časopis (sic!) - deseti broj

8/3/2019 asopis (sic!) - deseti broj

1/156

(sic!)

^asopis za po-eti~kaistra`ivanja i djelovanja/Sarajevo/ Jesen 2011./No. 10


2/156

Sic critic2


3/156

Izdava~Udruènje Interkultura, Sarajevo

UrednikMirnes Sokolovi}

RedakcijaJasmina Bajramovi}, Kenan Efendi}, Jasna Kovo,Edin Sal~inovi}, Mirnes Sokolovi}, Osman Zuki},Haris Imamovi}, Almir Kljuno

LekturaRedakcija

DTPNirmela Avdi}-Maksimovi}

Tira`300 + (Zbog poèljne mogu}nosti slobodnogpre{tampavanja i kopiranja)

âsopis izlazi dvomjese~no

Kontakt

[email protected]@sic.ba

(sic!)Impresum


4/156

(Prikazi:Josip Mlaki}, Zilhad Klju~anin

TEMA broja: @ivot, literatura

Satira: Wolf, Imamovi}

Sic!itat: Moris Nado

Proza: Mirnes Sokolovi}

Poezija: Haris Imamovi}Prevod: Gnther Anders, Samuel Beckett


5/156

^asopis za po-eti~kaistra`ivanja i djelovanja/

Sarajevo/ Jesen 2011./No. 10

ic)


6/156

Sadr`aj6

(


7/156

8Jasmina Bajramovi}: Anemi~nost (post)ratnepri~e /12 Maja Abad`ija: U~malostromaneskne neinventivnosti /22 HarisImamovi}: Logika metafore /36 Mirnes

Sokolovi}: Ironija, gr~evitost /48 GntherAnders: Bitak bez vremena /62 HarisImamovi}: \akomo i ljubav /80 HarisImamovi}: Pjesme /86 Mirnes Sokolovi}:Lebdenje /106 Friedrich Wolf: Govor o logiciporu~nika Krezubog /108 Haris Imamovi}:Gatanje /116 Almir Kljuno: Amor fati /122 Gnther Anders: Nihilizam i egzistencija/150 Samuel Becket: Tekst niza{to

Sadr`aj 7

ic!)


8/156

Jasmina Bajramovi}Anemi~nost(post)ratne pri~e

Prikazi8

(Josip Mlaki}:Ljudi koji su

sadili drve}e,VBZ, Zagreb,2010.)

Na knjièvnom obzorju jo{ je jedan (biv{i) kandidat zapresti`nu knjièvnu nagradu regiona i prozno djelo oko ko-jeg su ve} vo|ene polemike radi se o romanu Ljudi koji su

sadili drve}e autora Josipa Mlaki}a. Moè se re}i, s obziromna Mlaki}ev prija{nji opus, da je svoj tematski fokus strogouperio prema ratnim i poslijeratnim godinama, koje su, ~inise, opsesivna tema mnogih ovda{njih autora, poput imagi-narnog praga koji moraju pre}i za polaganje knjièvnog ispi-ta. I ve} tu po~inje problem: koliko je mogu}e autenti~no ispi-sati ratno iskustvo, poratne godine i temeljno stanje pojedin-ca u odrednicama prije i poslije? [ta zna~i oznaka auten-ti~nog pisanja u kontekstu ovih tematskih preokupacija i ko-

liko se, savremenom knjièvno{}u, (ne) uspijeva zaobi}iizan|alost pripovjeda~kog postupka? Mlaki} poku{ava ovajstatus quo izbje}i, postavljaju}i romaneskne junake u ~emerpostratne stvarnosti, smje{ta ju}i ih u gradi} prikop~an naaparate, poku{ava ju}i ih suo~iti sa natruhama slavne ra-tni~ke pro{losti i sada{njeg odumiranja. Likovi poput Karla,Kapetana, Slavka, Ivana i Brace su dobro skicirani, ali su{tin-ski neuvjerljivi.

Promjenom narativne perspektive autor poku{ava distin-

givirati svoje likove, dati im svje inu promatranja, li~ni ko-mentar na svakodnevne pojave, u skladu sa svakim pojedi-na~nim iskustvom. Naime, njihove su (hi)storije raspore|ene


9/156

Prikazi 9

tako da pokrivaju svaku mogu}u traumati~nu poziciju uslov-ljenu postratnom stvarno{}u; od alkoholi~ara u poricanju,klasi~nog PTSP-ovca sa opsesivno-kompulzivnim pore-

me}ajem, arsenal se upotpunjuje krajnje rezigniranim i ra-vnodu{nim likovima, kao i patolo{kim agresivcima.Me|utim, ~ini se da svaki od likova na isti na~in pripovije-

da/razmi{lja/pri~a. Izmjenom poglavlja dolazi i do smjene na-rativnih pozici ja, te je ~italac tako u mogu}nosti kompariratipostupke svih likova i ustanoviti da li ova poliperspektivizaci-ja doprinosi slojevitosti tuma~enja. Ipak, pri~a iznevjerava usmislu nadogradnje svojih likova, jer autor olako odlu~uje ko-ga }e ~itaocima predstaviti u potpunosti, a kogaostaviti u mra-

ku nedore~enosti. Tako je lik Slavka su{tinski stigmatiziran icenzurisan, jednostavno predstavljen kao figura bezra-zlo`nog osvetnika, ~ovjeka koji jo{ uvijek ne primje}uje da ga je ideologija iznevjerila, onog koji uvijek postupa pogre{no ineeti~ki, naro~ito u kontrastu sa figurama Karla, Kapetana iBrace. Dijametralno suprotno je postavljen lik Karla, koji uje-dno predstavlja i dominantnu pripovjeda~ku poziciju. Manijabrojanja kao svojevrstan otpor mogu}oj psihi~koj krizi dobarje aspekt njegovog lika, koji je ina~e i ponajbolje opisan.

Mo`da je najve}a gre{ka Mlaki}evog narativnog postupkaupravo ukr{tanje mnogobrojnih narativnih lini ja, kroz na-knadno uvo|enje dodatnih likova u pri~u, kako bi se primar-ni akteri upotpunili. Jo{ jedna linija odnosa, potpunopovr{nopredo~ena, jeste trougao Robert-Ivan-Sanja. Poku{avaju}i, li-kom Roberta, uvesti dodatnu dimenzi ju onu povratni~ku,kulturolo{ko uslovljeni {ok, opet Mlaki} pada u naviku napu-{tanja odre|ene posmatra~ke ta~ke, u trenutku kada ona za-

dovolji primarni cilj. Robert naizgled relativno lako uranja ulagani, gotovo mrtva~ki ritam grada (o~ito zami{ljenog kao fi-ktivni topos, gdje se suprostavljaju i razilaze sve mogu}e po-sljedicarata kao primarnog motivacionog elementa i `ari{nogpolja svih ostalih postupaka), te jedno vrijeme pratimo njego-vo koketiranje sa maloljetni~kim nasiljem, drogama,mra~nim likovima grada, da bi ga, u posljednjem dijeluroma-na, samo izgubili iz vida, kao da ga nikad nije ni bilo. Sli~anodstrijel do`ivljavaju i ostali likovi, padaju}i u drugi plan ka-

da vi{e nisu potrebni u pri~i (Sanja, Sabina).Kako progresija teme nu`no upu}uje na tragi~an kraj i

rasplet svih datih psihi~kih i fizi~kih boljki, tako za~u|uje


10/156

i svojevrstan terapeutski kraj, gdje preostali likovi (i tonu`no oni koji su, intervencijom Pisca, izgleda zasluìli bo-lje sudbine) promatraju nastanak vo}njaka, kojeg sami uz-

gajaju. Time se, vjerovatno, èli ukazati na te`nju ka boljoj isvijetlijoj budu}nosti, mogu}nosti gledanju ka ne~emu po-zitivni jem, ali ovaj element kao da strukturno ne pripadaovoj pri~i.

S druge strane, roman stilski ne uspjeva zadovoljiti samo-postavljene ciljeve. Re~enice su, bilo da ih izgovaraju ili misleKarlo, Ivan, Braco, Kapetan ili Slavko, uglavnom kratke, od-sje~ne i vi{e djeluju kao nabrajanje i puko pojednostavljenoopisivanje:

Karlo ga nije slu{ao. Gledao je kroz stakla vani. Bila su zama-gljena. Ulicom su prolazili Ivan, Robert i Sanja. (...) Ivan je zastao,gledao je prema njima. U donjem dijelu, ekran su ispunile torbe ivre}ice. Ivan je klimnuo glavom i pro{ao. Obje ruke su mu bile za-uzete.

Poku{avaju}i da opi{e svaku pojedinost koja se ti~e unu-tra{njih i vanjskih stanja romanesknih likova, autor kao daùri kazati sve {to bi moglo imati strukturnog zna~aja zapri~u. Tako|er, ni{ta se ne prepu{ta slu~aju ili imaginativnojviziji ~itaoca: jednostavno, ponu|ena su mu sva mogu}a rje-{enja, a njegovo je samo da izabere jedno od njih i rije{i dile-mu. Problemati~nost ovog postupka naro~ito je vidljiva uprvom dijelu romana, kada se opisuje prijeratna ma{inerijatvornice Pobjeda, sada svedene na lju{turu duhova i izne-vjerenu viziju bolje budu}nosti. Arif i Dominiko, prijeratniportiri tvornice, i sada ne posustaju, te tvrdoglavo odlu~ujuda ostanu na svom radnom mjestu, u poslijeratnom vreme-

nu potpuno obesmi{ljenom. Mnogo bi efektnije bilo, i za po-tencijalnog ~itaoca i za roman, da je autor ovo pitanje ostaviootvorenim tuma~enjima. Namjesto toga, on se odlu~uje nanabrajanje i detaljno tuma~enje mogu}ih razloga, sa popra-tnim primjerima iz ìvota ove dvojice portira:

Kao u kafkijanskoj groteski, portiri su tu iz ~etiri razloga: tu suzbog sebe, tu su zbog tvornice, tu su bez ikakva razloga ili zato {tonemaju gdje drugo biti. (...)

Nametnutu kompleksnost pri~e likovi mogu slijediti sa-

mo na nivou fabule, odnosno kauzalnosti doga|aja. Sekun-darna motivacija izostaje, kao i prate}a (stereotipna) simbo-lika, poput kafea Magnum, u ko jem se likovi, gotovo i

Prikazi10


11/156

protiv svoje volje, okupljaju; stalna ki{a koja monotono pa-da, u istom ritmu i ùstrini, gotovo ~itavo romaneskno vri-jeme; motiv mosta i Propovjednika u pozadini, koji apoka-

lipti~no izgovara dijelove iz Biblije; porculanske figurice pa-sa kao imaginarna mrtva straà. Sve su ovo dijelovi kojibi, druga~ije definirani ili sklopljeni, mogli bolje funkcioni-rati. Ovako, ~ini se da se njima popunjavaju praznine i ru-pe u naraciji, da se samo smjenjuju u nemogu}nosti da bu-du svrsishodni.

Dakle, tendira ju}i ka inovaci ji u tematskom izri~aju rata(u svim njegovim varijacijama), kane}i se da ispri~a komplek-snu stori ju o funkcioniranju i mogu}nostima psihi~kog op-

stanka u jednoj umiru}oj sredini, Mlaki} upada u zamku ne-dovr{enosti i simplificiranosti, ne uspijevaju}i su{tinski opi-sati neke od dobro zami{ljenih likova, te naraciju ukomponi-rati u zaokruènu cjelinu. Sve, ipak, ostaje samo na nivou fa-bule, a ta visoko postavljena autenti~nost iskustva tako jesamo jedan od imaginarnih segmenata (po)ratne pri~e, kojuovda{nji autori rijetko uspijevaju doku~iti.

Prikazi 11


12/156

Pitanje iskrenog i istinoljubivog kriti~kog pristupa pre-ma piscima koji slove kao ìvu}i kanon veoma je delikatno.Ve}ina kriti~kih tekstova koji se takvim autorima bave kon-

taminirani su klicama apriorne namjere, i to one koja se, pamakar i za nijansu, razliku je od jedinog legitimnog kri-ti~kog cilja a to je evaluacija knjièvnog teksta kao umje-tni~ke strukture, a ne njegovom doprinosu u konstruiranjunacionalnog identiteta i knjièvnosti. Ova pojava u na{ojkriti~arskoj praksi moè se analizirati na primjeru ZilhadaKlju~anina, koji jo{ nije sasvim kanoniziran, lektiriziran i u~itankama udoma}en pisac, no na tome se kroz praksuknjièvnih nagrada i blagoglagoljivih recenzija ubrzano ra-

di. Autor [ehida uistinu slovi kao miljenik bo{nja~ke kriti~ar-ske, ali ne uvijek i kriti~ne elite, no svaki kriti~ar bi se moraozapitati da li je jedan takav tekst koji Drugost demonizira sasrednjovjekovnom èstinom zaista literarno i jo{ va`nije: li-terarnoeti~ki reprezentativan za period bh. postra}a? S dru-ge strane, te`nja za detronizacijom autora takvih i tako lite-rariziranih ideja savr{eno je legitimna, no od nje se moraza-htijevati barem onoliko knjièvnokriti~ke argumentacije ko-liko je na pravovjernoj kriti~arskoj strani nacionalnog en-

tuzijazma.Sada kada je na policama knjiàra dostupan Klju~aninov

novi roman, vrijedi preispitati njegov status profesionalnog

Maja AbadìjaU~malost romaneskneneinventivnosti

Prikazi12

(ZilhadKlju~anin,

Galebovi,Dobra knjiga,Sarajevo,2011.)


13/156

umjetnika, kako stoji u njegovim biografskim bilje{kama. Neiznena|uje da je na strate{kom mjestu, pole|ini knjige,ovjen~an recenzentskim hvalospjevom iz pera Mirzeta Ham-

zi}a u najboljoj tradiciji knjièvne propagande. ak i pseudo-kriti~arske floskule ~ija je svrha odavno jasna odaju te{ko is-korjenjivu bole}ivost da se knjièvnost jednog malog naro-da deklarativno priklju~i na svjetske literarne tokove, {to jete`nja potpuno anahrona, jo{ uvijek vitalna i pored aktuel-nog postmodernog iskustva nivelizacije razlika izme|u ma-lih i velikih kultura i njihovih knjièvnosti. Otud i kvalifika-tivi ko ji se u ovom recenzentskom osvrtu javljaju djelu ju unajmanju ruku pateti~no Galebovi su tako tekst foknerovskog

tipa za~injen stalnim koketiranjem sa hispanoameri~kom poetikom.([ta oznna~ava tekst foknerovskog tipa? Tekst koji se ugledana Williama Faulknera ili samo u dalekim crtama podsje}a nanjegov stil? tematiku? na~in konstrukcije narativa? [ta je hi-spanoameri~ka poetika? Je li to poetika svih knji evnosti nas-talih na podru~ju Latinske Amerike i je li ona samo jedna?).Ovi ne samo zamjenjivi, nego i potpuno arbitrarni terminismi{ljeno su stavljeni na pole|inu knjige da bi izazvali asoci-

jacije kod ~itaoca manje ili vi{e naviklog na visokoparnost in-telektualno zvu~e}ih fraza. U tom smislu bi na istom mjestumogli stajati i nordijska poetika i singerovski tip teksta sobzirom na potpuno odsustvo zna~enja i va`nost isklju~ivozvu~anja.

Uprkos recenzentskom entuzijazmu, Galebovi su po sva-kom svom gradivnom elementu ni{ta vi{e nego prosje~anroman bh. knjièvnog postra}a. Umjesto da prevazilazi nor-metakvog pisma, autor ih potvr|uje stereotipizacijom neko-

liko njegovih neizostavnih elemenata. Najevidentniji je sva-kako postratna potreba su~eljavanja sa traumom, uz dubin-sko sondiranje porodi~ne unutra{nje tragike, a sve to u po-modnom egzilantskom narativu koji opstoji na feti{isti~komevociranju nostalgije. Osim toga, u Galebovima postoji jednazanimljiva, do kraja neiskori{tena, ali itekako prisutna ten-dencija ka romanu o intelektualcu, prije svega zbog ich-for-me u kojoj je pisan i perspektive naratora-pisca koju preuzi-ma. No, kako se ovaj tekst aktualizira u svome naslanjanju

na tri tematska stoèra savremene literature?îni se da je u sredi{tu interesa naratora razrje{enje po-

rodi~ne drame i povezivanje niti izme|u njenih ~lanova ko-

Prikazi 13


14/156

je je raskinuo ratni uàs i izbjegli~ka siva svakodnevnica, asve to povodom iznenadne bolesti i smrti oca. No, poro-di~na intima se otkriva kao ru{evna zahvaljuju}i braku bez

ljubavi roditelja i strogom, formalnom odgoju djece beznje`nosti za kojom odrasli narator jo{ uvijek ~ezne. Te`njaka ponovnom uspostavljanju porodice i njenih bliskih spo-na nepovratno je obiljeèna ratom i logorskim stradanjemoca i najstarijeg sina, te izmje{tanjem porodi~ne matice usterilni egzilantski ambi jent, ko ji, iako savr{eno ure|en pomjerilima evropske civilizaci je, nije dovoljan da ponovouspostavi patrijarhalnu harmoniju doma. Me|utim,Klju~aninova obrada egzilantskih motiva ostaje na povr{ini

pore|enja nekad i sad, njihovog i na{eg, {to je ostvareno,primjerice, u sekvencama {etnje naratora i njegove majkepri ~emu posmatra ju i porede nekada{nju maj~inu avlijupunu cvije}a i perfektno ure|ene {vedske vrtove. Metaforuizbjegli~kog ìvotarenja ostarjelih roditelja narator vidi unjihovom svakodnevnom ritualu hranjenja galebova, {to jepoentirano konstatacijom u finalu romana: Svi smo mi gladnigalebovi. Nije jasno da li se ovime evocira bliskost sa priro-

dom ljudi alijeniziranih od svog okruènja ili se hranjenjestrvinara, u duhu Klju~aninovih misli o proteklom ratu, me-tafori~ki povezuje sa nepresu{nom dobrotom istih tih ljudi;ki~erajsko ozra~je scene dvoje staraca koji hrane pticemo`da govori dovoljno samo za sebe. [to se ti~e naratoroveopsesivne potrebe da uspostavi porodi~ni sklad, ona nailazina nepremostivu prepreku ratne traume oca ~ije je strada-nje ujedno i stradanje cijele porodice, te tako roman napo-sljetku postaje hronologija njegovog logorskog mu~eni{tva

nau{trb mu~eni{tva svih drugih ~lanova iste. Naposljetku,tretiranje pitanja krvnika i `rtve, koliko god mu namjera bi-la plemenita, uspijeva skliznuti u banalnost etiketiranjakrvnika kao malih, a stradalnika kao velikih ljudi. Trebaspomenuti i metaforu darovane glavice luka od strane Ra-dovana Karadì}a naratorovom ocu, dug ko ji on vra}aposthumno, putem sinova koji donose tri vre}e luka uscheweningensku }eliju. Ovaj simboli~ki gest treba da pot-vrdi moralnu visinu jednog stradalnika koji ne zaboravlja

svoje dugove u odnosu na krvnika, pa i naizgled neznatnili~ni obra~un sa njim, no njen predimenzionirani afektivnipotencijal tako|er nosi sladunjav okus banalnosti.

Prikazi14


15/156

Iako ovda{nji, u historijskom smislu vrlo turbulentniprostori zahtijevaju suo~enje sa ratnim traumama i traènjeodgovornosti za tragedije, taj se vanknjièvni aspekt knjiè-

vnosti u toj mjeri predimenzionira da se onaj uistinu literar-ni kvalitet konstrukcije teksta i odnosa prema mediju jezikane samo gura pod tepih anga`mana, nego i sasvim zanema-ruje ozna~en nekom floskulom iz registra lijenog kriti~ara.Po{to je zakazao na ravni tematike, pristav{i da se ponovnopodvrgne teroru normativne ratne i postratne pri~e, va`no je uperiti analiti~ki okular na onaj segment teksta koji }eve}ina propagandista bh. postratne knjièvnosti presko~iti,a to je odnos Klju~anina premajeziku. Ruski formalisti izna-

{li su svojstvo svakog kvalitetnog knjièvnog jezika a to jenjegova sposobnost da stalno prevazilazi uvrijeène formeizraza koje su u svijesti ~itaoca zahvaljuju}i tradiciji oko{ta-le, i time njegovu percepciju u~inile tupom na jezik knjiè-vnog djela. Svaki inovativni knjièvni talenat zna za ovaj,mogli bismo re}i: podrazumijevani kvalitet knjièvnog jezi-ka i bez bjesomu~nog gutanja teorije dakle intuitivno. Na{profesionalni pisac ba{ i ne, iako se u pojedinim sekvenca-

ma njegovog teksta vidi da je tome svojski teìo. Da bi se torazjasnilo, potrebno je navesti nekoliko primjera iz samogdjela.

Ve} prva re~enica, strate{ki izuzetno va`na pozicija teksta,~itaoca }e do~ekati neugodnim iznena|enjem:Maj~in glas mekatapultira iz fotelje kao kuglicu opruga u fliperu. Uistinu, ovdje je prisutan onaj kvalitet ko jim su formalisti teìli: na ovojre~enici je apsolutno neophodno zadràti se, ali ne zato {toona lucidnom upotrebom pore|enja zadivlju je, nego jer u

~itala~kom umu stvara stanje potpune predvidljivosti. Slikaloptice flipera koju na po~etku igre izbacuje opruga je skoropa dio postmodernog kolektivnog nesvjesnog. Ali kako ljud-ski glas, pa makar bio i maj~in, moè katapultirati ikog, i to,iz fotelje? U ve}ini fotelja ovog svijeta ve} se nalaze opruge,te je pisac ove re~enice morao po{tediti svog ~itaoca ponav-ljanja onog {to se prirodno i intuitivno da pretpostaviti, i toponavljanja koje uklju~uje jedan od najbanalnijih prizora izva{arskog motivskog registra.

Na hodniku nas zapljusne hladno}a i vjetar s paperjem snijega.Glagol zapljusnuti ve} samim svojim fonetskim sklopomzahtjevamateriju u te~nom stanju, koju ni hladno}a ni vjetar,

Prikazi 15


16/156

a pogotovo ne vjetar sa paperjem snijega ne posjedu je. Dasve bude jo{ gore, paperje je u takvom materijalnom stanjuda je njegova lepr{avost i laganost direktan opozit teìni

te~ne materije koja moè zapljusnuti.Smrt je brza, i tro{i ìvotno vrijeme kao balav nos maramice.

Da je smrt brza, uvrijeèno je, skoro pa religijsko zapaànje;no u istoj re~enici, njenu brzinu uporediti sa brzinom tro{e-nja maramica balavog (sic!) nosa, zaista je stilska jeres. Uz-gred re~eno, nosu koji tro{i maramice te{ko da pristaje epi-tet balav, te smrt te{ko da moè imati vlastito ìvotno vrije-me, i tro{iti ga, kako Klju~aninova re~eni~na konstrukcijasugerira.

Ulazimo u stan. Naravno, dignutibe{umnim liftom kao Boìjimelevatorom. Bilo ko moè otvoriti rje~nik da bi ustanovio da surije~i lift, glagol, i elevator, imenica, posu|enice iz engleskogjezika sa skoro skoro sinonimskim zna~enjem (za one koji ni-su znali, me|u njima mo`da i na{ profesionalni pisac, prvazna~i podizati, a druga ozna~ava ma{inski mehanizam za po-dizanje prisutan u visokim zgradama). Ukoliko je namjerabi-la proizvesti dojam be{umnog, suptilnog podizanja koje kao

da dolazi od strane vi{e sile, odnosno podsje}a na lebde}iodlazak na onaj svi jet, engleska rije~ ko jom se ponavljazna~enje bosanske ri je~i, posu|enice iz engleskog, definiti-vno nije adekvatno jezi~ko sredstvo. Jezi~ki purizam bio bizadnja zamjerka ovoj re~enici, temeljni problem je nespretnipoku{aj obremenjenja zna~enjem svakodnevnih rije~i kojeimaju nultu stilsku vrijednost.

Na prvoj fotografiji jedna prelijepa djevojka jo{ uvijek uspijevada iza zuba zadrì svojih osamnaest godina koje se polahko skuplja-

ju u roj. Kosa joj jo{ moè pokriti sva mjesta na tijelu {to nisu za po-kazivanje. Haljina, tzv. tergalka, ra{irila joj se taman toliko da nijesigurno je li se djevojka spustila na zemlju, ili tek kani poletjeti. Uovom kratkom opisu fotografije naratorove majke ima tolikodiskutabilnih mjesta da je pisac, pi{u}i ga, morao bar jednood njih uzeti u obzir, ako ne zbog vlastitog statusa profesi-onalnog umjetnika, onda zbog dobrog ukusa svih svjetova.Zadràti godine iza zuba je prvo od njih, {to iako nije fraze-olo{ki izraz u bosanskom jeziku, naizgled disparantnim spa-

janjem fiziolo{ke pojavnosti {irokog osmijeha i apstraktnogpojma godina zaista djeluje kao fraza, a znamo da svaka do-bra knjièvnost izbjegava doslovnu upotrebu frazeme. Ovaj

Prikazi16


17/156

utisak se name}e jer smo beskona~no mnogo puta pro~italipo ~asopisima da osmijeh podmla|uje, da je smijeh lijek, i ta-ko dalje. No ako su godine iza osmijeha, ukoliko nestane

osmijeha, ili mo`da zuba, ho}e li one postati nezadrìve, ne-upitno vidljive? A {ta re}i na to da se godine, jo{ uvijek smje-{tene iza zuba, pretvara ju u roj?! Nadrealizam na ko jem bina{em profesionalnom piscu pozavidio i sam Dali uru{ava sesam u sebe zanemarivanjem bilo kakve logike u gra|enjuonog {to bi trebala biti metafori~ka slika. Sli~an slu~aj je i saopisom kose koja jo{ pokriva ona mjesta na tijelukoja nisu zapokazivanje... taman {to zamislimo Boticcelijevu Veneru sli-ka se razara spominjanjem ra{irene haljine, ~ine}i onu kon-

stataciju o dugoj kosiposve izli{nom, naro~ito ukoliko znamoda je ri je~ o obi~aju seoskih djevojaka da je nose na takavna~in.

Ovih nekoliko primjera ne~ega {to bi se moglo nazvatinegativno o~u|enje, odnosno, izraza u tolikoj mjeri proma-{enih i neslavno skovanih da zaista mogu izazvatio~u|enje bez o, su svi odreda u prvoj cjelini romana, kojihima pet. Shodno tome, ~itaocu je ostavljeno da sam prosu-

di kakav bi utisak moglo ostaviti pet puta vi{e ovakve je-zi~ke vje{tine i da li takav roman zasluùje epitete koji muse pripisuju?

Va`no je analizirati jo{ jedan segment Klju~aninovog ro-mana, mogu}e onaj za ko ji je uvaèni recenzent MirzetHamzi} ustanovio da su foknerovski tip teksta, a to su dra-mati~na su~eljavanja krvnika i `rtve u ne~emu {to naratornaziva svojim morbidnim ma{tanjima, a zapravo su imagini-rane scene kojima poku{ava pojmiti traume koje je njegov

otac proìvio u logorima u proteklom ratu. Klju~anin ih jezamislio u dramskoj formi sa pripadaju}im didaskalijama ikratkim, napetim dijalozima, {to je odjek uvijek prisutnogpostmodernisti~kog feti{izma u na{oj postratnoj proznojpraksi: te`nje da se u roman inkorporiraju na manje ili vi{eopravdan na~in neke romanu strane knjièvne ili neknjiè-vne forme. U didaskalijama se umjesto konciznog opisascene opet susre}emo sa Klju~aninovim nesretnim izraàj-nim sklopovima, kao u prvoj dramskoj sekvenci gdje naila-

zimo na re~enicu: Prostorija je mra~na, mada je dan. Postoje ta-kve prostori je, mra~ne. Ovaj poku{aj da se nedostatkom os-vjetljenja sugerira mrak mu~ili{ta je potpuno besmislen, jer

Prikazi 17


18/156

na{ profesionalni pisac bi morao znati da mra~ne prostori-je posto je i bez potrebe da se u njima doga|aju mu~enja.Slijede opisi triju mu~itelja, jednog sa elektri~nim kablom

koji povezuje krovove ku}a, kao duge kom{ijske ruke, drugogsabejzbol palicom koja mu nekako ne odgovara, suvi{e je mali da biglumio bejzbol igra~a (!?), te tre}eg koji na ruci ima bokserje-dini vjen~ani prsten koji }e ikad imati. Da elektri~ni kabal zamu~enog podsje}a na kom{ijske ruke, moè se razumjetikao traganje za posljednjim znakovima humanosti u pre-dmetima, jer ih vi{e nije mogu}e tra iti u ljudima. Sli~no jei sa bokserom kao vjen~anim prstenom, iako i tu na djeluimamo simptom nespretnog o~u|enja, no tre}i mu~itelj je

opisan kao nizak ~ovjek, {to nas dovodi do najneshvatljivi-jeg postupka Zilhada Klju~anina. Naime, dramski pasaìkojima on poku{ava aktualizirati traumu u umu onog ko jenije direktno doìvio su izrazito alegori~ni. Metaforizacijakoju vr{i narator polazi od onoga {to on u~i od svoga oca,a to je da su svi zli ljudi mali, odnosno, niski rastom, dok su`rtve visoke i uspravne na poku{aje malih ljudi da ih uni-ze. Naratorov otac sve lo{e ljude legitimi{e ne samo kao

niske, nego i kao snijet, otpadni, bolesni dio ploda kukuru-za. Ova metaforizacija ima nekoliko klju~nih problema for-malne prirode: doslovna podjela na visoke i niske ljude semetafori~ki prenosi na moralnu razinu, no njome se ne os-tvaruje nikakav pomak u zna~enju, jer bosanski jezik po-znaje izraze visok i nizak moral kao sasvim doslovne, {to~ini ovu podjelu ne samo tendencioznom nego i u toj ten-denciji vrlo naivnom. Ovaj poku{aj Klju~anina da legitimi-{e ruralnu fiziognomiju naratorovog oca, podvu~en je nje-

govim vi|enjem ljudskog olo{a kao kukuruznog snijeta, nozakonitosti metaforizacije su jo{ jednom zanemareni kadauzmemo u obzir da poistovje}ivanje niskog rasta i snijetanema previ{e smisla. No svrha ovakvog postupka nije for-malna, nego sadràjna. Klju~aninu je va`nije metafori~kinazna~iti razliku izme|u mu~itelja i mu~enog nego datisvome tekstu va`nu dimenziju pogleda odozgo koji bi je-dnu ratnu kataklizmu mogao sagledati bez takve doslovne,~ak fizi~ke stereotipizaci je. To je ni{ta drugo nego drànje

linije manjeg otpora, svojevrsni knjièvni oportunizam ko-ji direktno vodi u povla|ivanje zahtjevima trì{ta èljnogsimplificiranih ratnih narativa i provincijalnog upiranja

Prikazi18


19/156

prstom u krivca. Ve} je odavno jasno da je rat najeksploati-sanija tema na{e knjièvnosti, tema ko joj su, da se po-sluìmo Klju~aninovom metaforom, pristupali i veliki i ma-

li pisci, te je otud vrlo va`no odvojiti knjièvni snijet od ri-jetkih, vrijednih ostvarenja koja su se usudila sagledati ka-taklizmu na druga~ije, sveobuhvatni je na~ine. Tom bole-snom, neproduktivnom knjièvnom tkivu pripada i ovajroman, ko ji je ni{ta drugo do jo{ jedan produkt na traciegzilantske literature sa jakim nacionalnim nabojem, a kojibi zahvaljuju}i reputaciji autora i njegovog[ehida, te blago-glagoljivosti recenzentskih pera, umjesto na polici zatre}erazrednu literaturu vrlo lako mogao zavr{iti u novom

izdanju.

Prikazi 19


20/156

20 Temat

Haris Imamovi}/ Logika metafore: Ostaje nam da poredi-mo, jer poslije svake metafore svijet nam je razumljiviji, bliì.Preostaje nam da poredimo, jer }emo tako najmanje grije{iti.

Da tuma~imo, to nam predsto ji, da poredimo mi{ljenja ire~enice, ìvot i stvarnost, da poredimo ìvote i stvarnosti.Ostaje nam da postajemo, sve do smrti. Ostaje nam da pore-dimo sve do tada, kada nam pore|enje vi{e ne}e trebati.Mo`da }e nam to pomo}i.

Mirnes Sokolovi}/ Ironija, gr~evitost: Zaspivanje u ironi-ji i odricanju pred o{trim vri{te}im svijetom uvijek zahtijevasnagu. Snagu misli, snagu stila! I ta stalna gr~evitost u zakla-

panju nezavr{ene stvarnosti to je ustvari literatura. Una-kaèno, rastrgano, zgr~eno, neljudsko ~ovje~anstvo! I milostuobli~enja, blagost ìvota koje ga posipaju odozgo.

@ivot,literatura


21/156

21Temat

Gnther Anders / Bitak bez vremena: Izgleda da je farsa pos-tala uto~i{te ~ovjekoljublja; spremnost tu`nih da pomaù dodefinitivne utjehe. I ako je ono {to ni~e iz krajnje suhe podlo-ge besmisla: taj puki ton ~ovje~nosti samo slaba utjeha; i akoutjeha ne zna za{to tje{i i kojeg to Godota obe}ava ona je do-

kaz da je toplina va`nija od smisla, i da nije metafizi~ar taj ko-ji smije imati posljednju rije~, ve} samo prijatelj ~ovjeka.

Haris Imamovi} / \akomo i ljubav: ôvjek je mogu}nost:dakle, jo{ uvijeknije. On moè, ali i ne mora mo}i u~initi ne-{to po pitanju svoje sudbine. Ali sve dok posto ji kao mo-gu}nost, sve dok postoji mogu}nost da moè ne{to u~initi,dok ne zna da li ne moè, bilo bi kukavno, ravno samoubis-tvu, da bilo koji ~ovjek odustaje od djelanja. Od ljubavi. ô-

vjek moè u~initi onoliko koliko moè, ni{ta vi{e od toga. Aline smije u~initi ni{ta manje od toga! Kada vi{eni{ta ne bude-mo mogli u~initi tada }emo znati da smo mrtvi.


22/156

22 Temat

Na{a usta su previ{e mala da bismo mogli re}i istinu. Toznamo. Me|utim, to ne zna~i da bismo trebali prestati da go-vorimo. Osim toga, mi to i ne moèmo, makar govorili samo

sebi, u sebi. I tako sve dok misliti zna~i govoriti sebi. Kao {tonema postojanja bez mi{ljenja. U tom smislu postoji ~ovjek:onaj koji misli. Onaj koji govori: - postojim, dakle, mislim. Imada su sigurnisudovirijetki - ~injenica, {ta li je to? - u ovomtrenutku jedan postoji: pi{emo ove re~enice. Ali {ta isti~e iztoga? Maloprije je re~eno da istina nije doku~iva, a jo{ uvijeknismo prestali vezati ri je~i. Za{to? Ako se misliti i govoritimora, makar s pisanjem stoji razli~ito. Ako je istina nedo-ku~iva, da li to zna~i da treba prestati s pisanjem na ovome

mjestu?Savremeni filozofi, teoretici, apoteoretici toleranci je, da-

kle, relativisti, ali ve} `reci, imaju jedno pripremljeno Ne ko-je uvijek poteù na gore postavljene prigovore. Oni vole slje-de}u logiku: sve je jednako la`no, dakle, jednako istinito, sto-ga, neosporno je opstojanje najrazli~itijih uvida u stvarnost:~ime ih osporiti, ako nema istine? Svi su u pravu, niko nije upravu. Mi se ne slaèmo s tom jedan-dva-tri logikom. Naime,ako je sve jednako istinito, la`no u jednakoj mjeri, onda ih

(tuma~enja stvarnosti) ne moèmo uop}e razlikovati: po~emu? po slaganju sa stvarno{}u? Ali svako vi|enje se jedna-ko slaè i ne slaè. A ako ih ne moèmo razlikovati onda su

Haris Imamovi}Logika metafore


23/156

23Temat

istovjetna: dakle, ne postoje, kao mnoìna. Nula jest jednakonula. Sve je to jedan uvid u stvarnost. A ako se radi o jedno-me, onda je on, slijedimo li relativisti~ku logiku, jednako

laàn i jednako istinit, istovremeno. A ako je on jedan, istiniti laàn, i uvijek takav, uvijek u jednakoj mjeri - kako bi mo-gao biti druga~iji? - za{to onda pisati? Kada je sve ve} re~eno,njime: on uvi jek ve} posto ji, jednak se bi, nepromjenjiv.Mo`da bi se jo{ moglo ~itati. Ali i to bi zapravobiloapsurdno:za{to ~itati ako je na{e mi{ljenje jednako vrijedno, sa stanovi-{ta istinitosti, stanovi{tu bilo kojeg pisca. [iparice koje su setek po~ele {minkati i Hegel imaju u jednakoj mjeri pravo ka-da tuma~e stvarnost. Preostaje, dakle, samo volja da se pi{e i

~ita, ali izlazi izvan okvira obja{njenja. I vi{e nije razli~ita odvjere u svom transcendiranju razloga. Credo quia apsurdumest, to bi se moglo pripisati relativizmu. Tolerancija i jeste re-ligija na{eg stolje}a. Toleranciju nije mogu}e zasnovati relati-visti~kim osporavanjem, jer relativizam ni{ta, ba{ nikakvuideju, ne moè zasnovati, ba{ kao biljka ili kamen. Pravi rela-tivist uop}e ne bi trebao pisati: relativist koji pi{e stoji u pu-nom protivrje~ju. Kratil, ko ji je odlu~io prestati da govoridrugima, jo{ uvijek je unekoliko po{ten: on je jo{ samo poka-

zivao jednim prstom. Pravi relativist bi se, me|utim, i u po-gledu djelanja trebao ugledati na biljke i kamenje.

Istina je nedoku~iva, ali postoje razli~ita tuma~enja stvar-nosti. Sva su pogre{na. Neka su, me|utim, manje pogre{na.Shodno tome, mi ne mislimo da je pisanje po sebi opravdano.Ako postoji mogu}nost manje pogre{nog mi{ljenja, onda nimi{ljenje ni pisanje nisu li{eni smisla. Dalje pisati, to nije pro-tuslovno: tra imo manje pogre{no. Zanimaju nas pretpostav-ke ko je }e nam omogu}iti pravilnije mi{ljenje, ko je su namomogu}ile ovakva tvr|enja. Zbog toga smo nastavili pisati.

Po~nimo od toga za{to odbacujemo istinu.Postoji nekoliko ubjedljivih dokaza. Klasi~na definicija

kaè da je istina slaganje suda sa stvarno{}u. Znanje,me|utim, nikada ne moè biti identi~no stvarnosti; jer mo-ra postojatirazlika izme|u njih: ina~e su jedno, dakle, nemasaznavanja: {tabi se saznavalo kad bi to {ta saznavalo i bilosaznavano istovremeno. Objekat ne saznaje: nema objekti-

vnog uvida. Kakva je ta razlika? O njoj nam moè re}i ne-posredno iskustvo ~ula: iskusili smo da ne postoje identi~niutisci. [tavi{e, jedna stvar uvijek razli~ito nadraùje ~ula, a


24/156

24 Temat

ta razlika ~ak moè postati protivrje~nost. Filozof je nekadamislio da su zapravo ~ula nepouzdan instrument saznanja,a zapravo ta neizvjesnost koju nam ona prenose jeste ne{to

najizvjesnije {to se moè kazati o stvarnosti. înjenica ne-prestane mijene. Ona je osvije{tena i neposrednim i posre-dovanim iskustvom, i ona sada ostaje kao glavna na{a pre-tpostavka.

Mi smo unutar te stvarnosti i saznajemo je iz odre|eneta~ke gledi{ta: dakle, nu`no je deformi{emo. Ne moèmo jesaznati u cjelini, jer smo njezin dio: saznati sve, zna~ilo biukinuti razliku izme|u mene i onoga {ta saznajem, distancuneophodnu za saznavanje: to bi bilo apsurdno. Mi zaustav-ljamo tu stvarnost: èlimo znati {ta ova stvar zna~i za nas sa-da. Naime, kvaliteti stvari, ne postoje samo objektivno. Stva-ri za nas posjeduju kvalitete jer su o~ovje~ene. Orah je tvrdza ljudske dlanove, ali za kopita? Dakle, i mi u~estvujemo uoblikovanju tih kvaliteta. Stvari su po nama: stvari po sebi nepostoje, bar su takve nedoku~ive na{em znanju: sve {to pos-toji spram nas je. Boànska perspektiva nas se ne ti~e, samona{a. Muha ili slon, tako|er, imaju druga~iji osje}aj stvari,

svijet je za njih ne{to sasvim razli~ito. Osim toga, postoje ra-zli~iti ljudi, s razli~ito ~vrstim dlanovima, u razli~itim situaci-jama, razli~ito siti, na primjer, i orah ne postoji po nama: jer nepostojimo mi, kao ne{to homogeno. Postojimo razli~iti, ti i ja.Razli~iti jedno od drugog. Razli~iti od sebe samih. Hljeb vre-menom postaje otrov. Ja sam ju~er bio sretan, a danas nisam.Stvari ne samo da nisu jednake sebi, ve} unutar kretanja pre-laze i u vlastitu protivrje~nost.

Stvarnost je obilje. Svi jet je bespregled i neizmjer. Jer je

nedovr{en, nedokraj~en. Jo{ uvijek nije. Jo{ uvijek ne znamo{ta }e biti: u toku je. Stvarnost ne zna {ta je to jednakost sebi.U prirodi uistinu vlada pravo ludilorasipanja. Time se vra}amopitanju odnosa stvarnosti i svijesti koja spoznaje tu stvarnost.To je odnos diskrepancije: stvarnost je pregolema. Da je ko-jim (te{ko zamislivim) slu~ajem svijest ve}a od stvarnosti, mibismo ve} sve znali i svako daljnje mi{ljenje, tuma~enje bilo bi nepotre bno, nezamislivo: dakle, iskustvo potvr|uje nes-klad, u korist stvarnosti. Nesrazmjer stvarnosti i na{e mo}i

spoznavanja sli~an je nesrazmjeru glave i planete: ko je ludda vjeruje kako je mogu}e strpati stvarnost u ljudsku loba-nju?


25/156

25Temat

Kad u ovoj konstelaciji spoznaja èli obuhvatiti stvarnost,onda je ona mora i pojednostaviti, izlomiti i sa`vakati. Spo-znaja je nu`no i deformacija stvarnosti: dakle, istine ne moè

biti. Vidjeli smo ve} kako ~ula upro{}avaju stvarnost, ali to ni-je ni{ta spram onoga {to ~ini svijest. Jasno da u ìvoj spozna-ji, ~ula i svijest uzajamno rade, i nema jednostranog protoka:me|utim, jasno da svijesti ne bi bilo da nema ~ulnih podata-ka. Svijest zapravo deformi{e ve} deformisano. ûlni podaci jo{ uvijek govore o neponovljivosti stvarnosti, svijest,me|utim, uop{tava te ~ulne podatke na na~in ko ji im dajeprivid jedinstva i istovjetnosti: {to se svijesti ti~e, strah jestrah. Spoznati, uvesti u svi jest, prekinuti svi jet, podijeliti,

zna~i umrtviti ìvo, zaustaviti. Misaono saìma mnogostrukei raznolike, nikad istovjetne, utiske u jednu jedinstvenu, sin-tetizovanu predstavu. Predod`ba je fikci ja. Mi{ljenju je pre-tpostavka davanje privida jedinstva tamo gdje ga nema;stavljanje u jedan, jedna~enje. Svaka nova spozna ja, svakaspoznaja novoga, jeste zapravo samo razvrstavanje i organi-ziranje tog novog materijala prema starim shemama, prila-go|avanje, utapanje novoga u staro, prepoznavanje staroga

u novom. Dakle, prije nego {to smo po~eli misliti i govoritive} ispunjavamo sve uvjete da ne kaèmo istinu.Postoji jedan uslov neistine, a koji je uvijek tu; to je jezik.

Jezik, zna~i la`. A svijest zna~i jezik. Jezik koji je izgra|en nasamim predrasudama. Svaki pojam postaje poistovje}iva-njem neistovjetnoga, kaè Ni~e. Pojam sa svojom stabilno{}u,sa svojim na~inom popunjavanja opsega, sa prirodom svogadosega, nesukladan je stvarnosti, ili bar onome {to nam jo{ ina{a ~ula {apu}u o njoj. Pojam jeste ukidanje razlike i pojedi-

na~nog: pojam je lonac u koji se trpaju sasvim razli~ite stva-ri, ~iji je sadràj - opseg, jednoobrazna mje{avina svega toga,a ìva razli~itost koja vlada me|u ìvim tim sastojcima nepri-mjetno isparava. Pojam je jedno, a stvarnost i ìvot su ne{todrugo: vi{estruko. Pojam je privid. Privid da je stvarnost sta-bilnavi{enego {to jeste: da postoje istovjetne stvari. To je svi-jest sebi umislila. Pojmovi, dakle, logika po~ivaju na poisto-vje}ivanju razli~itog. Dakle, na metaforama. Pojmovi su meta-fore koje su zaboravile da to jesu - Ni~e. Svi pojmovi samo su fi-

kcije: ma{ta koja misli da je stvarnost, svijest koja je umislilada je jednaka stvarnosti. Pojam, dakle, previ|a razlike me|uindividualnim pojavama i stvarima koje ulaze u njegov do-


26/156

26 Temat

seg, i njihovim razli~itim stanjima i vrijednostima. I ne samoda pojam poistovje}uje razli~ito, on to ~ini i sa protivrje~nim.Razli~iti pojmovi razli~ito to ~ine. Govorili smo ~ovjek i jo{

uvijek to ~inimo, a me|utim znamo da su ju~er ratovali nekiljudi, da je danas jedan ~ovjek tla~io drugog, da }e sutra je-danustrijeliti drugog: nismo pri pameti ako vjerujemo da po-jam moè obuhvatiti ~ovjeka, kada je toliko ljudi u protista-vu, ako vidimo da u dosegu jednog pojma, postoje stvari ko-je su u odnosu kontradikcije: osim toga i jedna stvar, sagleda-na s razli~itih stanovi{ta, u razli~itom smislu i vremenu, moèsamoj sebi protivrje~iti; kako onda jo{ uvijek da o~ekujemoistinu. Onaj koji je rekao da se istina moè izraziti samo poj-

movima nalik je mjese~aru. Jezik nije nikakva ku}a bitka, ve}je stvarnost jedno nepregledno i neuhvatljivo obilje.

Kaè se da pojmovi ne mogu pokriti stvarnost, ali ipakmogu uhvatiti njezine zakone, ako se u njima o~ituje su{tinastvari. Me|utim, mo`da je preneoprezna ta na{a vjera u su-{tinu. Ono po ~emu ne{to jeste nazivamo bit ili su{tina. Akoje ne{to to {to jest po nekim svojstvima ili karakteristikama,onda ta svojstva ili karakteristike zovemo i njegovim bitnim

svojstvima ili su{tinskim karakteristikama.Smijemo li vjerovati da jedna ili dvije ili tri (ili ~etiri osobi-ne itd.) ne~ega mogu biti istina tog istoga? Osim toga, prema~emu mjerimo to ne{to? Boja ili oblik korijena ili boja li{}a ilisposobnost prilago|avanja izvjesnom tlu jesu nesu{tinskestvari kada se neka biljna vrsta tretira kao gra|evinski mate-rijal. Dok, opet, te osobine postaju su{tinske sa aspekta borbeprotiv erozije, protiv pustinje ili sa estetskog aspekta, na pri-mjer. Dakle, su{tina je poprili~no relativna stvar: osim toga,

svako drvo raste, ono i gnjije, i sve te karakteristike nisu stal-ne. Uvijek se mjeri prema ne~emu, i dakako da moè posto-jati hijerarhija motri{ta, jer postoje prioriteti za ljudsko tijelo,me|utim, apsolutiziratijedno, zna~i misliti previ{epogre{no.Pitanje su{tine je zapravo pitanje da li je isto ako umrete da-nas ili ako umrete za dvadeset i sedam godina. Mi mislimo dato nije u su{tiniisto. Stvarnost i ivoti su ne{to vi{e od biloka-kvih su{tina.

Ta stvarnost, takva, nije logi~na. Time je bilo gore po nju.

Jer se logikanadovezivala na pretpostavku da ima identi~nihslu~ajeva: da je stvar jednaka se bi. To je, podsje}amo, prviaksiom Aristotelove logike. Me|utim, vidjeli smo, osjetili


27/156

27Temat

smo, znamo, da nema identi~nih slu~ajeva u stvarnosti. On-da su pogre{no postavljena temeljna na~ela logike, na~eloidentiteta i na~elo protivrje~nosti su, prema vi|enom, spo-

znaje koje prethode svakom iskustvu. Praznovjer je. Ni~e jeistinu nazvao voljom koja te i da ovlada mno{tveno{}u sen-zacija: Mi smo ti koji smo stvorili stvar, jednaku stvar, su-bjekt, predikat, ~injenje, objekt, supstanciju, oblik, po{to smoi predugo bili zaokupljeni time da pravimojednakim, grubimi jednostavnim. Svi jet nam se pojavljuje logi~nim jer smo gaprethodno logizirali.

Otkud tolike zablude?Zbog straha.

Logika je proizvod ~ovjeka koji se pla{i nepoznatog, neiz-vjesnog, obilja koje prijeti da postane haos. Jer okruèn ha-osom, onaj ko ji ima potre be, ne bi mogao pre ivjati: on }ezbog svog tijela svim silama poku{ati da uspostavi red. Bezuop}avanja, izjedna~avanja, ure|ivanja ne bi bilomogu}e ra-zlikovati stvari: bez razlikovanja stvari (jestivo od nejestivog)ìvjeti bi bilo nemogu}e. Ljudima je priop}avanje potrebno,a priop}avati se moè o ne~emu ~vrstom: ina~e je nespora-

zum neminovan. Dakle, nagoni traè ure|ivanje stvarnosti;ure|ivanje stvarnosti je nagon. Ukrotiti silnumasuiskustava!- stvarnost nam izgleda logi~nom jer nam takva treba. Filozofje apsolutizirao tu potrebu da se uredi: one je prezreo ~ula imijenu, on ho}e da nadi|e neposredno, ~ulno. On je ~ulno ineposredno nazvao prosta~kim. On je stvarnost vidio kaosistem, splet zakona.

Jedan kaè sve je voda, drugi opovrgne: sve je vazduh,tre}i tvrdi sve je vatra, a ~etvrti da je to rat, peti sve je ekono-

mi ja, {esti - seks, sedmi da je to tehnika, itd. itsl. Njihovaèlja za obja{njenjem bila je zapravo njihovavolja da sloènoshvate kao prosto, da negiraju individualne pojave i da pro-mjenu svedu na istovjetnost: dakle, volja za laìranjem. Sves-ti stvarnost na jedno, to je iluzija. Poistovijetiti razli~ito. Me-tafore i metonimije! Sve je sve, samonikadanije jedno. Sve jerazli~ito od samoga sebe.

Mnogi su ve} osporavali identitet, me|utim, pre~esto su izaboravljali da su to u~inili. Ve} Heraklit zna da su stvari u

vje~itoj promjeni, a uz to postavlja jednu metaforu kao uni-verzalnu formulu svega, princip svega, jasan, jednak sebi sa-mome: ne mijenja se. Sli~no i Ni~e, koji kaè da je sve volja


28/156

28 Temat

za mo}, ali i da nije: Sve {to je jednostavno puko je imagi-narno, nije istinito. [to je me|utim zbiljsko, {to je istinito,ni je ni jedno ni tek i svodljivo na jedno. Sli~no i Hegel.

Sli~no i Marks. Sartr, sli~no.Dijalekti~ka misao, na primjer, di~ila je se svojom spozna-

tom kretanja i njegovih principa, svojim osporavanjem iden-titeta, otkri}em unutarnje protivrje~nosti, i posve je nerazu-mljivo kako je brzo zaboravljala ta svoja otkri}a, kako je brzozaboravljala da se pojam razdvaja i cijepa u sebi, da u njemuleè unutra{nje razlike, protivrje~nosti, kako je brzo zaborav-ljala relativnost pojma, kako brzo poistovje}ivala po jam sastvarno{}u, kako je brzo pravila sisteme. Ja ne vidim ~ovje-

ka, ja vidim samo radnike, burùje, intelektualce, kaè Mar-ks, a ponavlja Sartr kao primjer dijalekti~kog negiranja ideali-zma, la`nohumanisti~ke identifikacije razli~itog. Me|utim,upravo to {to Marks vidi samoburùje, proletere i intelektu-alce (dakle, opet burùje) jeste negiranje dijalektike. Jer, kadaMarks ili marksist kaè proleterijat on, pre~esto, misli na ne-{to homogeno: ili ako ve} zna da nije homogeno, onda }e bi-ti, morati biti homogeno po svaku cijenu. Me|utim, da li je

toga dostojna jedna dijalekti~ka misao? Da li bi mogao posto-jati jedan tako monolitan subjekat koji }e provesti revolucijui dovr{iti histori ju? Da li misao koja na~elno osporava stavidentiteta, moè tvrditi da odnosi unutar neke dru{tvenegrupe mogu ste}i toliki stepen saosje}anja i kohezi ja, tolikiotklon od me|usobnog protivstavljanja (i pored svih naci-onalnih, spolnih, psihi~kih, intelektualnih razlika), da }e nakoncu ta grupa (ti milioni!) postati jedno? Kada ni Marks ni-je jednak samome sebi: postoji pisac Klasnih borbi u Francus-

koj, koji ima mnogo vi{e smisla za sloènost i kretanje negolipisacManifesta, i jo{ uvijek vidi razlike i protivrje~nosti unu-tar samog proleterijata i same buròazije. Manifest je, dakle,ideologija: poistovje}ivanje pojma i stvarnosti. Vjera da se ustvarnosti bore dvije klase, dvije rase, dvije ili tri nacije, civi-lizacije, generacije, vjera da unutar tih grupa nema razlika iliprotivrje~ja, vjera da se protivrje~ja mogu ukinuti silom,atentatom, otad`binskim ratom, revoluci jom. Po jam, dakle,koji te i da postane stvarnost: stvarnost koja mora postati je-

dnaka pojmu! Iako je pojam kao i sud: uvijek dva ili vi{e po-vezanih dijelova, ali ipak dijelova razli~itih, ~esto i proti-vrje~nih, ako gledamo sa drugog stanovi{ta. To zaboravlja lo-


29/156

29Temat

gikaManifesta: zaboravlja sebe, svoju osnovnu pretpostavku:unutra{nju protivrje~nost. AutorManifesta komunisti~ke parti-je poistovje}uje pojam i stvarnost. On zaboravlja da pi{e ma-

nifest jedne politi~ke partije, koja }e silom poku{ati da pois-tovijeti stvarnost i po jam, da homogenizira sadràj pojma:dakle, da u~ini ono s ~ime se ne slaè dijalekti~ka misao.AutorManifesta nije se slagao sa svojom definicijom koja da-je primat egzistenciji nad svije{}u: on daje primat pojmu nadegzistencijom. Pisac nije vidio ljude, ve} pojmove. Dakle, ni-je bio materijalist.

Pro{lo stolje}e je vjerovalo u ~ovjeka, ali je u njegovo imeubijalo ljude. Osnivani su logori, koji su trebali pripomo}i da

se izjedna~e pojam i stvarnost. Danas je ostao samopepeo odte pro{lostoljetne antropologije koja je tra ila stalnost i isto-vjetnost tamo gdje je najvi{e nema: u pona{anjima ljudi. Dabi se ~ovjekovo pona{anje, da ne govorimo pona{anje ljudi,moglo opisati sistemati~no, nau~no, neophodno je da onopodlijeè izvjesnim zakonitostima, me|utim, kako pretposta-viti zakonitosti tamo gdje umjesto tipskih karakteristikapreovla|uju individualne crte.

[ta je ~ovjek? Ko je ~ovjek? Treba zamisliti sve pridjeve isve imenice, sve priloge i glagole, u svim kombinacijama i ni-jansama, u svim vremenima i padeìma, sa svim, doslovnimi metafori~kim zna~enjima. Ako to moète - spoznali ste ~o-vjeka.

ôvjek je mrtav.Zajedno s njim je i filozofija mrtva, mi{ljena kao metafizi-

ka, kao antropologija. Postoji niz pisaca, mahom francuskih,koji su preuzeli Hegelove i Ni~eove zamjedbe upu}ene kla-

si~noj logici, kao i izvjesne kriti~ke modele, a zatim postalisvjetski poznati. Vrijeme je postmoderno i ~udno: filozofinajvi{e napadaju na logiku. Sve {to filozofi danas ~ine, jestemasakriranje same filozofije: stare filozofije. Danas jo{ samopostoji kritika, koja tvrdi samo ako osporava, i koja, ako bivaosporenom, tvrdi da ni{ta ne tvrdi.

Postoji nekoliko re~enica ko je je Aristotel napisao protivKratila i Protagore, a koje i danas mogu dati razumu dovo-ljno razloga da odbaci sofistiku i relativizam, kritiku koja po-

istovje}uje suprotne pojmove: zvala se ona dekonstrukcijomili dijalektikom, svejedno. Re~enice koje daju dovoljno razlo-ga da se ponovo tvrdi sa stanovitom sigurno{}u.


30/156

30 Temat

Stvar je jednaka sebi.Tako je nemogu}e da ne{to i jeste i nije.Ve} smo vidjeli nekoliko na~ina na koje se mogu osporiti

ti aksiomi. Me|utim, posto ji i mogu}nost njihove odbrane.Prije svega, opovrgavanja stare logike pre~esto su bilapra}ena predrasudom o Aristotelu kao zagovorniku is-klju~ivosti. To, me|utim, nije tako. Jedno pa`ljivije ~itanjenjegovih re~enica otkriva jo{ neke dimenzije: njegovi su kri-ti~ari zapravo bili isklju~ivi. Hegel, na primjer, govori o aris-totelovsko-skolasti~ko-volfovsko-kantovskoj logicikoja apso-lutizuje stav identiteta. Jer mu takvo {to treba. Ali Aristotel jepisao i druga~ije.

Stvari, koje postoje i samostalno, van mi{ljenja, uvijek su,u izvjesnom smislu, neprotivrje~ne i sa sobom istovjetne.Ina~e nisu, ne bi mogle postojati, ne bi se mogle me|usobnorazlikovati: jednu stvar ne bismo mogli razlikovati od druge:po ~emu? Po ~emu bi ona mogla biti posebna stvar. Da bi He-raklitova rijeka bila dva puta razli~ita, svaki put je morala bi-ti ne{to odre|eno. Kadane{to ne bi ostajalojednako sebi, on-da ono ne bi imalo razlikovna obilje`ja, ne bi bilo odre|eno:

mi ne bismo primje}ivali, kako kaè Aristotel, tako grube ra-zlike izme|u la|e, ~ovjeka i zida. Dakle, iskustvo tako|er ideu prilog stavu identiteta. Aristotelov zakon precizno glasi:Isklju~eno je da isti predikat jednom te istom subjektu isto-vremeno u istom smislu pripada i ne pripada. U istome smi-slu i u istome vremenu! Aristotelova ograda je pre~vrsta da biporicala ~injenicu kretanja i mogu}nosti unutarnje proti-vrje~nosti. @eli se re}i da ono {to upravo gubi jedno svojstvojo{ uvijek ima ne{to od onoga {to se gubi, ako ne{to propada,

preostaje ipak ne{to od njega, a ako postaje nu`no je da nas-taje iz ne~ega: nemaistovjetnosti izme|u kvantitativne i kva-litativne preobrazbe. Jedan gram i dva grama bra{na nisu je-dnako razli~iti u tome smislu kao jedna i dvije vre}e bra{na,ali ni od hiljada sjedinjenih vre}a bra{na isto tako ne}e pos-tati ìvotinja.

Tako je nemogu}e i da jedno te isto u jednom te istom vre-menu i jeste i nije. Kada Hegel izjedna~ava suprotne pojmo-ve, on to ~ini samo zato {to mijenja stanovi{te, ali Aristotel je

preciznije postavio na~elo neprotivrje~nosti: Zaista, bar oni-ma koji, iz ranije izloènih razloga, uvjeravaju da je istinitoono {to izgleda, i da je samim tim sve podjednako istinito i


31/156

31Temat

la`no, pod izgovorom da sve stvari ili ne izgledaju svima isteili nisu uvijek iste istom pojedincu, ali da ~esto izgledaju kaoda su same sebi suprotne u isto vrijeme (jer kad prekrstimo

prste, opip pokazuje dva predmeta, a vid samo jedan), ovimse moè odgovoriti da stvarizaistaizgledaju kao da imaju su-protna obilje`ja, ali ipak ne istom ~ulu, niti u istom odnosu,niti pod istim uslovima niti u isto vrijeme; a sve su toodre|ivanja nu`na za istinitost osje}anja. Aristotelova ogra-da da isto ne moè istovremeno i istosmisleno da obuhvatadvije suprotnosti ostaje na snazi.

O~igledno su isto tako malo u pravu oni koji kaù da sesve nalazi u mirovanju kao i oni koji tvrde da je sve u kreta-

nju. To kaè Aristotel. Gre{ke poti~u od isklju~ivosti. Mi seslaèmo s time. Aristotel na jednome mjestu, u Metafizici,uspijeva uma}i apsolutizaciji bilo identiteta, bilo promjene.On, naime, defini{e pojam sli~no kao takvo istovjetno kojenijeapsolutno. Sli~no nijesasvim bezrazli~no, nego je istovje-tno samo po formi: prema ~emu sli~nost ne zna~i samo isto-vjetnost. Tu Aristotel jasno vidi istovjetnosti kao relativne,kao vaè}e samo u odre|enom smislu i granicama, dakle,

sli~nosti. Sli~no se kaè za stvari kojima se po svemu pri-pisuju isti atributi, koje imaju vi{e sli~nosti nego razlike i ~iji je sastav jedan. Najzad, ono {to ima ve}i broj suprotnosti snekom drugom stvari, ili zna~ajnije suprotnosti prema koji-ma su stvari sposobne za promjenu, to je sli~no ovoj drugojstvari. (Aristotel) Ako se jedna stvar cijepa na dvije, na dvasvoja razli~ita stanja unutar kretanja, onda su to dvije stvari,razli~ite samo sa izvjesnog stanovi{ta, dok su nekog drugogistovjetne: dakle, sli~ne. Onda ih, svejedno, moèmo podves-

ti pod jedan po jam, ali ako se drìmo onog stanovi{ta zbogkojeg je sli~nost izvjesna. Ako smo njega postavili kao va`no.Dakle, identi~nost u izvjesnom smislu. Pojam kao metafora.

Aristotel je podrazumijevao da su sve stvari razli~ite i ova-ko postavljeno na~elo identiteta nikako nije apsolutna isto-vjetnost. Ali Aristotel je isto tako brzo zaboravljao takvo svo-je postavljanje. Ako se istovjetnost shvati kao sli~nost, ona se,po Aristotelu, odnosi prije svega na op}u su{tinu ili formuniza predmeta koji su, dakle, me|usobno i razli~iti. Su{tina

kao stanovi{te koje smo izabrali kao va`no. Ali ne jedino. ZaAristotela jeste jedino: on vjeruje da postoji sr`svake stvari,su{tina koja ostaje istovjetna, uvijek, postojana, nepromjenji-


32/156

32 Temat

va. Ostalo se mijenja, su{tinaostaje ista. Mijenjaju se povr{in-ske osobine, ali ne i one va`ne. Otud vjera AristoteloveMeta-fizike u apsolutni princip, su{tinu cjelokupne stvarnosti. Da-

kle, Aristotel se ipak u svome sistemu drì apsolutiziranja is-tovjetnosti. I s tim u vezi Hegelova ili Ni~eova kritika ostaje.Nepromjenjiva su{tina ne postoji: stvar uvijek ima vi{e negojednu va`nu karakteristiku, a jo{ ni te karakteristike nisu stal-ne. Iako u odre|enom jednom trenutku, ne mora biti prije-porna hijerarhija me|u kvalitetima. U traganju za sigurnimosloncem, Aristotel je previdio da misao, ukoliko èli da sesaglasi sa promjenjivom i protivrje~nom stvarno{}u, ondamora da joj i odgovara, {to }e re}i, da joj se i prilago|ava. Mi-

sao mora biti elasti~na. Time dolazimo do osnovne ideje ovo-ga eseja.

Stvar je jednaka sebi u istom smislu i vremenu.Identitet izme|u dvije stvari o~ituje se kao sli~nost.Pojam obuhva}a stvarnost poistovje}uju}i razli~ite stvari,

po principu metafore.Koje su konsekvence svega toga? Identitet izme|u znanja

i stvarnosti tako|er moè biti samo kao sli~nost: nikakve isti-

ne ne moè biti. Znanje i stvarnost koja se spoznaje morajubiti razli~ito: istina, cijela istina, kao potpuno poklapanjere~enog sa postoje}im, previ{e je nelogi~na stvar. Nezamisli-va. Takav identitet onemogu}io bi postojanje znanja o stvar-nosti: oboje bi bilo jedno. Spoznaja je deformacija stvarnosti.Spoznaja, dakle, kao metafora. Pojam kao fikcija. Svaka spo-znaja pretpostavlja odre|en ugao gledanja, dakle, osnovupore|enja.

Metafora je na~in na koji na{a svijest razotkriva stvarnost.

Mislim, dakle, poredim.Spoznaja je proistekla iz metafore. Najvi{e {to svijest kojaspoznaje moè u~initi jeste da to ne zaboravi.

Najgore {to ~ini je kada to zaboravlja. A kada to zaboravi,onda èli re}i istinu i samo istinu. Zaboravlja, dakle, da bi isti-na, cijela, bila jednakacijeloj la i. Cijela istinabila bi nalik ~is-toj svjetlosti, kao jasnost nepomu}enog vi|enja, a la` cijelabila bi ~ista no}: u oba slu~aja ne bismo ni{ta vidjeli, u obaslu~aja na{e o~i bila bi uzaludne. Gledanje u sunce! Na{e o~i

su premale da bi mogle vidjeti istinu. îsta svjetlost i ~istapomr~ina jesu dvije praznine koje zna~e isto, pi{e onaj koji je, protivrje~no svom dijalekti~kom osporavanju identiteta,


33/156

33Temat

vjerovao u mogu}nost apsolutnog znanja, cijele istine. ô-vjek koji je htio dosegnuti kona~nu istinu bio je nalik pjesni-ku ko ji je napravio jednu metaforu, tako lijepu da je zatim

umislio da niko poslije njega nema pravo praviti metafore.Dakle, suludo. Svaka mjera prostora i vremena je relativnajer po~iva na jednom od mogu}ih referentnih tijela, tj. koor-dinatnih sistema. Ajn{tajn je bio pravi predstavnik metafo-ri~ke misli. A filozofi su mahom bili ludi pjesnici koji su zabo-ravljali da su metafore samo fikcije, pjesnici koji su zaborav-ljali da porede. Oni su nalik ~ovjeku koji bi mislio da je mjesecustinugola èna. Na{e u{i su, dakle, premale da bi mogle ~utiistinu, jer svaki tekst zavr{ava sa tri ta~ke; ~ak i kada autor

obri{e dvije.Osvijestiti da je spoznaja metafori~ka fikci ja, zvu~i para-

doksalno, ali ipak zna~i li{iti se iluzi je. Misliti i pisati manjepogre{no. ovjek koji pravi metaforunikada ne}e poistovije-titi ~lanove, mada ih izjedna~uje po izvjesnom stanovi{tu:mjesec nije boìje oko. Tako bi morao ~initi svaki pisac. Svakoko pravi bilo kakav po jam. Proleteri jat ili gra|anstvo, to sumetafore. Pojmovi koji ne smiju zaboraviti da jesu metafore.

Potrebno je relativizirati pojmove, biti svjestan njihovih ogra-ni~enja. Ograni~iti okvir mi{ljenog, znati da se pi{e fikcija.Praviti elasti~nu spozna ju. Da se poredi. Dràti se konkre-tnog i posebnog, nesporednog i ~ulnog. A sve to ~ini, na pri-mjer, umjetni~ka fikcija.

Tri Ni~eove re~enice.Istina je nesaznatljiva.Sve {to je saznatljivo je privid.Zna~enje umjetnosti kao zna~enje istinitog privida.

Knjièvnost kao jedinstvo istine i laì! - Knjièvna djelata-ko|er deformi{u stvarnost, me|utim, ona posjeduju nekolikooznaka ko ja ih ~ine specifinim spram uobi~ajenog, pojmo-vnog, spoznavanja. Knjièvna djelanikada ne pori~u da su fi-kcija. To je gnoseolo{ki gledano njihova najve}a prednost: fi-kcija koja zna da je fikcija, svakako je manje pogre{na. S dru-ge strane, svaka pri~a nije li{ena odnosa prema stvarnosti, ni-je li{ena odre|ene ta~ke gledi{ta. Umjetni~ko vi|enje jedeformativno. U jednom romanu se govori o tim situacijama

tih ljudi: biranje ljudi i situacija i njihovog rasporeda, ima vri-jednost sugestije, tako autor poru~uje. Takva knjièvna prozamnogo manje upro{}ava od bilo kakve antropologije ili meta-


34/156

34 Temat

fizike. Knjièvni junak nema pojmovni ekvivalent: on je bliììvotu, negoli je to bilo kakav pojam ~ovjeka, bilo kakav psi-holo{ki tip i sl. To moè biti u satiri, ali i ona opet sugeri{e da

ljudi nisu svodivi na taj na~in: ~ini to samo zbog karikature,svjesna je svoje fikcionalnosti, ismijava njomesulude poku{a-je uspostavljanja identiteta. ôvjek koji teì da se pribli i poj-mu je smije{an. Knjièvni junak moè biti izraz nekogodre|enog pojma ili moralne ideje, ali to je lo{ knjièvni ju-nak. Takve junake ne prave ozbiljni prozaisti, ve} oni koji èleda nas navedu da vidimo vrlo jednostavnu kauzalnost, tamogdje vlada vrlo sloèna uzro~nost. Tuma~iti sudbinu bilo ko-jeg knji evnog lika kao ljudsku sudbinu, zna~i raditi pogre-

{no. Umjetni~ka proza ne pretpostavlja postojanje jedne, je-dinstvene i op}e ljudske sudbine. Ona poku{ava biti sukla-dna, {to vi{e, mnogolikosti svijeta, razli~itosti me|u ljudima,njihovim sudbinama. Ona zna da na~elo identiteta ne vrijediu apsolutnom smislu. Knjièvna proza ne pretpostavlja~ovje-ka, ve} uvi jek tog ~ovjeka. Knjièvna proza ima hronotop,ograni~en okvir. Ne èli re}i o cijeloj stvarnosti. Takva skro-mnost daje joj jo{ jednu prednost spram metafizike.

Knjièvna ri je~ je rijetka rije~ koja uspijeva pratiti kreta-nje. Knjièvna fikcija je elasti~na. Knjièvna proza vjeruje usli~nost. Pri~a jeste tu, sa svojim junacima, sa njihovim situ-acijama, sa motivacijama njihovih ~inova i mi{ljenja,me|utim pri~a je samo kostur. Tek na{e tuma~enje zna~i lije-pljenje mesa po tom kosturu, ubrizgavanje krvi, davanjeìvota toj pri~i. Razumije se, kostur je tu, i on sugeri{e - logi-kom ànra, svojom unutranjom logikom - kojim redoslije-dom treba popuniti praznine: ne bilo kako! Tuma~ pri~u pre-

lama u svoju stvarnost. Metodom pore|enja. Dakle, ne pois-tovje}uje sebe ili bilo kojeg drugog ~ovjeka sa bilo kojim odknjièvnih junaka. Ali poredi: uvi|a sli~nosti i razlike.Izme|u samih junaka, a onda i izme|u junaka i ljudi koje po-zna je. Tako spoznaje svoju stvarnost. Ne mora ne{to proì-vjeti da bi znao {ta moè predstavljati, kako }e zavr{iti. Sabi-re iskustvo, kao da proìvljava jo{ ko ji ìvot. Taj proces tu-ma~enja neopisiv je: svako ima svoje asocijaci je i analogije:neko podari kosturu apolonsko tijelo, a ne~ije tuma~enje li~i

na sipljivog starca. Neko pak samo izlomi kostur, i usmr}ujeroman. Uskra}uje sebi ìvog sugovornika, njegovo iskustvo.

Pri~a transcendira vrijeme, ne zbog nekakvih ~udesa, ve}


35/156

35Temat

zato {to je fikcija, {to je elasti~na, {to je ograni~ena, {to ostavljaprostor za tuma~enje. Za analogi je. Pisac Dange nije mogaoznati za staljinizam, ali njegova proza otvara mogu}nosti ~ita-

nja poslije kojih }emo re}i: kao da je znao. I on kao da govorio na{oj stvarnosti, jer mi poredimo njegovelikove sa ivim lju-dima oko nas. Ne poistovje}ujemo: da to ~inimo, onda bismotvrdili da ìvimo u dobu staljinizma. Traìmo sli~no i razli~ito,sli~ne ljude i situacije: fikcionalnost daje djelima gipkost kojaje jedini na~in da rije~ ìvi i u budu}nosti. Proza nije data, ve}traì, ona traì tuma~enje, moli za analogiju. To je ta op}ost {tou sebe uklju~uje pojedina~no: autor i ~italac, podjednako,stvaraju i op}e i uklju~uju u njega posebno: tuma~enje moè

oìvjeti djelo na nezamisliv na~in. Na}i sli~no i razli~ito zna~ispoznati. Rasvijeliti jedno kroz drugo. Postoje razli~iti stepenisli~nosti, kao {to postoje proste i sloène metafore. Znati ~itatiprozu, zna~i imati pjesni~ko ~ulo: napraviti metaforu. (Uz-gred, treba razlikovati pjesni~ku, lirsku, metaforu i njezine es-teti~ke motive, i metaforu o kojoj mi govorimo u kontekstu tu-ma~enja pri~e i stvarnosti, dakle, hermeneutsku metaforu, ko-ja naprije poredi ljude, njihove rije~i i ~injenja.)

[ta prema tome ostaje?@ivjeti i porediti!To nam preostaje. Ne samo u ~itanju i pisanju knjièvnih

djela, ve} u mi{ljenju i govorenju uop}e uzev. Jer, da ìvimo,to nam predstoji. Da govorimo i mislimo, to ostaje. Jedna ri-je~ ve} je pore|enje, a moè biti i ~in. în moè bitipogre{an,zbog jedne ri je~i, zbog pojma koji se zaboravlja. Ostaje namda ~inimo, da preobraàvamo, susljedno na{im pojmovima:da ìvimo i da pravimo pojmove. Da pravimo metafore. Os-

taje nam da poredimo, iako znamo da su pore|enja neiscrpi-va. Iako su fikcija: ostaje nam ma{ta i stvarnost, da ih poredi-mo. Da ne prestajemo porediti, dok moèmo. Ostaje nam daporedimo sebe sa sobom, sa drugima, druge sa sobom. Osta-je nam da poredimo, jer poslije svake metafore svijet nam jerazumljiviji, bliì. Preostaje nam da poredimo, jer }emo takonajmanje grije{iti. Da tuma~imo, to nam predstoji, da poredi-mo mi{ljenja i re~enice, ìvot i stvarnost, da poredimo ìvotei stvarnosti. Osta je nam da postajemo, sve do smrti. Ostaje

nam da poredimo sve do tada, kada nam pore|enje vi{e ne}etrebati. Do tada nam pore|enje treba. Mo`da }e nam to po-mo}i.


36/156

36 Temat

Pisac {tampa svoje djelo i {alje ga u svijet, i samim timprihvata da ono ima neki smisao. Sloìti knjièvno djelo,montirati ga u izabranom ànru, pod odre|enim uglom,

zna~i opredijeliti se za dati sistem, eti~ki i esteti~ki; pisative} zna~i priznavati neku vrijednost. Kao {to je to ve} do-bro poznato: u vje{to napisanom knjièvnom djelu neosje}a se napor ili muka pisanja. Na kra ju sve osta je kaozaokruèno, skoro savr{eno, kao da je napisano s lako}om.Ta~no je da stanoviti stav ili vrijednost doista bivaju konsti-tuisani u zavr{enosti jednog djela, i to se da lako interpre-tirati; ali ne treba zaboraviti da je to djelo samo jedna do-bro izvedena simulacija ìvota. Par~e haosa svedeno po

knjièvnim zakonima vjerovatnosti i mogu}nosti, premaunutarnjim zakonima jedne fikcije; djelo je moralo jednombiti nekako zavr{eno, zar ne? Tako|er ne treba gubiti iz vi-da i da se knjièvna tvorevina sigurno u jednom trenutku iotela autoru iz ruku zaklapa ju}i se po svojim unutarnjimlogi~nostima, ili pod pritiskom ìvotnih okolnosti; napri-mjer, Crnjanskijeve Seobe su ruina: od predvi|enih {estknjiga na kraju su napisane samo tri. Joyceov Uliks je napo~etku trebao biti samo jedna od pri~a u Dablincima; isto

kao {to je Vergilijeva smrtbila zami{ljena tek kao pripovijet-ka. Te{ko koji pisac moè biti siguran da }e ostvariti svesvoje namjere onako kako je to snivao prije pisanja djela.

Mirnes Sokolovi}Ironija, gr~evitost


37/156

37Temat

Mi samo moèmo naslutiti stvarnerazloge zbog kojih jepisac napisao odre|eno djelo; i uslovi koji su pratili nasta-janje tog djela ostaju tako|er ponajve}ma nepoznanica.

Mi uzimamo i shvatamo od djela ponajvi{e ono {to je na-ma blisko. Dati iskaz stoji u tekstu, i mi ga vidimo on tuima svo je zna~enje, i mi saosje}amo onako kako je tomo`da pisac èlio; knjièvni teoreti~ar vidi funkciju tog is-kaza, njegovo mjesto u sièu, i on to moè protuma~iti. Ta-ko|er: on dobro zna kontekst jednog djela, njegovu soci-opoliti~ku teìnu, itd. To je sve uredu.

Ali mi tako rijetko saznajemo stvarnu pobudu pisca dastavi taj i takav iskaz na odre|eno mjesto; mi ne znamo

odakle on poti~e. Pisac ne razmi{lja povijesnopoeti~ki iliknjièvnoteorijski; ili barem, on ne smije tako razmi{ljati.Mi znamo da on svoju sudbinu u tekstu uzdiè kao da jeto sudbina cijelog ~ovje~anstva, i mi ga zato razumijemo,bez toga se ne moè; ali ti njegovi li~ni poticaji, li~ni trenu-ci dostojni uobli~enja, u tom uzdizanju, nepovratno pro-padaju. @ivi ìvot nesta je kao prah propadaju}i u tekst.Njegove impresije ~iji su impulsi zavr{ili u tekstu: gdje, ka-

da i za{to su proìvljeni; {ta je bio razlog ba{ njihovog uo-bli~enja, za{to su bili specifi~ni? S kim to razgovara, kogato li~no èli ubijediti predo~enim svijetom? Mi }emo te{kodoku~iti koji su to bili njegovi stvarni problemi koje je ima-lo razrije{iti jedno knjièvno djelo, bez ~ega ìvot ne bimogao biti nastavljen. Nama u punoj datosti nikad ne}ebiti jasan totalitet ko ji je iznjedrio jedno djelo. Mnogootpada u tekstu.

Pisac rje{ava prvenstveno svoje preokupacije; on ih, is-

tina, zavija u op{terazumljivu (sociopoliti~ku) oblandu ko-ja uspostavlja komunikativnost njegova svijeta; on izmi{-lja ili autenti~no zastupljuje topose, on uspostavlja vrijemeradnje, i to je sve ono {to mi interpretiramo, u potrazi zazna~enjem tog djela. Mi se tako, recimo, bavimo literatu-rom.

Ne}emo re}i da pisac nije svjestan te politi~ke kvalitetesvoga djela; ne}emo re}i ni da mu je svejedno da je li{ensvake strasti dok uspostavlja tu dimenziju knjièvne stru-

kture; ali to nikada nije glavni razlog za{to on pi{e svojedjelo. Osim ako nije pisac reportaà, ili na{e najnovijedru{tvenoangaìrane knjièvnosti.


38/156

38 Temat

On kako je to ve} re~eno u tekstu prije svega rje{a-va li~ne probleme: svoje opsesi je i svoje strahove. Ali ta-ko|er: on }e s njima postati napadan i dosadan, ako ih bu-

de uobli~avao otprve, sirovo; ako ne pogodi pravi stil, sa-op{tavaju}i ih izravno. Mi }emo u tom slu~aju ostati indi-ferentni prema njegovim patnjama i zanosima, ~ak i ako suoni i neobi~ni i zna~ajni. Njegovi li~ni problemi i patnje,oni nas kao takvi ustvari i ne interesuju. Pisac ih mora napravi na~in iskrivljavati; pisac mora podesiti siè koji }e ihsukladno sopstvenoj logici transponovati i preoblikovati.

Pravo orkestriran i ta~no pode{en taj i takav citat ìvo-ta, iskrivljen s mjerom, prelomljen na pravom mjestu, tako

da ne gubi mnogo od svog autentizma daje tekstu onudimenziju koja }e nas uvjeriti da je to jedno djelo ko je jedoista moralo biti napisano, da je postojala pi{~eva potre-ba da se na~nu date nerazmrsivosti ìvota. To djelo }e nambiti blisko i razumljivo; mo`da }e nas i potresati ili zanosi-ti. Ono {to je jo{ va`nije, takav tekst nas uvjerava da pi-sac zna svoj zanat: da je dobro znao kako efektno transpo-novati gra|u, i na ko jem je ta~no mjestu prelomiti u uo-

bli~enju, u sièu. Znala~ki otkrivati ta iskrivljenja, osje}atita skrivanja uvi|ati tehniku tih iskrivljenja znati dozukoliko se sve smije iskriviti da bi knjièvni svijet ostao po-tresan i bolan kao pravi ìvot da bi sve odavalo bolnu po-trebu da se napi{e dijagnosticirati taj olovni prah u grudi-ma procjenjivati tekst u svjetlu jedne takve ideje; sve suto dobre preokupacije kriti~ara i to su prave kvalitete je-dnog pisca.

To je sve jasno, ali to ni je ono o ~emu smo govorili na

po~etku. Mo`da je pisac govorio jednu stvar, a godinamakasni je to }e se razumijevati druga~ije; kao da je prote-klo vrijeme mra~no kao am bis. Da li je on uspio uobli~itisve te citate svoje stvarnosti onako kako je èlio? Jednomkad svoje djelo {tampa da li }e do nas do}i ta emocija ko-ju je on podesio u tekstu? Kada pro|e vrijeme, da li }e ikovi{e razumjeti to djelo? On je snivao o zaokruènosti svo-ga djela, on se opredijelio za jedan sistem samim pisanjem;ali vrijeme }e protjecati i sve }e se mijenjati: ho}e li na kra-

ju i{ta ostati od toga? On se opredijelio za datu vrijednost,ona je ostala upisana u tekstu, sa~uvana po tekstu, i ona }edo}i jednom u dodir sa smr}u. Smijemo li pitati {ta }e biti


39/156

39Temat

sa pi{~evim li~nim impresijama, cijelim njegovim ìvotom,ho}e li se on ukazati pred ne~ijim o~ima jednako (ili barempri bli`no) onako kako se iskrio u njegovim zjenicama,

onomad. Smijemo li pomisliti {ta }e biti s nedovr{enim dje-lom: da li }e veli~anstvenost jednog oklja{}enog torza dos-tojno prenijeti ili naslutiti sistem vrijednosti ka ko jem sei{lo? A autor ne}e biti tu da nas uputi. Sve su to ta~ke u ko-jima ìvot daleko prerasta literaturu.

Objavljuju}i svoje djelo pisac prihvata u~esni{tvo u svi-jetu, upu{ta se u rukovo|enje proturje~nostima stvarnosti koji }e njega i njegovo djelo dijalekti~ki obezglavljivati.To je izgleda neminovno, i on s tim mora ra~unati. Knjiè-

vnost mora biti odmjeravana u odnosu na ìvot.Hlebnjikov je torèstveno vjerovao u proro~anske zvu-

ke poetskog jezika: nije bilo rije~i, postoje samo zvukovnakretanja! Prostor zvu~i kroz azbuku. Veli~anstveni ritmi~kinemiri iskre na bonaci postojanja; a bogovi zvuka raspo-re|uju prah ~ovje~anstva na plo~i zemlje, slikaju}i njimekao po staklenoj plohi. Domovina stvarala{tva bila je bu-du}nost, i umjetnost je tada projekt ìvota. U tom razvede-

nom poetskom snu prona|en je ~udestveni kamen prelas-ka svih slavenskih rije~i, jedne u drugu, a strune azbuke suzvu~ale snovno, milozvu~no; ono {to se trebalo vasposta-viti bija{e jezi~ko svejedinstvo i op{ti trijumf dobra, ~istotei nekoristoljublja. Mislio je da sve dobro zna, i da se sli~nidoga|aji u istoriji zbivaju po zakonu koji je otkrio.

@ivot i stvarnost su bile sasvim druge stvari. Taj pjesnikje po Jakobsonu kasnije svrstan u jedan niz, u jednu gene-raciju pjesnika koji gube; i to je bila generacija ruskih pje-

snika ko ji su u Revoluci ju 1917. u{li formirani, ali bezsna`nog i stabilnog poetskog sistema, jo{ uvijek misle}istvari u protivrje~nostima; prou~avaju}i stvarnost u kre-tanju. Zavr{ili su strijeljanjima, samoubistvima, duhovnimagonijama, fizi~kim mukama, surovim li{avanjima, neljud-skim patnjama. Oni koji gube!, kaè Jakobson.

Zvuk je prema Hlebnjikovu natopljen zna~enjem. Ri-je~i probadaju te zvukove kao ma~evi. Prostor se razmota-va u svojoj koì vaseljenskih dimenzija. Sve su to poetske

slike pjesnika o kojemu govorimo. On kao somnambulmjesecima luta ruskim prostranstvima, bez doma. Svakiput kad Majakovski urgira da objavi knjigu i naplati svoj


40/156

40 Temat

rad, Hlebnjikov odlazi: Na jug! Prolje}e! I taj pjesnik }e sebuditi iz svog poetskog sna: opet obi~an ìvot, o{trine gla-di! Pi{u da je od gladi lipsavao danima. Jedan drugi pje-

snik, me|u onima koji gube, Mandelj{tam, nastupi}e ve-hementno pred ~inovnikom Ber|ajevom, traè}i smje{taj inamje{tenje za svog prijatelja, lutaju}eg pjesnika, lakomogna odricanje, nemarnog u imetku. Taj ~inovnik, NikolajBer|ajev, kasnije religiozni mislilac, mutni interpret Dos-tojevskog, ostaje mirna lica pred Mandelj{tamom ko ji gaobasipa gomilom uvreda. Bu|enja Hlebnjikova kao stvara-oca bila su rijetka, ali ih je kritika pamtila; nisu mu opros-tili njegovu pri~u ôvjek s pu{kom koja je evocirala Lenjino-

vu re~enicu: ôvjek s pu{kom stra{an u pro{losti u sves-ti radnih masa, nije stra{an sada kao predstavnik Crvenearmi je. U posljednjim danima, kako pi{e Jakobson, Hle-bnjikov se ìv raspada, i pjesnik moli da se u sobu unesecvije}e kako se ne bi osje}ao njegov smrad.

Da li Hlebnjikov izgleda smije{no, dok slu{amo kako sa-njari o tom svejedinstvu dobrote, u praskozorje jednog do-ba koje }e neko nazvati ljudo`derskim? U tom dobu kada

se moralo danono}no biti budan kako bi se sa~uvao goliìvot. Mo`da nekome on moè izgledati smije{an. Mi zna-mo da on nije nikada zaspivao. To je samo zaklapanje o~ijupred o~iglednim o{trinama stvarnosti, to je san u koji dopi-re taj vri{te}i svijet. I to je jasno iz njegovepoezije: treba sa-mo pogledati njegovu poemu @dral. Hlebnjikov je ìvioonako kako je pisao; i ta preimu}na podudarnost ìvota i li-terature to je ono {to ga spa{ava od toga da bude smije-{an. On nikada nije obitavao u drijemeù; bio je to veli~an-

stven san otvorenih o~iju pred svijetom koji se raspada.Stvarnost nam gotovo nikada nije naklonjena. Svijet ni-je napravljen prema na{oj mjeri. Ta ma{ina koja gu`va go-dine ljudskih ìvota nezaustavljiva je. Vrijeme stalno nes-taje kad se pogleda unazad; godine su zgu`vane u besmi-slu. Literatura je uvi jek tu da sada! u ovom trenutku,zaustavlja taj rad stravi~ne ma{ine, da popravlja ono {to jeostalo zgu`vano; ona pomaè da na{i besmisli, na{e tuge,na{a odricanja, na{a patnja, na{a poniènja da sve to iz-

gleda smisleno, i koliko je mogu}e: lijepo! Ako se sloìubjedljivo i ukusno dozirano, u preimu}stvu jednog sièa.Ali za to sve treba veliki Stil.


41/156

41Temat

Mnogo smo puta vidjeli kako je i najve}i stil bespo-mo}an u grotlu ìvota. Veli~anstvene sanjarije su bile utje-ha Hlebnjikovu; ali kakva je to utjeha u kona~nici. I naj-

ve}e slike i najritmi~nije re~enice stravi~ni ìvot nekadizme}e u grotesku; da li ih se uop{te tada sje}amo? Bora-viv{i {est sedmica u bolnici me|u epilepti~arima, kao Rem-bo u paklu, Crnjanski }e se po~eti gaditi literature, i ne}edugo nakon toga napisati pjesmu; varirati tugu rastanaka,uzvi{enost misli, krasotu zvijezda, pouzdanost smrti, u sti-hu, u metru, u tercini, u katrenu, u oktavi, u sonetu, sto-lje}ima sve je to uàsni je od epilepsi je, pi{e. îni se ja-snim ko odnosi pobjedu u tom sukobu ìvota i literature, i

mi bismo mogli o~ekivati da literatura jednom posustane.No ona ne presta je s tom ~e`njom za jedinstvom; onauspostavlja red. Ona je svjesna svog izgnanstva: ko je je-dnom osjetio toplinu sunca sje}a se ljeta i usred zime!Stalno sje}anje na to jedinstvo se vra}a poput revolta, re-kao bi Camus. I ono stvarno i jeste revolt kao jaka mr`njana ono {to gu`va ìvot. Tu je odmah i korijen anga`mana. Anga`man je prihvatanje ma{tari je kao morala oìvo-

tvorenje literature ìvljenje sanjarije; to je taj anga`mankao Hlebnjikovljev. Takva dosljednost ma{tari ji u ko joj sekonstitui{e moral moè se manifestirati i na politi~kom po-lju, u vidu politi~kog anga`mana; ali to je samo jedna oddosljednosti literaturi u samom ìvotu. Pisac ~esto zabo-ravlja literaturu u svom angaòvanju, samo politika bivanjegova sudbina, i mi to vidimo u njegovim djelima: onasve vi{e li~i prikazu i izvje{taju. To ~esto gledamo u litera-turi danas.

Sje}amo se bljeska inventivnosti u nadrealisti~kim for-mama. A oni su govorili kako njihovi ciljevi i nisu toliko~isto umjetni~ki koliko su usredsre|eni na ispitivanje do-tad neispitanih kontinenata ìvota. Oni ne èle razmi{ljatio pitanjima ove ili one knjièvne forme, nego prevasho-dno pitanje jeste: kako ìvjeti. Literaturu je tu zaokupljenavelikim pitanjima ìvota, i slike su su zbog toga veli~ajne,dotad nevi|ene. Misao se tu daje artificijelno, ali ona nijerazdvojena od ìvota. I samim tim doziva i angaòvanje na

politi~kom planu; i to je samo jedan od anga`mana. Litera-tura je kod nadrealista imenovana uop{te kao vidovita ustvarima ìvotnim: ona je trebala osloboditi ~ovjeka od


42/156

42 Temat

svih njegovih blokiranih èlja. Samo luda ljubav, pi{e Bre-ton, moè biti most ponad sku~enih ìvota koji vodi pomi-renju mogu}eg i nemogu}eg, svjesnog i nesvjesnog, sna i

jave; san i java su se pribliàvali: slu~aj je proishodio izèlje najdublje ja tada prirodno pronalazi u stvarnosti do-ga|aje koji mu odgovaraju, kao da je u pitanju san.

@ivot se svejedno suprotstavio toj smislenoj koncepciji.Jedan bistroumni bezumnik me|u njima, kao odba~enik izpokreta, isti~e da su nadrealisti upali u zamku zdravlja. Da zbog toga nasjedaju i u klopku dru{tvenog anga`mana.[ta }e meni sva svjetska Revolucija, pi{e Artaud, ako znamda ostajem vje~no bolan i bijedan usred svoje vlastite kos-

turnice. Nadrealisti su, re~eno je, ljubili ìvot koliko ga jeArtaud prezirao. Otkrilo se da su oni ìvot ipak shva}alisuvi{e plo{no. Artaud jednostavno nije mogao cjelovitoprihvatiti nadrealisti~ki sistem i zato je bilo krivo njego-vo tijelo; kako bi sam on rekao: bio je neslobodan zato {toje bio lo{e gra|en, i ~ovjek bi bio slobodan jedino ako mutijelo jednom konstrui{u bez organa. Artaudov ko{mar }ese otkrivati kao zastra{uju}i negativ Bretonovog sna: Arta-

ud je doista ostao dosljedan nadrealisti~koj tezi da pisanjenikad ne treba razdvajati od sopstvenog ìvota. Svaki ti-traj njegovog jezika je doista i dalje strujao kroz njegovemisli; ali on nije imao tijelo atlete da bi mogao ku{ati pras-kavost, postojanost, magi~nost, i svu puninu lude ljubavi.

@ivot je jo{ jednom prevazi{ao stil. [iroka nadrealis-ti~ka koncepcija koja je trebala obuhvatiti cijeli ìvot zabo-ravila je na krhkost ljudskog tijela. Artaud }e Bretonovugr~evitu ljepotu ostvarivati svojom lucidno{}u. Ona }e ne-

prestano napeto kruìti oko odsutnog mrtvog vlastitogjezgra. On }e taj negativ nadrealisti~kog òvijalnog kon-cepta odslikati, neublaèno. On }e ostati dosljedan ìvotu,literaturi na svoj na~in, onoj nadrealisti~koj opkladi premakojoj treba dobiti ili izgubiti ~itav ìvot. To }e biti novi de-lirij; delirij razo~arenja, napu{tenosti, uàsa, kojim se opetumi~e svakodnevlju. Patnja }e ustvari biti zaslu`na za sveto. Tako je otvorenanova stranicu u stilu i mi{ljenju. Patnjai lucidnost su babi~ile pri ra|anju jednog novog stila.

Taj stil je gr~evita ljepota ko{mara u o{trinama i tamnimsjenama proturje~ne i nezavr{ene stvarnosti. Sva{ta je od-slikano na tim ko{marnim negativima: posljednji dani ~o-


43/156

43Temat

vje~anstva, to olujno istorijsko nebo dvadesetog vijeka, iolovni gromovi koji udaraju; i ma{ine koje uduplavaju lju-de kao sjene, svemu skidaju}i auru, i neki ljudi razjaplje-

nih ~eljusti, sa svojim krhkim tijelima, u tom svom paklukako se otimaju za posljednja velika osje}anja, kidaju}i seoko tih pla{teva s proturje~jima stvarnosti.

Ti ljudi zna ju da velika osje}anja nisu prava ako nisunezemaljska, ako nisu pose bna i nevi|ena, ako nisu bri-zantna, ako ne nose tu auru trijumfalizma; ona vi{e ne mo-gu biti takvim sama po se bi, i ona ponovo moraju vas-krsnuti u tom stalnom gu{anju sa utvarama stvarnosti, ko-je mra~no napadaju sa svih strana. Ti ljudi stogamoraju bi-

ti u jednom povi{enom stanju lucidnosti koja }e nadrastisve. Oni }e pro}i kroz taj pakao proturje~ja, gr~evito, ~es-to izvrnute utrobe, kao lu|aci. Davno je pro{lo vrijeme ka-da su sve doìvljavali kao hipnotisani; pa`nja vi{e nemoè biti slijepo i sanjala~ki zaustavljena na jednom liku. Likovi i stvari prolije}u uokolo kao na ubrzanom filmu. Ioni sada moraju hitati spa{ava ju}i ta pokidana velikaosje}anja, u mraku pakla, me|u o{trinama. To im je do-

voljan razlog da glavu razmrskaju o neki nevidljivi zid! Li-teratura je taj san koji ih na moment obuzima kad se pri-slone uz neki mra~ni zid; te slike koje vi|aju u tami dobi-vaju svoju simboli~ku vrijednost kad se dovedu u sinta-ksi~ku vezu: oni snatre da su spasili ne{to od toga za {to sebore, oni u snu ponovo vide njihovu cjelovitost. Na njiho-vim krvavim rukama su samo poderotine tih velikihosje}anja, jedino preostalo iz stravi~nog kidanja sa utvara-ma i o{trinama; ali u njihovom snu, ostaje ne{to od onoga

{to oni èle. U literaturi mi jo{ moèmo vidjeti ponekibljesak prosvijetlog lelujanja tih osje}anja. Moèmo ganaslutiti u mraku okolnog pakla ko ji se prelijeva i u san.Literatura kao san: kao ìvot kakav èlimo, ili pred kakvimstrepimo; uvi jek tu postoji snaga da se propadne u sanusred prijete}eg ìvota. Pravi pisac silazi u taj pakao da sa-nja; on do bro zna da ne}e upoznati ni{ta ako ne pro|ekroz njega. Osjetljiv na pakao, kao {to }e to biti i kadabude prolazio kroz raj, on ustvari ispituje ìvot. Kao stilist,

on podjednako osje}a neke boànstvene klju~aju}e oblake,i gasnu komoru; on je klju~ni provodnik svog uàsa svije-ta, i ponekog impulsa blagosti.


44/156

44 Temat

Ne treba biti do kraja naivan i misliti da smo svagda utom paklenom lovu; ne treba biti naivan i vjerovati da sena slici svijeta stalno kidamo sa utvarama stvarnosti. Neko

}e samo obrnuti taj film, okrenuv{i ga s druge strane, i mi}emo se na njemu na}i u okru`ju pitomom, sa blagim smi-je{kom, u ìvotu solidnom. Ni{ta vi{e nije tako inferalnoi vehementno, nikakvih kidanja niti bor be; sva ona stra-vi~na izobli~enja samo su nam se pri~injavala: taj filmìvota gledali smo sa stra`nje strane, pogre{no. @ivot jeproturje~an: ljudi proizvode oru`je, ali istovremeno i gra-de bolnice. Neki doista ginu, ali neki i preìvljavaju. Nekadjela }e progutati mrak, ali neka }e i pretrajati, onako kako

je to htio njihov autor. Nema stoga nikakve potrebe da na-silno nasr}emo na svijet: nekad je sve oko nas blagost, kaoda leìmo u perinama.

Nama valja sau~estvovati u toj pitomosti i blagosti, sasje}anjem na onu drugu paklenu stranu. Trebali bismoznati da se svaki ~as stvari mogu vrlo lako okrenuti; da }ese cijeli ìvot moè jednom izvrnuti. Neka }e ruka ponovoobrnuti onaj neizra|eni film ìvota: i mi }emo se, kao

ucrtani, na}i tamo gdje najmanje o~ekujemo. Svjesni smoda je taj mir oko nas samo privid, i trebalo bi s tom svije{}ui govoriti. Trebalo bi hinjiti da se slaèmo sa tom svom har-moni jom. Trebalo bi sa smije{kom prevladati proturje~jasvijeta. Neukusno je uvijek napadati i kidisati na svijet,kad je on ve} toliko umjestan da vje~no ne mori nas, danas ostavlja nekad na miru.

Bilo je ve} dosta mrtvih. Navikli smo se. [ume su bile

sve lep{e; zlatne, crvene, mlade {ume.[ta je nama ubiti tri miliona ljudi? Mi smo slobodni iznamo da je nebo svud na svetu isto; plavo, oh tako plavo.Do{la je smrt jo{ jednom kao nekad davno, ali }e iza njedo}i sloboda...

Ah, je li istina da su tamo dole sve devojke obe{~a{}ene.Ja vidim da }e do}i jedno bolje stole}e. Ono uvek dolazi...

Nekad sam htio biti vajar i mislio sam da govoriti gr~kito je raj. Danas sam èljan ubijati, ubijati... A ja bih se ra-

dovao da kolju. Neka kolju.@ivot se ukazuje u literaturi, u neprekidnim nizovima,

kao nesanica. Crnjanski tu grozu stvarnosti shvata kao bla-


45/156

45Temat

gost, i u tome je njegova mudrost. To je taj bar{unasti pro-zra~ni dodir literature i ìvota: mno{tvo ubijenih i nekezlatne, crvene, mlade {ume; ubijanje i sloboda u plavetni-

lu neba; sanjarija umjetnosti i radost klanja; i bolje stolje}ekoje uvijek dolazi. Neko }e re}i da je to ironi~an san daje to jedno hinjenje u tobo`njem mirenju sa zlom. To je je-dan novi postupak zaborava svesvejednosti, kojim se na-gla{ava to ludilo i groza stvarnosti. To je ono kako se lite-ratura suprotstavlja grozoti. @ivi dodir ìvota i literature uknjièvnom tkivu.

Tu se stvara privid sre}e u odricanju pred ìvotom.Odricanje, kao jedna velika tema literature, uvijek dolazi

zbog toga {to se ne moè osvojiti vje~nost, zato {to se nemoè spasiti od smrti; zato {to je savr{enstvo tako daleko:i zbog toga su nam uàs i grozota mrski, i odbijamo u~es-tvovati u tome. No u odricanju ima uvijek ne~eg tako iro-ni~nog i hinjenog, jer pravo odricanje zapravo i ne postoji, ono je iluzi ja. [ta je drugo odricanje nego ponovoìvotna grozni~avost mu~no prihvatanje svega kao ne-potrebnog i nedostojnog u na{oj slabosti pred o~evidnim

krajem; mi okre}emo glavu od te nakaze kojoj ne moèmoni{ta, mi se udaljavamo od svega, u bolu. Kao da postojimogu}nost se tim odricanjem u|e u jednu novu fazuobnove, u jednu pripremu vaskrsenja novog ìvota i stila.Taj ~in kao takav mo`da jo{ ima neko zna~enje, ali }e nje-govu istinitost stvarnost svakako osporiti.

I sama ironija jeste svojevrsna gr~evitost; to pregnu}eda se odhinji nadmo} pred o~iglednom neprevazi|enomsnagom ono nije jednako blagosti i olakotnosti kako se

misli. Daleko od toga. Takva ironija je bolna, podrazumije-va i dalje sau~esni{tvo u svijetu, ona je neima{tina, jer ni-{ta drugo ne preostaje za staviti u zalog.

Tako treba shvatiti i Bretonov crni humor. Ta~no je daon nema nikakve veze sa po{alicama, podrugivanjem, vi-cljivo{}u, itd. Taj crni humor, to je ustvari jedna pobje-dni~ka subjektivnost u odnosu na vanjski svijet. Ali nika-da ne treba zaboraviti da je ta pobjeda iluzorna. Crni hu-mor hinji da je prevladao proturje~ja svijeta; ta pobjeda

uvijek uklju~uje sumnju. Sumnju zbog svoje nepotpunos-ti, zbog proturje~nih na~ela svijeta. No sve se to izostavljai zaboravlja u jednom ko~operenju ega koji odbija patnju


46/156

46 Temat

zbog takve tri~arije kao {to je ìvot.Otud dolazi namjerna ravnodu{nost, posvema{nja bes-

korisnost, zdu{no odmaganje. Taj sentiment pojavio se

kod Crnjanskog u ratu. @ak Va{e, me{tar nadrealizma,usred Prvog svjetskog rata tako|er }e izjaviti: Odbijamumrijetu u ratu. Ubi}u se kratko nakon sklapanja mira! Ion je to uradio, to imate sprovedeno: i to je mo`da jedinopravo odricanje! Pi{u tako|er da je nakon hap{enja sli~nogovorio i Mandelj{tam: Bolje mi odmah kaìte osloba|ateli nevine ili ne. Vi mene morate pustiti ja nisam stvorenza tamnicu! To je taj sentiment, to je taj o~aj: svesveje-dnost da li }emo pobijediti ili izgubiti! Ravnodu{nost da li

}emo na sjever ili jug! Ne moèmo utjecati ni na pobjeduni na poraz. Izgleda da je taj koncept po pravilu sveprisu-tan u doba ratova, represije, logora. Dakle, tako karakteris-ti~an za dvadeseti vijek!

Zaspivanje u ironiji i humoru pred o{trim vri{te}im svi-jetom uvijek zahtijeva snagu. Snagu misli, snagu stila! I tastalna gr~evitost u zaklapanju nezavr{ene stvarnosti to jeustvari literatura. Unakaèno, rastrgano, zgr~eno, neljud-

sko ~ovje~anstvo! I milost uobli~enja, blagost ìvota kojega posipaju odozgo. Kako u tome izbje}i neukus? Prisus-tvo samo nakaze, ili samo blagosti, podjednako jeste pre-tjerivanje, ki~. Njihova kombinacija pak tjera na razmi{lja-nje.

Taj strah da se pisanjem udaljava od ìvota punimplu}ima, i to odricanje pred ìvotom u ime pisanja todvoje vodi u krize, u kolebljivosti i to je poprili~no stra-{no; u ime takvog propitivanja trebalo bi samo ponovo

pro}i literaturom dvadesetog vijeka. Opredijeliti se za ne-{to od toga: zna~i cijeli svoj ìvot i osje}anje svijeta stavitina kocku. Nemogu}e je uspostaviti ta~nu mjeru u uo-bli~enju i uspostavljanju jedinstva; nije mogu}e preciznodozirati ìvot i literaturu u strukturi jednog djela, a da su-tra budemo sigurni da stvarnost ne}e zbrisati to djelo kaoda nikad nije postojalo na svijetu. Pisac pi{e o ìvotu,svom ili tu|em, spa{ava momente i impresi je; kretanje }emo`da sutra u besmisao odnijeti cijeli njegov ìvot! On us-

tvari pisanjem izaziva taj ìvot opredjelju ju}i se za vrije-dnost. On se opredjeljuje za jedan stil, za jedan ugao gle-danja; sutra }e to biti anahronizam koji nikog ne doti~e.


47/156

47Temat

Onda }e valjati iznova uobru~avati tu stvarnost ko ja jeprovalila; ispo~etka, kao da nije bilo ni{ta prije toga. Forma}e opet biti aktuelna! Onda }e ponovo uslijediti borba sa

ìvim ìvotom u kvadratima knjièvne strukture. Ponovoosmi{ljenja, osmi{ljenja; ta ~e`nja za jedinstvom. Gotovoda se ne moè ovako izre}i apriorno rje{enje. Spas je uvi-jek na licu mjesta, u gr~evitosti.


48/156

48

O Becketto-vom komadu

êkaju}iGodota

Temat

Izuzetno su aktivni oni negativni prosvjetitelji ko ji èle danas ubijedekako je va`nije da se u svakomrelevantnomknji e-vnom tekstu otkrije religija, nego da se, kako su to ~inili na{i

o~evi, u svakom sakralnom tekstu otkriva knji evnost. Tek {tosu u svojoj lakomislenoj pobo`nosti na taj na~in falsifikovalizna~ajno djelo F. Kafke, sad ve} poseù i za Beckettovim klaun-skim komedij

časopis (sic!) - deseti broj

Documents