MIHIĆ

broj

tema broja:

lIjepanaša

list osnovne škole antuna mihanovića ¦ lipanj 2018.

2 impressum

MihićList Osnovne škole Antuna Mihanovića, ZagrebBroj 18

Glavna i odgovorna urednica Vanja Jurilj, dipl. komp. i dipl. knjiž.

uredništvo Matej Androić, 4.aDominik Potlaček, 4.aLana Jakić, 5. aKarlo Ambreković, 7. a

Lektura Nives Glavak, prof.Olivera Čolić, prof.Željka Szabo, prof.

Fotografija: Sanja Nađ, dipl. uč. i Mark Antonio Cinotti, prof.

Likovni radovi na omotu: Ema Salatović, 8.a i Anja Stranjik, 8.b

Likovni elementi na naslovnici i u časopisu: radovi učenika Osnovne škole Antuna Mihanovića

prijelom: Tatjana Strinavić Tisak: Mali IvicaTiraž: 400 primjerakaLipanj, 2018.

Savršena slikaKao što slikar pokušava na praznom platnu zamisliti i naslikati savršenu sliku, tako i urednik školskoga lista želi na praznome papiru ostaviti savršeni trag - i to ne samo svoj, nego trag svih učenika i učitelja koji u ovoj školi pokušavaju radom, trudom i znanjem ostvariti svoju savršenu sliku. Za 45. obljetnicu Škole težnja za stvaranjem savršene slike je još i veća. Problem i odabir sastavnica mozaika pred urednikom samo raste. I onda se sve raspline pred mudrim i oslobađajućim uvidom jedne učenice: „Meni više ne treba savršena slika. Sada znam da savršenu sliku čine moji sretni trenuci ispunjeni igrom, zabavom, prijateljima. Takva slika će uvijek biti savršena i zauvijek sačuvana u mom sjećanju i mom srcu.“

Pred vama je 48 stranica 18. broja Mihića i sve su ispunjene sretnim trenutcima saznavanja, učenja i stvaranja. Želimo da ih zadržite savršenima u svom sjećanju i srcu.

Vaša urednica

Tri Tin ili Trica na liDranu ..................................................4

PuT oD nečiTača Do čiTača ....................................................6

Priča o Daru i njegovu PrePoznavanju ..................8

naša krila ........................................................................................10

SuSreT S još jeDnim oDličnim PiScem ....................12

PočeTak PuTa Prema vrTu oD TiSuću ruža ........14

oD jeSeni iDemo u PoSve „novu“ školu ...............16

Tema broja:

školSki ProjekT lijePa naša ................................17 – 34

naš afrički PrijaTelj ..............................................................35

oni koji Dolaze: Prvi razreDi ........................................36

oni koji oDlaze: oSmi razreDi .......................................38

PonoS i zahvalnoST ...............................................................40

Tajna uSPjeha ...............................................................................42

u STambolu, na boSforu ....................................................44

ljePoTa razigranoSTi i oDraSTanja ........................46

gdje je što

karlo boroša8.c

laura vujasinović, 8.b

3

Str. 46 – 47

ljepota razigranosti i

odrastanja

izdvajaMo

Str. 4 – 5

Tri Tin ili trica na liDranu

Str. 17 – 34

školski projekt lijepa naša

4 tri tin - “trica” na Lidranu

velik

i uspjeh n

ašeg u

čenik

a na d

rža

vn

oj sm

otr

i lidr

an

o

Je li gluma pronašla tebe ili ti nju?Glumac je u meni oduvijek. Od glumljenja plača da bih dobio igračku do glumljenja spremačice u nižim razredima. Za sve je u biti zaslužan sveti Brcko. Sveti Brcko je vjeronaučna dramska skupina koju vodi profesorica Marija Žganjer. To su moji glumački početci.

LiDraNo ti s dogodio na prvi pogled ili na prvu rečenicu?Smiješno pitanje. Sve se dogodilo slučajno. U prosincu 2015. godine sam nastupio u priredbi povodom blagdana sv. Nikole. Profesorica Glavak, koja mi ne predaje, u mome liku ministra na pozornici primijetila je, kako ona kaže: „Ono nešto!“. Kopali smo i tražili danima tekst koji bi mi se svidio. Već u veljači 2016. nastupio sam na općinskoj smotri LiDraNo. Nakon nastupa, sve nas je iznenadila pozitivna reakcija i publike i stručnoga povjerenstva. Tako smo profesorica i ja postali DOBITNA KOMBINACIJA.

Kako je bilo surađivati s profesoricom Glavak?Ah, mislio sam u početku da je stroga i distancirana, ali uskoro sam shvatio koliko je neobična i potpuno posvećena onome što radi. Njeno ohrabrivanje i isticanje moje nadarenosti istkalo mi je krila kojima i danas letim.

Na Lidranu si nastupio s tekstovima Prvi sudar Zlatka Krilića, Harry Potter i kamen mudraca, J.K.rowling i Želim vratiti ljubav, ivane marinić. To su jako raznovrsni tekstovi. Kako ste ih odabirali?

Tekstove smo odabirali zajedno, ali bismo ih uvijek prilagodili mome karakteru. To smo činili svake godine – tako sam 2016. bio zaljubljeni klinac, 2017. Harry Potter, a 2018. hiperaktivni učenik. Tekst smo prilagođavali tijekom priprema, stavljali naglasak na ono što je nama bilo zanimljivo i ono za što smo pretpostavljali da bi publici moglo biti zanimljivo. Vodili smo računa i osobitosti živog govora i prilagođavali duljine rečenica kako bi mogle biti izgovorene u jednom dahu. Smatram da su dobra prilagodba teksta mome karakteru, ali i tehnička prilagodba teksta, uz našu kreativnost, preduvjeti postignutoga uspjeha.

sve državne smotre bile su na Jadranu. Jesu li plavetni valovi uzburkali i tvoje srce?

Misliš...jesam li se zaljubio? Nisam do kraja! Upoznao sam zanimljive osobnosti, od kojih su mi neke zagrijale i srce. Tada se mjesec činio sjajnijim, a zvuk mora sonetom…

Nastupao je u ulogama spremačice, ministra, zaljubljenog klinca, Harry-a Pottera i hiperaktivnog učenika te svakoga puta dobio najdulji i najsnažniji pljesak. To je Tin Pišonić, učenik je 8.b odjela naše škole. Tri godine za redom bio je na državnoj smotri LiDraNo, a ove godine i u Školi dječjeg stvaralaštva Novigradsko proljeće. Tin o svojim uspjesima rijetko govori, to čini ovaj razgovor još dragocjenijim.

Ove godine se za županijsku smotru Grada Zagreba u kategoriji individualnog scenskog nastupa, u kojoj je nastupio i naš Tin, kandidiralo 45 učenika. Od toga je samo njih 6 odbrano za nastup na državnu smotru. Time je uspjeh Tina Pišonića još i veći!

LiDraNo je smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva osnovnih i srednjih škola koja se održava svake godine. Početkom veljače LiDraNo počinje na gradskim razinama, u ožujku slijedi županijska smotra, da bi u travnju uslijedila državna koja se svake godine održava na različitim lokacijama Lijepe Naše.

tin na državnoj smotri lidrano 2016. u šibeniku

5

5. Tvoj trogodišnji uspjeh nagrađen je sudjelovanjem na Novigradskom proljeću. Kakvo je to bilo iskustvo?

Novigradsko proljeće za mene je bilo potpuni dodir s umjetnošću, vječno pamtljivo iskustvo. Toliko talenata, toliko neobičnih ljudi na okupu. Želio sam glumiti, ali sudbina me odvela na Novinarsku radionicu. Ma, svi smo radili sve - glumili, pisali, plesali, slikali, dizajnirali... Prijateljstva koja sam tamo stekao ponio sam kao najveću dragocjenost u Zagreb. Novigradsko proljeće bit će svjetiljka koja će pokazivati put mojim nadarenostima. Hvala svima koji su mi omogućili takvo iskustvo.

Razgovor s Tinom Pišonićem je vodio Ivan Gligora, 8.b, uz osmijehe (ne)odobravanja profesorice Nives Glavak

novigradsko proljeće

Ova jedinstvena škola stvaralaštva darovite djece na jezično-umjetničkom području nastala je još davne 1976. godine. Svrha joj je poticanja darovitih učenika za izražavanjem riječju, gestom, slikom, zvukom i pokretom u uvjetima mentorske nastave radioničkog tipa. Škola je djelovala 14 godina u Novalji pod nazivom Listopad u Novalji.

Od 1990. Škola seli u Novigrad istarski te nosi naziv Škola dječjeg stvaralaštva Novigradsko proljeće. Škola nije prekidala s radom ni tijekom Domovinskog rata. Od 1997. godine Školu kao dio školskog sustava pod svoje okrilje uzima Ministarstvo prosvjete i športa RH. Od te godine u Školu dječjeg stvaralaštva dolaze daroviti osnovci iz svih hrvatskih županija. Novigradsko proljeće postalo je učilištem darovitih učenika i učitelja i jedino je takove vrste u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe.

tin na državnoj smotri lidrano 2018. u primoštenu

tin na državnoj smotri lidrano 2016. u šibeniku

6

Projekt Svakog tjedna bajka jedna provodili smo petkom na dodatnoj nastavi iz Hrvatskoga jezika.

Svakog petka učenici su slušali čitanje jedne bajke koju smo na istom satu i tumačili na različite načine. Neke smo bajke slušali kao audio-zapis koji su čitali glumci, a neke smo pogledali u obliku animiranih filmova. Već u prva dva mjeseca nastave pročitali smo sve priče s popisa lektire, obvezne i neobvezne. Usput smo na redovnoj nastavi učili čitati i pisati. Upisom u školsku knjižnicu kod prvog b razreda rodila se ogromna znatiželja za svim slikovnicama koje nismo pročitali.

U našem razredu potpuno je prirodno svakog dana otrčati u knjižnicu po novu slikovnicu i već sutra otići po novu. Naš put od nečitača do čitača bio je prožet bajkama, pripovijetkama, igrokazima i basnama. Zapravo je pravo čudo kojom je brzinom većina učenika bila sposobna samostalno pročitati novu slikovnicu.

Krajem studenoga glasali smo za priču koja se svima najviše svidjela. Pobijedila je priča Mrav dobra srca koju smo odmah nakon toga uprizorili za školsku božićnu priredbu.

Uoči Noći knjige bili smo spremni za sasvim novi izazov: izraditi svoju vlastitu slikovnicu. Rezultati su bili više nego odlični. Na kraju posla, koji je trajao pet dana, imali smo dvadeset i tri slikovnice. Neki su učenici trebali pomoć u stvaranju svoje priče, međutim, nekolicina je potpuno samostalno napravila svoju knjigu (David, Dora Z., Josip i Petar). Slikovnica Petra Crnjaka proglašena je za najbolju slikovnicu. Sve slikovnice su predstavljene u školskoj knjižnici na Noći knjige.

Važno je napomenuti da su prema broju posuđenih knjiga na Noći knjige proglašeni i najčitači škole, a među prvih pet najčitača bilo je čak troje iz našeg razreda! Najbolja čitačica bila je Ana Barešić s više od 40 pročitanih naslova, a nagrađen je i Ivan Vrbić.

U drugom nas razredu čekaju novi izazovi i novo čitanje. Veselimo se novim avanturama junaka iz knjiga. Možda tako i sami postanemo junaci? Ili ne? Nije ni važno, glavno je da se veselimo!

Davorina Bakota, učiteljica

Put od nečitača do čitača Prožet bajkaMa

ra

zred

ni pr

ojek

t: svak

og

a tjedn

a ba

jka jed

na

Tko kaže da današnja djeca ne vole čitati, taj ne zna za učenike 1.b razreda naše škole. Na svakome odmoru trče u školsku knjižnicu, svakoga dana posuđuju nove knjige, najbolji su čitači u cijeloj školi… A sve je počelo razrednim projektom Svakoga tjedna bajka jedna. Ljubav prema čitanju razvija se - čitanjem!

druženje ljubitelja čitanja u noći knjige

autorske slikovnice učenika 1.b

najbolji čitatelji u 1.b i cijeloj školi: ana barešić i ivan vrbić

7

» Puno naučimo od likova iz bajki.

PeTar c.

» Naučimo puno riječi i još bolje čitati pa smo pametniji.

mia u.

» Upoznamo neke nove stvari koje prije nismo znali.

ana b.

» Ja sam nekad jedva čekala da dođe petak i da čujem novu bajku.

nina T.

» Kad smo tek počeli, bili smo mali, onda nam je čitala učiteljica. Sad smo malo veći pa mi čitamo njoj.

mirna m.

» Kad čitamo bajke, onda naučimo čitati i učiti.

ivan v.

» Bajke nam daju maštu jer zamišljamo nemoguće stvari.

iSkra g.

» Najviše mi se sviđao praščić Mljac dok je čekao Božić.

Paula D.

» Iz svake bajke nešto naučimo jer svaka bajka ima svoj smisao.

mirTa g.

» Sviđalo mi se kad smo radili predstavu od bajke. Sad i kod kuće radim predstave.

jana T.

» Najbolja mi je Fina Nina jer je ona jako smiješna djevojčica.

anTonia v.

zašto volim čitanje? » Maca Papučarica je odlična jer nas

uči da spremamo svoje stvari.

mirna m.

» Pale sam na svijetu jer je raketom udario u Mjesec.

PeTar c.

» Najbolji je Vendolin jer se naljutio i otišao u špilju, a tamo su mu pomagale životinje.

iSkra g.

» Najbolja bajka je kad je praščića Mljaca Djed Božićnjak doveo kući.

nina T.

» Fina Nina je najbolja jer je ista kao ja. Mi volimo modu.

ana b.

nagarđena slikovnica petra crnjakai

Jeste li u ranom djetinjstvu znali da ćete postati pisac ili ste to spoznali tek u odrasloj dobi?

Pa, mislim da prvo nešto trebam ispraviti u tvom pitanju. Piscem ne može postati, jednostavno se ti kao takav rodiš. E, tada se s tim moraš pomiriti ili se moraš boriti protiv toga ako to ne želiš biti. To je otprilike slično kao kad su ti starci izabrali baš to ime. Sigurno među vama ima mnogih koji baš ne vole svoje ime. Tako, zapravo, da vam to bude jasno, ja nisam htio biti pisac. Sve što sam u životu mogao napraviti da ne budem pisac, napravio sam. Radio sam sve druge poslove: bio sam poljoprivrednik, policajac, vatrogasac, radio sam u turizmu i zahode sam čistio. Samo nisam htio biti pisac! Zašto nisam htio biti pisac? Zato što u tom pozivu čovjek drugima treba pokazati ono najnježnije što ima u sebi, ja to nisam želio. Kao nježna duša ne bih podnio da netko kritizira i obezvrijedi to nešto najsuptilnije što sam pokazao. Međutim, dogodilo se nešto što je bilo iznenađenje za mene, iako sam u nekim poslovima zarađivao i dosta novca nijedna od tih profesija me nije ispunjavala! Ni u jednoj se nisam osjećao do kraja onako kako bi se čovjek trebao osjećati kad je sve na svome mjestu.

možete li nam reći je li Vam neki književni susreti ostalo u posebnom sjećanju?

Ispričat ću vam jedan događaj koji mi se dogodio u Mađarskoj. Mađari su me bili pozvali na otvorenje jednog velikog obrazovnog centra koji je imao vrtić, školu, osnovnu školu i fakultet. Došao sam, smjestili su me u vrlo luksuzan hotel i tada je zamjenica direktorice rekla: “Naspavajte se! Sutra u 11 sati ću doći po vas i onda idemo u dvoranu u kojoj će se održati književni susret.“ I ujutro, kada smo dovršili doručak, ona mi je ispričala jednu

političku priču o tome kako su smijenili jednog njihovog jako sposobnog političara i to zato jer je hvalio nekoga drugoga kojega je politika htjela smijeniti. I ja sam u tom trenutku, dok sam s njom pričao, najednom osjetio strah. Pa što ću ja u toj zemlji, tu gdje se takve stvari događaju, uopće nekome govoriti? Kada smo završili razgovor, pošli smo prema dvorani u kojoj se trebao održati susret. Najedanput dotrči jedna žena, ovako vaših godina, prelijepa i dotjerana kako to samo žene znaju, i sva uzbuđena i treperava kaže zamjenici direktorice: “Svi su tu!” I onda počne nabrajati: “Dvije televizijske ekipe, radio ekipe, novinari, profesori!“ - još samo čekamo diplomate da dođu! Ja sam pomislio da im dolazi neki predsjednik države. Upitam ih: „Tko to vama dolazi?“ – „Tko? Pa vi!“ U tom trenutku meni su se zatresle hlače, ja sam samoga sebe vidio kao seoskoga dječačića koji hoda po prašini. Mislio sam što ću ja sad tu, pred tolikim svijetom govoriti? I tad se prelomilo u meni. Morao sam na brzinu pronaći neko uporište i tad sam sebi rekao da ja tu uopće nisam važan. Ja ću tim ljudima govoriti istinu. Kao što tijelu treba hrana, tako svakom čovjeku i svakom ljudskom srcu treba istina. Ako nema istine, mi propadamo. Ja ću tim ljudima govoriti istinu. I taj susret je na kraju završio odlično. Bio je tamo veleposlanik koji me tada pozvao da dođem održati susret i u Pečuhu.

Toga dana se nešto u meni prelomilo, toga dana sam shvatio - ovo je sada nastavak odgovora na tvoje prvo pitanje: shvatio sam da svaki čovjek ima jedan dar u sebi. Taj dar nama nije dan da se mi s njim pravimo važni... Taj dar je nama dan da služimo svojem narodu.

Nije dar samo biti pisac, biti učiteljica je također dar. I biti frizerka je dar.

možete li nam reći kako prepoznati koji dar imamo?

Neke stvari znamo odmah, neke stvari ne znamo odmah. Velika je stvar da otvorimo uši, da slušamo! Tvoji profesor ti mogu usmjeriti put jer su iskusniji, jer znaju, jer su možda i sami imali iste probleme. Kad tebe vide kako se s tim mučiš, žele ti skratiti put. Suština priče je što ćeš ti s tim darom koji imaš. I prijatelji, i obitelj i oni u koje imate povjerenje će vam pomoći da otkrijete zapravo taj dar, a taj dar najčešće je ono što u čemu ste najbolji.

Netko odmah zna što će mu biti profesija. Viđao sam na nekim književnim susretima, curice koje u prvom razredu jedna drugoj prave kečkice - one će sutra biti frizerke. Ali netko luta. Možda mu treba 10, 15 ili 20 godina dok mu se ne razotkrije - to je moj dar! To sam ja!

Što se dogodilo kad ste to spoznali?Meni je trebalo puno godina da

dođem do ove spoznaje. Ali kad sam to spoznao, počele su se događati neobične stvari. Dakle, kad dugo ideš prema jednom cilju, i kad ti srce govori da je to prema čemu ideš ono pravo - onda se dogodi čudo! A to čudo se sastoji u tome da u jednom trenutku taj cilj krene prema tebi. Tada ti više ne radiš samo ono što je u ljudskoj dimenziji. Onda je to nešto, nešto što te zasipa. To je nešto silno veliko kada to krene prema tebi, onda je to nešto veće od tvojih ljudskih mogućnosti. To je za mene bila jedna čudesna spoznaja. Tako se može i nekom profesoru dogoditi da osjeća cijeli život kako mu je teško, a onda najedanput shvaća kakav je smisao sve imalo, jednostavno nešto se preobrazi u čovjeku i on shvati. Smisao je sreća koja se uzima raširenih ruku.

8 Priča o daru i njegovu PrePoznavanju - sreća koja se uziMa raširenih ruku

Uvijek je lijepo imati pisca u gostima. Imati u gostima pisca koji je napisao jednu od najomiljenijih lektira zasigurno obećava zanimljiv događaj. To što se nama, prisutnima u školskoj knjižnici, dogodilo te Noći, bolje rečeno Popodneva, knjige, ipak nadilazi uobičajene pojmove dobroga susreta s piscem. Bila je to jedna od onih situacija u životu koju pisac i opisuje u ovom razgovoru – taj susret se više nije odvijao samo u ovoj fizičkoj dimenziji, nas je zasipala neka silno velika milost i mudrost. U gostima nam je bio Božidar Prosenjak.

no

ć kn

jige u šk

olsk

oj k

njižn

ici

Poticajne misliRiječi imaju snagu. Lijepe i poticajne misli usmjeravaju tu snagu pozitivnim ciljevima: tješe nas, motiviraju i čine nas mudrijima. Roman Divlji konj prepun je lijepih i poticajnih misli, ovo su neke od njih:

„Tko odustane, taj je unaprijed izgubio bitku.“

Ova mi se misao svidjela jer u njoj vidim podršku da nešto napravim i da ne odustajem prije vremena. U životu je najlakše reći da nešto ne možemo prije nego smo to i započeli ili pokušali. Ne treba se bojati poraza, ali treba dati sve od sebe da se poraz ne dogodi. Teško bi bilo poslije objašnjavati sebi da sam pustila da prođe vrijeme, a da nisam napravila ništa. Događaji bi tekli jedan za drugim bez mog utjecaja na njih. Ne treba nikada odustati, mislim da se barem nešto može postići ako to stvarno želimo. Leona Bukal, 7.a

„ Tko mrzi, ide stazom punom prepreka.“Mržnja je teška riječ i težak osjećaj

koji nas zaustavlja na putu prema nekom zadanom cilju. Ova misao mi govori da ispunjeni opraštanjem i ljubavlju lakše živimo. Život nam je pun teškoća, ne bismo ga trebali dodatno jedni drugima otežavati lošim mislima. Trebali bismo bez straha ljudima oko sebe pružati pomoć, radost i truditi se ići naprijed bez loših misli.

Ena Bukal, 7.a

Kako je moguće da najveći neprijatelj postanu najbolji prijatelji? Kao Šarac i Divlji konj.

U takvom trenutku situacija je ključna. Što je ključna situacija? Što se prije toga zapravo dogodilo? Prije toga Divlji konj je htio osloboditi sebe. Kad je pregrizao uže, on je, zapravo, oslobodio Šarca, ne sebe. On je htio Šarca osloboditi i u tom trenutku je shvatio da je on oslobodio i sebe, a Šarcu je postalo drago jer je oslobodio njega. Dakle, ako je on žrtvovao sebe da njega pojedu vukovi da spasi Šarca i to je Šarac pročitao. Sad ti zamisli kad bi se tvoj prijatelj, prijateljica našli u situaciji da gori vatra i oni spašavaju tebe, pod cijenu da oni izgore u toj vatri ili da se uguše. Kakav bi ti stav imala prema toj osobi, čak i da ste se jako mrzili ranije? Dakle, tu je ta preobrazba… Tu se postavlja pitanje - Kako mi smijemo voljeti nekoga tko nam je neprijatelj, tko nam je palio kuću, tko nam je ne znam kakva zla činio? Znači, možemo li mi kao ljudi ljubiti takvog čovjeka? To nam je, zapravo, zapovijed, međutim, stvar je u tome što, i ljubav ima svoje razine. Dakle, najniža razina ljubavi je da ljudima ne činimo zlo. Znači, ako nikako ne mogu voljeti, najniža razina koju trebam napraviti, da bi bio pobjednik svega, jest da mu ne odgovorim zlom na zlo. To znači pobijediti sebe. Kroz ljudsko srce prolazi jedna crta, to je crta dobra i zla. Ali ta crta nije stalna. Ona se pomiče gore-dolje. Znači u jednom trenutku u tvojem srcu ima puno više zla, drugi put je više dobroga. Crta se pomiče, a mi vodimo bitku da crtu pomaknemo tako da nam što više odgovara, da pobijedimo samoga sebe!

Razgovor zapisao: Karlo Ambrekovć, 7.a

9

pisac božidar prosenjak strastveno govori o važnosti prepoznavanja svoga dara

ena bukal čita svoj esej o divljem konju

u društvu s piscem božidarom prosenjakom

učenica katarina meter je kao najbolja čitačica među učenicima viših razreda zaslužila i posebnu fotografiju s piscem

10

Naši sati lektire su drugačiji. To ne znači da smo u potpunosti pošteđeni pisanja dnevnika čitanja, pišemo ga i mi ponekad, ali u većini slučajeva lektiri pristupamo na kreativan način. Do sada smo izrađivali naslovnice, vodili rasprave, debate, organizirali sudnice, smišljali slogane, reklame, marljivo smo odrađivali sve zadatke koje je profesorica kao izazov stavljala pred nas.

U mjesecu prosincu zadatak je bio pročitati najpoznatije djelo Richarda Bacha, Galeb Jonathan Livingston. Budući da smo se na satu Hrvatskoga jezika upoznali s novinarskim vrstama, ideja je bila povezati lektirno djelo i područje jezičnoga izražavanja, točnije primijeniti naučena znanja o novinarskom stilu i sve to lijepo upakirati u jedan razredni časopis.

Primili smo se posla i ubrzo shvatili da našu temu možemo proširiti i na druge predmete.

Prema sklonostima za pojedini nastavni predmet, naša profesorica Olivera Čolić podijelila nas je u skupine i dala potrebne upute. Tako su se u priču o galebu upleli: Hrvatski, Engleski i Njemački jezik, Biologija, Povijest, Glazbena, Likovna i Tehnička kultura, Matematika, Fizika i Informatika.

Napravili smo intervju s najpoznatijim svjetskim galebom, napisali vijest o galebovim postignućima na prestižnom svjetskom natjecanju, a u eseju smo razmatrali može li se dosegnuti savršenstvo. Na primjeru Jonathana Livingstona, pokazali smo kako se pišu i sklanjaju strana vlastita imena i prezimena. Budući da je Richard Bach bio američki pisac, potrudili smo se njegovu biografiju i mudre

Svaki školarac vrlo dobro zna da je posljednji tjedan u mjesecu rezerviran za obradu lektire. To uglavnom podrazumijeva: dnevnik čitanja, bilješke o piscu, kratki sadržaj… Sama činjenica da svaki put kada obrađuju lektiru ponavljaju isti zadatak, priznat ćete, ne ulijeva radost i ne pomaže učenicima da postanu strastveni čitatelji. Srećom, lektiru je moguće obrađivati i na drugačiji način.

naša kriLa

lektir

a na d

ru

ga

čiji na

čin

misli iz djela napisati na engleskom jeziku. U časopis smo uvrstili i prekrasnu pjesmu Möwen songtext na njemačkome jeziku.

Skupina prirodnjaka bavila se građom tijela, staništima, prehrambenim i životnim navikama galebova, a budući da je pisac djela Richard Bach između ostalog bio i pilot, otputovali smo u povijest i istražili prve pokušaje konstruiranja letjelica i prve svjetske, ali i hrvatske letače.

Našim smo čitateljima donijeli dašak Opatije kroz legendu o poznatome kipu Djevojka s galebom. Matematičari i fizičari osmislili su zanimljive tekstualne zadatke u kojima je glavni lik, pogađate, opet bio naš galeb. Za ljubitelje glazbe potrudili smo se pronaći notni zapis i tekst najpoznatije pjesme Olivera Dragojevića, Galeb i ja.

Na kraju, kako to rade i svi ostali ozbiljni časopisi, osmislili smo tematske križaljke, a naši likovnjaci napravili su ilustracije i odličan strip na koji smo posebno ponosni.

Sve je to informatički posložio naš Hrvoje, koji je zapravo, odradio najzahtjevniji dio posla.

Časopis smo nazvali Naša krila zbog hrabrog uzleta u nepoznato, zbog pomicanja vlastitih granica i mogućnosti. Baš poput galeba Jonathana Livingstona, željeli smo iskušati sami sebe i vinuti se nezaustavljivo u visine.

Laura Vujasinović, 8.b i Anja Đurić, 8.bRačunalna obrada: Hrvoje Ivan Dodig, 8.b

11

Novinari: Lana Čović, Ivan Gligora, Ivan Šimović, Robert Popek, Borna Pavelić, Anja Janković, Mislav Katalinić, Frano Bučanac, Dominik Pažur, Vanja Đurić, Tin Pišonić i Kristijan Novosel, 8.b

ilustracije: Jelena Dasović, Ana Stranjik, Anamarija Kašnar, 8.b

strip: Ivan Brekalo, 8.b

računalna obrada: Hrvoje Ivan Dodig, 8.b

mentorica: Olivera Čolić, prof.

Pripreme za dolazak pisca hrvoja kovačevića

Pripremanje dijaloga iz knjige Tajna ribljeg oka teklo je lagano sve dok nisam saznala da nam u knjižnicu dolazi njezin autor, Hrvoje Kovačević. Tada smo saznali i da će netko iz razreda odglumiti svoj dijalog pred piscem i ostalim učenicima četvrtih razreda. Nakon što sam to saznala, počela sam puno više vježbati. Kada je došao je taj dan, 27. veljače 2018., Zara, Marija, Emanuela i ja bile smo spremne. Odglumile smo svoje naučene dijaloge pred piscem i prepunom knjižnicom.

Bilo je nevjerojatno. Cijeli susret

je bio nevjerojatan! Bila sam jako uzbuđena zato što ne upoznajem svaki dan nekog novog pisca. Najviše mi se svidjelo njegovo prepričavanje knjige Tajna mačje šape. Odlučila sam da će mi ta knjiga biti lektira u lipnju. Drago mi je da sam upoznala pisca i naučila nešto o njemu.

Sljedeći dan došla je knjižničarka pohvaliti nas za izvrsno odigrani dijalog i zahvaliti na odličnom držanju na književnom susretu.

Nika Frigo, 4.c

12

hr

vo

je ko

vačev

ić u na

šoj k

njižn

ici

susret s još jedniM odLičniM PisceM

U kasno popodne, 28. veljače, ugostili smo pisca Hrvoja Kovačevića. Susret je održan u školskoj knjižnici i osim pisca sudjelovali su učenici svih četvrtih razreda i njihove učiteljice. Njihova je, zapravo, i bila želja upoznati baš tog pisca. Pripreme za susret trajale su dugo, učenici su pripremili igrokaze na temelju ulomaka piščevih knjiga, jedna učenica je za dragoga gosta izradila i portret. Uz tako puno uloženog truda, ne čudi što je sve bilo tako lijepo.

za potpis omiljenoga pisca vrijedi čekati u redu

13

Susret je počeo pozdravom naše školske knjižničarke koja nas je upoznala s činjenicom da je Hrvoje Kovačević bio prvi put gost u našoj školi još 1999. godine, nakon objavljivanja svoje prve knjige Tajna ribljega oka.

kako sam postao pisacNakon uvodnog pozdrava, pisac nam je odgovorio na vječno pitanje - kako je postao pisac. Počeo sam pisati još u osnovnoj školi. Upisao sam se i u literarnu skupinu. Učiteljica je moje radove stalno objavljivala u školskom listu. Zahvaljujući svojim radovima, stalno sam išao na državne smotre.

Prestao sam pisati u 7. razredu jer me to više nije zanimalo. Počeo sam se baviti karikaturom.

Ponovno sam počeo pisati tek na 2. ili 3. godini fakulteta. Pisao sam drame za kazališta, ali ni jedno kazalište ih nije prihvatilo. Već sam želio prestati pisati, ali mi se javio Miro Gavran. On je tada radio u jednom od kazališta kojima sam ponudio dramu i njemu se bila svidjela. On je u to vrijeme pokrenuo književni časopis Plima i u njemu sam objavio te moje drame.

Napisao sam priču Seoski snijeg

i pisac Ratko Bjelčić mi je rekao da bi to mogla biti dobra priča za djecu. Savjetovao mi je da odem u Modru lastu i potražim tadašnju urednicu Željku Horvat Vukelja. Ona je objavila tu moju priču i tako sam počeo pisati za djecu. Kada sam imao dovoljno priča za zbirku, otišao sam u nakladničku kuću Znanje. Tamo mi je urednica predložila da od jedne svoje priče napišem roman. I tako sam napisao roman koji se trebao zvati Maštalac, ali dok je knjiga bila u tiskari, urednica me je nazvala i rekla da joj se naslov baš ne sviđa i ja sam tijekom razgovora smislio drugo ime - Tajna ribljeg oka. I to je prva knjiga za djecu koju sam objavio. Slijedile su je: Tajna crne kutije, Tajna zmajeva vrta, Tajna zlatnog zuba…

Čita li pisac i u čemu više uživa: u čitanju ili pisanju?Jako volim i čitati i pisati. Što je, zapravo, knjiga? Slova na bijelome papiru. Dok čitate knjigu, morate zamisliti sve što je pisac napisao, nigdje mi nismo tako angažirani kao kad čitamo i nigdje nije tako snažna povezanost između onoga tko je djelo napravio i onoga tko ga koristi, doživljava. Nigdje nije tako velika sličnost onoga tko uzima i onoga tko daje.

Dok pišem knjigu, jako uživam u pisanju i kad ju napišem i dalje ju uživam

čitati i mislim da je najbolja knjiga Ikada. S jednakim užitkom čitam i kada neki drugi pisac objavi novu priču.

Kako su nastali vaši likovi i zašto ste im odabrali tako neobična imena?Svi moji likovi nastali su prema stvarnim likovima. Njihova imena su također nastala prema stvarnim ljudima, samo to malo zamijenim tako da sve ne bude očigledno. Na primjer, imam prijatelja Fifišu i prijatelja Dragu, ako pišem o prijatelju Fifiši, u romanu će se zvati Drago.

Kada pišem o nekome, pišem o njemu kako ga ja doživljavam tako da se ta osoba najčešće ne prepozna u tom liku.

pišete li samo za djecu ili i za odrasle?Pišem i za djecu i za odrasle, ali većinom za djecu. Negdje oko dvije trećine mojih romana je za djecu. Velika je povlastica pisati za djecu, jer se pisci koji pišu za djecu puno češće susreću sa svojim čitateljima.

Za kraj nam je pisac ispričao priču Tajna mačje šape. Nastala je inspirirana legendom o čudesnom biću Mačkoglavu. Naravno, nije nam otkrio kraj priče – zato ćemo morati pročitati knjigu.

Matej Androić, 4. a razred

pisac hrvoje kovačević pažljivo sluša učenice zaru boras i mariju križanac

učenica kristina demšić predaje portret piscu na dar

14

o.a.za. visits our school On Tuesday, May 29th 2018, volunteers from Erasmus + programme visited our school. They are part of the project called “Oasis for kids“ initiated by the O.A.ZA. association. This part of the project is led by their Head of Environmental Department Mile Drača, and the project is financed by the National Foundation for Civil Society Development.

We met 11 volunteers from seven different European countries: Portugal, Spain, Italy, Greece, Macedonia, Bulgaria and Turkey. We planted over 100 roses in our schoolyard. The atmosphere was pleasant and comfortable because we spent several hours hanging out with the voluteers and speaking English. We laughed a lot and had a really good time. However, it was very educational and we learnt a lot about flowers, we even had a chance to revise our Biology lessons. We interviewed some of the volunteers and acquired valuable experience, but we also took some nice memories with us.

I hope that the flowers we planted grow well and make our school garden even prettier for future generations because ours is saying goodbye to Antun Mihanović Elementary School.

Lana Čović, 8.b

ostavili smo školski pribor i primili se motikeU velikom unutarnjem vrtu Osnovne škole Antuna Mihanovića, 29. svibnja 2018. godine, učenici 8. razreda i volonteri koji su pristigli iz raznih država Europe, proveli su akciju Oaza za djecu. Učenici su se na početku upoznali s volonterima i podijelili zadatke, a zatim započeli s radom. Uz pomoć volontera, učenici su u školskom vrtu posadili preko 100 sadnica ruža i tako uljepšali školski vrt. Na taj su način osmaši uljepšali školu, pokazali dobru volju i timski rad te ostavili školi uspomenu za koju se nadamo da će ondje ostati još dugo vremena.

Tomislav Klasić, 8.a

bolja školaSadili smo cvijeće u vrtu škole. Upoznala sam volontera iz Engleske. Bilo mi je jako lijepo. Sretna sam jer sam danas prvi put posadila cvijet! Ovo će biti lijepa uspomena - prvi put naučiti nešto s osobom iz druge države!

Paulina Bajrić, 8.a

Sađenje s volonterimaOve smo godine počeli obnavljati školu i uređivati njezinu okolicu. Svi osmaši Osnovne škole Antuna Mihanovića sadili su cvijeće s volonterima iz različitih država. Budući da volonteri iz različitih zemalja Europe nisu govorili hrvatski jezik, razgovarali smo s njima na engleskom. Moj razred je zasadio petnaestak sadnica u sat vremena. Iako je dan bio sunčan i vruć, bilo je lijepo i zabavno sađenje i druženje s volonterima. Voljela bih da se nešto slično i ranije događalo. Želim zahvaliti što su volonteri došli u naš grad Zagreb i želim im ugodan boravak.

Ema Salatović, 8.a

Iz starih brojeva školskog časopisa saznali smo da se naša škola nekada zvala Škola tisuću ruža jer je tada imala onoliko ruža koliko i učenika. Dio ruža je propao vremenom, a dio zbog građevinskih radova unutar i oko škole. Smatrali smo da bi bio divan dar Školi za njezin 45. rođendan započeti uređenje vrta s ciljem ostvarenja novoga sna od tisuću ruža. Poučeni dosadašnjim neuspjesima, ovoga puta smo tražili pomoć partnera i pronašli ga u udruzi O.A.ZA. koja projekte uređenja školskih vrtova uz potrebno obrazovanje, financijsku potporu i praktičnu pomoć već provodi u nekim školama. Nositelji projekta u Školi su knjižničarka Vanja Jurilj i profesorica Ivana Žigman. Predstavnik i voditelj projekta ispred udruge O.A.ZA. je Mile Drača.

Početak Puta PreMa vrtu od tisuću ruža

sur

ad

ničk

i pro

jekt o

aza za d

jecu

profesorica marija žganjer pridružila se našoj akciji i pokazala primjerom ljubav prema prirodi i dobrim djelima

15

Questions & answersWhat’s your name?

Javier Romero.Where are you from?

Spain.How do you like Croatia?

I like it so much. I have come here many times, this is my third time. I went to Plitvice, Samobor… I like this place.

What kind of flowers are you going to plant?Roses.

What is important to know about flowers?There are many factors you need to know about flowers. How you work with them. You need to know where to place them. How they work with the soil, how to water them, how they connect with the other flowers, when to put them in the soil. There are many things to know about flowers.

Are flowers the same in Croatia and in your country?Yeah, they are mostly the same. The climate is very similar in Croatia and Spain.

Have you ever tried to make sweets out of flowers?I use seeds from Amapola (poppy). I put them on pies and in pies, on cakes.

What can you tell us about flowers and perfumes?I don’t know anything about perfumes and flowers. I only know that flowers smell good.

cilj projekta oaza za djecuGlavni cilj projekta “Oaza za djecu” jest razviti i uspostaviti kvalitetan model suradnje sa školama na području odgoja i obrazovanja o zdravim načinima života, zaštiti okoliša i održivom razvoju. Aktivnosti predviđene programom osmišljene su tako da omogućavaju društveno korisno učenje i unapređenje kvalitete života sudionika i šire zajednice. Ako djeca nauče živjeti u skladu s prirodom i od malih nogu počnu brinuti o okolišu te steknu zdrave navike i te navike induciraju u društvo, počevši od roditelja, prijatelja i bliže okoline, dogodit će se pozitivna promjena u kvaliteti života koju toliko priželjkujemo.

Program Oaza za djecu nudi učenicima od prvih do osmih razreda zanimljive aktivnosti koje povezuju teorijsko znanje s praktičnim radom u vrtu, poput razvrstavanja otpada, kompostiranja, sadnje biljaka i principa zelenog poduzetništva. Aktivnosti će se odvijati u tri partnerske osnovne škole, odnosno u njihovim školskim vrtovima. Jedna od škola partnera je Osnovna škola Antuna Mihanovića u Zagrebu. Projekt je financiran od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Ministarstva znanosti i obrazovanja.

imena i brojkeVolonteri koji su pomogli pri uređenju našega vrta su: Ana Lagoa i Susana dos Reis iz Portugala, Javier Romero iz Španjolske, Annalia Pagliuzzi i Andrea Boschi iz Italije, Lora Kerankova i Zlatomira Kulcheva iz Bugarske, Agnesa Stamenova iz Makedonije, Evangelia Andreadi i Nikos Garavelis iz Grčke, Gozde Pekdinc i Mehmet Cem Ese iz Turske.

Sadnice ruža koje su posađene u veliki unutarnji vrt škole su domaće uzgojene ruže. Ukupno ih je posađeno 113, od toga 9 stablašica i 104 sadnice mini ruža, pokrivki i palijanti u različitim bojama. Sve navedene sadnice, kao i potrebna zemlja i oprema za održavanje, nabavljene su sredstvima projekta. Sadnice ruža nabavljene su akcijom provedenom među učenicima i bit će posađene na drugim mjestima povodom uređenja za nadolazeći Dan škole.

organizatori, volonteri, učenici i cvijeće - svi su spremni za akciju

lana čović u razgovoru s javierom romerom, volonterom iz španjolske

16

možete li nam reći zbog čega se naša škola dograđuje?Prema Državnom pedagoškom standardu nastava bi se u svim školama Republike Hrvatske trebala održavati u jednoj smjeni, tj. ujutro. Dogradnjom tri učionice s pripadajućim kabinetima vjerujem da će se od jeseni to moći i ostvariti, iako to još ne mogu obećati sa potpunom sigurnošću. Nove učionice bit će suvremeno opremljene, što znači da će omogućavati korištenje novih nastavnih tehnologija u odgojno-obrazovnom procesu. I u starom dijelu škole omogućen je WI-FI internet, korištenje laptopa i tableta u nastavi. Naime, škola sudjeluje u projektu e-Škole čime je ukupna digitalna zrelost škole podignuta za jedan stupanj.

Koliko će učionica i za koji predmet biti u novom dijelu škole?

U izgradnji su tri učionice: velika informatička učionica sa 30-tak novih računala, učionica povijesti, učionica geografije i jedna manja učionica za učenje stranih jezika. Svaka će imati i svoj kabinet.

Kada će radovi biti završeni i kada će se početi u dograđenom dijelu održavati nastava?

Radovi dogradnje i opremanja novih prostora planirani su biti gotovi do kraja šestog mjeseca. Tijekom ljeta

od jeseni ideMo u Posve „novu“ škoLu

do

gr

ad

nja šk

ole

Gradski ured za obrazovanje obnovit će školsko igralište i izmijeniti svu staru stolariju. Očekuje nas radno ljeto, no zato u jesen polazimo u posve „novu“ školu.

prilikom dogradnje škole novi dio je oduzeo dio staze za trčanje. Hoće li se staza obnoviti i kako će izgledati školsko igralište?

Predviđeno je da se tijekom ljeta napravi rekonstrukcija kompletnog igrališta. Bit će obnovljena staza za trčanje, ali i još neki sadržaji kao što su bacalište, skakalište i kružna staza za trčanje.

Kako će izgledati novi okoliš škole?Namjeravamo u potpunosti urediti okoliš škole tako da našim učenicima, ali i svima nama škola bude drugi dom. Prije svega trebamo sanirati grafite na fasadi koji jako narušavaju izgled zgrade, a zatim zasaditi ruže i održavati zelene površine okolo. Bilo bi divno kad bismo svi, i veliki i mali, pazili na našu školu i njen okoliš. Nije potrebno puno. Ako se oko škole ne baca smeće i ne šara po zidovima, već puno ljepše sve izgleda, a to nam je najveći problem. Potrebna je briga svih nas kako bi nam bilo ljepše i ugodnije.

Matej Androić i Mateo Despotović, 4.a

Već nekoliko godina se govori o dogradnji naše škole. Ove školske godine dogradnja je postala stvarnost. Od prošle jeseni na sjevernom dijelu školskog vrta radnici užurbano rade, sada zgrada izvana izgleda završeno, ali njena unutrašnjost nam je još tajna. Vjerujemo da naše čitatelje jako zanima saznati više informacija o novom dijelu škole. Zamolili smo ravnateljicu škole mr.sc. Beatricu Šurbek da nas upozna s novostima vezanim uz dogradnju.

buduća učionica informatike

razgovor s ravnateljicom beatricom šurbek naši novinari prvi puta u novom dijelu škole

Kristina Demšić, 4.a - Kralj Petar snačić

17tema broja:

školskI projekt lIjepa Naša

Naša škola nosi ime po Antunu mihanoviću, autoru hrvatske himne Lijepa naša. Za 45. obljetnicu Škole odabrali smo upoznati Lijepu Našu kako bismo bolje o njoj brinuli, više je voljeli i pronašli sve razloge zbog kojih treba ostati i lijepa i naša.uživali smo u tom putovanju i saznavanju, to želimo i svim listačima i čitačima ovih stranica.

Vaša urednica

18

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

„Dite, dođi kad stigneš i ne jidi se ni na koga!“ Ta mi rečenica često zvuči u ušima. Izgovarala ju je moja baka koja je prije dvije zima napustila svoj vrgorački dom i doselila k nama u Zagreb. Tako su odlučili moji roditelji jer baka zbog svojih godina više nije mogla sama, ili su roditelji tako mislili da budu mirniji. Ona se tome nije protivila, a došavši u naš dom donijela je jedan drugi duh. Baka nas je okupljala navečer, barem nakratko, oko stola da vidi kako smo i što ona sutra treba pripremiti. Donijela je duh starinskih običaja, baka je plela, vezla. Naučila je mene i sestru vesti. Ono što me kod nje oduševilo je da nije izgubila prisutnost duha i vedrine.

Danas baka više nije s nama, ove je zime umrla, polako i bez stresa, kako je i živjela. Čini mi se kao da je sama odlučila otići, i kad smo majka i ja spremale stvari koje su ostale našle smo nekoliko knjiga. Jedna je bila zbirka pjesama Tina Ujevića. Eto zato se i odlučih ovo pisati. Kada sam uzela tu zbirku u ruke, naišla sam na nekoliko jako lijepih pjesama, no jedna mi se posebno svidjela jer spaja prošlost i sadašnjost:

„Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih nas, u klanju, opet je samo jedna historija duša. Strašno je ovo reći u uho oholosti, no vrlo sretno za očajničku sreću, da svi smo isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću.“

Kao da je Tin bio prorok pa je vidio kako ćemo mi živjeti, a sad kad pogledam unatrag vidim da je moja baka donijela u naš dom dah starine, tradicije i dobrote. O tome i ova pjesma govori, o tome i mi slušamo, ali ne čujemo i ne prihvaćamo. Povezujem tradiciju s lijepim vrijednostima, baku s ovim stihovima.

Sad kad bake više nema i s odmakom od toga događaja mogu reći da umiranjem naših djedova i baka odlazi ona prava starinska, neiskvarena i neobvezujuća plemenitost i dobrota, odlazi u nepovrat.

Bakinu zbirku pospremila sam među svoje knjige i ponekad zavirim u nju, pročitam pjesme i na trenutak oživim prošla vremena.

Ana Pištelek, 7.a

Pjesnici znaju da smo svi povezani. Ako imamo sreće i imamo bake i djedove, i mi možemo osjetiti tu povezanost koja seže kroz generacije. O tome nam u ovom radu šapuću i Tin i Ana i njena baka.

PovezujeMo tradiciju s LijePiM vrijednostiMa

cvjetovi županija, likovni radovi učenika 2. a razreda nastali u sklopu školskog projekta lijepa naša

19

cvjetovi županija, likovni radovi učenika 2. a razreda nastali u sklopu školskog projekta lijepa naša

20

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

» Moji prijatelji iz razreda i ja radili smo naš prvi projekt. Zove se Lijepa Naša Republika Hrvatska. Kada smo radili projekt otkrili smo puno zanimljivosti o zaštićenim životinjama (sredozemnoj medvedici, periski, macaklinu), o gradovima Zagrebu, Varaždinu, Rijeci i o rijekama Savi, Korani, Kupi. Istraživali smo u knjigama i po internetu. Naučili smo puno.

Brigita Kren, 2.b

» U projektu Lijepa Naša crtali smo: hrvatske gradove, zaštićene biljke i životinje, rijeke, gore, planine, grb i hrvatsku zastavu. Svaki učenik je trebao nešto nacrtati. Bilo mi je zanimljivo i zabavno. Ja sam radio gore i planine. Najviše mi se svidjela zaštićena biljka lopoč.

Alan Šola, 2.b

» Na satu dodatne nastave radili smo plakat.... Na tom plakatu najviše mi se svidio mrki medvjed zato što je moj prijatelj to nacrtao, a on izvrsno crta životinje. Svaki učenik je napravio po nekoliko sličica za plakat. Plakat je ispao savršeno.

Karlo Šapina, 2.b

» Učili smo o životinjama, brdima, prirodi… onda smo to što smo naučili priredili za plakat.... Bilo mi je jako zabavno raditi taj naš projekt.

Filip Berend, 2.b

» Radili smo projekt Lijepa Naša. Proučavali smo životinje i biljke Hrvatske. Taj projekt smo radili tijekom cijele školske godine. Proučavali smo gdje žive, gdje rastu, jesu li male ili velike.... Bilo je odlično. Svaki dan smo sve više i više znali o životinjama, biljkama i gradovima. Meni se najviše svidjelo kada smo otkrivali koliko dugo životinje žive, što jedu i koliko mladunčadi imaju.

Ana Šešet, 2.b

» Radili smo plakat za Republiku Hrvatsku.... Svaki dan smo naučili novo.... Najviše mi se svidjelo kada smo lijepili slike sa životinjama.

Sara Stjepanović, 2.b

» Meni se jako svidjelo kad smo radili plakat o Lijepoj Našoj. Crtali smo bana Jelačića, cvjetove, medvjede, vukove, dupine, planine, macaklina… Smijali smo se, zabavljali.... puno toga smo naučili.

Ana Obradović, 2.b

» Proučavali smo zaštićene životinje, biljke, rijeke, gradove, gore, planine... najviše mi se svidjelo kada smo crtali i gledali slike na internetu.

Rafael Lukarić, 2.b

» Radili smo plakat... Naučili smo kako izgledaju naše rijeke, gradovi, životinje. Najviše od toga mi se svidjelo kako su lijepo ispale slike.

Ema Brezarić, 2.b

» Radili smo plakat Lijepa naša Republika Hrvatska, na tome plakatu smo prikazali: gradove, rijeke, gore, planine, zaštićene biljke i životinje. Najviše mi se svidjelo kada smo radili gradove. Taj smo plakat, ili projekt, radili da znamo kako što izgleda i da znamo što sve postoji.

Antea Salatović, 2.b

hrvatska se voLi znanjeM

Učenici 2.b razreda tijekom nastavne godine sudjelovali su u projektu Lijepa Naša. Na satovima Hrvatskoga jezika učili smo kako se pravilno pišu imena gradova, gora, planina i rijeka koji se nalaze u Republici Hrvatskoj. U vrijeme dodatne nastave iz Prirode i društva proučavali smo zaštićene biljke i životinje u Republici Hrvatskoj.

posteri i likovni radovi učenika 2.b razreda nastali u sklopu školskog projekta lijepa naša

21

U neobičnom i tajnovitom ugođaju Tunela učenici su krenuli u putovanje Hrvatskom kakva je bila u 19. i 20. stoljeću. Kroz šetnju stoljećima prošli su kroz promjene država, zemljovida, novčanica, kroz teško vrijeme ratova i gladi. I na kraju prošetasmo kroz svijetle trenutke izuma, radosti zajedništva i domoljublja.

Spojene ruke u Teslinom strujnom krugu, skakutav Baltazarov šešir spoj su ozbiljnosti i zaigranosti, spoj su naše prošlosti i budućnosti koja neka bude vedra poput Baltazarovog šešira.

Nakon ove izložbe još smo svjesniji da moramo cijeniti sve što imamo i voljeti svoju domovinu.

Tekst i fotografije: Josipa Špoljarić, dipl. uč.

Ove godine smo moj razred i ja dobili još jedan malo drugačiji sat. Na taj sat svatko može doći dobrovoljno, a ne obavezno pa smo ga nazvali izvannastavna aktivnost. Na tim smo satovima učili o lijepoj našoj Dalmaciji. Mnogima se to svidjelo jer smo saznali razne informacije o gradovima uz naše plavo Jadransko more koje do sada nismo znali. Ono što smo naučili, odlučili smo staviti na plakate kako bismo mogli pokazati i drugima. Do sada smo radili plakate o Biogradu na Moru, Šibeniku, Zadru i Splitu i o otoku Hvaru. Meni je ovo bilo jako zabavno jer smo naučili da je ljepše raditi s prijateljima.

Emanuela Krkan, 4.c

Imena mojih prijatelja koji su radili plakate:Marija Križanac, Lana Prpić, Lucija Krpan, Leona Šajn, Zara Boras, Nika Frigo, Patricija Hustić, Ivano Bodrušić, Patrik Matošević i Emanuela Krkan, 4.c

LjePše je učiti s PrijateLjiMa

vedar sPoj naše ProšLosti i budućnosti

Učenici 4.a razreda su školski projekt Lijepa Naša provodili kao razredni projekt Volim Hrvatsku. Potaknuti ciljevima projekta, u srijedu 4. listopada 2017., posjetili su interaktivnu izložbu CROATIA JE HRVATSKA u Tunelu Grič.

skakutavi baltazarov šešir mami osmijeh na lice

22

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

Putovanje s najdražiM LikoviMa i PisciMa

U sklopu projekta Lijepa Naša najprije smo virtualno putovali Lijepom Našom i upoznali njezine nacionalne parkove, zaštićene biljne i životinjske vrste. Pisali smo zanimljive priče u kojima je jesen bila personificirana i hodala je kroz ljudska srca, vrtove i donosila radost i tugu u domove i živote. Izradili smo i šešire koje smo okitili ukrasima iz naše prirode. Zatim smo putovali s našim najdražim junacima: Bili smo s Kokom u Parizu, s Antunom mirili roditelje… Družili smo se i s književnicima Ivanom Brlić-Mažuranić, Mirom Gavranom i Dragutinom Tadijanovićem. Vodila nas je misao da nam svaka knjiga otvara novi svijet…

Takav rad našim je prijateljima stvarno bio lijep i uživali su. Ovo su neka njihova razmišljanja:

„volim kad radim na projektu, pomažu mi i roditelji i tada se navečer družimo i radimo.“

Iva, 5.a

„ uživao sam radeći jesenji projekt, volim jesen i njezine boje. „

Karlo, 5.a

„ najljepši mi je trenutak bio kad je moj šešir dobio počasno mjesto na ulazu u školu.„

Petra, 5.b

Uglavnom smo uživali i jako nam se svidio ovakav tip nastave.

Patricija Kršić i Karla Zeko, 5.a

Ove su školske godine učenici 5.a i 5.b razreda imali nastavu Hrvatskoga jezika na malo drugačiji način. Učenici su s profesoricom Željkom Szabo dogovarali projekte koje će raditi, kao i način rada i rokove. Glavna tema bila je, pogađate, Lijepa Naša.

lijepi šešir na lijepom modelu

nisu čarobni, ali su čarobno lijepi naši šeširi

naš omiljeni pisac je miro gavran

svidio nam se ovakav način nastave

23

Kako bismo si što bolje mogli predočiti kako se nekada živjelo i radilo, imali smo razne istraživačke zadatke, projekte i radionice. Radeći u parovima i skupinama, dobro samo se zabavili, a puno smo toga i naučili.

Na kraju smo izradili plakate o životu naših predaka s temama: „Kaj su jeli naši stari“ , „Kaj su delali naši dedi“ , „Kak su se nekad peljali“ i „Kaj su vezle naše bake“.

Ovaj zadnji naslov plakata nas je potaknuo da se i mi okušamo u tradicijskim vještinama rada s vunom. U početku smo se samo zabavljali, vunu smo lijepili na postojeće likovne radove, stvarajući na taj način nove oblike. Ubrzo su nastale ptice šarenih boja. Ivona i Teo su naučili kačkati pa su napravili nožice za sve naše ptice. Izgledale su baš veselo na panou našeg razreda.

Nakon što smo se navikli na vunu kao materijal, pripremili smo male tkalačke stanove od kartona i primili se tkanja. Svatko je donio jedno klupko vune tako da je izbor boja i teksture bio velik. Koncentracija je bila na vrhuncu. Bilo je potrebno uložiti puno truda i strpljenja kako bi tkanica bila uredna. Svatko je sam odredio koju će boju i količinu vune upotrijebiti. Bilo je tu i čvorova i petljancija, no na kraju smo svi uspješno obavili zadatak.

Bilo je baš zabavno. Isprobali smo i naučili nešto novo. A najvažnije od svega je da sada znamo da treba cijeniti ručni rad jer je za njega potrebno uložiti puno truda i vremena. Starine treba njegovati, poštivati i čuvati, a prošlost pamtiti!

Marija Morić i Iva Šapina, 3.a

Učenici trećeg a razreda ove su se školske godine vratili u prošlost: učili su o povijesti svoga zavičaja, posjetili mnoge kulturne znamenitosti grada Zagreba, saznali za mnoge pomalo zaboravljene običaje pa se čak i ohrabrili isprobati neke stare vještine.

vunena Priča

ivona i teo su naučili kačkati pa su napravili nožice za sve naše ptice

radovi:ptice: tina sporiš i teo momirov, 3.atkanice: lea kos, leon figl, ante meter, iva šapina, karlo čule, dominik lacko i marija morić, 3. a

24

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

savršena sLika sada znam da

savršenu sliku čine moji sretni trenuci ispunjeni igrom, zabavom, prijateljima. Takva slika će uvijek biti savršena i zauvijek sačuvana u mom sjećanju i mom srcu.

fotografije: goran mehkeklikovni radovi: gaja kovač, antonio bampa, franka vukšić, 1.a

25

Savršena Slika

Ispred mene je prazno bijelo platno. Čeka da ga pretvorim u savršenu sliku. Kako stvoriti savršenu sliku i kako bi ona uopće trebala izgledati? Slikam sunce jer ono uvijek u meni budi mene. Odjednom mi sunce zaklanjaju oblaci, komešaju se plavetnilom. Doleti ljubičasti vjetar i sve ih nekamo otpuše. Moja slika je ponovno prazna. Platno je opet bijelo. Polako se pojavljuju boje. Boje teku platnom – crveni se mak, plavi različak, žuti se maslačak... Dolaze crni kišni oblaci i ispiru i ovu sliku. Kiša pada i pada neprekidno te pretvara nebo u valovito plavetnilo. Valovi se pjene, delfini prate brodove u daljini, a umorno sunce se lagano utapa. Ogromni val poklopio je sve i raspršio se udarajući o sive, oštre stijene. Osjećam slani zrak pun mirisa borovine i lavande. U daljini djevojčice i dječaci. Psić pokušava uhvatiti leptira ili se možda poigrati s njim. Slijedim ga, a on me vodi do uske šljunčane staze. U hrastovoj šumi sam. Drveće je ispružilo grane kao da grli. I zaista, u svom zagrljaju skriva slavuja, vjevericu, gusjenicu. Uskoro se i ova slika rasplinula poput balona od sapunice. Meni više ne treba savršena slika. Sada znam da savršenu sliku čine moji sretni trenuci ispunjeni igrom, zabavom, prijateljima. Takva slika će uvijek biti savršena i zauvijek sačuvana u mom sjećanju i mom srcu.

Kristina Brlić, 6.a

26

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša U nastavi Likovne kulture školski projekt Lijepa Naša ostvarivali smo upoznajući se s hrvatskom likovnom tradicijom, poznatim umjetnicima, slikarima, grafičarima i arhitektima koji su oblikovali umjetničku povijest naše zemlje. Proučavali smo i tradicionalnu i narodnu umjetnost, učenici su radili vlastiti dizajn nadahnut uzorcima narodnih vezova iz različitih hrvatskih regija. Takvi motivi poslužili su i za grafičko oblikovanje plošnog i karton-otiska. Nismo zaobišli ni tradicionalno ikono-slikarstvo gdje nam je uzor bio Blaž Jurjev Trogiranin. Proučavajući hrvatsku tradicionalnu arhitekturu proizašla su prozračna i lijepa djela s motivima starih crkava i kurija.

Učenici su upoznali suvremene hrvatske slikare oponašajući njihova poznata djela u različitim likovnim tehnikama: radili su kolaž ili asemblaž instalaciju po uzoru na glasovitu Mrtvu prirodu Vladimira Becića, kolorističku perspektivu nadahnuti pejzažima slikara Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića, oponašali glasovitu Seljanku Zlatka Price, Rimljanku s lutnjom Vjekoslava Karasa. Na taj su način stvarali vlastite vizije navedenih djela. Kada je nastajalo montažno skulpturalno oblikovanje od plošno istanjenih masa, uzor je bila hrvatska apstraktna skulptura glasovitih hrvatskih kipara Dušana Džamonje, Vojina Bakića i Šime Vulasa. O apstraktnom likovnom izričaju učenici su učili na primjeru Ede Murtića i Otona Glihe, a izrazito zanimljivi crteži nastali su proučavanjem likovnih djela slikara i grafičara Miroslava Šuteja i Ante Kuduza. Prostorne forme sedmaši su oblikovali u kubičnim formama inspiriranima Srnecovim kockama.

Kroz formu stripa, na zabavan način, upoznali smo izume naših znanstvenika i inovatora međunarodne slave kao što su: Nikola Tesla, Faust Vrančić, Slavoljub Penkala, Julije Getaldić i Ruđer Bošković.

Lijepo je bilo proučavati raznolikost Lijepe Naše kroz likovno stvaralaštvo. Učenici kroz stvaranje uče, promišljaju, povezuju, a kroz igru oblicima i bojama stvara se i želja za novim saznanjima.

Mark Antonio Cinotti, prof.

LijePa naša raznoLikost iLi igra obLika i boja

Učenici i kroz stvaranje uče, promišljaju, povezuju... Kroz igru oblicima i bojama upoznali su hrvatsku likovnu tradiciju, poznate umjetnike, slikare, grafičare i arhitekte koji su oblikovali umjetničku povijest naše zemlje.

anja stranjik, 8.b

grga vidmar, 8.a

tijana brezarić i valentina trojko, 8.a

27

» Vjekoslav Karas je jedan od najpoznatijih hrvatskih slikara. Za svoje čuveno djelo Djevojka s lutnjom inspiraciju je dobio svirajući flautu i gitaru. I ja sam bila inspirirana njegovim djelom i napravila rad koristeći tehniku točkanja. Usput sam naučila da je svaki crtež, ako se bolje pogleda, ispunjen točkicama.

iriS korkuT, 6.b

» Sat je počeo. Pripremala sam stvari, a profesor nam je objašnjavao tehniku kojom smo toga dana trebali raditi. Zadatak je bio točkanje. Ponudio nam je 3 djela koja smo mogli kopirati. Ja sam odabrala djelo Seljanka Zlatka Price. Koristila sam se temperama raznih boja i kistovima raznih veličina. Rad je bio ispunjen bojama: crvenom, žutom, zelenom, plavom i narančastom. Moj rad nije bio isti kao original, ali mislim da je bio sličan. Toga dana na likovnom sam se zabavila i bilo mi je lijepo.

marTa bubnjar, 6.a

» Na satu likovne kulture dobili smo zadatak oslikati mrtvu prirodu. Taj zadatak radila sam po uzoru na poznatog hrvatskoga slikara i nadarenog umjetnika Vladimira Becića. Po uzoru na njegovu mrtvu prirodu, započela sam graditi svoje umjetničko djelo. Izrezivala sam razne oblike iz kolaž papira. Komponirajući razne likovne elemente, kreirala sam mrtvu prirodu. Ovaj zadatak mi je bio najzanimljiviji u cijeloj školskoj godini.

maTea mišeTić, 8.b

» Profesor nam je dao da izaberemo između tri različita Becićeva djela koja su predstavljala različite krajolike. Odabrala sam jedno djelo koje mi se činio zanimljivim i drugačijim od ostalih. Dobili smo zadatak da pastelama obojimo krajolik koji je bliže nama toplim bojama, a krajolik koji je udaljeniji od nas hladnim. Od toplih boja koristila sam crvenu, narančastu i žutu pastelu, a od hladnih boja plavu, ljubičastu i zelenu. Uživala sam stvarajući svoj doživljaj Becićeva djela.

corinna cobal, 7.b

leona bukal, 7.a

iris korkut, 6.b

marta bubnjar, 6.a

28

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

Učiteljica nam je željela ukazati na osobitosti biljnoga i životinjskoga svijeta naše domovine, upoznati nas s pučkim običajima i tradicijom Hrvatskoga zagorja i potaknuti nas na razmišljanje o njihovom očuvanju.

Kao izvore znanja koristili smo enciklopedije, turističke materijale, iskustva starijih i internet. Odabrane teme smo obrađivali tijekom školske godine. Posjetili smo Muzej krapinskih neandertalaca, izrađivali narodne nošnje od papira, licitarska srca, pjevali, plesali, rješavali kvizove, igrali se, učili zanimljivo i pristojno prezentirati svoju temu.

Mislimo da smo naučili kako je važno upoznati i čuvati kulturno-povijesnu baštinu Republike Hrvatske. učenici 4. b

Učenici 4. b razreda sa svojom učiteljicom Ksenijom Kolar odabrali su ljubav prema zavičaju i domovini razvijati upoznavanjem kraja u kojem žive, našeg lijepog Zagorja. Prema fotografijama se čini da su se odlično zabavljali, a vjerujemo dosta toga i saznali.

LijePo naše bajkovito zagorje

ispred muzeja krapinskih neandertalaca

nošnje su dio naše baštine

narodne nošnje hrvatske, likovni radovi učenika 4.a i 4.c razreda nastali u sklopu školskog projekta lijepa naša

29

seLjački doručakUčenici 3. b razreda organizirali su 30. svibnja 2018. seljački doručak u svojoj učionici. Ranije smo razgovarali o nekim starim običajima i o tome kako su se nekada davno hranili ljudi i kako su živjeli. Seljačkim doručkom htjeli smo se prisjetiti stare tradicije. Vrijedne ruke naših mama pripremile su domaći kruh, pogaču, kiflice i bučnicu. Hranu smo prostrli na stol. U zraku se osjećao miris domaće hrane: sira, vrhnja, špeka, čvaraka, kuhanih jaja. Tradicija je bila ne jesti sam, zato smo na našu raskošnu gozbu pozvali goste: ravnateljicu, pedagoginje, knjižničarku, domara, tete spremačice. Svi zajedno smo odlično jeli i na trenutak se vratili u prošlost. Našim starijim gostima taj je doručak vratio misli u djetinjstvo pa smo i o tome čuli poneku anegdotu i lijepu priču. Mogu reći da smo svi uživali.

Iva Gugić, 3.b

nošnje su dio naše baštine

naš raskošni doručak s mirisom prošlosti

30

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

Učenici osmih razreda sa svojim profesoricama Hrvatskoga jezika, Nives Glavak i Oliverom Čolić, u sklopu projekta Lijepa Naša, istraživali su bogatstvo i raznolikost hrvatskih narječja. Upoznajući se s piscima koji su stvarali na narječjima, upoznali su se njihovim značajkama i rasprostranjenosti. Začudna je spoznaja da su Hrvati iz svoje prapostojbine donijeli sa sobom sva tri narječja koja su se dalje razvijala. Štošta su kroz vrijeme Hrvati dobivali i gubili, ali hrvatska narječja održala su se kroz stoljeća. Možemo reći da i u 21. stoljeću hrvatska narječja čuvaju našu tradiciju, kulturu te nacionalni identitet – ona su bitan i lijep dio Lijepe Naše.

bilo jednom... na gornjem nepcuPalatali su se smjestili, ponosno i vażno, na Gornjem Nepcu. To je bilo mjesto gdje su razgovarali o svemu - kako ih je teško izgovarati, kako mnogi ljudi zbog njih imaju poteškoće. Danas je kihanje unijelo nervozu u njihov sklad te su počele prepirke.Č je bahato rekao da je najkorisniji, naročito zimi, jer njime počinju riječi čizma i čarapa. Ć je usprkos mekoći istakao ćup, u ćupu se čuva zlato, pa se smatrao najbogatijim. DŽ se naljutio i spomenuo džunglu, te zaključio da je najveći i najsnažniji. Đ se usplahirio i rekao da bez njega nitko ne bi bio pravi đak. LJ je lepršavo dodao da sve to ne vrijedi bez ljepote i ljubavi. “A nježnost?” dodao je NJ. Bez nježnosti nema ljubavi. Vatreni Ž zapali plamen i posipa žar. “Zar bi ljudi mogli živjeti bez vatre?” Š se uznemirio i zaprijetio da ne dira njegove šume. Odjednom tišina. Mudro i vremenito ušao je - J. Pogledao je sve palatale i viknuo: “Šutite, u većini riječi bez mene ne bi bilo nikoga od vas!” Palatali su posramljeno zašutjeli i pobjegli u Jotaciju.

Bruno Knez, 6.a

volim te kajKajkavsko narječje je moje materinsko narječje. Vezano je uz rodno mjesto mojih baka i djedova: Zagorje, ali je i poseban pečat moga grada Zagreba. Od malena ga čujem u razgovoru svojih roditelja, u zagorskim popevkama, govorim ga i čitam. Ta slatka mala riječ KAJ uvijek me podsjeća na obitelj i dom. Uvijek iznova u meni izaziva lagano treperenje, osjećaj sreće i topline, ali i ponosa. Veseli me taj zvuk, ta lagana smiješna nota u „Kaj te muči, njofra?“, ili pak bezobrazna u „Kaj te briga!“, ili radoznala u „A kaj je bilo?“, pa iznenađeno „Kaj!?“. Kaj će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu. Jednostavno, volim te KAJ!

Kristina Brlić, 6.a

čuvajMo naša narječja

TiJANA BreZArić, miHAeLA BATuriNA, emA sALAToVić, ANAmAriJA JArAK, 8.A

iVAN BreKALo 8.B

KrisTiJAN BoruŠić, 8.A

31

LjubavLju se gLeda abecedaJezik učimo puno puta, prvi puta od majke i zato ga zovemo materinski jezik, zatim od svih onih s kojima rastemo i koje volimo… Učenje jezika dobiva novo značenje polaskom u školu, učimo pisati slova kako bismo se mogli sporazumijevati i pisanim oblikom našega jezika. Zatim slijedi upoznavanje pisane tradicije i kulture. Učenje jezika nikada ne prestaje, kao i svako učenje uvijek je ispunjeno ljubavlju. Ova abeceda to svakako jest!

abecedu u sklopu školskog projekta lijepa naša izradili učenici 1. b razreda i učiteljica davorina bakota

32

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

Djetinjstvo u Dalmatinskoj zagori

rođen si u selu suknovci, općina promina-oklaj, 1942. godine. Što ti je majka pričala o danu tvoga rođenja?

Moja je majka živjela na selu. Bila je domaćica. Ja sam drugo od četvero djece. Dan prije nego što me rodila, vodila je stado na pašu, iako joj je već bilo teško. Rodila me u kući, uz pomoć strine Maše. Onda su se djeca rađala u kući, bez pomoći liječnika. Mom djedu Ivanu, moje rođenje donijelo je veselje i radost. Prije mene u obitelji rodilo se pet djevojčica. Počastio je cijelo selo, a ime Ivan dobio sam baš po njemu. Od milja me zvao Kudilja (vuna).

i ti si meni dao nadimak kad sam se rodila?Da… Kuća Četverokatnica. Ti si moja prva unuka, dijete moje najstarije kćeri. Ti si temelj, početak, ne bilo kakve kuće, nego na četiri kata...

Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo? Što ti se posebno urezalo u sjećanje?

Živjeli smo skromno u Dalmatinskoj zagori. Škrta zemlja, ali nismo bili gladni. Kad sam imao šest godina, umro mi je tata. Moj brat Ante imao je samo godinu dana. Nas četvero djece ostali smo sami s mamom.

Kako se tada živjelo? Što ste sve morali raditi?Kad smo bili mali, čuvali smo ovce, čupali smo travu za svinje i ovce. Nije nam se uvijek dalo, ali znali smo da moramo. Kad bismo napunili 12 godina, vodili smo volove i krave na pašu. Živjeli smo od tog blaga. Imali smo dva vola (Mrkonju i Dragonju), kravu, magarca i oko dvadeset ovaca.

pretpostavljam da ste usprkos obvezama čuvanja i hranjenja ipak voljeli te životinje?

Kravica je bila jako draga. Nama djeci dolazila je i jela iz ruke. Svake godine se otelila pa smo imali mlado. Redovito je davala mlijeko što je nama djeci bilo jako važno i potrebno. Jako smo ju voljeli. Od ovčje vune

pravili smo prekrivače, džempere i čarape. Volovi su orali zemlju. Bili su jako pametni i dobri radnici. Mirne životinje, mogao sam im slobodno prići.

Kako su prolazili tvoji školski dani? Gdje si išao u školu i je li ti bilo naporno?

Prva četiri razreda do škole sam pješačio pet minuta, a kasnije od petog do osmog razreda morao sam hodati i sat vremena. Iz razreda nas je puno pješačilo pa to vrijeme pamtim kao veselo i sretno. Djevojčice su se školovale uglavnom samo do četvrtoga razreda, da nauče čitati i pisati. Rijetko koja je nastavila dalje školovanje.

Budući da si se morao brinuti za stoku, jesi li imao dovoljno vremena za učenje i pisanje zadaće?

Knjige sam nosio na pašu i tamo čitao. Tako mi je brže prolazilo vrijeme. Čuvao sam blago i učio. Navečer smo pisali zadaću. Nije bilo struje, pa smo pisali uz svjetlo svijeća. Mama mi nije mogla pomagati jer je bila nepismena.

školovanje i život u zagrebuKad si odlučio otići u Zagreb?

O tome nisam ja odlučio. Bilo nas je puno djece. Moja starija sestra već je otišla u Zagreb raditi. Poslao sam prijavnicu u Industrijsku školu, smjer - strojobravar. Nisam tada imao viziju što bih uopće želio raditi. Primili su me u tu školu pa sam nakon treće godine imao završen zanat.

Gdje si stanovao? Živio sam kod strica Mate u Maksimiru. Morao sam dobro učiti i opravdati njegovo povjerenje. Kad sam završio tri razreda srednje škole, nakon što sam dobio diplomu, razrednik me je pitao želim li raditi u Prvomajskoj.

O prošlosti ne učimo samo iz zapisa u knjigama, našu povijest čine i iskustva naših najmilijih. Ivan Bare, djed naše učenice Anje Janković, govori nam o svome djetinjstvu u malom mjestu u Dalmatinskoj zagori, o svome školovanju, odrastanju, radu i obitelji.

skroMni život u daLMatinskoj zagori

33

Jesi li prihvatio?Naravno. Bio sam počašćen što se mogu odmah zaposliti u struci. Radio sam u Tvornici alatnih strojeva jednu godinu, sedam mjeseci i osamnaest dana, a onda sam dobio poziv za vojsku.

Gdje si služio vojni rok?

U Kolašinu, u Crnoj Gori. Bilo je obvezno i trajalo je dvije godine. Po povratku iz vojske nastavio sam raditi kod istog poslodavca. Tamo sam radio punih 36 godina. Otišao sam u prijevremenu mirovinu kad sam napunio 56 godina života.

Kad si se vratio iz vojske, nastavio si se dalje školovati?Upisao sam i završio tehničku školu, želio sam biti strojarski tehničar. Bio sam radoznao i učio sam s lakoćom.

Ljubav, obitelj i osamdesete Kada si i gdje upoznao baku?

U Zagrebu, kad je došla u posjet bratu. Bilo je to 1973. godine. Radila je kao kuharica u Šenoinoj ulici. Dvije godine kasnije počela je raditi u Prvomajskoj kao i ja. Poslije smo se vjenčali i dobili troje djece.

po čemu pamtiš osamdesete godine?Gradili smo kuću u Dalmaciji i to je trajalo desetak godina. Tijekom Domovinskog rata bila je uništena, ali uspjeli smo je obnoviti. Djeca su bila dobra, vrijedna, pristojna i poslušna. Bili su dobri đaci i pomagali nam, završili su fakultet, zaposlili se, danas imaju svoje obitelji. Stvarno sam ponosan i miran. Vidim da su zadovoljni.

ipak, ima jedan događaj koji te malo izbacio iz ravnoteže. Da. Prije 25 godina doživio sam srčani udar. Bilo je ratno doba, imao sam veliku odgovornost na poslu, brinuo sam se za obitelj. Baš me iznenadilo… Oporavak je trajao sedam mjeseci. Zahvaljujući obitelji, a posebno tvojoj baki, sve je dobro prošlo.

Kakvo je tvoje zdravlje danas?Primjereno dobi (smijeh). Tako uvijek napišu liječnici na mojim nalazima. Ali, hvala Bogu, ja se osjećam dobro.

ovaj intervju, zapravo je moja domaća zadaća iz Hrvatskoga jezika, što znači da ću ga čitati pred cijelim razredom i profesoricom. Voljela bih da za kraj ovog našeg razgovora mojim prijateljima iz razreda uputiš neku poruku ili savjet.

Vrijedno učite! Učite za sebe. Znanje je nešto što vam nitko ne može oduzeti. Slušajte roditelje. Oni vas vole i žele vam dobro. Na svom životnom putu budite pošteni, iskreni, vrijedni i pristojni. Kad su drugi prema vama nepristojni i bezobrazni, ne osvrćite se na to. Nemojte gubiti vrijeme ni životnu energiju na te stvari. Život brzo prolazi. Uživajte u sitnicama. Budite sretni s ljudima koji vas vole i poštuju. Anja Janković, 8.b

ivan bare sa svojom najstarijom unukom, kućom četverokatnicom

ivan baresa suprugom, u mladim danima

U trenutcima zaključivanja teme broja iz aule Škole odjekuju zvonki glasovi naših učenika: „Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo.“ Pripremaju se za završnu školsku priredbu čija je ovogodišnja tema Lijepa Naša. Divno pjevaju divni glasovi! Na završetku im profesor kaže: „Odlični ste, ali slobodno vi možete na kraju zapjevati i malo glasnije, življe, snažnije!“

Mislim da se nakon upoznavanja sa svim aktivnostima koje su učenici sa svojim učiteljima tijekom godine provodili u Školskome projektu može zaključiti da imamo zemlju i tradiciju na koju možemo biti ponosni. Imamo i ljubavi za nju. Ali, i mi bismo slobodno i u tom ponosu i ljubavi mogli biti glasniji, snažniji, življi. Možda bismo tom snagom i radošću uspjeli u Lijepoj Našoj i od Lijepe Naše stvoriti savršenu sliku!

možemo mi glasnije, življe, snažnije

HeLeNA BAre, 4. A – KNeZ muNiCimir

34

tema b

ro

ja: ško

lski pr

ojek

t lijepa na

ša

Ova lijepa priča traje već sedam godina, traje od kada je jedan šesti razred počeo pomagati jednom dječaku koji živi u pokrajini Songea u dalekoj Tanzaniji. Povezali smo se s njim preko udruge Kolajna ljubavi i od tada već treća generacija učenika naše škole pomaže mu plaćanjem školarine. Možemo reći da smo uspjeli! Naš afrički prijatelj Herman Ponera je sada maturant i u vrijeme dok mi pišemo ovaj prilog on je, nadamo se, već položio maturu. O Hermanovu životu znamo da su mu roditelju umrli kad je bio malo dijete, da živi s tetom koja ima i svoje dvoje djece, da u školu putuje svakoga dana pješice 4 kilometra. U školi dobiva jedan topli obrok i to mu je često i jedini obrok u danu. Herman je uz našu pomoć uspio završiti školu jer njegova obitelj nije imala mogućnosti to mu platiti. Bez obzira što je jako daleko od nas osjećamo ga kao svog prijatelja.

naš afrički PrijateLj iLi što bi biLa LjePota da nije dobrote

kako smo mi pomagali?Sakupljali smo PET ambalažu, donosili smo od svog džeparca svakoga mjeseca po 10 kn… Uz uplatu školarine, jako nas veseli kada mu možemo poslati poklon. To je uvijek neka sitnica, ove smo mu godine imali priliku poslati majicu. U akciji slanja poklona poslali smo majice za još sedmero učenika, dječaka i djevojčica, koji možda nemaju kumove.

Neki od nas se već jako zanimaju kako postati pravi volonteri i kako pomagati drugima, a nekima je želja jednog dana otići u Tanzaniju i volontirati u sirotištu.

Lara Latečki i Nina Lastrić, 7.a

Prijatelji nisu samo oni koji su blizu, nego i oni daleki kojima pomažemo kad im je pomoć potrebna. Učenici 5. a, 6. a i 7. a razreda to su naučili na najbolji način – pomažući! Ovu priču s tužnim početkom školski list prati već sedam godina, sretni smo što ima sretan završetak.

učenici 7.a razreda pripremaju dar za hermana

učenice 5.a razreda pakiraju pismo za hermana herman ponera, naš afrički prijatelj

35h

um

an

itar

na a

kcija u

čenik

a na

še ško

le

36 naMa je najboLje sve

I ove školske godine upisali smo samo dva prva razreda. Kad je prvaša manje, onda oni koji su tu moraju biti još glasniji, još radosniji i donijeti još više boja kojima će ispuniti školu. Naši prvaši su to kroz cijelu godinu odista i činili. Mali zapis vidite i osjetite i u našem školskom listu.

1.a

1.bo

ni k

oji d

ola

ze…

37

» Meni je odlično kad pišemo diktat. Prije mi to baš nije išlo pa sam vježbao i sad mi ide jako dobro. Znam da ću dobit pet kad ga opet budemo pisali. David B.

» Bilo je zabavno kad smo na Likovnom radili snjegoviće. paula D.

» Najbolje je na Likovnom. Radimo nešto zabavno i slušamo glazbu. mia u.

» Kad smo za Majčin dan radili okvire, to je bilo super. petar C.

» Sviđa mi se Hrvatski jer svaki dan učimo nešto novo pa onda sve više znamo. Nina T.

» Jako volim kad glumimo. To mi se najviše sviđa. iskra G.

» Mrav dobra srca mi je bio najbolji. Arbel T.

» Najbolje je bilo kad smo u kazalištu gledali Stoliću, prostri se. mirna m.

» Ja najviše volim Likovni. Ana B.

» Najbolje mi je bilo dok smo nastupali. Jako sam se bojala, ali su mi svi čestitali kad smo završili. Kim A.

» Sviđa mi se dok vježbamo Djed i repa. petra V.

» Najviše volim Matematiku jer jako volim zbrajati i oduzimati. mirta G.

» Najbolje je kad učimo novo slovo. Jana T.

» Bilo je najbolje kad smo radili slike za Majčin dan. Celestin p.

» Ne mogu se sjetiti što mi je najbolje. Dora Z.

» Meni je najljepše druženje s prijateljima. Dora L.

» Najbolja je Priroda jer se uvijek nešto novo nauči. Josip K.

» Super mi je dok računamo. Luka V.

» Meni je najbolje sve, čak i učiteljica. ivan V.

» Najviše volim Glazbeni jer tada pjevamo i veseli smo. Kiara J.

» Meni se sviđa kad učimo slova i pišemo rečenice. Fran K.

» Volim crtati. matej A.

» Volim se igrati s prijateljima. Antonio B.

» Volim Tjelesni i boravak. Dora C.

» Volim učiti! Bernarda Č.

» Najviše volim sat Vjeronauka. Noa F.

» Volim Hrvatski i Osnovnu školu Antuna Mihanovića. Nikola G.

» Volim učiti nova slova. Volim Prirodu, Likovni i Glazbeni. Lana i.

» Najviše volim sve u školi. Lucija J.

» Najviše volim Matematiku. Gaja K.

» Najviše volim Tjelesni i Vjeronauk. Niko K.

» U školi najviše volim Likovni. marta L.

» Najviše volim kada idemo na Tjelesni. David m.

» U školi volim Engleski. Leon N.

» Najviše volim kad idemo u kulturni centar. Bartol p.

» Najviše volim sat TZK. Dominik p.

» Najviše volim kad učimo. patricija s.

» Najviše volim jesti ručak i ići van. Josip s.

» U školi najviše volim prijatelje. Franka V.

» Volim odmor. manuel V.

» Volim Matematiku i Tjelesni. robert Z.

» Volim svoje prijatelje. David J.

» U školi najviše volim pisati zadaću. Lucas F.

Učiteljice: Jasmina Šorak i Sanja Nađ

što me veseli u školi?1.a 1.b

38

Mojih osam godina u školi mogao bih nazvati „naših osam godina!“ Zašto? Zato što su uvijek sa mnom bili moji pomagači.

Najviše od svih, prve četiri godine, pomagala mi je, i svemu me naučila, moja učiteljica Josipa Špoljarić. Njoj moram zahvaliti što čitam, pišem i što sam sretan završio 4. razred.

Bilo je tu i mojih asistenata: Ana, Sanja, Ivana, Marko, Martina i Marija.

Od 5. razreda najviše me razumjela i podržavala moja razrednica Štefanija Zovak. Svaki moj hir ona mi je oprostila. Hvala svim profesorima i mojim prijateljima što su dijelili svih ovih osam godina sa mnom.

Sretan sam što sam zadnje dvije godine najviše vremena učio s asistenticom Marijom koju najviše volim.

Dobrotu i ljubav teta na porti i teta kuharica ne mogu ni opisati; bez njih bih zadnje 4 godine na hodniku bio izgubljen.Nigdje mi ne bi bilo ljepše ovih osam godina, nego što mi je bilo u mojoj Osnovnoj školi Antuna Mihanovića.

Kristijan Burušić, 8.a (2017./2018.)

Došli su u našu školu tog prvoga rujanskog ponedjeljka prije 8 godina. Ispunjavali su školsku zgradu i naša srca vedrim dječjim glasovima. Danas, nastavljaju dalje sa svojim životnim putovanjem. Što nam ostavljaju, a što nose sa sobom… i u sebi.

Mojih ― naših osaM godina

osm

i ra

zred

i… o

ni k

oji o

dla

ze i tra

g ko

ji osta

vlja

jut tijana brezarić, 8.a

timotej časni, 8.a

398.c

8.b

8.a

40

U ponedjeljak oko pola pet, pomalo pospani i puni uzbuđenja, sjeli smo u autobus i krenuli prema Vukovaru.

Kada smo sišli s autoceste, dočekala nas je ravnica bez kraja, ravne duge ceste bez zavoja i kuće male, lijepe, slavonske.

U Vukovar smo stigli nakon četiri sata vožnje. Primili su nas lijepo, onako kako to široke ravničarske duše znaju. Nakon doručka uputili smo se prema Memorijalnom centru Domovinskog rata. Stožerna zapovjednica govorila nam je o ratu, o herojskoj obrani opkoljenog grada, zatočenim, ranjenim, poginulim, nestalim...

Nakon potresnoga filma prikazanog u vukovarskoj bolnici, simbolu otpora i stradanja, uputili smo se na Ovčaru.

Na zidovima fotografije poginulih, na podu njihove stvari pronađene u masovnoj grobnici, u središtu spirala koja simbolizira zatvoreni krug zla, smrti, tame, a iznad, na stropu, 261 zvijezda, 261 život u vječnosti. Nismo mogli progovoriti, a neki su i zaplakali.

Na mjestu gdje je pronađena masovna grobnica isti osjećaj, ista bol, 200 čempresa posađenih za 200 pronađenih žrtava. Nakon što smo se pomolili i zapalili svijeću, uputili smo se na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata.

A na groblju nas je dočekao opet potresan prizor - 938

I ove godine, u organizaciji Memorijalnog centra Domovinskoga rata Vukovar, učenici osmih razreda naše škole posjetili su Grad Heroj. Projekt obuhvaća učenje o vrijednostima Domovinskoga rata i značaja Bitke za Vukovar u obrani suvereniteta i cjelovitosti Republike Hrvatske.

Ponos i zahvaLnost

posjetili sm

o vu

ko

var – g

ra

d her

oj

bijelih križeva od kojih se ističu dva: jedan za najmlađu žrtvu koja je imala samo šest mjeseci, a drugi za najstariju, ženu koja je imala 104 godine.

Koliko je samo prekinutih ljubavi, dječjih igara, odrastanja, koliko je samo ljudi ostalo bez braće, sestara, očeva, prijatelja?! Hladan vjetar parao je tišinu.

Može li netko tko ima četrnaest godina, naviknut na udobnost i sigurnost života u velegradu, dvadeset šest godina kasnije, uopće razumjeti što se to tamo zbilo? Što znači kad ti netko želi oduzeti dom, obitelj, najdraže, život?

Možda nismo razumjeli, ali smo osjetili. Na svakome koraku naslućivala se neispunjena praznina u ljudskim srcima, tuga i bol za najbližima.

Umorni se, na kraju dana, vraćamo u naš lijepi grad, vraćamo se svojim obiteljima i svojoj svakodnevnici. U srcu nosimo tugu, ali i neizmjerno poštovanje prema onima koji su hrabro položili život za našu lijepu nam i dragu Domovinu.

Noć se spušta, podižem pogled prema nebu i vidim zvijezde, ne samo dvjesto šezdeset i jednu, vidim ih puno više i znam da ničiji život nije tek puka slučajnost... i osjećam ponos i zahvalnost zbog svega što imam i što jesam.

Anamarija Jarak 8.a

41Dunav liječi rane

Tiho, svake godine,svakoga dana, svakoga sata,dokle pogled seže pa i dalje,

Dunav odnosi tugu i jedno sjećanje.

Ali, tuga traje i sjećanje ostaje...

Bole me rane iako zacjeljuju.

ožiljci ostadoše u mojim ulicama i staroj platani,

u raspelu na raskrižju pored mosta.

Zvijezda me opekla svojim kracima.

Ta crvena, iskvarena, sjajnaubijala dušu jednog naraštajapokopala neispunjene snove.

muk, magla i povjetarac

koji se uvlačio u kosti.prolivene suze i

krikovi nevine djece.Duše koje traže svjetlost iz dubina.

A ti si tu Dunave,

u tebi ću snagu naći.pitam te,

Hoću li ozdraviti ikada?ili ću vječno plakati.

Ema Mandušić, 8.c

fotografije: marin obradović, 8.c

42

engleSki jezik ŽupANiJsKo NATJeCANJe

» Dominik Pažur

Mentorica: Štefanija Zovak

geografijaŽupANiJsKo NATJeCANJe

» Ivan Gligora

Mentori: Dalibor Blažević, Mira Buči

Tehnička kulTura ŽupANiJsKo NATJeCANJe

makeTarSTvo i moDelarSTvo » Tia Sever

STrojarSke konSTrukcije » Mark Novosel

» Marko Gredelj

obraDa maTerijala » Niko Periša

graDiTeljSTvo » Marko Novak

elekTroTehnika » Borna Bošnjak

» Dino Doroda

elekTronika » Tin Pišonić

» Timotej Časni

foTografija » Anja Stranjik

moDelarSTvo uPorabnih PreDmeTa

» Marin Obradović

» Marko Petrov

Mentori: Dijana Karačić, Dane Pavić

Ove nastavne godine održana su školska natjecanja iz Hrvatskoga jezika, Engleskoga jezika, Matematike, Biologije, Fizike, Kemije, Geografije, Povijesti, Informatike, Tehničke kulture i Likovne kulture. Na stranicama školskoga lista donosimo rezultate s natjecanja na županijskoj i državnoj razini!i državnoj razini!

tajna usPjeha

informaTikaŽupANiJsKo NATJeCANJe

U kategoriji algoritmi: » MATIJA LACKOVIĆ – 1. mjesto

U kategoriji osnove informatike: » DOMINIK PAŽUR – 3. mjesto

Sudjelovali: IVAN GLIGORA, FRANJO BUČANAC, IVAN HRVOJE DODIGMentorica: Dijana Karačić(MENTORI: Dijana Karačić, Dane Pavić)

DrŽAVNo NATJeCANJeu kategoriji ALGORITMI:

» MATIJA LACKOVIĆ - 3. mjesto

u kategoriji OSNOVE INFORMATIKE: » Dominik Pažur - 8. mjesto

Mentorica: Dijana Karačić

likovna kulTuraZADATAK: Čudesni svijet mitskih bića LIKOVNA TEHNIKA: oblikovanje žicom i kombiniranom tehnikom uz mogućnost spajanja konopom prirodne bojeNASTAVNO PODRUČJE: trodimenzionalno oblikovanje/3D/skulptura

ŽupANiJsKo NATJeCANJe Radovi izloženi na županijskoj razini natjecanja:

» Nika Čelec, 7.b

» Ivan Zidar, 5.a

Mentor: Marc Antonio Cinotti

međunaroDno naTjecanje iz informaTike i računalnog razmišljanja

DabarUčenici 4. razreda koji su postigli izvrstan uspjeh:

» Matej Androić, Ivan Klečar i Helena Bare (među 10% najuspješnijih u Hrvatskoj), Jelena Periša i Dino Mihelin (među 20% najuspješnijih u Hrvatskoj).

Mentorica: Josipa Špoljarić

Učenici 6. razreda koji su postigli izvrstan uspjeh:

» Marta Bubnjar, Luka Kolić, Dajana Tadić, Noa Marić, Rea Lacić, Janko Mesarić, Klaudija Palić, Laura Škrinjar, Iva Bogovac, Andreja Kirin, Marko Novak, Matija Lacković i Filip Gojković (među 10% najuspješnijih u Hrvatskoj)

Učenici 8. razreda koji su postigli izvrstan uspjeh:

» Tomislav Klasić, Tijana Brezarić, Dario Zirdum, Dominik Pažur, Marko Petrov i Karlo Boroša (među 10% najuspješnijih u Hrvatskoj)

Mentorica: Dijana Karačić

na

tjecan

ja u ško

lsko

j go

din

i 2017./2018.

zahvala Svim učenicima Škole i njihovim mentorima čestitamo na postignutom uspjehu i zahvaljujemo na uloženom trudu i promicanju ugleda naše škole!

leona bukal7.a

43

PrvenSTvo graDa zagreba

za Dječake 7. i 8. razreDa oSnovnih škola u košarciNakon dužeg vremena OŠ Antuna Mihanovića sudjelovala je na Prvenstvu osnovnih škola Grada Zagreba u košarci 7. i 8. razreda. Ukupno je u natjecanju sudjelovalo 47 škola sa 382 dječaka. Naša škola je zauzela visoko peto mjesto.

Momčad je prošla dvije kvalifikacijske utakmice i pobjedila osam utakmica za redom. To je veliki rezultat i uspjeh, naročito ako uzmemo u obzir da je ekipa u završnim razinama natjecanja ostala bez pomoći igrača startne petorke Bojana Tišme zbog ozljede.

Drugi strijelac prvenstva bio je kapetan košarkaške ekipe OŠ Antuna Mihanovića Marin Obradović.

Sastav ekipe: Andro Radojica, Bojan Tišma, Danijel Ištvanić, Dominik Pažur, Dražen Gvozden, Franjo Bučanac, Ivan Gligora, Marin Obradović, Mislav Katalinić, Montel Zahirović i Niko Periša.

Mentor: Tanja Svoboda Voditelj: Stefko Kačurov

SPorTSka naTjecanjaprVeNsTVo GrADA ZAGreBA

fuTSal7. i 8. razredi: djevojčice - 4. mjesto

Mentor: Stefko Kačurovkošarka

7. i 8. razredi: dječaci - 5. mjesto Mentor: Stefko KačurovaTleTika

4.- 6. razred: djevojčice- 2. mjesto » Učenice: Laura Škrinjar, Viktorija

Žulj, Mia Varović, Nika Markušić, Ana Crnogorac, Dora Uroić, Petra Bukal, Dora Radaš, Ivana Ostroški, Andreja Kirin, Jana Koren, Marta Bubnjar, Laura Radanović, Klara Bare

7. - 8. razred: djevojčice- 5. mjestoMentorica: Tanja SvobodaoDbojka

5.- 6. razred- djevojčice - 1. mjesto » Nastupile: Ana Crnogorac, Dora

Uroić, Nika Uroić, Klaudija Palić, Ivana Đurić, Lana Jakić, Dajana Tadić, Nikolina Ješić, Mihaela Zirdum, Ema Marić, Petra Jurešić, Nika Markušić

» Ana Crnogorac je proglašena najboljom igračicom na finalnom natjecanju

Mentorica: Tanja SvobodanogomeT

» Povodom obilježavanja Dana branitelja Grada Zagreba, 29. svibnja 2018. održan je nogometni turnir između 11 osnovnih škola s područja Dubrave. Nogometaši naše škole osvojili su prvo mjesto, najbolji strijelac turnira bio je Gabrijel Rukavina, najbolji igrač Deni Kopić, najbolji golman Patrik Potlaček.

Mentor: Stefko Kačurov.

inova mlaDi4. zlatne medalje:

» Matija Lacković

» Filip Gojković

» Iva Bogovac

» Dora Radaš

Mentorica: Dijana Karačić Inovacije će biti predstavljene na Danu škole.

liDranoŽupANiJsKA smoTrA

liTerarno STvaralašTvo » Bruno Knez- Bilo jednom … na

Gornjem Nepcu

Mentorica: Nives GlavakDramSko-ScenSko STvaralašTvo

» Marija Mehkek- Suncokret u noći (kazivanje poezije)

» Tin Pišonić- Želim vratiti ljubav (monolog)

Mentorica: Nives GlavaknovinarSko STavaralašTvo

» ŠKOLSKI LIST Mihić

Mentorica: Vanja Jurilj » Anja Janković: Skromni život u

Dalmatinskoj zagori (intervju)

Mentorica: Olivera Čolić

DrŽAVNA smoTrADramSko-ScenSkoSTvaralašTvo

» Tin Pišonić: Želim vratiti ljubav (I. Marinić) - monolog

Mentorica: Nives Glavak

pripreme za natjecanje iz tehničke kulture

naša košarkaška ekipa

pobjednici nogometnog turnira povodom obilježavanja dana branitelja grada zagreba

leona bukal7.a

možete li nam reći što znači sudjelovati na jednom svjetskom kongresu i kako je bilo ovoga puta u istanbulu?

Sudjelovati na svjetskom kongresu znači susresti se s kolegama iz cijeloga svijeta i s njima razmijeniti znanje i iskustva. Ta razmjena se događa i u službenom dijelu programa, dakle na predavanjima, radionicama i okruglim stolovima, ali i u neslužbenom dijelu programa u izravnim razgovorima s kolegama i kolegicama. Zbog svega toga je sudjelovati na svjetskome kongresu neusporedivo profesionalno i osobno iskustvo.

Koja je bila Vaša uloga na održanome kongresu? Na održanome kongresu sam imala nekoliko zadaća.

Jedna uloga je bila predstaviti stanje u školskom knjižničarstvu Europe, to je moj radni zadatak na funkciji predsjednice Međunarodne udruge školskih knjižničara (IASL) za Europu. Moja druga ovogodišnja zadaća je bila predstaviti Hrvatsku i Dubrovnik kao domaćine sljedećeg svjetskog kongresa, koji će se održati od 21. do 25. listopada 2019. godine.

Naša školska knjižničarka Vanja Jurilj već je osam godina predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, od 2015. god. članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice, a od 2016. predsjednica Međunarodne udruge školskih knjižničara za Europu. Ovoga proljeća predstavljala je Hrvatsku na Svjetskom kongresu školskih knjižničara u Istanbulu u Turskoj.

Kako je predstavljanje Hrvatske i Dubrovnika kao domaćina sljedećeg svjetskog kongresa prošlo? Jeste li zadovoljni?

Dugo sam se pripremala za to predstavljanje, prilikom vaganja prtljage u zrakoplovnoj luci u Zagrebu imala sam 10 kg tereta više od dopuštenog – bio je to promotivni materijal, brošure o Hrvatskoj, vrećice lavande, naša licitarska srca, straničnici… Pripremila sam i prezentaciju o Hrvatskoj kojom sam željela pokazati da Hrvatska i Dubrovnik nisu samo lijepa mjesta, da ta ljepota ima i sadržaj, a taj sadržaj čine ljudi – kao mali narod možemo i trebamo biti ponosni na doprinos naših znanstvenika i umjetnika svjetskoj baštini. Na neki način to je bio i moj dio ostvarenja našega školskoga projekta Lijepa Naša – prezentacija se zvala Croatia - Beauty with Substance. Prema reakcijama publike, trud se isplatio. Gosti su mi prilazili komentirajući da puno toga nisu znali i da će sigurno doći. Možemo reći da su i takve vrste predstavljanja odlična promocija Hrvatske. Čime bismo se mogli bolje predstaviti nego znanjem?!

44 u staMboLu, na bosforu

puto

pisni in

terv

ju

s ayse yuksel durukan, predsjednicom organizacijskoga odbora konferencije u istanbulu

Jeste li imali vremena upoznati istanbul?Obilazak nekih znamenitosti Istanbula je bio predviđen

i programom stručnoga skupa. Obišli smo poznatu knjižnicu Kemala Ataturka (utemeljitelja moderne turske države), i neke školske knjižnice. Imala sam vremena prošetati Istanbulom, osjetiti njegovo ozračje, čak i obići neke od njegovih svjetski poznatih kulturnih znamenitosti, ali nekoliko dana sigurno nije dovoljno za upoznati grad s preko 15 milijuna stanovnika i s tisućljetnom poviješću.

od onoga što ste vidjeli, što Vas se najviše dojmilo?Puno je dojmova i svaki je na svoj način snažan. Dojmilo

me se vidjeti jedan veliki narod ponosan na svoju povijest i snagu, to se naročito osjeća kod mladih učenika – iako su još djeca, ta povezanost s tradicijom kao da im daje neku dodatnu zrelost i utemeljenost. Ne treba zanemariti ni činjenicu da njihovo Ministarstvo obrazovanja raspolaže sa 17 postotaka nacionalnog budžeta, dakle neusporedivo više od bilo koje druge europske zemlje. Također, ne može vas ostaviti ravnodušnim stil života: ulice su prepune ljudi, život se odvija na ulicama. Možemo reći da nam je to i zajedničko, obje zemlje su mediteranske zemlje i klima ima vidljiv utjecaj na način življenja. Razlika je u intenzitetu – ulicom Istiklal, glavnom ulicom Istanbula, dnevno prođe više od 3 milijuna ljudi. Na njoj možete vidjeti i doživjeti sve: čuti samouke glazbenike različitih stilova, pojesti pečene kestene, sirove školjke, naručiti tradicionalno priređeni sladoled, kupovati poznate turske proizvode od pamuka i kože, isprobati mirise u jednoj od najstarijih parfumerija, kupiti rahat-lokum za dar, a ako poželite možete posjetiti i neke od globalno prisutnih trgovina kao što su Mango ili Zara.

Jeste li bili na Azijskoj strani istanbula?Bila sam i na azijskoj strani, išli smo tamo i službeno

u posjet jednoj školi. Moram reći da je prijevoz metroom savršen, stiže se brzo i ugodno i po povoljnoj cijeni - prijevoz automobilom je u Istanbulu, zbog ogromnih gužvi, prilično mučenje i nikome ga ne preporučujem. Prilikom prijelaza na azijsku stranu vlak metroa izlazi iz podzemne trase i vozi preko mosta – taj prelazak preko bosforskoga kanala u zalazak sunca je zaista lijep prizor. Na azijskoj strani se nalaze i brojne znamenitosti koje vrijedi posjetiti.

Koje ste znamenitosti posjetili i što Vam se najviše urezalo u pamćenje?

Posjetila sam čuvenu Aja Sofiju, učila sam o njoj još u osnovnoj školi i sada je bila jedinstvena prilika vidjeti je uživo. Toga dana je bila velika gužva, očigledno je da mnogi ljudi smatraju tu crkvu-džamiju vrijednom posjeta. Aja Sofija je svojom nesvakidašnjom poviješću stvorila neobičnu auru – nekoliko puta građena i rušena, bez obzira na religiju kojoj služi, ona je istinski spomenik ljudskome duhu. Umjetnička djela u njoj tu tvrdnju potvrđuju.

Čega ćete se još sjećati iz istanbula?Svatko tko je posjetio Orijent, zna da je njihova hrana

nezaboravna. Poslastica, i slanih i slatkih, ima svugdje. Nude se u različitim kvalitetnim i cjenovnim stupnjevima. Ipak, nešto što ostavlja najdublji dojam na mene je izvjesna otpornost na utjecaje vremena. I u Istanbulu je vidljiva sveprisutnost moderne tehnologije, mladi nose mobitele i snimaju selfije i u apsolutnoj zoni intimnosti – hamamima (saunama i kupalištima). Bez obzira na tehnologiju, možemo reći da je osobna komunikacija, svojevrsna sporost i uzimanje vremena za dublje razgovore i dalje bitna odlika njihove kulture. Uz sve ostale luksuze, nudi se i luksuz neužurbanoga razgovora.

Lana Jakić, 5.a

45

detalj s glavne kupole aja sofije

orijentalni interijer hotela hilton u istanbulu

vrata knjižnice sultana mahmuda 1. - 18. stoljeće

mistična svjetla aja sofije

na kraju 4. razredaNikada neću zaboraviti prvi dan škole, novi prijatelji, novi učitelji, sve je bilo novo. Nema više vrtića i igre. Prvi dan sjedili smo u klupama i igrali se balonima. Prvih dana uglavnom smo se igrali, ali kasnije smo počeli učiti. Meni je najgora bila geometrija.

Prvi razred brzo je prošao. Na početku drugog razreda učiteljica je rekla: -Kako ste samo narasli! Počeli smo učiti množenje. To sam savladala brže nego dijeljenje. I tako množenjem i dijeljenjem stigli smo do trećeg razreda. Na odmoru smo uvijek igrali Pikachu.

Pri kraju trećeg razreda bili smo na Sljemenu. Bilo nam je prekrasno. Najviše mi se svidio pogled na šume. Bilo je toplo i često smo bili vani. U četvrtom razredu bilo je uspona i padova, ali prijatelji su uvijek bili tu sa mnom.

Nakon praznika čeka nas peti razred. Tužno je što se rastajemo s učiteljicom Julijom, no moji će prijatelji uvijek biti sa mnom.

Lucija Krpan, 4.c

jako volim jarke boje i radosne izričaje naših mladih učenika. U isto vrijeme, prepoznajemo i dubinu osjećaja i misli obojenih iskustvima sazrijevanja naših malo starijih učenika. Zajedno čine i složenost i ljepotu življenja – i ovih stranica!

46 LjePote razigranosti i odrastanja

osjeća

mo, r

azm

išljam

o, stvar

am

o

SanŠutljiva ptica

čvrsto se drži za granui mirno spava.

Patrik Kodrnja, 5.c

livadaNa livadi

cvijetak nebeske bojeu travi leprša.

Marija Mehkek, 5.c

nePravDaSvi smo mi u životu doživjeli nepravdu. Neki veću, neki manju ili je samo nisu jako osobno shvatili.

Ponekad se ne usudim reći koliko me zaboljela nečija laž ili podsmijeh i nisam se željela upustiti u raspravu jer mislim da nije vrijedno svađanja. Pitam se jedino zašto u nekim ljudima nema barem malo suosjećanja. Nekada pomislim na velike nepravde koje uništavaju živote.

Voljela bih da postoji svijet koji ima više razumijevanja za ljude i njihove probleme. Ponekad treba zaboraviti na sebe i shvatiti da možemo pomoći drugima. To je dobar osjećaj.

Leona Bukal, 7.a

zlatno dijeteNajprirodnija je stvar da roditelji vole svoju djecu najviše na svijetu. I moji roditelji vole moju sestru i mene, ali su i svjesni naših dobrih, a isto tako i loših osobina. Ja sam dobar učenik, ali znam ponekad pokazati svoju lijenu stranu tako što ne napišem zadaću ili ne naučim sve što treba za nastavu, ili zaboravim pribor, a moja sestra zna biti tvrdoglava i prgava. Svega su toga, unatoč velikoj ljubavi, svjesni i naši roditelji te nam na to ukazuju.

No postoje i roditelji koji imaju “zlatnu djecu”. Roditelji čija su djeca savršena. Oni već u vrtićima prigovaraju odgajateljima i žale se na ostalu djecu. Ako slučajno izbije neka svađa između njihovog i nekog drugog djeteta, uvijek tvrde kako je drugo dijete sigurno krivo jer njihov “anđeo” nikada ne bi započeo svađu. Kad u školi njihovo dijete dobije lošu ocjenu, onda je sto posto profesorica kriva jer više voli drugu djecu pa im poklanja ocjene.

Razmišljao sam kako bi to bilo biti “zlatno dijete” i nakon teškog mozganja zaključio sam kako to za mene sigurno ne bi bilo dobro. Moja lijenost i zaboravnost od loših osobina postale bi vrline. Ne želim ni pomisliti da mi drugi povlađuju, a ja se tako prestanem razvijati u kvalitetno biće.

Matija Lacković, 6.a

47

LuTKe oD pApirA: JeLeNA periŠA, LeJLA BAJrAmoVić, emA mArić, NiKA uroić, mArKo mANDuŠić, LeoNA peTroVić, LuKA GreDeLJ, iLiJANA rADić, i mATeJ ANDroić, 4.A

LiKoVNi rADoVi: iVA ŠApiNA, 3. A; iVoNA iVoŠ, 3. A; LeA Kos, 3. A; LoreNA DoBrić, 3.A; KrisTiNA DemŠić, 4.A; LeoNA peTroVić, 4. A; DiANA DiJAKoVić, 4.B; DiNo miHeLiN, 4.B; eNA BuKAL, 7.A; LeoNA BuKAL, 7.A i DiNo DoroDA, 8. C

48

MIHIĆ