacionalnim zajednicama u Veneciji u liturgiju bratovštine te u ulogu kulta sv Jeronima u njezinu životu Posrijedi je dakle neprocjenjiv izvor spoznaja o ideološkim obzorima bratovštine u zlatno doba njezine povijesti kad su nakon pola stoljeća trnovita uzdizanja njezini članovi odlučili kroz povijesni narativ i liturgiju slikarstvo i arhitekturu definirati svoj nacionalni identitet a time i svoje mjesto na multikulturalnoj pozornici renesansne Venecije

54 Čoral ić n dj (40) 226-227 55 Čoral ić n dj (40) 230

POVIJESNO-LITURGIJSKA KNJIŽICA U ČAST SV JERONIMA ILIRA IZ 1498 GODINE

Priredio i preveo


Izdanje knjižice temelji se na jedinome sačuvanom svjedoku mjestimice oštećenom prijepisu zadarskoga kanonika i bilježnika Jerolima Vidulića koji se čuva među njegovim bilježničkim spisima u Državnom arhivu u Zadru1 U pripremanju izdanja poslužio sam se i neobjavljenim radnim prijepisom Giuseppea Prage koji se čuva u njegovoj ostavštini u Biblioteci Marciana u Veneciji2 Iako i Praga donosi neka kriva čitanja i brojne nerazriješene kratice njegov prijepis je ključan za čitanje dijelova teksta prekrivenih mrljom Čitanja koja sam preuzeo iz Pragina prijepisa označio sam kurzivom Što se tiče priređivanja samog teksta ortografiju sam budući da nije riječ o autografima klasicizirao zadržavajući pritom specifični neklasični način pisanja Jeronimova imena (Ieronimus umjesto Hieronymus) Iako knjižicu čine dva teksta Predgovor te Himan i molitva izdanje i prijevod su radi lakšeg citiranja podijeljeni na tri cjeline Predgovor [1] Himan [2] i Molitvu [3] pri čemu su reci svakog teksta obrojčani posebno

Što se tiče prijevoda napominjem da sam Himan preveo nešto slobod-nije zadržavajući opći smisao katrena no prvenstveno vodeći računa o sroku i metru


2 Biblioteca Nazionale Marciana Marc It VI 505 (12299) 33 (Girolamo Vidolich) ff 5ndash8


[1] Anno Domini 1498 die 20 Iulii Venetiis apud ecclesiam sanctae Mariae de Misericordia Ego V S [---] motus garrulationibus quorundam vanis zelo ductus patriae devotioneque inflammatus divi Ieronimi compatriotae mei haec ltcomposui in hgtonorem ipsius gloriosi Ieronimi necnon contra opinionem erroneam aliquorum aemulorum idiomatis nostri quod ausi fuerunt dicere et fltalse affirgtmare ipsum sanctum Ieronimum haud fuisse Illyricum sed Romanum seu Italum

Contra quorum opinionem pravam hoc prooemium sermonis nostri dirigere valet quoniam sunt nonnulli audaces ac temerarii qui praeter opinionem totius ecclesiae omniumque clarorum virorum ecclesiasticorum ndash qui hactenus ab exordio ipsius ecclesiae gesta sanctorum et originem ipsorum qua ex provincia vel natione propagati magna cum diligentia conscripserunt ndash se cupiunt praeferre et excellentiores cetlterisgt ostentare putantes ii tales se solos vidisse lumen reliquos vero caecutientes et titubantes asserentes divum Ieronimum non ltIllygtricum sed Romanum fuisse Quos profecto talis arrogans opinio fallit immo quidem illud velamen ignorantiae quod in veteres inveltheregt attemptarunt in se ipsos ignominiose retorserunt Alterum autem e duobus ipsos movere a cunctis historiographis ltin hacgt re cogit aut cosmographiae imperitia aut livor edax Qui nulla auctoritate priscorum freti nullaque veritate ltnixigt aiunt quoddam oppidum dissolutum et vetustate consumptum in Histriae provincia esse ab antiquo ltStralonemgt appellatum ex quo fabulantur praedictum sanctum originem traxisse

Quod tamen minime verum multis rationibus esse constat Nam eisdem omnes historici contradicunt qui cum sinceritate veritatis ipsum gloriosum Ieronimum ex oppido Stridonis et non Stralonis natum fuisse affirmant quod Dalmatiae Pannoniaeque confinium dicunt Eo maxime verum esse constat quod in Histriae provincia Ieronimus natus ltnongt sit quoniam Histriae provincia notissima est et historici veri de origine Ieronimi scribentes nullam mentionem de ipsa fecerint Praeterea Histria nulla confinia cum Pannonia nec cum Dalmatia habet quin si recte historicos perspexissent et praecipue Plinium accuratissimum cosmographum nequaquam talem incidissent in laqueum Qui Plinius dividens provincias ltaitgt initium Dalmatiae et finis Liburniae Scardona Quae quidem Scardona civitas a Sibinico X milibus distat Scardona autem ab ipsa Histria fere et trecenta miliaria differt A Scardona nempe Ragusium versus Dalmatia appellatur et ab eadem Scardona Venetiis devergens provincia Liburniae nuncupatur

Extat quippe re vera illud oppidum Stridonis de quo historici veteres perhibent divum Ieronimum originem traxisse quod quidem a Segnia sex dietas remote distat versus Dalmatiam sive Scardonam declinans et est quasi in centro Illyriae Extat quoque memoria iuxta dictum oppidum beati Ieronimi estque ibi ecclesia ab antiquo eius in honorem constructa et iuxta eam coenobium fratrum Oppidum vero illud Illyrico idiomate raquoStridalaquo appellatur quod Latine raquomediumlaquo sonat et quod in

5

15

10

25

35

20

30

40

63Luka Špoljarić Povijesno-liturgijska knjižica u čast sv Jeronima Ilira iz 1498 g

[1] Ljeta Gospodnjega 1498 dana 20 srpnja u Veneciji kod crkve Santa Maria della Misericordia Ja V S [---] potaknut ispraznim blebetanjima izvjesnih pojedinaca vođen ljubavlju prema domovini i ražaren odanošću prema svetom Jeronimu svome sunarodnjaku sastavio sam ovo u čast istoga slavnoga Jeronima a protiv pogrešnoga mišljenja nekih koji su se iz zavisti prema našoj naciji usudili govoriti i lažno tvrditi da sveti Jeronim nije bio Ilir nego Rimljanin ili Talijan1

Protiv njihova kriva mišljenja korisno je našoj molitvi priložiti ovaj predgovor jer posrijedi je nekolicina nepromišljenih drznika koji mimo stava cijele Crkve i svih istaknutih crkvenih ličnosti ndash koji su od samih početaka Crkve sve do danas s velikom pozornošću pisali o djelima svetaca i njihovim podrijetlima iz koje su provincije ili nacije potekli ndash žele istaknuti sebe i predstaviti se boljima od ostalih Smatrajući da su samo oni vidjeli svjetlo a da su drugi slijepci i lutalice oni tvrde da sveti Jeronim nije bio Ilir nego Rimljanin Zapravo njih zavarava takvo bahato mišljenje jer su onu koprenu neznanja koju su pokušali navući starima sramotno okrenuli sami na sebe Na to odstupanje od svih povjesničara tjera ih jedan od ovih dvaju razloga ili nepoznavanje geografije ili otrovna zavist Oni bez ikakva oslonca na autoritet starih i bez ikakva uporišta u istini govore da u istarskoj provinciji postoji neki grad porušen i nagrižen zubom vremena od starine zvan Stralonom te izmišljaju da svetac potječe iz njega

Da to pak nikako nije istina jasno je iz mnogih razloga Naime njima proturječe svi povjesničari koji s čistoćom istine potvrđuju da je slavni Jeronim bio rođen ne u gradu Stralonu nego Stridonu za koji kažu da se nalazi na granici Dalmacije i Panonije Da je istina to da Jeronim nije bio rođen u istarskoj provinciji jasno je prvenstveno zbog toga što je Istra nadaleko poznata provincija a pravi povjesničari koji su pisali o Jeronimovu porijeklu nisu je uopće spomenuli Osim toga Istra ne graniči ni s Panonijom ni s Dalmacijom Stoga da su pravilno proučili povjesničare posebice Plinija najtočnijega geografa nikada ne bi upali u takvu zamku Opisujući granice provincija Plinije kaže da je početak Dalmacije i kraj Liburnije grad Skradin2 Skradin je pritom od Šibenika udaljen deset milja a od Istre gotovo tristo Provincija koja se proteže od Skradina prema Dubrovniku naziva se dakako Dalmacijom dok se ona od Skradina prema Veneciji zove Liburnijom

No taj grad Stridon za koji stari povjesničari pripovjedaju da je rodno mjesto svetoga Jeronima uistinu i danas postoji On je udaljen šest dana putovanja kad se silazi od Senja prema Dalmaciji to jest Skradinu i nalazi se takoreći u središtu Ilirije Postoji također i uspomena na svetog Jeronima vezana uz taj grad Ondje se naime od starine nalazi crkva sagrađena u njegovu čast a uz crkvu i redovnički samostan Taj se grad na ilirskom jeziku naziva raquoStridalaquo što na latinskom znači

1 Usp Giacomo Filippo Foresti Supplementum chronicarum Bernardus Rizus No-variensis Venecija 1490 ff 143v-144r 155r Biondo Flavio Italy Illuminated prir i prev Jeffrey A White Harvard University Press Cambridge 2016 sv 2 172-175 (c 7-8)

2 Usp Plin HN 3141

5

15

10

25

35

20

30


medio duarum provinciarum situm fuerit hoc est inter Dalmatiam Pannoniamque uti prisci historici tradunt Et quamvis nomine Pannoniae moderni Hungariam intelligunt re vera tamen Illyrica natio cingens Hungariam circumcirca ex uno latere Bohemia ex alio Polonia ex altero vero Vallachia et Bosnia (quae est Inferior Pannonia) quae omnes provinciae Illyrico idiomate loquuntur Oppidum utique Stridonis ut praefertur ibi situm et a Gothis olim eversum adhuc extat castellum satis diminutum ipsa ruina docente et habet iuxta se forum sive burgum ultra centum domos habitantium

Praeterea considerantes supradicti mendaces historiographi eorum dicta nullo modo veritate posse tueri ad maiorem ipsorum vesaniam propalandam aiunt Ieronimi patrem Eusebium fuisse Romanum et pro Romanis ea in provincia officio tunc praesidis functum ltcumgt natus est ei Ieronimus Quod etiam falsissimum est et primo quod eo tempore quo Ieronimus ortus est Imperium Romanum ad Graecos devolutum erat Imperabat quidem tunc Archadius tamen nec ipsius dominio eadem provincia subiacebat Immo quidem Vandalorum rex id est Poloniae Almericus nomine dictae provinciae ubi idem gloriosus Ieronimus natus est dominabatur

Et ideo recte dicitur historia ab raquohisteronlaquo quod est raquoviderelaquo Erat quippe mos apud veteres ut nemo auderet historiam scribere nisi prius provinciam de qua scripturus erat vidisset quae quidem laudabilis erat consuetudo Certus utique sum quod nec Blondus nec reliqui opinionis suae sequaces ipsum oppidum Stridonis nec provinciam viderunt Quod si vidissent nequaquam tam audacter blacterare praesumpsissent Ego quae scribo oculis propriis consideravi Perpendant se longe a via veritatis deviasse

Cuperem denique ut mihi hi tales insinuarent quod si Ieronimus iuxta opinionem ipsorum frivolam Italus aut Romanus fuisset quo ordine caracteres seu litteras consonas linguae Illyricorum adinvenire scivisset Quapropter hortor ut de cetero sileant ltet honorigt suo consulentes errores suos corrigere studeant ne sint perpetuo ridiculo historicis

Finis

Ad confutandas d[---] opiniones confictas quid lucidius quam quod ex verbis ipsius divi Ieronimi qui scribens ex Rltoma ad agtmicum sic ait raquodum essem in patria interdum vix rugientem ventrem ltmigtliaco pane saturare ltpossemgt nunc autem Romae simillima fastidiolaquo

45

55

50

65

60

70


raquosredinalaquo i to zato što je kako kazuju stari povjesničari bio smješten između dviju provincija Dalmacije i Panonije I premda se danas pod imenom Panonije podrazumijeva Ugarska istina je ipak ta da ilirska nacija okružuje ugarsku sa sviju strana s jedne se nalazi Češka s druge Poljska a s treće pak Vlaška i Bosna (odnosno Donja Panonija) a sve te provincije govore ilirskim jezikom Svakako grad Stridon za koji se tvrdi da se ondje nalazio i da je nekoć bio razrušen od Gota i danas kako svjedoče ruševine stoji kao prilično smanjeni kaštel a uza nj se nalazi i trgovište odnosno burg od preko sto ognjišta

Osim toga gore spomenuti lažljivi povjesničari uviđajući da njihove tvrdnje nikako ne mogu biti podržane istinom kako bi još jasnije objavili svoju ludost tvrde da je Euzebije Jeronimov otac bio Rimljanin i da je u vrijeme kad mu se Jeronim rodio u toj provinciji vršio dužnost upravitelja u rimsko ime To je također potpuno krivo i to prije svega jer je u to vrijeme kad je rođen Jeronim vlast nad Rimskim Carstvom već bila prešla na Grke Vladao je naime u to vrijeme Arkadije iako ta provincija nije bila ni pod njegovu vlašću Dapače kad je rođen slavni Jeronim tom je provincijom vladao Almerik kralj Vandala to jest Poljske

I zato se s pravom kaže da historija dolazi od raquohisteronlaquo što znači raquovidjetilaquo Bio je naime običaj kod starih da se nitko nije usudio pisati povijest a da prije nije vidio provinciju o kojoj je kanio pisati Ta je navada bila hvalevrijedna Posve sam naime siguran da niti Biondo niti ostali koji se povode za njegovim mišljenjem nisu vidjeli grad Stridon ni ovaj kraj Da su ih vidjeli nikada se ne bi usudili tako smjelo blebetati gluposti Ja sam vlastitim očima promatrao ono o čemu pišem Neka shvate da su skrenuli daleko s puta istine

Želio bih naposljetku da mi ti i takvi objasne ako je Jeronim prema njihovu jadnom mišljenju bio Talijan ili Rimljanin kako je mogao izumiti znakove odnosno slova koja odgovaraju jeziku Ilira Zato ih pozivam neka o ostalim stvarima šute neka se brinu o svojoj časti i potrude se ispraviti svoje greške da ne bi vječno bili predmetom ismijavanja povjesničara

Kraj

Što jasnije pobija te [---] izmišljene tvrdnje od riječi samoga svetog Jeronima koji pišući prijatelju iz Rima ovako govori raquoDok sam bio u domovini ponekad sam jedva uspijevao prosenim kruhom zasititi krčanje želuca sad mi se u Rimu posve slične stvari gadelaquo 3

3 Usp Hier Ep 5263

40

45

55

50

65

60

70


[2] Salve lumen confessorum iubar stellaque doctorum norma vitae monachorum sacerdotum speculum

5 Ave decus Illyricorum exemplarque clericorum detestator vitiorum exstirpator haeresum

persecutor perfidorum 10 exaltatorque proborum curltatorumgt decus morum respuensque saeculum

Cardinalis dum fuisti tu papatum renuisti 15 amplectendo crucem Christi amore celsi numinis

Claruisti miraculis opem ferens vernaculis dans litteras Illyricis 20 devotis compatriis

Ecclesiam adornasti sacris libris decorasti Italiam illustrasti divinis dogmatibus

25 Hebraeorum Caldaeorum Persarumque ac Medorum necnon quidem ac Graecorum simul quoque Latinorum

idioma tu scivisti 30 et litteras didicisti plures libros conscripsisti cum fervore nimio

Ieiuniis vigiliis pressuris quoque nimiis 35 corpus tuum afflixisti vasta in solitudine


[2] Zdravo svjetlo crkvenjaka luči zvijezdo učenjaka normo žića redovnika prezbitera zrcalo

Zdravo slavo Ilirika 5 idealu svećenika mrzitelju svih grehota borče protiv hereza

što te kosnu krivci hudi što se sjetiš dobrih ljudi 10 sveče plemenite ćudi što svjetovnost prezireš

Kardinalom dok si bio papinsku si čast odbijȏ križ si Kristov prihvatio 15 iz ljubavi iskrene

Čudom si se uzdigao kad si narod pomogao Iliriji pismo dao zemlji svojoj odanoj 20

Crkvu ti si uljepšao svetom knjigom darovao Italiju obasjao naucima nebeskim

Hebrejskim i kaldejskim si 25 perzijskim i medejskim si starogrčkim latinskim si vrsno ti se služio

Svaki jezik ti si znao svako pismo razabrao 30 mnoge knjige napisao žarom silnim golemim

Bdijenja pa i teškog posta nije bilo tebi dosta čak ni onda sam kad osta 35 u prostranoj pustinji


Graecis actus apostolorum atque gesta miraculorum vitans turmas populorum 40 declarasti lucide

Testamentum vetus novum Italicis magnum donum declarasti simul bonum imbutus celso flamine

45 Salve doctor Deo digne salve mitis ac benigne o Dalmata Ieronime splendor vitae et animae

qui cum Deo gloriaris 50 ob merita et laetaris tua sanctissima prece libera nos ab hac nece

quam nos pestem appellamus epidimiamque vocamus 55 quamque nimis timescimus et in dies horrescimus

ne subito praeoccupati die mortis condemnati in extremis laborantes 60 et ad mortem festinantes

paenitentia imperacta spe salutisque subtracta demergamur in infernum cruciati in aeternum

65 Deprecare Deum iustum ut post mundum nequam istum subsequamur Iesum Christum ad caelestem gloriam

Amen


Udaljen od cijelog svijeta Grcima si djela sveta Kristova i apostolska sjajno ti objasnio 40

Zavjet stari novi čiji prijevod dade Italiji izveo si isto dobro duhom svetim nadahnut

Zdravo učitelju blagi 45 zdravo dobri Bogu dragi Jeronime Dalmatinče življenja i duše prinče

što te skupa s Bogom časte što ti s pravom srce raste 50 zagovorom tvojim svetim spasi nas te aveti

što je kugom nazivamo što joj raquopošastlaquo kazivamo koje nas je silno strah 55 od koje nam staje dah

da nas k sebi ne prizove da nam smrt sad ne dozove da na kraju našeg puta ne stigne nas muka ljuta 60

da mi sad bez pokajanja i bez nade spašavanja svi u paklu ne skončamo i na vatri proključamo

Moli Boga pravednoga 65 nakon puta zemaljskoga da nam dadne slijedit Krista u svu slavu nebesku

Amen


[3] O Ieronime doctor veritatum et lucerna claritatum exora Deum pro renatis ut transferamur candidi ad cenam agni providi

V Ora prohellip R Uthellip

Oremus Deus qui mira eruditione ecclesiam tuam beati Ieronimi gloriosi confessoris tui doctorisque eximii et electi doctrinis et exemplis decorasti quique per eum mirabilia operatus es et in dies operaris praesta quaesumus ut qui eius meritis confisi preces ad te effundere decrevimus a peste epidimiae letifera et a cunctis periculis eruamur et gaudia consequi mereamur aeterna Perhellip

Ego N Ia Sa ad laudem divi Ieronimi conterranei mei edidi manuque conscripsi propria

5

15

10

20


[3] Jeronime najveći naučitelju i presjajni prosvjetitelju moli Boga za ponovno rođene da dođemo u ruhu bijelomu na gozbu kralju jaganjcu

S Moli zahellip O Dahellip

Pomolimo se Bože koji si čudesnom providnošću svoju Crkvu ukrasio naukom i primjerom svetoga Jeronima tvoga slavnog ispovjedaoca i izvrsnog i izabranog naučitelja i koji si po njemu činio čudesa i svakim danom ih i dalje činiš daj molimo da mi koji smo ti svoje molitve odlučili usmjeriti uzdajući se u njegove zasluge budemo spašeni od smrtonosne kužne pošasti i od svih zala te da zavrijedimo postići vječnu radost Pohellip

Ja N Ia Sa priredio sam ovo u hvalu svetoga Jeronima svoga sunarodnjaka i vlastitom rukom zapisao

5

15

10

20



THE VENETIAN SCHIAVONI AND THE 1498 HISTORICAL-LITURGICAL BOOKLET

IN THE HONOR OF ST JEROME THE ILLYRIAN

Although he had long been revered as the apostle of the Croats in Glagolite circles of the Croatian church St Jeromersquos popularity reached a peak during the fifteenth and sixteenth centuries Having been exposed to the pan-European diffusion of humanism and humanist nationalism Croatian-Dalmatian churchmen and lay humanists turned Jerome into their national patron saint and the emblematic figure of their nation This paper draws attention to a historical-liturgical booklet that testifies to the wide popularity of the saint in Croatian-Dalmatian intellectual circles specifically among the schiavone diaspora of Venice The booklet which was prepared in 1498 in Venice consists of two texts one is a polemical treatise on the origin of St Jerome composed by a certain V S while the other is a hymn and a prayer to the saint composed by a certain N Ia Sa The texts were preserved on a slightly damaged folium among the papers of the fifteenth-century notary and canon of Zadar Cathedral Jerolim Vidulić (ca 1440ndash1499) Although they have received little attention the texts are not completely unknown in Croatian scholarship They were even published though separately with numerous errors and dubious editorial decisions by Vinko Valčić and Petar Runje

The paper starts by shedding light on the identity of Jerolim Vidulić It is suggested that Vidulić received the texts through his personal or family connections to Venice where he lived during the late 1470s and early 1480s perhaps in the household of Maffeo Vallaresso archbishop of Zadar Vidulić is presented as a humanist who left very little of his own writing yet who had a penchant for collecting short pieces of both humanist and Croatian vernacular literature In the last year of his life Vidulić received the booklet from Venice and then made a close-packed transcription on a single paper folium unfortunately omitting the full names of its authors

The first of the two texts that form the booklet is V Srsquos Preface on the Origin of St Jerome V S defines his treatise as a raquopreface to our prayerlaquo it is an invective against Biondo Flavio and other Italian historians who are raquoenvious of our nationlaquo and raquofalsely claim that Jerome was an Italianlaquo V S constructs his preface around a series of arguments disproving this claim First Jerome was not born in Istria as Italian historians maintain since the saint himself states that his hometown of Stridon was located in the middle ie on the border of Dalmatia and Pannonia neither of which is contiguous with Istria Indeed according to V S the very name raquoStridonlaquo comes from the Illyrian (ie Slavic) raquosridalaquo meaning raquomiddlelaquo referring to its geographical location He then identifies it as Srida (-Glaž) a presently unidentified market town in western Bosnia which according to V S has


ruins and a church in St Jeromersquos name and is recognized as the birthplace of the saint Modernizing the names of ancient provinces V S disputes the identification of Pannonia with Hungary and interprets it instead as Bosnia which allows him to situate Jerome in the very heartland of Illyria proper as it were

V S next presents a Pan-Slavic vision of the Illyrian nation boasting that Czechs Poles and Wallachians all speak the Illyrian language This allows him to claim with recourse to no known source that Jeromersquos father was a governor of the Dalmatian province not on behalf of the Romans as Italians maintain but on behalf of the king of the Vandals ie the Polish king raquoAlmericlaquo presenting the Polish kingdom as the center of a polity that in Jeromersquos time included the entire Illyrian nation under its rule This is in fact the first known instance of Pan-Slavism in Croatian-Dalmatian humanist literature appearing twenty seven years earlier than Vinko Pribojevićrsquos celebrated speech De origine successibusque Slavorum held in Hvar in 1525 It is argued that the Pan-Slavism of both V S and Vinko Pribojević should be read as responses to the erosion of Hungarian authority after the death of Matthias Corvinus and the key role taken up by the Polish kings in the wars against the Ottomans V S and the rest of the Venetian Schiavoni who in 1498 had not yet received the news of the catastrophic outcome of the Polish campaign in Moldavia presumably saw the Polish king as the liberator of their homeland from the Turkish oppression and with this in mind constructed a utopian vision of St Jeromersquos times The Preface ends with V Srsquos attack on the foolishness of Italian historians and a reminder that Jerome invented the Illyrian ie Glagolitic alphabet After the end of V Srsquos preface there follows a paragraph in which either N Ia Sa or Jerolim Vidulić added an altered quote from Jeromersquos letter to Nepotian (ep 52) in order to further strengthen the argument that Jerome was an Illyrian

N Ia Sarsquos Hymn to St Jerome the Illyrian is composed of 17 quatrains that make altogether 68 verses and is based on an earlier hymn to the saint that was composed in the church of Santa Maria Maggiore in Rome the center of the saintrsquos cult In N Ia Sarsquos hymn Jerome is celebrated according to the standard features of his iconography as a cardinal ascetic model of learning translator of the Bible In line with Croatian-Dalmatian iconography of the saint he is also shown as an Illyrian and inventor of the Glagolitic alphabet However there are two features in the hymn for which we find no parallels in other known texts One is the image of Jerome as the teacher of nations in two quatrains Jerome is presented as bequeathing the Vulgate not to Christendom but to Italians specifically while in another one he is noted ndash presumably on the basis of N Ia Sarsquos misreading of Jeromersquos comment in his De viris illustribus ndash as the editor of the Greek New Testament This image of Jerome should be interpreted in the context of rivalries of national communities in Renaissance Venice in which the Schiavoni were claiming Jerome for themselves but also stressing the indebtedness of Italians and Greeks to Jerome and consequently to the entire Illyrian nation The other notable feature in the hymn is Jeromersquos role as the protector against plague which also appears in


the prayer to St Jerome that connects to the hymn Thus although the Schiavoni wanted to use the opportunity to claim Jerome for their nation and celebrated him as the national patron saint the plague which we know hit Venice in 1498 was in fact the main reason behind the composition of the entire booklet

In the final section of the paper the booklet is interpreted in connection to the only institution in Venice that celebrated the cult of St Jerome the Illyrian the Scuola di San Giorgio degli Schiavoni The creation of the booklet should be seen as a result of the growing importance of Jerome who was not the original titular saint of the confraternity when it was founded in 1451 but was coopted into the saintly pantheon later on It is argued that this importance most visibly seen in Vittore Carpacciorsquos cycle of paintings produced for the confraternity in 1502ndash1507 was connected with the introduction of Slavonic liturgy into the life of the confraternity which during their litigation with the prior of San Giovanni del Tempio over this matter the Schiavoni legitimized by calling on the myth that St Jerome invented the Glagolitic letters and Slavonic liturgy The historical-liturgical booklet of 1498 was of course prepared for the purpose of the Latin service (which also continued to be in use) but it legitimized the use of Slavonic liturgy on special feast days Finally the paper suggests that the booklet was most likely meant for the printing presses ndash and considering the great loss of copies of such small cheap editions from this period perhaps even was printed ndash in order to be distributed in the confraternity The booklet stands as an important testament to the ideological horizons of the Scuola di San Giorgio degli Schiavoni from the golden age of its history when its members decided to define their national identity through historical narrative and liturgy painting and architecture and make their presence known on the multicultural stage of Renaissance Venice

The appendix of the article includes the first complete edition of the booklet drawing on the transcription of the texts done by Giuseppe Praga (1893-1958) when parts of the texts damaged by smudge were slightly more legible the parts reconstructed by recourse to Praga appear in italics The appendix also includes the first Croatian translation of both texts In the edition N Ia Sarsquos hymn and prayer which constitute one single text are marked separately as the second and third text of the booklet for the sake of easier referencing

Key words Renaissance nationalist discourse Illyrianism St Jerome Venice Scuola di San Giorgio degli Schiavoni Jerolim Vidulić Slavonic liturgy

DALMATIA AND DALMATIAN CONNECTIONS IN THE EPISTOLARIUM OF FRANCESCO FILELFO

J e r o e n D e K e y s e r

UDK 8211311-609Filelfo F Jeroen De Keyser Original scientific paper KU Leuven jeroendekeyserkuleuvenbe

This article discusses the presence of Dalmatia in the epistolarium of the prolific fifteenth-century humanist Francesco Filelfo Addressed to the most prominent humanists prelates and rulers of his age the more than two thousand Greek and Latin epistles written between 1427 and 1477 are an important source for early modern history The first part examines the way in which Filelfo presents his historical and geographical knowledge of Dalmatia a region that faced both the interference of the Venetian Republic and the expansion of the Ottoman Empire The second part focuses on Filelforsquos personal relations with people originating from or living in Dalmatia both in the Republic of Dubrovnik and in the cities under Venetian rule Filelforsquos own son Senofonte who spent the last decade of his life in Dubrovnik (Ragusa) where he married Jakobina Turčinović archdeacon Mato Vidov Gozze (Mato Gučetić) and finally Girolamo Genesio one of the teachers of Marko Marulić1

Key words Francesco Filelfo Senofonte Filelfo Mato Vidov Gozze (Mato Gučetić) Girolamo Genesio Ragusa

The prolific Quattrocento humanist Francesco Filelfo (1398-1481) produced works in many literary genres a testimony to his ambition to surpass all other writers both contemporary and classical by producing writings in both prose and poetry Greek and Latin His most massive undertaking was his Epistolarium a

1 I should like to thank Luka Špoljarić from whose help with the Dalmatian and Croatian aspects of my text I benefited greatly


collection of 2124 letters divided over 48 books spanning half a century from 1427 to 14772 Having spent seven years of his life in Constantinople as a young man as a member of the Venetian embassy Filelfo maintained close relationships with Greek eacutemigreacute circles in Italy and it comes as no surprise that many of his letters display a keen interest in news about the East in particular concerning the conquests of the Turks first when they were threatening Filelforsquos beloved Nova Roma and later when the Byzantine Empire had fallen and the Turks threatened the Latin West For many decades Filelfo campaigned with worldly and eccle-siastic rulers for a renewed fight against the Turks and he especially did so in a long series of raquocrusade letterslaquo where he liked to underscore his great expertise with the entire region and its geography While the information provided in these letters was often based on his extensive reading of classical authors it can not be denied that he also makes great efforts to obtain news about the contemporary situation from his correspondents in particular from those among them who were living in the East or had returned from traveling in the region This paper intends to provide an overview of the information Filelforsquos letters provide about a specific part of the Eastern regions on which Filelfo fashioned himself as an expert to wit Dalmatia and to examine Filelforsquos personal contacts with friends and family either living in or originating from this area3

1 Filelforsquos Knowledge of Dalmatia and the Wider Region

In many of Filelforsquos raquocrusade letterslaquo Dalmatia is mentioned in passing along with other regions4 For example in Filelforsquos very first long crusade letter sent

2 For an introduction to Filelforsquos life and writings it may suffice to refer to the ex-cellent synthesis by Paolo Viti in the DBI entry wwwtreccaniitenciclopediafrancesco-filelfo_(Dizionario-Biografico)

3 The Latin text of all letters is quoted by their serial number from my critical edition in four volumes Jeroen De Keyser (ed) Francesco Fi le l fo Collected Letters (Epistolarum Libri XLVIII) Alessandria 2015 20162 The English translations are partly cited from two forthcoming books The entire Crivelli dossier (comprising Filelforsquos letters PhEmiddot2301 and PhEmiddot2601 as well as the editio princeps of Crivellirsquos Apologeticus) will be published with facing translation in a contribution to Olmsrsquo Noctes Neolatinae series which I am currently finishing together with Nicholas De Sutter and Ide Franccedilois while many other Filelfo let-ters are in the Selected Letters anthology which I am preparing with Nicholas De Sutter for the I Tatti Renaissance Library (Harvard University Press)

4 On Filelforsquos crusade letters and related writings see Margaret Meserve Empires of Islam in Renaissance Historical Thought (Cambridge MA 2008) Ead raquoNestor Denied Francesco Filelforsquos Advice to Princes on the Crusade against the Turkslaquo Osiris 25 (2010) 47-66 and Jeroen De Keyser raquoThe Poet and the Pope Francesco Filelforsquos Common Cause with Sixtus IVlaquo Schede Umanistiche 26 (2012 [2014]) 43-65

77J De Keyser Dalmatia and Dalmatian Connections in the Epistolariumhellip

on 14 February 1451 to King Charles VII of France Dalmatia is said to be one of the regions in the Balkans suffering occupation by the Turks

They first occupied Gallipoli and Chersonesos and subsequently nearly the whole of Thrace Mysia Macedonia the whole of Thessaly Boeotia all of Greece Aetolia Epirus Illyria into the very heart of Dalmatia they hold it all in abject slavery Nearly all islands situated between the Adriatic and the Black Sea have been completely destroyed and laid to waste5

Ten years later on 19 October 1461 Filelfo sends a similar description to Charlesrsquo successor King Louis XI the Prudent listing among the territories that have been conquered by Mehmet II in the preceding years raquoa big part of Illyria and Dalmatialaquo6

A more detailed description of the region under Turkish rule can be read in a letter of 1 August 1463 warning the Venetian leader Ludovico Foscarini about the Turkish expansion in Europe raquofrom the Black Sea almost the entire area comprised between the Danube and Dalmatia until the Bosnian mountain area that separates Pannonia from Italylaquo now threatening Venicersquos Istria Filelfo also states that with the exception of Belgrade the entire territory of the Triballi who are now called Serbs has fallen as well7 The same tendency to expound on the different names of the populations living in the area is illustrated a few lines further where Filelfo ex-plains that raquothose who are commonly called Albanians were once named Albani they came from the Caucasus to the Adriatic Sea and conquered the entire area

5 raquoCallipolin et Cheronnesum primo deinde totam prope Thraciam occupant Mysos Macedonas Thessalos omnis Boetios universam Graeciam Aetolos Epirotas Illyricos ad intimam usque Dalmatiam omnia premunt teterrima servitute Insulae poene omnes quae a sinu Hadriatico ad mare Ponticum iacent vastatae iam plane et desolatae suntlaquo [PhEmiddot0824]

6 raquoMagnam partem Illyrici et Dalmatiae annis superioribus occupavit ac tenet Nuper Synopen urbem munitissimam et rebus omnibus abundantem solo nominis terrore in dedi-tionem accepitlaquo [PhEmiddot1734]

7 raquoAt subiugarunt Turci opulentissima maximaque regna cum a Lydia et Phrygia ad Iberiam usque Asiae tum in Europa a mari Euxino poene quidquid iacet intra Danubium et Dalmatiam usque ad montes qui dividunt citeriorem Pannoniam ab Italia (quae Bosthena est) adeo ut vix triginta passuum millia absit a vestris urbibus Istriae (hellip) Nova enim Roma illa Constantinopolis ita ut erat exanguis ac fere exanima si servata esset quod facili vestra poterat minimaque impensa fieri neque Triballi (quos nunc Servos nominant) neque Pelo-ponnenses sponte dediti issent ad Turcos (hellip) Is enim est Turcorum mos id ingenium ut fraude et perfidia sanctius nihil ducant Itaque et Pannonia ipsa (quae Bosthena nunc voca-tur) sine praelio capta atque in praedam versa (hellip) Postea Triballos subiugavit omnis Quid enim in Triballis aliud restat praeter Bellogradumlaquo [PhEmiddot1913]


between Illyria and the Peloponnesuslaquo adding that these ferocious and bellicose men are the only ones in the area capable of holding off the Turks8

One year later on 15 September 1464 Filelfo addresses Pope Paul II (Pietro Barbo) congratulating him on his election to the Holy See and severely criticizing Paulrsquos predecessor Pius II Filelfo encourages the pope to wage war against the Turks who are knocking on Italyrsquos doors

They have razed the whole of lower Pannonia (which is now called Bosnia) to the ground with fire and the sword and subjugated it Yet it is through our negligence that they now besiege upper Pannonia (which the Hungarians inhabit) For what else should king Matthias do than prevent the Turks from crossing the Danube (hellip) In the meantime however the tyrant Mehmet as cunning and malicious as he is wicked and nefarious does nothing else than plot and prepare for the invasion of Italy which he knows is the only country he should fear for its great wealth and power Yet since he sees and knows that the Italian leaders almost by their ancestral nature can never stand united he rises to the occasion and spares neither time effort nor thought to conquer it And the harder he seems to lay siege to Jajce (which is a city by the Sava currently dividing lower from upper Pannonia) the more eagerly he girds himself for battle against the Italians I repeat Mehmet besieges and assails Jajce with an enormous army night and day While he does this he also has other forces which rush through the neighboring Dalmatia all the way to the borders of Italy wreaking havoc and destroying everything filling everything with the tears and blood of captives9

8 raquoAppellantur enim vulgo Albanenses qui quondam Albani nominati a iugis Caucasi montis intra sinum Hadriaticum descendentes ab Illyricis ad Peloponnenses usque omnia subiugarunt homines feri et bellicosi adeo ut soli ex omnibus nationibus intra Istrum et Hadriam ad Italiae fines et fortissime Turcos semper sustinuerint et ultro adorti maximis detrimentis affecerint quottidieque afficiantlaquo [PhEmiddot1913]

9 raquoInferiorem Pannoniam (cui Bosthenae hoc tempore nomen est) ferro ignique vas-tatam subiugarunt omnem superiorem vero (quam incolunt Hungari) nostra negligentia ob-sessam tenent Nam quid aliud agat rex Matthias quam prohibere Turcos a traiectu Danubii (hellip) Interea vero temporis Mahometus tyrannus ille ut est non minus astutus et maliciosus quam sceleratus et impius nihil aliud molitur nihil aliud parat quam irrumpere in Italiam quam unam ob opum facultatumque magnitudinem sibi extimescendam esse intelligit Sed quoniam perceptum habet et cognitum Italiae principatus veluti quadam patria natura con-venire inter se nunquam nactus occasionem nihil neque temporis nec laboris nec diligentiae praetermittit ad eam occupandam Et quo magis videtur oppugnare Iaizium (quae urbs posita ad flumen Savum dividit inferiorem hoc tempore a superiore Pannonia) eo studiosius se ac-cingit adversus Italos Obsidet inquam Mahometus cum exercitu maximo oppugnatque Iai-zium die noctuque Quod dum facit habet etiam alias copias quae per finitimam Dalmatiam excurrentes ad confinia usque Italiae omnia populantur omnia vastant omnia captivorum flaetibus complent et sanguinelaquo [PhEmiddot2301]


According to Filelfo as soon as Pius became pope he squandered and spent all the money his predecessor Eugene IV had left him bringing chaos to Italy and waging wars for no other reason than to favor his own friends by plundering the Churchrsquos treasury The campaign Pius II was allegedly preparing against the Turks was actually a joke so Filelfo claims raquoWhere was he intending to go First to Ancona where he could catch the citadel off guard and capture the city so as to hand it over to his sisterrsquos son along with Fano Then on to Dubrovnik What did he intend to do there There he hoped to observe as it were from a watchtower the outcome of the Hungariansrsquo imminent defeat at the hands of the Turkslaquo10 Fortunately Filelfo concludes raquoGod took Pius II who was spreading night and darkness over Christianity from this life in order that Paul II might emerge in the new light of day who by the will of God would free and buttress the well-nigh ruined Christian State and restore it to its former glorylaquo11 The new pope should act immediately helping financially both the Hungarian king Matthias and Skanderbeg who rules over the Illyrians raquoArmies should be dispatched by land both by the Illyrians (now called Albanians) and the Hungarians (formerly called Huns) so that the Turk distracted by a hazardous war on two fronts may not only abandon hope of occupying and laying waste to Italy but blinded by fear wish to think only of fleeing and saving his skinlaquo12

Filelforsquos fierce criticism of Pius II ndash who had failed to continue paying Filelfo the allowance which he had first promised him ndash was rebutted two months later by Filelforsquos former pupil Lodrisio Crivelli13 In his long Apologeticus dated 21 November 1464 and dedicated to the memory of the late Pope Pius Crivelli at-tacks Filelfo on multiple fronts One of the accusations against the ungrateful idiot Filelfo is that he even got his geography wrong

But now you bewail the fact that those very Turks are roaring all around us that they are occupying Hungary pillaging and slaughtering in Dalmatia and

10 raquoQuo autem profecturus Ancona primum quo illam inopinato arce occupatam simul cum Fano urbe sororis filio traderet Deinde Rhagusium Quid facturus Ut inde tan-quam ex aliqua specula observaret eventum impendentis a Turco in Hungaros calamitatislaquo [PhEmiddot2301]

11 raquoTempestive inquam et quamoptime ex hac vita sustulit Deus Pium Secundum qui noctem ac tenebras nomini Christiano infuderat ut divinitus emergeret Paulus Secundus per quem luce dieque exorta Christiana respublica quae prope corruerat sustentetur et in pristinam libertatem dignitatemque vendiceturlaquo [PhEmiddot2301]

12 raquoMittendi sunt ergo per continentem exercitus et ex Illyricis (quos nunc appellant Albanos) et ex Hungaris (qui olim Hunni vocabantur) quo Turcus ancipiti et periculoso bello distractus non modo spem ponat occupandae vastandaeque Italiae sed inopinato ipse metu perculsus nihil malit quam fugae atque salutis habere rationemlaquo [PhEmiddot2301]

13 For Crivellirsquos biography and the development of his conflict with Filelfo see the DBI entry by Franca Petrucci wwwtreccaniitenciclopedialodrisio-crivelli_(Dizionario-Biografico)


that they are ever closer to Italyrsquos doorstep You also bewail the fact that they besiege Jajce with an enormous army day and night which is the city that divides so you say upper from lower Pannonia but which according to Pom-ponius and all other cosmographers is part of Illyria Nor is it situated at the Sava as you write but it is cornered in by two rivers which come together on its right by the river Vrbas which is Illyrian for lsquowillowrsquo and on its left by the Pliva which is the Illyrian word for lsquostalkrsquo14

Jajce was the capital of the Bosnian Kingdom from the 1440s to 1463 and after 1464 became one of the main fortresses of the Hungarian defense system against the Ottomans The town is indeed situated at the confluence of the Pliva and the Vrbas which is itself a tributary of the Sava What is most interesting here though is that as far as the etymology is concerned Crivellirsquos information is correct as well The name of the river Vrbas does indeed derive from the Croatian word vrba meaning lsquowillow-treersquo As far as the Pliva is concerned the etymology is not correct but Crivellirsquos identification of Pliva (raquoPlevalaquo) with pljeva mean-ing lsquochaffrsquo ndash a word semantically close to the lsquostalkrsquo (stipula) he uses although palea would be a more precise Latin rendering ndash reveals that he was surprisingly well informed of the meaning of Slavic words It would suggest that Crivelli who was living in Rome when he wrote his Apologeticus based these statements on information he had obtained from Slavic speakers almost certainly one of the Croatian clerics and prelates who between the mid 1440s and 1463 had been constantly circulating between the papal curia and the Bosnian court as part of the papal project of converting the Bosnian heretics to Catholicism15

At any rate Filelfo would not stand for Crivellirsquos attacks couched in his fierce invective and responded with what would remain by far the longest of the more than 2000 letters in his Epistolarium In this letter dated 1 August 1465 Filelfo also answers Crivellirsquos geographical corrections strangely implying though that Crivelli had stated that Jajce was situated on the Sava while it had been Filelfo himself in his letter to Pope Paul II who had made such a claim in the first place

As regards the borders of the Pannonia closest to us Italians which is called Bosnia I respond to you as follows the present borders are not the same as those described by Strabo Ptolemy and Pliny the writer of the Natural

14 raquoAt nunc denique eosdem Turcos undique circumstrepere deploras Hungariam obsessam tenere Dalmatiam caedibus rapinisque foedare Italiae foribus magis ac magis instare Iaizam vero urbem ndash raquoquae Pannoniam maiorem a minore dirimitlaquo ut tu inquis sed ut Pomponio placet ac caeteris cosmographis pars Illyrici est neque ea ad Savum (ut tu scri-bis) posita est sed a duobus fluminibus invicem coeuntibus in angulum clauditur a dextra Verbas per quem Illyrica lingua lsquosalixrsquo significatur in laevam Pleva quo nomine lsquostipularsquo denotatur ndash die noctuque cum maximis exercitibus ac supremis viribus oppugnarelaquo

15 Information provided by Luka Špoljarić


History which you have obviously never read For every king and potentate one after another established different borders We see that this did not only happen to the two Pannonias but also to the regions of Italy (hellip) So when I spoke of Bosnia that is Lower Pannonia I was thinking of the present-day borders Besides the city of Jajce is not situated on the main stem of the Sava but on some distributary branching off from it16

The last and most extensive notice about the region is to be found in a letter which Filelfo sent to his friend Marco Aurelio on 19 October 1474 discussing the distinction between the two classical names of Σκόδρα to wit Scodra and Scudrium Scutari in Italian and nowadays Shkodeumlr a town in the north-west of present-day Albania According to Filelfo the original name was Scodra yet it later became Scudrium in Greek witness a letter sent by George Gemisthus Pletho to the Byzantine emperor (in exile) Manuel Palaeologus He adds similar cases of double names such as the Gauls being identical to the Galatians and interestingly also mentions Split stating that the use of Salona instead of Aspalatum is actually an error since Split was actually a colony of Solin which is at a distance of some 20 kilometers and now in ruins17 In the same letter finally Filelfo also explains that Illyria is divided in two parts Liburnia and Dalmatia Scardona (Skradin) marking the border between the two regions which reflects the information given in Pliny the Elderrsquos Natural History 3141-42 and adds that Illyria was named after Illyrius one of the three sons of Polyphemus and Galathea translating a passage from Appianrsquos Illyrian Wars (92)18

16 raquoDe Pannoniae huius quae nobis Italis vicinior est ac vocatur Bosthena finibus il-lud tibi respondeo non eadem esse in praesentia confinia quae et a Strabone geographo et a Claudio Ptolemaeo et a Plynio qui Naturalem scripsit Historiam (quos legisti tu quidem nunquam) sunt demonstrata Nam alii et alii reges atque potentatus alia aliaque confinia praescripserunt id quod non de utraque Pannonia solum sed etiam de Italiae regionibus factum videmus (hellip) Nos igitur de Bosthena loquentes (quae inferior est Pannonia) huius aetatis fines secuti sumus Quinetiam Iaizium oppidum non ad principem Savum sed ad ramum quendam qui manat ex Savo est positumlaquo [PhEmiddot2601]

17 raquoEt ita pro Salona vocant Aspalatum quanquam errant qui ita opinantur Nam Aspa-latum Salonae est colonia posita autem est Salona supra Aspalatum circiter quattuordecim millia passuum et ea quidem dirutalaquo [PhEmiddot4107] I am reproducing the entire letter in the Appendix to this article

18 In numerous letters we see Filelfo inquiring about the possibility of obtaining a copy of Appianrsquos Greek text with the declared intention of producing a Latin translation intended to supersede the one published by Pier Candido Decembrio one of Filelforsquos most prominent antagonists which he considered a barbarian version not fit for the Latin ear


2 Dalmatian Connections Senofonte Filelfo

The most lasting of Filelforsquos personal connections with Dalmatia originated in the decision of his second son Senofonte in 1460 to move to Dubrovnik19 This is first mentioned in a letter sent by Filelfo to his first-born son Gian Mario on 12 March 1460 in which he states that he does not want to criticize Senofontersquos deci-sion although he would have preferred him to live in Italy rather than in Dalmatia since he will now be separated from his elder brother and will inevitably adopt the barbarian lifestyle of the people surrounding him in his new home20 Less than two weeks later on 23 March Filelfo writes to Senofonte himself relating that he had already heard from Gian Mario what Senofonte wrote to him that is that he had left Venice for Dubrovnik While the father repeats that he would have preferred Senofonte to have decided to stay in Italian territory he underscores the noble splendor of the Republic of Ragusa and remains silent on the previously mentioned barbarian character of its inhabitants On the contrary he refers to the commend-able examples of Ulysses who explored many other regions and Socrates who called himself a citizen of the world while also quoting the famous raquoUbi bene ibi patrialaquo from Cicerorsquos Tusculans (5108)21 In closing he urges Senofonte to inform him about his situation On the same day Filelfo writes to Bernardo Giustinian

19 See for a biography the DBI entry by Franco Pignat t i wwwtreccaniitenciclope-diasenofonte-filelfo_(Dizionario-Biografico) Most of Filelforsquos letters documenting Seno-fontersquos stay in Dubrovnik have been listed albeit without the precise references and with little quotations by Ferdinando Gabot to raquoSenofonte Filelfo a Ragusalaquo Archivio Storico per Trieste lrsquoIstria e il Trentino IV2 Rome 1890 1-7 Other publications on the topic are G Marott i raquoIl testamento di Senofonte Filelfo (2381470) cancelliere della repubblica di Ragusalaquo Sanctus Blasius 2 (1939) 30-31 Ivan Božić raquoDubrovački kancelar Kseno-fon Filelfolaquo [Xenophon Filelfo Chancellor of Ragusa] Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 91 (1967) 225-245 (with at 244-245 a summary in Italian) Lovro Kunčević The Myth of Ragusa Discourses on Civic Identity in an Adriatic City-State (1350-1600) PhD Dissertation Central European University 2012 at p 29 Filelforsquos elder son Gian Ma-rio Filelfo dedicated two writings to Ragusa see Nestore Pel icel l i raquoDue opere inedite di G M Filelfo La Raguseide e Storia di Ragusalaquo Rivista Dalmatica 5 (1902-1903) 5-33 139-176 and Riccardo Picchio raquoLrsquointerpreacutetation humaniste de lrsquohistoire de Raguse de Giovan Mario Filelfolaquo Etudes literaires slavo-romanes (Studia-Historica et Philologica VI) Florence 1978 43-54

20 raquoQuod autem de Xenophonte fratre scripsisti non vitupero etsi Italiae potius quam Dalmatiae finibus eum teneri cupiebam Fuissetque utrique vestrum longe conducibilius magisque honorificum si una et studere et vivere quam diiungi tanto terrarum atque aqua-rum tractu maluissetis praesertim quod inter barbaros qui sibi vivendum instituerit barbarus fiat necesse sitlaquo [PhEmiddot1562]

21 raquoFecisti me proximis tuis litteris certiorem de navigatione tua ad Rhagusinos id quod etiam posteaquam solvisti e Venetiis Marius mihi significavit Ego autem etsi malu-eram pro paterno affectu atque dignitate in Italia esse te tamen cum norim et nobilitatem et splendorem reipublicae Rhagusinae aequo animo fero absentiam tuam praesertim cum


announcing that Senofonte will send two maids to his father and asking Giustinian to act as a go-between in Venice22

Apparently Senofonte replied within days but his answer reached his father only after a month On 1 May (PhEmiddot1603) Filelfo communicates his great relief Senofontersquos letter rid him of all his fears He urges his son to live a moderate life in Dubrovnik raquoa city lovely rich and splendid all qualities that stimulate people of your age to give in to the temptations of pleasurelaquo He should be careful and wise yet raquothis you will do with all the more ease as I hear that the men of the Dubrovnik aristocracy are very sober and seriouslaquo This letter is a remarkable one for the antiquarian interest it displays after expounding on the correct name of Ragusa Filelfo asks his son to search for Greek inscriptions and to inform him if he finds any manuscripts for sale

I would like you to find out with great care whether there is any old monument over there which can give a clear explanation for the cityrsquos name For in the native language it seems that one should say Rhagusa not Rhagusium In fact its citizens are called Rhagusaei in the local language This is a typical word-ending of the type of Greek words which are feminine are not lengthened in the genitive and either end in an lsquoarsquo or an lsquoersquo like Σμύρνα ndash Σμυρναῖος Λάρισα ndash Λαρισαῖος Δάφνη ndash Δαφναῖος Θήβη ndash Θηβαῖος By the same token therefore it goes ῾Ραγοῦσα ndash ῾Ραγουσαῖος As a matter of fact I cannot find any mention of the city in the writings of our geographers and cosmographers So make careful inquiries to see if you can find some old stone with the name of the city inscribed in it For the entire region used to work with Greek institutions and the Greek alphabet In addition keep your eyes open for any interesting Greek manuscripts for sale If you find any you may buy them for yourself or for me If your supply of silver or gold coins is insufficient let me know For such matters I will supply you with funds as soon as possible on condition that I get to know the titles and the quality of the books from you23

idcirco Ulyssen Homerus prudentiae laudarit quod et urbes et mentes multorum hominum cognitas illi meminitlaquo [PhEmiddot1566]

22 raquoXenophon filius ad Rhagusinos profectus est Scripsit se propediem inde ad me missurum servas duas petiitque se facerem certiorem apud quem eas Venetiis divertere cu-raret Cui respondi neminem esse istic qui cum maior mihi aut antiquior familiaritas hospi-tiumque sit quam tecum uno Itaque servae illae divertent apud te Quod cum fiet et tu mihi rem significabis mittam qui et servas ad me perducat et quod pecuniae opus fuerit solvatlaquo [PhEmiddot1567] For more on Ragusans in Venice see L Čoral ić raquoThe Ragusans in Venice from the Thirteenth to the Eighteenth Centurylaquo Dubrovnik Annals 3 (1999) 13-40 also available online at httphrcaksrcehr8336

23 See the Appendix for the Latin letter


Senofonte would stay in Dubrovnik for the rest of his life In those ten years he received (at least) thirty more letters from his father who increasingly chastised him for not writing back as often or quickly as he should24 Already the next year on 25 July 1461 Filelfo complains that he had to learn from Gian Mario and oth-ers that Senofonte had married a local woman in Dubrovnik without informing his father let alone asking his permission yet he wishes him well

For since your very brief letter from last year (hellip) I have not heard anything about you neither from you nor from anyone else except on the occasion when my friend Hispanus Senior returned from a business trip he had undertaken to Ancona around the first of June and told me that he had heard in Ancona from a man from Dubrovnik that you had got married And Gian Mario told me the same thing from Bologna a few days ago So I forgive you if as a newlywed you wanted to devote your attention to your bride rather than to your father Yet it would have been a token of your prudence (not to say sheer impudence to do otherwise) not to attempt ndash let alone actually undertake ndash anything of this kind without consulting your father But you liked Dubrovnik you liked a relationship you liked your wife I like it as well although I am not yet clear on what exactly you have done Be that as it may you should honor your father-in-law as a father and love your bride as you love yourself25

Senofontersquos wife was Jakobina Turčinović a sister of Marin Cvijetov Turčinović who was the Slavic chancellor (cancellarius in lingua Sclava) of Dubrovnik from 1455 to 147426 Senofonte and Jakobina had a daughter at first named Petronyla but then apparently renamed Theodora after Senofontersquos mother

24 These are the letters PhEmiddot1612 1615 1617 1622 1628 1726 1729 1732 1806 1834 1836 1850 1903 2017 2106 2323 2410 2413 2501 2512 2514 2532 2534 2537 2550 2602 2711 2809 3169 3211 and 3224

25 raquoNam post illas perbrevis litteras anni proximi quibus de pecunia quam socrus a Timotheo theologo petierat me feceras certiorem nihil unquam de te neque abs te neque ab alio audivi nisi quod Senior ille noster Hispanus cum circiter Kalendas Iunias petisset An-cona negotii sui gratia inde postea rediens mihi renunciavit illic audisse ab homine Rhagusi-no te duxisse uxorem Et idem proximis diebus nobis Marius ex Bononia significavit Itaque ignosco tibi si novus sponsus nuptae quam patris malueris meminisse Sed fuerat prudentiae tuae (ne dixerim raquoimpudentiaelaquo) nihil istiusmodi non modo agere sed ne temptare quidem inconsulto patre At placuit tibi civitas Rhagusina placuit affinitas placuit sponsa Placet etiam nobis etsi aut quid aut quale egeris nondum certo scio Utcunque tamen res habet tuum fuerit et socerum honorare ut patrem et nuptam amare ut te ipsumlaquo [PhEmiddot1726]

26 See Constantin Ji reček raquoDie mittelalterliche Kanzlei der Ragusaner II Die slawi-sche Kanzleilaquo Archiv fuumlr slavische Philologie 26 (1904) 161-214 (at 207-208) and Zrinka Pešorda Vardić U predvorju vlasti Dubrovački antunini u kasnom srednjem vijeku [On the threshold of power The Antunini of Dubrovnik in the late Middle Ages] Zagreb 2012 at 148 167 184


Theodora Chrysolorina which was applauded (if not invented) by Filelfo who deemed the original name to have too much of a Dalmatian flavor27 Two sons died young as can be deduced from consolation letters sent by their grandfather PhEmiddot1806 dated 7 March 1462 for the death of Francesco and PhEmiddot2323 dated 26 October 1464 for the death of Fiorio An illegitimate son of Senofontersquos named Ciro (Cyrus) stayed with his grandfather in Milan for some time as can be con-cluded from various letters sent to the childrsquos father when Filelfo wanted to send him to Dubrovnik and then indeed did so in the fall of 1462 repeatedly urging Senofonte to give the talented boy the necessary attention and a proper education28

In many of his letters to Senofonte Filelfo not only updates his son on the situation in Milan and asks how he is doing he also often inquires about the situ-ation in the East and the Turkish threat in particular (for example in PhEmiddot2017 of 11 October 1463) Several times there are indications that Senofonte would prefer to return to Italy (23 March 1464)29 and his father more than once prom-ises to ask the Milanese leaders for a passport for example in a letter dated 15 January 1465 in which he also offers his condolences for the demise of Seno-fontersquos mother-in-law and an aunt named Zambia30 He did indeed obtain these

27 raquoRevixisse Theodoram gaudeo Nam Petronyla sapit nescio quid Dalmaticumlaquo [PhEmiddot1903] Božić misunderstood this passage to mean that Filelfo did not know what Pet-ronyla signifies in Dalmatian see Božić Dubrovački kancelar 233

28 PhEmiddot1732 of 5 October 1461 raquoCyrum cum voles mittam ad te modo significes cui puer Venetiis sit commendandus Non enim temere mittendus estlaquo PhEmiddot1834 of 1 Septem-ber 1462 raquoFilium tuum Cyrum misi ad te et id quidem non admodum libenter Vereor enim ne tua negligentia puerum imbuas Itaque facito ne eius depravetur ingenium Est enim ad litteras natus Quibus simul cum bonis moribus instituendus est Idque ut facias non solum volo sed etiam iubeolaquo PhEmiddot1836 of 15 November 1462 raquoEx Iacobo mercatore Medio-lanensi accepisti et litteras meas et Cyrum tuum quem ne ulla ex parte negligas et volo et iubeo Est enim bono ingenio puer et ad litteras in primis apto Quae autem secum attulit et vestis et libros ac reliqua significavi tibi per litteras omnia praeter chamisiam unam quae erat simul cum vestimentis ad eam qua erat indutuslaquo PhEmiddot1903 of 28 May 1463 raquoQui grammaticae regulas inter navigandum Cyro subripuit eo minore est in culpa quod non tam quaestus quam doctrinae gratia id potuit fecisse Cura ne puer abs te neglectus iudicetur Est enim praeclara indolelaquo

29 raquoIntelligo tuos cogitatus Te Dalmatiae satietas cepit Teneris Italiae desyderio Non destiti temptare quod cupis Nondum habeo quod tibi certo queam affirmare Angelus Si-moneta magna pollicetur Hominem tu melius nosti quam ego Moneo ad eum des aliquid litterarum Saemina quae scripsisti nondum mihi reddita sunt sed reddentur ut existimolaquo [PhEmiddot2106]

30 raquoLitteras quas petieras ab humanissimo nostro principe (et ad Rhagusinos et quae passus appellantur) debes accepisse iampridem Nam Gerardus Collis iurisconsultus re-spondit mihi eas diligenter civi Rhagusino istuc redeunti dedisse ad te (hellip) De socrus obitu quod scribis eo fero aequiore animo quam quod antea significaras de tua matertera Zambia quod ea ut decrepita non intempestive naturae concessit Quare te plurimum hortor ut eius orbitati quamaccuratissime consulaslaquo [PhEmiddot2413]


passports31 yet after numerous promises about his imminent return Senofonte decided to stay where he was

In a letter of 5 May 1462 Filelfo asked Giovanni Aloisio Guidobono to sound out raquothose merchants from Ragusa who are staying in Venice in particular Marinus the son of Floriuslaquo that is Marin Cvijetov Turčinović and write him as soon as possible what they know about Senofontersquos situation32 Almost literally the same question goes to Gerardo Colli on 27 June 1465 albeit with a more precise identification of the prospected sources Florius is now called Senofontersquos brother-in-law33 Probably this is a mistake since Senofonte must have been married to a sister of Floriusrsquo son Marinus not to a sister of Florius himself It also seems more plausible that Senofontersquos son who passed away as an infant was named after his maternal grandfather rather than after his uncle Senofontersquos other son was named after his paternal grandfather Francesco and his daughter after his grandmother Theodora

Several years later on 30 July 1467 and 28 May 1468 two follow-up letters were sent to Gerardo Colli urging him to sound out any merchant from Ragusa since Filelfo had not heard from Senofonte for quite some time34 The relationship between father and son appears to have turned sour after Senofontersquos decision not to return to Italy and for almost three years Filelfo did not write him any letters Indeed the first one to be sent after PhEmiddot2809 (of 17 July 1467) is PhEmiddot3169 dated 18 May 1470 when Filelfo thanks his son for a letter sent to him on 7 April having written finally to his father after two years Filelfo shows himself deeply concerned about the news Senofonte had given him that he was suffering from some kind of fever and tuberculosis Senofontersquos renewed request to be sent a passport triggers an exasperated reaction from his father who also reproaches his son for not having written anything about his family

What could you ask of me with regard to your coming here How often did I send you letters of passage from the duke I did so in vain since you never used them So you have let yourself down If you had not changed your mind

31 Three of these passports retrieved from the Missive ducali at the Archivio di Stato in Milan have been edited by Gabot to raquoSenofonte Filelfo a Ragusalaquo (as in note 19) at 5-7

32 raquoQuare abs te peto ut de eius salute diligenter quaeras ex istis mercatoribus Rha-gusinis qui Venetiis moram agunt in primisque ex Marino Florii filio Hoc erit mihi vaehe-menter gratum Quidquid autem acceperis scribe ad me confestimlaquo [PhEmiddot1818]

33 raquoQuod autem abs te peto atque contendo da operam si me amas (sicuti certe amas) ut aliquid de Xenophonte filio quamdiligentissime odoreris ex Rhagusinis istis qui Venetiis moram agunt praesertimque ex Florio cuius sororem habet uxorem Xenophon Hoc erit mihi gratissimumlaquo [PhEmiddot2519]

34 raquoQuare peto abs te atque rogo (hellip) ut rem de Xenophonte omnem ex aliquo Rha-gusino mercatore quamdiligentissime odoratus me quamprimum facias certiorem quid tan-dem is agatlaquo [PhEmiddot2807] raquoMiror quod de Xenophonte filio nihil habeamus Itaque rogo te des operam ut ex aliquo Rhaguseo aliquid de illo odorerislaquo [PhEmiddot2844]


I believe you would certainly not have caught that disease You will soon learn what I think you should do from another letter of mine In the meantime make sure you get better and keep yourself alive for us for as long as possible (hellip) You did not write me anything about your children how many you have and of what kind35

One week later on 25 May 1470 Filelfo shares his concerns with Gerardo Colli

I fear greatly for my son Senofonte for he shows symptoms of both hectic fever and tuberculosis (a wasting condition in which the lungs develop ulcers and condemn one to an early grave) I ask you therefore to try to ascertain his chances of survival whether there is any hope left or only despair Inform me as soon as you know something For I will regard everything you tell me as the full truth36

Filelforsquos fears were legitimate on 10 October 1470 he replied to Bartolomeo Sfondrati who had informed him about Senofontersquos demise Sfondrati was a nobleman from Cremona who arrived in Ragusa in 1460 and would die there in 150337 He was Ragusarsquos state secretary when Senofonte was the cityrsquos chancel-lor Both had married women from local families belonging to the Antunini the confraternity of Saint Anthony Abbot which formed the elite part of the commons just below the patricians

Your letter Bartolomeo Sfondrati which you sent from Dubrovnik on 1 September brought me terrible news Could anything more terrible have happened in my life than the untimely death of my dearest son Senofonte In the middle of lifersquos journey he fulfilled the ominous meaning of his name and was taken from our midst whilst abroad (that is in a foreign country)

35 raquoDe tuo ad nos adventu quid est ut me consulas Quotiens ducalis litteras ad te dedi Et eas quidem frustra utpote qui illis nunquam es usus Tu igitur tibi defuisti qui si minus consilium mutasses in istiusmodi certe morbum (ut mea fert opinio) non incidisses Quid tibi nunc faciundum censeam propediem ex aliis meis litteris cognosces Interim cura ut valeas teque nobis quamdiutissime conserves (hellip) Tu nihil ad me scripsisti de tuis liberis et quot sunt tibi et cuiusmodilaquo [PhEmiddot3169]

36 raquoEgo Xenophonti filio plurimum metuo Nam nescio quae suspicio iniecta sit et de febre hectica et de ptisi (quae tabes est qua pulmones hulcerati festinant ad mortem) Quare te rogo ut certior fieri studeas de illius vita sitne spes reliqua an desperatio Quod cum di-diceris fac ut propediem sciam Id enim verissimum esse existimabo quod ex te didicerolaquo [PhEmiddot3201]

37 Sante Graciot t i raquoLa Dalmazia e lrsquoiter gerosolimitano da Venezia tra affari de-vozione e scopertelaquo in Id (ed) Convegno La Dalmazia nelle relazioni di viaggiatori e pellegrini da Venezia tra Quattro e Seicento (Roma 22-23 maggio 2007) Roma 2009 67-114 at 105


last August on Monday the twenty-seventh He was born in Florence Italy on 25 March 143338

Filelfo especially regrets that his favorite son has died so far away from him and blames those who convinced Senofonte against his fatherrsquos advice to move to and stay in Dalmatia

Yet if he had been allowed to do so by the scoundrels who had his ear he would have never died so far away from Italy and from his father separated from him by such vast expanses of land and sea I am told that after the doctors had informed him of his incurable illness he continually mourned this every day every time he spoke with the words raquoThis is what happens to those who do not listen to their fatherlaquo What I myself continually regret about my son is that led astray by the advice of scoundrels he allowed himself to be dragged to Dalmatia away from his doting father By keeping company with these men perhaps even by eating their food he put himself at risk of a sudden death as it were despite being second to no one of his generation in his handsome appearance quick wit learning and eloquence Need I mention his integrity his gentleness his kindness and modesty his easy and elegant manner39

Filelfo asks Sfondrati to attend to the estate and to assure Senofontersquos widow (Jakobina Turčinović) that both she and her children will be welcomed by Filelfo in Milan and urges Sfondrati to leave Dubrovnik as well because of the Turkish threat

As for my beloved daughter-in-law Jakobina I ask the same of you for the time being as I instructed Francesco and as is written in his documents

38 raquoLitterae tuae Bartholomaee Sphondrade quas Kalendis Septembribus ex Rhagu-sio ad me dederas acerbissimum mihi nuncium attulere Quid enim in vita mihi potuisset acerbius accidere immaturo obitu filii mihi dilectissimi Xenophontis Qui in medio aetatis cursu secutus nominis sui omen peregre (hoc est in alieno solo) e medio est sublatus ad proximum mensem Augustum die lunae dicato sexto Kalendas Septembres cum et in Italia et Florentiae natus esset ad octavum Kalendas Apriles anno a natali Christiano tertio ac trigesimo supra quadringentesimum et millesimumlaquo [PhEmiddot3301]

39 raquoQuod si per improborum consilium licuisset nunquam tanto terrarum atque maris tractu et a patre et ab Italia separatus excessisset e vivis id quod etiam illum quottidie cum de incurabili valetudine certior factus esset a medicis assiduo sermone audio deplorasse cum diceret raquoIta iis evenit qui patri non parentlaquo Hoc identidem ipse queror in filio quod deceptus improborum suasionibus ab indulgentissimo patre se ad Dalmatas abripi passus fu-erit quorum usus et consuetudine et victu etiam fortassis se repentinae (ut ita dixerim) morti devoverit cum et bonitate formae et ingenii acrimonia et doctrina et eloquentia aetatis suae cederet nemini Quid enim eius innocentiam quid lenitatem quid mansuetudinem atque modestiam quid morum vel facilitatem vel elegantiam meminerolaquo [PhEmiddot3301]


if Jakobina decides to come to me with her children I will naturally take her in and treat her always with fatherly affection never failing to provide whatever her virtuous heart desires The fact that she can clearly see that the entire region of Dubrovnik and its neighboring people are in grave danger from the advancing movements of the Turks will make her all the more willing to comply with this plan of mine In fact in consideration of our close friendship I would also advise and urge you my Bartolomeo to remove yourself from this imminent and certain danger as soon as possible and return home40

3 Dalmatian Connections Mato Vidov Gozze

A second personal connection between Filelfo and Dalmatia is to be found in Filelforsquos relationship with the raquoarchidiaconus Rhagusinuslaquo Mato Vidov Gozze (Matheus Viti Mathio Vita Clemente Gozze Mato Gučetić) in Latin Matthaeus Gocius Cocius or Coccius He was born around 1423 and became a canon of Dubrovnik Cathedral He finished his study of the liberal arts in 1451 probably in Padua and later also studied canon law (although it is not clear whether he earned a degree) before returning home to become the archdeacon According to Dubrovnik documents in 1464 he was employed in the state diplomacy on a mission to Italy and France41

Gozzersquos presence in Italy in particular in Milan during this mission is indeed illustrated by several letters in Filelforsquos epistolarium In a letter of 27 June 1464 Filelfo recommends Gozze to Giacomo Ammannati Piccolomini the cardinal of Pavia informing him that Gozze has come to the court of Duke Francesco Sforza in Milan as an envoy from the Republic of Ragusa42

40 raquoQuod autem ad dilectissimam nurum meam ac filiam Iacobam attinet idem in praesentia repeto quod Franciscum monui et in commentariis scriptum habet si Iacoba instituerit una cum suis liberis ire ad me excipiam profecto eam ac tractabo semper paterna caritate nullaque in re eius honestissimae voluntati sum defuturus Cui quidem consilio meo tanto sit magis obsecutura quod potest non obscure animadvertere quanto in periculo regio Rhagusina omnis finitimique populi propter ingruentis Turcorum impetus positi sint Quinetiam ego te mi Bartholomaee pro nostra singulari benivolentia moneo atque hortor ut ex tam imminenti certoque discrimine te quamprimum subripias ad tuosque revertarislaquo [PhEmiddot3301]

41 Nella Lonza raquoDubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijekulaquo [Dubrovnikrsquos law students in the late Middle Ages] Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrov-niku 48 (2010) 9-45 (at 17)

42 raquoQuem vel sine ulla mea commendatione sciebam tibi pater reverendissime ob praecipuam suam vel modestiam vel doctrinam fore commendatissimum non potui non gratificari Matthaeo Gocio archidiacono Rhagusino ut se meis quoque litteris commenda-


We also have two short letters sent to Gozze himself In the first one writ-ten soon after the recommendation to Cardinal Ammannati on 23 August 1464 Filelfo thanks Gozze for two letters sent to him one from Rimini and the other from Dubrovnik and relates how he read them to Duke Francesco Sforza who enjoyed the letters and praised Gozze Filelfo encourages Gozze to write more often to further his case with the Duke43

In the second letter of 27 May 1465 Filelfo thanks Gozze for his friendly letters He states that just like everyone else he himself and Francesco Sforza are very much looking forward to Gozzersquos visit However he warns his friend if there is any suspicion of the plague Gozze might be facing a situation in which he is placed in quarantine44

Given the role that Francesco Filelfo played in Gozzersquos mission to Milan it is reasonable to suppose that the Ragusan government asked Senofonte to plead with his father to introduce Gozze to Ammannati and Sforza As Ivan Božić indicates this was not the first time that they used Senofontersquos contacts when it came to sending diplomatic missions to Italy In 1461 Senofonte himself was sent to King Ferrante in Naples and in 1463 to the courts of Ferrara and Milan although it is not clear whether the second mission actually took place45 In any case Francesco Filelforsquos own connection to Gozze appears to have been rather limited and mainly connected to his specific mission

rem tuae amplitudini Id autem facio eo libentius quod intelligo te facturum rem admodum gratam huic meo humanissimo principi si virum hunc omni fueris humanitatis officio com-plexus Venit enim ad principem orator a republica Rhagusina quo quidem munere pru-denter adeo diligenterque usus est ut non minus exorarit quamfacillime omnia quae petierat quam orarit et id quidem cum summa gratia universae ducalis aulae Nam quam iucundus fuerit etiam ipsi principi ex eius ad te litteris liquido cognoscere potuistilaquo [PhEmiddot2222]

43 raquoQuae mihi binae redditae sunt litterae tuae (alterae ex Arimino alterae ex Rhagu-sio) facile declarant singularem tuam in me benivolentiam Itaque habeo tibi gratias quod in amando superari a me nolis quanquam superaris certe Nam quo me iunior es eo amorem tuum infirmiorem esse oportet Grata est mihi tamen voluntas tua quod etiam aliquid velle videris supra aetatem Legi litteras tuas meo principi qui et iis quae scripta a te sunt delec-tatus est et te palam mirifice laudavit Scribe igitur quamsaepissime ut te non tam mihi cui es carissimus sed ipsi principi qui tuo ingenio ac moribus plurimum delectatur cariorem reddaslaquo [PhEmiddot2228]

44 raquoSingularem tuam erga me benivolentiam etsi perspicue cognoram tamen non fuit ingratum eam tuis suavissimis litteris recognoscere Nam res vero amata fit frequentia sua cum dulcior tum etiam cumulatior Habeo autem tibi gratiam quod mea omnia non secus ducis quam tua Adventum vero tuum quem polliceris libenter expecto idque cum multis Nam quid dicam de humanissimo nostro principe cui scis te esse carissimum Sed huius regionis consuetudinem nosti Siqua enim pestilentis morbi suspicio istinc ingrueret retar-daretur adventus tuus ad Padum in diem quadragesimumlaquo [PhEmiddot2503]

45 Božić Dubrovački kancelar 231


4 Dalmatian Connections Girolamo Genesio

The third and last of Filelforsquos Dalmatian connections is Girolamo Genesio or Hieronymus Genesius (or Ienesius) Picentinus46 Genesio was rector scholarum in Split probably from 1473 to 1477 and as such along with two other Italian humanists Tideo Acciarini (Tydeus Acciarinus) and Nicola de Capua (Colla Fir-mianus) one of the three teachers of Marko Marulić who learned Greek from him

Genesio is first mentioned in letter of 27 July 1467 to Francesco Scalamonti who is invited to return a copy of Filelforsquos Satyrae and to give it to Filelforsquos envoy Genesio who is bringing Scalamonti this letter47 Two weeks later on 9 August 1467 Filelfo recommends his envoy Genesio also to Ludovico Casella48 On 22 June 1468 Filelfo first recommends Genesio to Febo Capella in an inheritance issue49 and then writes to the abbot Langelotto Freducci again sending Genesio as an envoy with the mission to retrieve his copy of the Satyrae since Francesco Scalamonti has recently succumbed to the plague50 Three years later Genesio is

46 See Giuseppe Praga raquoI maestri a Spalato nel Quattrocentolaquo Annuario del R Isti-tuto tecnico Francesco Rismondo 11 (1933) 3-18 at 12 raquoCompare per la prima volta fregiato del titolo di raquorector scolarumlaquo quale teste in un atto del 25 agosto 1473 Per tutto il 1474 non se ne sa niente ma egrave certo che continuograve a tenere lrsquoufficio giaccheacute il 19 gennaio 1475 il nobile ser Antonio degli Alberti fa sequestrare lsquoin manibus magistri Hieronymi Ge-nesii unum psalmistam tamquam de bonis Antonelli de Pergamorsquo Il 31 ottobre 1475 e il 23 agosto 1476 egli appare ancora investito dellrsquoufficio Non cosigrave nella prima metagrave del 1478 giaccheacute quattro atti del 4 ed 11 gennaio del 21 febbraio (contratto per la costruzione di Ca-stel Cambio) e del 14 maggio concordemente ce lo designano come lsquoolim rector scolarum in Spalatorsquo Dopo di che non se ne sente parlare Probabilmente se ne andograve per assumere altrove lrsquoinsegnamentolaquo According to Praga the raquoPicentinuslaquo indicating the geographical provenance of Genesius in Marulićrsquos biography by Frane Božićević (Franciscus Natalis) is to be considered an interpolation since it actually concerns Marulićrsquos other teacher Tideo Acciarini However since Božićevićrsquos biography has been preserved in an autograph copy one cannot see how it would have been interpolated Moreover as will be shown below raquoPicentinuslaquo does describe Genesiorsquos origin quite correctly

47 raquoQui tibi reddidit hasce litteras Hieronymus Genesius Tholentinum est petiturus Quare si codicem illum fortasse nondum eo miseris nunciorum inopia ipsum Hieronymo huic dato qui mihi pollicitus coram est ea mihi re ex sententia mea se gratificaturumlaquo [PhEmiddot2805]

48 raquoQui meas tibi litteras reddidit Hieronymus Genesius et me vaehementer observat et mihi est carissimus Huic tua istic opera opus est quibusdam suis in negotiis ut ait Quare tibi hominem plurimum commendo ut quantum vel honestas ipsa vel dignitas tua patitur huic omnibus in rebus sis adiutor Hoc mihi erit tam gratum quam quod gratissimum Prae-terea ne codex tuus ille Satyrarum vitietur depraveturve diligenter cave Quid haec sibi velit oratio ex ipso Hieronymo cognosceslaquo [PhEmiddot2815]

49 raquoHieronymus Genesius vir est perhumanus ac modestus et mihi in primis familiaris Huic tua sollerti opera opus est ad consequendas tabulas testamenti cuiusdam propinqui sui cuius haereditatem dicit ad se pertinere Honesta res est Itaque rogo te ut quibuscunque in re-bus poteris ad id officii omnem opem et auxilium Hieronymo meo praesteslaquo [PhEmiddot2849]

50 raquoAd haec si Hieronymus Genesius qui has tibi litteras reddidit et nomen tuum mirifice observat ac summis laudibus extollit vellet id sibi honeris desumere admitte condi-


again acting as Filelforsquos envoy and he is as such recommended on 13 September 1471 to Leonardo Botta Interestingly in this letter Filelfo underscores how learned and eloquent Genesio is in both Latin and Greek (et doctrina et dicendi elegantia tam Graece quam Latine hic plurimum valet) and how extremely cul-tivated he is (moribus est et excultis et perurbanis)51

On 22 January 1474 Filelfo then writes a first letter to Girolamo Genesio himself now already living in Split congratulating him on his success among the noble and generous inhabitants of the city and in particular on his good relations with Nicolaus Michael a patrician and doctor of both laws who is then governing Split on behalf of the Venetians This is most likely a reference to Nicolograve Michiel or Michiegravel (1440-1518) who in 1500 after the prosecution of Antonio Grimani the general of the Venetian armada who had failed in the battle near Lepanto in 1499 became procurator of San Marco He is also known from a famous bronze medal by Fra Antonio da Brescia picturing on one side Michiel raquodoctor et eques et Sancti Marci procuratorlaquo and on the other his wife Dea (or Alidea) Contari-ni52 Filelfo states that he has had the best relations with the Michiels one of the twelve oldest and most important raquoapostoliclaquo noble families in Venice ever since his years in Constantinople where the brothers Domenico and Giovanni Michiel were then living53

cionem Ipse autem siquid possum efficere tua causa significato litteris Nam nihil frustra petierislaquo [PhEmiddot2902]

51 raquoEtsi mihi non est obscurum sine ullis etiam meis litteris quaecunque ad Hieronymi Genesii nostri vel honorem vel emolumentum attinent ea tibi non secus esse cordi atque mea omnia tamen pro mea in hunc benivolentia mei muneris esse duxi ut abs te peterem ita omnibus in rebus huic adsis faveasque mea quoque causa ut intelligat meas sibi litteras apud te non mediocriter profuisse (hellip) Itaque rogo te pro virili parte operam des ne hunc nostra fallat opinio Id enim et indignum foret et nobis dedecorosum praesertim cum et doctrina et dicendi elegantia tam Graece quam Latine hic plurimum valet et (quod pluris facio) mori-bus est et excultis et perurbanislaquo [PhEmiddot3329]

52 See the description by Mark Wilchusky in Stephen Scher The Currency of Fame Portrait Medals of the Renaissance New York 1994 106-108 raquoThis medal is widely re-garded as Fra Antoniorsquos masterpiece a striking example of what Fabriczy referred to as the artistrsquos lsquoabsolute photographic truthrsquo To achieve such faithful likenesses the medalist apparently developed a kind of shorthand concentrating on only a few telling details in his rendering of a profile He has conveyed the sitterrsquos advanced age and grave demeanor with great economy the hollow cheeks and tight lips are passages of descriptive genius yet no part distracts from the dignified wholelaquo See also the copy now in the collections of the Met-ropolitan Museum in New York httpsmetmuseumorgartcollectionsearch460838

53 raquoGaudeo tibi Aspalati secunda esse omnia apud civis (ut audio) non modo nobilis sed etiam (quod hac tempestate raro contingit) vel munificos Verum illud tibi in primis gratulor quod eius viri et patrocinio et ope uteris Nicolai istius Michaelis qui pro amplissimo eodemque florentissimo senatu Veneto praeest Aspalatinis Qui ut est vir patricius et civili pontificioque iure illustris cum nulla ingenua doctrina nulla vacare debet sapientia tum et humanissimus est et optimuslaquo [PhEmiddot3834] See the Appendix for the entire letter


The second letter to Genesio of 1 December 1474 is entirely philological explaining the use of the word titulus in Cicerorsquos first letter Ad Familiares It confirms in passing that at any rate Genesio was still in Split at that point54 The same can be deduced from two late letters both to Marco Aurelio on 18 February 1477 Filelfo asks his Venetian friend to forward a letter to Genesio in Split (and to inquire about the situation of Filelforsquos grandson the son of the late Senofonte)55 and the next day already he reminds his friend about his quest for information about his grandson and asks him to confirm that he has indeed forwarded the letter to Genesio raquowho is running a school in Salona which nowadays is called Aspalatumlaquo56

No further explicit information about Girolamo Genesio can be harvested from Filelforsquos letters However there is some circumstantial evidence that might help to shed some more light on his background Filelfo also mentions a Venantius Genesius in four letters from 1473-74 (PhEmiddot3711 3712 3714 and 3908) He is active as an envoy of Filelforsquos on a mission to recover a manuscript copy of the Satyrae ndash exactly the same task Girolamo Genesio had been enrolled for While Girolamo had been sent in 1467 to Francesco Scalamonti Venanzio in 1473 had to see Scalamontirsquos son Marco Antonio who according to Filelfo would have inherited the codex from his father when the latter passed away in 1468 (see PhEmiddot2902 cited above) From these letters it can not only be deduced that Venanzio was living in the Ancona area (raquorediturus in Picenteslaquo in PhEmiddot3713) but in a letter to Gasparino Ardizio dated 13 July 1473 he is identified as the father of Filelforsquos friend and trusted scribe Fabrizio Elfiteo57 who had then just been appointed secretary to the Duke of Milan58

54 raquoVerum ne semper incedas in salebris praesertim Aspalaticis tibi vel occupatis-simus morem geramlaquo [PhEmiddot4122]

55 raquoQuas litteras offenderis hisce inclusas da operam si me amas ut Aspalato Hiero-nymo Genesio et evestigio reddantur et quamtutissime De nepote meo Xenophontis filio ut certi aliquid odoreris non solum a te peto verum etiam contendolaquo [PhEmiddot4725]

56 raquoNolim obliviscaris quae de nepote meo Xenophontis filio saepius ad te scripsi Praeterea me facito certiorem curaverisne litteras illas perferendas ad Hieronymum Genesium qui Salonae (cui nunc Aspalato est nomen) ludum curatlaquo [PhEmiddot4730]

57 See for more information the DBI entry by Nadia Covini wwwtreccaniitenciclopediafabrizio-elfiteo_(Dizionario-Biografico) For his activity as a scribe see Mas-simo Zaggia raquoCodici milanesi del Quattrocento allrsquoAmbrosiana per il periodo dal 1450 al 1476laquo in Nuove ricerche su codici in scrittura latina dellrsquoAmbrosiana Atti del convegno (Milano 6-7 ottobre 2005) a cura di M Ferrari M Navoni Milano 2007 331-384 at 374-378 and Jeroen De Keyser raquoI codici filelfiani della Biblioteca Trivulzianalaquo Libri amp Documenti 39 (2013) 91-109 at 94 and 102-105 Fabrizio Elfiteo is the addressee of thirteen of Filelforsquos letters PhEmiddot3332 4129 4131 4309 4318 4326 4412 4415 4545 4546 4608 4618 and 4623

58 raquoQua quidem de re dedi ad eum litteras viro huic mihi amicissimo atque permodesto Venantio Genesio Fabricii huius nostri patri quem excellentissimus princeps noster ad sec-retariatum nunc extulit habetque carissimumlaquo [PhEmiddot3714]


We know from an official declaration by the Dukersquos first secretary Cicco Simonetta dated 1 January 1469 that Elfiteo was from then on working for the Milanese chancellery59 In this document he is called raquoFabricius de Sancto Genisiolaquo a reference to the place from which Fabrizio and his father Venanzio originated San Ginesio in the Marche a village in the immediate vicinity of Filelforsquos own birthplace Tolentino The identical raquoGenesiuslaquo epithet given to both Girolamo and Venanzio on the one hand and the fact that both are sent out as envoys to the Tolentino area to retrieve the very same elusive Satyrae manu-script at least justifies the surmise that Filelforsquos confidant and Marulićrsquos teacher Hieronymus Genesius did indeed originate from the Marche more particularly from the village of San Ginesio

5 Conclusion

To conclude one might state that while Filelfo liked boasting about his expert knowledge of all regions between Italy and Byzantium as far as Dalmatia is con-cerned the real interest of the information contained in his letters lies elsewhere to wit in his personal contacts In the case of Mato Vidov Gozze this contact was rather limited and occasional and it mainly played out on the Italian scene but because of the close ties to his son Senofonte who spent the last years of his life as the chancellor of Dubrovnik we find numerous letters discussing his sonrsquos Dalmatian sojourn Filelforsquos relationship with his friend Girolamo Genesio on the other hand appears to have become rather limited in scope once the latter had become the rector scholarum in Split yet while Senofonte Filelforsquos tenure in Du-brovnik has already been repeatedly discussed by scholarship the information on Genesio yielded by Francesco Filelforsquos letters allows a significant increase of our knowledge of the so-far largely mysterious Greek teacher of Marko Marulić

59 M Zaggia (as in note 53) at 375 who mentions also a Paolo da San Ginesio an Augustinian living in Milan in the second half of the fifteenth century


Appendix Letters

PhEmiddot1603Franciscus Philelfus Xenophonti filio salutem

Cum essem animo de navigatione tua ad Rhagusinos admodum sollicito peropportune mihi redditae sunt litterae tuae quas iii Kalendas Apriles scripseras Ex his sum ea omni formidine liberatus qua me affecerant turbulentissimi illi ventorum flatus quibus non nullae vel munitissimae naves quo tempore tu mare ingressus es naufragae perierunt Itaque immortali Deo grates ago quas debeo maximas qui me tanta acerbitate liberavit

Reliquum est ut bonae valetudini studeas operamque des nequid tibi nova caeli temperies importet incommodi quod una τῇ ἐγκρατείᾳ facile vitabis Es enim in urbe non minus amoena quam et opulenta et nobili quae quidem omnia adhortantur istiusmodi aetatem ad voluptatum illecebras quibus Ulyssis Homerici illius socii cum se penitus dedidissent humanitatem omnem exuerunt At tu Ulys-sen si sapias imitabere vitabisque omne Circaeum poculum Id autem eo facilius es facturus quod audio patricios Rhagusinos viros esse continentissimos et gravis-simos quorum vitae instituta si tibi proposueris meliuscule profecto et exteriori consules et interiori homini Nam quod scribis te ex altero pede laborare istius-modi tibi nobilitas patrita non est at ne avita quidem Quare ne aliunde tibi venatus sis cave Et eam a te quamprimum amovere atque extrudere eminus ne dissimules Nam si facile se norit nactam hospitium cum voles excludere haud poteris

Ego ut ad reliqua respondeam abs te aliud nihil desydero nisi ut te floren-tissimo isti senatui obsequentissimum praestes omnique in re quidquid agis ex officio agas Id vero ea re una facillime assequeris si tibi ante oculos semper probitatis laudem Deumque proposueris quod quoniam scio te facturum non ero longior admonendo

Velim quamdiligentissime inquiras siquod est vetus uspiam istic monumentum ex quo liquido possit intelligi urbis nomen Nam ex patrio verbo non Rhagusium videtur dici debere sed Rhagusa appellantur enim cives isti sermone patrio Rha-gusaei At ea nomina apud Graecos ita terminant quae et in genitivo non crescunt et in ndasha terminant aut in ndashe suntque foeminini generis ut Σμύρνα ndash Σμυρναῖος (Smyrna ndash Smyrnaeus) Λάρισα ndash Λαρισαῖος (Larissa ndash Larissaeus) Δάφνη ndash Δαφναῖος (Daphne ndash Daphnaeus) Θήβη ndash Θηβαῖος (Thebe ndash Thebaeus) Eodem igitur pacto ῾Ραγοῦσα ndash ῾Ραγουσαῖος (Rhagusa ndash Rhagusaeus) Nam apud geographos et cosmographos qui apud nos sunt de ista urbe nullam invenio mentionem Odorare igitur omnia diligenter siquis priscus lapis inveniatur qui nomen urbis habeat litteris incisum Nam regio ista omnis Graecis olim utebatur et institutis et litteris

Praeterea siquid Graecorum voluminum quod vulgare non sit istic servetur quaere diligenter Et id aut tibi aut nobis compara Quod si in tanta argenti et auri


officina nummi tibi defuerint fac me certiorem Nam eos tibi ad rem huiusmodi quamprimum suppeditabo modo ex te intelligam librorum titulos qualitatemque

Vale et me illustri Rhagusinorum senatui commenda Ex Mediolano Kalen-dis Maiis Mcccclx

PhEmiddot3834Franciscus Philelfus Hieronymo Genesio salutem

Si litterae meae perlatae serius ad te sunt nulli mihi culpae ascripseris sed tuarum potius tarditati quae cum ad sextum Idus Decembres abs te solvissent non ante duodecimum Kalendas Februarias ad me pervenerunt

Gaudeo tibi Aspalati secunda esse omnia apud civis (ut audio) non modo nobilis sed etiam (quod hac tempestate raro contingit) vel munificos Verum illud tibi in primis gratulor quod eius viri et patrocinio et ope uteris Nicolai istius Michaelis qui pro amplissimo eodemque florentissimo senatu Veneto praeest Aspalatinis Qui ut est vir patricius et civili pontificioque iure illustris cum nulla ingenua doctrina nulla vacare debet sapientia tum et humanissimus est et optimus Cui uni eo ipse magis afficior quod vetus mihi est cum praestantissima Michaelum familia et familiaritas et necessitudo Nam ut caeteros praeteream ab usque Constantinopoli cum duobus illis nobilissimis Michaelibus Dominico Iohanneque fratribus vixi quamconiunctissime Quinetiam Dominicus ipse (maior natu) Marium filium sustulit e sacro baptismi fonte Quibus quidem rationibus plane fit ut Nicolao isti Michaeli praeclaro ac summo viro sim adeo vaehementer affectus ut vitam sibi cupiam exoptemque immortalem

At caetera quae scripsi brevi voluntati tuae gratificabor sine etiam munusculis tuis Non enim ignarus es ingenii morumque meorum qui magis dare delecter quam accipere Quae de Turcis et rege Persarum Assam nova scripsisti fuere mihi pergrata omnia idque cum aliis multis praecipueque cum Petro Posterula viro (ut nosti) egregie perillustri ac primario inter Insubres universos qui ipse quoque tibi salutem dicit

Tu interim vale meque magnifico isti Aspalatinae urbis praefecto Nicolao Michaeli quamdiligentissime commenda Ex Mediolano xi Kalendas Februarias Mcccclxxiiii

PhEmiddot4107Franciscus Philelfus Marco Aurelio salutem

Redditum mihi in tempore est quod abs te zinziber Damascenum petieram cum arundinem manu cepissem ut tibi de Scodra responderem Fuit mihi zinziber pergratum et munusculum tuum idcirco libenter amplector quod ab optimo sit animo Ego autem ita iam convalui ut mihi videar vel Hercule ipso robustior factus id quod perlibenter quoque audierim de communi amico viro clarissimo Lodovico Fuscarino Libri quos petis non prius haberi poterunt quam princeps


noster Mediolanum reverterit Nam praeter eum illos habet alius nemo quantum ego didicerim

Nunc ad Scudrium Scodramque revertor Idem interest inter Scodram et Scud-rium quod inter Epidamnum et Dyrrhachium Nam quod Epidamnum a veteribus dictum est a iunioribus Dyrrhachium appellatur Idem in multis aliis nominibus et urbium et fluminum et gentium reperias Quem amnem Boianam vocant is Dyrinus est super quem in colle saxeo situm est oppidum Scutrium quam et Claudius Ptolemaeus philosophus Alexandrinus et Plynius noster Scodram appellat At iuniores Graecique in primis Scudrium vocant Id ita esse audi ex iis verbis quae nostrae tempestatis Graecorum omnium eruditissimus eloquentissimusque vir Georgius Gemystus in epistola ad Manuelem Palaeologum Novae Romae Constantinopolis imperatorem reliquit scripta Ita enim ad verbum legimus

Περὶ δὲ Σκουτρίου τάδε φέρεται Βάλζας ὁ ἐν τοῖς ἐκεῖ Ἀλβανοῖς τὰ μέγιστα δυνάμενος τὸ ἄστυ πολιορκεῖ παντὶ σθένει Ἔζευσε καὶ τὸν Δύρινον ποταμὸν γεφύρᾳ ἰσχυρᾷ Περὶ δὲ τῶν Ἐνετῶν ἀπαγγέλλουσιν ἄλλο μηθέν πλὴν ὅτι στόλον ἀποστέλλουσι παμμέγιστον

De Scutrio autem inquit haec feruntur Balzas qui in illis Albanis est po-tentissimus oppidum obsidet omnibus viribus Ligavitque amnem Dyrinum valido ponte De Venetis vero aliud nihil nunciant nisi quod classem mittunt quam maximam

Non est inquam aliud oppidum Scutrium et aliud Scodra ut nec alia gens Cimbri et alia Cimeri ut iidem sunt Galatae et Galli et Albula et Tybris et Ne-quinum et Narina quod per metathesin Narnia vulgo nominant Et ita pro Salona vocant Aspalatum quanquam errant qui ita opinantur Nam Aspalatum Salonae est colonia posita autem est Salona supra Aspalatum circiter quattuordecim millia passuum et ea quidem diruta

Lacus vero unde Dyrinus manat aliunde originem quae appareat nullam habet Fieri autem potest ut ex proximis Macedoniae aut ex huius etiam ipsius Liburniae in qua Scutrium positum est montibus aquae subterraneae emergant tandem ac lacum illum efficiant ex quo Dyrinus exit in sinum Hadriaticum Est autem Liburnia altera Illyrici pars Illyricum enim in Liburniam Dalmatiamque dividitur Nam Scardona Liburniae finis est Dalmatiaeque initium Voluntque Illy-ricum nomen accepisse ab Illyrio Polyphemi filio Polyphemum enim ex Galathea tris filios suscepisse Celtum et Illyrium atque Gallan qui ex Sicilia solventes et Celtis imperitarunt et Illyricis et Gallis quibus etiam ipsi nomen indiderunt Sed hac de re satis

Vale Ex Mediolano xiiii Kalendas Novembres Mcccclxxiiii



DALMACIJA I DALMATINSKE VEZE U EPISTOLARIJU FRANCESCA FILELFA

Plodni humanist quattrocenta Francesco Filelfo (1398-1481) stvarao je u mnogim književnim žanrovima Najopsežniji mu je pothvat Epistolarium zbirka s više od 2000 pisama nastalih u rasponu od pola stoljeća od 1427 do 1477 godine S obzirom na to da je kao član mletačkog poslanstva sedam godina živio u Konstantinopolu Filelfo je zadržao bliske veze s krugovima grčkih emigranata u Italiji Mnoga njegova pisma pokazuju izrazito zanimanje za novosti o Istoku posebice one koje se tiču turskih osvajanja Filelfo se desetljećima zalagao da se obnovi borba protiv Turaka osobito u nizu svojih raquokrižarskih pisamalaquo u kojima rado ističe dobro poznavanje tih krajeva i njihove geografije Premda je informacije često temeljio na klasičnim piscima razvidno je i njegovo nastojanje da novosti o suvremenom stanju dozna od svojih korespondenata U ovom radu donosi se pregled podataka što ih Filelfova pisma nude o Dalmaciji i istražuju se njegovi osobni kontakti s osobama koje žive ili na području Dalmacije ili iz nje potječu

1 Filelfovo poznavanje Dalmacije i šireg područjaDana 15 rujna 1464 Filelfo šalje pismo novom papi Pavlu II (Pietro Barbo)

čestitajući mu na izboru i oštro kritizirajući njegova prethodnika Pija II Također potiče papu da pokrene vojnu protiv Turaka te spominje opsadu Jajca

Na Filelfovu žestoku kritiku Pija II ndash koji mu je obustavio isplatu prije obećane novčane potpore ndash dva je mjeseca kasnije pobijajući je odgovorio Filelfov bivši učenik Lodrisio Crivelli U svom dugom spisu Apologeticus datiranu 21 studenog 1464 Crivelli napada Filelfa s više strana Jedan od prigovora jest i to da mu je geografija netočna Crivelli ispravlja Filelfa i kad je riječ o točnom smještaju Jajca na Vrbasu i kad je riječ o etimologiji imena grada i rijeke

Najopsežnija vijest o pokrajini nalazi se u pismu upućenu Marcu Aureliju 19 listopada 1474 u kojem se raspravlja o razlici dvaju klasičnih imena za grad Σκόδρα (odnosno Scodra) i Scudrium na sjeverozapadu današnje Albanije (današnji Shkodeumlr ndash Skadar na talijanskom Scutari) Filelfo također tvrdi da je upotreba imena Salona umjesto Aspalatum pogrešna jer je Split zapravo bio kolonija Solina

2 Dalmatinske veze Ksenofont FilelfoNajdugotrajnija Filelfova osobna veza s Dalmacijom posljedica je odluke

njegova sina Ksenofonta godine 1460 da se preseli u Dubrovnik Ksenofont će u Dubrovniku ostati do kraja života (1470) a tijekom tih deset godina od oca je primio barem trideset pisama U pismu od 25 srpnja 1461 Filelfo prigovara Ksenofontu što od drugih mora čuti da se on oženio Dubrovkinjom Ksenofontova je žena


bila Jakobina Turčinović sestra Marina Cvijetova Turčinovića dubrovačkoga kancelara za hrvatski jezik (cancellarius in lingua Sclava) od 1455 do 1474 Ksenofont i Jakobina imali su kćer koja je najprije dobila ime Petronila ali je ono naknadno kako izgleda promijenjeno u Teodora prema imenu Ksenofontove majke Theodore Chrysolorine Dva su sina umrla mlada što se razabire iz utješnih pisama njihova djeda

Među mnogim pismima poslanim Ksenofontu jedno se ističe zbog toga što očituje starinarski interes nakon razlaganja o ispravnu imenu Raguze (Rhagusa a ne Rhagusium) Filelfo moli sina da potraži ima li ondje grčkih natpisa i da ga obavijesti nađe li koji rukopis na prodaju

Dana 10 listopada 1470 Filelfo odgovara Bartolomeu Sfondratiju koji ga je obavijestio o Ksenofontovoj smrti Sfondrati je bio kremonski plemić koji je u Dubrovnik došao 1460 i ondje umro 1503 Bio je tajnik Dubrovačke Republike u doba kad je Ksenofont bio kancelar Obojica su uzeli žene iz domaćih obitelji koje su pripadale Antuninima pripadnicima bratovštine sv Antuna Opata

3 Dalmatinske veze Matej Vitov GučetićDruga Filelfova osobna veza s Dalmacijom može se naći u njegovu odnosu

s raquodubrovačkim arhiđakonomlaquo Matejem Vitovim Gučetićem (Mato Vidov Gozze Matheus Viti Mathio Vita Clemente Gozze Matthaeus Gocius Cocius ili Coccius) Rođen oko 1423 on je postao kanonikom u dubrovačkoj stolnici studij slobodnih umijeća završio je 1451 vjerojatno u Padovi a nakon toga je prije povratka u domovinu studirao i kanonsko pravo kako bi postao arhiđakonom Prema dubrovačkim dokumentima bio je 1464 djelatan u diplomaciji Republike u poslanstvu u Italiji i Francuskoj Gučetićevo je poslanstvo rasvijetljeno u više pisama iz Filelfova epistolarija U onom od 27 lipnja 1464 Filelfo preporučuje Gučetića pavijskom kardinalu Giacomu Ammannatiju Piccolominiju obavješćujući ga da je Gučetić došao na dvor vojvode Francesca Sforze u Milanu u svojstvu izaslanika Dubrovačke Republike Također su sačuvana dva kratka pisma poslana samom Gučetiću

4 Dalmatinske veze Girolamo GenesioTreća i posljednja Filelfova veza s Dalmacijom jest Girolamo Genesio

(Hieronymus Genesius [ili Ienesius] Picentinus) Genesio je bio rector scholarum u Splitu vjerojatno od 1473 do 1477 i zajedno s dvojicom drugih talijanskih humanista Tideom Acciarinijem (Tydeus Acciarinus) i Nicolom de Capua (Colla Firmianus) bio je jedan od trojice učitelja Marka Marulića Od Genesija je Marulić naučio grčki

Genesio se prvi put spominje u pismu Francescu Scalamontiju od 27 srpnja 1467 U njemu Filelfo traži od Scalamontija da mu vrati prijepis njegova (Filelfova) djela Satyrae odnosno da ga dade njegovu izaslaniku Genesiju Tri godine kasnije Genesio se opet pojavljuje u ulozi Filelfova izaslanika i kao takav preporučen je u pismu od 13 rujna 1471 Leonardu Botti U ovom pismu


zanimljivo je da Filelfo ističe kako je Genesio učen i rječit i u latinskom i u grčkom jeziku te kako je iznimno obrazovan

Dana 22 siječnja 1474 Filelfo piše prvo pismo samom Girolamu Genesiju koji tada već živi u Splitu U njemu mu čestita na uspjehu kod plemenitih i darežljivih stanovnika grada a napose na dobrim odnosima s Nikolom Mihaelom patricijem i doktorom obaju prava tadašnjim mletačkim upraviteljem Splita Po svoj prilici posrijedi je Nicolograve Michiel ili Michiegravel (1440-1518) koji će godine 1500 ndash nakon što je Antonio Grimani kao zapovjednik mletačke mornarice doživio neuspjeh u Bitki kod Lepanta 1499 te zbog toga bio i optužen ndash postati prokurator Svetog Marka

Drugo pismo Genesiju od 1 prosinca 1474 potpuno je filološke naravi Ono potvrđuje da je Genesio tada još u Splitu Isto se može zaključiti i iz dvaju pisama Marcu Aureliju poslanih u veljači 1477 godine

U Filelfovim se pismima ne može naći nikakav dodatni podatak o Girolamu Genesiju Pa ipak neke neizravne naznake mogu pomoći da se bolje osvijetli njegovo podrijetlo budući da se u četiri Filelfova pisma iz 1473 i 1474 spominje neki Venantius Genesius Iz tih se pisama dade zaključiti da je Venanzio živio na području Ancone te da je bio otac Filelfova prijatelja i pouzdana pisara Fabrizija Elfitea Iz službene izjave Cicca Simonette znamo da Elfiteo potječe iz San Ginesija sela u pokrajini Marche u neposrednoj blizini Filelfova rodnog mjesta Tolentina S jedne strane pridjevak Genesius što ga nose i Girolamo i Venanzio a s druge činjenica da su obojica kao izaslanici upućeni na područje Tolentina kako bi vratili spomenuti rukopis Satyrae opravdavaju pretpostavku da Filelfov pouzdanik i Marulićev učitelj Hieronymus Genesius doista potječe iz pokrajine Marche i to upravo iz mjesta San Ginesio

5 ZaključakZaključno bi se moglo ustvrditi da se Filelfo volio pohvaliti svojim izvrsnim

poznavanjem područja između Italije i Bizanta ali da kad je riječ o Dalmaciji prava vrijednost njegovih pisama leži u nečem drugom tj u njegovim osobnim kontaktima

U slučaju Mateja Vitova Gučetića taj je kontakt bio prilično ograničen i prigodan No zbog bliske povezanosti sa sinom Ksenofontom koji je posljednje godine života proveo kao dubrovački kancelar nalazimo brojna pisma u kojima Filelfo spominje Ksenofontov boravak u Dalmaciji S druge strane čini se da se Filelfov odnos s prijateljem Girolamom Genesijem reducirao kad je ovaj postao splitski rector scholarum Dok se struka u više navrata bavila Ksenofontovim boravkom u Dubrovniku obavijesti što ih pisma Francesca Filelfa pružaju o Genesiju omogućuju nam da doznamo znatno više o tom još uvijek vrlo zagonetnom Marulićevu učitelju grčkoga jezika

MARULIĆ ndash UZNIK NOVI PRILOG ZA ŽIVOTOPIS

B r a n k o J o z i ć

UDK 8211634209Marulić M(092) Branko Jozić Izvorni znanstveni rad Marulianum S p l i t marulianumgmailcom

Život i djelo hrvatskog humanista Marka Marulića danas su prilično poznati zahvaljujući višegodišnjim marulološkim proučavanjima sačuvanih izvora To su u prvom redu životopis što ga je sastavio Marulićev prijatelj Frane Božićević zatim njegova i književna ostavština njegovih prijatelja u kojoj se razabiru biografski elementi te napokon sačuvana arhivska građa Međutim još uvijek postoje neke nepoznanice i potreba za daljnjim istraživanjima posebno kad je riječ o njegovoj izobrazbi i raquodvojnostilaquo Naime na temelju Božićevićeva opisa i većeg dijela Marulićeva stvaralaštva percipira ga se uglavnom kao zauzetoga duhovnog i moralističkog pisca Ipak već je uočeno da postoji i raquosvjetovnilaquo humanistički osviješteni Marulić i ta je dvojnost predmet ovog rada Razmatraju se njegovi ispovijedni iskazi grješnosti i dosad nezapaženi arhivski podatak koji donekle potvrđuje da oni nisu samo topos

Ključne riječi Marko Marulić životopis topos skromnosti grješnik obraćenje Statut grada Splita splitski zatvor Ivan (Jancij) Alberti

Zahvaljujući marulološkim proučavanjima koja su se razmahala nakon pokretanja edicije Sabrana djela Marka Marulića1 može se reći da je curricu-lum vitae et artis splitskog pisca svjetskoga glasa prilično dobro poznat Važne obavijesti podastro nam je njegov sugrađanin i prijatelj Frane Božićević koji je opisao njegov izgled i karakter djetinjstvo školovanje obitelj i krug prijatelja te

1 Prvi svezak u toj ediciji bila je Marulićeva Davidijada Književni krug Split 1984 Otad je u nepravilnom ritmu dosad tiskano ukupno 18 svezaka


književni opus2 Neka saznanja crpimo i iz samih Marulićevih djela posebno epi-stolarnih tekstova a također iz tekstova njegovih suvremenika3 Pored književnih uradaka njemu u čast korisni mogu biti i popratni tekstovi uz pojedina izdanja Marulićevih djela4 Dodatni izvor podataka koji osvjetljavaju njegov život pa i neka djela jesu arhivske zabilješke

Među svim tim ulomcima od kojih slažemo mozaik Marulićeva lika po-zornost privlače dvije Božićevićeve primjedbe raquoSve do smrti predragoga brata Šimuna dosta je naglašenu brigu posvećivao odijevanju mislim da ga je pomisao na ljudsku krhkost navela da otad svoj duh posve uzdigne prema božanskim stva-rimalaquo Malo poslije toga dodaje raquoOko četrdeset se godina zatvoren s Muzama danju i noću predano bavio čitanjem svetih svezaka i pisanjem vlastitih djela a uz to se u najstrožoj pokori trapio bdjenjem postom kostrijeti molitvom vrlo tegobnim bičevanjemlaquo5

Ove nas riječi navode na zaključak kako u Marulićevu životu trebamo uočiti određenu prekretnicu koja njegov život dijeli na dvije faze U drugoj se pojavljuje lik pobožna pokornika koji se okrenuo od svijeta i predao proučavanju i pisa-nju nabožnih djela Ne želeći narušiti tu gotovo hagiografski oblikovanu sliku životopisac kao da hotimice reducira podatke o ranijoj fazi prijateljeva života priopćavajući samo to da je raquonaglašenu brigu posvećivao odijevanjulaquo Vijest o gizdanju je štura ali iz nje ipak naslućujemo lik drukčijega svjetovnog Marulića Predodžbu tašta i samosvjesna splitskog plemića u određenoj mjeri možemo dopu-niti čitajući neke njegove epigrame u kojima se zrcali splitska sredina ali donekle i njihov autor Naime u njegovim mladenačkim stihovima očituje se izrazit interes za razne aspekte svjetovnoga života ndash ples glazbu lov gozbe u nekim satiričkim epigramima iznenađuje izravnost pa i oštrina njegova pera kad je povrijeđen nje-gov ponos napokon uza sav oprez naspram doslovnom autobiografskom čitanju vidljivo je i zanimanje za suprotni spol osjećaji ljubavi i ljubomore

U zreloj dobi pisac će se barem jednom makar i kratko osvrnuti na svoj mladenački život prikazujući ga kao očitu stranputicu U pismu Katarini Obirtića slikovito piše raquoMi u mladost našu jesmo ribali u noći a to u tamnosti segasvitnjoj zaslipljeni od obsinjenrsquoja vrimenjega naslajenrsquoja i tašćin razlicih ke su od strane

2 Frane Božićević Život Marka Marulića Splićanina priredio i preveo Bratislav Lučin Književni krug Split ndash Marulianum Split 2007

3 Usp Branko Jozić raquoBiografičnost Marulićevih epistolarnih tekstovalaquo CM XVII (2008) 149-155 Neven Jovanović raquoProlegomena za retoriku Marulićeve splitske ekipelaquo CM XV (2006) 141-173

4 Kao biografski izvori zanimljivi su tekstovi što su ih napisali Francesco Giuliani Francesco Consorti Jacopo Grassolari Bartolomeo Merula Marco Antonio Grineo i Marco Antonio Coccio Sabellico

5 F Božićević n dj (2) 33 35

103Branko Jozić Marulić ndash uznik novi prilog za životopis

livelaquo6 Kasnije kad je raquoprešao na desnu stranulaquo kanda je višekratno osjećao gižnju savjesti zbog nekadašnjih grijeha zaokupljen obiteljskim nevoljama Je-rolimu Ćipiku je u Mletke pisao raquoA ja ću oslobođen od svjetovnih briga ostatak moga života utrošiti za stvari koje će biti na hvalu Višnjega za zdravlje bližnjih i čišćenje od mojih grijeha zbog kojih su me kako mislim da trebam ispovjediti gorespomenute neprilike zasluženo zadesilelaquo7

Pokajnički ton zbog vlastite grješnosti zatječemo i u više stihova na hrvat-skom jeziku

Nepravda me straši i grih moj svaki danljubav Božja tiši jer je milosardanOpet se vrativši od sebe ću rećisve riči skrativši grišnik sam najvećiGrisi moji veli jesu nada svimine mogu se izreći zemlja smardi njimiu kih se nahodim dostojan nisam japo zemlji da hodim ni da mi sunce sja8

Uzdahu mojemu priklon uši tvojeu grihu mojemu gdi cvilim Gospoje9

O Gospe učiniz dostojanstvom tvojim i s tvojim moljenrsquojemmnozim grihom mojim da budeš prošćenrsquojem Grišnik sam Gospe ja i moja činjenrsquoja10

Posebno je dojmljiv ispovijedni iskaz kojim on prevoditelj Slavića izričito sebe predstavlja kao najvećeg grješnika

Bonaventure ki svetoga Vam Slavića latinskogaJur harvacki naučih peti Molrsquote za me da propetiKi dacirc za nas tilo svoje Prosti meni grihe mojeMarchus ego sum Marullus Quo peccator maior nullus

6 Pismo Katarini Obirtića CM VII (1998) 33 7 Pismo Jerolimu Ćipiku III (2 11 1501) CM I (1992) 41 8 Dobri nauci 493-494757-758 818-823 PR 91 98 100 9 Divici Mariji 9-10 PR 14010 Od Uzvišenrsquoja Gospina 18-20 135 PR 162 166


Li sluga sam vas svakoga Jer ste sluge Boga moga Dostojaj se on vam stvorit Ku budete milost hotit11

Nema sumnje da u tim iskazima treba vidjeti topos skromnosti (tapeiacutenōsis) u kojem se razabire utjecaj Svetog pisma klasika i svetaca12 Konkretno u samoop-tužbi na kraju Slavića zrcali se utjecaj Franje Asiškoga Naime ističući Franjinu poniznost (raquobijaše najmanji među malenimalaquo)13 njegovi životopisci Toma Celan-ski i Bonaventura navode kako je sebe smatrao grješnikom štoviše predstavljao se kao najveći grješnik14 Da nije riječ o njihovu hagiografskim pretjerivanju potvrđuje i niz iskaza vlastite grješnosti koje je sam Franjo dao napisati K tome osim kao grješnik Marulić se u spomenutim stihovima predstavlja i kao svačiji sluga To nam dodatno sugerira povezanost sa sv Franjom koji sebe uporno predstavlja kao raquoneznatni i prezreni slugalaquo raquovaš maleni slugalaquo raquovaš najmanji u Gospodinu Bogu i slugalaquo raquonajmanji sluga Božjilaquo raquosluga i podložnik sluga sviju dužan sam svima služiti vaš maleni sluga 15 moramo biti sluge i pokorni svakoj ljudskoj ustanovilaquo16

11 Od slavića kritičko izdanje prir B Lučin CM XIII (2004) 247-24812 Koliko je tema skromnosti poniznosti Maruliću bila važna pokazuje i broj po-

glavlja koja joj je posvetio u Evanđelistaru Instituciji i Pedeset priča krepost poniznost Ev 621-25 Ins 14-6 45 porok oholosti Ev 71-8 Par 35 (O poniznosti i oholosti)

13 raquominimus minorumlaquo Thomas de Celano Vita secunda II 102 72414 Bonaventura Legenda maior 6 1 Legenda minor 3 4 T de Celano Vita

secunda II 102 724 Oba životopisca Franjinu poniznost posebno dočaravaju zgodom u kojoj je jedan vrlo krepostan i pobožan brat za vrijeme molitve imao viđenje u nebu je ugledao mnoga sjedala a među njima jedno prijestolje koje je sjajem i slavom nadmašivalo ostala Pitao se kome li je namijenjeno i začuo glas pripadalo je jednom od pobunjenih anđela a sad je rezervirano za poniznog Franju Potom kad je uhvatio prigodu upitao je Franju što misli o sebi On mu je odgovorio kako smatra da je najveći grješnik i ovako objasnio Da je Krist toliko milosrđe i dobrotu iskazao nekom razbojniku kakve je iskazao njemu taj bi zacijelo bio mnogo bolji od njega (usp Bonaventura Legenda maior 6 6 T de Celano Vita secunda II 86 707)

15 Pismo upravljačima naroda 1 Pismo čitavom Redu 3 1 Pismo kustodima 1 2 Pi-smo kustodima 1 2 Pismo vjernicima 1-2 86 (Spisi sv oca Franje i sv majke Klare Asižana preveli Damjan Damjanović i Andrija Bonifačić Symposion Split 1991)

16 Pismo vjernicima 47 (isto) Za prevedeno raquosvakoj ljudskoj ustanovilaquo izvorno stoji ogni umana creatura pa se može shvatiti i raquosvakom ljudskom bićulaquo čemu je vrlo blizak Marulićev stih raquoLi sluga sam vas svakogalaquo Da je osim pjesme Filomena (Slavić) koja mu je prispjela atribuirana Bonaventuri Marulić u rukama imao i druge franjevačke spise koji su na njega mogli utjecati potvrđuju ona mjesta u Instituciji gdje kao uzor dotičnih kreposti navodi svetog Franju (u poglavlju O tome kako se treba kloniti isprazne slave te O krotkosti srca - Ins 1 4 usp Bonaventura Legenda maior 9 8 T de Celano Vita prima I 19 414 Vita secunda II 5 618 Ins 4 5 Bonaventura Legenda maior 8 9 T de Celano Vita secunda II 126 753 130 757)


Zaokret u Marulićevu životu Božićević vezuje uz smrt njegova brata Šimu-na No životopisac ostavlja nejasnim što ga je navelo na razmišljanje o ljudskoj krhkosti i ponukalo da svoj duh posve uzdigne prema božanskim stvarima samo bratova smrt ili još nešto drugo To nešto drugo moglo je biti iskustvo vlastite bolesti ili pak iskustvo tamnice o kojem doznajemo iz novopronađene arhivske zabilješke koja glasi

Fideiussio et obligatio pro camera ducali1482 dicta die (i e adi 3 ottobre)In cancellaria m(agnifi)ci d(omi)ni comitis presentibus ser Nicolao de Martinis et m(agistr)o Doymo cerdone de Spalato testibus etc Ibique ser Carolus Martinusseuich et ser Simon et ser Alexander frater quondam ser Nicolay Picenich volentes prouidere relaxatione [sic] ser Marci Picenich de turri in qua positus est sponte se obligando promiserunt quod dictus ser Marcus nullo modo se absentabit de castro Spalati sine expressa licentia m(agnifi)ci d(omi)ni comitis Spalati antedicti Et casu quo recederet ipsi ser Carolus ser Simon et ser Allexander [sic] et quilibet ipsorum in solidum promiserunt et se obligauerunt soluere pro dicto ser Marco camere ducali ducatos mille auri ad omnem requisitionem prefati d(omi)ni comitis sub obligatione omnium suorum bonorum presentium et futur(or)um17

To znači da su se 3 listopada 1482 u kneževoj kancelariji u nazočnosti svjedoka Nikole Martinića (de Martinis) i Dujma obućara iz Splita našli Karlo Martinušević te sinovi pokojnog Nikole Picenića Šimun i brat mu Aleksandar Želeći ishoditi puštanje Marka Picenića iz kule u koju je zatvoren zajamčili su da se Marko nipošto neće udaljiti iz splitskog kaštela bez izričita kneževa dopuštenja U slučaju da se udalji oni su obećali da će na knežev zahtjev u duždevsku bla-gajnu za njega uplatiti tisuću zlatnih dukata obvezavši se svim svojim sadašnjim i budućim imutkom

Nisam uspio pronaći kad je točno i zbog čega došlo do Marulićeva utamniče-nja u jednoj od kula splitskoga kaštela18 Zasad se može samo općenito reći da je mletačka vlast održavala poredak čvrstom rukom To je podrazumijevalo i čitavu lepezu kazna za prekršitelje propisa od javnog sramoćenja prisilnog rada naplate odštete i zapljene imovine do zatvora progona iz grada države te sakaćenja i smrtne kazne sve ovisno o težini prekršaja Primijetiti je da su Statut grada Spli-ta i kasnije Dukale propisivali teške kazne (zapljena dobara pa i progonstvo) ne samo za krvne delikte nego i za nesavjesno obavljanje službe za krivotvorenje isprava za prisvajanje crkvenih beneficija čak i za organiziranje javnih skupova

17 Državni arhiv u Zadru Arhiv stare splitske općine kutija 18 sv 35 f 554v (v Sliku 1)

18 O njemu v Duško Kečkemet raquoSplitski kaštellaquo Anali historijskog instituta u Du-brovniku 4-5 (1956) 267-303


bez kneževa dopuštenja Doduše Venecija je uvažila traženje splitske komune da plemići u kaznenom pravu sačuvaju povlašteni položaj u odnosu na pučane Između ostalog jamčila je kako plemić zbog kaznenog djela ne smije biti pro-gnan iz grada već jedino kažnjen prema odredbama Statuta19 Međutim sam je Statut za dugove uvrede ili prolijevanje krvi predvidio kazne prisilnog boravaka pa i progona iz grada20 Nalazimo da su progonom bili kažnjeni Marulićev brat Šimun i Frane Srića zbog čega je Franin otac Petar 10 veljače 1477 imenovao prokuratorom Marka Masu plebana Sv Pantaleona u Mlecima Ovaj je trebao nastupiti protiv odluke splitskog vicekomita Petra Bellegna koji ih je otjerao u progonstvo21 Jednako nalazimo da je i Ivan Alberti jedan od najuglednijih Splićana koji je nosio naslov viteza (spectabilis eques) iz nekog razloga završio u tamnici Sjećajući se dobročinstava koja mu je u toj nevolji iskazao Dominik Papalić i ne želeći se pokazati nezahvalnim Ivan mu je 31 listopada 1494 darovao dio imanja u Kostanju22

Što se tiče Marulićeva zatvaranja u nedostatku konkretnijih podataka kao moguće okolnosti zbog kojih je do njega došlo spominjemo imovinske parnice koje su vodili on i njegova obitelj Tako su 1477 Marulići (Picenići) tužili Nikolu Papalića što nije isplatio 100 dukata kao ostatak miraza svojoj sestri Jakici udanoj za pjesnikova strica Petra Marulići vode dugi spor (1479-1482) i s trogirskom obitelji Testa oko 400 zlatnih dukata Naime Markovi su roditelji 1469 bili izvr-šitelji oporuke Antuna Ivanova među čijim je nasljednicima bila i obitelj Testa Iz oskudnih zapisnika s rasprava na vidjelo izlaze veliko neprijateljstvo uvrjede čak i teške prijetnje Na svim saslušanjima između ostalog kao argument protiv-

19 Usp Antun Cvitanić raquoKaznenopravne odredbe (uvodna studija)laquo Statut grada Splita splitsko srednjovjekovno pravo uvodnu studiju napisao preveo i za tisak priredio Antun Cvitanić Književni krug Split Split 1998 262

20 raquoIsto tako određeno je i naređeno ako bi se sin koji je (još) pod očinskom vlašću ob-raquoIsto tako određeno je i naređeno ako bi se sin koji je (još) pod očinskom vlašću ob-vezao da će nešto napraviti dati ili isplatiti kome zbog nekog zakonitog razloga neka se taj primora da isplati ono što je obećao iz vlastite imovine odnosno na njen teret a ne iz imovi-ne svoga oca ili svoje majke A ako ne bi imao odakle ispuniti zahtjev (vjerovnika) neka se izagna iz grada Splita i njegova distrikta A ako poslije bude uhvaćen neka se osobno zadrži (u zatvoru) dok ne namiri (dug) i dok se ne nagodi sa svojim vjerovnikom o onome i u vezi s onim na što se obvezaolaquo (knj III gl CVIII O obvezama sina koji je još pod očinskom vlašću) Jednako je gradski upravitelj mogao poslati u progonstvo raquoza udarce oružjem uz prolijevanje krvi i za teške zločine zbog kojih bi moglo doći do nereda u gradu Splitulaquo (knj IV gl LXI O određivanju prisilnog boravka Statut grada Splita n dj (19) 569 659)

21 Državni arhiv u Zadru Arhiv stare splitske općine kutija 15 sv 32 sveščić 1-2 f 239v

22 Prema Giuseppe Praga Spogli dallrsquoArchivio di Spalato (sec XV) Mss italiani Cl VI No 523 (12317) f 363 Albertijevu oporuku (Arhiv stare splitske općine kut 24 sv 40 Oporuke ff 583-586) objavio je Cvito Fisković raquoMarko Marulić i njegov likovni kruglaquo Baština starih hrvatskih pisaca Čakavski sabor Split 1978 121-124


ničke strane provlači se tvrdnja da je Markov otac Nikola vješt oponašatelj tuđih rukopisa krivotvorio dokumente23

Ovdje valja uočiti nekoliko povezanih činjenica u sporu s obitelji Testa više saslušanja punih oštrih tonova održano je 1482 godine upravo one tijekom koje je Marulić boravio u zatvoru Nekako u to vrijeme smješta se i tamnovanje Ivana Albertija također svjedoka u spomenutom sudskom sporu zainteresiranog za prava svoje sestre a Marulićeve majke Dobrice Naime o Albertijevu utamničenju znamo samo to da je do njega došlo po nalogu Giovannija Bolanija splitskoga kneza i kapetana od 5 V 1481 do 14 VI 148424 Ovih nekoliko podudarnosti jedini su trag za mogući kontekst u kojem je Marko Marulić eventualno učinio nešto zbog čega je bio lišen slobode Doduše smije se pretpostaviti da i nije po-činio nikakvo zlodjelo nego da je knez preventivno tj da stvar primiri stavio u izolaciju i Marka i ujaka mu Ivana a možda i nekoga iz protivničkog tabora Na takvu mogućnost upućuje odredba Statuta grada Splita knj IV gl XLVII O jamčenju da netko neće biti povrijeđen

Isto tako određeno je i naređeno ako netko u koga sumnja da će ga možda povrijediti a ta se sumnja zasniva na manjoj nepravdi koju je jedan drugome nanio zatraži li onaj tko u toga sumnja neka se odrede jamci koji će zajamčiti iznosom od 25 libara da (ga taj) neće povrijediti Ako se pak sumnja zasniva na nekoj tučnjavi među njima (onaj u kojega se sumnja) mora imenovati jamce koji će jamčiti sa 200 libara da ga neće povrijediti Ako se pak sumnja zasniva na ubojstvu koje se među njima zbilo naime na ubojstvu oca sina ili vlastitog brata ili nećaka ili bratića ili strica ili vlastitog ujaka mora odrediti jamce koji će jamčiti s tisuću libara da ga neće povrijediti Pri tome treba dokazati da je sumnja da će doći do povrede osnovana Ako međutim jedan u drugoga sumnja zbog nekog drugog razloga mora imenovati jamce koji će jamčiti onim iznosom koji se načelniku odnosno gradskom upravitelju učini pogodnimA načelnik odnosno upravitelj i službenici splitske komune dužni su vezani prisegom učiniti sve što se može kako bi natjerali one koji se u ovom gradu

23 Državni arhiv u Zadru kutija 16-17 sv 34 sveščić 6 (Processi Maruli) usp i C Fisković raquoPrilog životopisu Marka Marulića Pečenićalaquo n dj (22) 69-70 Žestina sukoba te koliko su ta parničenja Marku teško padala i stavljala ga na kušnju donekle se na-zire iz samih njegovih riječi napisanih gotovo dvadeset godina kasnije raquoO našem Antoniju drsquoAlberti vjerujem da ste već i od drugih čuli sa koliko se skrivenih vjerolomstava koristio protiv nas poslije smrti našeg brata Petra a zatim koliko je mržnje izlio bez krivnje i povo-da samo zato što mu izgleda da nikakvo dobro ne može činiti sebi ako drugima ne čini zlo Ja mu opraštam svaku uvredu zbog ljubavi Božje iako sam u sebi bio više puta uznemiren no ipak sam suzbio poticaje gnjevalaquo (Pismo Jerolimu Ćipiku III CM I (1992) 41)

24 Usp raquoRettori della cittagrave di Spalato sotto il dominio Veneto (dallrsquo a 1420-1797)laquo Bullettino di archeologia e storia dalmata Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 22 (1899) 112 Grga Novak Povijest Splita III Čakavski sabor Split 1978 1366


međusobno glože da se pomire i slože Ako bi nesloga bila tako velika da se strane ne bi mogle privoljeti na slogu tada neka gradski upravitelj natjera te nesložne ljude na prisilni boravak u određenim mjestima unutar ili izvan grada prema vlastitoj procjeni dok god se ne pomire A gradski upravitelj neka kaznama i globama prisili prije spomenute splitske građane da imenuju i osiguraju spomenute jamce ili (odgovarajuću) svotu novca A ako tko uskrati davanje spomenute svote novca ili jamca neka se protjera iz grada i splitskog distrikta a uz to neka se osudi na plaćanje određene (novčane kazne)25

U obzir treba uzeti i odredbu da u slučaju zločina za koji nije nužna osob-na već se dopušta imovinska kazna ako okrivljeni dade pogodne jamce da će platiti iznos na koji bude osuđen onda ne smije biti zadržan u zatvoru26 Ovime se donekle osvjetljava navedeni kancelarijski zapis a i drugi važan podatak tj da vrlo skoro Marka Picenića nalazimo ne samo na slobodi nego i u ulozi sudca Naime samo mjesec dana nakon navedene izjave o jamstvu tj 2 studenoga 1482 on se pojavljuje uz kneza kao iudex curię pri donošenju jedne odluke u slučaju Ciprijana Svilića27

Na koncu valja nam posložiti poznate činjenice i formulirati pretpostavke Kao prvo Marulićevo se uzništvo (1482) zbilo nešto prije smrti brata mu Šimuna (1484)28 nakon koje je prema Božićeviću oko četrdeset godina živio povučeno (umro je 1524) S obzirom da se u arhivskim zabilješkama više ne pojavljuje kao obnašatelj neke komunalne službe nego tek kao privatna osoba (svjedok izvršitelj oporuke sudionik u diobi dobara) a i to rijetko zaključujemo da se Božićević još jednom pokazuje vjerodostojnim izvorom i da je oko 1484 godine u Marulićevu životu zaista došlo do određenog zaokreta

Je li u tome bila odlučujuća smrt brata Šimuna ili ga je raquopomisao na ljudsku krhkostlaquo počela salijetati još za boravka u tamnici teško je sa sigurnošću reći Svakako i tu se nazire sličnost s već spominjanim Franjom Asiškim Naime on

25 Statut grada Splita n dj (19) 645-647 Svakako jamčevina za Marulića od tisu - ću zlatnih dukata bio je iznimno velik iznos Da bi se dobila predodžba kolika je to vrijednost evo nekoliko arhivskih podataka iz tog vremena miraz splitskih plemkinja kretao se oko 300-400 dukata Ivan Alberti sestri Dobrici ostavlja 700 dukata od očinske i 100 od majčinske baštine (usp C Fisković Marko Marulić i njegov likovni krug Baština starih hrvatskih pisaca Čakavski sabor Split 1978 122-123) Paladije Fusko kao rector scholarum u Trogiru uz osiguran stan od komune prima plaću od 100 dukata godišnje Petar Picinić je 1491 kupio dva vola za 21 malu libru (usp G Praga Spogli dallrsquoArchivio di Spalato (sec XV) Marc It VI 507 (=12301) fasc 31 f 26-35 Marc It Cl VI No 523 (12317) f 310) Kad se preračuna odnos libre i dukata izlazi da je 1000 dukata vrijedilo skoro 500 volova

26 Isto 60727 Državni arhiv u Zadru Arhiv stare splitske općine kutija 18 sv 35 f 536 (v Sliku

2) 28 Šimun se u arhivskim zapisima pojavljuje do kraja 1483


se kao mladić pun sebe željan avanture bogatstva i slave uključio u ratni sukob između Asiza i Perugie U strašnom pokolju 1202 Asižani su doživjeli težak po-raz Franjo je bio zarobljen i bačen u tamnicu iz koje ga je teško oboljela nakon godinu dana otac uspio otkupiti To iskustvo ratnih strahota tamnice i bolesti silno ga je potreslo i navelo na preispitivanje vlastitog života Po povratku kući postupno se oporavio ali već je bilo započelo njegovo obraćenje nakon kojeg imamo posve drukčijeg Franju29

Na temelju iznesenog čini se opravdanim pretpostaviti da je i za Marulića boravak u tamnici bio dio životne prekretnice početak procesa u kojem će i bratova smrt pridonijeti da raquosvoj duh posve uzdigne prema božanskim stvarimalaquo30 Imajući u vidu taj novi pogled istančan osjećaj za istinske vrijednosti u perspektivi vječ-nosti bolje razumijemo njegove samooptužujuće iskaze o vlastitoj grješnosti

29 T de Celano Vita secunda I 1 584 Vita prima I 3 328 I 2 32330 Uzevši u obzir mučne parnice (boravak u zatvoru mu je promaknuo) i Fisković

dolazi do slična zaključka raquoMožda je baš ta sredina svojom gramžljivošću za zemaljskim dobrima i bezobzirnošću prema bližnjima utjecala i na razvoj Marka kao pisca nagnavši ga da postane moralist a ne kao što neki drže ljubavni podvizi iz mladostilaquo C Fisković raquoPrilog životopisu Marka Marulića Pečenićalaquo n dj (22) 71



MARULIĆ THE PRISONER A NEW CONTRIBUTION TO THE BIOGRAPHY

The curriculum vitae et artis of Croatian humanist Marko Marulić is fairly well known to the cultural and scholarly public both at home and abroad For this we have to thank the publication of his works and studies of the sources important information is to be found in the biography written by his friend Frane Božićević in the literary bequest of Marulić himself and his friends (in which biographical elements can occasionally be gleaned) and in the archival records

Nevertheless there are still some unresolved issues that require further research and one of them is a kind of Marulićian duality One form of this was mentioned by the author of his life Božićević who gave the death of his brother Šimun as a certain turning point in Marulićrsquos life before he had been a coxcomb but afterwards he entirely elevated his spirit in the direction of things divine and raquoabout forty years closeted with the Muses did devotedly engage in the reading of sacred volumes and with writing works of his own and thereto in the severest of penances mortified himself with keeping watch hair shirts prayers and very painful scourginglaquo

From the curt information about his being a coxcomb the figure of a con-ceited Split nobleman can be sensed the secular Marulić certainly a different one than is usually perceived The impression of the self-confident Split native is suggested to an extent by some of his epigrams On the other hand he several times expresses his awareness of his sinfulness and its consequences In a letter to Katarina Obirtića he recalls his youthful strayings his raquonight-time fishinghellip in the darkness of this worldlaquo he writes to Jerolim Ćipiko that he will devote the rest of his life to among other things purging his sins because of which he had been justly afflicted The remorseful tone at his own sinfulness can also be met in several verses in Croatian particularly poignant is the confessional statement in which he as translator of Saint Bonaventurersquos Philomela in Croatian (Od slavića ndash On the nightingale) expressly presents himself as the greatest sinner There is no doubt that in these self-accusatory statements one should read the topos of humility but also in them a sincere expression of pious emotionality can be seen

In a previously unnoticed chancellery entry from the archives of the old Split commune we have the information that in 1482 Marulić was for some time incarcerated in the Venetian tower in Split The document records that on October 3 1482 in the chancellery of the rector of Split in the presence of the witnesses Nikola Martinić (de Martinis) and Dujam cobbler of Split were Karlo Martinšević and Šimun and his brother Aleksandar sons of the late Nikola Picenić (also Marulićrsquos brothers) In the wish to deliver Marko Picenić (ie Marulić) from the tower in which he was locked up they guaranteed that Marko would in no


way depart from the Split castello without the express permission of the Rector If he did so depart they promised that at the rectorrsquos demand they would pay for him into the ducal exchequer the sum of one thousand ducats in gold binding themselves with all their present and future wealth

This could not have been a very serious offence for as early as November 2 1482 ie just a month after this guarantee statement Marulić appears in the documents alongside the rector as one of the communersquos judges (iudex curię) For want of any more concrete data about when and for what reason Marulić was incarcerated it would be useful to mention the possible circumstances that led to this In these years that is he and his family were conducting a number of civil cases about property The virulence of the conflict is conjured up by words from the hearings full of open hostility and menaces At the same time about also imprisoned was Marulićrsquos maternal uncle Ivan (Jancius) Alberti a witness in the case on behalf of the rights of his sister Marulićrsquos mother Dobrica If the par-ties to the case could not be forced to agree in any other way the Statutes of the City of Split provided for remand and monetary guarantees in order to prevent any bloodshed

It should be seen that Markorsquos imprisonment (1482) occurred a little before the death of his brother Šimun (assumed to have died around 1484) after which according to Božićević Marulić began to live the life of an ascetic This means that about 1484 there must have been a volte face in Marulićrsquos life a kind of a conversion brought about perhaps not only by Šimunrsquos death but also by the experience of imprisonment In the light of these facts the expressions of devout feeling about his own iniquity can be better understood

Key words Marko Marulić biography topos of humility sinner conversion Statutes of the City of Split Split jail Ivan (Jancius) Alberti


DIVINE WIND LITERARY AND HISTORICAL ECHOES IN THE WORK OF ANTONIUS ROSANEUS

P a o l o M a s t a n d r e a

UDK 82116342-1394(4975)ldquo15ldquo Paolo Mastandrea Original scientific paper Universitagrave Carsquo Foscari ndash Venezia mastuniveit

Since Greek Etruscan and Roman times peoples have believed that supernatural entities were in control of meteorological phenomena Whether the gods were on onersquos side or not was crucial in determining the outcome of battles invasions and sieges This paper focuses on a particular episode in the War of Cyprus the conflict between the Ottoman Empire and the Republic of Venice that started in 1570 On the 15th of August of the following year during the surrender of Famagusta which took place a few weeks before the great battle of Lepanto a fleet commanded by the Pasha and Beylerbey of Algiers the renegade corsair Uluj Ali sailed up the Adriatic Sea and attacked the island of Korčula Unarmed and unprepared for defense the islanders were in complete despair But the attackers miraculously retreated shortly after landing since a sudden storm at sea threatened to damage their anchored fleet While the chronicler of this battle archdeacon Antonius Rosaneus believed God to be responsible for this turn of events in his description he used the same vocabulary as classical Latin authors Without citing his source Rosaneus recalls a famous passage in Claudian in which the latter commemorated Theodosiusrsquos victory over the usurper Eugenius (394 AD) and described how a similar sudden miraculous wind reversed the outcome of the battle

Key words Intertextuality epic and history gods and storms divine wind Korčula island Antonius Rosaneus (Antun Rozanović)

If in any modern European language one says the word raquokamikazelaquo the mind runs to the young Japanese aviatorsrsquo suicide flights in the closing stages of the Pacific Campaign (1944-45) In the past few years a new meaning has been associated with this term raquokamikaze missionlaquo is now widely understood as a


sudden terroristic attack in which the people assaulting are aware that they will inevitably face death But kami which means raquogod providencelaquo and kaze raquowindlaquo was originally a Japanese word to indicate a typhoon a storm that wrecked the fleets of the Chinese emperor who tried to invade Japan first in 1274 and then in 1281 After this historical-meteorological event Japanese people began to believe that the gods above loved them and hated their enemies

The ancient world offers numerous examples of alleged supernatural interven-tions that influenced human events Homer the Bible the Etruscan divination that interpreted thunder and lightning and the miracle of rain during the Marcomannic Wars immortalised in the Antonine Column in Rome (about which Tertullian gave the first example of conscious raquoChristianizationlaquo of a meteorological phenomenon in Latin literature)1

This essay will start by dealing with an historical event well-known to Late Latinists At the battle of the Frigidus (September 6-7 394) fought on the River Wipbach the Emperor Theodosius came from the East and defeated the Western rival Eugenius and his Frankish general the magister militum Arbogastes aided by a local Alpine wind called the bora Once arrived at the river Frigidus Theo-dosius clashed with the armies of the usurper The Western Romans had placed on the hills at their backs some precious statues of pagan divinities But when they started shooting their projectiles a northeastern wind blew so strongly that it threw those same weapons back at them Edward Gibbon famously described the fight in these words2

In the heat of the battle a violent tempest such as is often felt among the Alps suddenly arose from the East The army of Theodosius was sheltered by their position from the impetuosity of the wind which blew a cloud of dust in the faces of the enemy disordered their ranks wrested their weapons from their hands and diverted or repelled their ineffectual javelins This accidental advantage was skilfully improved the violence of the storm was magnified by the superstitious terror of the Gauls and they yielded without shame to the invisible power of heaven who seemed to militate on the side of the pious emperor

1 In the year 172 or 173 during the campaign of Marcus Aurelius against the Marcomanni and Quadi on the Danubian limes the legion called XII Fulminata (the lsquoThundering Legionrsquo) was surrounded by the Barbarians and almost forced into surrender because it had no water However when disaster seemed inevitable a heavy shower relieved the Romans Immediately there were several traditions about the cause of the miracle According to Cassius Dio (72 88-9) an Egyptian magician had been able to work the miracle On the other hand his contemporary Tertullian (apol 5 6 Scap 4 7) claimed that the prayer of Christian soldiers had caused the miracle

2 E Gibbon The History of Decline and Fall of the Roman Empire III London 1781 pp 63-64 See also P Cosgrove Impartial Stranger History and Intertextuality in Gibbonrsquos Decline and Fall of the Roman Empire Newark-London 1999 225

115P Mastandrea Divine Wind Literary and Historical Echoes in the Work of A Rosaneus

To celebrate the victory in 396 the poet Claudian sang these famous verses within his inaugural panegyric for Honoriusrsquos third consulate (carm 7 93-101)

Te propter gelidis Aquilo de monte procellisobruit aduersas acies reuolutaque telauertit in auctores et turbine reppulit hastas 95O nimium dilecte deo cui fundit ab antrisAeolus armatas hiemes cui militat aetheret coniurati ueniunt ad classica uentiAlpinae rubuere niues et Frigidus amnismutatis fumauit aquis turbaque cadentum 100staret ni rapidus iuuisset flumina sanguis

The pagan eulogist credited the god Aeolus with having sent this wind favour-able to Theodosius and unfavourable to Eugenius Less than twenty years later St Augustine described the same episode in prose and cited Claudianrsquos hexameters but he omitted two hemistichs by a self-conscious raquosaut du meme au memelaquo3 and thus suppressed the profane deity of Aeolus (civ 5 26)

Milites nobis qui aderant rettulerunt extorta sibi esse de manibus quaecumque iaculabantur cum a Theodosii partibus in aduersarios uehemens uentus iret et non solum quaecumque in eos iaciebantur concitatissime raperet uerum etiam ipsorum tela in eorum corpora retorqueret Vnde et poeta Claudianus quamuis a Christi nomine alienus in eius tamen laudibus dixit O nimium dilecte Deo cui militat aether et coniurati ueniunt ad classica uenti

Augustinersquos disciple Paulus Orosius also omitted the same half-lines and additionally censored Claudianrsquos name (hist 7 35)

Vnum aliquod ab initio urbis conditae bellum proferant tam pia necessitate susceptum tam diuina felicitate confectum tam clementi benignitate sopitum ubi nec pugna grauem caedem nec uictoria cruentam exegerit ultionem et fortasse concedam ut non haec fidei Christiani ducis concessa uideantur quamuis ego hoc testimonio non laborem quando unus ex ipsis poeta quidem eximius sed paganus peruicacissimus huiusmodi uersibus et Deo et homini testimonium tulit quibus ait

3 For a more detailed philological analysis of the texts and further bibliography see my papers raquolsquoScriptor si peccat helliprsquo Microvarianti testuali e macrostoria degli eventilaquo in Il calamo della memoria Riuso di testi e mestiere letterario nella tarda antichitagrave V Trieste 2013 127-54 lthttphdlhandlenet100779377gt raquoPetrarca lsquoumanistarsquo fra Claudiano e Agostino (fra Etica e Filologia)laquo Quaderni Veneti n s 2 (2013) 129-46 lthttpsirisuniveithandle1027831750gt


O nimium dilecte Deo tibi militat aether et coniurati ueniunt ad classica uenti

Also thanks to the extracts of the Christian authors for several centuries Claudianrsquos passage deeply influenced European literatures Cyprianus Gallus a paraphrast of the Heptateuchus contemporary to Augustine and Orosius quoted the verses from Claudianrsquos original unabridged text4 Cyprianus was describing the Red Sea crossing in which Moses leading the people of Israel in exitu de Aegypto takes the place of the victorius Roman emperor (exod 474-476)

O nimium felix celsis cui misit ab astrismunimenta deus candens cui militat aether 475et coniuratae ueniunt ad proelia noctes Hinc procerem mandata dei depromere uirgamprotenta iussere manu Rubrumque supernedespectare fretum Quod postquam rite peractum estAuster uentus adest totis qui flatibus usus 480 per tacitam noctem feruentes ebibit undassiccauitque fretum medius ut trames apertuspanderet illaesum patefacto in aequore cursumcum bibulas refugus nudasset pontus harenas

Four centuries later (ca 850) the monk Milon de St Amand adapted the ancient model in his Vita Amandi metrica in which the hero is addressed as fol-lows (4 241-45)

O nimium dilecte deo cui militat aethercuius in auxilio caelestis machina frendensbella parat lumen retrahit letumque minaturPro lituis tonitrus pro telis igneus imberpro parmis quassans inmurmurat arduus axis 245

For almost a thousand years up to the Romantic age western European artists and poets of the likes of Francesco Petrarca and Giovanni Pontano loved to echo Claudianrsquos words In particular this raquoexcerptlaquo was reused very often between the 16th and 17th centuries During the Wars of Religion Claudianrsquos verses were reinterpreted by those Catholics and Protestants who shared a strong classical education In 1575 four years after the battle of Lepanto Torquato Tasso wrote a great epic poem to glorify the triumph of the true faith over its enemies In the following passage the Saracens while besieged in the Holy City try to set fire to a wooden war machine But the wind changes direction and their attempt fails

4 The half-verse cui misit ab astris undoubtedly comes from cui fundit ab antris


hence the eulogy for Godfrey the leader of the crusaders (Gerusalemme Liberata 18 85-86)

In tale stato eran costor riduttie giagrave de lrsquoacque rimanea lor pocoquando ecco un vento chrsquoimproviso spira contra gli autori suoi lrsquoincendio gira

Vien contro al foco il turbo e indietro vogravelto il foco ove i pagan le tele alzaroquella molle materia in seacute raccoltolrsquoha immantinente e nrsquoarde ogni riparo Oh glorioso capitano oh moltodal gran Dio custodito al gran Dio caroA te guerreggia il Cielo ed ubidienti vengon chiamati a suon di trombe i venti

In a previous canto the auspicious motto tibi militat aether often used to ad-dress the highest authorities in coins medals commemorative images also refers to the maiden warrior Clorinda (Gerusalemme Liberata 7 117)

Ella gridava a i suoi ndash Per noi combatte compagni il Cielo e la giustizia aita da lrsquoira sua le faccie nostre intatte sono e non egrave la destra indi impeditae ne la fronte solo irato ei battede la nemica gente impauritae la scote de lrsquoarme e de la lucela priva andianne pur cheacute lsquol fato egrave duce

Tassorsquos work was first printed without the authorrsquos permission in 1579 It was then inaccurately republished up to 1584 in various Italian cities (Genoa Venice Parma Naples Ferrara and Mantua) The poem had immediate success and popularity in every part of Europe additionally it was translated into English by Richard Carew (1555-1620) and Edward Fairfax (1560-1635)

In the contemporary Elizabethan masterpiece The Spanish Tragedy (ca 1587) Thomas Kyd included a dramatic dialogue between the King of Spain and his brother the Duke of Castile At the end of the exchange Kyd re-elaborates Claudianrsquos verses to write a surprisingly fresh and original Latin expression

[King] Then blessrsquod be heaven and guider of the heavens from whose fair influence such justice flows[Cast] O multum dilecte Deo tibi militat aether et coniuratae curuato poplite gentes succumbunt recti soror est uictoria iuris


In The Speeches at Prince Henryrsquos Barriers (1610) Ben Jonson also alludes to the winds coming in aid of the queen in the famous battle against the Armada Invencible What helped Elizabeth to destroy Englandrsquos enemies was indeed an extraordinary meteorological event5

I could report more actions yet of weight out of this orbe as here of eightie eightagainst the proud Armada stilrsquod by Spaine The Invincible that coverrsquod all the mayne as if whole Ilands had broke loose and swame or halfe of Norway with her firre-trees came to joyne the continents it was so greatyet by the auspice of Eliza beatthat dear-beloved of Heaven whom to preserve the winds were callrsquod to fight and storms to serve

What now follows shifts from accounts of high literature and macro-history to a neglected episode of the three-century long wars between the Republic of Venice and the Turkish Empire which took place on the island of Korčula (Curzola) in the weeks prior to the battle of Lepanto In late summer 1571 the Ottoman admiral Uluccedil Aligrave Paşa6 brought a huge fleet into the Adriatic Sea to pillage the Dalmatian cities and test the Venetiansrsquo reactions A detailed description of the events around Korčula was sent by Antun Rozanović (Antonius Rosaneus the archdeacon and canon of the fortified town) to the Senate of Venice The manuscript text of Vauza-lis sive Occhialinus Algerii Prorex Corcyram Melaenam terra marique oppugnat nec expugnat was digitised and made freely available by CroALa7

In the early dawn of August 15 on the feast of the Assumption of the Virgin bellmen climbed to their position at the top of bell-towers From above they no-ticed something coming from the East and shouted in Rozanovićrsquos words raquoBad news the enemyrsquos fleet is approaching our island and getting more and more close Behind the nearest island we can count 50 galleys with raised sails and speedily

5 We read these verses in the book by John Nichols The Progresses Processions and Magnificent Festivities of King James the First II London 1828 278

6 A Calabrian renegade named Gian Dionigi Galeni see Gino Benzoni in Dizio nario Biografico degli Italiani vol 51 Roma 1998 409-415 lthttpwwwtreccaniitenciclopediagian-dionigi-galeni_(Dizionario-Biografico)gt

7 On the website lthttpcroalaffzgunizghrcgi-bingetobjectplc2832croalagt The complete title of Rozanovićrsquos work is Vauzalis sive Occhialinus Algerii Prorex Corcyram Melaenam terra marique oppugnat nec expugnat Relatio historica Antonii Rosanei Patricii ex illustrioribus et antiquioribus familiis eiusdem Urbis Archidiaconi et Iuris utriusque Doctoris qui praesens omnibus interfuit 1571 Every single sheet of the Zadar manuscript is reproduced in facsimile at lthttpwwwffzgunizghrklafilcroalaslike0910rosaneo-slikehtmlgt An English translation is also available at lthttpmywikibizcomDefence_of_Korculagt


rowing They are already here outside our city The rest of the ships can be seen right behind themlaquo

Illucescente aurora decimo octauo Calendas septembris prope festum assumptionis beatissimae Dei genitricis Virginis Mariae ministri conscenderant campanariam speculam omnium aedificiorum altissimam arreptisque manu rophalis idest campanarum ferreis malleis siue clauis ferro aes personabant in quendam non ingratum concentum festiuis diebus illic de more frequentatum Vix ter quaterque manum pulsando duxerant cum statim prospicientes in orientem exclamant lsquoVaeh uaeh nobis ecce tota classis hostilis adest ecce pansis carbasis atque citatis remis quinquaginta uela citra scopulos iam iam super urbem feruntur reliquum classis paulo ulterius conspiciturrsquo

The screaming spreads throughout the city The inhabitants of the island are divided between those who want to leave the town gates open to the enemy and hide in the woods and those who want to resist and fight We stop the account at this moment of the conflict The people from Korčula are on the verge of yielding to the enemy invoking the Virgin Mary for help Their prayers were heard

Ecce repente (euidens miraculum) exoritur borealis aura ita uehemens qualis uix hiemali rigidiori tempore bacchari solet classemque hostilem sub Vrbis moenia ui cepit impellere Veriti hostes ne uel in rupes littoris impingentes Triremes infringerentur uel a nostris quassarentur Tormentis remigio ultimo nixu suscepto ab oppido procul fieri curauerunt et magno conatu remorum uix Aurae impetum et Maris undas parte transuersa recipientes se in Occidentem post monasterium Sancti Nicolai in sinum recepere nostris prius ictibus maris postea et Aurae impetu concussis nauibus O subsidium opportunum Liceat hic mihi dicere quod non tam bene ad suam rem dicit Poeta quam modo ad nostram ego dicere possum de nostra hac Vrbe lsquoFelix cui militat Aether et coniurati ueniunt ad Classica Venetirsquo8

The text of this passage was taken from the manuscript held in the State Archive of Dubrovnik (Andrijić family fonds)9 In the excerpt the philologist

8 The reading Veneti has been grossly corrected to Venti probably by the scribe of the manuscript himself (see Picture 1)

9 I am quoting from Nives Pantar Antun Rozanović Obrana Korčule od Turaka 1571 rukopisi Državnog arhiva u Zadru i Državnog arhiva u Dubrovniku Diploma Thesis (Filozofski fakultet u Zagrebu Department of Classical Philology mentor Neven Jo- vano vić) 2012 36 lthttpdarhivffzgunizghr41301PantarDiplomskipdfgt Pantar has based her edition on another manuscript kept in the the State Archive Zadar (ms 37) which omits this passage altogether but she has given different readings from the Dubrovnik manuscript in the apparatus criticus Other manuscript witnesses exist see Neven Jovanović raquoCroatian anti-Turkish writings during the Renaissancelaquo in D Thomas J A Chesworth (edd) Christian-Muslim Relations A Bibliographical History 7 Central


will immediately note some errors which nonetheless do not prevent us from recollecting the famous passage by Claudian in the similar description of the al-leged prodigious phenomenon of midsummer 157110 Besides the report made by Rosaneus a few chapters earlier had offered the reader another surprise In describing the islandersrsquo escape from the Turkish irruption the narrator uses words that raise the tragic pathos to the highest pitch

hellip miserabile erat spectaculum ita ut in ipso actu senior quidam collacrimans diceret lsquoHaec facies Troiae cum caperetur eratrsquo

It is hard to say whether it is true that an old islander recited by heart a pentameter from an elegy by Ovid who before leaving for exile parallels the lamentations in his house to those echoing in the falling Troy (tristia 1 3 26)

Quocumque aspiceres luctus gemitusque sonabant formaque non taciti funeris intus eratFemina uirque meo pueri quoque funere maerent inque domo lacrimas angulus omnis habetSi licet exemplis in paruis grandibus uti haec facies Troiae cum caperetur erat

But it is certainly true that this new identification fruit of an easy Quellen-forschung was made possible by the online archives and their search engines Powerful winds indeed who coniurati veniunt hellip It would be nice if this raquocommon oathlaquo were to lead several national and international research groups to a joint project This shared European linguistic heritage was often instrumental in linking together Germans and Slavs Magyars and Italians British and French and Span-ish helping them to overcome the artificial ethnic and political boundaries that caused wars pain and poverty As a historical expression of our ancient origins literary Latin during the past centuries strongly contributed to Europersquos cultural unity political wisdom and material happiness Therefore we should join our ef-forts in the present time and believe that our work is not only for today but also for tomorrow and throughout the future

and Eastern Europe Asia Africa and South America (1500-1600) Leiden-Boston 2015 491-515 (at 508)

10 The learned Rozanović also seems to allude to Claudian in a couplet of his In Turcas oratio Undique bella tument noster tibi militat ensis Et cruce securus miles in arma ruit (vv 73-74 Pantar 41) cf cui militat aether in Claudianrsquos third Panegyric of Honorius v 97



BOŽANSKI VJETAR KNJIŽEVNI I HISTORIOGRAFSKI ODJECI U DJELU ANTUNA ROZANOVIĆA

Još od vremena Grka Etruščana i Rimljana ljudi su vjerovali da nadnaravna bića upravljaju meteorološkim pojavama Za ishod bitaka vojnih pohoda opsada itd bilo je ključno jesu li jednoj strani u sukobu božanstva naklonjena ili nisu Ovaj se rad bavi posebnom epizodom iz Ciparskoga rata sukoba između Otomanskog Carstva i Mletačke Republike koji je započeo 1570 Dana 15 kolovoza sljedeće godine u vrijeme kad se Famagusta predala tj nekoliko tjedana prije Lepantske bitke brodovlje kojim je zapovijedao paša i alžirski beglerbeg odmetnuti pirat Uluz-Alija (Eulg-Ali Occhialinus) uplovila je u Jadransko more i napala otok Korčulu Slabo naoružane i za obranu nepripremljene otočane obuzeo je očaj No napadači su se ubrzo nakon što su se iskrcali na čudesan način morali povući jer se iznenadna digla oluja i zaprijetila da će im uništiti usidrenu flotu Ljetopisac koji izvještava o toj bitci arhiđakon Antun Rozanović smatra da iza tog obrata stoji Bog no u svojem opisu služi se vokabularom koji nalazimo kod klasičnih latinskih pisaca Iako Rozanović ne navodi svoje izvore njegov tekst na tom mjestu priziva u pamćenje glasoviti ulomak iz Klaudijana u kojem pjesnik slavi Teodozijevu pobjedu nad uzurpatorom Eugenijem (394 po Kr) opisujući kako se ishod te bitke na sličan način čudesno preokrenuo zahvaljujući iznenadnoj pojavi vjetra

Ključne riječi intertekstualnost ep i povijest bogovi i oluje božanski vjetar otok Korčula Antun Rozanović


NADGROBNI GOVOR NIKOLE MODRUŠKOG ZA PIETRA RIARIJA

N e v e n J o v a n o v i ć

UDK 82116342-509 Nikola Modruški Neven Jovanović 821124(4975)-5 Filozofski fakultet Izvorni znanstveni rad Sveučilišta u Zagrebu Z a g r e b nevenjovanovicffzghr

Među prvima koji su javno odali počast životu i smrti Pietra Riarija (1445-1474) franjevca i kardinala Sv Siksta te utjecajnog nećaka pape Siksta IV našao se modruški biskup Nikola (1427-1480) rodom Kotoranin Nikolin nadgrobni govor prva poznata tiskom objavljena knjiga hrvatskog autora doživio je u razdoblju 1474-1484 sedam izdanja a poznato je i sedam rukopisnih prijepisa Ovaj rad prikazuje povijest tiskanja Nikoline knjige donosi podatke o tiskarima i o povijesnom kontekstu ponovnih izdanja Potom se daje pregled tematske strukture govora Naposljetku upozorava se da se djelo može kontekstualizirati ne samo unutar žanra nadgrobnih pohvalnica ili orationes in funere cardinalis i ne samo kao apologija politike Pietra Riarija i Siksta IV već i kao rani primjer prikaza idealnog kardinala kao raquokneza Crkvelaquo

Ključne riječi Nikola Modruški (1427-1480) Pietro Riario (1445-1474) Siksto IV (papa 1471-1484) kardinal papinska kurija Rim XV stoljeće renesansni humanizam govorništvo laudatio funebris tiskarstvo vrline didaktička književnost

Povod djelu kojim se bavi ovaj rad dao je događaj ovako opisan u Dnevniku grada Rima (Diarium urbis Romae) Stefana Infessure (oko 1435 - oko 1500)

Del 1474 a di 5 di iennaro morse lo cardinale di Santo Sixto et fo attossicato et cosigrave fecemo fine alle feste nostre della morte dello quale ogni homo ne pianse lo corpo suo sta in Santo Apostolo1

1 Oreste Tommasini (prir) Diario della cittagrave di Roma di Stefano Infessura scriba-senato Forzani e c Roma 1890 78


Bilješka organizirana pomalo po načelu toka svijesti2 odlično svjedoči o kontroverznosti pokojnika dvadesetdevetogodišnjeg Pietra Riarija (1445-1474) franjevca i kardinala Sv Siksta nećaka pape Siksta IV (Francesca della Rovere papa 1471-1484) Riario je bio prelat izniman po dobi bogatstvu moći tu izni-mnost dojmljivo prikazuje kardinal Jacopo Ammannati Piccolomini (1422-1479) u pismu Francescu Gonzagi (1444-1483) raquokardinalu od Mantovelaquo i samome tek godinu dana starijem od Pietra Riarija i njemu po mnogočemu sličnom

Vidisti hunc quinto a Xysti pontificatu mense cum ex Minorum esset ordine iuvenis adhuc nulla illustri re antea cognitus gravi pontificis contentione creatum cardinalem esse ex illa die potuisse quod voluit Quantum autem nec credi facile est nec auditum nostra est aut patrum maiorumque memoria euntem illum in curiam atque inde redeuntem scis quanta omnis ordinis ac dignitatis multitudo comitaretur Multitudini iam antecedenti ac sequenti viae satis iam non erant Manentem quoque domi plures multo adiisse negotii causa quam ipsum prope pontificem Praesulibus et legatis omnifariamque hominibus quaque diei hora inundabat aedes latissimas Etiam memor es convivii illius inauditi quo Gallorum oratores anno ante accepit Solemnius aliquid vetustas tota nec gentilitas quidem audivit umquam () Apparatuum magnitudo et varietas ministrorum ordines epularum exercitus rerum pretia appositis speculatoribus singulari studio adnotata sunt litteris descripta versibus nec per Urbem modo vulgata passim sed per Italiam quoque et trans Alpes missa () Etiam ante oculos est quanta accessio magnificis latis amplis alioquin aedibus parabatur quotidie structoribus res ageretur quotidie centum milibus ut apparet expleri inceptum iuvenile non poterat tanta erat laxitas altitudo circumductusque operis Creatum inde per Umbriam totam legatum vidimus praesidatus sex sibi subiectos Inde cum voti nescio cuius solvendi causa Asisium Patavium statuisset contendere ad Italos etiam ceteros legationem accepisse sumpsisse potestatem qualem legatis nullis datam meminimus Divertentem ex itinere ad Florentinos Bononienses ducem Ferrariae ducem Mediolani marchionem Mantuae et Venetos tulisse opinione inauditos honores quantos excogitare diligens alliciendi iuvenis ambitio potuit Postremo et admirati pernimium sumus congeriem sacerdotiorum ad haec explenda crescentem quotidie nec ulli sorti aut nationi parcentem Nam praeter illustria coenobia magna et multa ubique gentium comparata praeter inferiora mediocris imaeque dignitatis non spreta etiam eae supremae sedes in unum ipsum etiam adgestae patriarchalis Constantinopolitana metropolis

2 raquoFeste nostrelaquo Infessura je detaljno opisao nešto ranije u zapisu uz svibanj 1473 (Tommasini isto s 77) usp Paola Farenga raquorsquoMonumenta memoriaersquo ndash Pietro Riario fra mito e storialaquo u Massimo Migl io Francesca Niut ta Diego Quagl ioni Concetta Ranier i (ur) Un pontificato ed una cittagrave ndash Sisto IV (14711484) Associazione Roma nel Rinascimento Cittagrave del Vaticano 1986 179-216 posebno 192-195

125Neven Jovanović Nadgrobni govor Nikole Modruškog za Pietra Riarija

Hispalensis metropolis Fiorentina et Mirnatensis Gallicana Congerendae haud dubie plures nisi vitae cupiditati una Dei dispensatione esset modus impositus3

Quid ergo ex tanta gloria reliquum nunc illo collapso inspicimus Quid ex tanto rerum fastigio conspicuum extat retorički se pita Ammannati na kraju ovoga opsežnog portreta U razdoblju nakon smrti kardinala Sv Siksta na pitanja su pokušavali javno odgovoriti različiti autori Nepovoljnih je ocjena potvrđuje kasniji kroničar Rimske kurije bilo mnogo

Qui sub illud tempus scripserunt in Petrum hunc cardinalem calamos acuerunt nonnulli vanissimum adulescentem nominarunt quasi per fas nefasque sublato e medio Sixto patruo ad summum pontificatum aspiraret () Alii voluptatibus confectum et luxu tabidum in aetatis flore emarcuisse scribunt tantamque sibi assumpsisse vivendi licentiam ut nihil genio nihil gulae aut sensibus denegarit nihil corpori suo non indulserit nihil pauperis monachi aut vitae religiosae retinuerit Mira referunt de illius pompa magnificentia apparatu aulaeis curribus equis aulicis et familia quae profanum potius principem aut potentissimum regem quam ecclesiasticum praelatum aut virum religiosum deceant4

Za povijest je hrvatske književnosti međutim važno da se među prvima koji su javno odali počast životu i smrti kardinala Sv Siksta našao modruški biskup Nikola (1427-1480) rodom Kotoranin Nikola koji u vrijeme smrti Pietra Riarija u Papinskoj Državi boravi već deset godina (u Italiju je prešao nakon pada Bosne 1464) možda je bio jedan od Riarijevih dvorjana5 u svakom slučaju on je za Riarija sastavio nadgrobni govor koji je objavljen tiskom Još jedan govor za istu prigodu napisao je Niccolograve Perotti humanist nadbiskup sipontski bivši tajnik kardinala Bessariona i osoba koja nije pripadala Riarijevoj familiji6 Ali Perottijev je govor za razliku od Nikolina ostao u rukopisu

3 Ammannati pismo Francescu Gonzagi kardinalu mantovanskom 1474 nakon 5 siječnja Iacopo Ammannati Piccolomini Lettere (1444-1479) a cura di Paolo Cherubini sv III Ministero per i beni culturali e ambientali Ufficio centrale per i beni archivistici Roma 1997 pismo 708 1786-1795

4 Alfonso Chacon (OP) Vitae et res gestae Pontificum romanorum et SRE Car-dinalium ab initio nascentis Ecclesiae usque ad Clementem IX POM Alphonsi Ciaconii [et] aliorum operacirc descriptae ab Augustino Oldoino recognitae Tomus tertius Cura et sumptib Philippi et Ant De Rubeis Romae 1677 45

5 Tezu je iznio Giovanni Mercati oslanjajući se na formulaciju iz Nikolina govora za Pietra Riarija raquoCuius iactura cum universis lugenda sit tum mihi praecipue atque his in-felicissimis conservis meislaquo Giovanni Mercat i raquoNotizie varie sopra Niccolograve Modrussi-enselaquo [1924-1925] u Opere minori IV Cittagrave del Vaticano Biblioteca Apostolica Vaticana 1937 s 229 bilj 2

6 Farenga n dj (2) 209-211 smatra da je Perottijev govor za razliku od Nikolina zaista i održan pred Riarijevim odrom


Nadgrobni govor Nikole Modruškog za Pietra Riarija izvorno Oratio in funere reverendissimi domini d Petri cardinalis Sancti Sixti (nakon 18 siječnja 1474) ujedno je igrom sudbine i prva poznata tiskom objavljena knjiga hrvatskog autora Sa sedam tiskanih izdanja u razdoblju 1474-1484 i s još sedam rukopisnih prijepisa djelo je i iznimno popularan primjer renesansne nadgrobne retorike Pa ipak osim kao kuriozitet i bibliografski podatak Nikolin govor nije vrednovan u nacionalnoj povijesti književnosti Nije ušao u kanonsku antologiju Gortana i Vratovića Hrvatski latinisti ne postoje moderno tiskano izdanje7 ni prijevod na hrvatski kao ni hrvatske interpretacije tog djela Namjera nam je ovdje donijeti nekoliko poticaja za promjenu takva stanja

Prikazat ćemo najprije povijest tiskanja Nikoline knjige u XV stoljeću Potom ćemo dati pregled strukture govora Naposljetku pokazat ćemo da se djelo može kontekstualizirati ne samo unutar žanra nadgrobnih pohvalnica (ili još uže kao oratio in funere cardinalis) i ne samo kao apologija politike Pietra Riarija i Siksta IV već i kao rani primjer prikaza idealnoga kardinala kao raquokneza Crkvelaquo

Povijest tiskanja

Uz sedam rukopisnih prijepisa danas je poznato i sedam tiskanih izdanja Nikolina govora za Pietra Riarija Zbog teme djela smatramo da je terminus post quem non objavljivanja čak i tamo gdje nije naznačen datum tiskanja smrt pape Siksta IV 12 kolovoza 1484 Evo tiskanih izdanja prema datumima (potvrđenima u kolofonu ili pretpostavljenima) s mjestima i tiskarima Nikolina govora pri čemu uglate zagrade označavaju pretpostavljenu godinu objavljivanja a oznaka iza GW zapis u bazi podataka Gesamtkatalog der Wiegendrucke8

[1474] Rim In domo Antonii et Raphaelis de Vulterris (tiskara djelovala 1472-1474 GW M26710)

[1474] Rim In domo Antonii et Raphaelis de Vulterris (GW M26711)9

7 Digitalno izdanje Nikolina govora dostupno je od 2005 putem interneta u računalnoj zbirci Neven Jovanović i dr (ur) Croatiae auctores Latini (CroALa) Zagreb Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu croalaffzgunizghr

8 Gesamtkatalog der Wiegendrucke Staatsbibliothek zu Berlin wwwgesamtkatalog-derwiegendruckede Berlin

9 Mladen Bošnjak ustanovio je 1976 uspoređujući prijelom kolofona i posljednjeg lista primjerka koji se čuva u Trevisu s onim opisanim u katalogu British Library da postoje dva različita izdanja raquoPrimjerak iz Trevisa također je proizašao iz oficine Antonii et Raphaelis Vulterris i ono je stvarno drugo izdanje jer je očito da tako skladan prelom djela mogao je nastati tek nakon već otisnutog izdanja a koje je poslužilo kao predložaklaquo Mladen Bošnjak raquoDvije značajne hrvatske knjižicelaquo Hrvatska revija Jubilarni zbornik 1951ndash1975 Knjižnica Hrvatske revije Barcelona 1976 590-598 i Mladen Bošnjak


[1474] Rim Johannes Gensberg (djelovao 1473-1474 GW M26707)

[1476] Rostock Fratres Domus Horti Viridis ad S Michaelem (tiskara djelovala 1476-1531 GW M26712)

1482 30 kolovoza Padova Matthaeus Cerdonis (djelovao 1482-1487 GW M26706)

[1482] Rim Stephanus Plannck (djelovao 1479-1501 GW M26709)

[1482] Rim Bartholomaeus Guldinbeck (djelovao 1475-88 GW M26708)

Kako bismo bolje razumjeli dinamiku tiskanja govora prikupili smo i osnov-ne podatke o tiskarima i njihovu djelovanju

Domus de Vulterris oznaka je rimske palače u čijem je prizemlju djelovala tiskara palača pored bazilike Svetog Eustahija bila je sjedište braće Antonija i Raffaelea iz obitelji Maffei potekle iz Volterre Bila je to jedna među raquodinastijama dvorjanalaquo koji su djelovali u Rimu zadržavajući i veze s rodnim krajem Braća Maffei radila su na papinskom dvoru kao pisari bili su poznati i kao sakupljači rukopisa i kao izdavači Između 1472 i 1474 njihova je tiskarska officina objavila dvadesetak izdanja prvenstveno pravnih spisa ali i drugih povezanih s kurijom Antonio Maffei međutim slavan je ndash ili ozloglašen ndash i po sudjelovanju u takozvanoj uroti Pazzijevih10 Blizak obitelji Riario Antonio je nakon proglašenja šesnaestogodišnjega Raffaelea Riarija Sansonija kardinalom (12 prosinca 1477) kao papin poslanik upućen u Pisu da bi ondje predao kardinalski šešir Raffaeleu U Pisi se Antonio Maffei povezao s urotnicima protiv Lorenza Medicija te je zajedno s još trojicom izveo 26 travnja 1478 atentat na Giuliana i Lorenza dersquo Medici Maffei je bio zadužen za Lorenza ali nije ga uspio ubiti Ubrzo potom Maffei je uhvaćen i kažnjen (bio je kastriran odsječeni su mu nos i uši) Biografi navode još i da Maffei usprkos tome što je bio klerik s tonzurom i habitom nije bio svećenik oženio se 1471 i rodilo mu se troje djece11

Johann Gensberg djelovao je u Rimu u razdoblju 1473-1475 objavivši prema Gesamtkatalog der Wiegendrucke četrdeset pet naslova među kojima nalazimo humaniste (Leonardo Bruni Agostino Dati Pier Candido Decembrio Pio II Poggio) kratka djela klasika (Falaridova pisma Senekina Proverbia i De remediis fortuitorum Sekst Ruf Sekst Aurelije Viktor) pravnike (Bartolus de Saxoferrato Baldus de Ubaldis) vjerske pisce i

raquoZwei unbekannte Inkunabelausgabenlaquo Beitraumlge zur Inkunabelkunde 3 8 (1983) 91-93 Bošnjakova je identifikacija prihvaćena u Gesamtkatalog der Wiegendrucke

10 Na vezu tiskara i urotnika upozorila je Farenga n dj (2) 214 bilj 9511 Podaci prema Elisabetta Scar ton raquoMaffei Antoniolaquo Dizionario biografico degli

Italiani 67 (2006) Internet Pristupljeno 21 prosinca 2017


kurijalne dokumente Gensberg je također objavio komentar Marcijala iz pera Domizija Calderinija koji je bio potvrđeni član dvora Pietra Riarija12

Fratres domus Viridis Horti vjerska zajednica Braće zajedničkog života drugu po redu svoju tiskaru (prva je radila 1474-1484 u Marienthalu u Porajnju) imala je u Rostocku u samostanu poznatom kao Michaelisbruumlder ili Fratres domus Viridis Horti13 Tiskara čija je prva knjiga objavljena 1476 djelovala je više od pola stoljeća ali je objavljivala malo prosječno oko jedan naslov godišnje i očito nije radila u kontinuitetu Prema povijesti tiskanja mogu se razlikovati dvije faze jedna 1476-1481 a druga od oko 1500 pa dok tiskara nije zatvorena u vrijeme reformacije oko 1537 Prva je faza bila ambiciozna s jasnim programom ad fontes braća su jedina u Njemačkoj XV st objavila Laktancijeva sabrana djela (9 travnja 1476 folio 205 listova) među njihovim su naslovima i Augustinove Propovijedi Anselmo Canterburyski Bonaventura vrlo popularni Sermones discipuli Johannesa Herolta (umro 1468) Sermones super Cantica canticorum Bernarda od Clairvauxa Donatova Ars minor Ovidijevi Fasti i Metamorfoze (potonje je djelo možda bilo školski tekst za Sveučilište u Rostocku osnovano 1419) Iz humanističke perspektive zanimljivo je njihovo zbirno izdanje Poggiove Epistola de morte Hieronymi Pragensis i De duobus amantibus Guiscardi et Sigismundae Leonarda Brunija (oko 1480 kvarto) Radili su i za crkvene potrebe objavljujući misale i indulgencije Gesamtkatalog der Wiegendrucke bilježi 28 naslova ovih tiskara do 1500Matteo Cerdonis rođen je u Windischgraumltzu (današnji Slovenj Gradec) u Donjoj Štajerskoj Tiskao je u Padovi objavivši tijekom pet godina 1482-1487 više od četrdeset djela nema podataka o njegovu radu drugdje Radio je prvenstveno opsegom male knjige medicinske i pravne rasprave namijenjene padovanskom sveučilištu te prigodne pjesme i govore teološko-filozofske traktate djela popularne medicine astronomije matematike14 Podaci iz kolofona njegovih izdanja svjedoče da je tiskara bila prilično zaposlena Pitagorin Ludus (devet listova u četvrtini) objavio je 21 kolovoza 1482 29 kolovoza iste godine dovršio je Expositio super Thomae de Aquino libellum de ente et essentia Armanda de Bellevue (54 listova male četvrtine) a dan kasnije (30 kolovoza) Nikolin govor na osam listova

12 Farenga n dj (2) 209 i Giovanni Mercat i Per la cronologia della vita e degli scritti di Niccolo Perotti arcivescovo di Siponto ricerche Biblioteca apostolica Vaticana Roma 1925

13 Podaci prema Falk Eisermann raquoA Golden Age Monastic Printing Houses in the Fifteenth Centurylaquo Benito Rial Costas (ur) Print Culture and Peripheries in Early Modern Europe Brill Leiden ndash Boston 2012 35-67

14 Marco Palma raquoCerdonis Matteolaquo Dizionario biografico degli Italiani 23 (1979) Internet Pristupljeno 21 prosinca 2017


četvrtine15 Inače Cerdonis je narednih godina objavio djela još dvojice autora povezanih s Hrvatskom Šimuna Hvaranina (Simone da Lesina) Esposizione dellrsquoorazione domenicale 1483 i Franje Pescenija Nigera (Francesco Negri) Carmina pro epithalamio Sigismundi archiducis (bez oznake godine vjenčanje Siegmunda Austrijskog s Katarinom od Saske bilo je 1484)Stephan Plannck porijeklom je iz bavarskog Passaua Rođen 1456 ili 1457 umro je 17 veljače 1501 u Rimu gdje se tiskarstvom bavio od oko 1479 kada je preuzeo tiskaru Ulricha Hana smještenu u tadašnjoj glavnoj rimskoj trgovačkoj ulici Via Mercatoria (današnja Via dei Pellegrini) Plannck je tiskao preko četiri stotine izdanja (480 u katalogu GW) ponajviše u četvrtini ili još manja prvenstveno orijentirajući se na potrebe hodočasnika (brojna izdanja djela Mirabilia Urbis Romae) i Rimske kurije Objavljivao je govore propovijedi zbirke pravnih obrazaca kurijalnih pravilnika službenih i papinskih odluka popularna djela često vjerskoga karaktera ili povezana s aktualnim događajima (npr latinski prijevod pisma Kristofora Kolumba kralju Španjolske o otkrićima iz 1493) astrološke kompilacije Po ocjeni Alessandra Ledde Plannck se nikad nije raquoopterećivao izdavanjem klasikalaquo a tek je rijetko objavljivao djela suvremenih humanista16

Bartholomaeus Guldinbeck ili Guldenbeck u kolofonima dodaje da je iz Sultza (mjesto za koje jednom spominje i da je u dijecezi Konstanza vjerojatno Sulz am Neckar) Djelovao je 1475-1488 objavljujući brojna izdanja (157 u katalogu GW) uglavnom malena opsega govore pisma bule propovijedi ali i teološka djela i klasike (Seneka Terencije Vergilije) i humaniste (Poggio Pio II) Od 1476 tiskao je samo goticom Posljednja knjiga s njegovim kolofonom njemački je prijevod Mirabilia Romae iz 1487

Iz gornjeg je pregleda vidljivo da je većini tiskara (osobito onih aktivnih u Italiji) zajednička orijentacija na mala ponajviše prigodna izdanja Nikolin se govor ovamo savršeno uklapa Znatan dio angažiranih poduzeća bio je kratka trajanja tiskare de Vulterris Gensbergova i Cerdonisova djelovale su pet godina ili manje Napokon Antonio jedan od braće Maffei potvrđeno je povezan s moćnom obitelji Riario baš kao i Nikola Modruški ndash možda se upravo in domo de Vulterris pojavilo prvo izdanje govora za Riarija

Kronologija izdanja Nikolina govora pokazuje dvije faze prva je neposredno povezana s Riarijevom smrću dok smo drugu skloni smjestiti u 1482 kada se pojavljuje jedino datirano izdanje ono padovansko Cerdonisovo Bez obzira na

15 Eric White raquoMaster amp Pupil A Rare Textbook Used at the University of Padua in 1486laquo American Printing History Association Blog 20 prosinca 2013 Internet Pristuplje-no 21 prosinca 2017

16 Alessandro Ledda raquoPlannck Stephanlaquo Dizionario biografico degli Italiani 84 (2015) Internet Pristupljeno 21 prosinca 2017


to koliko se izdanja pojavilo u toj drugoj fazi vrijedi primijetiti da je tada Nikola Modruški već pokojan (umro je prije 29 svibnja 1480)

Za Siksta IV godina 1482 vrijeme je intenzivne političke i kulturne djelat-nosti Nakon oslobađanja Otranta od Turaka (rujan 1481) zahvaljujući kombi-nacijama svoga gonfalonierea Girolama Riarija koji je istoga rujna s Venecijom ugovorio savez protiv kralja Ferdinanda I Napuljskog i Ferrare papa se u travnju 1482 našao usred velikoga talijanskog rata Napuljske su snage napale Papinsku Državu stigavši do samih zidina Rima da bi Roberto Malatesta na čelu papinske i mletačke vojske pobijedio Alfonsa Ferdinandova sina u bici kod Campomorta (21 kolovoza 1482) Odmah nakon pobjede zaoštrili su se Sikstovi odnosi s Ve-necijom te je u prosincu papa sklopio mir s Napuljem Firencom i Milanom Rat ovog saveza protiv Venecije počet će u svibnju 1483

U isto vrijeme traje Sikstov sukob s dominikancem Andrijom Jamometi-ćem (oko 1420 ndash Basel 12 studenoga 1484) nadbiskupom Krajine17 Možda poznanik Francesca della Rovere još sa Sveučilišta u Padovi kasnije diplomat u službi Fridrika III aktivan i tijekom urote Pazzijevih Jamometić upravo 1482 u Baselu uz podršku Lorenza dersquoMedicija francuskoga kralja Ludovika XI te Ferdinanda Napuljskog pokušava organizirati koncil za obnovu Crkve i obranu od Osmanlija Saziv koncila Jamometić je proglasio 25 ožujka 1482 u bazelskoj katedrali predstavljajući se pritom kao kardinal Sv Siksta ndash prisvojivši dakle upravo naslov koji je nosio Pietro Riario ndash a u proglasu napadajući iznimno oštro i papu i Girolama Riarija18 Od rujna 1482 papa će vršiti pritisak na Basel da mu izruče Jamometića19

17 Dok je u starijoj literaturi bilo nejasnoća i poteškoća oko identifi kacije ove nadbi- Dok je u starijoj literaturi bilo nejasnoća i poteškoća oko identifikacije ove nadbi-skupije koja ne pripada antičkim ni srednjovjekovnim crkvenim jedinicama (u vatikanskim se izvorima pouzdano javlja tek od 1452) i nema sufragana danas je jasno da je Crayna kao što je još 1916 sugerirao Milan Šufflay sjevernoalbansko-crnogorsko pogranično po-dručje zapadno od Skadarskog jezera i doline Crmnice Juumlrgen Petersohn Kaiserlicher Gesandter und Kurienbischof Andreas Jamometić am Hof Papst Sixtusrsquo IV (1478-1481) Aufschluumlsse aus neuen Quellen Hahnsche Buchhandlung Hannover 2004 15-16

18 Item tu Sixte cum fratre Petro cardinali ordinis minorum et Thiresia meretrice et concubina dissipasti thesaurum congregatum per summum et verum pontificem Paulum piae memoriae in conviviis et aliis vanitatibus Item tu Sixte cum puero Ieronimo filio tuo dis-sipasti bona et pecunias videlicet reverendissimorum dominorum cardinalium qui obierunt videlicet Thyanensis Niceni Reatini Aquilegiae Januae Arelatensis de Ursinis Spoletani Papiensis Cochrensis Tyrasonensis Castellani Bononiensis Avinioniensis et fratris Petri et multorum praelatorum et aliorum curialium et omnes pecunias quas recepisti pro venditio-ne ecclesiarum et dignitatum cardinalatus Item tu Sixte cum Ieronimo puero tuo scelesti-ssimo dissipasti substantiam ecclesiae totam et non desistis dissipare Jamometićeva Proc-lamatio concilii Basiliensis 11 travnja 1482 prema Joseph Schlecht Andrea Zamometić und der Basler Konzilsversuch vom Jahre 1482 F Schoumlningh Paderborn 1903 37-38

19 Pitanju zašto Jamometić prisvaja upravo naslov kardinala Sv Siksta posvetio je poseban ekskurs Petersohn n dj (17) 130-138 zaključujući da se iako to nije moguće dokumentarno potvrditi Jamometić najvjerojatnije oslanjao na papino obećanje dano po-


Što se tiče ostalih crkvenih i kulturnih papinih poteza koji se mogu dovesti u (neizravnu) vezu s ponovnim izdavanjem Nikolina govora spomenimo da je Siksto IV 14 travnja 1482 proglasio svetim franjevca Bonaventuru (Giovanni da Fidanza 1221-1274 i Siksto i Pietro Riario bili su franjevci) te da je unutarnje uređenje obnovljene Sikstinske kapele ukrašene djelima Perugina Botticellija Ghirlandaija Rossellija dovršeno u travnju ili svibnju iste godine kapelu sim-bol kulturnog vjerskog i ideološkog programa papinske prevlasti (implicitno prikazanog kako ćemo vidjeti i u Nikolinu govoru) a namijenjenu primanjima predstavnika drugih država i okupljanju kardinalskoga kolegija radi izbora novoga pape Siksto će posvetiti 15 kolovoza 1483

Struktura govora

Pomnije istraživanje Nikolina govora za Riarija otkriva u tekstu neočekivano jasnu tematsku strukturu Neočekivano jasnu s obzirom na to da je govor ndash osobito za današnjeg čitaoca ndash na prvi pogled nepregledan Tiskan je i prepisivan in con-tinuo tek s orijentacijskim pomagalima za granice rečenica i sa znakovima alineja unutar redaka (novi odlomci tek na nekoliko mjesta počinju u novim recima)

Donosim svoju interpretaciju tematske organizacije Nikolina govora nazna-čujući početke i krajeve pojedinih cjelina citatima početaka odnosno završetaka rečenica Moguće su dakako i ponešto drugačije interpretacije osobito u deta-ljima

1 Uvod (exordium prooimion) Cum in omni funebri celebratione quam ingratitudinis notam subire uerebor

2 Pripovjedni dio (narratio) ndash Riarijev život vrline smrt Dicturus igitur de laudibus reuerendissimi domini ad dominum suum confestim euola-uit

21 Domovina i rod eas laudes quas uel a parentibus uel a patria omnibus futuris seculis non desinent celebrari

22 Vrline Quae quidem tametsi satis grandis eius gloria sit quae quales in eo fuerint breuiter explicare conabor

23 Dječaštvo Qua igitur pietate primum erga deum aut dicere illi quare sic fecisti

231 Dječaštvo ndash stupanje u franjevački red i pobožnost (pietas) Qua igitur pietate primum erga deum seruatisque pro more religionis rite caerimoniis uestem Christi induit

lovicom 1479 i Fridrikovu podršku značajno je i da je naslov kardinala Sv Siksta ostao nedodijeljen sve do 1485


232 Dječaštvo ndash školovanje i mudrost (prudentia) Qua assumpta ita omnia tyrocinii rudimenta libens promptusque ita me-moriter recitabat ut ea illum heri aut nudiustercius memoriae mandasse existimares

233 Dječaštvo dolazak u Rim i proročka moć (divinitas) Perfec-tis igitur quam celerrime omnium bonarum artium studiis aut dicere illi quare sic fecisti

24 Kardinalska čast - dužnosti kardinala Petrus igitur per hunc modum in principatu constitutus in uiros praestantes ac bene meritos officiosum esse

241 Dužnosti - darežljivost (munificentia) Turpe enim et indeco-rum merito ducebat culpam magis dolens quam damnum

242 Dužnosti - ustrajnost (perseverantia) A suscepto semel ne-gotio nullo metu magnanimitatis eius testimonia

243 Dužnosti - milostivost (clementia) Sed illud mea sententia uincit uniuersa ut inimicis suis benefacere gauderet

244 Dužnosti - iskrenost (sinceritas) Nihil in se fictum nihil subdolum sed integritate uiros superare

245 Dužnosti - kardinalski dvor (familia) i darežljivost (muni-ficentia et liberalitas) Sane munificentiae liberalitatisque eius bonorum morum gratia diuersari licet

246 Dužnosti - primanje darova Accipiebat praeterea munera non auaritiae multa insuper dona tulerunt

247 Dužnosti - optužbe za simoniju Vidi illum quodam uesperi non sine graui stomacho in uiros praestantes ac bene me-ritos officiosum esse

25 Ekskurs - protiv zavidnika Vbi nunc sunt rubiginosa illa maliuolo-rum pectora tota die concinnabant dolos

26 Povratak na glavnu temu (hipostrofa) Sed haec illi uiderunt ma-gna ex parte potuit esse manifesta

27 Mudrost (prudentia) na dužnosti Quamobrem tantum eam partem attingam ut socium crederes non dominum

271 Mudrost u politici (diplomatska misiji u Italiji prihvaćanje raquouresalaquo planiranje mira u Italiji) Ostendit id nouissima haec ipsius legatio ni eum nobis haec dira atque crudelis mors tam repente praeripuisset

272 Zauzetost za opće dobro (omnium salus) Vincebat ingenio humana consilia ut socium crederes non dominum

28 Umjerenost (moderatio) Tanta uero animi moderatione erat ur-bem illam magis ecclesiae quam fratris gratia uoluit uendicare


281 Umjerenost - povrat Imole (kao dar bratu Girolamu) In co-gnatos ac necessarios nequaquam prodigus urbem illam magis ecclesiae quam fratris gratia uoluit uendicare

29 Pravičnost (iustitia) Porro iustitiam ipsius ex illo spectare licet pro sua benignitate dissoluat

291 Pravičnost pri povratu Imole Porro iustitiam ipsius ex illo spectare licet neque Imolam nisi eo uolente redimere uo-luit

292 Pravičnost u ophođenju s dužnosnicima Magistratus hor-tabatur ius suum absque ullo respectu non nisi iustum honestumque fieri permaxime uelle

293 Pravičnost u izdavanju isprava Hinc et rescripta non nisi sanctissima apud notarios exstare iusserat

294 Pravičnost u sastavljanju oporuke Huius praeclarissimae uirtutis nec moriens pro sua benignitate dissoluat

210 Izostavljanje (praetermissio) Cogor hoc loco potissimas eius praetermittere felicem meritorum ipsius copiam pauca dicendo uitiare

211 Pobožnost (pietas) Illud unum dicam cunctis qui eius consuetu-dinem nouerunt omnium scientiarum libris egregie refertam

2111 Pobožnost prema papi Illud unum dicam cunctis qui eius consuetudinem nouerunt nunc mortui desiderio adeo mo-ueatur

2112 Pobožnost pri obnavljanju i opremanju crkava i samostana Finem dicendi faciam si prius illud summum eius pietatis munus omnium scientiarum libris egregie refertam

212 Smrt Sed dei uoluntate nobis tam repente ademptus est ad do-minum suum confestim euolauit

2121 Neustrašivost i strpljivost u bolesti Cuius miserationis di-lectionisque certa indicia dolores mira patientia pertulit

2122 Ispovijest i pokajanje Delicta quae uel aetatis uel fortu-nae diuinam uoluntatem accinctus praestolabatur

2123 Govor pred smrt Iamque uicinus morti uel meo exemplo discite

2124 Smrtni čas His atque aliis huiusmodi plerisque summa cum religione ad dominum suum confestim euolauit

3 Završni dio ndash pohvala i utjeha O felix atque iterum felix sit nomen domini benedictum Amen

Iz gornjeg pregleda vidljivo je da Nikolin govor u osnovi slijedi antičku tradiciju laudatio funebris sastoji se od uvoda (exordium) životopisa i zaključka


(peroratio)20 Budući da je Riario umro mlad građa za životopis bila je relativno ograničena te je autor govora odustao od razrađenije podjele21 nadomještajući shematičnost kreativnim isprepletanjem teme Riarijevih vrlina s pripovijedanjem njegova života i smrti Vrline kao glavnu temu Nikola eksplicitno najavljuje (22)

habeo tamen et alias immortales ac propemodum diuinas animi ipsius laudes (ut fortunae corporisque quaelibet ingentia bona tanquam aliena relinquam) pietatem magnitudinem animi munificentiam prudentiam modestiam atque iustitiam quae quales in eo fuerint breuiter explicare conabor

Inzistiranje na vrlinama otvara Nikolinu govoru mogućnost da nadiđe kon-kretnu prigodu Bez obzira kakav bio stvarni Pietro Riario u smrti on postaje ideal kardinala Mislim da je upravo ovaj aspekt Nikolina djela bio jak argument za popularnost i ponovno tiskanje ndash pritom ne zanemarujući ni u kom slučaju raquodnevnopolitičkulaquo dimenziju apologije kontroverznog nećaka kontroverznog pape22 Baš je apologija vidjet ćemo u nastavku glavni kamen spoticanja za današnje moralizatorske interpretatore

Govor za Riarija kao speculum cardinalis

Znanstvenici koji su se u posljednjih šesnaestak desetljeća osvrtali na Nikolin govor za Pietra Riarija djelo su vrednovali uglavnom negativno iz dva glavna ra-zloga Najprije ocjena je odraz negativna mišljenja o samome Riariju kojega npr Ferdinand Gregorovius vidi kao esenciju renesansnoga papinskog nepotizma

Der Nepot [Pietro Riario] wuchs zur Riesengroumlszlige auf und beherrschte bald den Papst Uumlber Nacht aus einem armen Moumlnch zum Kroumlsus geworden stuumlrzte sich Riario in die sinnloseste Schwelgerei Das Leben dieses Parasiten am Papstthron der in der kurzen Wonnezeit von zwei Jahren seine Reichtuumlmer

20 O antičkoj i srednjovjekovnoj tradiciji te renesansnoj praksi usp John M McManamon raquoThe Ideal Renaissance Pope Funeral Oratory from the Papal Courtlaquo Ar-chivum Historiae Pontificiae 14 (1976) 9-70

21 Menandar Retor (III st po Kr) recimo preporučuje spominjanje ovih tema rod rođenje mladost zanimanje djela u ratu i miru usporedbe

22 Slično sugerira i Farenga govoreći o planovima koje je Riarijeva familia imala za odavanje trajnije počasti preminulom kardinalu n dj (2) 212-213 raquo lrsquouso di una terminologia cosigrave puntuale lsquolaudesrsquo lsquomonumenta memoriaersquo suggerisce che il contributo richiestogli fosse piuttosto pertinente al genere storiografico Il Ferrofino si era rivolto a Giovanni Antonio Campano non percheacute poeta ma in quanto biografo di Braccio ed apologista di Pio II Alle finalitagrave proposte dal Ferrofino sembra piuttosto rispondere lrsquoOratio in funere da Niccolograve Modrussiense efficacemente affidata non a caso alla stampa il mezzo che assicurava al messagio il massimo della diffusionelaquo


und sich selbst verschwelgte ist das grellste Bild von Nepotengluumlck uumlberhaupt So schamlos ward nie zuvor aller Sittlichkeit Hohn gesprochen als durch diesen Kardinal welcher das Kleid des heiligen Franziskus trug () In diesem Wuumlstling hatte sich die ganz materielle Renaissance der altroumlmischen Schlemmerei dargestellt Riario ein Monstrum des Nepotengluumlcks ist in dieser Richtung die Charakterfigur23

Hvalitelj raquonepotističkog monstrumalaquo bit će sukladno tome esencija lice-mjerja Ponor Nikoline neiskrenosti dodatno ističe odlomak iz njegova pisma Francescu Maturanziju (iz Rima 13 lipnja 1473) koji je uočio Mercati Ondje Nikola svemoćnim raquoKaligulomlaquo renesansnoga Rima naziva ndash prema Mercatiju ndash upravo Pietra Riarija

Mearum rerum talis conditio est qualis esse proborum potest ubi probitati nullus est locus Avaritia ac luxus omnia possidet pudendis libidinique dicantur cuncta C Calligula imperium obtinet Pudor urbe eiectus et ultra Sauromatas fugatus Religio versa in luxum virtuti proemium nullum In unius manu posita sunt omnia24

Književno djelo licemjernog autora mora u svijetu u kojem se etika estetika i politika neupitno i potpuno podudaraju i umjetnički i politički biti dostojno prezira Tako barem odlučuje Remo L Guidi koji je o Nikolinu govoru pisao u najnovije vrijeme (1999) opetovano se na nj pozivajući u opsežnom osvrtu na polemike o uzvišenosti čovjeka u renesansi25

E quando lrsquoanno appresso il Riario morigrave Niccolograve Modrussiense (ahimegrave con quanta naturalezza il buon vescovo sapeva adattarsi alle circostanze) ne rievocograve la vita e lrsquoopera a consolazione del pontefice e del sacro collegio LrsquoOratio in funere [] Petri cardinalis s Sixti offriva lrsquoimmagine del pontefice

23 Ferdinand Gregorovius Geschichte der Stadt Rom im Mittelalter vom 5 bis zum 16 Jahrhundert Cotta Stuttgart 1870 sv 7 dio 13 gl 3 238

24 Mercat i n dj (5) 222 U svom doktoratu Luka Špoljarić tumači Nikolinu ogor-čenost kao reakciju na neuspjeh njegovih ambicija potaknut svojim političkim uspjesima Nikola je aspirirao na kardinalsku čast pokušavajući postati prvi cardinalis Illyricus ali pri izborima u svibnju 1472 papa Nikolu koji nije imao moćnih pokrovitelja nije uzeo u obzir Luka Špol jar ić Nicholas of Modruš lsquoThe Glory of Illyriarsquo Humanist Patriotism and Self-Fashioning in Renaissance Rome (doktorska disertacija) Central European University Budapest 2013 188-189

25 Remo L Guidi Il dibattito sullrsquouomo nel lsquo400 indagini e dibattiti Tiellemedia Roma 1999 343 i 541 Usp još i ovu Guidijevu izjavu n dj 384-385 raquoUn raffronto tra lrsquoOratio in funere [] Petri cardinalis s Sixti di Niccolograve Modrussiense () e quella Ad re-verendissimum Marcum Cornarium Padue habita detta dal Barozzi nellrsquoimporre allrsquoamico il galero cardinalizio dimostra in modo graffiante le pietose bugie del primo ma anche la libertagrave e lrsquoenergica naturalezza del secondolaquo


poco nobilmente tenero con un nipote che i contemporanei sapevano corotto e vizioso ma lrsquooratore (vorrei credere facendosi violenza) giustificograve il lusso del Riario non addebitandogli a vergogna lrsquoaver mantenuto una folla innumere di familiari ()() lrsquoinsostenibile Oratio in funere [] Petri cardinalis s Sixti con la quale il vescovo Niccolograve Modrussiense tentograve con non poca inettitudine e molto servilismo di onestare le imprese di Pietro Riario () A quelli che ascoltavano il non impeccabile latino del vescovo di Modrussa doveva essere ben noto invece il cardinale Giovanni Mellini ()Il documento egrave ricco purtroppo di tentativi inopportuni e poco gradevoli per elogiare lo scomparso ricordando il sostegno che avrebbe offerto al pontefice () meno plausibile risulta poi il proposito di giustificarne il lusso sfrenato () il servilismo da ultimo raggiunge il culmine quando il Modrussiense si scaglia contro i detrattori dellrsquoestinto () dimenticograve () di essere stato proprio lui uno di quelli

Dijametralno je suprotan (ali jednako moralistički) pokušaj da se odbace sve optužbe protiv Riarija i da se kardinal-nećak prikaže kao potpuno pozitivan papin pomoćnik ndash ukratko da se Nikolin govor prihvati kao neupitno vjerodostojan povijesni izvor To je u monografiji o Riariju učinio Isidoro L Gatti (2003 on Nikolu zove raquoil vescovo Machinenselaquo)26

bisogna invece dare piena fede a quanto il vescovo Machinense scrisse nella sua Oratio in funere il Riario raquosi destava molto presto ed ogni giorno era solito precedere di molte ore lrsquoaurora percheacute occupato a prendere su di seacute le gravi preoccupazioni del governo dello Stato e ciograve fino a quando il sole era giagrave altolaquo () Il vescovo Machinense disse queste informazioni in pubblico e le fece stampare Andarono certamente in mano agli ambasciatori e ad altri Capi di Stato Una risata generale ed una smentita non sarebbero mancare almeno da parte dei nemici politici se il Machinense avesse raccontato il falsoLrsquoepisodio egrave racontato dal Machinense nellrsquoOratio in funere ed egrave veritiero percheacute il vescovo Machinense invoca la testimonianza di raquoparecchi prelati e molti altri uomini insigni degli altri ordinilaquo che erano presenti ai funerali del Riario

Gatti međutim nije uspio nametnuti svoje mišljenje ndash ostao je u manjini ne uvjerivši ni recenzenta (koji ocjenjuje da knjiga raquozbog moralističkih naočala i

26 Isidoro L Gat t i Pietro Riario da Savona francescano cardinale vescovo di Treviso (14451474) Profilo storico Centro Studi Antoniani Padova 2003 175 136 (bilj 500)


metodički diletantskog vrednovanja izvora ne daje znanstveno valjane rezultatelaquo27) ni autora ovog rada

Interpretativne aporije kako raquocrnoglaquo tako i raquobijeloglaquo pristupa potvrđene su okolnošću da i Guidi i Gatti svoje stavove pokušavaju dokazati istim argumentom pozivanjem na publiku kojoj je govor namijenjen dok Guidijevi raquoslušatelji ne posve besprijekornog latinskoga modruškog biskupalaquo zasigurno dobro poznaju kardinala Mellinija moralnu opreku raskalašenog Riarija (dakle morali su biti potpuno svjesni koliko je Nikolin portret preminuloga daleko od istine) Gattijevi čitaoci Nikoline knjige diplomati vladari i Riarijevi neprijatelji raquozasigurno bi ismijali i opovrglilaquo Nikoline tvrdnje da su bile neistinite

Interpretativno plodnijim pristupom i Riarijevoj biografiji i njezinu književ-nom prikazu čini se onaj srednji nijansiraniji Njegovi su predstavnici Egmont E Lee (1978) i Paola Farenga (1986)28 Oni procjenjuju da je Riario bio komplek-sna ličnost vrlo vjerojatno osobno sklon raskoši i rasipanju novaca ndash ali raskoš i rasipnost i spektakularnost i podržavanje enkomijastičke raquopublicistikelaquo (koja je tu spektakularnost trebala protumačiti i legitimirati) imali su i političku funkciju doprinoseći reprezentaciji Siksta IV pred stranim vladarima i poslanicima pa i pred samim žiteljima Vječnoga grada Po svemu što znamo Pietro Riario odi-grao je važnu ulogu još pri izboru Francesca della Rovere za papu a na početku Sikstova pontifikata upravo je Pietro osmišljavao i vodio papinu vanjsku politiku (kako pokazuje Farengina detaljna rekonstrukcija prema arhivskim izvorima) Sjajni dvor kardinala Sv Siksta bio je raquoogranak papina diplomatskog strojalaquo na to ukazuje i red veličine Pietrovih troškova (imao je godišnje prihode od 50000 dukata za života potrošio 300000 ostavio 60000 duga) nezamislivih kao izraz isključivo osobne naklonosti ma koliko velika ona bila

Maintaining a court with as much ostentation as possible was useful not only in foreign relations where splendor and opulence often served as a gage of power but also in domestic affairs ndash in the vitally important business of entertaining the people of Rome and keeping her aristocratic families in their place Riariorsquos court was successful on both counts29

I u Sikstovu nepotizmu Lee nalazi politički rezon Francesco della Rovere papom je postao relativno brzo samo četiri godine nakon postizanja visoke crkvene službe te još nije uspio izgraditi pouzdanu mrežu utjecaja ni u kardi-nalskom kolegiju ni u široj crkvenoj hijerarhiji za upravljanje Crkvom trebali su mu pouzdani suradnici koje je u skladu s duhom vremena tražio prvenstveno u užem i širem obiteljskom krugu Nepotizam je ionako tradicionalna komponenta

27 Daniela Rando prikaz Gattijeve knjige u Deutsches Archiv fuumlr Erforschung des Mittelalters 62 (2006) 1 407-408

28 Egmont Lee Sixtus IV and Men of Letters Edizioni di storia e letteratura Roma 1978 Farenga n dj (2)

29 Lee n dj 33-35


papinske politike Sikstova inovacija bila je više u širenju nepotističkih veza i na svjetovni aspekt papinske vladavine na upravljanje Crkvenom Državom u Italiji (tu će inovaciju dva desetljeća kasnije slijediti Aleksandar VI papa Borgia) dužnost političkog savjetnika i vojnog zapovjednika papa je povjerio drugome od nećaka ndash upravo Pietrovu bratu Girolamu Riariju

Drugi je problem Nikolina govora u tome što na prvi pogled nema očekivana obilježja humanističkoga teksta ali ni obilježja religioznoga djela Na to je još 1897 upozorio Vilmos Fraknoacutei jedini istraživač koji je razmišljao i o književnoj dimenziji Nikolina govora za Fraknoacuteija govor ima duhovnu dimenziju tek na završetku a nedostaje mu humanističko oponašanje antičkih uzora citiranje an-tičkih autora i egzempla u govoru nema ni raquotopline ljepote iskaza uzvišenosti mislilaquo

Ez a mű szorosan egyhaacutezi beszeacutednek nem tekinthető mert a zaacuterszavak kiveacuteteleacutevel vallaacutesos momentumokat nem tartalmaz A humanista irodalom termeacutekeihez szinteacuten nem sorolhatoacute mert a klasszikus mintaacutekat utaacutenozni meg nem kiseacuterli azokboacutel ideacutezeteket peacuteldaacutekat nem koumllcsoumlnoumlz A valoacutedi eacutekesszoacutelaacutes melegeacutet eacutes szeacutepseacutegeacutet a gondolatok emelkedettseacutegeacutet sem talaacuteljuk benne30

Ne mogu se složiti s Fraknoacuteijevim tumačenjem McManamon koji je usporedio 17 govora nad odrom pape ili pri izboru novog poglavara Crkve u razdoblju od 1455 (smrt Nikole V) do 1534 (smrt Klementa VII) ustanovio je da postoje dva glavna retorička tipa ovakvih govora jedan odabirom tema i motiva slijedi antičku laudatio funebris drugi je oblikovan kao tematska propovijed po pravilima ars praedicandi i zasniva se na odabranom citatu Svetog pisma31 Prikaz tematske strukture otkriva da Nikolin govor nipošto nije tematska propovijed Oblikovan je trodijelno i slijedi kronologiju Riarijeva života čime odgovara modelu laudatio funebris

Fraknoacutei je tek donekle u pravu kad tvrdi da Nikola ne citira antičke autore i egzempla Zaista u govoru ne nalazimo nijedno ime osobe ili mjesta iz poganske antike a i od imena kršćanske antike i srednjovjekovlja spominju se ne računa-jući Krista samo Nabukodonosor i Tobija te (u imenima crkava i samostana) sv Ambrozije sv Grgur i sv Majol iz Clunyja ndash svi tek po jednom Sam Nikola kao citate najavljuje tek navode Svetog pisma32 Potanje istraživanje međutim otkriva daljnje paralele s Biblijom kod kojih autor nije naznačio da se radi o citatima kao i u autorski tekst potpuno uklopljene misli i izraze antičkih autora i poganskih i kršćanskih Našli smo paralele s Ciceronovim Raspravama u Tu-

30 Vilmos Fraknoacutei raquoMiklos Modrusi puumlspoumlk elete munkai koumlnyvtara Ket melle-klettellaquo Magyar koumlnyvszemle 5 (1897) 1-23 (12)

31 McManamon n dj (20)32 Pripremajući kritičko izdanje identificirali smo sljedeća mjesta iz Biblije 1 Kor

127 Dn 331-33 Ps 525 (51 7) Ps 522 (514) Ps 268 (258) Fil 123-24 Iv 19 30 Job 121


skulu O prijateljstvu i O krajnostima dobra i zla s Platonovom Gozbom Fili-povom povijesti u Justinovim izvacima sa Svetonijem Solinom Aristotelovom Nikomahovom etikom Plinijevim Panegirikom Aurelijem Viktorom Senekinim pismima i Prirodoslovnim istraživanjima s Plotinom Propercijem Horacijem Terencijevom Andrijom Od kršćanskih pisaca nailazimo na Minucija Feliksa Augustinova pisma sv Bernarda iz Clairvauxa Inocenta III opata Gverika iz Ignyja Ali Nikola se učenošću i načitanošću ne razmeće i ne opterećuje čitaoce Možda je upravo ta skromnost za devetnaestostoljetnu klasicističku povijest književnosti neočekivana bila razlogom uspjeha govora među suvremenicima (koji nisu svi bili humanisti i nisu svi nužno cijenili vatromet antičkih imena u pohvali pokojnoga prelata)

Uz diskretnu učenost i elegantan preplet prikaza života i vrlina pokojnika Nikolino je djelo smatramo renesansnoj publici nudilo još jedan privlačan aspekt Riarijev portret pokazuje što čini dobra kardinala Ova je tema aktualna u vrijeme u kojem se redefiniraju uloge crkvenih dužnosnika Kako je papa Siksto širio područje djelovanja zauzimajući u okviru dugotrajnijeg trenda jačanja papine prevlasti osim položaja vjerskog vođe još i ulogu svjetovnoga talijanskog vladara te postavši raquoprvim pravim renesansnim papom-kraljemlaquo tako se mijenjao i polo-žaj njegovih kardinala raquocrkvenih kneževalaquo Kardinalski zbor ndash koji je u ranijim razdobljima pokazivao ambiciju da bude neovisan o papi ndash u renesansi nezaustav-ljivo gubi političku i sudsku moć U začetku je svojevrstan proces birokratizacije koji će dovesti do točnog određivanja prava i dužnosti kardinala kao dužnosnika Crkvene Države S druge strane gubitak stvarne moći kardinala kompenzira se porastom vanjskog sjaja njihove raquoobiteljilaquo sa po stotinjak dvorjana postaju ekvi-valent plemićkima a takvi kardinalski dvorovi baš kao i papinski dvor i službe pri Rimskoj kuriji povezuju Svetu Stolicu s elitom Apeninskog poluotoka nudeći ulaz i odskočnu dasku za crkvene karijere To je osobito važno za pojedince koji zbog aristokratizacije gradskih patricijata siromašenja plemstva oligarhijskoga zatvaranja tijela upravljanja u gradovima traže nove putove uspjeha33

Otvaranje kardinala i njihovih dvorova svijetu inspirira i didaktičku književ-nost Formuliraju se detaljne upute kakav kardinal treba biti i što mu je činiti Ono što će Baldassare Castiglione nešto kasnije učiniti za savršenog dvoranina (Knjiga dvoranina 1528) ili Benedikt Kotruljević nešto ranije za idealnog trgovca (Knjiga o umijeću trgovine 1458) to će 1510 za kardinala učiniti posmrtno objavljeno djelo De cardinalatu (O kardinalskoj časti) humanista Paola Cortesija (Rim 1465 - San Gimignano 1510) učenika Pomponija Leta i službenika Rimske kurije

33 Usp Gianvittorio Signorot to i Maria Antonietta Viscegl ia (ur) Court and Po-litics in Papal Rome 1492ndash1700 Cambridge University Press Cambridge 2002 Za ana-lize djelovanja kardinala kao društvene i političke skupine v još Carol M Richardson Reclaiming Rome Cardinals in the Fifteenth Century Brill Boston - Leiden 2009 i Stella Fletcher raquoCardinals and the War of Ferraralaquo Royal Studies Journal 4 (2017) 2 64-77


Cortesijevo djelo ima tri knjige (Liber ethicus et contemplativus oecono-micus politicus)34 Prva prikazuje vrline i znanja koje kardinal treba imati druga uz mnogo primjera i anegdota opisuje njegov privatni i javni život (kuća kućan-stvo prehrana zdravlje zabava prihodi) treća govori o dužnostima i pravima kardinalske službe u odnosima s papom i vanjskim svijetom kako redovnima (konzistoriji konklave) tako i izvanrednima (hereze shizme)

U prvom poglavlju prve knjige De virtutibus moralibus Cortesi ističe sljedeće vrline kardinala prudentia iustitia fortitudo temperantia liberalitas magnificentia magnanimitas mansuetudo affabilitas Njima se pridružuju još i razmatranja o istinoljubivosti (ueritas) te duhovitosti (ludus et iocus) Niz devet vrlina kod Cortesija vrlo je sličan onom iz Aristotelove Retorike (1366b u prije-vodu Willema van Moerbeke partes autem virtutis iustitia fortitudo temperantia magnificentia magnanimitas liberalitas mansuetudo prudentia et sapientia)35 pri čemu Aristotelovoj sapientia ndash protumačenoj kao skup znanja kardinala ndash Cor-tesi posvećuje ostatak poglavlja prve knjige

Riario prema Nikolinu portretu nema svih devet vrlina ni Aristotelovih ni Cortesijevih Nikola najavljuje da će govoriti o pietas magnitudo animi (to je magnanimitas) munificentia (to je liberalitas) prudentia modestia (kod Ari-stotela temperantia) iustitia S popisa izostaju fortitudo i magnificentia Analiza tematske strukture pokazala je da se govori zapravo o nešto širem skupu vrlina pietas prudentia divinitas munificentia liberalitasque perseverantia clemen-tia (Aristotelova mansuetudo) sinceritas moderatio iustitia dok se patientia u smrtnoj bolesti može shvatiti kao kršćanska fortitudo

No nije nam cilj ovdje istraživati u kojoj mjeri Nikola Modruški u popisu kardinalnih vrlina slijedi Aristotela ili najavljuje Cortesija Važnija je smatramo sama činjenica da Nikola portret Riarija kao idealnog kardinala gradi oko skupa moralnih vrlina Nadgrobni govor javnosti dokazuje da su i najkontroverzniji postupci najkontroverznijega među kardinalima imali visoko moralne motive da su bili odgovori na zahtjeve kardinalskog položaja Na sličan će način Cortesi u svoj priručnik uključiti obranu najproblematičnijih aspekata života renesansnog kardinala poput potpoglavlja Quare cardinales debent esse divites et de numero congruo cardinali (u prvom poglavlju druge knjige raquoO prihodima kardinalalaquo) i Quare domus cardinalis debeat esse sumptuosa (u drugom poglavlju iste knjige raquoO domulaquo) Govor Nikole Modruškog možemo čitati ne samo kao laudu Riariju i neizravnu apologiju Siksta IV i njegove politike ndash kako raquokadrovskelaquo tako i vanjske ndash već i kao uzoran doprinos široj općenitijoj apologiji lika i djela rene-sansnog kardinala

34 Opis prema Pauli Cortesii Protonotarii Apostolici De Cardinalatu ad Iulium se-cundum In Castro Cortesio Symeon Nicolai Nardi Senensis alias Rufus Calchographus 1510

35 Prema Aris toteles Rhetorica prev Guilelmus de Moerbeka Venetiis Philippus Petri 22 VI 1481 [BSB-Ink A-719 - GW 2478] f 18v


Zaključak

Prije četrdeset godina knjiga Stephena Greenblatta Renaissance Self-Fashion-ing (1980) značajno je doprinijela širenju trenda čak mode kasnije nazvane raquonovim historicizmomlaquo i tako unijela novu svježinu u proučavanje renesanse U predgovoru knjige za Greenblatta je raquorenesansno oblikovanje sebelaquo svijest o raquooblikovanju identiteta kao procesu na koji je moguće utjecati koji zahtijeva određenu vještinulaquo Važna je komponenta takva umjetnog i umjetničkog obliko-vanja raquoprikazivanje nečije naravi u govoru ili djelimalaquo Potonji nas aspekt vodi do književnosti kao mjesta oblikovanja identiteta

Bez obzira na daljnje meandre novije književnoznanstvene teorije i prakse kad pristupamo nadgrobnom govoru Nikole Modruškoga za Pietra Riarija Green-blattova su razmišljanja iz Renaissance Self-Fashioning inspirativna Ona nas naime vode onkraj moralističkoga zgražanja nad naručenom apologijom moćnoga korumpiranog političara Svakako Nikolin govor jest bio dnevnopolitička apolo-gija i konvencionalan čin u okviru pogreba vatikanskog uglednika Te okolnosti same po sebi ipak neće objasniti desetljeće pretisaka Nikolina djela uključujući i one koji su se pojavili oko 1482 nakon Nikoline smrti Modruški je biskup mo-rao pogoditi žicu koja je rezonirala na mnogim mjestima ili se barem njegovim suvremenicima činilo da bi mogla i trebala tako rezonirati Ako nama današnjim čitaocima Nikolin govor zvuči drugačije tim gore po nas očito moramo kao historiografi nešto naučiti razumjeti

Nikolino je djelo verbalno oblikovalo renesansnoga kardinala pokazujući kako se konkretna povijest mladića sklona ekstravagantnoj propagandi može protumačiti kao ostvarenje uzor-slike papina oslonca Uvjerljivo kretanje između problematičnog pojedinačnog i poticajnog općeg pritom strukturirano oko skupa kardinalnih vrlina koje određuju odnos pojedinca i službe smatramo razlogom raquoprodužene upotrebljivostilaquo Nikolina prigodnog govora u posljednjem desetljeću pontifikata Siksta IV



THE FUNERAL ORATION OF NICHOLAS OF MODRUŠ FOR PIETRO RIARIO

The funeral oration of Nicholas of Modruš (1427-1480) for the cardinal priest of St Sixtus and the nephew of Pope Sixtus IV Pietro Riario (1445-1474) Oratio in funere reverendissimi domini d Petri cardinalis Sancti Sixti (after January 18 1474) is known from seven printed editions (1474-1484) and seven more manuscript copies It is an exceptionally popular example of the funeral rhetoric of papal Renaissance Rome Although the work is also the first known printed book by a Croatian author Nicholasrsquo speech has never been a subject of study in the history of the national literature Establishing the chronology of the repeated editions of the oration we can recognise two phases While the first is directly connected with the death of Riario we are inclined to locate the second in 1482 in which year the only dated edition appeared that from Padua (Matthaeus Cerdonis) At that time Nicholas of Modruš was already deceased (he was dead by May 29 1480) We consider the historical and cultural context of the second phase of the printing of this oration for Sixtus IV 1482 was a year of vigorous political and cultural activity It was the year of the great Italian war and of the conflict with the Dominican Andrija Jamometić [Andreas Croatus] (who in Basel presented himself actually as cardinal priest of St Sixtus appropriating the title of the late Riario) who having convened the council attacked not only the pope but also Pietrorsquos brother Girolamo Riario In that same year 1482 Sixtus proclaimed the Franciscan Bonaventura a saint (both Pietro Riario and the pope were Franciscans) and the interior decoration of the renovated Sistine Chapel was completed to symbolize the cultural religious and ideological programme of papal dominance

In its thematic structure Nicholasrsquo speech follows the ancient tradition of laudatio funebris we discern the exordium narratio (with twelve sub-units) and the peroratio The piece creatively interweaves proofs of Riariorsquos virtues (pietas magnitudino animi munificentia prudentia modestia iustitia) with a narration of his life and death Numerous thoughts and expressions of ancient authors both pagan and Christian (Cicero Plato Justin Suetonius Solinus Aristotle Pliny Aurelius Victor Seneca Plotinus Propertius Horace Terence Minucius Felix Augustine St Bernard of Clairvaux Innocent III Abbot Guerric of Igny) are in-cluded in the work but without being particularly featured Nicholas was not apt to be prodigal of his learning and reading

Nicholasrsquo oration presented a justification of Riariorsquos (and implicitly thus of the papal) policy and propaganda as well as an ideal image of the raquogood cardinallaquo in an age when the loss of the real power of this position was compensated for by increments of outer show Some thirty five years after Nicholas Paolo Cortesi was to formulate a didactic work containing instructions for cardinals (De cardinalatu


published in 1510) Cortesi like Nicolas built the ideal figure of a cardinal around a set of moral virtues particularly defending the most problematic aspects of the work of the cardinal (wealth and opulence) ndash the same that Nicholas had had to defend in his portrait of Riario

Key words Nicholas of Modruš (1427-1480) Pietro Riario (1445-1474) Sixtus IV (pope 1471-1484) cardinal papal curia Rome 15th century Renaissance humanism rhetoric laudatio funebris printing virtues didactic writing


ODE DAMJANA BENEŠE UVODNO PROMIŠLJANJE O METRIČKOM USTROJU

V l a d o R e z a r

UDK 82116342-109Beneša D Vlado Rezar 821124(4975)-189165 Filozofski fakultet Sveučilišta Izvorni znanstveni rad u Zagrebu Z a g r e b vrezarffzghr

Zbirka oda Damjana Beneše (1476-1539) koja sadrži trideset i šest tematski raznolikih pjesama osobita je po tomu što je pjesnik tih gotovo dvije tisuće stihova raquozauzdaolaquo čak petnaestorima različitim versifikacijskim modelima To su poglavito oni koje upotrebljava Horacije ali i neki Katulovi i to od uobičajenih i očekivanih asklepijadskih odnosno alkejske i safičke strofe preko nešto rjeđe alkmanske ili arhiloške sve do onih raquoegzotičnihlaquo hiponakteja kombinacije glikoneja i ferekrateja pa čak i galijamba Na primjeru potonjega članak pokušava ponuditi objašnjenje odnosa metra i sadržaja unutar zbirke rezultat upozorava da veza između odabranog versifikacijskog modela i pripadajućeg mu sadržaja nije slučajna da intertekstualnost koja je uvjetuje nije uvijek lako uočljiva te napokon da Benešin pjesnički dijalog s antikom pa onda i pjesništvo mu u cjelini nije moguće u potpunosti protumačiti bez njegove usporedbe sa suvremenim talijanskim humanističkim stvaralaštvom

Ključne riječi Damjan Beneša zbirka oda metrički ustroj galijamb Horacije Katul hrvatski humanizam talijanski humanizam

1

Dosad jedina monografija koja se bavi versifikacijskim odlikama latinske poezije hrvatskog novovjekovlja ona je akademika Branimira Glavičića objav-


ljena 2001 pod naslovom Versifikacija hrvatskih latinista1 Na reprezentativnom uzorku od četrdeset i tri autora i njihovih što tiskom objavljenih što rukom pisanih pjesničkih ogleda u najvećem dijelu iz razdoblja humanizma i klasicizma autor ove sinteze poglavito je analizirao metrička obilježja djela sastavljenih u daktil-skom heksametru odnosno elegijskom distihu Ovakav Glavičićev restriktivan interesni fokus dakako nije sporan niti neočekivan jer kao i u ostalim europskim neolatinističkim korpusima spomenuti versifikacijski modeli i u nas su nadmoćno prevladavajuća metrička forma novolatinske poezije pa s obzirom na to zaslužu-ju i naročitu pozornost2 Ipak pritom su se ndash premda ih je u svojoj monografiji autor temeljito pobrojao ndash u sjeni našli svi ostali antički metrički modeli koji su u spomenutom razdoblju bili nasljedovani na ovim prostorima Ostalo je tako možda nedovoljno naglašenim da neki od naših autora svojom versifikacijskom raznovrsnošću odnosno brojem upotrijebljenih metričkih obrazaca odskaču ne samo u okvirima nacionalne latinističke baštine nego i na razini novolatinizma kao internacionalnog književnog fenomena

2

Jedan od takvih je i Dubrovčanin Damjan Beneša (1476-1539) čija je zbirka lirskih pjesama možda i versološki najzanimljivija pojava hrvatskoga humanizma Na njezinu dosadašnju slabiju prepoznatljivost u cjelini nacionalne latinističke produkcije zasigurno je utjecala i nepovoljna recepcijska sudbina ovog literar-nog spomenika zbog koje je još i Glavičiću na pragu dvadeset i prvog stoljeća sadržaj ove zbirke bio dostupan samo u rukopisu Benešina je poezija odnedavno dostupna svima zainteresiranima u punom profilu nakon što je tiskom objavljen i drugi njegov autografni kodeks onaj s manjim pjesničkim uradcima objedinje-nima pod naslovom Poemata3 Sada kad Beneši predstoji dugo odgađan susret sa širom čitateljskom publikom ne čini se suvišnim uvodno upozoriti na neke aspekte metričkog ustroja njegova lirskog ciklusa prvenstveno na one koji zrcale utjecaj suvremene humanističke poezije na Apeninskom poluotoku

Pjesme spomenutog rukopisa ndash a njih je 185 i gradi ih tek nešto manje od osam tisuća stihova ndash sam je autor prema sadržajnom stilskom i metričkom

1 Branimir Glavičić Versifikacija hrvatskih latinista Književni krug Split 20012 Nepotpunu no prilično sugestivnu sliku pružaju statistički podatci izvučeni iz

digitalne baze tekstova hrvatskog latinizma mrežnog portala CroALa Od 265213 dosad unesenih stihova metrički ih je indeksirano 39 odnosno njih 102671 67 (68513) od tog broja su heksametri a 25 (26177) pentametri Ostatak otpada na lirske metre među kojima prevladavaju safička strofa (2142) hendekasilab (2036) i jambi (1122) Za podatke zahvaljujem kolegi Nevenu Jovanoviću

3 Damjan Beneša Poemata priredio Vlado Rezar Književni krug ndash Marulianum Split 2017

147Vlado Rezar Ode Damjana Beneše Uvodno promišljanje o metričkom ustroju

ključu razvrstao u nekoliko zasebnih cjelina one poglavito pastoralnog ugođaja i sastavljene pretežito u heksametrima njih jedanaest okupio je u knjizi ekloga (Bucholicon liber Aeglogae) one heksametarske razgovornog stila i načelno kritičkog tona njih deset objedinio je u knjizi satira (Sermonum liber Satyrae) a sto tridesetak sadržajno raznolikih ali uokvirenih pretežito formom elegijskog distiha (uz nešto falečkih jedanaesteraca jampskih trimetara i dimetara safičke i asklepijadske strofe te čistoga heksametra) raspodijelio je u tri knjige epigrama (Epigrammatum libri tres) Napokon trideset i šest pjesama tematski raznovrsnih ali formalno bliskih po tomu što su sastavljene u metrima koji se tradicionalno smatraju lirskim pjesnik je okupio u dvije knjige a same pjesme nazvao je odama (Carminum lyricorum libri duo Odae)4

Sadržajni raspon ovoga lirskog ciklusa prilično je širok Slično kao i u trima knjigama epigrama pod zajednički naslov stavljena su i autorova promišljanja o vlastitu životu i pjesništvu i pohvale prijatelja i plač nad smrću bližnjih i ne-djeljna molitva i slavljenje Blažene Djevice Marije i Krista ali i jadikovka nad raskolom unutar Katoličke crkve i poticanje kršćanskih vladara na zajednički otpor turskoj prijetnji ili pak kad se vojni savez napokon sklopi snažan prijekor upućen tim istim kršćanskim snagama zbog nedostatka solidarnosti5 Premda u određenoj mjeri izlazi iz okvira suvremene definicije termina raquoodalaquo tematska šarolikost Benešine zbirke sama po sebi iz dijakronijske književnoteoretske perspektive ipak nije problematična Naime u Benešino je doba humanistička tradicija upravo formalni element ndash dakle upotrebu metara koji se zatječu pr-venstveno u Horacijevoj zbirci Odarum sive carminum libri quattuor ndash učinila presudnom žanrovskom odrednicom lirskog pjesništva vezujući termin ode u prvom redu uz metar pojedinoga pjesničkog ostvarenja a ne kako je uobičajeno danas uz sadržaj6 Pa ako već nije neobična ta sadržajna ili bolje rečeno ugođajna neujednačenost postoji nešto što Benešinu zbirku oda uistinu čini iznimnom i to ne samo u okvirima humanističkog pjesništva na istočnoj obali Jadrana autor je svojih tisuću osamsto lirskih stihova raquozauzdaolaquo čak petnaestorima različitim versifikacijskim modelima Prevladavaju pritom oni koje upotrebljava Horacije ali dva se zatječu ekskluzivno u Katulovoj pjesničkoj zbirci

Premda su bili poznati i sporadično njegovani i u srednjem vijeku ndash npr benediktinac Metellus Tegernseensis (c 1170) u svojoj je nabožnoj poeziji

4 Za pjesnikov životopis i više podataka o sadržaju svake pojedine zbirke rukopisa usp D Beneša n dj (3) 7-38

5 Posljednje spomenuto odnosi se na sramotan nasrtaj snaga tzv Svete lige sastavljene od papinskih mletačkih i carskih brodova koji su neposredno prije i nakon poraza kod Preveze u rujnu 1538 opljačkali Lopud i Konavle Usp D Beneša n dj (3) 216-220

6 U humanističkim lirskim zbirkama odama se nazivaju i pjesme sastavljene u formi jampske epode naravno po uzoru na Horacijev Epodon liber kao i pjesme skladane u metrima što ih je u svojoj zbirci Carminum liber upotrijebio Katul napose u falečkom jedanaestercu (hendekasilabu) Suvremene pak književne teorije ne navode metar kao kriterij definicije Usp Milivoj S o l a r Teorija književnosti Školska knjiga Zagreb 1977 135-136


reproducirao baš sve Horacijeve metre ndash ti se versifikacijski obrasci učestalije upotrebljavaju tek nakon Petrarkine pjesničke poslanice Horaciju (Ad familiares 24 10) sastavljene u asklepijadskom stihu da bi do kraja petnaestog stoljeća zajedno s pripadajućom horacijevskom motivikom u punom smislu riječi nanovo zaživjeli poglavito u pjesničkim zbirkama talijanskih humanista7 Popularnosti ode kao žanra pridonijela su dakako i prva tiskana izdanja rimskih uzora Horacijeva pjesništva 1470 i Katulove zbirke 1472 o interesu publike dovoljno svjedoči da je do 1500 Horacije u Italiji tiskan čak četrdeset i četiri puta8 Među ranijim renesansnim nasljedovateljima ovog literarnog antičkog obrasca napose se ističe utjecajni poetski trojac Giovanni Pontano (1426-1503) Angelo Poliziano (1454-1494) i Michele Marullo Tarcaniota (1453-1500) djela sve trojice do početka 16 st bila su i objavljena9 I dok se Pontano u zbirci Lyra u potpunosti oslonio na safičku strofu a Poliziano svoj lirski ciklus naslovljen Odae oblikovao u safičkoj i asklepijadskoj drugoj i trećoj strofi ali i u hendekasilabima i jambima Marullo se u zbirkama Epigrammata Hymni naturales i Neniae okušao u najvećem broju različitih klasičnih lirskih versifikacijskih formi njih desetak Uz to nakon antike i Katulove pjesme o Atisu (Catul 63) Marullo je prvi pjesnik koji opet upotrebljava rijedak galijampski metar10

Premda dakle načelno objašnjiv ozračjem toga doba ipak u oči upada podatak da se i Beneša u vlastitu lirskom ciklusu sastavljanu okvirno između 1515 i 1539

7 Za srednjovjekovnu recepciju Horacija v Karsten Fri is-Jensen raquoThe Medieval Horace and His Lyricslaquo u Horace lrsquooeuvre et les imitations un siegravecle drsquointerpretation (Entretiens sur lrsquoAntiquite classique XXXIX ur Walther Ludwig) Fondation Hardt Vandoeuvres-Genegraveve 1993 257-303 O recepciji Horacija u humanizmu v Walther Ludwig raquoHorazrezeption in der Renaissance oder die Renaissance des Horazlaquo (Entretiens sur lrsquoAntiquite classique XXXIX ur Walther Ludwig) Fondation Hardt Vandoeuvres-Genegraveve 1993 305-369

8 Usp raquoHoracelaquo u The Classical tradition ur Anthony Grafton i dr Harvard University Press Cambridge - London 2010 456

9 Možda najopsežniji humanistički lirski ciklus objavio je 1497 u Brescii Francesco Filelfo (1398-1481) Naslovljena jednostavno Odae zbirka sadrži pet tisuća stihova koji grade pedeset pjesama raspodijeljenih u pet knjiga Iako i on upotrebljava veći broj različitih metričkih modela nema pokazatelja da je Filelfo imao ikakav utjecaj na Benešino lirsko pjesništvo Osim njega kao rani talijanski nasljedovatelji Horacijeve lirske poezije u literaturi se još spominju Cristoforo Landino (1424-1498) i Polizianov učenik Pietro Crinito (1475-1507)

10 Metri kojima se poslužio Marullo jesu jampski trimetar i dimetar hendekasilabi galijambi i glikoneji te asklepijadska druga i treća safička te alkejska strofa Tekstovi svih spomenutih zbirki popraćeni informacijom o metru za svaku pojedinu pjesmu dostupni su na mrežnim stranicama portala s talijanskim humanističkim pjesništvom na latinskom Poeti drsquoItalia in lingua latina (wwwpoetiditaliait) O Marullu i njegovu galijambu v David A Campbel l raquoGalliambic Poems in the 15th and 16th Centuries Sources of the Bacchic Odes of the Pleacuteiade Schoollaquo Bibliothegraveque drsquoHumanisme et Renaissance 22 (1960) 490-510


poslužio zamalo svim metričkim modelima klasičnog rimskog lirskog pjesništva Posegnuo je tako Dubrovčanin za najtipičnijim i očekivanim asklepijadskim stro-fama i to u svih pet klasičnih varijanti odnosno za alkejskom i safičkom manjom strofom pa jampskim senarom ili falečkim jedanaestercem preko rjeđe alkmanske strofe sve do metričkih oblika u latinskoj klasičnoj poeziji posvjedočenih tek jednim ili dvama primjerima hiponaktejske strofe (Hor II 18) arhiloške četvrte (ili treće Hor I 4) i safičke veće strofe (Hor I 8) odnosno ranije spomenutog egzotičnog i sasvim neočekivanog galijamba (Catul 63) ili kombinacije glikoneja i ferekrateja (Catul 34 61)11 Potpune preciznosti radi od Horacijevih lirskih metara koje je upotrijebio u četirima knjigama oda u Benešinim pjesmama izostaju samo prva (Hor I 7 28) i druga arhiloška strofa (Hor IV 7) te jonik a minore (Hor III 12) dok od Katulovih metara ako zanemarimo elegijski distih i heksa-metar nedostaju skazon (Catul 8 22 31 37 39 44 59 60) prijapej (Catul 17) te jampski trimetar (Catul 4 29 52) i tetrametar (Catul 25)12

Puno će svjetlo na ove podatke baciti tek kontekstualizacija unutar korpusa hrvatske humanističke produkcije pogotovo kad se Benešina versifikacijska ra-znolikost usporedi s pjesničkim opusom dvojice njegovih glasovitih sugrađana Prvi je poeta laureatus rimske akademije Pomponija Leta Ilija Crijević (1463-1520) On se tradicionalno smatra najvještijim versifikatorom u povijesti hrvatskog humanizma no niti respektabilan popis Crijevićevih klasičnih metara ndash koji uz prevladavajući elegijski distih i heksametar bilježi hendekasilabe jambe holi-jambe veći asklepijadej safičku strofu pa i egzotičnije glikonej anakreontik i neklasičnu kombinaciju jamba i glikoneja (Ocelle mi Ragusa) ndash ne djeluje više toliko nadmoćno kad mu se suprotstavi raznovrsnost Benešine latinske Muze Podjednako impresivan no još uvijek za čitavu trećinu uži od Benešina raspon je metara kojima se služio portugalski Židov naseljen u Dubrovniku Didak Pir (1517-1599) u njega se zatječe hendekasilab jampski senar jampska epoda druga i treća asklepijadska zatim safička alkejska alkmanska te prva i druga pitijampska strofa Nitko od ostalih humanističkih autora s ovu stranu Jadrana nije u ovom segmentu pjesničke vještine ni blizu spomenutom dubrovačkom trojcu13 Šibenčanin Juraj Šižgorić (o 1445-1509) autor prve objavljene zbirke

11 Od ukupno trideset i šest pjesama lirske zbirke trinaest ih je sastavljeno u asklepijadskim strofama (I-V) osam u alkejskoj četiri u manjoj safičkoj i jedna u safičkoj većoj četiri u alkmanskoj jedna u arhiloškoj IV (III) jedna u hiponaktejskoj te jedna u glikonejsko-ferekratejskoj strofi Na koncu tu su po jedna pjesma u jampskom trimetru falečkom jedanaestercu i galijambu Za njihov točan redoslijed u zbirci v D Beneša n dj (3) 29-30 165-222

12 Beneša se inače u trećoj knjizi epigrama poslužio još jednim tipičnim horacijevskim metričkim modelom jampskom epodom (kombinacija jampskog trimetra i jampskog dimetra) Usp D B e n e š a n dj (3) 111

13 Jedini pjesnik u povijesti hrvatskog latinizma koji je nadmašio Benešu brojem upotrijebljenih lirskih metara njegov je sugrađanin Đuro Ferić Gvozdenica (1739-1820) on je sastavljao pjesme u jampskim trimetrima i dimetrima zasebno kao i kombinirano u


pjesništva u hrvatskom latinizmu (1477) svoje je lirske pjesme ndash njih šesnaest (526 stihova) naslovljenih odama i posvećenih apostolima ndash oblikovao isključivo u safičkoj strofi14 Jednako tako i najprepoznatljiviji splitski humanisti Marko Marulić (1450-1524) i Franjo Božićević (1469-1542) kad i posegnu za lirskim metrima upotrebljavaju pretežito safičku strofu i hendekasilab15

Nema dakle sumnje Benešin versifikacijski tour de force svojim složenim metričkim ustrojem čitatelja već na prvi pogled mora zadiviti no odmah potom neizbježno nameće različita pitanja Prepisivač Antun Agić na primjer čija je loša ocjena na početku 19 st uvelike odredila daljnju recepciju Benešine književne ostavštine poglavito se nažalost pitao kako su suvremenici uopće mogli hvaliti te stihove po Agićevu mišljenju vrijedne jedino spaljivanja (versus Vulcani forna-cibus sacrandos) kad je u njima pregršt očiglednih prozodijskih propusta16 Agić je na nepravilnosti gdje je bio od volje u bilješkama uz prijepis i upozoravao a istaknuo ih je pišući o Benešinu stihotvorstvu i Glavičić utvrdivši da prozodija dubrovačkog pjesnika nije besprijekorna da u njoj ima raquodosta raznih odstupanja od klasičkoga uzusa omaški pretjeranih pjesničkih sloboda srednjovjekovnih prozodijalaquo te da raquoto vrijedi podjednako za sve njegove pjesničke sastavelaquo17

No kako se ne bi dogodilo da se od drveća kako to često biva još jednom ne uoči šuma čitatelj bi se nad gore ocrtanim versifikacijskim pothvatom prije trebao zapitati nešto drugo kakva je zapravo narav ove iznimne metričke razno-likosti Je li veza između tolikih metara i pripadajućih sadržaja pojedinih pjesama arbitrarna i manje-više u funkciji dokazivanja autorova versifikacijskog umijeća ili joj je ipak u pozadini dublja intertekstualnost koja upravo uvjetuje spoj metra i sadržaja i čini ga objašnjivim Na istom je tragu onda i pitanje je li neobično velik broj upotrijebljenih metara posljedica Benešine izravne fascinacije antičkim predlošcima Horacijem i Katulom ili je motiviran posredno tj utjecajem lirskog ciklusa ranije spomenutih humanističkih književnih preporoditelja Pontana Po-liziana i Marulla Tarcaniote

U svakom slučaju pretpostavku da se kod Beneše radi tek o školskoj vježbi ili pukom dokazivanju versifikatorskog talenta valja odmah odbaciti Ne da takvo što ne bi bilo moguće primjera radi talijanki humanist Marcantonio Flaminio

jampskoj epodi zatim u holijambima hendekasilabima glikonejima adonejima alkejskoj alkmanskoj i hiponaktskoj te petorima asklepijadskim strofama manjoj i većoj safičkoj glikonejsko-ferekratejskoj te prvoj i drugoj pitijampskoj strofi Usp B Glavičić n dj (1) 191-194

14 Uz prevladavajući elegijski distih i tek jedan primjer falečkog jedanaesterca safička je strofa metar još desetak pjesama njegove zbirke Elegiarum et carminum libri tres (ukupno 1585 stihova)

15 Marulić se još na jednom mjestu koristi i drugom arhiloškom strofom Usp Marko Marul ić Latinski stihovi priredili i preveli Bratislav Lučin i Darko Novaković Književni krug Split 2005 57

16 Usp D B e n e š a n dj (3) 14-2017 Usp B Glavičić n dj (1) 104


(1498-1550) objavio je 1515 u nježnoj dobi od 17 godina manji dio zbirke svojih lirskih pjesama pod naslovom Carminum libellus u kojoj forma ndash a riječ je o više različitih klasičnih lirskih metričkih modela među kojima je po uzoru na Marulla Tarcaniotu čak i već spomenuti versifikacijski izazovan galijamb (I 14) ndash očigledno preteže nad sadržajem18 No Beneša ne samo da je svoju zbirku oda počeo sastavljati već u zreloj životnoj dobi od četrdeset godina kontinuirano je proširujući sljedeća dva i po desetljeća sve do pred smrt nego je metrički najzahtjevnije modele pa tako i onaj galijampski vezao uz pjesme u kojima je upravo ozbiljnost sadržaja i poruke nedvojbeno bila važnija od forme

3

Naprotiv sva dosad prikupljena saznanja o naravi cjelokupna Benešina pjesničkog opusa govore u prilog tomu da bi kako u izboru tema i žanrova tako i u ovdje apostrofiranu odabiru metra valjalo tragati za katkad i teže uočljivim intertekstualnim vezama Za humanizam je takvo što posve tipično Beneša ne samo da nije skrivao svoje pjesničke modele nego se dapače trudio na njih pod-sjećati što je moguće više A da su u njegovu slučaju poetski uzori pored ostalih bili upravo i Horacije i Katul pjesnik je eksplicitno naznačio u epigramu koji je oko 1515 dakle u godinama početka sastavljanja zbirke oda uputio svojem uglednom starijem sugrađaninu benediktinskom opatu i vrsnom latinistu Ludo-viku Crijeviću Tuberonu

Ad Alesum abbatem (Epigr II 3) (Catul 21)Quotquot litore uel fuere nostro Aureli pater esuritionum Vel sunt aut aliis erunt in annis non harum modo sed quot aut fueruntCunctarum pater eruditionum aut sunt aut aliis erunt in annis Et qui quotidie referre pergisQuantos Illiricum priore secloNec nouisse latus puto lepores Istę sic oleę ocium perenne otium nemus Austri oleaeComponant tibi lęserint nec Austri (horacijevski lirski ugođaj)Vicinum nemus ut queat trapetisFoelix soluere debitum laborisNeu cęles modo de meis Camęnis

18 Sadržaj čitave zbirke dostupan je na mrežnim stranicama portala Poeti drsquoItalia in lingua latina (v bilj10) Flaminio je za tisak uz Marullove Neniae (Fano 1515) izdvojio tek deset oda (uključujući i galijampski himan Bakhu) i jednu eklogu zbirka Carmina (više od 300 pjesama) u cijelosti je tiskana tek postumno Za Carminum libellus v httpsarchiveorgstreambub_gb_hRj2DZqQDdgCpagen25mode2up (pristupljeno 23 1 2018)


Quid doctissime senseris Catullum (spominjanje antičkih uzora KatulaAn quicquam redolent Horatiumue i Horacija)Mallem hoc quam Libias utrumque et Indum

Od izbora metra sintagmi pjesničkih slika pa do samog spominjanja imena dvojice pjesničkih uzora ovaj je epigram ogledni primjer humanističke intertekstualnosti odnosno još od Petrarke uspostavljena dijaloga s klasičnom antikom u doslovnom i prenesenom smislu Sličnih primjera izravna nasljedovanja klasičnih rimskih pjesnika u Benešinoj je poeziji mnogo a slikovito o ozbiljnosti njegova pristupa humanističkom zanatu govore i parafraze Tibula i Marcijala kojih se kako sam navodi latio na Erazmov poticaj u djelu De verborum copia iz 1512 i to vježbe radi19

Ipak ovakva mjesta ne bi smjela navesti čitatelja da višeslojnu intertekstu-vakva mjesta ne bi smjela navesti čitatelja da višeslojnu intertekstu-višeslojnu intertekstu-šeslojnu intertekstu-eslojnu intertekstu- intertekstu-intertekstu-alnost Benešine poezije tumači svodeći fokus samo na neposrednu usporedbu njegova pjesništva s rimskim klasicima Mnogi su pokazatelji da se Benešin dijalog s antikom nerijetko odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- antikom nerijetko odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre-antikom nerijetko odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- nerijetko odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre-nerijetko odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre-odvija posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre-posredno kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre-kroz literarnu komunikaciju s djelima suvre- literarnu komunikaciju s djelima suvre-literarnu komunikaciju s djelima suvre- komunikaciju s djelima suvre-komunikaciju s djelima suvre- s djelima suvre-s djelima suvre- djelima suvre-djelima suvre- suvre-suvre-menih humanističkih trendsettera Koje je od njih on osobno uzeo kao putokaz i koji je zapravo ključ tumačenja intertekstualnosti dobra dijela njegove poezije natuknuo je u epigramu III 14

De poetis nostrę aetatis (Epigr III 14)Quos iam magis commendo plurisue ęstimoVatum meę aetatis nec exiguus licetHorum numerus at cęteris quos pręferoGraius Marullus tum tametsi animoque eiIam nil amico litteratus Angelus Florentia nobis profectis obuiiPontanus Acciusue Sincęrus simulSecerno solos cęteris hos omnibus

Dakle uz ranije spomenuti lirski trojac Pontano ndash Poliziano ndash Marullo ovdje je istaknut i Jacopo Sannazaro (Accius Sincęrus 1458-1530) pod čijim je neos-pornim utjecajem Beneša zagazio u modificirani žanr bukolskoga pjesništva pa i sam sastavio ribarsku eklogu Alieuticon20 Popis preferiranih autora moglo bi se proširiti s još nekoliko imena u najmanju ruku onim Girolama Vide (1485-1566) autora kršćanskog epa vergilijanske intonacije Christias za kojim se Beneša poveo u sastavljanju vlastitoga spjeva De morte Christi ili onim Baptiste Mantovanca

19 Usp D Beneša n dj (3) 282-317 20 Usp D Novaković raquoRani odjek Sannazara u hrvatskom latinizmu Alieuticon

Damjana Benešelaquo u Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću Studi di Italianistica e di Comparatistica in Onore di Mate Zorić ur Sanja Roić Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zagreb 1999 401-411 Za tekst pjesme Alieuticon (Epigr III 24) v D Beneša n dj (3) 108-111


(1448-1516) čije je pjesništvo u prozi hvalio a u stihu vježbe radi parafrazama oponašao21

No na oblikovanje Benešina lirskog ciklusa presudno je dakako utjecao već više puta spominjani humanistički lirski trojac Dovoljno je spomenuti primjer jedne od prvih oda u zbirci kojom je Beneša u jambima ožalio smrt sina Paskala pa da odmah postane jasno kako je u izboru metra presudilo to što je jampskom zbirkom pjesama smrt svojega sina Lucija dvadeset godina ranije ožalio njegov literarni uzor Giovanni Pontano22 Dapače usudili bismo se pretpostaviti da je Benešin projekt lirskoga ciklusa i započet upravo kao reakcija na slične lirske ci-kluse što su ih prije njega oblikovali talijanski humanisti i to ponajprije Marullo Za realizaciju ideje o vlastitom lirskom ciklusu Beneši tako ne bi bile važne samo 1470 i 1472 godine prvotisaka Horacija i Katula nego možda još i više 1497 kad je tiskana većina Marullovih pjesama pa 1498 kad je objavljen Poliziano (Opera omnia) 1505 kad je tiskan cjelokupan Pontanov pjesnički opus ili čak godina 1515 kad je postumno objavljen ostatak Marullove poezije (Neniae u lirskim metrima) u istom svesku s ranije spomenutom Flaminijevom lirskom zbirkom23 Pritom prvenstvo Marullove zbirke ne bi proizlazilo isključivo iz okolnosti da je od trojice spomenutih njegovo pjesništvo objavljeno prvo i to upravo na pragu Benešine punoljetnosti kad je već trebao dovršiti formalno humanističko obra-zovanje i vjerojatno započeo oblikovati vlastitu pjesničku osobnost Možda je još važnija činjenica da je od tri spomenuta lirska ciklusa onaj Marullov metrički najraznovrsniji i kudikamo tehnički najizazovniji a sve što dosad o Benešinim literarnim nastojanjima znamo ukazuje na to da je volio prihvaćati izazove pri-lagođavanja različitim žanrovskim obrascima i dokazivati da se može uspješno nositi i s onim najzahtjevnijima

4

Ovakvo promišljanje o predlošcima za metrički ustroj Benešine lirske zbirke podupire slika ndash dakako tek djelomična ali prilično sugestivna ndash oblikovana anali-zom onih dijelova njegove poezije koji su u versifikacijskom pogledu tehnički naj-obilježeniji a samim time i najuočljiviji Posebno je u tom smislu indikativna jedna od posljednjih pjesama koje je sastavio ispjevana u egzotičnom galijampskom metru (Od II 16) Naime metar je to kojim su se u rimskoj antici poslužili samo

21 O Vidinu utjecaju na Benešino oblikovanje vlastita epa v D Beneša De morte Christi priredio V Rezar Ex libris Zagreb 2007 40-93 Za Benešine parafraze ekloge Baptiste Mantovanca v D Beneša n dj (3) 33-34 283-299

22 Usp D Beneša n dj (3) 168-169 Od I 423 Upravo 1515 Beneša se nakon godina izbivanja iz grada konačno skrasio u Du-

brovniku i koliko je moguće naslutiti iz sadržaja pjesama s početka zbirke oda upravo je tada započeo skladati svoj lirski ciklus


Katul Varon i Mecenat od novovjekovnih mu pjesnika prvi ponovno udahnuo život upravo Marullo (Hymn I 6) a u hrvatskom ga latinizmu nakon Beneše više nije ponovio baš nitko24 Stručna će literatura ustvrditi da su specifična prozodijska ograničenja ove izvorno grčke metričke forme uzrok njezine rjeđe pojavnosti u latinskom a da je dodatnu odbojnost kod autora kršćanskog novovjekovlja izazva-la uska povezanost metra s tematikom orgijastičkog kulta božice Kibele napose Katulov motiv Atisova lišavanja muškosti25 Zbog toga je pokušaja galijampskog pjesništva i u europskom humanizmu iznimno malo ndash uz već spomenute pjesnike u tom metru skladaju još samo petorica humanista među njima glasoviti Giulio Cesare Scaligero (1484-1558) i Marc Antoine Muret (1526-1585) ndash i gotovo su sva djela sasvim izvjesno po uzoru na pionirski Marullov ogled uobličena u himne u čast kojega mitološkog božanstva poglavito Bakha26

raquoGotovo svalaquo Beneša naime ne slavi poput ostalih antički simbol razuz-danosti i uživanja niti bilo koji drugi mitološki lik nego se svojom galijampskom pjesmom koju iskrivljeno i podosta zbunjujuće naslovljava Coliambum u tonu budnice pomiješane s naricanjem obraća nikome drugom doli ndash svetom ocu Pavlu III (1534-1549)27 Ni prvi ni posljednji put Dubrovčanin nas iznenađuje neobič-

24 Za tekst Benešina galijamba v D Beneša n dj (3) 213-21625 D A Campbel l n dj (10) 490-49226 Po uzoru na Marullov i Flaminijev himan Bakhu skladao je Giorgio Anselmi Nipote

(1459-1528) vlastitu galijampsku pjesmu (Hymnus Stupori) koja je objavljena 1526 u njegovoj pjesničkoj zbirci Epigrammaton libri septem (Parma) Kronološki slijedi Katulom obojen galijamb Pytis Gianbattiste Pigne (1530-1575) iz 1553 (Carminum libri quattuor Venecija) pa Muretov marulovski intoniran galijampski himan Bakhu iz 1554 (Catullus et in eum commentarius Venecija) najcjenjeniji od svih humanističkih galijamba Manje uspio Scaligerov galijampski himan Bakhu skladan je vjerojatno u isto vrijeme no objavljen je tek 1574 (Poemata Heidelberg) Niz završava kratkom galijampskom pjesmom Pietra Valeriana (1477-1558) u kojoj se pjesnik obraća vlastitoj duši pjesma je objavljena 1608 (Delitiae poetarum Italorum Frankfurt) pedeset godina iza autorove smrti Svi tekstovi dostupni su na mrežnom portalu Poeti drsquoItalia in lingua latina (v bilj 10) Za metričku i sadržajnu analizu svakoga pojedinoga galijamba izuzevši Benešin v D A Campbel l n dj (10) 490-510

27 Spomenuti nes(p)retan naslov izazvao je prepisivača Agića da još jednom iskaže svoje nezadovoljstvo Benešinom versifikacijskom vještinom Choliambum inscripsit hoc opusculum Benessa quod carminis genus idem est cum scazonte rectius inscripsisset Galliiambum at in neutro hoc genere ueras metrorum leges seruauit Si omnia errata indicare uellem omnis prope uersiculus sua censura indigeret at me tanta praeditum non esse patientia ultro fateor Usp D Beneša n dj (3) 222 Inače metrička struktura galijamba i u njegova je uzora Marulla također prepuna prozodijskih nepravilnosti Campbell utvrđuje da su od šezdeset i jednog stiha pjesme samo tri sastavljena u skladu s Katulovim metričkim obrascem a Muret će u komentaru uz Katula u obranu svojeg prethodnika reći da je Marullo na raspolaganju imao slabo pripremljeno izdanje Katulovih pjesama koje je vrvilo pogrešnim čitanjima tako da zapravo nije ni mogao točno shvatiti zakonitosti tog egzotičnog metra Usp D A Campbel l n dj (10) 494 500


nim izborom i odmakom od očekivanih prikladnijih rješenja No tako je samo na prvi pogled Naime tema ove poduže pjesme ndash čini je 117 stihova ndash vapaj je pjesnikov pred nadiranjem luteranske heretičke pošasti kojoj na put može stati jedino Sveti Otac Pa kad Beneša zavapi Pater euge nunc reducens eadem ad stabula gregem Mediusque res componas tulerisque dissidium jasnijim postaje zašto je za poziv papi na suprotstavljanje hereticima naš pjesnik izabrao upravo ovu vrlo obilježenu metričku formu tȁ upravo je riječ Pater izraz koja dominira Marullovim himnom Bakhu Ovaj je bog poznato je u rimskoj književnosti između ostalog nazivan i Liber Pater pa onda i samo Pater (Otac) i upravo ga tako u početnom stihu galijampskog himna oslovljava i Marullo Agedum canite patrem Thespiades mihi Bromium Tu je dakle skrivena sadržajna i metrička poveznica tu je raquookidačlaquo za nasljedovatelja da posegne za formom predloška jer i on se obraća svetoj osobi i on zaziva Oca i on ga višekratno apostrofira riječju Pater Dakako izboru metričkog modela dodatno je morala pripomoći činjenica da se i u klasičnoj Katulovoj verziji i u svim kasnijim novovjekovnim preradama njegova galijamba pa tako i u onoj Marullovoj termin furor (bijes) vezan uz orgijastičku prirodu kulta pojavljuje višekratno u raznim izvedenicama (furibundus furens) dovoljno da tako dočaranu atmosferu razuzdana ponašanja u antičkom mitološkom univerzumu Beneša poveže sa zlokobnim i gotovo orgi-jastičkim ozračjem koje u njegovu svijetu stvara Luterovo krivovjerje i opiše je za to od antike primjerenim galijambima

Modo nexu fraus tamen quo mala quęsiit aditum Quid hic oro cerno demum sacra lux unde Furiis28

I još

Furiosus at perinde perimit placita PatrumBona cuncta diruitque grauis dum petit improbosVitiumque non emendat satis ut pateat et hincLuteri motus recentes opus esse Diaboli29

Ipak bilo kakvu dvojbu je li se Beneša u krojenju galijamba ugledao više na Katulov ili Marullov poetski predložak otklonit će na posljetku podudarnost koju u Benešinim stihovima uočavamo u odnosu na barem dvije klauzule iz Marullova himna

Marullo Sensere primi cui cessit terrigena cohors (v 31)Beneša Suo posse tam execrata fidei et reproba cohors (v 56)Marullo Salve benigne lychnita deum et pater hominum (v 58)Beneša Vacat ecce gloriari proh deum fidem et hominum (v 87)

28 Od II 16 18-1929 Od II 16 28-31


5

Na koncu umjesto zaključka ndash nekoliko misli o mogućoj perspektivi proučavanja ove dosad najzapostavljenije veće pjesničke cjeline hrvatskoga humanizma Prikazana analiza metričkog ustroja jedne od pjesama Benešina lirskog ciklusa ponudila je rekonstrukciju književnog postupka kojim je autor smišljeno povezao metar sa sadržajem pjesme Učinio je to nema sumnje komunicirajući s klasičnom antikom posredno a medij je pritom bila književna interpretacija iz pera omiljena suvremenog pjesnika Na tragu ovakva pristupa detaljna filološka analiza lirskih korpusa autora koje je dubrovački pjesnik istaknuo kao uzore mogla bi ranije izneseno načelno razmišljanje o prirodi metričkog ustroja njegove lirske zbirke pretvoriti iz dojma i pretpostavki u dokazima potkrijepljene činjenice pritom bi očekivano interpretacijski potencijal uočenih podudarnosti i nadišao sam okvir metričkog segmenta Benešina opusa Dotad već i ovaj ogledni pokušaj objašnjenja odnosa metra i sadržaja upozorava da veza između odabranog versifikacijskog modela i pripadajućeg mu sadržaja u Benešinoj lirskoj zbirci nije slučajna da intertekstualnost koja je uvjetuje nije uvijek lako uočljiva te napokon da Benešin pjesnički dijalog s antikom pa onda i pjesništvo mu u cjelini nije moguće u potpunosti protumačiti bez njegove usporedbe sa suvremenim talijanskim humanističkim stvaralaštvom


V l a d o R e z a r

THE ODES OF DAMIANUS BENESSA INTRODUCTORY CONSIDERATIONS ABOUT

THE METRICAL ORGANISATION

The poetry of Damianus Benessa (1476-1539) became quite recently acces-sible to the general reading public in its full extent after the printed publication of his second autograph codex which contains minor poetic works brought to-gether under the title Poemata The poems of this manuscript ndash there are 185 of them comprising something fewer than eight thousand lines ndash were classified by the author himself in terms of their contents style and meter into a number of separate units He put those of a pastoral mood and composed in hexameters into the book of eclogues (Bucholicon liber Aeglogae) a book of satires (Sermonum liber Satyrae) consisting of hexameters in colloquial style and a tone in principle critical a large number diverse in contents but linked mainly by the form of the elegiac couplet were distributed in three books of epigrams (Epigrammatum libri tres) Finally the poet put thirty six poems that were diverse in contents but close to each other by being composed in meters traditionally considered lyrical into the remaining two books of his manuscript calling the poems odes (Carminum lyricorum libri duo Odae)

The fairly wide range of topics of this collection which put under a common title the authorrsquos views on life and poetry his sorrow for the death of loved ones as well as the celebration of Christ and inducements to Christian rulers to make joint resistance to the menace of the Ottomans a plaint over the schism within the Catholic Church and a sound censure of the want of Christian solidarity is not in itself a problem for the humanist tradition actually made the formal element ndash the use of Horatian meters ndash the crucial generic determinant of lyrical poetry What is however striking and exceptional in this collection of odes not only within the framework of humanist poetry on the eastern coast of the Adriatic is that Benessa raquoreined inlaquo these almost two thousand lines with as many as fifteen different models of versification on the whole those used by Horace but some that we can find in Catullus in a range from the usual and expected Asclepiadean or Alcaic and Sapphic stanzas the somewhat rarer Alcmanian and Archilochian to the very exotic the Hipponactean stanza combinations of Glyconic and Pherecratean and finally even Galliambics Such a diversity of versification is not shown even by the poetry of the most highly praised local humanist master of verse Benessarsquos teacher Aelius Lampridius Cervinus and it is not typical even of the poetry of Italian humanism

The question arises then as to what exactly the nature of this extreme metrical variety is Is the connection among the meters and the pertaining contents of the given poems arbitrary only and present more or less just to show off the authorrsquos


skill in versification Or is there in the background some deeper intertextuality which conditions the combination of meter and content and makes it explicable Along the same lines is the issue of whether the uncommonly large number of meters used is the direct consequence of Benessarsquos fascination with the ancient models Horace and Catullus or whether he was motivated indirectly by the influence of the lyrical cycles of humanist literary revivalists Giovanni Pontano (1426-1503) Angelo Poliziano (1454-1494) and Michele Marullo Tarcaniota (1453-1500)

Taking as an example an analysis of a poem in Galliambic meter the paper offers a model for the interpretation of the relation between meter and content in Benessarsquos lyrical collection The outcome shows that the connection between the selected versification model and its content is not accidental and that the intertex-tuality that conditions it is not always easy to spot and finally that Benessarsquos poetic dialogue with antiquity and so his poetry as a whole cannot fully be explained without comparing it with contemporary Italian humanist work

Key words Damianus Benessa collection of odes metrical organisation Galliambics Horace Catullus Croatian humanism Italian humanism

DIGITAL ANALYSIS OF PLACE NAMES IN DE RAPTU CERBERI

A l e x S i m r e l l

UDK 8211634209Bunić J81rsquo37321 Alex Simrell Professional paper University of Zagreb arsimr16gholycrossedu

Towards the end of the 15th century Jakov Bunić published the oldest epic poem in Croatian literature De Raptu Cerberi Presenting Hercules as a figure of Christ Bunić combines Catholic symbolism and ancient mythology Part of the mythological ornatus are references to places both real and imaginary We wanted to study these references To do so we considered five aspects of each place reference its raquoplacenesslaquo (the level of certainty that a word marks a place) lemma morphology and reference to the space and time of the external world All of our annotations are connected in a digital framework so it possible to focus on the interesting cases What are all the examples of a real place in an imaginary time What morphological patterns exist in multiword expressions What does the underworld consist of for Bunić These are just a few of the possible research questions we can now begin to answer

Keywords Jakov Bunić De Raptu Cerberi digital analysis placeness lemma morphology space time

For the benefit of those readers who may not be familiar with Bunić and De Raptu Cerberi I will provide a very brief background Jakov Bunić also known by his Latin name ndash Iacobus Bonus Racusaeus was from an important family in Dubrovnik Writing in Rome at the end of the 15th and beginning of the 16th centuries Jakov Bunić published his famous work De Raptu Cerberi As the title clearly indicates this epic tells the story of Herculesrsquo twelfth labor to capture Cerberus from the underworld Consisting of about 1000 lines of Latin hexameter this poem is divided into three books Book I includes an invocation of the muses a description of the place where Hercules entered the underworld and


the first description of Cerberus Later in the book Hercules watches a procession of shades Among them is Hylas one of his old companions They have a long conversation in which Hylas describes how he was abducted by water nymphs In book II Hercules encounters Charon who takes him across the river to the palace of Dis the god of the underworld Next Hercules subdues Cerberus with chains and his club When he enters the palace there is a description of the circles of the underworld and of Herculesrsquo interaction with Dis Book III is a bit different It begins with the creation of the universe from Chaos In this book Bunić writes about the separation of light and darkness good and evil and fate At the end of the book Hercules successfully brings Cerberus out of the underworld to Corinth and is praised for all his accomplishments

Bunić was very familiar with ancient mythology and it shows in his writing There are numerous references to both real and imaginary places We a team of people at the University of Zagreb wanted to study these references and were able to do so through a Pelagios Commons Resource Development grant We consi-dered five aspects of each place reference its raquoplacenesslaquo (the level of certainty that a word marks a place) lemma morphology and reference to the space and time of the external world Next I will describe in more detail the information we collected for each place reference and what we can do with that information

The first aspect we considered is what we call raquoplacenesslaquo Typically we think of the concept of place as being binary ndash something either is or is not a place Some references are obviously not places (eg Alcides refers to Hercules as the descendant of Alceus) and other references clearly point to a physical place (eg Aetna refers to a volcano in Sicily) We can also have a well-defined concept of a place We cannot point to Acheron on a modern world map but we can agree that it was understood to be a river in the underworld These are the simple cases but other references can be more complicated

In our edition of the text words that referenced places were capitalized This made it easy to generate a list of potential place name references with a computer script We manually went through this computer-generated list and assigned each word a raquoplacenesslaquo or what we called an raquoestlocuslaquo value We came up with five possible categories raquoEstlocus0laquo is for words that definitely do not refer to a place raquoEstlocus1laquo is for simple cases of physical places or well-defined concepts of places as described above with Aetna and Acheron raquoEstlocus2laquo designates a multi-word reference to a place This is used for phrases such as raquoAcherontis ad amneslaquo Here we are still talking about the Acheron river which qualifies as a place but this time we have a place name adjective and a noun that make up the reference together raquoEstlocus3laquo is used for rhetorical references to places using figures of speech Consider the following example Dixerat et medios sol feruentissimus axes Igniferis calcabat equis et lampade recta Aethiopas duplices axemque uidebat utrumque (3 294-296) The sun went to see the raquodouble Ethiopianslaquo (these would be the eastern and western ones according to Homer

161Alex Simrell Digital Analysis of Place Names in De Raptu Cerberi

(Od 1 21-25)) Here we have a metonymic gens pro loco reference to a place The final category raquoEstlocus4laquo is reserved for special cases We used this category of scholarly caution whenever we come across complicated references that we want to revisit Many of the examples in this category seem to simultaneously refer to a person and a place In the following example raquoThracius ad sedes Erebi descendere uates Si potuithelliplaquo (2 109-110) it is not entirely clear whether Erebus refers to the god of darkness or to the underworld itself

We also collected data about the lemma and morphology of each place reference Using the lemmata in combination with our other data (which will be described in the next section) we can write a computer script to see whether there are examples of a single place referenced by multiple names The morphological data could be useful in a study of multi-word place references What are the possible combinations of nouns and adjectives in different cases and which combinations appear most frequently These are just some examples of how we could use these data We will think of more ways to use this information but the important point is that we have this as part of our resource for future research Sometimes it is good to start with a research question and to think about what you will need to answer it Other times it is good to think about what questions you can ask and answer or at least begin to answer with the data you already have We are building a collection of annotations that will be used as a resource for future researchers Although we do not know what questions they will ask we believe it is much better to have access to information you do not need than to not have information you do need Since all our annotations are in a digital format researchers will not have to worry about being overwhelmed by too much information They will be able to view only the annotations they want to see

The fourth aspect we considered is the reference to space of the external world Although we could not point to every one of these place references on a standard map for many of them we could and we did We linked our place referen-ces to the Pleiades gazetteer which contains the coordinates of many ancient places based on data from the Barrington Atlas Instead of linking imaginary places such as those in the underworld to coordinates on a map we linked these references to their corresponding Wikidata entries because they are still well-defined concepts of places and should be linked in some way These stable references to wikipedia articles are great for citation purposes

Finally we considered the reference to time of the external world It is difficult to talk about places without also talking about time Usually a place reference is connected to not only a specific place but a specific place at a specific time Since space and time often cannot be separated each of our place references belongs to a period Throughout history borders change If we are talking about Rome we also need to know the century Another factor to consider is that different cultures have their own way of dividing history into different periods The Renaissance did not happen at the same time in every place To address the complexity of defining


periods we linked our place references to the Period 0 database which contains scholarly definitions of periods for many different cultures This was very useful but it did not solve another problem for many of the places in De Raptu Cerberi How do we handle imaginary periods of mythological events

There were no defined imaginary periods in the Period 0 database To solve this problem I proposed my own periods Although some people have tried I did not think it would be productive to try to assign dates to mythological events however a relative chronology definitely exists within ancient mythology I divi-ded mythological history into six broad periods Period 1 starts with the formation of the world from Chaos and ends with the birth of the Titans Period 2 begins when Chronos overthrows Ouranos and continues to the birth of the Olympian gods In Period 3 Zeus overthrows Chronos Prometheus gives fire to mankind and Pandora opens her box containing all the evils of the world Period 4 includes the Zeus flooding the earth the Oedipus cycle the story of Orpheus and Eurydice and the twelve labors of Hercules Period 5 contains the beauty contest the Trojan war and the capture of Troy Period 6 includes Odysseusrsquo journey back to Ithaca and Aeneasrsquo quest to found Rome It would not be a good idea to have more specific periods than this because there are variances in the chronology of specific events depending on the source

As one would expect most of the place names in De Raptu Cerberi about 90 of them belong to Period 4 which includes all twelve labors of Hercules This was expected since the story is focused on Herculesrsquo twelfth labor Since the periods are broad there are examples of references to a different time which happens to fall within the same period such as when Hylas describes how he was abducted by water nymphs We know that these events did not occur at the same time but the time difference is not huge when we think about all the time between the creation of the world to the founding of Rome In addition to the references that are outside the main mythological period for this story there are also place references that belong to a category not yet mentioned references that are outside of time such as those in similes which could be relevant for any or all time

After a few rounds of reviewing the place annotations with revised definiti-ons and better understanding there are currently 24 examples of place references outside of Period 4 The following numbers may change slightly after future rounds of review but it should be noted that we automatically record the date and time each annotation is made If we change our mind or our definitions of a certain category we know which annotations are accurate as of which date Of the 24 examples outside the main mythological period three belong to Period 6 containing the events of the Trojan war six belong to Period 1 including the beginning of the world there is one reference to Virgil calling him the raquoAndean prophetlaquo pointing to his birthplace ndash this belongs to the corresponding period of Roman history in a header outside the main body of text there is a reference to a bishop of Naples belonging to the period of Renaissance Italy the remaining


thirteen examples are classified as being outside of time similes in which time is irrelevant or inapplicable There are also some lemmata which occur with two periods In addition to appearing in the main Period 4 instances of Achelous Aetna and Oceanus belong to the period of being outside time and instances of Acheron Olympus and Orcus belong to Period 1 the creation of the world

Thousands of annotations have been recorded already and more will be added in the future ndash many more than any human could hope to study Since all the data are collected in a digital database we can write queries to isolate only relevant information for our questions We can search for all the examples of imaginary places in a real time and see whether there are examples of imaginary places in a real time We can ask what does the underworld consist of for Bunić by studying all the places he includes and noting which ones are absent Since the results of our queries are produced by computer programs they are not only much faster but also much more reliable than a human trying to do the same thing Now we have this database of annotations as a resource We can think about the information we have available to us and what other questions we can ask and begin to answer with that information

Resources

One can browse all of our annotations here httpcroalaffzgunizghrbasexcp-loci-idurnctscroalabunic02croala1761880croala-lat2w

One can find a more detailed description of why and how we did everything in the annotation process on our GitHub page httpsgithubcomnevenjovanoviccroala-pelagios



DIGITALNA ANALIZA IMENA MJESTA U BUNIĆEVU EPU DE RAPTU CERBERI

Da bismo proučili brojne reference na mjesta što ih sadrži ep Jakova Bunića Otmica Kerbera uzeli smo u obzir pet vidova svakog spomena mjesta njegovu raquomjesnostlaquo (stupanj sigurnosti da se u djelu označuje mjesto) lemu morfologiju te odnos spram prostoru i vremenu izvanjskog svijeta Odredili smo općenita mitološka razdoblja i proveli neke druge prilagodbe radi obradbe imaginarnih mjesta kao što su ona u podzemnom svijetu Tisuće anotacija okupljene su u bazi podataka koja će se dalje uvećavati i postat će korisnim izvorom budućim istraživačima Ta baza neće samo olakšati odgovore na postojeća pitanja nego će omogućiti da se razmišlja o tome kakva se nova pitanja i odgovori mogu pronaći na temelju već dostupnih podataka

Ključne riječi Jakov Bunić De raptu Cerberi digitalna analiza mjesnost lema morfologija prostor vrijeme

NEPRILIKE PRILIKOM UTVRĐIVANJA IZVORNOSTI PIŠČEVE KNJIŽEVNOJEZIČNE UPORABE

U VARIJANTNOJ TEKSTNOJ PREDAJI

A m i r K a p e t a n o v i ć

UDK 8211634281 Amir Kapetanović Pregledni rad Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Z a g r e b akapetanihjjhr

U prilogu se raspravlja o priređivačkim istraživačkim izazovima vezanim uz tekstove opuse koji nisu sačuvani u idealnom stanju i obliku tj u situaciji kada iz vrela nije jasno kakva je točno bila autorska volja u nekom tekstu Takve neprilike često prate istraživanja i izdavanje tekstova starih pisaca hrvatskih i to ponajvećma zato što ima malo (ili uopće nema) autografa i izdanja tiskanih za piščeva života S obzirom na to da ni jezik ni ortografija dopreporodnih hrvatskih pisaca nisu bili ni implicitno ni eksplicitno normirani (ujednačeni) pa čak ni unutar određenoga kruga teško je samo na temelju varijantnih tekstnih vrela utvrditi značajke njihove književnojezične uporabe U ovom prilogu analiziraju se neke takve situacije i konkretni primjeri

Ključne riječi stari hrvatski pisci hrvatski jezik tekstologija varijantna tekstna predaja uspostava teksta

1 Uvod

Da bismo (ponovno) uspostavili i interpretirali neki tekst potrebno je raskrivati ne samo povijest teksta (kako je tekst u fazama nastajao) nego i povijest prenošenja teksta (u kojim je sve vrelima sačuvan koja ga vrela bolje a koja lošije prenose koja su vrela međusobno bliska koja su vrela bliža ili dalja od


autografa ako autograf nije sačuvan što se najčešće prikazuje shematično u obliku genealoškoga stabla) Tomu se može priključiti osobito ako je riječ o tekstovima starim iili teško čitljivim i raquotrećalaquo povijest povijest čitanja teksta (na primjer kako se čitao tekst Baščanske ploče od I Črnčića do B Fučića1)

Tkivo teksta je raquoživolaquo promjenjivo prilagođuje se vremenu prostoru ljudima raquoživilaquo u različitim inačicama Prije požara 47 g pr Kr u Aleksandrijskoj knjižnici i Muzeju bile su nakupljene brojne varijante različitih tekstova iz cijeloga onda poznatoga svijeta2 Iz usporedbi različitih tekstnih inačica začeta je kritika teksta i filologija Metode kritičke obradbe i priređivanja teksta počele su se razvijati u sklopu klasične filologije3 a od 19 stoljeća one se prenose uz neke prilagodbe vernakularnim tekstovima na neofilologije (germanistiku romanistiku slavistiku4) Jedna od bitnih razlika u kritičkom preispitivanju tekstova na latinskom i hrvatskom jest to što hrvatski jezik dobiva svoje općenacionalne jezične i ortografske norme tek u 19 stoljeću Prije toga postojalo je nekoliko hrvatskih regionalnih (dijalektno obojenih) književnojezičnih varijeteta koji ne samo da nisu bili međusobno usklađeni nego ni u jeziku pisaca koji su pripadali istom krugu nije bilo općeprihvaćenoga jezičnoga uzusa Stoga je potrebno raspravljati o teškoćama i neprilikama pri priređivanju dopreporodnih hrvatskih tekstova i njihovih vrela To pitanje bitno je u tekstološkom istraživanju i priređivanju teksta nakon recenzije odnosno u fazi egzaminacije

2 Nenormiranost ortografije

Tradicionalni slovopisi dvaju slavenskih pisama bili su prilično uređeni pa istraživanje priređivanje tekstova pisanih ćirilicom i glagoljicom ne prate neprilike kao kod tekstova na hrvatskim dopreporodnim latiničnim slovopisima

1 Prikaz povijesti čitanja Baščanske ploče v u Branko Fučić Glagoljski natpisi JAZU Zagreb 1982 46ndash59 U izdanjima hrvatskih dopreporodnih tekstova korisno je premda nije uobičajeno naći podatke o povijesti čitanja teksta to jest o tom kako se u pret-hodnim (relevantnijim) izdanjima tumače (transkribiraju) određena mjesta jer priređivači istoga teksta ne samo da mogu birati različito iz nekoliko vrela nego mogu i različito tumači-ti (transkribirati) tekst iz istoga vrela a u traženju rješenja donose kadšto i svoje konjekture Njihova priređivačka rješenja ako ih i ne prihvatimo mogu navesti na neko bolje rješenje

2 Poznato je da su se u aleksandrijskoj luci plijenili rukopisi pronađeni pretragom brodova originali bi bili zadržani u Aleksandrijskoj knjižnici a vlasnicima bi se vraćali na brzinu načinjeni njihovi prijepisi O tome v Aleksandar St ipčević Povijest knjige Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb 1985 111

3 O tom v npr Widu-Wolfgang Ehlers raquoAntike und klassisch-philologische Editi-O tom v npr Widu-Wolfgang Ehlers raquoAntike und klassisch-philologische Editi- Ehlers raquoAntike und klassisch-philologische Editi- raquoAntike und klassisch-philologische Editi-onsverfahrenlaquo u Hans-Gert Roloff (prir) Geschichte der Editionsverfahren vom Altertum bis zur Gegenwart im Uumlberblick Berlin 2003 9-35

4 O Jagićevu doprinosu hrvatskoj i slavističkoj kritici teksta v Amir Kapetanović raquoJagićeva kritika teksta u hrvatskom i europskom kontekstulaquo Filologija 48 2007 65ndash77

167 A Kapetanović Neprilike prilikom utvrđivanja izvornosti piščeve književnojezične hellip

Dobro je poznata činjenica da se tek u 19 stoljeću nakon Gajeve reforme latinice (1835) i uz nekoliko kasnijih dopuna i prilagodbi uspostavlja slovopisna norma a pravopisna još kasnije između Partaševa (1850) i Brozova (1892) pravopisa To pak znači da do 1835 nalazimo prilično ortografsko šarenilo u kojem se isprva teško snaći Atomizam staroga Maretićeva prikaza5 primjene latinice više zbunjuje nego što pomaže da se uoče neke regionalne istosti i razlike Unatoč tomu moguće je razlikovati dvije primorske i dvije kontinentalne hrvatske dopreporodne latinične prakse6 ali samo načelno prema uporabi nekih specifičnih grafema7 Dubrovačka i dalmatinska dopreporodna latinica isto bilježe ļ i ń (na talijanski način obično ltglgt i ltgngt) ali se najlakše međusobno razlikuju po označivanju fonema c z i ž U Dalmaciji je nekoć najčešće c = ltcgt (sarce) ili ltccedilgt (sarccedile) z = ltzgt (uzdah) ž = ltxgt (xiu)8 a u Dubrovniku c = ltzgt (oza) z = ltſgt (suſe) ž = ltſcgt ili ltſggt (ſcivot)9 Dvije kontinentalne prakse kajkavsku i slavonsku povezuje pretežito isto bilježenje ļ = ltlygt i ń = ltnygt ali razlikuju se po bilježenju nekih fonema na primjer u kajkavskom slovopisu najčešće je c = ltczgt (praſzecz) č = ltchgt (muchech) s = ltſzgt (praſzecz) š = ltsgt ili ltſsgt (kuchiſs) ž = ſ10 a u Slavoniji c = ltcgt (gorice) č = ltcsgt ili ltcſgt (grancſica) s = ltſgt (ſvakoj) š = ltscgt ili ltshgt (shtuju) ž = ltxgt (xeli)11 Govorimo dakle o najčešćoj uporabi koja ne obuhvaća sve pisce tih regija kroz stoljeća Već i iz ovako pojednostavnjenoga prikaza regionalne uporabe vidi se da su se neki fonemi označivali uz pomoć nekoliko grafema (istodobno ili u različitim razdobljima) pa je u slučaju varijantne tekstne predaje bez autografa nemoguće uspostaviti tekst originalnom (starom latiničnom) ortografijom tako da kombiniramo podatke iz različitih mlađih prijepisa jer su se slovopisno-pravopisne navade prepisivača

5 Tomo Maret ić Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima Djela JAZU IX JAZU Zagreb 1889 V također Vatroslav J a g i ć raquoIstorija hrvatskoga pravopisa latinskim slovima Napisao Dr T Maretić U Zagrebu 1889laquo Izabrani kraći spisi uredio i članke sa stranih jezika preveo Mihovil Kombol Matica hrvatska Zagreb 1948 485minus491 (11890)

6 Ovdje ne ćemo ulaziti nadalje u razmatranje nekih varijanti izdvojenih praksi (npr neke istarsko-kvarnerske specifičnosti uporabe ili latinice u bosanskih Hrvata)

7 O regionalnim primjenama latinice v u prikazu Josipa Vončine raquoIz dopreporodne hrvatske latinicelaquo Forum 39 knj 72 br 1012 Zagreb 2000 1491-1509 Uočavanje načelnih i prepoznatljivih razlika tih dopreporodnih latiničnih praksi ne olakšava samo čitanje starih vrela nego pomaže nerijetko i prilikom ubiciranja datiranja i atribuiranja određenoga teksta

8 V npr Hanibal Lucić Scladanya izvarsnich pisan razlicich poctovanoga gospo-dina Hanibala Lucia vlastelina hvarschoga Venecija Per Francesco Marcolini 1556

9 V npr Ivan Gundulić Suſe sina raſmetnoga Gospodina Giva Frana Gundulichia vlastelina dubrovackoga Venecija 1622

10 V npr Tituš Brezovački Mathias Grabantzias Diak vu trojem dogodu izpelyan Zagreb 1804

11 V npr hrvatske stihove u Matija Petar Katančić Fructus auctumnales in iugis Parnassi Pannonii maximam partem lecti Latia et Illyrica cheli decori Zagreb Typis Trat-tnerianis 1791


prilično razlikovale Bismo li bili na pravom putu kada bismo ortografsku različitost među prijepisima sveli na neki zamišljeni idealni starinski ujednačeni slovopis ako znamo da su samo rijetki stari pisci težili jednoznačnim rješenjima (npr Hektorović Marulić) Nije stoga uopće čudno da su se kritička izdanja u Starim piscima hrvatskim priređivala u suvremenoj latiničnoj transkripciji a ne izvornim slovopisima kakve nalazimo u sačuvanim vrelima

Osim toga pisci i prepisivači mijenjali su tijekom života svoje slovopise a neki rukopisi imali su i po nekoliko zapisivača s različitim pisarskim navikama Na to ovdje podsjećamo uz pomoć poznatih primjera iz stručne literature O Pavlu Šibenčaninu i Akademijinu dubrovačkom molitveniku D Malić zaključuje ovo raquoU hrvatskim srednjovjekovnim latiničkim spomenicima nema nijednoga u kojem bi se grafija potpuno podudarala s nekim drugim pa se čak međusobno razlikuju tri zapisa Pavla Šibenčanina ovisno o predlošku s kojega je prepisivao ili dvije ruke ADM [= Akademijin dubrovački molitvenik]laquo12 Z Vince komentira slovopisni sustav M A Reljkovića raquokoji je u prvom izdanju svojega Satira (1762) po isusovačkom grafijskom sustavu pisao gy ny ly za đ nj lj u drugom je izdanju svoga djela (1779) pisao gj nj ljlaquo13 Iz Reljkovićevih izdanja navodimo po jedan stih

1762 y iz svoie poſtelye uſtane14

1779 I iz ſvoje Poſtelje uſtane15

3 Nenormiranost jezika

Jezičnu neujednačenost koju zatječemo u mlađim prijepisima dopreporodnih hrvatskih tekstova nerijetko ćemo pripisivati nemarnoj ruci jednoga ili nekoliko (anonimnih) prepisivača s pretpostavkom da je u nesačuvanom autografu piščev jezik bio ujednačeniji nego što to vrela što ih proučavamo pokazuju Stoga priređivači na temelju vrela nastoje vratiti piščev jezik u neki zamišljeni prvotni sklad Lakše je to učiniti kod pisaca čija je književnojezična uporaba bila osviještena i prilično dosljedna nego kod onih koji nisu tako pisali ili nemamo pouzdan autorov tekst kao orijentir Primjerice B Lučin uzima prvotisak Judite

12 Dragica Malić raquoUvodna razmatranjalaquo Najstariji hrvatski latinički spomenici (do sredine 15 stoljeća) priredila Dragica Malić uvodne rasprave napisale Dragica Malić i Dunja Fališevac Stari pisci hrvatski 43 HAZU Zagreb 2004 LIX

13 Zlatko Vince Putovima hrvatskoga književnog jezika Nakladni zavod Matice hrvatske 32002 86

14 Matija Antun Rel jković Satyr iliti Divyi csovik u vershe Slavoncem Dresden 1762

15 Matija Antun Rel jković Satir illiti Divji csovik U pervomu dilu piva u vershe Slavoncem a u drugom dilu Slavonac odpiva u vershe satiru Osijek Pritiskan sa slovih Martina Divalt 1779


kao pouzdan orijentir za redakciju Marulićevih hrvatskih tekstova sačuvanih u prijepisima i piše o Marulićevoj grafijsko-jezičnoj uporabi ovako raquoPrvo brojna dosljedna rješenja u prvotisku Judite potvrđuju kako je Marulić posjedovao barem djelomično uspostavljen grafijsko-ortografski sustav a razabire se i prilično usustavljen morfološki i leksički repertoar Drugo uz jednoznačna potpuno dosljedna rješenja postoji i znatan broj dubleta)laquo16 Važno je ozbiljno shvatiti sve izrečene Lučinove zadrške barem djelomično prilično usustavljen znatan broj dubleta jer ni Marulić bez obzira na pomnost u grafijsko-jezičnoj uporabi nije imao sasma ujednačene iskaze na hrvatskom Primjerice pogriješili bismo kada bismo počeli ujednačivati poča poče u Marulićevim tekstovima tražeći dosljednost u izražavanju Nedavno smo uz pomoć te varijable ukazivali na neujednačenost u većine ondašnjih čakavskih pisaca17 i da u nekih pisaca kao što je J Baraković tipični čakavski odraz dominira samo kad je riječ o refleksu negdašnjega nazalnoga samoglasnika ę iza j ali ne i iza ž i č Pogrešno bi isto tako bilo Maruliću mijenjati svako meni gt mani zato što je mani čakavska značajka (tzv ostvaraj pune vokalnosti) potvrđena u drugih čakavskih pisaca Takav neujednačen usus scribendi vjerojatniji je u hrvatskih dopreporodnih pisaca nego ujednačen jezik Osim toga neujednačenosti u jezičnoj uporabi nisu samo posljedica nemara ili izostanka eksplicitnih jezičnih normi nego i osviještenih odluka versifikacijski ili stilistički motiviranih (broj slogova u stihu rima variranje različitih oblika) Povijesna dijalektologija tu ne smije biti glavni arbitar tražeći sklad u književnom tekstu prema dijalektnom stanju koje karakterizira piščevu rodnu grudu Jedno su opće i uobičajene karakteristike govora kojemu pripada pisac drugo je svakodnevni piščev idiolekt a treće je piščev birani književnojezični izraz Poseban pristup traže usmeni i pučki književni tekstovi koji su se bez zadrške jezično prilagođavali sredini u kojoj su se prepisivali

Postavlja se nadalje pitanje objektivnosti izbora različitih (jednako mogućih) jezičnih pojedinosti iz raznih vrela ako ne postoji neki orijentir (autograf izdanje za života) Može li se naš izbor opravdati stanjem u većem broju vrela odnosno može li se tako sa sigurnošću reći što je na kojem mjestu bila piščeva jezična volja i njegov usus scribendi Što ako se piščev jezik i usus scribendi s vremenom mijenjao (npr u početničkim ljubavnim pjesmama i u nabožnom pjesništvu koje recimo nastaje koncem života) Mladi B Kašić po rođenju čakavac nije prvotno poznavao fonem i nastavak -a u Gmn ali stariji ih Kašić poznaje Pavao Ritter Vitezović čitava je života usavršavao svoj slovopis a u jezičnom izražavanju pošao je najprvo od rodne senjske čakavštine (Oddiljenrsquoje sigetsko) potom se približavao kajkavšini (npr u Kronici) i u kasnijim godinama života štokavštini Jezični slojevi i mijene u jezičnoj uporabi očitovali su se i u njegovu (rukopisnom) rječniku

16 Bratislav Lučin raquoPrema kritičkom izdanju Marulićevih hrvatskih stihova Judita kao orijentirlaquo CM XXVI (2017) 17 Isticanja A K

17 Amir Kapetanović Jezik u starim versima hrvatskim Književni krug Split Split 2016 158


Još su zamršenije situacije kada je književnojezična uporaba pisaca utemeljena na permanentnom miješanju različitih dijalekata (npr kod pisaca ozaljskoga kruga) ili kada se pisci svjesno izražavaju jezikom neimanentne im jezične strukture (npr čakavci koji su se trsili pisati književnom štokavštinom) Od mnogih primjera koje bismo ovdje mogli iznijeti ograničit ćemo se samo na Petra Kanavelića

Petar Kanavelić (1637ndash1719) potječe s čakavske Korčule gdje je imao i velike posjede a jedan dio svojega života živio je u Dubrovniku (obje supruge bile su Dubrovkinje) Prijateljevao je s mnogim Dubrovčanima osobito književnicima bio je član dubrovačke Akademije ispraznijeh U njegovu opusu prevagnulo je izražavanje štokavštinom jer je dubrovačka barokna književna riječ u to vrijeme zračila tolikim ugledom i utjecajem da je sasma prirodno da se Kanavelić utjecao štokavštini na dubrovačku Kanavelić se ubraja u one hrvatske književnike čija književna djela danas ne čitamo bez teškoća jer nisu sabrana i ostadoše uglavnom u brojnim rukopisima koji se čuvaju u arhivima i knjižnicama u domovini (Blato Cavtat Dubrovnik Korčula Orebić Perast Split Šibenik Trogir Zadar Zagreb) i inozemstvu (Beograd Prag Rim Sarajevo) Tekstovi mu nisu objavljeni za života ako se izuzme pjesma Dubrovnik tiskana u Anconi 1667 u knjižici (24 str) zajedno sa stihovima Nika Dživa Bunića (pjesma Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji) i Bara Bettere (Pjesan)18 Tek od 19 stoljeća objavljuje se pokoja njegova pjesma u časopisima Njegovo najvažnije djelo ep Sveti Ivan biskup trogirski tiskano je 1858 u Osijeku a prema tom nekritički pripremljenom izdanju Kanavelićev jezik zastupljen je u Akademijinu rječniku

Prvu temeljnu pretpostavku za kritičku obradu Kanavelićeva književnoga opusa ispunio je M Foretić (1973) koji je osim bibliografije radova i literature o Petru Kanaveliću objavio i klasificiran popis rukopisa djela P Kanavelića19 Drugi preduvjet za kritičku obradu Kanavelićeva književnoga opusa jest utvrđivanje njegove književnojezične uporabe Uzmimo samo jedan primjer (izvornom grafijom) iz Kanavelićeve pjesme Dubrovnik objavljene u spomenutom izdanju 1667 u Anconi (str 8)

Iako opet meni ugrave KriluMoie puke vighieh mrieti

18 Ta je knjižica poznata prema naslovu Bunićeve pjesme jer jedino je ona od tri pjes-Ta je knjižica poznata prema naslovu Bunićeve pjesme jer jedino je ona od tri pjes-me navedena na naslovnici (gdje stoji i samo Bunićevo ime i prezime) N Dž Bunić Grad Dvbrovnich vlastelom v trexgniv Ancona 1667 Kanavelić koji nije bio u Dubrovniku u vrijeme potresa pozvan je na sudjelovanje u toj knjižici o dubrovačkom potresu vjerojatno i iz političkih razloga (službenik Mletačke Republike) a ne samo zato što je već bio potvrđen pjesnik v o tom Slavica Stojan raquoPoetika katastrofe ndash pjesnici o velikoj trešnji 1667 godine u Dubrovniku i okolicilaquo Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 531 2015 118-119

19 Miljenko Foret ić raquoBibliografi ja radova Petra Kanavelićalaquo raquoLiteratura o Pe-Foret ić raquoBibliografi ja radova Petra Kanavelićalaquo raquoLiteratura o Pe- raquoBibliografija radova Petra Kanavelićalaquo raquoLiteratura o Pe-tru Kanavelićulaquo raquoRadovi (rukopisi djela) Petra Kanavelićalaquo Zbornik otoka Korčule 3 ur M Gjivoje Korčula 1973 172ndash183 184ndash200 201ndash247


Iſa teſchu cegraves nemiluSciuiem oghgniem ſue gorieti(hellip)Gdie ia vighiet20 Suietlieh ſgradaVarhe obrachiat segravemgli doliGdiſe ori i raſpadaSctotia dotle ſctodograve poli

Iz navedenih stihova razvidna je štokavska fizionomija Kanavelićeve književnojezične uporabe jekavski refleks jata u nastavačnom morfemu nastavak -a u Gmn (zgrada) i zamjenica što Dvostrukost gdje gdi i oblik doli (u rimi s poli) upozoravaju na to da Kanavelićev jezik nije bio ujednačen da su u njemu postojale jekavsko-ikavske dvostrukosti (koje nije raquoskriviolaquo prepisivač)21 Aoristni oblik viđeh (uighieh) upućuje na provođenje tercijarne (jekavske) jotacije ali u istoj pjesmi tiskanoga izdanja (npr na str 9) možemo naći i oblik bez jotacije vidjeh (Vidiegraveh puke na ſve ſtrane) Dvostrukost viđeh (uighieh) vidjeh (vidieh) postoji na istim mjestima u najstarijem rukopisnom izvoru pjesme (prema Foretiću) što se čuva u Zemaljskom arhivu BiH u Sarajevu22 Dakle može se reći da tiskano izdanje objavljeno za piščeva života i najstariji rukopisni svjedok pjesme upućuju na to da je tercijarna jotacija bila dio Kanavelićeve jezične upotrebe ali je i izostajala Stoga se ne može isključiti jedna od ove dvije moguće realizacije a na temelju nekoliko nesložnih izvora teško je pouzdano znati na kojim se mjestima u tekstu ostvario jedan a na kojim drugi oblik U slučaju podijeljenosti vrela (npr jedni imaju viđeh drugi vidjeh treći vidih) spas se obično nađe tako da se za osnovni tekst bira onaj oblik koji se najčešće pojavljuje u vrelima Pitanje je koliko se tako doista približavamo izvornom piščevu jeziku

Uzmimo još u nastavku kao primjer Kanavelićevu Pjesan u pohvalu privedroga Ivana Sobjeskoga kralja poljačkoga (dulja verzija) Pri kritičkom

20 Čini se da je to tiskarska pogreška u rukopisu Zemaljskoga arhiva BiH (v bilješku 22) stoji uighah (= viđah) premda bi ovdje možda bolje pristajao svršeni glagolski oblik (viđeh)

21 U tekstovima pisaca rođenih u Dubrovniku (npr Mavro Vetranović) postoje također ikavsko-jekavske dvostrukosti Kanconijer M Držića primjerice izrazito je ikavski obojen u odnosu na ostatak njegova opusa pa se prilikom utvrđivanja činjenica za usus scribendi određenoga pisca mora uzeti u obzir da pisci nisu sva svoja djela pisali u istom stilskom registru u istoj stilskoj ravnini uz pomoć istih jezičnih značajki

22 Rukopis u kojem je pjesma zapisana danas je u toj knjižnici pod signaturom B 14151 (u Foretićevu opisu B 14242 on navodi i str 65-79 iako rukopis nije paginiran) Nije posrijedi autograf ali prijepis potječe iz 2 polovine 17 stoljeća Sadržava malo proze i ponajviše pjesama (hrvatskih turskih i talijanskih) sve na latinici osim jedne pjesme na bosančici Listovi su dijelom oštećeni i istrgani


izdanju pjesme23 za temeljni rukopis izabran je onaj pod brojem 59 iz Knjižnice Male braće u Dubrovniku koji se smatra prijepisom iz 17 ili 18 stoljeća nastalim na temelju autografa24 Priređivač uz taj uzima u obzir još deset pomoćnih izvora a još pet mu je bilo nedostupno među kojima i rukopis Vatikanske apostolske knjižnice (Barb Lat 2074) za koji je Foretić pretpostavljao da je autograf Kad je riječ o tercijarnoj jotaciji i oblicima glagola vidjeti priređivač je u svojem izdanju mjestimice napuštao izabrani temeljni rukopis (npr Vigiecete = Viđećete u 5 katrenu pjesme)25 i priklanjao se većini mlađih prijepisa 18 i 19 st koji na istom mjestu sugeriraju neprovođenje tercijarne jotacije (npr Vidjechjete f 1b u rkp 329 ili Vidjet ćete str 32-33 u rkp 630 Znanstvene knjižnice u Dubrovniku) Međutim u rukopisu Vatikanske apostolske knjižnice već je rečeno nalazimo u 5 katrenu zapis Vighiechiete (= Viđećete) što upućuje na provođenje tercijarne jotacije i podudaranje s priređivačevim temeljnim rukopisom (Vigiecete) Dakle analiza primjera iz dviju Kanavelićevih pjesama navodi na zaključak da je u njegovu jeziku ne samo bilo provođenja tercijarne jotacije (koja se postupno pojavljuje u tekstovima dubrovačkih pisaca 17 i 18 st) nego bi toj jezičnoj značajki sudeći prema starijim tekstnim svjedocima trebalo davati prednost na mnogim mjestima u Kanavelićevim tekstovima26 Jesu li ovdje rukopisi 18 i 19 stoljeća (mlađih je uvijek više nego starijih) raquonadglasalilaquo izvorni piščev jezični izbor S obzirom na to da priređivač nije jezikoslovac a temeljita studija o Kanavelićevu jeziku još ne postoji teško mu se može ozbiljno prigovoriti a vjerojatno je tako odlučio izabrati i zato što je oblik viđećete nastao od vidjet ćete a ne obrnuto Međutim vidjeli smo da se u istom Kanavelićevu tekstu varira viđeh i vidjeh te da u izabranim segmentima mlađih izvora prevladava stariji oblik vidjeh a u starijim mlađi oblik viđeh Pri tom treba imati na umu da su govornom jeziku dubrovačkoga podneblja i bliže štokavske okolice bliski oblici s provedenom jotacijom i da se u biranom (književnom) jeziku od 19 st preferira preporučuje nejotirani oblik27

23 Davor Dukić raquoDvije hrvatske pjesme Petra Kanavelića o opsadi Beča 1683 godi-Davor Dukić raquoDvije hrvatske pjesme Petra Kanavelića o opsadi Beča 1683 godi-Dukić raquoDvije hrvatske pjesme Petra Kanavelića o opsadi Beča 1683 godi- raquoDvije hrvatske pjesme Petra Kanavelića o opsadi Beča 1683 godi-nelaquo Hrvatska književna baština 3 Ex Libris Zagreb 2004 421-451

24 Ibid 42225 Ibid 437 v stih 1726 Tercijarna jotacija nije prihvaćena kao jezična značajka hrvatskoga standardnoga

jezika Mnogi hrvatski pisci iz Dubrovnika pisali su zajedno složeni glagolski oblik futura prvog tako da se zrcali i glasovna promjena na mjestu spajanja glavnoga glagola s enkliti-kom

27 Primjerice u Danici ilirskoj (16 listopada 1841 br 42 str 172) oba oblika iz tiskane pjesme Dubrovnik transkribirana su bez odraza tercijarne jotacije Moje puke vidieh mrieti Gdje ja vidjeh svietlieh sgradarsquo


3 Zaključak

Iz analize se nadaje zaključak kako je priređivač tekstova opusa starih pisaca hrvatskih koji radi na temelju varijantne tekstne predaje suočen s mnogim neprilikama Riječ je naime o predaji u kojoj uopće nema (ili ima malo) autografa i izdanja tiskanih za piščeva života Iako su na hrvatskoj obali nicale akademije po uzoru na talijansku Accademia della Crusca naše nisu imale ni utjecaj ni rezultate kao talijanska pa prije 19 st nije normirana ni hrvatska ortografija ni jezična uporaba Iako su i prije preporoda postojali rječnici i gramatike ti priručnici nisu imali kodifikacijski karakter i utjecaj na čitavom hrvatskom prostoru Beletristički tekstovi bili su otvoreni za različite jezične stilizacije koje je danas teško objasniti dijalektnim zemljovidima Nedvojbeno je da brojnost rukopisa pomaže u priređivanju i uspostavljanju svih dijelova određenoga teksta pitanje je međutim približavamo li se uvijek izvornom jeziku pisca ako pri uspostavi teksta biramo onaj jezični podatak koji je potvrđen u većini vrela Stoga gdje je god to moguće potrebno je na temelju nekoga pouzdanoga orijentira (autografa ili izdanja za piščeva života) rekonstruirati piščev usus scribendi ili barem glavne značajke njegova jezika



PREDICAMENTS ENCOUNTERED DURING THE ESTABLISHMENT OF THE AUTHENTICITY OF A WRITERrsquoS USE

OF LITERARY LANGUAGE IN A VARIANT TEXTUAL TRADITION

The paper discusses the editing and research challenges related to texts or oeuvres that have not survived in ideal conditions and forms ie in a situation when from a source it is not clear what the precise intention of the author was in some text Such perplexities often accompany research into and publication of the texts of old Croatian writers mostly because there are few or no autographs or editions printed during the authorsrsquo lifetimes Because neither the language nor the orthography of Croatian writers in pre-Revival times were explicitly or implicitly standardised even within a given literary circle or area it is hard only on the basis of variant textual sources to ascertain the features of their use of literary language Undoubtedly the numerousness of manuscripts does help in editing and establishing all the parts of a given text However the question arises as to whether we are getting closer to the original language of the writer if in the establishment of a text we always choose that linguistic item that is confirmed in the majority of sources Hence wherever possible it is necessary pursuant to some reliable benchmark (an autograph or an edition printed during the writerrsquos lifetime) to reconstruct the writerrsquos usus scribendi or least the principal charac-teristics of his language

Key words old Croatian writers Croatian language textual criticism variant textual tradition critical edition

KONCILIJARISTIČKE IDEJE U DJELIMA IVANA BACHENSTEINA ZAGREBAČKOGA KANONIKA

I SUDIONIKA BASELSKOG KONCILA

T o m i s l a v M a t i ć

UDK UDK 272-73(04) Tomislav Matić Izvorni znanstveni rad Hrvatsko katoličko sveučilište Zagreb tomislavmaticunicathhr

Ivan Bachenstein komarnički arhiđakon i zagrebački kanonik bio je važan sudionik Baselskoga koncila Autor je nekoliko djela u kojima izražava svoje stavove glede ustroja Crkve U ovom se radu analiziraju dva njegova teksta ndash govor što ga je održao pred papom Eugenom IV 1435 godine u svojstvu poslanika Baselskog koncila i Epistula Jeremialis djelo pravnog karaktera nastalo prilikom sukoba oko nadbiskupske stolice Mainza 1460-ih godina Budući da su nastala u razmaku od gotovo trideset godina ona mogu poslužiti kao dobra osnova za proučavanje Bachensteinovih stavova o Koncilu papinstvu i ustroju Crkve prije i nakon raspuštanja Baselskoga koncila 1449 godine Analiza pokazuje da je Bachenstein u razdoblju nakon raspuštanja Koncila i prevlasti monarhijskog papinstva pratio trendove u Crkvi i bio svjestan koja su mišljenja prihvatljiva ali je unatoč tome nastavio više ili manje otvoreno iznositi koncilijaristička stajališta čak do te mjere da bi se Epistula Jeremialis mogla nazvati koncilijarističkim spisom i žalopojkom za neuspjehom Baselskog koncila

Ključne riječi Johannes Bachenstein koncilijarizam Baselski koncil Eugen IV Pio II kanonsko pravo ekleziologija

1

Kada je riječ o vezama između hrvatskih zemalja i Baselskoga koncila u hrvatskoj se historiografiji najčešće proučava lik i djelo Ivana Stojkovića iz

Ovaj rad je financiran sredstvima znanstvenog projekta Hrvatskoga katoličkog sveučilišta raquoPercepcije hrvatskih slavonskih i dalmatinskih elita u kasnom srednjem i ranom novom vijekulaquo (HKS-2017-6)


Dubrovnika1 Unatoč njihovoj nedvojbenoj važnosti ipak valja spomenuti da je i srednjovjekovna Slavonija imala svojeg istaknutog predstavnika u Baselu Riječ je o zagrebačkom kanoniku i arhiđakonu Komarnice Ivanu od Bachensteina ko-jega su pomalo nepravedno zanemarile i hrvatska i njemačka historiografija2 Iako

1 Upravo su Stojković i njegovo djelo tema većine radova hrvatskih autora koji se tiču Baselskog koncila Interes za njega u hrvatskoj je historiografiji pokrenuo Bonaventura Duda doktorskim radom Joannis Stojković de Ragusio O P (+1443) ndash Doctrina de cognoscibilitate Ecclesiae Pontificium Athenaeum Antonianum Rim 1958 Uslijedila su i izdanja Stojkovićevih spisa Tractatus de ecclesia Hrvatska dominikanska provincija ndash Kršćanska sadašnjost Zagreb 1983 i u novije vrijeme Konkordancija nepromjenjivih dijelova Biblije -- Šesnaest biblijskih hermeneutskih postavki Kršćanska sadašnjost Zagreb 2006 oba opremljena popratnim radovima o autoru Kao primjere daljnjeg istraživanja objavljenog u Hrvatskoj valja spomenuti djelomičnu Stojkovićevu biografiju Robert Holjevac Ivan Stojković i njegovo doba (u svjetlu borbe za jedinstvo Crkve i carigradske misije) Hrvatski institut za povijest Zagreb 2004 zatim Misao i djelo Ivana Stojkovića (1390951443) Zbornik radova međunarodnog simpozija u Dubrovniku 1983 Kršćanska sadašnjost Zagreb 1986 i članke Josipa Antolovića raquoIvan Stojković u svjetlu novih studijalaquo Bogoslovska smotra 40 (1971) 4 376-381 Ivice Tomljenovića raquoDubrovčanin Ivan Stojković (139095-1443) borac za jedinstvo Zapada i zbližavanje s Istokomlaquo Croatica Christiana periodica 6 (1982) 9 1-12 Zvjezdana Strike raquolsquoVotum de processu contra Eugenium papam IVrsquo Ivana Stojkovića na Baselskom saboru (1433)laquo Croatica Christiana periodica 24 (2000) 45 59-89 i raquoSeptem notabilia de auctoritate Petri dubrovačkog dominikanca Ivana Stojkovićalaquo Croatica Christiana periodica 32 (2008) 61 1-17 Roberta Holjevca raquoIvan Stojković i ekleziološki aspekt u svjetlu njegove suvremenosti i baselskih pregovora s Česimalaquo Croatica Christiana periodica 28 (2004) 53 1-17 i Nikole Hohnjeca raquoBiblijska hermeneutika Ivana Stojkovićalaquo Croatica Christiana periodica 29 (2005) 55 209-262 Budući da svrha ove bilješke nije stvaranje bibliografije o Stojkoviću napomenimo samo da radova o njemu ima još mnogo više Bachenstein nije privukao niti približnu pozornost istraživača

2 Još je Johannes Helmrath 1987 godine zaključio da je Bachenstein svakako zaslužio monografiju budući da je bio jedan od važnijih a svakako najodanijih pristaša Baselskoga koncila Vidi Johannes Helmrath Das Basler Konzil (1431-1449) ndash Forschungsstand und Probleme Boumlhlau Verlag Koumlln ndash Beč 1987 62 bilj 166 i 153 bilj 303 Nažalost naj-potpuniji pokušaj biografije iako vrlo manjkav (primjerice u njemu autor pretpostavlja da je Bachenstein izgubio zagrebački kanonikat zbog osmanskih osvajanja) i dalje je onaj u Adalbert Erler Mittelalterliche Rechtsgutachten zur Mainzer Stiftsfehde 1459-1463 Franz Steiner Verlag Wiesbaden 1964 129-136 Korisni podatci koji donekle popunjavaju rupe u Erlerovu pokušaju biografije mogu se naći u Vilmos Fraknoacutei Magyarorszaacuteg egyhaacutezi es politikai oumlsszekoumlttetesei a Roacutemai szent-szekkel vol II A konstanczi zsinattoacutel a mohaacutecsi ve-szig Szent-Istvaacuten-Taacutersulat Budimpešta 1902 16 21-22 33 i 43 U novije vrijeme nastala je kratka biografija u Andreas Deutsch Der Klagspiegel und sein Autor Conrad Heyden ndash Ein Rechtsbuch des 15 Jahrhunderts als Wegbereiter der Rezeption Boumlhlau Verlag Koumlln ndash Weimar ndash Wien 2004 96-102 koja velikom većinom slijedi Erlerove tvrdnje Ovdje navodim samo radove koji donose veću količinu podataka o Bachensteinu Djelići podataka o njegovim aktivnostima nalaze se u većini radova o Baselskom koncilu što je i razumljivoočekivano s obzirom na važnost njegove uloge u njemu

177Tomislav Matić Koncilijarističke ideje u djelima Ivana Bachensteina hellip

nije bio relevantan mislilac kao Stojković ostavio je spise koji sadrže mnoštvo podataka o njegovim stavovima o ustroju Crkve ali i o svakodnevnim poslovima Baselskoga koncila Njegova pojava pokazuje da su unutar Zagrebačkog kaptola sredinom 15 stoljeća postojale vrlo različite struje mišljenja te da je među njego-vim članovima bilo i žestokih koncilijarista

Prije same rasprave bit će korisno barem u najjednostavnijim crtama objasniti pojmove i događaje o kojima će u tekstu biti riječi Koncilijarizam je pokret unutar Katoličke crkve koji je znatno ojačao tijekom velike zapadne shizme krajem 14 i početkom 15 stoljeća Kako bi riješili problem crkvenog jedinstva i vrhovnog autoriteta brojni teolozi i kanonski pravnici počeli su zastupati stajalište prema kojem bi vrhovnu vlast u Crkvi trebalo predati u ruke općeg koncila čijim bi odlukama bio podložan i papa Koncilijarizam je trijumfirao na Koncilu u Konstanzu koji je proglasio dva dekreta o vrhovnoj vlasti koncila u Crkvi Haec sancta kojim je definiran vrhovni autoritet koncila i Frequens kojim je propisano da je papa dužan redovito sazivati koncile Baselski koncil sazvan 1431 proglasio je te dekrete vjerskom istinom a budući da im se papa Eugen IV (vladao 1431 ndash 1447) odbio pokoriti i štoviše izopćio koncilske oce te sazvao protukoncil u Ferrari i Firenci Baselski koncil proglasio ga je heretikom i svrgnuo izabravši novog papu Feliksa V (vladao 1440 ndash 1449) Na kraju je Eugen odnio pobjedu jer je uspio osigurati podršku europskih svjetovnih vladara3 Koncilijaristički pokret bio je svladan na velikom planu raspuštanjem Baselskog koncila 1449 godine ali je koncilijarizam u redovima klera nastavio tinjati i kasnije4

2

Ivan Bachenstein pripadnik istaknute plemićke obitelji iz Schwaumlbisch Halla u Švapskoj5 pridružio se Baselskom koncilu već 10 listopada 1432 godi-

3 Radovi o koncilijarizmu i Baselskom koncilu broje se u tisućama Spomenimo ovdje samo dva koja pružaju čitatelju najbolji pregled problematike istraživačkih tema i litera-ture J Helmrath n dj (2) nudi panoramski pregled stanja istraživanja do godine izdanja (1987) Iako za kasnije razdoblje nema tako dobrog pregleda u najnovije vrijeme izašao je priručnik A Companion to the Council of Basel Brill Leiden ndash Boston 2017 s prilozima nekih od najvećih suvremenih stručnjaka za Baselski koncil koji može poslužiti kao refe-rentno djelo

4 Za tematiku raquokoncilijarizma nakon koncilalaquo vidi kao osnovu Hubert Jedin Geschichte des Konzils von Trient Band 1 Der Kampf um das Konzil Verlag Herder Freiburg im Breisgau 1951 24-48 a za prikaz problema i literaturu J Helmrath n dj (2) 477-483

5 Za njegovo porijeklo vidi A Erler n dj (2) 130 Grbovi Ivana Bachensteina mogu se vidjeti u jednoj od knjiga koju je posjedovao a koja se danas nalazi u Universitaumltsbib-liothek Freiburg im Breisgau Ms 244 24r kako je utvrdio Adalbert Erler u članku raquoNeue


ne6 nekoliko mjeseci nakon što je u Beču ndash već kao zagrebački kanonik ndash dokto-rirao kanonsko pravo7 Kao jedan od arhiđakona Zagrebačkog kaptola tituliran je još prethodne godine prilikom stjecanja licencijata kanonskog prava8 a iz kasnijih dokumenata saznajemo da je arhiđakonat koji je držao bio onaj komarnički9 U Basel je došao kao predstavnik zagrebačkog biskupa Ivana Albena (stolovao 1421 ndash 1433) i njegovog brata pečujskog biskupa Henrika (stolovao 1421 ndash 1444)10 kao i Bachenstein obojica su bili Nijemci11 Time je postao prvim predstavnikom ugarskog klera na Koncilu naime ugarsko-hrvatski i rimski kralj Sigismund (vla-dao 1387 ndash 1437) već je ranije te godine odredio da Henrik Alben i biskup Győra Koloman imaju otputovati u Basel kako bi predstavljali Ugarsko Kraljevstvo na Koncilu ali do toga nije došlo uslijed otpora ugarskih velikaša12 Nedugo nakon dolaska Bachenstein je pokušao isposlovati da njegovi gospodari zbog starosti ne moraju osobno doći da sudjeluju u Koncilu13 Sudeći prema tome što je zagrebački biskup Ivan Alben ubrzo nakon toga umro čini se da je taj pokušaj bio više od prazne isprike Henrik Alben je pak uskoro 19 veljače 1433 godine osobno do-šao u Basel u pratnji dvojice pečujskih kanonika14 Međutim već sljedeće godine

Funde zur Mainzer Stiftsfehdelaquo Zeitschrift der Savigny-Stiftung fuumlr Rechtsgeschichte Kanonistische Abteilung 58 (1972) 1 370

6 Johannes Haller (ur) Concilium Basiliense Studien und Quellen zur Geschichte des Concils von Basel Bd 2 Protokolle des Concils 1431 ndash 1433 Aus dem Manuale des Notars Bruneti und einer roumlmischen Handschrift R Reich Basel 1897 242

7 Doktorirao je 27 travnja 1432 vidi Kurt Muumlhlberger i dr Die Matrikel der Wie-ner Rechtswissenschaftlichen Fakultaumlt I Band 1402-1442 Boumlhlau VerlagOldenburg Ver-lag BečMuumlnchen 2011 43

8 13 listopada 1431 vidi isto 429 Kao arhiđakon archidiaconatus Camarcensis i zagrebački kanonik spomenut je 21

listopada 1436 Repertorium Germanicum Online (dalje RG) V 3941 URL httprg-on-linedhi-romaitRG53941 (datum pristupa 12 9 2017) Dužnosti i prihodi komarničkog arhiđakona kao i župne crkve za čije je nadgledanje zadužen popisane su u Liber ac-clavatus Zagrebačkog kaptola nastalom između 1334 i 1354 godine vidi Ivan Krstitelj Tkalčić ur Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis vol II Karl Albrecht Za-greb 1874 91 Za podatke i literaturu o položaju srednjovjekovne Komarnice vidi Metod Hrg raquoUbikacija nekih župa Zagrebačke biskupije iz XIV stoljećalaquo Croatica Christiana periodica 1 (1977) 1 57

10 V Fraknoacutei n dj (2) 16 A Erler n dj (2) 131-13211 Glede porijekla njihove obitelji vidi Marija Karbić raquoVelikaška obitelj Alben i

njezina uloga u hrvatskoj povijestilaquo Godišnjak Njemačke zajednice DG Jahrbuch 19 (2012) 12-13 za Ivana i Henrika Albena vidi isto 17-25

12 V Fraknoacutei n dj (2) 15-1613 J Haller n dj (7) 29614 Tamaacutes Fedeles raquoAz Albeniek a peacutecsi egyhaacutezmegye eacuteleacutenlaquo Magyar egyhaacuteztoumlrteneti

vaacutezlatok 21 (2009) 1-4 127 U to je vrijeme Ivan Alben umirao u biskupskoj palači svoga brata u Pečuhu njegova oporuka datirana je 14 ožujka 1433 Vidi Andrija Lukinović raquoBiskup Ivan Albenlaquo Zagrebački biskupi i nadbiskupi Školska knjiga Zagreb 1995 185


ponovno ga je na Koncilu zastupao Bachenstein15 koji je u svojstvu njegovog zastupnika 10 prosinca 1434 po drugi put inkorporiran16 Vjerojatno kao nagradu za svoju službu do početka 1437 stekao je i pečujski kanonikat17

Bachenstein je bio inkorporiran u koncilsku deputaciju za opće poslove (Deputatio pro communibus)18 i kao sudionik Koncila sudjelovao je u brojnim koncilskim poslanstvima19 Budući da je bio doktor kanonskog prava obnašao je brojne sudske dužnosti 20 I nakon što je Eugen IV ekskomunicirao koncilske oce a Koncil izabrao Feliksa V za novog papu Bachenstein je ostao čvrsto na koncilskoj strani i držao je svečani govor pred novoizabranim papom na Božić

15 V Fraknoacutei n dj (2) 2116 Johannes Haller (ur) Concilium Basiliense Studien und Quellen zur Geschichte

des Concils von Basel Bd 3 Protokolle des Concils 1434 und 1435 Aus dem Manuale des Notars Bruneti und einer roumlmischen Handschrift R Reich Basel 1900 267 Inkorporacija u Koncil provodila se nakon što bi kandidata ispitalo povjerenstvo predvođeno predsjedavateljem Koncila i proglasilo ga podobnim Inkorporirani je imao pravo govora na Koncilu puno glasačko pravo slobodu od vanjske jurisdikcije i pravnu zaštitu Koncila uključujući zaštitu posjedovanja svih nadarbina dokle god traje Koncil Zauzvrat su se inkorporirani morali zakleti da će provoditi odluke Koncila nisu smjeli napustiti Koncil bez dozvole a njihova pisma i propovijedi bili su podvrgnuti kontroli Vidi J Helmrath n dj (2) 21-22 Zastupnici poput Bachensteina bili su punopravno inkorporirani u Koncil štoviše sudjelovanje preko zastupnika bilo je na Baselskom koncilu pojava češća nego na ijednom drugom srednjovjekovnom koncilu Vidi isto 72-77

17 RG Online RG V 03941 URL httprg-onlinedhi-romaitRG53941 (datum pristupa 12 9 2017) Andrija Lukinović ur Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije vol VI Kršćanska sadašnjostHrvatski državni arhiv Zagreb 1994 465

18 A Erler n dj (2) 132 Za razliku od ostalih srednjovjekovnih koncila Basel-ski koncil bio je ustrojen u četiri deputacije za vjerske mirovne i reformatorske te ostale poslove Ovakav je ustroj usvojen kako bi se izbjegla dominacija visokog klera i svjetovnih vladara budući da su u deputacijama bili izmiješani koncilski oci iz različitih država i crkvenih pokrajina J Helmrath n dj (2) 24-29 Hans-Joumlrg Gilomen raquoConciliar Bu-reaucracylaquo A Companion to the Council of Basel Brill LeidenBoston 2017 170-171

19 Vidi primjere u Joachim W Stieber Pope Eugenius IV the Council of Basel and the Secular and Ecclesiastical Authorities in the Empire The Conflict over Supreme Author-ity and Power in the Church Brill Leiden 1978 24 145 (bilj 24) 156 185 206 (bilj 9) 216 (bilj 31) Sam Bachenstein sastavio je izvještaj o jednom od svojih poslanstava zimi 1440-1441 godine rukopis se nalazi u Universitaumltsbibliothek Wuumlrzburg M ch f 20 105v-108r U literaturi rukopis dosad nije bio uočen a zasad nije moguće kazati je li riječ o autografu ili prijepisu o njemu kanim objaviti zaseban rad

20 A Erler n dj (2) 132 Bachenstein je obnašao dužnosti auditora Rote Apostolske komore i nakon izbora protupape Feliksa V Apostolske palače On sam u Epistuli spo-minje svoja iskustva na tim pozicijama primjerice da je predsjedavao procesom protiv nad-biskupa Tarenta Giovannija Berardija radi krivotvorenja koncilske bule 1437 godine (isto 201) kao i da se na dužnosti auditora Apostolske palače raquojako mučio u tuzi i teškom radulaquo (desudavi cum merore et gravi labore isto 213)


143921 Iako je zagrebački arhiđakonat i kanonikat vjerojatno izgubio oko 1440 godine a početkom 1442 godine konačno ih mu je oduzeo kralj Vladislav Ja-gelović (u Ugarskoj vladao 1441 ndash 1444)22 nastavio se nazivati zagrebačkim arhiđakonom23 Tijekom svojeg boravka u Baselu revno je zastupao Zagrebački kaptol pred Koncilom i svjetovnim vladarima te je tako 1433 godine kada je car Sigismund boravio u Baselu kod njega isposlovao obranu interesa kaptola od građana susjednog Gradeca24 a nekoliko godina kasnije zastupao je kaptol pred koncilskim sudom u sporu s grofovima Celjskima25 Osim zagrebačkog arhiđako-nata i kanonikata pokušavao je steći i druge nadarbine Tako se sredinom 1430-ih godina zapleo u sudske sporove oko kanonikata i kantorije Speyera26 a sredinom

21 Isto 213 Glede okolnosti oko izbora Feliksa V i pregovora s njime koji su uslijedili nakon toga vidi Joachim W Stieber raquoAmeacutedeacutee VIII et le concile de Bacirclelaquo Amedee VIII ndash Felix V Premier duc de Savoie et pape (1383-1451) Colloque international Ripaille-Lausanne 23-26 octobre 1990 Fondation Humbert II et Marie Jose de SavoieBibliotheque historique vaudoise Lausanne 1992 339-362

22 V Fraknoacutei n dj (2) 43 Eugen IV je već 1440 godine budući da je Bachenstein ostao uz Baselski koncil komarnički arhiđakonat dodijelio pripadniku svoje kancelarije Andriji Petrzicovitzu vidi A Lukinović n dj (17) 607-609 Već sljedeće godine Eugen je po istom principu drugoj osobi dodijelio Bachensteinov kanonikat Vidi isti Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije vol VII Kršćanska sadašnjostHrvatski državni arhiv Zagreb 2004 6 Međutim čini se da prethodno spomenuti Andrija nije uspio zaposjesti dodijeljeni mu arhiđakonat jer njegovi argumenti u Zagrebačkom kaptolu nisu bili prihvaćeni (isto 18) Tome u prilog ide činjenica da Andrija najesen 1441 nije naveden među zagrebačkim arhiđakonima nego samo kao kanonik (isto 15) kao i podatak da je on kasnije izbacio drugu osobu s mjesta komarničkog arhiđakona (isto 113) Isprava iz 1442 godine u kojoj se spominje kako je kralj Vladislav oduzeo Bachensteinu arhiđakonat može se naći u isto 19

23 30 listopada 1443 Staatsarchiv Amberg Kloster Kastl Urkunden 48524 A Lukinović n dj (17) 394-395 Sigismund je dopustio kaptolu popravak

Popova tornja u Gradecu ali ne i proširenje utvrđenja na štetu grada Građani su se potonjem protivili govoreći da kaptol namjerava oko tornja izgraditi zid koji bi ga odvojio od ostatka grada Ovo spominje A Erler n dj (2) 131

25 A Lukinović n dj (23) 467 480 576 i 58026 Isto 457 i 464 Iako u ispravama stoji da je papa Eugen IV Bachensteinu izdao

isprave kojima mu obećava prve slobodne kanonikate (gratia expectativa) u Wormsu i Speyeru s datumom iz 1431 godine očito je da je riječ o antedatiranju budući da je sam Bachenstein molio da se isprave amendiraju s obzirom na to da je u njima naveden kao doktor kanonskog prava što 1431 nije bio Isprave je stekao u kolovozu 1435 godine tijekom svojeg poslanstva papi u Firenci o kojem će biti riječi vidi RG Online RG V 03941 URL httprg-onlinedhi-romaitRG53941 (datum pristupa 12 9 2017) Budući da su se ekspektancije davale mnogim kandidatima prednost je imao onaj čije su isprave imale najraniji datum Antedatiranjem je Papinska kurija mogla zaobići taj sustav u korist nekog od kandidata Čini se da Bachenstein kanonikat Wormsa koji mu je tada također obećan nije uspio steći sve do 1447 godine Glede ekspektancija vidi Phillip H Stump The Reforms of the Council of Constance (1414 ndash 1418) Brill Leiden 1994 80-81 i 84-86 i Jadranka


1441 Koncil mu je uskratio prepozituru Wuumlrzburga27 Tek 1447 uspio je steći kanonikat Wormsa te nakon toga boravi ondje prvo kao kanonik a od 1452 kao skolastik28 Umro je oko 1467 godine29

3

Ovdje ću se baviti dvama Bachensteinovim tekstovima koji su oba posvećeni pitanju vrhovnog autoriteta Crkve Prvi je nastao u vrijeme kada je Baselski koncil bio na vrhuncu moći Riječ je o govoru koji je Bachenstein u svojstvu poslanika Koncila održao u Firenci pred papom Eugenom IV 14 srpnja 143530 Drugi tekst nastao je mnogo kasnije 1461 ili 1462 godine kada su koncilijaristička stajališta bila gotovo u potpunosti poražena i nakon što je papa Pio II (vladao 1458 ndash 1464) bulom Execrabilis (18 siječnja 1460) zabranio i samo pozivanje na koncil i to pod prijetnjom ekskomunikacije latae sententiae (odnosno samim činom bez suđenja)31 Taj drugi tekst nosi naslov Epistula Jeremialis super afflictione dolorosa huius nobilissime patrie et quam maiores nostri soliti sunt appellare ortum rosarum32 a bavi se sporom oko nadbiskupske stolice Mainza33

Neralić Put do crkvene nadarbine Rimska kurija i Dalmacija u 15 stoljeću Književni krug Split 2007 147-150 i 164-165 Za antedatiranje vidi isto 148-149 151 i 157 i P Stump n dj 85

27 Umjesto u korist Bachensteina Koncil se izjasnio u korist brata trierskog nadbiskupa Vidi J Helmrath n dj (2) 192 i A Erler n dj (2) 131 i 135

28 Isto 133-13429 Isto 134-13530 Bachensteinov govor tiskan je u Giovanni Domenico Mansi ur Sacrorum con-

ciliorum nova et amplissima collectio vol XXIX Antonio Zatta Venecija 1788 454-459 U vezi Bachensteinova poslanstva vidi J Stieber n dj (19) 24-25 posebno bilj 30 i V Fraknoacutei n dj 22 Vrijedi napomenuti da Bachenstein pred papu nije išao sam ndash njegov kolega u ovom poslanstvu bio je Mathieu Meacutenage predstavnik biskupa Angersa na Koncilu Iako ga Bachenstein u Epistuli ponekad spominje (vidi npr A Erler n dj (2) 186) za temu ovog članka nije relevantan Za podatke o njemu vidi Andreacute Reneacute Le Paige Dic-tionnaire topographique historique genealogique et bibliographique de la province et du diocegravese du Maine vol II ToutainSaugrain Le MansPariz 1777 51 i izbor literature o njemu u J Helmrath n dj (2) 446

31 Vidi H Jedin n dj (4) 52-5332 Rukopis s Bachensteinovim tekstom pronašao je Adalbert Erler u Kongresnoj

biblioteci u Washingtonu 1954 godine Potonji smatra da je riječ o Bachensteinovom autografu i da je nastao između 1543 i 1466 (A Erler n dj (2) 127) Njegove primjedbe o rukopisu i tekstu nalaze se u isto 125-129 i 136-148 Tekst je tiskan u isto 148-245

33 Tzv Mainzer Stiftsfehde tema je dobro poznata njemačkoj historiografiji Kratak pregled događaja nalazi se u isto 1-14 Kao dodatnu literaturu možemo navesti Franz Gundlach Hessen und die Mainzer Stiftsfehde 1461 ndash 1463 Universitaumlts-Buchdruckerei Marburg 1898 Aloys Schmidt raquoZur Mainzer Stiftsfehde 1462laquo Jahrbuch fuumlr das


Unatoč naizgled nepovezanoj temi i kroz ovaj se tekst provlači pitanje ustroja Crkve i uloge pape u njoj Na primjeru ovih dvaju tekstova proučit ćemo je li se ili koliko se promijenio Bachensteinov stav prema koncilijarizmu tijekom razdoblja od gotovo trideset godina

Prije svega valja reći da Bachenstein iako zalazi i u teološke teme ističe da nije teolog Teologiju naziva raquoširokim moremlaquo u kojem ima svakakvih pa i međusobno suprotstavljenih stavova (in hoc mari magno et spacioso reperi nonnullos professores in sacra pagina ad invicem scriptis suis repugnantes et animum meum simplicem ac rudem in non modicam perplexitatem constituentes)34 i u kojem se on ne smatra kompetentnim (more autem simplici et rudi dicam paucula emendacionem et correccionem super omnibus maioribus relinquendo)35 On je prije svega pravnik i svoje zaključke iznosi na temelju kanonskog prava36 Primjerice u Epistula Jeremialis navodi zgodu do koje je došlo tijekom njegovog poslanstva papi u Firencu 1435 Tijekom ručka kod jednog od kardinala kardinal Joan de Casanova (1387 ndash 1436) zapitao je Bachensteina gdje to u kanonskim spisima piše da je Krist dao ključeve Kraljevstva nebeskog ne Petru nego Crkvi u cjelini odnosno koncilu Odgovarajući Bachenstein je točno naveo kanon (Decr Grat Causa 24 q1 c 20) ali je kao autora citata koji se u njemu nalazi pogrešno imenovao Jeronima umjesto Augustina Nato je kardinal naravno uzvratio da Jeronim to nikada nije rekao izbila je rasprava te je konačno donesen tekst kano-na čije je čitanje ipak izvuklo Bachensteina iz neugodne situacije37 Augustinova interpretacija evanđeoskog teksta prema kojem je Krist predao ključeve Crkvi u

Bistum Mainz 3 (1948) 89ndash99 Konrad Repgen raquoAntimanifest und Kriegsmanifest Die Benutzung der neuen Drucktechnik bei der Mainzer Stiftsfehde 146163 durch die Erzbischoumlfe Adolf von Nassau und Diether von Isenburglaquo Studien zum 15 Jahrhundert Festschrift fuumlr Erich Meuthen vol II R Oldenburg Verlag Muumlnchen 1994 781-803 Kai-Michael Sprenger raquoDie Mainzer Stiftsfehde 1459ndash1463laquo Mainz Die Geschichte der Stadt Verlag Phillip von Zabern Mainz 21999 205ndash227

34 A Erler n dj (2) 15335 Isto 17336 Kad je riječ o spisima sudionika Baselskog koncila teško je povući granicu između

kanonskopravnih i teoloških argumenata budući da je kanonsko pravo velikim dijelom bilo zasnovano na citatima iz Biblije i patristike a teolozi su se pak ponekad koristili kanonskim pravom u svojim argumentima Vidi J Helmrath n dj (2) 418-419 i Thomas M Iz-bicki Protector of the Faith ndash Cardinal Johannes de Turrecremata and the Defense of the Institutional Church The Catholic University of America Press Washington DC 1981 44 Međutim dok su se neki kanonski pravnici poput Niccologravea Tedeschija referirali izravno na Bibliju i originalna djela crkvenih otaca čini se da su Bachensteinu uglavnom bili dovoljni citati koje je mogao pronaći kod Gracijana i u drugim zbirkama kanonskog prava

37 A Erler n dj (2) 192 Kardinal Casanova vjerojatno je dobro znao o čemu govori budući da je i sam možda bio autor jednog traktata o autoritetu pape i koncila u kojem se citira upravo Jeronima Vidi Laureano Robles raquoEl catalan Juan de Casanova autor de una obra atribuida a Juan de Torquemadalaquo Ligarzas 1(1968) 231-246 za još literature o Casanovi vidi J Helmrath n dj (2) 120 bilj 162


cjelini koju je Petar tom prilikom predstavljao bila je jedan od temelja koncilija-rističke ekleziologije38 S obzirom na to možemo se iznenaditi što je Bachenstein nonšalantno pripisao njegove riječi Jeronimu Čini se da mu nije bilo naročito važno čije riječi stoje u kanonu dokle god je sam kanon citiran ispravno39

Govor pred Eugenom IV Bachenstein je gotovo u cijelosti uključio i u Epi-stula Jeremialis40 Obratimo prvo pažnju na njegove dijelove koji su uključeni u oba djela To su njegove tri glavne točke autor moli papu da poštuje dekret Koncila kojim je zabranjeno miješanje pape u kanonski izbor biskupa opata i drugih elektivnih crkvenih dužnosnika moli ga da poštuje sudske odluke Koncila a ne da ih njegovi sudovi opovrgavaju napokon nagovara ga da prihvati dekret o ukidanju anata rezervacija i pristojbi za potvrđivanje prelata Bachenstein ovdje tvrdi da je papa obavezan kanonskim pravom da poštuje koncilske dekrete te da će ako se ovi ne budu poštovali autoritet koncilacirc zauvijek propasti41 Također je uključena i prijetnja da će se Koncil sam pobrinuti da svi slušaju njegove dekrete ako ih papa ne pristane podržati i ako ne opozove svoje akcije protiv njih42

Bachenstein je navedenim dijelovima govora ponavljajući ih u Epistula Jeremialis napisanoj više od desetljeća nakon raspuštanja Baselskog koncila i nedugo nakon donošenja bule Execrabilis već opasno zagazio u koncilijarizam Međutim još je zanimljivije promotriti koje se dijelove govora nije usudio po-noviti43 To su naime oni u kojima iznosi brojne tvrdnje što su tijekom sljedećih desetljeća postale nepoćudnima pa i heretičkima Tako u govoru tvrdi da posluš-nost koncilskim dekretima nadilazi sve pa i papinsko dostojanstvo u pitanjima vjere ukidanja shizme i reformi Crkve čime papi gotovo verbatim citira dekret Haec sancta44 Ovaj je pak bio rak-rana monarhijskog papinstva i jedan od najjačih argumenata Baselskog koncila toliko važan da ga je Koncil proglasio vjerskom dogmom dok su ga pobornici monarhijskog papinstva poput Eugena IV i Juana de Torquemade (1388 ndash 1468) nastojali neutralizirati osporavanjem valjanosti45 Ne čudi što je trideset godina kasnije Bachenstein radije odlučio izostaviti izravnu aluziju na njega U izostavljenom dijelu govora Bachenstein k tome podsjeća papu da su se njegovi prethodnici pokoravali koncilskim dekretima te da je i on dužan

38 Thomas Pruumlgl raquoModelle konziliarer Kontroverstheologie Johannes von Ragusa und Johannes von Torquemadalaquo Vortraumlge und Forschungen 67 (2007) 266 i dalje 280 T Izbicki n dj (36) 47-50

39 Također da je bio bolje upućen u Augustinova djela vjerojatno bi pred Casanovom naveo i kanon Decr Grat Causa 24 q1 c 6 koji bi još bolje potkrijepio njegov stav

40 A Erler n dj (2) 187-19141 Isto 18842 Isto 187-18843 G Mansi n dj (30) 454-45544 Isto 45545 J Helmrath n dj (2) 460-477 Bule Eugena IV Moyses vir i Etsi non dubitemus

nisu doduše otvoreno osporavale valjanost Haec sancta iako su iznosile sumnje u nju ali jesu njezinu koncilijarističku interpretaciju U vezi s time vidi i J Stieber ndj (19) 192


činiti poput njih46 I u ovom slučaju pozvao se na kanonsko pravo točnije na riječi Grgura Velikog u Decr Grat Distinctio 15 c 2 a većinu kanona je i citirao Papa Grgur tu izjavljuje da se u potpunosti pokorava zaključcima ekumenskih koncila kao i da su oni neosporivi (se et non illa destruit quisquis praesumit aut solvere quos religant aut ligare quos solvunt) Nije nikakvo čudo što se Bachtenstein nije usudio ponoviti ni te tvrdnje trideset godina kasnije ali se zato u Epistula Jeremialis pozvao na susjedni kanon (Decr Grat Distinctio 15 c 1) u kojem je našao značenje prikladnije novom vremenu da se valjanim koncilima imaju smatrati samo oni u kojima je sudjelovao papinski autoritet47

Epistula Jeremialis iz 1461 ili 1462 na prvi pogled iznosi stavove gotovo potpuno suprotne onima u govoru iz 1435 Nastala je kao komentar spora oko prava na nadbiskupiju Mainza čiji je izabrani biskup Diether od Isenburga 1461 odbio platiti papi Piju II pristojbu za potvrdu njegovog izbora za biskupa i nakon što ga je papa ekskomunicirao pozvao je da mu sudi budući koncil48 Valja napo-menuti da je po dekretu De electionibus Koncila u Baselu (12 sjednica 13 srpnja 1433) izabrani nadbiskup bio u potpunosti u pravu49 a i Bachenstein priznaje da bi to tkogod mogao ustvrditi50 Međutim u većem dijelu svojeg teksta on nastoji pokazati da je Isenburg bio u krivu i da je papa postupao legalno Pritom se trsi dokazati dvoje prvo da je papa bio u pravu kad je Isenburga ekskomunicirao bez sudskog saslušanja i drugo da je Isenburgovo pozivanje na budući koncil bilo ilegalno

Prvu točku Bachenstein dokazuje tvrdeći da je papa apsolutni vladar Crkve te kao takav nije podložan pozitivnim zakonima (princeps solutus est legibus)51 Također tvrdi da papa zbog toga smije bilo kojem biskupu oduzeti njegovu bi-skupiju na temelju vlastite volje pa i bez sudskog saslušanja (item papa potest de plenitudine potestatis nuda voluntate quem beneficio suo privare)52 To su zapravo argumenti pristaša monarhijskog papinstva onako kako ih je formulirao žestoki neprijatelj Baselskoga koncila Juan de Torquemada53 Bachenstein je oči-to pratio razvoj crkvene misli i bio obaviješten kakvo i čije mišljenje papinstvo sada prihvaća kao ispravno U navedenom spisu Crkvu uspoređuje sa svjetovnim kraljevstvom i kaže da papa ima pravo postavljati i rušiti prelate jednako kao što

46 G Mansi n dj (30) 454-45547 A Erler n dj (2) 196 I povijest ekumenskih koncila koju Bachenstein ovdje

izlaže potječe iz rečenog kanona (koji citira Izidora Seviljskog) uz znatne nadopune48 Vidi ukratko u isto 3-549 Prema tom dekretu papa ne smije ništa tražiti niti primati od izabranih prelata a

ako čini drugačije i odbija ispraviti grešku predmet se imao iznijeti pred budući koncil G Mansi n dj (30) 63

50 A Erler n dj (2) 18451 Isto 15752 Isto 15853 T Izbicki n dj (36) 85 Torquemada a nakon njega i Bachenstein ne tvrde da

papa nije podređen i božanskim i prirodnim zakonima Vidi i T Pruumlgl n dj (38) 270


feudalni vladar može postupati sa svojim vazalima54 Ni ovo nije Bachensteinov izum štoviše pobornici monarhijskog papinstva tom su se usporedbom koristili još dok je Baselski koncil zasjedao55 Eugen IV sam je usporedio svoju vlast nad Crkvom s vlasti svjetovnih vladara nad njihovim podanicima ponajprije kako bi potkopao ugled Koncila tvrdnjama da bi pobuna klera protiv pape mogla stvoriti presedan za pobune protiv svjetovnih vladara56 Bachenstein sada još i osnažuje takve argumente tvrdeći izričito da pravnici koji na temelju kanonskog prava govore protiv pape (a takav je prije tridesetak godina bio i sam) ruše monarhiju Crkve57

Glede druge točke Bachenstein se koristi istim argumentima kao i bula Execrabilis tvrdeći da pozivanje na budući koncil predstavlja uvredu za papu jer takav koncil u trenutku pozivanja ne postoji i stoga ne može imati veći autoritet od pape58

Dosad smo iznijeli što Bachenstein čini No zanimljivo je promotriti i ono što ne čini Naime nigdje ne iznosi tvrdnju da je papa nadređen općem koncilu niti da ima pravo ne pokoravati se koncilskim dekretima Još je bitnije što Bachenstein nigdje ne osporava koncilske dekrete kojima se ukidaju davanja klera papi nego naprosto tvrdi da se oni ne mogu provoditi jer za to nisu ostvareni pravni uvjeti koje je propisao Koncil odnosno nisu propisani zamjenski prihodi koje je Koncil obećao59 Ovdje je vjerojatno namjerno zamaglio istinu zacijelo zato što nije htio osporiti autoritet Baselskoga koncila tvrdnjom da njegovi dekreti nisu valjani ali nije htio niti otvoreno okriviti papu za njihovo kršenje ndash naime dok je dekret De electionibus predvidio da Koncil ima papi osigurati određene zamjenske prihode do toga su trenutka imale vrijediti prijelazne mjere odnosno dekret nije imao stupiti na snagu nakon što budu osigurani rečeni prihodi nego odmah60 S druge strane dekret De annatis kojim je ukinuto plaćanje anata papi nije predvidio nikakve zamjenske prihode61 Oni zaista nisu bili iz perspektive Koncila uvjet za

54 A Erler n dj (2) 160 24455 Papinski poslanik njemačkim kneževima Antonio Altan di San Vito usporedio

je 1438 g sukob između koncila i pape s pobunom vazala protiv svojeg seniora Vidi J Stieber ndj (19) 136

56 Isto 27-28 Vidi i J Helmrath n dj (2) 101-10357 A Erler n dj (2) 222-22358 qualis fraus sit in iure appelare a papa ad id quod nichil est quia utique futurum

concilium nichil est Isto 161-162 vidi i isto 168-169 I Erler je primijetio da se Bachen-stein iako se nigdje izravno ne referira na Execrabilis koristi njegovom retorikom Vidi isto 145 Torquemada je tvrdio da koncil svoj sudski autoritet dobiva od pape te je stoga njegova sudbena moć manja od papinske Prema tome bilo bi općenito nemoguće pozvati se na koncil usuprot nekoj papinoj presudi Vidi T Izbicki n dj (36) 106

59 A Erler n dj (2) 184-18660 G Mansi n dj (30) 6361 Isto 104 Već je Erler primijetio da su Bachensteinovi argumenti u ovom slučaju

vrlo manjkavi A Erler n dj (2) 146


valjanost dekreta nego samo poticaj za papu da se dekreta pridržava ponuda ne obveza Bachenstein je u svojem govoru pred papom 1435 godine izjavio da je Koncil voljan osigurati papi i kardinalima neki drugi ndash kako on kaže ndash raquopoštenijilaquo izvor prihoda posebno ako papa prihvati i provede koncilske dekrete62 Međutim kada je riječ o događajima koji su uslijedili Bachenstein ponovno u Epistuli za-magljuje istinu tvrdi da mu je u Firenci usmeno odgovoreno da su papa i kardinali spremni pristati na rečene dekrete ako im Koncil osigura zamjenske prihode te da je kasnije papinim poslanicima predsjednik Koncila kardinal Julijan Cesarini (1398 ndash 1444) usmeno i napismeno obećao da će Koncil osigurati te prihode63 U stvarnosti Cesarini to zaista jest učinio ali tek nakon što je papinski poslanik u Baselu Antonio Altan di San Vito postavio uvjet osiguravanja alternativnih prihoda papi u zamjenu za njegovo pridržavanje dekreta De annatis64 Međutim Cesarini nije niti jednom riječju ustvrdio da se dekret suspendira do trenutka osiguravanja tih prihoda nego je opomenuo papu da se koncilskih dekreta ima bezuvjetno pri-državati i tek ako to bude činio Koncil će se pobrinuti da mu osigura prihode65

Zašto Bachenstein o tome nije iznio potpunu istinu Čini se da je nastojao pomiriti nepomirljivo ndash ne zanijekati vrhovni autoritet Koncila ali istovremeno afirmirati vrhovni autoritet papinstva Štoviše njegova tvrdnja da nisu ostvareni uvjeti za provođenje koncilskih dekreta zapravo je obrana vrhovnog autoriteta Koncila budući da posljedično nije morao tvrditi kako su dekreti bili doneseni ilegalno ili da su nevažeći jer ih papa nije potvrdio Iz njegove perspektive iako to nije tvrdio otvoreno dekreti su bili i legalni i važeći ali je njihovo provođenje suspendirano možda zauvijek Kada je pak riječ o Isenburgovom pozivanju na budući koncil i o Bachensteinovoj tvrdnji (podudarnoj s bulom Execrabilis) da budući koncil nema nikakav autoritet treba upozoriti na to da on nigdje nije za-nijekao vrhovni autoritet koncila koji već zasjeda ndash štoviše na jednom je mjestu citirao dekret Frequens s Koncila u Konstanzu i jasno ustvrdio da su kada koncil zasjeda svi kršćani dužni slušati ga uključivši papu Ujedno dodaje da ukoliko to ne stoji onda ni sadašnji papa nije legalan jer je njegova prethodnika izabrao Koncil u Konstanzu nakon što je svrgnuo Ivana XXIII66 Dakle argumenti koje Bachenstein iznosi u korist vrhovnog autoriteta papinstva u jasnom su konfliktu s njegovim tumačenjem autoriteta koncila Ako bolje promotrimo njegov tekst postat će nam jasno i zašto je tako

Epistula Jeremialis na prvi je pogled vrlo zbunjujuće djelo U njegovu prvom dijelu Bachenstein nastupa načelno sa stajališta pobornika monarhijskog papin-

62 Isto 19063 Isto 19264 G Mansi n dj (30) 16265 Isto 277-278 Za prikaz cijele epizode vidi J Stieber n dj (19) 24-2566 Isto 220 Nije čudno što je Bachenstein odlučio izbaciti reference na Haec sancta

ali i dalje citirati Frequens budući da je potonji dokument bio mnogo češće prihvaćan pa i od strane papinstva i manje sporan Vidi J Helmrath n dj (2) 476


stva Međutim otprilike na polovici teksta nakon sintagme raquoali netko će možda rećilaquo (Sed forsitan dicet aliquis) odjednom počinje iznositi protuargumente monarhijskom papinstvu a u korist vrhovnog autoriteta koncila67 Čitatelj dakle očekuje da će Bachenstein opovrgnuti argumente u korist vrhovnog autoriteta koncila kako je postupao do tada Međutim on to ne čini Naprotiv od tog mjesta nadalje Epistula Jeremialis postaje koncilijaristički traktat prošaran poviješću Baselskoga koncila Štoviše nakon nekog vremena Bachenstein napušta svaki diplomatski obzir i otpušta kočnice te doslovce viče na njemačke prelate da su zaslužili da ih papa tlači kada nisu prihvatili dekrete Koncila u Baselu jer da jesu bili bi slobodni od papinskih presezanja Budući da su odbili koncilske dekrete i pristali uz rimskog papu neka sada plaćaju anate68

U svjetlu takve tekstualne strategije postaje jasno zašto su Bachensteinovi argumenti u korist monarhijskog papinstva bili relativno slabi Naime on ih izno-si zlurado i s gorčinom Citirajući svoj govor iz 1435 sam tvrdi da će autoritet koncilacirc zauvijek propasti ako se ne budu poštivali koncilski dekreti Iz ostatka njegova teksta postaje očitim da je smatrao kako se to zaista i dogodilo te da je iz toga proizašlo veliko zlo i šteta za Crkvu Na nekoliko mjesta ponavlja da su njemački prelati navukli zlo na sebe kada su odbili dekrete Baselskog koncila i da je sada prekasno da se žale69 Ostaje im samo da se pokoravaju vrhovnom autoritetu pape pa i u slučajevima kada im taj isti papa nanosi štetu jer su sami pristali na to S velikom gorčinom piše o plaćanju anata lamentirajući kako onima koji su se obvezali na to plaćanje nema spasa jer su se tim činom odrekli od svake pravne zaštite i prava na priziv a ni papa im ne običava pomoći Oni su se piše Bachenstein predali na milost i nemilost novčara sada im je kao da su u paklu pa se zbog toga i običava govoriti ab auditore camere libera me Domine70

Prisjećajući se raquodobrih starih danalaquo Baselskoga koncila Bachenstein vrlo oštro kritizira papu Eugena IV te opravdava njegovo svrgavanje71 Navodi brojne povijesne primjere kada su koncili svrgavali pape a ovi se pokoravali odlukama koncila72 Također ističe da je Eugen nakon izbora položio zakletvu kojom se

67 A Erler n dj (2) 17868 Isto 203-20469 Osim mjesta navedenog u prethodnoj bilješci vidi i isto 23770 Isto 236 U vezi s time vidi i P Stump n dj (26) 20071 A Erler n dj (2) 200-202 21172 Isto 200 Juan de Torquemada nastojao je iz pozicije zastupnika monarhijskog

papinstva neutralizirati koncilijarističke argumente prema kojima je Koncil u Konstanzu već postavio presedan svrgnuvši dvojicu papa tvrdnjom da taj koncil nije svrgnuo pape nego nevrijedne pretendente na papinsko dostojanstvo T Izbicki n dj (36) 97-98 Bachenstein na jednom mjestu pred kraj Epistula prikladno raquozaboravivšilaquo da je prethodno tvrdio kako su koncili svrgavali pape kao primjer velikog poštovanja koje bi koncili trebali iskazivati papama navodi kako je sinoda odbila suditi papi Marcelinu (A Erler n dj (2) 226-227) Tu praktički citira Torquemadu čiji je omiljeni argument za tvrdnju da koncili nikad nisu svrgavali pape bio upravo Marcelin Vidi T Izbicki n dj (36) 92 Moguće


obvezao da će do smrti braniti autoritet koncila te da je njegovu svrgavanju uz druge razloge uzrok bilo upravo kršenje te zakletve73 Na nekoliko mjesta na-ziva Eugena olim Eugenius74 time de facto priznajući njegovo svrgavanje a na nekoliko mjesta navodi i zla koja je Eugen činio kako se služio podmićivanjem i ustupcima da bi stekao pristaše te kako je poticao fizičke napada i pljačkanje koncilskih otaca i pobornika Koncila75 Ukratko kaže da je Eugen ustrajao u djelovanju protiv Koncila ne mareći za budućnost i ne bojeći se Boga (futura non previdens nec Deum timens) Nasuprot tome Bachenstein hvali vrline i poštenje pristaša Koncila poput kardinala Louisa Alemana i pape Feliksa V76 ali i žali što je upravo to poštenje bilo razlog njegove propasti budući da su mnogi nastojali na nepošten način steći crkvene nadarbine ali im Feliks to nije dopuštao Takvi bi tada odlazili Eugenu koji ih je dijelio šakom i kapom77

Očito je da je gledano u cjelini Epistula Jeremialis koncilijaristički tekst napisan pod maskom propapinskog traktata Štoviše moglo bi se reći da Ba-chenstein svojom jeremijadom žali zbog propasti Baselskoga koncila i kolapsa koncilijarističkog pokreta Ipak zbog izrazito nepovoljna položaja u kojem su se našli koncilijaristi nakon raspuštanja Baselskoga koncila svoje misli nije se usudio izreći otvoreno

4

Za razliku od Bachensteina papa Pio II odnosno Enea Silvio Piccolomini u potpunosti se odrekao koncilijarizma iako je i sam nekoć bio pristaša Baselskoga koncila i sudjelovao je u njegovu radu a neko je vrijeme služio i Feliksu V U drugoj polovici 1440-ih Piccolomini se proglasio obraćenim na stranu monar-hijskog papinstva a zauzvrat je od pape Nikole V (vladao 1447 ndash 1455) dobio Tršćansku biskupiju Mnogi su mu predbacivali da se prodao za cijenu biskupije78 Bachenstein je možda mislio na njega kada je u Epistula Jeremialis rekao da su

je da je spomen toga događaja za Bachensteina bio svojevrsni raquosmokvin listlaquo nakon što je iznio niz koncilijarističkih tvrdnji

73 A Erler n dj (2) 202-203 Erler u bilješci uz tekst tvrdi da je tekst te zakletve tiskan u G Mansi n dj (30) 112 ali to nije točno Ondje se nalazi zakletva u formi kakvu je propisao Baselski koncil 1436 godine i kojom se Eugen IV nikada nije zakleo te ju Bachenstein i ne navodi

74 A Erler n dj (2) 217 Valja napomenuti da ondje raquoolimlaquo Bachenstein ne navodi u značenju raquopokojnilaquo

75 Isto 201 209 i 21176 Isto 209-21377 Isto 21778 Thomas M Izbicki raquoReject Aeneas Pius II on the Errors of his Youthlaquo Pius II

raquoel piugrave expeditivo pontificelaquo Selected Studies on Aeneas Silvius Piccolomini (14051464) Brill Leiden ndash Boston 2003 199-201 Luigi Totaro raquoGli scritti di Enea Silvio Picco- ndash Boston 2003 199-201 Luigi Totaro raquoGli scritti di Enea Silvio Picco-Boston 2003 199-201 Luigi Totaro raquoGli scritti di Enea Silvio Picco-lomini sul Conciliolaquo Conciliarismo stati nazionali inizi dellrsquoumanesimo Atti del XXV Convegno storico internazionale Todi 9-12 ottobre 1988 Centro Italiano di studi sullrsquoalto medioevo Spoleto 1990 70 i dalje


tako postupili mnogi nepošteni prelati79 Štoviše u tom tekstu on je i apostrofirao Piccolominija napisavši da je papa Pio II vrlo iskusan raquoglede koncilskih pitanja i u njimalaquo (de gestis et in gestis sacrorum conciliorum eruditissimus) te da mudrim ljudima ne pada na pamet optužiti ga da je ikomu narušio prava glede rada na sazivanju budućeg koncila80 Budući da je netom prije pisanja Epistula Jeremialis Pio II bulom Execrabilis zabranio pozivanje na sud koncila ovu bismo Bachen-steinovu tvrdnju mogli smatrati otrovnim žalcem usmjerenim prema papi

Bachensteinov primjer pokazuje nam kako su se snašli koncilijaristi u raz-doblju nakon propasti Baselskoga koncila kada su njihove ideje bile potisnute Neki od njih poput Piccolominija savršeno su se prilagodili novonastalom stanju a njihova koncilijaristička prošlost ostala je samo lošom uspomenom mrljom na životopisu koju su nastojali prekriti Za razliku od toga Bachenstein se kako vidimo iz njegovih spisa nikada nije u potpunosti odrekao koncilijarizma ali je smatrao nužnim svoje ideje prikriti i zabašuriti ih politički oportunim izražava-njem podrške monarhijskom papinstvu Koncilijarizam dakle ni nakon propasti Baselskog koncila nije bio zaboravljen nego je nastavio prikriveno tinjati među ostalim i u spisima nekadašnjeg zagrebačkog kanonika Ivana Bachensteina


CONCILIAR IDEAS IN THE WORKS OF JOHANNES BACHENSTEIN CANON OF ZAGREB

AND PARTICIPANT IN THE COUNCIL OF BASEL

Johannes Bachenstein who belonged to a prominent Swabian aristocratic family became a canon of the Zagreb Chapter and the archdeacon of Komarnica while he was still a student of canon law at the University of Vienna where he obtained the title of doctor in 1432 In the same year he was incorporated into the Council of Basel He joined the Council as representative of Bishop of Zagreb Johannes Albeni and of Bishop of Pecs Henricus Albeni After the death of Johannes Albeni in 1433 and the short personal sojourn of Henricus Albeni in Basel in 1434 Bachenstein was incorporated into the council a second time now representing only Henricus Albeni In the council he was a member of the

79 A Erler n dj (2) 217-21880 Isto 196 Moguće je da je ovo igra riječi Naime Piccolomini je u vrijeme kada je

bio žestoki pobornik Baselskoga koncila napisao djelo De gestis concilii Basiliensis com-mentariorum libri II Kasnije nakon promjene stajališta napisao je djelo De rebus Basileae gestis stante vel dissoluto concilio u kojem zastupa potpuno suprotne stavove Moguće je da ovdje Bachenstein neizravno ukazuje na tu njegovu promjenu stavova Za usporedbu navedenih dvaju djela vidi Emily OrsquoBrien raquoAeneas Sylvius Piccolomini and the Histories of the Council of Basellaquo The Church the Councils and Reform The Legacy of the Fifteenth Century The Catholic University of America Press Washington D C 2008 60-81


deputation for general affairs and took part in numerous conciliar missions During these missions he delivered orations before some of the leading rulers of his time

In this paper a comparison is made between Bachensteinrsquos oration delivered before Pope Eugene IV and his Epistula Jeremialis produced some thirty years later Such a comparison permits an analysis of Bachensteinrsquos views before and after the dissolution of the Council of Basel in 1449 when the prevailing view in the Roman Catholic Church represented a monarchical papacy according to which the pope was the supreme authority of the Church Although Epistula Jeremialis is a work of a legal nature the purpose of which is to find a solution in the dispute about the archbishopric of Mainz which broke out in the early 1460s in it Bachenstein put forward a number of points reminiscent of the Basel Council In the 1435 speech he made use of markedly conciliar arguments and quoted canon law in such a manner as to demonstrate incontestably that the supreme authority of the Church was not the pope but the council Although in Epistula Jeremialis he repeated almost the whole of this speech he nevertheless omitted the conciliar arguments mentioned from which we may conclude that he no longer considered it prudent openly to represent conciliarism Indeed in the latter text he was to employ canon law exactly in order to represent a monarchical concept of the papacy along the lines of the authorities of the time in such issues like the pro-papal theologian Juan de Torquemada whose views he frequently quoted

Nevertheless this does not mean that Bachenstein abandoned conciliar viewpoints If we delve more deeply below the surface we will find a number of references to the supreme authority of the council which in Epistula Jeremialis Bachenstein never disputes Quite to the contrary he defends the correctness of concilar decrees even those directed against the pope but in a circumspect and covert manner Expressing great indignation because of the failure of the conciliar decrees to be implemented he was particularly critical of the prelates of Germany who allowed the council to collapse

It is obvious that not even thirty years after his oration before Eugene IV had Bachenstein abandoned the views that he had put forward in it except that now in the new circumstances he no longer dared to represent them frankly Accordingly he fudged them and endeavoured to disguise them in a vociferous defence of monarchical papacy never however denying them It can then be concluded that even after the dissolution of the Council of Basel and after the papal bull Execrabilis of Pius II which forbade the invocation of conciliar decisions Bachenstein remained true to conciliarism without having however the energy or the necessary illusions to do battle for the authority of the council

Key words Johannes Bachenstein conciliarism Council of Basel Eugene IV Pius II canon law ecclesiology

191Nagrade Dana hrvatske knjige 2011

KRONIKA

192 Colloquia Maruliana XXI (2012)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKAPOVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU raquoJ U D I T Alaquoza najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini

posebno o humanističko-renesansnoj u 2016 godini dobila je

IRENA BRATIČEVIĆ

za knjiguVIA VIRTUTIS PUT VRLINE EPIGRAMATSKI OPUS RAJMUNDA KUNIĆA

(Sv 2)Ex libris Zagreb 2016

O b r a z l o ž e n j e

Rajmund Kunić (1719 ndash 1794) jedan je od najplodnijih autora hrvatskoga lati-nizma bio je pjesnik i prevoditelj uz to govornik a pisao je i o teoriji prevođenja Temeljnu naobrazbu stekao je u Isusovačkom kolegiju u rodnom Dubrovniku a nakon toga čitav je život proveo u Rimu gdje je završio studij a zatim djelovao kao profesor retorike i klasičnih jezika U Rimu je taj isusovački svećenik bio članom uglednih književnih akademija (Accademia degli Arcadi Accademia degli Infecondi Accademia degli Occulti) a posve u skladu s duhom vremena bio je i neka vrsta raquogalantnog opatalaquo redovit i rado viđen gost rimskih salona osobito onoga koji je vodila Maria Pizzelli učena dama s kojom su ga vezivali duboki osjećaji o kojima govori i u svojim epigramima i koji su potaknuli razne spekulacije

Svoju intelektualnu formaciju Kunić duguje u prvom redu isusovačkom obrazovnom sustavu školskom programu nazvanom Ratio studiorum koji je


u 16 i 17 st čvrsto oblikovao književne kanone ali i izražajne kompetencije brojnih europskih pa tako i hrvatskih latinista Izvrsno upućen u klasične jezike i književnosti Kunić je pisao rado i mnogo iskazujući nesvakidašnju vještinu i lakoću izražavanja u latinskim stihovima U obilnu njegovu opusu najviše se cijene elegije i epigrami te latinski prepjev Homerove Ilijade do danas najbolji u svojoj vrsti Uz Ruđera Boškovića Benedikta Staya i Bernarda Zamanju Kunić je među najzaslužnijim što je hrvatski latinitet u 18 stoljeću dosegnuo ndash nakon razdoblja renesansnoga humanizma ndash svoj drugi vrhunac Nažalost u znatnoj mjeri on dijeli i recepcijsku sudbinu ne samo tih svojih suvremenika nego i pisaca latinskog jezičnog izraza u cjelini u današnje vrijeme sve je manje čitatelja koji su ne samo sposobni čitati ih u originalu nego i koji su osposobljeni percipirati njihovu specifičnu poetiku izgrađenu na retoričkoj kulturi i na principima oponašanja i natjecanja s klasičnim uzorima Tek iz takve perspektive moguć je cjelovit estetski doživljaj pa onda i valjano književno vrednovanje ovih pisaca i njihovih djela No sve rečeno nipošto nije razlog da se latinistička književnost zanemari nego naprotiv poticaj da se uloži dodatan napor u njezino objavljivanje prevođenje proučavanje i približavanje suvremenoj kulturnoj publici Upravo u tom svjetlu knjigu Via virtutis Irene Bratičević treba visoko cijeniti

Kunićev epigramatski opus svojim opsegom više nego dvostruko nadmašuje ostavštinu poglavitoga žanrovskog uzora rimskog pjesnika Marcijala Parafrazirajući poznatu izreku o Juliju Kloviću mogli bismo kazati da je Kunić bio copiosissimus in minimis No mimo same količine zapaziti je tematsku raznolikost epigrama njihovu vezanost ne samo uz književne poticaje nego još više uz suvremena zbivanja i uz suvremenike a napose je vrijedna pozornosti pjesnikova sposobnost variranja majstorstvo forme elegancija i vještina izraza Potomci su njegove epigrame prema tematskom kriteriju podijelili na nabožne zavjetne moralne pohvalne nadgrobne i žalobne satiričke (ovi su kudikamo najbrojniji) i šaljive te raznolike ipak najintrigantnijom do danas ostaje skupina posvećena Mariji Pizzelli koju Kunić naziva pjesničkim pseudonimom Lida budući da pjesnik u njima iskazuje osobitu sklonost prema naslovljenici ta skupina uvijek iznova potiče pitanja rasprave i autobiografska čitanja

Dakako nužan preduvjet svake recepcije jest dostupnost opusa drugim riječima ndash postojanje novih i pouzdanih izdanja Upravo zato knjiga Irene Bratičević znači kapitalan korak u proučavanju hrvatske književne baštine naročito one na latinskom jeziku Iako su Kunićevi epigrami dijelom bili tiskani ovdje se velik njihov broj objavljuje prvi put Tako smo dobili prvo cjelovito izdanje Kunićeva epigramatskog opusa i to na temelju potpuna uvida u rukopisnu i tiskanu tradiciju O opsegu obavljena posla govori već sam podatak da je riječ o čak 3557 autorskih epigrama (u izdanje posve opravdano nisu uvršteni prepjevi) s ukupno više od dvadeset tisuća stihova Latinski tekst priređen je uzorno u skladu s kritičkim načelima struke a knjiga uz samo izdanje epigrama sadrži i nužne popratne tekstove raquoUvodlaquo raquoKazalo imenalaquo i raquoKazalo početnih stihovalaquo


U raquoUvodulaquo Irena Bratičević prikazuje književnu ostavštinu Rajmunda Kunića s posebnim osvrtom na epigrame tj na povijest teksta kao i na tematske i književne njihove značajke napose i potanko prikazuje rukopis dubrovačkog Arhiva Male braće AMB 1156 koji je poslužio kao temelj njezinu izdanju napokon iznosi načela priređivanja teksta

Bitne informacije o sadržaju i vrijednosti Kunićeve ostavštine kao i o mjestu u književnoj kulturi njegova vremena i u latinističkoj tradiciji čitatelj će naći u spomenutom raquoUvodulaquo no još kudikamo više može se o svemu tome doznati iz auktoričine monografije koja čini prvi svezak ovoga dvosveščanog izdanja s ukupnim opsegom od oko tisuću stranica Pa iako svezak iz 2016 stoji samostalno u odnosu na monografiju iz 2015 te iako nagrada prema propozicijama može pripasti samo ovom izdanju iz 2016 ipak valja reći da se oba sveska nužno nadopunjuju dajući sveobuhvatan pregled Kunićeve epigramatske ostavštine

Svojim izdanjem Kunićevih epigrama u kojem je književnopovijesna i fi-lološka struka prvi put dobila cjelovit i besprijekorno obrađen uvid u žanrovski opus pisca koji pripada samom vrhu latinskoga Parnasa 18 stoljeća Irena Bra-tičević dala je uistinu monumentalan prinos poznavanju hrvatskog latinizma a time i hrvatske književnosti u cjelini Stoga joj s pravom pripada nagrada Judita za 2017 godinu

Zagreb ndash Split 22 travnja 2017 dr sc Bratislav Lučin



NAGRADU raquoD A V I D I A Slaquoza najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike

u 2016 godinidobio je

BORIS PERIĆ

za prijevod zbirke pjesama Miroslava Krleže Balade Petrice Kerempuha na njemački jezik pod naslovom

Miroslav Krleža Die Balladen des Petrica Kerempuh (Bibliothek der Zeitschrift Most The Bridge DHK Zagreb 2016)


Prijevodi djela iz hrvatske književne baštine na svjetske jezike uvijek nose dodatnu odgovornost i vrijednost Uvriježeno je mišljenje da je Miroslav Krleža klasik hrvatske književnosti prepoznat u razmjerima svjetske književnosti te stoga zastupljen odgovarajućim prijevodima No znanstvena istraživanja objavljena prije pet godina u zborniku radova (Ne)pročitani Krleža od teksta do popularne pre-dodžbe u izdanju Književnoga kruga Split i Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ali i brojni drugi radovi ukazuju da je opus najeksponiranijega književnika hrvatske književnosti XX stoljeća krnje i nedostojno zastupljen na stranim jezicima

Prijevod kanonskoga lirskog djela Miroslava Krleže Balade Petrice Kerem-puha književnika i prevoditelja Borisa Perića prvi je cjelovit prijevod te zbirke na njemački jezik kojim je prevoditelj dostojno obilježio 80 obljetnicu prvoga i 70 obljetnicu drugoga dopunjenoga izdanja iz kojega polaze sva kasnija izdanja (Ljubljana 1936 Zagreb 1946) Krležine Balade Petrice Kerempuha prevođene su na slovenski mađarski ruski češki talijanski francuski i njemački jezik pa je upravo postojanje ranijih prijevoda na njemački jezik bilo poticaj Borisu Periću da se upusti u zahtjevan posao prijenosa integralne zbirke u jezični kod s kojim hrvatska kultura razvija višestoljetnu komunikaciju Usporedba postojećih prijevo-da primjerice Galgenlied u prijevodu Reinharda Lauera ili Auch bei dem Blumen gibt es keine Gerechtigkeit u prijevodu Ine Jun-Broda s prijevodom Borisa Perića Das Lied der Galgenbruumlder i Auch fuumlr Blumen gibtrsquos kein Recht ističe vrijednosti


Perićevih prevoditeljskih zahvata u riznicu leksičko-stilskih mogućnosti osobito njemačku stihovnu iktičnost akcenatske versifikacije u suglasju s Krležinim lir-skim ritmovima Sukladnost stihovnih redaka strofa i sroka izvornika i prijevoda dosegnula je Perićevim nastojanjem najvišu razinu pa i kad strofa u prijevodu ima veći broj stihovnih redaka ili kad je u prijevodu rima izrazitija ili pravilnija ona je rezultat prevoditeljeve dosjetljivosti i duhovitih rješenja istodobno u duhu polimorfnosti i pučke i avangardne groteske te fatalističkoga Krležina crnohumor-noga izričaja kojima se oblikuju specifične raquoslike zvukalaquo (J Lisac J Vončina Z Kravar i dr)

Podastiranjem novoga a prvoga cjelovitog prijevoda toga raquoneospornog dra-gulja modernoga hrvatskoga pjesništvalaquo Boris Perić proslavlja i službeni status jezika kojim je kajkavski potvrđen pod oznakom ISO 639-3 od 2015 godine Ime fiktivnoga subjekta zbirke a donekle i etos potječu iz pučke knjige Jakova Lovren-čića Petrica Kerempuh iliti čini i živlenje človeka prokšenoga (Varaždin 1834) koju je ndash poznato je ndash Krleža preoblikovao u ruho koje nije kajkavski dijalekt nego (historicistički) konstrukt složen intertekstni i metajezični eksperiment u kojemu značenje riječi (pjesnički osviještenom odlukom) nije potpuno jasno To je i jedan od razloga zbog kojega je recepcija Krležinih Balada Petrice Kerempuha vrlo uspješna podatna za uvijek nove i osuvremenjene interpretacije te podob-na za recitale s elementima kazališnih predstava Boris Perić i sacircm književnik sklon iracionalističkome nadahnuću po struci germanist i filozof vođen mišlju o primjerenosti i opravdanosti izbora visokonjemačkoga jezika umjesto dijalektnih opcija pitanjima arhaizama pitanjima germanizama u samom kajkavskom ko-respondencijama s germanskom tradicijom konstrukcija Tilla Eulenspiegela itd svoje je prevoditeljske dvojbe i konačna rješenja obrazložio u popratnom tekstu koji priložen uz prigodan esej Viktora Žmegača vrijedi kao obuhvatna studija kojom se zainteresiranome čitatelju njemačkoga govornog područja primjereno rasvjetljuju slojevi toga kompleksnog djela hrvatske književne baštine S ciljem razumijevanja Balada Petrice Kerempuha s filozofsko-filološko-teorijskoga staja-lišta Boris Perić uranja u dubine wittgensteinovskih bahtinovskih i frangešovskih promišljanja kafkijanskih morgensternovskih i villonovskih svjetova pa čak bi se moglo dodati (u renesansnim evokacijama ovakvoga teksta) i marulićevsko-erazmovskoga kriticizma kao svjetske tradicijske podloge pitajući se što se sve mora naći u prijevodu koji prenosi relacije sakralnoga i profanoga tragičnoga i komičnoga uzvišenoga i vulgarnoga razumnoga i ludoga

I danas vrlo citirani stihovi pjesama Ni med cvetjem ni pravice Khevenhiller i dr sada zvone i na njemačkome jeziku primjerenim sarkazmom i lucidnošću u suglasju prošlosti i sadašnjosti u suglasju Krležina etosa i etosa našega novog književnog konteksta XXI stoljeća raquoNigdar ni tak bilo da ni nekak bilo pak ni vezda nebu da nam nekak nebulaquo

Budući da je prošle godine objavljeno više važnih prijevoda hrvatskih kla-sika (Zastave Miroslava Krleže na njemačkom jeziku lirika Dobrice Cesarića na


francuskom jeziku) nagrada Davidias potvrđuje cilj da hrvatska književna baština bude prepoznata na razini svjetske književne baštine i da sustavnije potiče skrb prevoditelja a onda potencijalno i inozemnih izdavača za ovakve vrijedne pot-hvate Boris Perić cjelovitim prijevodom Balada Petrica Kerempuha na njemački jezik ostvario je usklađenu cjelinu iznimnoga znanja i užitka prevođenja

Zagreb ndash Split 22 travnja 2017 dr sc Cvijeta Pavlović


DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU raquoS L A V I Ćlaquoza najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac

u 2016 godini dobila je

KRISTINA GAVRAN

za knjigu kratkih priča KIŠA U INDIJI LJETO U BERLINU

Disput Zagreb 2016


Kristina Gavran posjeduje rijetko svojstvo iznimna književnog dara da se jednostavnim izrijekom iskažu velike istine ljudske duše Njeni likovi pripovije-daju sebe smireno toplo sabrano kloneći se formalno velikih riječi i izvanjski velikih tema Sve što urade je autentično samoniklo i stoga uvjerljivo Nije međutim riječ o poetici koja u skladu s postmodernom ideologijom duhovnoj stvarnosti želi agresivno oduzeti velike naracije Takva poetika svojim bijegom i negiranjem zapravo pokazuje da velike priče postoje Usuprot njoj Kristina Gavran poznaje samo jedan narativni prostor ni velik ni malen nego navlastit njoj satkan upravo po mjeri njena auktorskoga glasa Stoga nije sasvim točno ustvrditi da ona u malome jednostavnom uspijeva naći veličinu bez patetike i važnost bez preuzetnosti Opet nije ni netočno

Berlin London Lisabon Hrvatska Indija ndash nisu za nju tek prizorišta zbiva-nja Oni su pozornice na kojima se odigravaju bitne stvari Spisateljica ne hoda svijetom poput nekadašnjih flaneura Ona je sama taj svijet Dotičući paradigmu velikog i malog važno je još istaknuti i da pripovjedni glasovi Kristine Gavran nikada ne bježe u banalnost patetično malenoga Oni nisu ni sentimentalni ni ra-zočarani ni euforični Oni su savršeno dimenzionirani naravi priče i stoga je priča onaj svjetotvorni okvir ispod kojega i iznad kojega ništa ne može postojati raquoNišta manje i ništa veće od pričelaquo pružaju samo majstori pripovijedanja A ispričati dobru priču teško je poput pisanja dobre pjesme Nema tu izlike u dugoj formi opširnu opisu raspredenoj misaonosti Forma je nužno kratka opis sažet a mi-sao istodobno laka poput pera i salivena u težinu olova Ovom se tvrdnjom može


gotovo sasvim iscrpiti opis stvaralačkoga postupka Kristine Gavran Slično svim majstorima pripovijedanja uvjerava nas na svakoj stranici da u njenoj rečenici nema ni zrna zalihosti ali ni mrve suviška Sve je taman takvo kakvo treba biti Jednostavnost ovdje nije pokušaj pridobivanja čitateljske pažnje Jednostavnost je zavodnička zamka iza koje je brižno skriveno umijeće pripovijedanja Umijeće ogromno a skriveno savršeno Zato se za ovu spisateljicu može reći da je na naj-boljem putu da postane veliko književno pero ne malih nego pravih stvari Onih koje tvore nevidljivu ali neospornu potku životnoga smisla Uostalom za rasnoga naratora nema velikih i malih tema i motiva Njegove proporcije dimenzionira čitatelj Idealan naravno ali ga idealnim ne čini tek recepcijska sprema Recipi-jenta uvijek oblikuje auktor To je sva tajna književnog umijeća jednostavna ali i bolno komplicirana Ova je književnica njome savršeno ovladala

I dok nas globalizam suočava s tjeskobnom tiranijom istosti tiranijom čiji je ideologem o prihvaćanju Drugoga tek nemoćna krinka vapaja za nedosegnutom različitošću pero Kristine Gavran putuje meridijanima i smješta pripovjedača ili pripovjedačicu u prostor koji im odgovara bez ostatka U prostor u kojemu se osjećaju kod sebe Jer to je svaki put iznova ambijent duše labirint nutrine jamstvo sebstva Njega može dosegnuti samo iskrenost bez ograda ali iskrenost oplemenjena duboko proživljenim trenutcima nostalgije Nije ta nostalgija žal za nečim ili nekim Ona je tek pomalo sjetno podsjećanje na vlastitu ljudsku mjeru Na nemoć da se do kraja upozna svijet ali i na sposobnost ovladavanja dostupnim stvarima i nazočnim ljudima Ovladati u ovom slučaju ne znači gospodariti Ovdje to znači imati jedno da bi se imalo sve To znači i spremnost na davanje kao zalog radosti uzimanja

Dodjelom nagrade mladoj se književnici ne odaje tek zasluženo priznanje Oni koji joj nagradu daju zastupnici čitateljskog oka na ovaj je način obvezuju Pružajući joj ruku oni od nje očekuju dosege koji u budućnosti neće biti manji od netom nagrađenoga U njenom slučaju to nipošto neće biti lako Ali ne sumnjamo da će nadu očekivanoga preobratiti u radost ostvarenoga

Zagreb ndash Split 22 travnja 2017 dr sc Antun Pavešković


BIBLIOGRAFIJE

Do sada su objavljene Bibliografije Marka Marulića Prvi dio Tiskana djela (1477-1997) (priredili B Jozić i B Lučin) Književni krug Split 1998 Treći dio Radovi o Ma-ruliću (15652000) (priredila N Paro) Književni krug Split 2003 godišnje bibliografije 2001-2011 u Colloquia Maruliana XI (2002) str 571-587 XII (2003) str 291-308 XIII (2004) str 265-274 XIIII (2005) str 337-348 XV (2006) str 321-330 XVI (2007) str 345-353) XVII (2008) str 321-328) XVIII (2009) str 373-384 XIX (2010) str 277-285 XX (2011) str 377-383 XXI (2012) str 259-267 XXII (2013) str 217-224 XXIII (2014) str 281-287 XXIV (2015) str 255-262 CM XXV (2016) str 271-276 CM XXVI (2017) str 313-318

82116342(01)Marulić M

BIBLIOGRAFIJA MARKA MARULIĆA

2017


UDK 82116342(01)Marulić M

Sadržaj 0 Addenda Bibliografiji Marka Marulića 2016 ndash I Marulićeva djela ndash II Publikacije u cijelosti posvećene Maruliću ndash III Knjige zbornici časopisi katalozi s dijelovima posvećenima Maruliću ndash IV Članci u novinama ndash V Mrežne stranice

0 Addenda 2016

Marulićeva djela

Divici Mariji Molitva suprotiva Turkom Hrvatski brevijar Zaklada Rhema Zagreb 2016 sv 4 str 2632-2649 (tekst ispisan glagoljicom i latinicom)


Knjige zbornici časopisi katalozi s dijelovima posvećenima Maruliću

Balić Davor Krležini iskazi o Maruliću i njegovu opusu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 422 (84) (2016) str 353-419

Greene Roland ndash Cushman Stephen (eds) Croatian poetry The Princeton Handbook of World Poetries Princeton University press Princeton and Oxford 2016

O Maruliću str 135-136

Lukežić Irvin Pristup Marulićevoj demonologiji u Evanđelistaru Kanavelić 2 (2016) str 44-76

Marko Marulić (1450-1524) Nenad Cambi [et al] Antička baština na novčanica-ma mediteranskih zemalja Javna ustanova raquoNacionalni park Krkalaquo Šibe-nik 2016 str 370-371 (knjiga je istodobno objavljena i na engleskom jezi-ku Legacy of antiquity on the banknotes of the Mediterranean countries)

BIBLIOGRAFIJA 2017

I Marulićeva djela

[Nema objavljenih djela]

II Publikacije u cijelosti posvećene Maruliću

Matošić Vedran Medieval Split Tour The Story of Marul (Storyteller Guide) Split Pinkica jdoo 2017 23 str

Palameta Miroslav Patristička egzegeza i Marulićeva Davidijada Književni krug Split ndash Marulianum Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu 2017 251 str

Šimundža Drago Marko Marulić pjesnik i didaktičar Književni krug Split ndash Marulianum 2017 539 str

III Knjige zbornici časopisi katalozi s dijelovima posvećenima Maruliću

Benko Damir Marcus Marulus and the Biblia Latina of 1489 An Approach to His Biblical Hermeneutics Franz Posset (Bausteine zur Slavischen Philologie und Kulturgeschichte Neue Folge Reihe A Slavistische For-

205Branko Jozić Bibliografija Marka Marulića 2017

schungen 74) Cologne-Weimar-Vienna Boumlhlau Verlag 2013 250 pp + DVD-ROM Marcus Marulusrsquo desk copy of the Biblia Latina from 1489 with his handwritten marginalia Vol I-IV ISBN 978-3-412-20756-4 Journal of Croatian Studies 49 (2017) 143-148

Colloquia Maruliana XXVI (2017) Književni krug Split ndash Marulianum 327 str ilustr (sažetci na engleskom prev Graham McMaster)

Sadrži Bratislav Lučin Prema kritičkom izdanju Marulićevih hrvatskih stihova Judita

kao orijentir (str 5-34 73) Prilog Marko Marulić Prikazanrsquoje historije svetoga Panuncija i Utiha nesriće

Rječnik Priredio Bratislav Lučin (str 35-72) Amir Kapetanović Kolebanja u priređivanju hrvatskih srednjovjekovnih tekstova

(str 75-87) Ivan Lupić i Irena Bratičević raquoJaoh a sada sve je inakolaquo o kritičkoj izdaji

Gundulićeva Osmana (str 89-156) Vlado Rezar O grčkim epigramima Damjana Beneše (str 157-176) Appendix Epigrammata Graeca Damiani Benessae (str 171-175) Josip Parat i Petra Šoštarić Celijev prijevod Ksenofontove Anabaze (str 177-

187) Tobias Daniels The Pazzi War and Croatians in the Service of Papal Propaganda

Mato Ragninarsquos Super pace Venetorum cum Magno Turco (1479) (str 189-206)

Branko Jozić Marci Maruli Evangelistarium ndash vetera amp nova uz petstoljetnicu izdanja (1516-2016) (str 207-237)

Ivan C Kraljić Le Dialogus de Hercule de Marko Marulić et sa deacutedicace eacuteras-mophile peut-on dire et dans quel sens que Marulić eacutetait eacuterasmien (str 239-260 285-286)

Dialogue de M Marulić sur Hercule vaincu par les fidegraveles du Christ (Traduit du latin par Ivan C Kraljić) (str 261-284)

Peacuteter Kasza The Two Lives of an Oration Additions to the Origins of Tranquil lus Andronicusrsquo Anti-Turkish Speech from 1541 (str 287-300)

K r o n i k a Nagrade Dana hrvatske knjige 2016 Obrazloženje nagrade Judita (str 303-305) Obrazloženje nagrade Davidias (str 306-307) Obrazloženje nagrade Slavić (str 308-309) B i b l i o g r a f i j e Branko Jozić Bibliografija Marka Marulića 2016 (str 313-318) Referiranost (str 319-320) Upute suradnicima (str 321-323) Instructions for Contributors (str 325-327)

Grubišić Vinko Nepoznata proza Marka Marulića Zvonko Pandžić Zagreb Tusculanae editions 2009 176 pp Index ISBN 978-953-95144-6-2 Journal of Croatian Studies 49 (2017) 148-150


Gudelj Jasenka Pula and Split A Handbook to Classical Reception in Eastern and Central Europe ur Zara Martirosova Torlone et al Oxford Wiley-Blackwell 2017 str 21ndash34

o Maruliću passim

Jovanović Neven Classical Reception in Croatia An Introduction A Handbook to Classical Reception in Eastern and Central Europe ur Zara Martiro-sova Torlone et al Oxford Wiley-Blackwell 2017 str 15-20

o Maruliću passim

Jozić Branko Davor Balić Etički nauk Marka Marulića Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Koprivničko-križevačke županije Zagreb ndash Križevci 2016 IX 529 str Zadarska smotra 3-4 (2017) 370-371

Klempe Sven Hroar The aspect of subjectivity in scientific thinking ndash where did it actually come from Preprints (wwwpreprintsorg 29 9 2017 str 1-11

O Maruliću i njegovoj raquopsihologijilaquo ndash passim

Luetić Ivica Marko Marulić ndash pjesnik i didaktičar Marulić 6 (2017) 233-234

Pavličić Pavao Ćao-mjao Forum 1-3 (2017) 5-16 O mogućim interpretacijama Judite str 7-8

Špoljarić Luka The First Dalmatian Humanists and the Classics A Handbook to Classical Reception in Eastern and Central Europe ur Zara Martirosova Torlone et al Oxford Wiley-Blackwell 2017 str 46ndash56

o Maruliću passim

Villalva Alina Borrowed roots borrowed compounds ndash Portuguese data Book of Abstracts 50th Annual Meeting of the Societas Linguistica Europaea 10 ndash 13 September 2017 University of Zurich 2017 str 713-715

o Maruliću kao tvorcu termina raquopsihiologialaquo str 714

IV Članci u novinama

Leskur-Staničić Jasenka lsquoMarulić je bio u pržunu i pušten je uz masnu jamče-vinursquo i otac hrvatske književnosti bio je čovjek od krvi i mesa Slobodna Dalmacija 22 4 2017 str 30

IKA Fra Žarko Relota Marulić je humanistički moralist cijele Europe i svijeta Slobodna Dalmacija (prilog Misija) 21 travnja 2017

Ivanišević Lieb Đurđica Hrvatska pred demografskim slomom Marulić se u raquokulilaquo obratio Glas Koncila 2 svibnja 2017


V Mrežne stranice

20 ndash 24 04 ndash XXVII Marulićevi dani httpinfohazuhrhr

Breljak Sonja Usamljeni pjesnik (Hrvatski Glas Berlin) httpwwwhrvatskiglas-berlincomp=174264 (19 8 2017)

Ccedilfareuml ka ndodhur meuml 18 gusht (= Što se dogodilo 18 kolovoza) 1450 ndash Lindi neuml Split Dalmaci Marko Marulichttpwwwtiranaobserveralcfare-ka-ndodhur-me-18-gusht

HINA Otvorena izložba Pet stoljeća Marulićeva raquoEvanđelistaralaquo (Nacional)httpwwwnacionalhrotvorena-izlozba-pet-stoljeca-maruliceva-evandelistara

(1 6 2017)

Hrvatski radio ndash Signatura ndash U drugom dijelu emisije marulolog Bratislav Lučin tumači po čemu je Marko Marulić klasik hrvatske književnosti i kako ga približiti suvremenom čitatelju Urednica Lidija Lacko Vidulićhttpradiohrthraodsignatura211188

Hrvatski radio ndash Između redaka ndash Marko Marulić i Bratislav LučinHttpradiohrthrepmarko-marulic-i-bratislav-lucin211221

IKA Marulićevi dani u Splituhttpwwwikahrindexphpprikaz=vijestampID=189470

IKA Predstavljena monografija dr mons Drage Šimundže raquoMarko Marulić ndash Pjesnik i didaktičarlaquohttpwwwikahrindexphpprikaz=vijestampID=195553 (6 12 2017)

Jozić Branko Knjiga izgubljene mudrosti Pet stoljeća Marulićeva Evanđelistara (1516ndash2016) (Portal Hrvatsko nebo) httphrvatskonebocom20160630knjiga-izgubljene-mudrosti) (30 6 2016)

Luetić Ivica Otvoreni Marulićevi dani 2017(Splitsko-makarska nadbiskupija)httpswwwsmnhr2596-otvoreni-marulicevi-dani-2017

Majdandžić-Gladić Snježana Marko Marulić ndash veliki kateheta svoga vremena (Vjera i djela portal katoličkih teologa)httpswwwvjeraidjelacommarko-marulic-veliki-kateheta-svoga-vremena

Marko Marulić (Biografije javnih osoba iz Hrvatske objavljeno 10 4 2017)httpswwwbiografijacommarko-marulic

Marko Marulić na latinskom je pisao bestselere (Hrvatska udruga Benedikt) (izvor dr sc Božo Skoko)httpshu-benedikthrp=15307


Marko Marulic Poems httpswwwpoetrysoupcommarko_marulic

Marko Marulić ndash renesansni mislilac dvojbene vjerodostojnostihttpsprigorskihrmarko-marulic-renesansni-mislilac-dvojbene-vjerodostojnosti

(8 6 2017)

Marulićev rođendan 2017 (pozivnica) (apoliticnihr)httpapoliticnihrmarulicev-rodendan-2017

Marulićevi dani 2017 znanstveni književni i izdavački programwwwculturenethrdefaultaspxid=75998

Marulićevi dani 2017httpwwwdogadajcomdogadaji41832marulicevi-dani-2017

Matas Maja Noć muzeja Posjetitelje dočekivali Marko Marulić i Dmine Papalić (Radio Dalmacija)httpwwwradiodalmacijahrnoc-muzeja-posjetitelje-docekivali-marko-marulic-

dmine-papalic (27 1 2017)

Misija IKA Fra Žarko Relota Marulić je humanistički moralist cijele Europe i svijetahttpmisijaslobodnadalmacijahrcrkva-u-hrvataclanakid30360fra-zarko-relo-

ta-marulic-je-humanisticki-moralist-cijele-europe-i-svijeta (22 4 2017)

Plejić Poje Lahorka Razgovor s povodom Bratislav Lučin (Matica hrvatska)httpwwwmaticahrzbivanjarazgovor-s-povodom-bratislav-lucin-2020 (30

5 2017)

Predstavljena djela Marka Marulića i na portalu Britanske knjižnice (NSK objav-ljeno 23 8 2016)httpwwwnskhrpredstavljena-djela-marka-marulica-i-na-portalu-britanske-

knjiznice

Predstavljanje knjige Etički nauk Marka Marulića Davor Balić (Portal Dogadjaj com) httpwwwdogadajcomdogadaji-arhiva41833predstavljanje-knjige-eticki-na-

uk-marka-marulica-davor-balic (1 6 2017)

Profaca Ivica European Fame and Forbidden Love of Marko Marulić (BLOG ndash Visit Split)httpwwwvisitsplitcomen2540european-fame-and-forbidden-love-of-marko-

marulic

Šabić Denis Pratite program 27 Marulićevih dana (Apoliticnihr)httpapoliticnihrpratite-program-27-marulicevih-dana


Štahan Matija O Maruliću Frljiću kazališnom i nekazališnom nasilju (Narod) httpsnarodhrkulturamarulicu-frljicu-kazalisnom-nezakalisnom-nasilju (25

travnja 2017)

TRIBINA Dr sc Davor Balić Marko Marulić renesansni mislilac dvojbene vjerodostojnosti (Klub kulture)httpswwwklubkultureorgtc-eventstribina-marko-marulic-renesansni-mislilac-

dvojbene-vjerodostojnosti (7 6 2017)

Uz obljetnicu smrti oca hrvatske književnosti (objavljeno 5 1 2017)httpwwwnskhruz-obljetnicu-smrti-oca-hrvatske-knjizevnosti

Vidmarović Đuro Marko Marulić (preneseno s portala Hrvatskog kulturnog vijeća wwhkvhr)httpsfranjevci-stcomsamostan-svetog-frane-splitu1822

Vuković Mladen 567 rođendan Marka Marulića 18 kolovoza (pozivnica ndash Ra-dio Split) httpradiohrthrradio-splitclanak567-roendan-marka-marulica-18-kolovo-

za151579 (18 8 2017)

MIRKO TOMASOVIĆ (1938 ndash 2017)IN MEMORIAM

Često se u nas čuje kako u ovoj ili onoj struci jedan čovjek obavlja posao čitave institucije Za Mirka Tomasovića moglo bi se bez pretjerivanja kazati da je u svojem plodnom životu obavio posao ne samo jedne nego nekoliko institucija Nije riječ samo o broju naslova što ih je objavio nego i o mnogim drugim često slabije vidljivim i nažalost lakše zaboravljivim prinosima i zaslugama U šezdeset godina rada ndash prvi je tekst objavio 1957 ndash stvorio je golem auktorski i prijevodni opus u kojem je obuhvatio brojne teme hrvatske književnosti a hrvatskoj kulturi približio mnoga imena svjetske literature Kad je 2008 godine izišao zbornik nje-mu u čast Poslanje filologa bibliografija njegovih radova brojila je 837 jedinica pa bismo danas zasigurno mogli govoriti o blizu 900 tekstova

U ovom času Tomasovićeva bibliografija broji 33 stručno-znanstvene knjige te 23 knjige prepjeva ndash a to je čitava jedna biblioteka od 56 naslova Ne griješim kad kažem raquou ovom časulaquo jer taj će se broj povećati još jednom ili dvjema knji-gama koje će izići postumno

Brojevima ne možemo i ne trebamo umaknuti no treba posvijestiti koliko se predana neumorna zaljubljena rada krije iza tih suhih podataka čime je sve ispu-njeno tih dugih šest radnih desetljeća O dosezima toga rada na svoj način svjedoči čak 19 nagrada ndash ako sam dobro brojio ndash koje je primio za svoj rad Među njima su dvije nagrade Judita DHK-a dvije Nagrade Grada Omiša Nagrada HAZU Go-dišnja državna nagrada za znanost dvije Nagrade raquoIso Velikanovićlaquo ndash za životno djelo i godišnja nagrada za najbolji prijevod talijanska raquoNacionalna nagrada za prijevodlaquo za 2012 godinu kojom ga je nagradilo talijansko Ministarstvo kulture zbog njegova prepjeva epa Oslobođeni Jeruzalem Torquata Tassa

Vremenski obuhvat Tomasovićeva književnopovijesnog zanimanja seže od ranog humanizma i renesanse do dvadesetog stoljeća a na njegovu znanstvenom zemljovidu uz središnje mjesto što ga zauzima hrvatska književnost ucrtana su

Riječ na komemoraciji Mirku Tomasoviću (6 XI 1938 ndash 7 V 2017) održanoj u Zavodu HAZU u Splitu 20 VI 2017 Govorili su Davorin Rudolf Tonko Maroević i Bra-tislav Lučin


područja gotovo svih romanskih literatura uz književnopovijesne sinteze objavio je zaokružene književne portrete mnogih domaćih i stranih pisaca interpretacije pojedinih djela uz studije znanstvene naravi napisao je mnoštvo stručnih i popu-larnih članaka niz rasprava posvetio je teoriji i povijesti prevođenja versološkim analizama leksičkim i stilskim mijenama hrvatskoga pjesništva K tomu uz znanstveno-stručni rad od mladih se dana sustavno bavio prepijevanjem stihova s francuskoga talijanskog španjolskog portugalskog i provansalskog jezika također u rasponu od srednjeg vijeka do suvremenoga doba

Tomasovićeva profesionalna polazišta mogla bi se sažeti u binomima Maru-lić ndash Petrarca i Kombol ndash Hergešić Od njih je polazio i dalje nadograđivao širio svoje književnopovijesne teme prepjevna posvajanja i traduktološke ekspertize da bi im se periodično opet vraćao kao čvrstim uporištima uzorima i idealnim predcima

Nije pretjerano reći da je u splitskom začinjavcu i humanistu pronašao para-digmu svega onoga što ga u literaturi zanima i što smatra važnim O ustrajnosti proučavateljevoj svjedoči više od tri stotine bibliografskih jedinica posvećenih temi Marulić među njima je osam knjiga o raquoocu hrvatske književnostilaquo Poti-cajnost pak Marulićeva opusa razvidna je iz činjenice što je na toj jednoj temi Tomasović mogao ndash i morao ndash primijeniti širok opseg svojih uistinu obuhvatnih interesa i kompetencija od temeljne komparatističke spreme preko kroatističke romanističke i petrarkološke upućenosti do traduktološke pronicavosti i eseji-stičkog nerva Započevši od proučavanja Marulićeva prijevodnog opusa ubrzo se zaputio u poticajno a tada slabo istraženo područje recepcije njegovih djela u Europi (izdanja prijevodi čitatelji cenzura) pri čemu je s jednakim marom upoznavao domaću javnost s otkrićima svojih kolega i sam ih obogaćivao vlastitim analitičkim spoznajama i komparatističkim uvidima Marulićev opus nije samo afirmirao kao iznimnu knjiženopovijesnu činjenicu nego je trajno ukazivao na književnoestetsku umjetničku vrijednost Marulićeve baštine napose njegovih hrvatskih stihova Činio je to s jasnom argumentacijom na temelju meritorna uvida u opuse domaćih i inozemnih suvremenika ne zapadajući u pretjeranu glorifikaciju ali barem jednako tako ne dopuštajući ni ignoriranje zanemariva-nje podcjenjivanje Uz amblematsku Juditu i nezaobilaznu Davidijadu našao se ponukanim dati priloge valorizaciji nekih dotad slabije zapaženih Splićaninovih pjesmotvora u prvom redu Suzane i pjesme Svarh muke Isukrstove (ovu potonju žanrovski je identificirao kao treću Marulićevu biblijsku poemu na hrvatskom)

U gotovo pola stoljeća svojega marulološkog staža ispisao je Mirko Toma-sović tisuće stranica studija rasprava članaka osvrta prikaza pa i polemičkih reakcija o Maruliću i zbog Marulića priredio je (sam ili u suradnji) nekoliko izdanja njegovih djela u dva navrata zaokružio je svoje i tuđe spoznaje u te-

213Bratislav Lučin Mirko Tomasović (1938 ndash 2017) ndash in memoriam

meljnim monografskim sintezama (1989 1999) Presudno je utjecao na to da se marulologija profilira kao posebna grana kroatistike ne samo pišući o Maruliću nego i potičući druge da se njime bave nastojeći oko organiziranja maruloloških skupova u zemlji i inozemstvu Već je rečeno ali vrijedi podsjetiti ako je Marko Marulić otac hrvatske književnosti Mirko je Tomasović ndash po točnom zapažanju kolege Darka Novakovića ndash otac hrvatske marulologije Svi ti ozbiljni poslovi nikad nisu omeli njegovu spremnost da akribično ali i s puno duha bilježi u me-dijima napokon i u jedinstvenu Marulićevu ljetopisu sve novosti o tom ndash hrvat-skom piscu svjetskoga glasa kako ga je volio nazivati ponavljajući kvalifikaciju svojega profesora Ive Hergešića

Od samoga početka bio je članom uredništva edicije Sabrana djela Mar-ka Marulića spremno je uložio svoje znanje organizacijsko iskustvo i elan u manifestaciju Marulićevi dani od prvoga broja bio je član uredništva i redoviti prinosnik u godišnjaku Colloquia Maruliana S osobitom zahvalnošću i poštova-njem ističem ndash i u ime Književnoga kruga Split i u svoje osobno ndash kako je upravo na njegov poticaj u Splitu utemeljen Marulianum centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga pri Književnom krugu Split Bio je ne-umorni poticatelj brojnih projekata suradnik u našim edicijama trajni zagovornik i podupiratelj našega rada

Splitska je adresa Tomasoviću bila bliska i zavičajno i biografski i profesio-nalno I nije nipošto riječ samo o Maruliću nego o nizu članaka rasprava izbora iz djela pa i pobudnih i organizacijskih djelatnosti vezanih za imena kao što su Bernardin Splićanin Jerolim Kavanjin Mihovil Pavlinović Božo Lovrić Vinko Lozovina Ante Tresić Pavičić Vladimir Nazor Milan Begović Bio je stalni suradnik časopisa Mogućnosti nije zapostavio ni Čakavsku rič rado se odazvao pozivu na suradnji u Adriasu splitskog Zavoda HAZU U Književnom krugu Split objavio je osam znanstveno-stručnih i prepjevnih knjiga

Kao poticatelj i organizator skupova u zemlji i inozemstvu Mirko Tomasović ostavio je možda manje vidljiv ali ne manje važan trag od Marulićevih dana u Splitu (od 1991 nadalje) preko skupova o Tresiću Pavičiću (1993) Begoviću i Tonču Petrasovu Maroviću (1996) dubrovačkoga skupa Tasso i Hrvati (1995) simpozijacirc u Rimu Milanu Padovi pa do onoga posvećenog Petrarci u Splitu (2004) bio je spiritus movens postojani sudionik i dragocjeni savjetnik u pri-premama i provedbi složenih međunarodnih znanstvenih zbivanja Napose valja podsjetiti da je 1998 zamislio pokrenuo i niz godina vodio skupove naslovljene Komparativna povijest hrvatske književnosti koji se u suradnji s matičnim mu Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i dalje odvijaju u sklopu Knjige Mediterana u Splitu

Splitska spona bila je dio zavičajnog nagnuća koje ga je uvijek vodilo pro-storima rodnih Kučića Cetine Omiša obiteljskom krugu i uspomenama Sasvim u skladu sa svojim životnim credom to je nagnuće posvjedočio ne samo riječju nego i djelom odazivao se Zovu rodnih ognjišta pa je bio suradnik u istoimenom


listu župe sv Luke u Kučićima iz zaborava je vratio objavio i revalorizirao opus pjesnika i kulturnog djelatnika Omišanina i prezimenjaka Jakova Tomasovića Ta spona s domaćim podnebljem očituje se uostalom i u nimalo slučajnoj odluci da rukopise osim u metropoli objavljuje i kod nakladnika u Splitu Omišu Sinju Dubrovniku I posljednja knjiga koju je objavio za života izišla je u Splitu pod naslovom koji danas poprima dodatne simbolične konotacije Hrvat u Empireju

O ostalim temama njegova opusa moguće je u ovoj prigodu dati samo ne-koliko natuknica Mirku Tomasoviću valja zahvaliti niz spoznaja o hrvatskom petrarkizmu ne samo kao ključnom književnom pravcu unutar renesansnog pjesnikovanja nego i kao o fenomenu dugog trajanja iz njegova pera izišao je prvi eminentno književopovijesni i komparatistički utemeljen opis hrvatskoga romantizma Tomasoviću zahvaljujemo reafirmaciju niza književnih imena kao što su Ante Tresić Pavičić Vinko Nikolić Lavoslav Vukelić Ana Vidović itd Augusta Šenou s pravom je isticao kao hrvatskoga Waltera Scotta i hrvatskoga Victora Hugoa pokazavši kako je Šenoa ndash kojeg je dosjetljivo nazvao perpetuus Augustus ndash u hrvatskoj književnosti obavio ulogu nekoliko klasika istodobno Napokon u nizu opsežnih studija odupro se davnim i novijim pokušajima dekroati-zacije provincijalizacije fragmentacije i minorizacije hrvatske književne baštine borio se protiv raznih prekomorskih i prekoriječnih prisvajanja prešućivanja i zamućivanja književnih i kulturnih pojmova i identiteta ndash uvijek argumentirano po potrebi i polemično napokon viteški je branio kolege i kolegice kad su bili tvorno pa i besprizorno napadani Odluka da se na podcjenjivačke pristupe pa i politička presezanja odgovara argumentima struke da se to čini smirenim i suve-renim raskrivanjem netočnosti i podastiranjem činjenica ndash sve to ukazuje na još jedno svojstvo Tomasovićeva rada na visoku razinu njegova znanstvenog etosa

O prepjevnoj dionici opusa neka bude dovoljno kazati da obaseže ndash prema vrlo nepreciznu brojenju ndash kakvih sedamdesetak tisuća prepjevanih stihova od kojih samo na velike epove Tassa i Camotildeesa otpada oko 24 000 stihova Jezici s kojih je prevodio bili su francuski talijanski španjolski portugalski provansalski Auktore gotovo i nema smisla nabrajati Dante Petrarca Tasso Hugo Lamartine De Vigny Baudelaire Verlaine Tirso de Molina Camotildees Pessoahellip Visoku razinu prepjevnog i versifikacijskog umijeća dopunjao je sustavnom i kritičkom refleksi-jom o tuđem i vlastitom prepjevnom poslu dajući velike prinose povijesti teoriji i kritici prevođenja tj traduktologiji Svojim prepjevima na velika je vrata uveo u hrvatsku kulturu portugalskog i svjetskog klasika Fernanda Pessou preko njega


pak i portuglasku književnost uopće napisao je prvi pregled povijesti portugalske književnosti u nas i bitno pridonio uspostavi Katedre za luzitanistiku u Zagrebu

U svemu čime se bavio kroatistici komparatistici marulologiji traduktologi-ji Tomasović je stvorio čitavu školu ndash učenike nasljednike i nastavljače A to nije samo teško ndash to je u nas i rijetko Jedna od važnih nesvakidašnjih odlika ne samo profesionalnih nego i ljudskih bila je njegova briga za mlade kolegice i kolege za one koji tek ulaze u struku poticao ih je hrabrio svjetovao u prvim koracima vodio na prve njihove znanstvene skupove Podrška je bila i u tome što je u bezbroj navrata hitro i sua sponte napisao stručni osvrt raquoprikazlaquo nove knjige mlađih kolega učenika bilo svojih bilo tuđih pozorniji promatrač mogao je osim toga zapaziti kako je vrijedne priloge mladih uvijek rado citirao u svojim tekstovima promičući i na taj način njihov ulazak u znanstvenu zajednicu O uzvraćenom prijateljstvu i poštovanju kolega svih naraštaja rječito svjedoči spomenuti zbornik Poslanje filologa objavljen o 70 rođendanu Mirka Tomasovića u njemu je na više od 900 stranica sabrano 50 priloga suradnika iz zemlje i inozemstva

Valja barem spomenuti iako je nije lako opisati Tomasovićevu vedrinu i duhovitost uglađenost i galantnost u svakodnevnim situacijama Trebalo je sjediti s njim ne samo za radnim stolom kakva simpozija nego i u slobodnim trenutcima naći se s njime u šetnji ili za ručkom ili večerom pa da se doživi zadivljujuća gama kozerske elegancije uljudna ophođenja duhovitosti sve do nestašne zai-granosti Nije ovdje mjesto anegdotama ali svi koji su ga poznavali pamtit će ga i po tim putositnicama

Osobna sjećanja pomalo preuzimaju mjesto protokolarnim obvezama Mirko je ndash dopustite mi da ga dalje zovem onako kako sam ga oslovljavao niz desetljeća ndash jedna od ključnih osoba profesionalne formacije mnogih iz moje generacije pa i onih koji su od mene znatno mlađi S dubokom zahvalnošću spominjem da mu i sam dugujem prve impulse pri ulasku u struku prvi poziv na sudjelovanje na znanstvenom skupu iskazano povjerenje i razumijevanje pobude osobne i profe-sionalne naravi ndash prema prigodi poticajne (Ako misliš da nešto treba uraditi uradi to sam a ne čekaj da drugi to urade) prema prigodi prijekorne (Kad ćeš više doktorirati) Od njega sam naučio kako plivati kroz organizacijske i simpozij-ske Scile i Haribde kako se urednički nositi s kašnjenjem tuđih tekstova (nisam doduše nikad naučio njegovo umijeće da sam nikad ne kasni s vlastitim)

Teško je shvatiti da se neću s njime uskoro ponovno čuti telefonom ili susresti u Zagrebu da neću od njega čuti prijateljski savjet pohvalu pa i pokudu doznati o stručnim književnopovijesnim temama ili o aktulanostima sadašnjice nešto što je meni promaknulo a njemu nije Mirko je još uvijek tu i ja te razgovore i te susrete u sebi prosljeđujem jer ih ne mogu i ne znam prekinuti

Ima u Božanstvenoj komediji tom spjevu o susretima jedno mjesto koje mi ovih dana stalno dolazi u pamet Riječ je o ulomku u kojem Dante i njegov vodič Vergilije susreću rimskoga pjesnika Stacija dubokog štovatelja Vergilijeva pje-sništva Shvativši iz Danteova miga da je taj koji stoji pred njim upravo njegov


veliki uzor Stacije hoće kleknuti i zagrliti Vergiliju noge no ovaj ga opominje da su obojica samo sjene Na to riječima koje mi danas posebno odjekuju u sjećanju Stacije uzvraća Vergiliju

Or puoi la quantitate comprender de lrsquoamor chrsquoa te mi scalda quandrsquoio dismento nostra vanitate trattando lrsquoombre come cosa salda

Ili u prepjevu Mihovila Kombola

Sad možeš shvatit lakokako mi srce ljubav k tebi žarikad prazni lik naš smetnuh s uma tako da držah sjene opipne su stvari

Bratislav Lučin

REFERIRANOSTElektronička inačica cjelovitih tekstova objavljenih u godišnjaku Colloquia Maruliana dostupna je - na središnjem portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa HRČAK (http

hrcaksrcehr) - na međunarodnom portalu DOAJ - Directory of Open Access Journals (http

wwwdoajorg) - EBSCOhost Humanities International Complete (httpwwwebscohostcom

publichumanities-international-complete) - na mrežnom sjedištu Regesta Imperii Akademie der Wissenschaften und der

Literatur Mainz (httpwwwregesta-imperiidestartseitehtml)

Od 2017 godine Colloquia Maruliana indeksiraju se u Scopusu jednoj od najpoznatijih bibliografskih i citatnih baza podataka

Godišnjak Colloquia Maruliana referiran je u ovim publikacijama

Bibliografije

- Humanistica Lovaniensia Vol XLII - 1993 str 481 (CM I)- Humanistica Lovaniensia Vol XLIII - 1994 str 463 466 489 (CM II i III)- Humanistica Lovaniensia Vol XLIV - 1995 str 410 414 (CM IIII)- Humanistica Lovaniensia Vol XLV - 1996 str 565 585 (CM V)- Humanistica Lovaniensia Vol XLVI - 1997 str 403-404 (CM VI)- Humanistica Lovaniensia Vol XLVII - 1998 str 422 (CM VII)- Humanistica Lovaniensia Vol XLVIII - 1999 str 409 410 (CM VIII)- Humanistica Lovaniensia Vol XLIX - 2000 str 430 440 441 455-456 480

(CM IX)- Humanistica Lovaniensia Vol L - 2001 str 516 (CM X)- Humanistica Lovaniensia Vol LI - 2002 str 344 (CM XI)- Humanistica Lovaniensia Vol LII - 2003 str 439 467-468 (CM XII)- Humanistica Lovaniensia Vol LIII - 2004 str 444 466 (CM XIII)- Humanistica Lovaniensia Vol LVI - 2007 str 365 411 (CM XVI)- Humanistica Lovaniensia Vol LVII - 2008 str 337 346 376-377 (CM XVII)- Humanistica Lovaniensia Vol LIX - 2010 str 413 421 436 446 464 (CM

XIX)- Humanistica Lovaniensia Vol LX - 2011 str 374 401 416 (CM XX)- Humanistica Lovaniensia Vol LXII - 2013 str 677 (CM XXII)- Humanistica Lovaniensia Vol LXIV - 2015 str 409 420 438 467-468 (CM

XXIII)- Humanistica Lovaniensia Vol LXV - 2016 str 462 468 481 486 490 496

497 (CM XXIV)


- Humanistica Lovaniensia Vol LXV - 2016 str 446 476 482 491 493 496 509 (CM XXV)

- Humanistica Lovaniensia Vol LXVI - 2017 str 589 (CM XXVI)

Svesci Humanistica Lovaniensia dijelom su dostupni na adresi httpuperskuleuvenbeensearchsearch_fulltext=humanistica+lovaniensia (18

II 2017)

- Bollettino di studi latini anno XXIV - fascicolo II Luglio - Dicembre 1994 str 708-709 (CM II i III)

- Bollettino di studi latini anno XXVII - fascicolo II Luglio - Dicembre 1997 str 289 (CM V) str 776 778-780 (CM VI)

- Bollettino di studi latini anno XXVIII - fascicolo II Luglio - Dicembre 1998 str 719-721 (CM VII)

- Bollettino di studi latini anno XXX - fascicolo II Luglio - Dicembre 2000 str 869-970 (CM IX)

- Bollettino di studi latini anno XXXII - fascicolo II Luglio - Dicembre 2002 str 819 (CM XI)

- Bollettino di studi latini anno XLI - fascicolo II Luglio - Dicembre 2011 Notiziario bibliografico parte I parte II str XX LXVII-LXXII LXXIV-LXXVII CXXX pdf na adresi httpwwwbollettinodistudilatiniitnews2011412011-ii (18 III 2015) (CM XVII XVIII XIX i XX)

- Bollettino di studi latini anno XLIII ndash fascicolo II Luglio ndash Dicembre 2013 Notiziario bibliografico parte I str XXIII LXX pdf na adresi httpwwwbollettinodistudilatiniitnews2013432013ii (18 III 2015) (CM XXII)

Prikazi

- Bibliothegraveque drsquoHumanisme et Renaissance tome 56 (1994) str 831-832 (Charles Beacuteneacute o CM II)

- Recherche Litteraire Literary Research 23 (1995) str 42-43 (Lada Čale-Feldman o CM I II III)

- Bibliothegraveque drsquoHumanisme et Renaissance 58 (1996) str 797-800 (Charles Beacuteneacute o CM IIII)

- R H R Reforme Humanisme Renaissance 47 (1998) str 111-112 (Henri Weber o CM VI) pdf na adresi httpwwwperseefrwebrevueshomeprescriptarticlerhen 0181-6799 1998 num 47 1 2238 (18 III 2015)

- Suumldost-Forschungen Muumlnchen 58 (1999) str 313-320 (316-318) (E von Erdmann-Pandžić o CM I - VIII)

- Lustrum 49 (2007) str 97 100-101 (G Vannini o CM XIV)- Bibliothegraveque drsquoHumanisme et Renaissance tome 77 (2015) str 467 (M Engam-

mare o CM XXIV)

UPUTE SURADNICIMA

Opće napomene

Rukopisi se šalju najkasnije do 1 studenoga na adresu Uredništvo Colloquia Maruli-ana Književni krug Split ndash Marulianum Ispod ure 3I 21000 Split Hrvatska

Tekstovi se pišu u bilo kojem tipu računalnog pisma koji podržava Unicode standard (npr Times New Roman u Windows operativnom sustavu Lucida Grande u Mac OS ili slobodno dostupno Gentium pismo za sve operativne sustave) Preporučuje se glavni tekst pisati veličinom 12 točaka bilješke 11 točaka razmak redaka 15) Mogu se poslati e-poštom na adresu bracolucingmailcom Ako se šalje ispis tekst obvezno priložiti i na disketi ili CD-u

Znanstveni prilozi ne bi trebali biti kraći od 5 ni dulji od 50 stranica računalnog ispisa Recenzije prikazi i osvrti trebali bi obasezati od 2 do 6 stranica

Priloge pisane pisaćim strojem treba otipkati s dvostrukim proredom (po 30 redaka na stranici) Maksimalan opseg za priloge na pisaćem stroju iznosi 60 stranica

Ako se prilažu ilustracije svaka mora biti zaseban dokument (ne unutar teksta) U zaglavlju rukopisa navode se podatci o autoru (ime i prezime ustanova e-adresa) Iza naslova dolazi nacrtak (10-15 redaka) a na kraju rada sažetak (oko 10 posto od

ukupnog opsega rada) Uz sažetak treba priložiti ključne riječi (5-7 najvažnijih pojmova o kojima se u radu raspravlja) Nacrtak sažetak i ključne riječi pišu se na jeziku kojim je pisan sam rad

Sve tekstove ponuđene za objavljivanje u godišnjaku Colloquia Maruliana čitaju i recenziraju svi članovi uredništva Nakon toga oni dogovorno donose jednu od sljedećih odluka prihvaća se za objavljivanje vraća se autoru na doradu ne prihvaća se za objavlji-vanje Ako urednici zaključe da tekst prelazi granice njihovih stručnih kompetencija šalju ga na ocjenu vanjskim recenzentima

Navođenje bibliografskih podataka u bilješkama

1 Podatak iz Colloquia Maruliana

Uz ime autora i naslov članka navode se samo kratica CM rimski broj sveska godina (u zagradama) i brojevi stranica npr

Miloš M i l o š e v i ć raquoSedam nepoznatih pisama Marka Marulićalaquo CM I (1992) 5-31

2 Podatak iz Sabranih djela Marka Marulića

Navode se kratica sveska (vidi popis u nastavku) i brojevi stranica nprDDT 101Nasl 128Ev I 153-155Rep II 124

3 Ostalo

Podatak iz knjige Mihovil K o m b o l Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda Matica

hrvatska Zagreb 21961 72


Podatak iz zbornika Dunja F a l i š e v a c raquoUdio humanizma u hrvatskoj epici 16 i 17 stoljećalaquo Dani

Hvarskog kazališta XVIII ndash Hrvatski humanizam XVI stoljeće mdash protestantizam i refor-macija Književni krug Split 1992 49-64

Podatak iz časopisaKarlo B u d o r raquoMarulićev povratak u Europulaquo Književna smotra 27 (1995) 95

(1) 123Ponovno pozivanje na isti bibliografski podatak u novoj bilješci provodi se ponovnim

ali skraćenim navođenjem autora uz oznaku n dj (ili o c) po potrebi se u zagradama navodi broj bilješke u kojoj je ispisan potpun bibliografski podatak npr

M K o m b o l n dj (1) 77

Internetski izvoriUmjesto duljih internetskih adresa dovoljno je navesti osnovne bibliografske podatke

uz napomenu raquoInternetlaquo i uz datum pristupa

Kratice naslova Marulićevih djela

Carmen Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruceDauid DauidiasEpist ad Adr Epistola ad Adrianum VI Pontificem MaximumEuang EuangelistariumGeorg Sisgor Epistola ad Georgium Sisgoreum (pismo)Hercul Dialogus de Hercule a Christicolis superatoHier de Cipcis 1 Hieronymo de Cipcis (pismo 19 VII 1501)Hier de Cipcis 2 Hieronymo de Cipcis (pismo 26 VII 1501)Hier de Cipcis 3 Hieronymo de Cipcis (pismo 2 XI 1501) Humil De humilitate et gloria ChristiIacob Grassol 1 Iacobo Grassolario (pismo 3 III 1502)Iacob Grassol 2 Iacobo Grassolario (pismo 25 VIII)Iacob Grassol 3 Iacobo Grassolario (pismo 4 IV 1507)Iacob Grassol 4 Iacobo Grassolario (pismo 26 IV 1515)In eos In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt

(dodatak uz Vita Hier)In epigr In epigrammata priscorum commentariusInstit De institutione bene uiuendi per exempla sanctorumJudita JuditaKat Obirt 1 Katarini Obirtića (pismo nema početka)Kat Obirt 2 Katarini Obirtića (pismo)Marco Prodich Marco Prodich (pismo 10 V 1496)Naslid Od naslidovanrsquoja IsukarstovaO gente cieca O gente cieca non ve ne avvedete (sonet)Plaču svud hodeći Plaču svud hodeći minuto življenrsquoje (= Petrarca RVF CCCLXV)

221Upute suradnicima

Pokolu ja i vi Pokolu ja i vi jesmo iskusili (= Petrarca RVF XCIX)Qual maraviglia Qual maraviglia se rsquol furor turchesco (sonet)Quinqu parab Quinquaginta parabolęRegum gesta Regum Delmatię atque Croatię gestaRepert Repertorium Suzana SuzanaTestam Nobilis domini Marci Maruli testamentumThomę Nigro Thomę Nigro (posvetna poslanica uz Hercul)Tropol expos Tropologica Dauidiadis expositio (dodatak uz Dauid)Vir ill De Veteris Instrumenti uiris illustribus commentariumVita Hier Vita diui Hieronymi Vlt iudic De ultimo Christi iudicio sermo

Kratice svezaka Sabranih djela Marka Marulića

Dav Davidijada = Dauidias priredio Veljko Gortan preveo Branimir Glavičić Književni krug Split 1984

DDT Dijaloški i dramski tekstovi priredio Nikica Kolumbić Književni krug Split 1994

De hum O poniznosti i slavi Kristovoj = De humilitate et gloria Christi pri-redio i preveo Branimir Glavičić Književni krug Split 1989

Ev I II Evanđelistar = Euangelistarium priredio i preveo Branimir Glavičić Književni krug Split 1985

Inst I II III Institucija = De institutione bene uiuendi per exempla sanctorum priredio i preveo Branimir Glavičić Književni krug Split 1986 (I) 1987 (II III)

Jud Judita priredio Milan Moguš Književni krug Split 1988LMD I Latinska manja djela I priredio i preveo Branimir Glavičić Književni

krug Split 1992LMD II Latinska manja djela II priredili i preveli Vedran Gligo Veljko Gortan

Neven Jovanović Darko Novaković i Vlado Rezar Književni krug Split 2011

LS Latinski stihovi priredili i preveli Bratislav Lučin i Darko Novaković Književni krug Split 2005

Nasl Od naslidovanrsquoja Isukarstova i od pogarjenrsquoja tašćin segasvitnjih priredio Milan Moguš Književni krug Split 1989

PR Pisni razlike priredio Josip Vončina Književni krug Split 1993Rep I II III Repertorium edidit Branimir Glavičić Književni krug Split 1998 (I

II) 2000 (III)SZL Starozavjetne ličnosti = De Veteris Instrumenti uiris illustribus com-

mentarium priredio i preveo Branimir Glavičić Književni krug Split 1991


INSTRUCTIONS FOR CONTRIBUTORS

General remarksManuscripts should be sent by November 1 at the latest to Colloquia Maruliana Edi-

torial Board Književni krug Split ndash Marulianum Ispod ure 3I HR-21000 Split CroatiaContributions should be written in any kind of computer font that supports the Unicode

standard (such as Times New Roman in the Windows OS Lucida Grande in the Mac OS or the freely available Gentium font for all operating systems) It is recommended that the main text be written in 12 pt the footnotes in 11 pt with a line spacing of 15 Papers can be sent by email to the address bracolucingmailcom If a hardcopy is sent it must be accompanied by an electronic version on diskette or CD

Original scholarly contributions should not be shorter than 5 or longer than 50 pages of computer print-out Reviews should be from 2 to 6 pages

Contributions written on a typewriter should be typed with double line spacing (30 lines on a page) The maximum length for typewritten contributions is 60 pages

If illustrations are added each one must be a separate document and should not be incorporated in the text

In the heading of the manuscript information about the author should be provided (name and surname name of institution electronic address)

After the title comes the abstract (10-15 lines) and at the end of the paper the sum-mary (about 10 per cent of the total length of the work) Immediately after the abstract there should be the key words (5-7 of the most important concepts discussed in the paper) The summary abstract and key words should be written in the language in which the paper itself is written

All papers submitted for publication in the annual Colloquia Maruliana are read and reviewed by all members of the editorial board Subsequently the editors consensually make one of the following decisions the paper is accepted for publication it is returned to the author for revision it is rejected for publication If the editors decide that the paper exceeds the boundaries of their professional competences they will send it for evaluation by external reviewers

The citation of bibliographical information in the notes1 A reference to Colloquia Maruliana

In conjunction with the name of the author and the title of the article the abbreviation CM the Roman number of the volume the year (in parentheses) and the numbers of the pages should be supplied eg


2 A reference to the Collected Works of Marko Marulić

The abbreviation of the volume is given (see the list below) and the page numbers egDDT 101Nasl 128Ev I 153-155Rep II 124

3 Other

Reference to a book Mihovil K o m b o l Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda Matica



Reference to proceedings and collective works Dunja F a l i š e v a c raquoUdio humanizma u hrvatskoj epici 16 i 17 stoljećalaquo Dani


Reference to a journalKarlo B u d o r raquoMarulićev povratak u Europulaquo Književna smotra 27 (1995) 95

(1) 123A further citation of a previously mentioned bibliographical reference in a new note

is effectuated with a second but abbreviated mention of the author with the marking op cit if necessary in parentheses the number of the note in which the full bibliographical information is given should be supplied eg

M K o m b o l op cit (1) 77

Internet sourcesInstead of long URLs give only the main bibliographic information with the remark

raquoInternetlaquo and the access date

Abbreviations of Marulićrsquos works

Carmen Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruceDauid DauidiasEpist ad Adr Epistola ad Adrianum VI Pontificem MaximumEuang EuangelistariumGeorg Sisgor Epistola ad Georgium Sisgoreum (letter)Hercul Dialogus de Hercule a Christicolis superatoHier de Cipcis 1 Hieronymo de Cipcis (letter 19 VII 1501)Hier de Cipcis 2 Hieronymo de Cipcis (letter 26 VII 1501)Hier de Cipcis 3 Hieronymo de Cipcis (letter 2 XI 1501) Humil De humilitate et gloria ChristiIacob Grassol 1 Iacobo Grassolario (letter 3 III 1502)Iacob Grassol 2 Iacobo Grassolario (letter 25 VIII)Iacob Grassol 3 Iacobo Grassolario (letter 4 IV 1507)Iacob Grassol 4 Iacobo Grassolario (letter 26 IV 1515)In eos In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt

(addition to Vita Hier)In epigr In epigrammata priscorum commentariusInstit De institutione bene uiuendi per exempla sanctorumJudita JuditaKat Obirt 1 Katarini Obirtića (letter)Kat Obirt 2 Katarini Obirtića (letter)Marco Prodich Marco Prodich (letter 10 V 1496)Naslid Od naslidovanrsquoja IsukarstovaO gente cieca O gente cieca non ve ne avvedete (sonnet)Plaču svud hodeći Plaču svud hodeći minuto življenrsquoje (= Petrarca RVF CCCLXV)

225Instructions for Contributors

Pokolu ja i vi Pokolu ja i vi jesmo iskusili (= Petrarca RVF XCIX)Qual maraviglia Qual maraviglia se rsquol furor turchesco (sonnet)Quinqu parab Quinquaginta parabolęRegum gesta Regum Delmatię atque Croatię gestaRepert Repertorium Suzana SuzanaTestam Nobilis domini Marci Maruli testamentumThomę Nigro Thomę Nigro (dedicatory epistle of Hercul)Tropol expos Tropologica Dauidiadis expositio (addition to Dauid)Vir ill De Veteris Instrumenti uiris illustribus commentariumVita Hier Vita diui Hieronymi Vlt iudic De ultimo Christi iudicio sermo

Abbreviations to volumes of the Collected Works of Marko Marulić











PR Pisni razlike priredio Josip Vončina Književni krug Split 1993Rep I II III Repertorium edidit Branimir Glavičić Književni krug Split 1998

(I II) 2000 (III)SZL Starozavjetne ličnosti = De Veteris Instrumenti uiris illustribus com-



SADRŽAJCONTENTS

Ivan Lupić Italian Poetry in Early Modern Dalmatia The Strange Case of Hanibal Lucić (1485-1553) 5 Appendix Sonetti di messer Anibal Lucio Lesignano scritti a diversi 26

Talijansko pjesništvo u ranonovovjekovnoj Dalmaciji čudni slučaj Hani bala Lucića (14851553) 41

Luka Špoljarić Venecijanski Skjavoni i povijesno-liturgijska knjižica u čast sv Jeronima Ilira iz 1498 godine 43

Prilog Povijesno-liturgijska knjižica u čast sv Jeronima Ilira iz 1498 g 61 The Venetian Schiavoni and the 1498 Historical Liturgical Booklet in the Honor of St Jerome the Illyrian 72

Jeroen De Keyser Dalmatia and Dalmatian Connections in the Epistolarium of Francesco Filelfo 75 Dalmacija i dalmatinske veze u Epistolariju Francesca Filelfa 98

Branko Jozić Marulić ndash uznik novi prilog za životopis 101 Marulić the Prisoner A New Contribution to the Biography 110

Paolo Mastandrea Divine Wind Literary and Historical Echoes in the Work of Antonius Rosaneus 113 Božanski vjetar Književni i historiografski odjeci u djelu Antuna Rozano vića 121

Neven Jovanović Nadgrobni govor Nikole Modruškog za Pietra Riarija 123 The Funeral Oration of Nicholas of Modruš for Pietro Riario 142

Vlado Rezar Ode Damjana Beneše uvodno promišljanje o metričkom ustroju 145 The Odes of Damianus Benessa Introductory Considerations about the Metrical Organisation 157

Alex Simrell Digital Analysis of Place Names in De Raptu Cerberi 159 Digitalna analiza imena mjesta u Bunićevu epu De raptu Cerberi 164

Amir Kapetanović Neprilike prilikom utvrđivanja izvornosti piščeve književnojezične uporabe u varijantnoj tekstnoj predaji 165 Predicaments Encountered During the Establishment of the Authenticity of a Writerrsquos Use of Literary Language in a Variant Textual Tradition 174

Tomislav Matić Koncilijarističke ideje u djelima Ivana Bachensteina za- grebačkoga kanonika i sudionika Baselskog koncila 175 Conciliar Ideas in the Works of Johannes Bachenstein Canon of Zagreb and Participant in the Council of Basel 189

K r o n i k a

Nagrade Dana hrvatske knjige 2017 193Obrazloženje nagrade Judita 193 Obrazloženje nagrade Davidias 196Obrazloženje nagrade Slavić 199

B i b l i o g r a f i j e

Branko Jozić Bibliografija Marka Marulića 2017 203

Bratislav Lučin Mirko Tomasović (1938 ndash 2017) ndash in memoriam 211

Referiranost 217

Upute suradnicima 219Instructions for Contributors 223

Ispod ure 3Split

Internet knjižara na adresihttpwwwknjizevni-krughr

Za izdavača NENAD CAMBI

Likovna opremaBRATISLAV LUČIN

Prijevod sažetaka i engleska lekturaGRAHAM McMASTER

Naklada300 primjeraka

ISBN 978ndash953ndash163ndash464ndash9

Računalni slogKnjiževni krug Split

Tisak Dalmacija papir Split

Tiskanje završeno u travnju 2018

Ovaj svezak godišnjaka Colloquia Maruliana tiskan je uz novčanu potporuMinistarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Izdavač KNJIŽEVNI KRUG SPLIT

Uredništvo

NEVEN JOVANOVIĆ (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

BRANKO JOZIĆ (Marulianum Split)

FRANCISCO JAVIER JUEZ GAacuteLVEZ (Universidad Complutense Madrid)

BRATISLAV LUČIN (Marulianum Split)

VLADO REZAR (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Colloquia Maruliana I-XVI bila su u potpunosti posvećena proučavanju života i djela Marka Marulića Od XVII sveska nadalje Colloquia Maruliana uz pri-loge o Marku Maruliću objavljuju i radove o drugim piscima i temama hrvatske književnosti humanizma i renesanse Redovito se tiskaju tekstovi sa znanstvenoga skupa što se održava svake godine u Splitu ali primaju se i drugi vrijedni priloziColloquia Maruliana I-XVI were entirely devoted to the study of the life and works of Marko Marulić From volume XVII on Colloquia Maruliana in conjunction with articles about Marko Marulić also publish articles about other writers and themes from Croatian Humanist and Renaissance literature Besides the papers ad-dressed to the conference held every year in Split other worthwhile contributions can also be accepted

COLLOQVIA MARVLIANA

XXVII


(II)


SPLIT 2018


I v a n L u p i ć






1


























2







































3
















4






















5
















APPENDIX








[1]


LESINA


[2]


LESINA




14 pianto] pianto

[3]



[4]


DALMATIA




[5]



[6]





[7]



[8]



[9]




[10]




[11]



9 per] pee

[12]




[13]



[14]

M LODOVICO PASCAL


[15]





[15a]

A M ANIBAL LVCIO


[16]





[17]



[18]





[19]



[20]




[21]




[21a]




[22]


[23]



[24]




10 spander] sparder

[25]



[26]




13 Meno] Me no

[27]




I v a n L u p i ć




































































































































Priredio i preveo











5

15

10

25

35

20

30

40







2 Usp Plin HN 3141

5

15

10

25

35

20

30






Finis


45

55

50

65

60

70






Kraj


3 Usp Hier Ep 5263

40

45

55

50

65

60

70






























Amen










Amen






5

15

10

20






5

15

10

20

































































































































































5 Conclusion




Appendix Letters
































































































































































































































Povijest tiskanja









































Struktura govora














































































29 Lee n dj 33-35























Zaključak















V l a d o R e z a r




1




2





































3















4














I još




28 Od II 16 18-1929 Od II 16 28-31


5



V l a d o R e z a r


































Resources














1 Uvod

























































3 Zaključak














1










2



































3


























































4























KRONIKA





IRENA BRATIČEVIĆ



















BORIS PERIĆ


















KRISTINA GAVRAN


Disput Zagreb 2016










BIBLIOGRAFIJE


82116342(01)Marulić M


2017




0 Addenda 2016

Marulićeva djela









BIBLIOGRAFIJA 2017

I Marulićeva djela


























o Maruliću passim


o Maruliću passim







o Maruliću passim








V Mrežne stranice





(1 6 2017)













(8 6 2017)









5 2017)


knjiznice




marulic




travnja 2017)






za151579 (18 8 2017)


































Bratislav Lučin








Bibliografije





497 (CM XXIV)





II 2017)








Prikazi







mare o CM XXIV)

UPUTE SURADNICIMA

Opće napomene














3 Ostalo















































3 Other
































SADRŽAJCONTENTS













K r o n i k a





Referiranost 217


Ispod ure 3Split












COLLOQVIA MARVLIANA

XXVII


(II)


SPLIT 2018


I v a n L u p i ć






1


























2







































3
















4






















5
















APPENDIX








[1]


LESINA


[2]


LESINA




14 pianto] pianto

[3]



[4]


DALMATIA




[5]



[6]





[7]



[8]



[9]




[10]




[11]



9 per] pee

[12]




[13]



[14]

M LODOVICO PASCAL


[15]





[15a]

A M ANIBAL LVCIO


[16]





[17]



[18]





[19]



[20]




[21]




[21a]




[22]


[23]



[24]




10 spander] sparder

[25]



[26]




13 Meno] Me no

[27]




I v a n L u p i ć




































































































































Priredio i preveo











5

15

10

25

35

20

30

40







2 Usp Plin HN 3141

5

15

10

25

35

20

30






Finis


45

55

50

65

60

70






Kraj


3 Usp Hier Ep 5263

40

45

55

50

65

60

70






























Amen










Amen






5

15

10

20






5

15

10

20

































































































































































5 Conclusion




Appendix Letters
































































































































































































































Povijest tiskanja









































Struktura govora














































































29 Lee n dj 33-35























Zaključak















V l a d o R e z a r




1




2





































3















4














I još




28 Od II 16 18-1929 Od II 16 28-31


5



V l a d o R e z a r


































Resources














1 Uvod

























































3 Zaključak














1










2



































3


























































4























KRONIKA





IRENA BRATIČEVIĆ



















BORIS PERIĆ


















KRISTINA GAVRAN


Disput Zagreb 2016










BIBLIOGRAFIJE


82116342(01)Marulić M


2017




0 Addenda 2016

Marulićeva djela









BIBLIOGRAFIJA 2017

I Marulićeva djela


























o Maruliću passim


o Maruliću passim







o Maruliću passim








V Mrežne stranice





(1 6 2017)













(8 6 2017)









5 2017)


knjiznice




marulic




travnja 2017)






za151579 (18 8 2017)


































Bratislav Lučin








Bibliografije





497 (CM XXIV)





II 2017)








Prikazi







mare o CM XXIV)

UPUTE SURADNICIMA

Opće napomene














3 Ostalo















































3 Other
































SADRŽAJCONTENTS













K r o n i k a





Referiranost 217


Ispod ure 3Split













I v a n L u p i ć






1


























2







































3
















4






















5
















APPENDIX








[1]


LESINA


[2]


LESINA




14 pianto] pianto

[3]



[4]


DALMATIA




[5]



[6]





[7]



[8]



[9]




[10]




[11]



9 per] pee

[12]




[13]



[14]

M LODOVICO PASCAL


[15]





[15a]

A M ANIBAL LVCIO


[16]





[17]



[18]





[19]



[20]




[21]




[21a]




[22]


[23]



[24]




10 spander] sparder

[25]



[26]




13 Meno] Me no

[27]




I v a n L u p i ć




































































































































Priredio i preveo











5

15

10

25

35

20

30

40







2 Usp Plin HN 3141

5

15

10

25

35

20

30






Finis


45

55

50

65

60

70






Kraj


3 Usp Hier Ep 5263

40

45

55

50

65

60

70






























Amen










Amen






5

15

10

20






5

15

10

20

































































































































































5 Conclusion




Appendix Letters
































































































































































































































Povijest tiskanja









































Struktura govora














































































29 Lee n dj 33-35























Zaključak















V l a d o R e z a r




1




2





































3















4














I još




28 Od II 16 18-1929 Od II 16 28-31


5



V l a d o R e z a r


































Resources














1 Uvod

























































3 Zaključak














1










2



































3


























































4























KRONIKA





IRENA BRATIČEVIĆ



















BORIS PERIĆ


















KRISTINA GAVRAN


Disput Zagreb 2016










BIBLIOGRAFIJE


82116342(01)Marulić M


2017




0 Addenda 2016

Marulićeva djela









BIBLIOGRAFIJA 2017

I Marulićeva djela


























o Maruliću passim


o Maruliću passim







o Maruliću passim








V Mrežne stranice





(1 6 2017)













(8 6 2017)









5 2017)


knjiznice




marulic




travnja 2017)






za151579 (18 8 2017)


































Bratislav Lučin








Bibliografije





497 (CM XXIV)





II 2017)








Prikazi







mare o CM XXIV)

UPUTE SURADNICIMA

Opće napomene














3 Ostalo















































3 Other
































SADRŽAJCONTENTS













K r o n i k a





Referiranost 217


Ispod ure 3Split












colloqvia marvliana xxvii · 2019. 12. 8. · venetian rule, and the republic of ragusa (modern-day...

Documents