Britanski kompjutorski haker pristupio tajnim dokumentima o NLO-ima

Za Sjedinjene Države, on je ozbiljno opasan čovjek koji je izložio riziku nacionalnu sigurnost počinivši "najveće vojno kompjutorsko hakiranje svih vremena". Ali Britanac Gary McKinnon kaže da je on samo običan kompjutorski entuzijast koji je želio otkriti postoje li vanzemaljci i NLO-i. Tijekom svoje potrage, McKinnon je provalio u kompjutore u Pentagonu, NASA-i i Svemirskom centru Johnson, kao i u sustave koje koriste američka kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo. McKinnon se sada bori protiv izručenja SAD-u gdje ga, ako ga proglase krivim, čeka do 70 godina zatvora i novčana kazna do 1,75 milijuna dolara. Njegovi odvjetnici strahuju da bi čak mogao biti poslan u zaljev Guantdnamo.

McKinnon je rođen u Glasgowu, Škotska, 1966. Njegovi su se roditelji razveli kad mu je bilo šest godina, i on je odselio u London sa svojom majkom i očuhom, koji je bio neka vrsta NLO fanatika. "On potječe iz Falkirka, i odmah kod Falkirka nalazi se mjesto po imenu Bonnvbridge, koje je svjetska prijestolnica NLO-a. Dok je živio tamo, sanjao je da seta po Bonnvbridgeu i gleda ogromne svemirske brodove. Ispričao mi je to, i to je raspalilo moju maštu. On je bio strastveni čitatelj znanstvene fantastike. Kako je bio moj drugi otac, i ja sam počeo čitati znanstvenu fantastiku i raditi sve što je on radio."

Kad mu je bilo 15, Gary se pridružio Britanskom udruženju za istraživanje NLO-a (BUFORA). Sa 17, pogledao je film Ratne igre i zapitao se: "Može li se to stvarno učiniti? Može li se neovlašteno pristupiti nevjerojatno zanimljivim mjestima? Sigurno to ne može biti tako lako."

Tako je 1995. počeo hakirati. Tražio je, i mnogo puta pronašao, mrežne administratore na visokim razinama američke vlade i vojske koji se nisu zamarali korištenjem lozinki. Tako je ušao. Napravio je nekoliko probnih upada, na primjer hakirajući u mrežu sveučilišta Oxford, i otkrio je da mu je cijela ta stvar "nevjerojatno uzbudljiva".

Kada ga pitaju da li je briljantan, odgovara "Ne". On je samo običan, samouk kompjutoraš. K tome, tvrdi, nikada nije bio sam. "Kada ste na mreži možete pokrenuti naredbu NetStat - Status mreže koja će izlistati sve veze s tim strojem. Tamo je bilo hakera iz Danske, Italije, Njemačke, Turske, Tajlanda."

Vanzemaljska tehnologija

Dakle, postoje li vanzemaljci? Da, prema McKinnonu. "Pronašao sam popis imena časnika", tvrdi on, "pod naslovom 'nezemaljski časnici1. To ne znači da su oni mali zeleni. Mislim da to znači da 'nisu stacionirani na Zemlji'. Pronašao sam popis 'transfera iz flote u flotu' i popis imena brodova. Pogledao sam ih. To nisu bili brodovi američke ratne mornarice. To što sam vidio uvjerilo me da imaju neku vrstu svemirskog broda, izvan planeta. Postojala je grupa zvana Projekt Razotkrivanje. Objavili su knjigu sa svjedočenjima 400 stručnjaka iz raznih područja, od kontrolora civilnog zračnog prometa, preko operatera vojnih radara, pa sve do tipova koji su bili odgovorni za lansiranje nuklearnih raketa. To su vrlo vjerodostojni ljudi koji svi kažu 'Da, postoji NLO tehnologija, postoji antigravitacija, postoji slobodna

energija i vanzemaljskog je porijekla, i mi smo zarobili svemirske brodove i došli do njihove tehnologije reverznim inženjeringom'."

On kaže da je jedan NASA-in znanstvenik izvijestio da Svemirski centar Johnson ima odjel na kojem se NLO-i brišu sa satelitskih fotografija visoke rezolucije. Zato je provalio unutra da se sam uvjeri.

"Među tim ljudima bila je NASA-ina stručnjakinja za fotografije, i ona je rekla da su u Zgradi osam Svemirskog centra Johnson redovno uklanjali NLO-e sa satelitskih slika visoke rezolucije. To što je ona rekla da je tamo, bilo je tamo: tamo su bile datoteke označene 'filtrirano' i 'nefiltrirano1, 'obrađeno' i 'neobrađeno', tako nešto." "Otvorio sam jednu sliku iz datoteke, i imajući na umu da je to bio 56k dial-up modem, vrlo spora veza s Internetom u danima dial-upa, pomoću programa za daljinsku kontrolu smanjio sam boju na 4 bita i rezoluciju na stvarno, stvarno nisku, pa čak se i tada slika još uvijek polako pojavljivala na ekranu. Ali ono što se pojavilo bilo je zapanjujuće. Bila je to kulminacija svih mojih napora. To je bila slika nečega što definitivno nije djelo ljudskih ruku.

Nalazilo se iznad Zemljine hemisfere. Izgledalo je poput satelita, ali bilo je izrađeno na način koji nikada prije nisam vidio: bez zakovica, bez šavova; bilo je kao jedan savršen komad materijala." "Bilo je oblika cigare i imalo je geodetske kupole gore, dolje, lijevo, desno i na oba kraja, i iako je slika bila niske rezolucije, objekt je bio vrlo blizu. Ta stvar je visila u svemiru, Zemljina hemisfera bila je vidljiva ispod njega, i bila je bez zakovica, bez šavova, bez bilo čega povezanog normalnom ljudskom izradom."

Hakerov pad

Gary McKinnon hakirao je neposredno nakon događaja od 11. rujna 2001, ali samo zato što je želio vidjeti postoji li zavjera. "Zašto su se zgrade srušile kao da se radi o kontroliranoj seriji eksplozija?", pita on. "Mrzim teorije zavjere, pa sam odlučio provjeriti sam." McKinnon odlučno poriče optužbe ministarstva pravosuđa da je kriv što je "američki vojni distrikt Washington" postao "neoperativan". Pa, jednom, priznaje, ali samo jednom: nehotice je pritisnuo krivo dugme i možda je izbrisao neke vladine datoteke. McKinnon je uhvaćen u studenom 2002. Kaže da je bilo neizbježno, jer je "postajao pomalo nemaran". "Nikad nisam mislio da će se to meni dogoditi, ali postao sam i pomalo sklon megalomaniji. Stvar je postala neozbiljna. Završilo je tako što sam razgovarao s ljudima koje sam hakirao... Poslao bih im instantporuku, koristeći WordPad, uz malo političkih napada. Znate, ostavio bih im poruku na njihovom ekranu sa sadržajem, 'Tajna vlada je bla bla bla'." McKinnona su pronašli zato što je upotrijebio svoju e-mail adresu kako bi dovraloadao program za administriranje na daljinu. "Bog zna zašto sam upotrijebio svoju pravu e-mail adresu", rekao je. "Pretpostavljam da to znači da nisam tajnovit, sofisticiran haker koji provjerava svaki svoj korak." Ali daje naslutiti da ima još puno za ispričati, što god se dogodilo. "Ne mogu pričati o mnogim stvarima koje sam otkrio. Jednostavno nije pravo vrijeme", kaže sa smiješkom.

Kampanja za oslobađanje Garya McKinnona

Sljedeća faza njegove pravne bitke počela je 10. svibnja 2006. na Prekršajnom sudu u ulici Bow. Okružni

sudac odlučio je da bi McKinnona trebalo preporučiti za izručenje Sjedinjenim Državama radi suđenja za hakiranja u osjetljive kompjutorske mreže i sustave. Odluka sada leži na britanskom ministru unutarnjih poslova Johnu Reidu, koji ima tri mjeseca da odluči hoće li odobriti zahtjev za izručenje. McKinnonov odvjetnik predlaže slanje molbe američkoj državnoj tajnici, a ako bude odbijena, molbu visokom sudu da se Garyu dopusti suđenje u Ujedinjenom Kraljevstvu kao britanskom građaninu.

Avtor Administrator ob 10:38 0 komentarji

U ruskoj provinciji pronađena vanzemaljska lobanja

U malome selu Nivenskoe u Rusiji, Tatiana Murachinskaya je pronašla lobanju sa dvije očne šupljine, dvije nozdrve i dva udubljenja za uši. Lobanja ima oblik romba.

Pravda.Ru je do sada objavila nekoliko članaka o vanzemaljcima, NLO-ima i drugim fenomenima, npr. http://english.pravda.ru/society/ano...4/4883-alien-0

Dana 16.10.1957. 23-godišnji brazilski farmer, Antonio Vilas Boas, radio je na polju kada se motor njegovog traktora iznenada ugasio. Za samo nekoliko minuta vidio je leteći disk iznad svoje glave. Letjelica je sletjela na polje i Antonio je ugledao tri humanoida koji izlaze iz nje. Oni su se približavali mladiću koji je bio uspaničen i nije znao o njihovim namjerama. Odvukli su prestrašenog čovjeka u svemirski brod, skinuli mu odjeću, zavezali ga za metalni sto i vršili precizne medicinske preglede. Ubrizgali su mu nepoznatu supstancu i napustili sobu. Nakon dugo vremena, vrata su se otvorila i ugledao je lijepu plavušu. Farmer je vodio ljubav sa vanzemaljkom nekoliko sati, bez ijedne izgovorene riječi. U jednom interview-u Antonio je rekao: "Kada je odlazila, okrenula se, pokazala na svoj stomak, nasmiješila i pokazala gore prema nebu".

Detaljna istraga mumificiranog tijela započela je u Santiagu 03.12.2003. Tijelo je pronađeno nekoliko sedmica ranije u blizini drugog distrikta u Čileu. Pregledi su morali biti obustavljeni na mjesec dana zbog finansijskih problema. Bilo je očito da takva stvorenja ne postoje u Zemljinoj biosferi.

Avtor Administrator ob 10:37 0 komentarji

Apollo 11 I Tajanstveni Sljedbenik

Sredinom rujna 2005. godine na američkom 'Science Channelu' emitiran je program pod naslovom 'Prvi na Mjesecu; neispričana priča'. Nakon 15 minuta programa, emitiran je i jedan kraći segment u trajanju od tri i pol minute gdje je spomenut NLO susret koji je iskusila posada misije Apollo 11 na svome letu ka Mjesecu.

O navodnom incidentu između misije Apolla 11 i NLO-a zadnjih desetljeća su unutar ufološke literature bili nabrojani pravi mitovi, od famoznih radio komunikacija gdje Armstrong navodno prijavljuje kontroli leta u Houstonu 'letjelice sa druge strane kratera' do raznoraznih susreta u orbiti oko Mjeseca. Iako se u

mnogo slučajeva uglavnom radilo o referencama bez uporišta ili pak o podvalama koje su bezbroj puta mnogi prepisivali unedogled, tek je 2001. godine na konferenciji Disclosure bilo nešto ozbiljnijih referenci. Po svemu sudeći, ovo je prvi put da astronaut Apolla 11, Buzz Aldrin, javno govori da se tijekom misije Apollo 11 zaista nešto i dogodilo što bi moglo ući u ufološke klasifikacije po definiciji.

Prijevod relevantnog transkripta iz same emisije;

NARATOR = No, tri dana nakon 200,000 milja leta, misija kontrole je izgleda propustila važnost kriptirane poruke od Apolla 11.

APOLLO 11 = Da li imate bilo kakvu ideju gdje je S-IVB u odnosu na nas?

KONTROLA MISIJE = Budite na vezi.

NARATOR = Posada je tražila informacije o svome trenutnom položaju u odnosu na S-IVb, finalni stupanj rakete koji je bio odbačen dva dana ranije. Ova kratka poruka označila je iznenađujući preokret situacije: Apollo 11 nije bio sam u svemiru.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Tamo je bilo nešto što je, uh, prilično blizu da bi to mogli promatrati. Što li je to moglo biti?

NARATOR = Uz Apollo 11 je letio misteriozni objekt poput ovoga (prikazan je prstenasti objekt iz blizine) koji je također usnimljeni i u kasnijoj misiji. Ukoliko to nije bio dio njihove rakete, to je tada jedino mogao biti NLO.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Mike (Collins) se dosjetio da pogleda stvar teleskopom i to je uspio. Kada je to bilo u jednoj poziciji imalo je niz elipsi, ali kada bi to izoštrili bilo je u obliku slova L. To nam nije baš puno govorilo.

Dr. DAVID BAKER (viši Apollo 11 znanstvenik): NASA je znala jako malo o tom objektu kojega je prijavila posada Apolla 11. Bio je to očito neidentificirani leteći objekt, no takvi objekti nisu bili neuobičajeni niti u povijesti orbitirajućih letova oko Zemlje gdje je u prijašnjim godinama bilo indikacija o viđanju takvih objekata.

NARATOR = Usprkos jasnom pogledu prema NLO-u, posada je bila obazriva u prijavljivanju istoga kontroli leta.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Očito, nas troje nismo bili spremni da provalimo: 'Hey Houstone, mi imamo nešto što se kreće uz nas, a mi ne znamo što je to, pa, znate, ovaj, možete li nam reći o čemu se radi?'. Nismo bili spremni da to uradimo, jer smo znali da bi te radio poruke mogle čuti različite grupe ljudi i tko zna što bi se od nas zahtijevalo kada bismo se vratili, bilo to zbog izvanzemaljaca, ili zbog bilo kojeg razloga. Prema tome, to nismo učinili, ali smo odlučili da ćemo obzirno pitati Houston, gdje je i koliko je

od nas udaljen S-IVB.

NARATOR = Nesvjesna oko drame koja se odvija u svemiru, kontrola emisije je uputila preko radio komunikaciju poziciju koju je Apollo 11 tražio.

KONTROLA MISIJE = 'Apollo 11, ovdje Houston. S-IVB je oko 6,000 nautičkih milja od vas sada, prijem.'

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = I nekoliko trenutaka kasnije, kada su nam javili da je S-IVB udaljen negdje oko 6,000 milja zbog manevra, pa zbog toga nismo smatrali da promatramo nešto što je toliko daleko. Odlučili smo nakon nekog vremena promatranja, da je vrijeme da pođemo na spavanje, te da nećemo više o tome pričati do povratka natrag i briefinga.

NARATOR = Do današnjeg dana posada nije nikada pozitivno identificirala ili službeno objavila što je to bilo.

Dr. DAVID BAKER = Bilo je dosta ljudi unutar programa koji su nakon što su ga kasnije napustili, bili uvjereni da NLO-i postoje, što je dovelo do zabrinutosti NASA-e gdje su postigli dogovor sa posadom da nikada javno ne razgovara o takvim stvarima zbog straha od ismijavanja.

Vanzemaljski implanti u cilju kontrolisanja Zemlje

Ufolozi i predstavnici tradicionalnih nauka raspravljaju o tome da li glasine o ugradnji misterioznih mini-odašiljača u ljudskim tijelima imaju realne osnove. Istraživači NLO pojava govore o zloj vanzemaljskoj zavjeri. O takvim implantima sakupilo se toliko mnogo dokaza da ih postaje sve složenije odbaciti.

Kao što su potvrdili ufolozi, sićišni objekti sposobni za ugradnju u različite dijelove tijela, pronađeni su u ljudima. Takvi predmeti u pravilu ne uzrokuju značajne nemire, a mogu se otkriti npr. pomoću X-zraka. Čini se da ovi predmeti u sebi sadrže male odašiljače.

Ovo otkriće prva je objavila liječnica Maddy Nolan prije nekoliko godina. Liječila je pacijente na ostrvu Whidbey (Washington, SAD), a jednom se pojavila grupa odraslih muškaraca i žena od kojih su svi imali takve odašiljače u tijelu. U svakom slučaju radilo se o istoj vrsti implanta na unutrašnjoj strani noge, odmah iznad koljena. Imali su oblik malog cilindra i bili tako blizu površini kože da je povrijeđena površina postala blago upaljena i crvena.

Vanzemaljci među nama

Kada je liječnica trljala površinu, mali objekti počeli su se smanjivati i potpuno su nestali. Međutim, implanti su ostali ispod kože svakog pacijenta kojeg je pregledala. Maddy je shvatila "da svaki implant šalje (ili prima) neku vrstu signala za praćenje ili nešto takve vrste".

Svaki od pacijenata sjeća se istih stvari. Dok je bila u svojoj sobi, osoba je iznenada čula glasan šum poput zvuka helikoptera (neki su svjedočili da su vidjeli svjetlo), i potom postala svjesna da je "izgubila" dva sata.

Ufolozi su odlučili analizirati implante uz pomoć laserskih sprektroskopa. Darrel Sims, hirurg Roger K. Lear i drugi uključeni su u ovo istraživanje.

D.Sims je osnovao organizaciju u SAD Fondacija za interaktivno istraživanje i svemirsku tehnologiju (FIRST), čiji je zadatak razmotriti realizaciju takvih operacija kao mikroanalize sadržaja implanta. Rezultati hemijskih analiza ovih misterioznih predmeta su zapanjujući. Oni otkrivaju cijelu tvornicu elemenata na površini od 20 kvadratnih milimetara. Sljedeća lista pokazuje sastav jednog implanta, prema studiju Dr R.G. Leara: Al, Ca, Fe, Ba, Cu, Mg, Mn, Na, Ni, Pb, Zn, Si, Ti... Ufolozi skreću pažnju na činjenicu da sličan sastav imaju i čipovi koji se koriste u informacionoj tehnologiji. Možda je i njihova funkcija slična: da prate kretanja ljudi, kontrolišu njihove fizičke uslove...ili možda utiči na način razmišljanja i ponašanja.

Mogući cilj takvog praćenja ljudi ostaje nejasan.

Astralni implant

Mnoga objašnjenja baziraju se na ulozi implanta. Prema jednoj teoriji, implant je jedna vrsta energijskog bloka, sposobnog da od osobe izvuče sve vrste informacija. Druga teorija govori da to pumpa fizičku energiju od osobe i možda programira njeno ponašanje.

Nije nova teorija da u ovom univerzumu postoje svjetovi kontrolisani parazitnim vanzemaljskim energijama. U skladu sa ovim vjerovanjem, zločini i beskrajni ratovi na Zemlji proizvod su energije straha kojom se hrane parazitski svjetovi. Naravno, tradicionalna nauka odbacuje zamisao čak i o diskusiji ove mogućnosti.

Avtor Administrator ob 10:36 1 komentarji

Film 'izvanzemaljske Autopsije' Je "laŽan"!

Sve je počelo 1995. godine. Engleski producent Ray Santilli pustio je tada u javnost snimku za koju se tvrdilo da predstavlja autentični prikaz 'izvanzemaljske obdukcije'. Snimka je prikazivala preminulo humanoidno biće položeno na stol, nad kojim se vrši medicinsko seciranje. Mediji preuzimaju priču koja osvaja svijet, te je do sada napisano stotine članaka i snimljeno mnoštvo dokumentaraca oko ovoga filma koji se pokušavao prikazati kao seciranje nad izvanzemaljcem pronađenim u Roswellu 1947. godine.

Ray Santilli je spremno krenuo u akciju da izvuče finacijsku korist u prodaji TV prava za prikazivanje ovoga filma. To mu je umnogome i uspjelo. Mnoge medijske kuće otkupile su film i nastavile ga analizirati u TV emisijama sa raznim okruglim stolovima i znanstvenim debatama. Na tom polju, najviše vremena uložili su TV kanali RTL i RAI. Na talijanskom RAI-u svojevremeno je bila čak organizirana i velika znanstvena debata gdje su prisustvovali astronomi, astrofizičari i istraživači poput Philip Mantela, koji su argumentirali 'za' i 'protiv' stavke u filmu. U analize se u to vrijeme bila uključila i tvrtka KODAK. Ray Santilli je konstantno ustrajavao na tvrdnji da je film 'izvanzemaljske obdukcije' autentičan.

Konačno, 11 godina nakon medijskog cirkusa, priča dobiva svoj potpuni preokret. 4. travnja 2006. godine, kanal SKY 1, emitirao je dokumentarac 'Eamon Investigates - Alien Autopsy'. Dokumentarac prikazuje najnoviji intervju sa Ray Santillijem koji sada mijenja priču. Santilli sada tvrdi da je zaista vidio stvaran film 'izvanzemaljske obdukcije', te ga je i na kraju uspio kupiti od tajanstvenog 'američkog kamermana'. No, film je bio u tako lošem stanju, da ga je zbog toga odlučio rekonstruirati. Ta snimljena rekonstrukcija je upravo taj poznati film 'izvanzemaljske obdukcije' koji smo gledali u medijima. Santilli tvrdi da je ipak u rekonstruiranom (lažiranom) filmu bilo ukomponirano oko 5 % stvarnoga materijala koji je još bio u prihvatljivom stanju, no ne navodi koji to točni dijelovi jesu.

Po prvi put se priznaje da je u rekonstrukciji modela 'humanoidnog bića' sudjelovao engleski kipar John Humphreys. Što se tiče poznatih 6 pristiju bića, Santilli priznaje da se radilo o 'umjetničkoj slobodi'. Poznati ostaci letjelice koji su bili uklopljeni u film, također su izrađeni od Humphreysa.

Santillijevo priznanje odjeknulo je poput bombe u ufološkoj zajednici. Ipak, kada sve zbrojimo i oduzmemo, činjenica ostaje da je Santilli prije tvrdio da je ono što gledamo 'autentično', no sada

tvrdi da je to 'rekonstrukcija na osnovu autentičnoga'. Bez obzira na Santillijeva premišljanja, takav nemaran i neozbiljan pristup dovoljan je da priču odvedemo u mirovinu i zaključimo slučaj kao običnu podvalu.

Ipak priča će očito živjeti još neko vrijeme. U kina upravo kreće filmska komedija 'Alien Autopsy' u kojoj glume Bill Pulman i Harry Dean Stanton. Komedija je zasnovana na Santillijevom filmu, a govori o dva prijatelja koji odluče napraviti lažnu video snimku o izvanzemaljskoj obdukciji. Istraživač Ren Redfern tvrdi da bi možda to mogao biti uzrok Santillijeve nove priče koja služi u promociji obične kino kampanje, te ostaju i dalje neki elementi oko ovoga poznatoga filma, koji nisu do kraja razriješeni.

Avtor Administrator ob 10:36 0 komentarji

Rendlesham Nlo Incident

MAGAZIN BRITANSKOG MINISTARSTVA OBRANE OBJAVIO ČLANAK O RENDLESHAM NLO INCIDENTU

Aktivni djelatnik britanskog Ministarstva obrane, Nick Pope, napisao je proaktivni NLO članak za službeni magazin Ministarstva 'Focus', o poznatom Rendlesham incidentu. Sve veći broj otvorenih pristupa prema značaju NLO teme odvija se širom svijeta u vojnim institucijama. Ovakav konstantan progres označiti će još bolji uvid u ufološku problematiku i monopol nad informacijama koje su do sada uvijek bile u okviru vojnih domena.================================================== ========================================

FOCUS - MAGAZIN BRITANSKOG MINISTARSTVA OBRANE

Izdanje ožujak 2006

NLO incident u Rendlesham šumi

piše Nick Pope

[img]http://img85.imageshack.us/img85/5919/popeam6.jpg[/img]

NLO projekt Ministarstva obrane ima svoje korijene u studiji započetoj još 1950. godine od strane višeg znanstvenog savjetnika Ministarstva i znanstvenika koji se bavio radarima, Henryja Tizarda. Kao rezultat njegovog inzistiranja da se NLO viđenja ne bi smjela odbaciti bez neke forme znanstvene studije, Ministarstvo je formiralo izuzetan Odbor, 'Radnu skupinu za leteće tanjure'. Zaključak odbora je bio skeptičan, NLO viđenja nisu bila ništa drugo do pogrešne interpretacije običnih objekata i prijevara. Nisu predložili nikakvu daljnju akciju. No, 1952. godine zabilježena je serija visoko kredibilitetnih događaja gdje su NLO-i praćeni radarom i viđeni od RAF pilota, a to je primoralo Ministarstvo obrane da ponovno promisli. NLO viđenja se sada trebaju bilježiti i slati Odjelu za istrage, kako bi se mogao pronaći zaključak

da li je bilo što od prijavljenih dojava imalo značaj za obranu. Od tada, preko 10,000 NLO dojava je bilo zaprimljeno. Od 1991. do 1994. radio sam u odjelu koji je bio zadužen za tu bizarnu temu. Bila je to jedan od najfascinantnijih dužnosti u mojoj 20-godišnjoj karijeri u Ministarstvu obrane.

Većina NLO viđenja koje zaprimi Ministarstvo obrane imaju prozaična objašnjenja: zrakoplovna svjetla, meteorološki baloni, meteori, baloni itd. No, u svemu tome, mali postotak izgleda dovoljno interesantno, a u jednom slučaju se potpuno ističe. To je tzv. incident u Rendlesham šumi. Prošli prosinac navršila se 25. obljetnica onoga što je opće prihvaćeno kao britanski najpoznatiji NLO slučaj. Mediji su opsežno pratili ovu bizarnu obljetnicu, memorijalni događaj organizirala je Forestry komisija na lokaciji 'NLO slijetanja', a nekoliko NLO entuzijasta okupilo se zajedno kako bi obilježili događaj, izmijenili priče i družili se na izuzetnoj hladnoći. Zbog čega toliki interes? Što se to dogodilo u šumi prije toliko godina i zbog čega još uvijek budi toliko zanimanje?

Rendlesham šuma leži između dvije bratske baze, RAF Bentwaters i RAF Woodbridge u Suffolku. 1980. godine, obe baze su bile upravljene od zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Američkih Država (USAF). Hladni rat je tada bio još uvijek odlučno hladan. Sovjetske snage su utvrđivale granicu u Poljskoj. U pozadini takvih zbivanja, odigrala se čudna serija incidenata.

U ranim satima 26. prosinca 1980. godine, vojno osoblje u bratskim bazama zamijetilo je čudna svjetla u šumi. U početku mislili su da se možda srušio zrakoplov, pa su otišli vani da istraže. Ono što su našli nije bio srušeni zrakoplov, nego samo ono što su mogli okarakterizirati kao NLO. Životinje na obližnoj farmi su doslovno poludjele. Jedan od vojnih policajaca je prišao dovoljno blizu objekta te ga je dotaknuo na jednoj strani. On i drugi kolega prezenitrali su skice letjelice u svojim službenim izjavama za USAF. Jedna od tih skica čak prikazuje čudne simbole na trupu letjelice, koje su očevici usporedili sa egipatskim hijeroglifima. "Volio bih da sam imao svoje oružje, jer sam se osjećao potpuno nemoćnim", rekao je jedan od mladih vojnika, John Burroughs.

Dvije noći kasnije NLO se vratio. Zamjenik zapovjednika baze, pukovnik Charles Halt je dobio dojavu i krenuo je u šumu da istraži. On je također vidio NLO koji je u jednom trenutku ispalio svjetlosnu zraku na njegovu jedinicu u Woodbridgeu. "Bio sam tu, kao viši časnik koji rutinski demantira takve pojave i marljivo radi da ih pobije, a sada sam bio uključen u nešto što niti sam nisam mogao objasniti", komentirao je.

Istraga Ministarstva obrane je poduzela potragu za radarskim dokazima koji bi mogli poduprijeti to što je viđeno. No, od daleko većeg interesa su nalazi mjerenja radijacije koji su poduzeti na mjestu slijetanja sa gajgerovim brojačem. Očitanja su porasla na tri točke u zemlji koja su formirala oblik jednakostraničnog trokuta, kao da je NLO sletio sa tri nožice. Obavještajno osoblje je izjavilo da su nalazi izgledali "znatno veći od prosječne okoline". Njihovo izvješće je sugeriralo da su nalazi radijacije bili sedam puta viši nego što bi se moglo očekivati od koncentriranog područja.

Postoje razne skeptične teorije oko toga što je viđeno. Ona koja najviše prevladava odnosi se na to da su razni očevici bili zavedeni od strane Orfordness svjetionika koji je osvjetljavao šumu. "Ako su USAF

zrakoplovne snage zaista u mogućnosti doživjeti takve halucinacije od svjetionika, koji im je zasigurno poznat, tada drhtim pod njihovim moćnim prstima koji su nadzirali (nuklearne) okidače", komentirao je Ralph Noyes, bivši djelatnik Ministarstva obrane koji je pokazao inters u sam slučaj nakon umirovljenja. Reakcija Charlesa Halta na teoriju također je bila oštra. "Svjetionici ne lete", rekao je. Bivši šef Osoblja obrane, Lord Hill-Norton komunicirao je intezivno sa Ministarstvom obrane oko incidenta te je uputio i nekoliko parlamentarnih pitanja u Kući lordova.

Mnogo ufologa istraživača vjeruje da se NLO informacije zataškavaju. Oni vide nepreglednu zavjeru koja spriječava da istina iziđe u javnost. Ništa nije tako daleko od istine. Zahtjevi koji se tiču NLO-a su među najčešćim zahtjevima koji se upučuju preko Zakona o slobodi informiranja i Ministarstvo obrane je učinilo veliki napor da bude od pomoći koliko je to god moguće. Informacije su postale dostupne preko raznih publikacija i nacionalnog arhiva. Kompletni dosjei o incidentu u Rendlesham šumi su skenirani i dostupni na stranicama Ministarstva obrane.

Službeni stav glasi da takvi događaji nisu bili od značaja za obranu, no NLO incident u Rendlesham šumi ostaje neobjašnjen do današnjeg dana. Nadam se da čemo imati neke odgovore prije 50. obljetnice oko ovoga, jednoga od najneobičnijih incidenata, kojega je Ministarstvo obrane ikada istraživalo.

Avtor Administrator ob 10:35 0 komentarji

“Crni princ”

Krajem šezdesetih godina, nakon šoka kojeg su u naučnom svijetu među vizionarima i fantastima izazvale prve dvije knjige švajcarskog hotelijera Erika fon Denikena 'Povratak zvijezdama' i 'Sjećanja na budućnost', u svijetu je bilo sve je više pristalica teorije da je naša planeta u dalekoj prošlosti bila domaćin nepoznatih gostiju iz svemira.

Među eminentnim naučnicima iz tog vremena tu su se uvrstili, Amerikanci Jozef F. Blumrih, upravitelj Odjeljenja za projekte raketnih konstrukcija NASA-e i autor više naučnih dijela među kojima je najfantastičnije 'Otvoriše se nebesa', zatim egzobiolog Karl Sagan, sovjetski učenjaci Ralino Agrest, Vladimir Ivanovič Avinski i Aleksandar Gorbovski, meksički paleontolog Montez, i drugi. Dakako, njima su se pridružili još niz naučnih fantasta 'ala Deniken', kao što su Englez Johanes fon Batler, član Kraljevskog astronomskog društva u Londonu, francuski istraživač i pisac Rober Šaru i njegov zemljak, istoričar alhemije Rene Alo.

Mada bi njihove teorije i tvrdnje, bez sumnje, bile veoma interesantno štivo za čitaoce, ipak, mi ćemo se zadržati isključivo na nerazjašnjenim misterijama našeg vremena, koje još uvijek zbunjuju naučni svijet.

Zbog toga, dakle, vratimo se godinama unazad, i krenimo na zanimljiv put u Francusku — u Pariz. Bio je utorak, treći avgust 1971. godine...

Prekinuti dijalog

Toga dana, negdje oko osam sati ujutro, većina Francuza sjedili su pored radio i televizijskih aparata, pomno prateći uzbudljivi direktni prenos aluniranja američkog kosmičkog broda 'Apolo 15' koji se lagano i bezbjedno spuštao na jednolično mjesečevo tlo. Zahvaljujući dobroj organizaciji i saradnji sa NASA-om, Francuska radio-televizija je posredstvom američke baze u Hjustonu, održavala direktan kontakt s radio-odašiljačima svemirskog broda koji su prenosili poruke američkih astronauta. U pariškom studiju sjedila su dvojica iskusnih novinara, jedan specijalista za astronautiku a drugi prevodilac, koji su komentarisali poruke astronauta Vordena i stručnjaka iz Kontrole u bazi Hjuston.

Razgovor je u početku bio dosta nezanimljiv i svodio se na razmjenjivanje stručnih podataka.

'Apolo 15': - Sve funkcioniše O. K. Spuštanje se odvija po planu...

Kontrola: - Obratite pažnju na instrumente...

Poruka stručnjaka za kontrolu leta iz Hjustona bila je tog momenta prekinuta. Zavladala je mukla tišina, zatim su se čuli neki neobični šumovi, a onda je do slušalaca Francuske radio--televizije dopro glas astronauta Vordena:

'Apolo 15': - Za nekoliko trenutaka... Ali šta se to dešava?!... Kakve su to smetnje?...

Da, zaista se radilo o neobičnim smetnjama koje su najednom iskrske u kontaktu između vasionskog broda 'Apolo 15' i baze u Hjustonu, Ono što je najviše zbunjivalo bila je činjenica da smetnje nisu izbile na uređajima na brodu, a ni u američkoj Kontroli leta. Svi instrumenti su funkcionisali izvanrednom preciznošću, i na njima nije registrovan nikakav kvar. Pa, otkud onda smetnje? Ko ili šta ih je izazvalo?

Zagonetna poruka

Odgovor na ova pitanje, koji je uskoro stigao iz tajaaistvenih vasionskih prostranstava (ili odnekud drugo?!), još više je zbunilo posadu 'Apolo 15', vasionske stručnjake Hjustona i slušaoce Francuske radio-televizije.

Samo nekoliko trenutaka je potrajala mukla tišina, zatim su se javili neobični piskutavi šumovi nalik na šumove koje slušamo kada biramo stanicu na radio-aparatu, a onda su i oni utihli i javio se otegnut muški glas:

- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...

Specijalista za astroanutiku Francuske radio-televizije upitao je prevodioca engleskog jezika šta znači izgovorena rečenica. Prevodilac je zbunjeno slegao ramenima, i odgovorio:

- Ne razumijem ni jednu riječ!

- Kako?

- Ne razumijem taj jezik. Uostalom, vratimo magnetofonsku vrpcu!...

I vratili su traku. Ponovo se začuo zagonetni otegnuiti muški glas:

- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...

- Šta kaže? — upitao je ponovo specijalista za astronautiku.

- Ne znam. Zaista ne razumijem ni jednu riječ?

Ali tog trenutka je ponovo uspostavljena veza između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu. Prvi se javio astronaut Vorden:

'Apolo 15'; — Ponovite još jednom. Ništa vas nisam razumio!...

Kontrola: — Dobro, dobro... Da nastavimo sa programom aluniranja...

Nekoliko trenutaka kasnije vasionska baza u Hjustonu isključila je Francusku radio-televiziju iz direktnog prenosa spuštanja 'Apola 15' na Mjesec.

- Šta se sada dogodilo? — upitao je komentator tehničku službu.

- Isključeni smo iz direktnog prenosa! — stigao je odgovor.

- Pokušajte ponovo uspostaviti vezu!

Međutim, sve je bilo uzalud. Francuska radio-televizija tog dana više nije uspjela uspostaviti vezu sa Hjustonom, i svemirskim brodom 'Apolo 15'!

Zašto?

Uzaludna istraga

Gledaoci i slušaoci Francuske radio-televizije, nenavikli na ovakve stvari zbunjeni misterioznom rečenicom koju prevodilac nije uspio da prevede, počeli su telefonski da pozivaju Studio kako bi dobili detaljnija obavještenja. Međutim, ispostavilo se da su svi telefoni isključeni!

To je još više zapalilo radoznale Francuze. Desetine novinara pohrlilo je ka studiju Francuske radio-televizije, tražeći objašnjenje za prekid direktnog prenosa.

- Prekid se dogodio zbog nekog kvara na vezama između Hjustona i Pariza - odgovarali su tehničari koji su bili zaduženi za realizaciju programa. - Naši ljudi ulažu napore kako bi ponovo uspostavili kontakt!...

Novinari se nisu zadovoljili ovim odgovorom. Tražili su da razgovaraju sa specijalistom za astronautiku i prevodiocem, koji su iz studija komentarisali razgovor između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu.

- Nisu više u Studiju - stigao je odgovor.

- Gdje su otišli?

- Nije nam poznato!

- A možemo li preslušati traku na kojoj je snimljen razgovor između astronauta Vordena i Hjustona?

- Ne. Ne znamo gdje je magnetofonska traka.

- Kako je glasila rečenica koju prevodilac nije uspio da prevede?

- Nemamo pojma o toj rečenici!

Time je razgovor u studiju Francuske radio-televizije bio okončan.

Ali, razgnevljeni i nezadovoljni francuski novinari nastavili su da tragaju za dvojicom komentatora. I tek predveče su ih našli. Tražili su od njih da im objasne prekid na vezama i da im izdiktiraju tajanstvenu rečenicu koju, za vrijeme direktnog prenosa, nisu uspjeli da prevedu. Međutim, ni specijalista za astronautiku kao ni prevodilac, nisu se uopšte sjećali da je izgovorena neka takva rečenica. Ponašali su se kao da su oboljeli od teške amnezije.

- A šta se desilo sa magnetofonskom vrpcom? – insistirali su novinari.

- Nemamo pojma!...

Više nije bilo sumnje; 'zavladalo ćutanje' režirao je neko drugi. Ali, ko? Možda moćnici NASA-e?! Ali, zašto? Zašto?!...

Zašto se na Francuskoj radio-televiziji više niko nije sjećao misteriozne rečenice koju nije izgovorio astronaut Vorden, a ni Kontrola leta u Hjustonu? Ko ju je zapravo izgovorio i na kom jeziku? Kako se dogodilo da nestane magnetofonska traka na kojoj je bilo sve lijepo zabilježeno?!...

Senzacionalni 'Mejer'

Vjerovatno najveće iznenađenje za one koji su naredili 'zavjeru ćuitanja' dogodilo se sutradan.

Pariški novinar i izdavač Alen Aješ objavio je u svom listu 'Mejer' tekst pod naslovom: 'Emisija nepoznatog porijekla'!

Aješ je, naime, bio jedini Francuz koji je kratkotrajni radio-televizijski direktni prenos sa Mjeseca snimio na vlastitu magnetofonsku vrpcu. Tako mu je pošlo za rukom da zabilježi i zagonetnu rečenicu 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim'.

Svoj senzacionalni 'ulov' Aješ je iskoristio pravom mjerom. Cijelu prvu stranu 'Mejera' posvetio je ovom događaju. Pored naslova, masnim slovima je štampao i podnaslove koji su glasili:

'Zašto niko nije komentarisao misterioznu poruku izgovorenu na Mjesecu? + Deset neprevedenih riječi koji bi posijale paniku na Zemlji! + To je možda dokaz da u svemiru postoje i druga razumna bića + Šta je to NASA željela da sakrije?...'

Međutim dovitljivi francuski novinar i izdavač nije se zadovoljio samo nagađanjima. On je u svom tekstu objavio i niz novih detalja koji su bacali pravu sliku na 'događaj na Mjesecu'. Naime, prema Alenu Ajašu, posada svemirskog broda 'Apolo 15' doživjela je još nekoliko šokova za vrijeme spuštanja na Mjesec.

U jedanaest sati i petnaest minuta astronaut Vorden, koji je bio zadužen za neposredno kontrolisanje telekomunikacionih uređaja, začuo je neki zvuk nalik na fijuk vjetra, koji se uskoro pretvorio u dugotrajni jednolični zvižduk.

'Bila je to tipična radio-emisija nepoznatog porijekla' - tvrdi Ajaš, i nastavlja: - 'Kada se prodorni zvižduk utišao, emisija na Mjesecu se nastavila najprije šapućućim slogovima, lijenom modulacijom izgovorenih riječi na nekom potpuno nepoznatom jeziku, da bi se, na kraju, pretvorila u jednu jasnu artikulisanu i više puta ponovljenu rečenicu, u toku koje je nepoznati glas varirao od veoma niskog do veoma visokog tona, s tipičnim deklamatorskim skandiranjem...'

Nakon ovog događaja ponovo je uspostavljen kontakt između astronauta Vordena i Kontrole leta u Hjustonu, ali je dijalog uskoro nastavljen na tajnoj talasnoj dužini!

Zašto?!... Zar je mjesečeva fraza toliko uzbudila vasionske stručnjake iz Hjustona? Ili su možda očekivali nastavak radio emisije nepoznatog porjekla? Šta, konačno, skrivaju još magnetofonske trake NASA-e koje se čuvaju u tajnom sefu?

Odgovori na ova pitanja vjerovatno se smatraju najstrožom tajnom. Čuva ih svemoćna NASA i teško je reći da li će ikada biti objelodanjeni. Zbog toga se vratimo misterioznoj rečenici, zagonetnoj poruci iz svemira, koju je izgovorio nepoznati 'mjesečev brbljivac'. Šta zapravo, znači i kako se može prevesti rečenica 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... '?

Zagonetno značenje

Razložimo je na riječi. Mjesečev brbljivac je prvo izgovorio riječ 'lama'. Šta ona znači? U govornim jezicima naše planete gotovo se i ne pominje. Međutim, istoričari jezika tvrde da je u Jevanđelju po Mateju zabilježeno da je Isus Krist na krstu izgovorio upravo ovu riječ u sklopu rečenice 'Eli, eli, lama azavtani' što u prevodu znači 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!'.

Drugi lingvisti smatraju da se 'lama' jedino može prevesti kao 'srdit, ljutit, strog...' što, u stvari, na starohebrejskom jeziku riječ 'lama' i znači.

I riječ 'rabi' ima svoje mjesto u starehebrejskom jeziku a znači 'gospodar, učitelj, majstor...'.

Prve dvije riječi, ukoliko se ne varamo, mogle bi se prevesti kao 'ljutit gospodar', ili 'strog učitelj'.

Tragajući za značenjem ostalih riječi, francuski istraživači su uspjeli da prevedu i riječ 'dini' kao 'zakon', 'saznanje', a riječi 'endavur' dali su značenje 'rada' ili 'sile'. Međutim, ostale riječi dakle, 'alardi, esa, kunis i alim', po njihovom mišljenju, ne mogu se prevesti, i obavljene su debelim velom tajne.

Ali, mjesečeva poruka nije jedino što je u ovom misterioznom događaju obavijeno tajnom. Jednako je zagonetan i njen izvor. Ko ju je izgovorio?

Sa Zemlje, navodno, nije niko. Dakle, iz tajanstvenih svemirskih prostranstava?!.. Ali, ko i odakle?!...

Francuski istraživač i pisac Rober Šaru, koji je do sada objavio šest knjiga na temu misteriozne prošlosti ljudskog roda, što su bar u Francuskoj za vrlo kratko vrijeme postali pravi bestseleri, ima svoju teoriju i za ovaj događaj.

Po njemu, poruka je stigla iz Mjesečeve sfere u koju je, još prije nekoliko godina sovjetski naučnik i pisac naučno-fantastičnih romana Aleksandar Petrovač Kazancev, smjestio svog famoznog 'Crnog princa' nepoznati satelit što kruži oko Mjeseca i čeka Zemljane kako bi im darovao dragocjenu poruku dalekih svemirskih civilizacija. Da satelit 'Crni princ' zaista postoji dokazao je 1966. godine i francuski naučnik Žak Vale, a škotski astronom Dankan Lunari tvrdi da je lansiran sa planete Epsilon, koja je od zemlje udaljena dvanaest hiljada godina!

Na ovim činjenicama Rober Šaru i gradi svoju teoriju.

Nije li - pita se Rober Šaru - tajanstveno i enigmatično 'Lama ribi alardi dini endavur esa kunis alim', neka vrsta svemirske dobrodošlice, poziv na izučavanje novih zakona o saznanju, zakona energije i rada od pradavnih strogih učitelja, koji su vjerovatno već odavno iščezli u mračnim dubinama miliona i miliona svjetlosnih godina!?...

Nije li se, dakle, u trenutku kada je registrovao prisustvo Zemljinih astronauta na Mjesecu, 'Crni princ'

javio sa prijateljskom intergalaktičkom dobrodošlicom?!...

Na ovo pitanje najtačnije bi mogli odgovoriti svemirski stručnjaci vasionske baze u Hjustonu i moćnici NASA-e. Ali, oni uporno ćute!...

Zašto?!

Da li zaista nemaju šta da kažu?!...

Vanzemaljci Na Zemlji - Top Secret ?

Sudeći po izvještajima kojih je u posljednje vrijeme sve više, velike su mogućnosti da bi mišljenja koja govore u prilog tvrdnji o postojanju vanzemaljaca na našem planetu, mogla biti opravdana.

Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanjuNLO-a.

U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav.

Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe.

U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...

Kontra admiral Roscoe Hillenkoeter bio je direktor CIA-e u razdoblju od 1947.-1950. godine. Godine 1960, izjavio je za štampu da je za vrijeme njegovog službovanja bilo, od strane vlade, više uspjelih

zataškavanja pojave NLO-a. Svoju izjavu potvrdio je i u specijalnoj televizijskoj emisiji, nekoliko mjeseci poslije.

Bračni par iz države Utah snimio je 1948. godine vrlo uspjele fotografije dvije letjelice, očito vanzemaljskog podrijetla. Fotografije su odnijeli u redakciju lokalnog lista koji je objavio i popratni članak, uz napomenu da je negativ filma bio podvrgnut analizi u laboratoriju Sveučilišta Utah, te da je utvrđeno da je film originalan i da je mogućnost fotomontaže potpuno isključena. Članak je, uz popratne fotografije, ne samo u državi Utah već i mnogo šire, naišao na velik odjek javnosti, a samim time zainteresirala se i CIA, pogotovu jer se radilo o letjelicama nepoznatog podrijetla. Ukratko, nakon što su dotični bračni par posjetili "ljudi od vladinog povjerenja", (što je priznao i sam Hillenkoeter), supružnici izjavljuju (za isti list, čijeg su vlasnika također posjetili "neki ljudi") da je posrijedi bila fotomontaža, i kako su sve smislili iz puke zabave. Nalaze sveučilišnog laboratorija nije više nitko nigdje spominjao, i sve je ubrzo palo u zaborav. Fotografiju originalnog primjerka filma koji je bračnom paru bio oduzet "radi ispitivanja", a koji je CIA snimila za svoju arhivu, Hillenkoeter je pokazao u televizijskoj emisiji, potvrđujući nalaz sveučilišnog laboratorija.Godinu dana nakon toga, bilo je nekoliko izjava za javnost viših vojnih dužnosnika,u kojima se navode točna mjesta padova tri NLO-a, koji su odmah potom bili ispitivani u podzemnoj vojnoj bazi u državi Wisconsin. O posadi tih letjelica niti spomena...

Dr. Vannevar Bush bio je Predsjednik američkog Vijeća za istraživanje i razvoj u razdoblju od 1945.-1949. godine. Osim toga, bio je savjetnik američkog predsjednika i ključni čovjek u razvoju atomske bombe. 1950. godine, u memorandumu kanadske vlade koji je potpisao Wilbert Smith, jasno se navodi : "LETEĆI TANJIRI POSTOJE. O njima ne znamo gotovo ništa, ali znamo da velike napore u razotkrivanju te tajne ulaže mala grupa ljudi, koju predvodi Dr. Vannevar Bush."

James Forrestal bio je američki ministar Odbrane. Godine 1949. doživio je nervni slom, te počinio samoubistvo. Mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih se, ta inače izuzetno stabilna osoba, odlučila na taj čin, međutim njegovi najbliži suradnici nisu bili previše iznenađeni. "Previše je toga" i "Postaje neizdrživo", riječi su koje je Forrestal često ponavljao u danima koji su prethodili njegovom nervnom slomu. Prema riječima njegovog bliskog prijatelja, generala Waltera Bedell Smitha, (koji je Forrestala zamijenio na dužnosti ministra Odbrane), Forrestal je bio vrlo potresen zbog, kako je on sam rekao, "opasne tajne koju će ljudi ubrzo otkriti."

Bivši zapovjednik Zračne baze Wright- Patterson u državi Ohio, brigadirni general Arthur Exon, obznanio je 1991. godine postojanje tajne grupe "Bezbožnih trinaest", čiji je zadatak kontrola pristupa strogo povjerljivim izvještajima o NLO-ima i njihovim posadama. Možda je Exon mislio na tajnu grupu Majestic-12 plus američki predsjednik ? Sa grupom Majestic-12 surađivali su, po Exonovim riječima, i Forrestal i Smith.

Dr. Eric Walker bivši je upravitelj američkog Instituta za analizu Odbrane. Za TV mrežu NBC izjavio je 1989. godine kako je za vrijeme svog službovanja često prisustvovao tajnim sastancima u zračnoj bazi Wright-Patterson. Glavne i jedine teme bile su analize pronađenih NLO-a kojih je, prema njegovim

riječima, "bilo više nego što bi se možda moglo misliti." Dr. Eric Walker također je izjavio da "zna za njih (grupu Majestic-12) već 40 godina."

General Hoyt Vanderberg je tokom Drugog Svjetskog rata bio zapovjednik američke Vojne obavještajne službe, i direktor CIA-e u razdoblju od 1946.-1947. godine. U izjavi za štampu, i budući da je (1. listopada 1947) osobno prisustvovao činu, potvrdio je autentičnost potpisa američkog predsjednika Harry Trumana na tajnom memorandumu grupe Majestic-12. Grupa je osnovana kada su NLO-i, prema riječima gen. Vanderberga, "postali pitanje nacionalne sigurnosti."

Dr. Detlev Bronk po zanimanju je biofizičar. Bio je Predsjednik Američke Akademije Nauka, i upravnik Američkog Medicinskog Vijeća pri Odboru za Atomsku snergiju. Prema izjavi koju je dao radio postaji u Los Angelesu, a koja je emitirana u živo, tadašnji predsjednik Eisenhower je u doba slučaja Roswell bio na najvišoj vojnoj dužnosti i morao je znati za pad letjelice. Kada je izabran za predsjednika SAD-a, odlučno je nijekao bilo kakvo postojanje vanzemaljske letjelice, što je tada bila, baš kao što je i danas, uobičajena praksa Bijele Kuće. Potpuno je jasno da američka vlada nije mogla dozvoliti da informacije o padu NLO-a, a pogotovo fotografije vanzemaljskih astronauta, prodru u javnost. Osim panike koju bi ta vijest izazvala, a što bi se još i moglo kontrolirati, postojala je daleko veća opasnost za vladu. Kada bi običan američki građanin suprotstavio svoj "američki način života" postojanju vanzemaljske civilizacije, kontrola ljudima bila bi vrlo otežana, a u glavi svakog pojedinca nastala bi pitanja kojih se svaka vlada boji. Međutim, to nije problem samo američke vlade. Sivi patuljak visine jednog metra, doletio tko zna otkud, postao bi veći faktor od svih predsjednika zajedno. Koja vlada takvo što može dopustiti ? I to je jedan od razloga zbog kojeg mnoge države svijeta (pogotovo Rusi i Amerikanci) godinama tajno surađuju (i) po pitanju vanzemaljskih letjelica, iako su im deklarirani politički sistemi različiti.

Kontra admiral Sidney Souers vršio je visoku dužnost u Američkoj Centralnoj Obavještajnoj službi 1946. godine, kada je imenovan za Izvršnog sekretara Vijeća Nacionalne Odbrane, 1947. godine. Tijekom karijere bio je duboko upleten u istraživanja koja se tiču ostataka palih vanzemaljskih letjelica, što je osobno izjavio 1969. godine za američku nacionalnu TV mrežu NBC. U istoj televizijskoj emisiji pokazao je komad metala veličine 15x10 cm, čiji je sastav nepoznat, i za kojeg je tvrdio da pripada letjelici vanzemaljskog podrijetla, paloj u pustinji Nevade 1956. godine. Dvije sedmice nakon emitiranja emisije, prilikom provale u njegovu kuću, predmet je nestao, a sa njim i gosp. Sidney. Osim tog predmeta (i sâmog Sidneya) ništa nije ukradeno. Njegova supruga Eleine, koja je bila u bolnici kada je provaljeno u kuću, tvrdi kako je nestanak njena supruga povezan sa "ljudima koji su nekoliko puta telefonom nazivali Sidneya", nakon čega je "on bio vrlo nervozan i rastresen". Tijelo Sidneya Souersa nikada nije pronađeno.

Don Berliner je fizičar, i dugi niz godina istražuje fenomen NLO-a. Nije mu poznato tko je na njegovu adresu poslao dokument koji pripada grupi Majestic 12, a koji datira iz 1996. godine. Dokument nosi naslov : "Vanzemaljski Entiteti i njihova tehnologija." Zajedno sa dokumentom, primio je i mikro-film koji sadrži 23 stranice tajnog izvješća iste grupe. Na stranicama snimljenim na mikro-film, iznose se zapažanja u svezi kontakata sa vanzemaljcima koji su se dogodili unatrag dvije godine. Ime "Area 51" spominje se 14 puta, što upućuje na konkretne aktivnosti te baze. Berliner je mikro-film, prema priloženim uputama,

pohranio na tajno mjesto, a podatke će javnost saznati u siječnju 1998. godine. Ta odluka rezultat je telefonske obavijesti primljene neposredno nakon primitka paketa sa spomenutim sadržajem.

Dr. Donald Menzel profesor je astrofizike, a bio je i savjetnik nekoliko američkih predsjednika, uključujući i Reagana. Sudjelovao je u razvoju Američkog Svemirskog programa, a u američkoj Administraciji važi kao čovjek koji je imao pristup dokumentima klasificiranim kao Top Secret Ultra , odnosno dokumentima od najveće tajnosti. Siječnja 1995.-te izlazi u javnost sa informacijama vezanim za pad NLO-a koji se dogodio 1980. godine u državi Maine, nedaleko zračne vojne baze Linkoln. Zajedno sa general majorom Robertom Montaqueom, direktorom Centra za razvoj Specijalnih oružja, koji ima sjedište u gradu Albuquerque, država New Mexico, radio je na ispitivanju pale letjelice. Prilikom gostovanja u radio emisiji pod nazivom Close encounters (Bliski susreti), a koju redovito prate slušatelji 5 saveznih država, i koja je neobično popularna, opisao je pali NLO i odgovarao na sva pitanja osim onih vezanih za pronađeno oružje. Radio emisija izazvala je vrlo velik interes, pa je stoga i reprizirana. Nedugo zatim, kao gost iste emisije, pojavio se i general major Robert Montaque, tvrdeći da su izjave Dr. Menzela neistinite, te da je Menzel svojim istupom htio samo privući pažnju na sebe. U lipnju iste godine, Menzel gostuje na TV mreži ABC (u večernjem najgledanijem terminu), pokazuje fotografije spornog NLO-a, i odgovara na pitanja gledatelja iz gotovo svih saveznih država Amerike. Nakon toga, javno ga više nitko nije demantirao, ali je postao žrtvom prijetećih anonimnih poziva. Ubrzo zatim je umro.

Osobe kao što su Stanton T. Friedman (nuklearni fizičar), Bill Moore i Jaime Shandera (inženjeri koji više od dvadeset godina proučavaju slučajeve vezane za NLO), primaju zadnjih godina pakete nepoznatih pošiljaoca. Sadržaj paketa uglavnom čine mikro-filmovi na kojima su snimljene stranice povjerljivih dokumenata, te fotografije NLO-a. Primjer : Bill Moore je 1985. godine primio kuvertu poslatu sa Novog Zelanda, u kojoj ga netko njemu nepoznat upućuje u Američku Nacionalnu Arhivu, radi ispitivanja nekih dokumenata. U poruci je naveden broj pod kojim se dokumenti, koji više nisu bili klasificirani kao tajni, nalaze u arhivi. Moore i Shandera tako su došli do memoranduma vezanog za aktivnosti grupe Majestic-12, a koji postojanje te grupe i potvrđuje. Memorandum je potpisao Robert Cutler, najbliži suradnik predsjednika Eisenhowera, i specijalni savjetnik pri Vijeću za Nacionalnu sigurnost. Taj dokument, nekad od najveće tajnosti, adresiran je na Nathana Twiningsa, ondašnjeg generala Američkih Zračnih Snaga.

Tim Cooper istražuje nestanke ljudi povezane sa aktivnošću NLO-a, već više od 20 godina. Autor je knjige "Abductions – Who’s Next ?", koja vrlo ozbiljno upozorava na opasnosti koje prijete od bliskih susreta sa vanzemanjcima. U razdoblju između 1992. i 1996. godine primio je, također od njemu nepoznate osobe, nekoliko dokumenata koji pripadaju grupi Majestic 12 i koje je pokazao Stantonu Friedmanu. Prema njihovu mišljenju neki su dokumenti falsifikati, ali dva su originalna. U prvom dokumentu nalaze se upute generalu Nathanu Twiningsu, a u svezi njegovih aktivnosti vezanih za put u New Mexico 1947. godine, gdje je pao NLO.Drugi dokument je dopis predsjedniku Trumanu, a potpisao se Državni Sekretar George C. Marshall. Dokument ima oznaku MAJIC EO 092447 MJ-12 . Budući da su mnogi dokumenti grupe MJ-12 snimljeni na mikro-filmove, originalni papir i tinta ne mogu se ispitati. Međutim, postoje detalji koji se mogu provjeriti, a to su npr : analiza potpisa, datumi sastanaka, imena članova itd. Državni Sekretari, utjecajni znanstvenici i ljudi iz smog vojnog vrha, godinama su bili pripadnici vladine tajne grupe Majestic-12. Tako

je i danas, s razlikom što se njihove aktivnosti sve teže prikrivaju od javnosti. Sasvim je sigurno kako će idućih godina informacija vezanih za tajne aktivnosti američke vlade biti sve više i više, zahvaljujući odlukama nekad visokih vojnih dužnosnika, a također i istraživaćima NLO fenomena koje njihov duh vodi izvan granica koje postavlja službena politika.

Avtor Administrator ob 10:35 0 komentarji

Sta je to tajna sfinge ?

Velika sfinga strazari u egipatskoj pustinji, oko deset kilometara daleko od Kaira, i cuva tri velike piramide u Gizi. Ovo je cudoviste nacinjeno od kamena, s glavom covjeka i tijelom lava koji leti s naprijed pruzenim sapama.

Tijelo je samo grubo izvajano, dok je glava detaljno obradena. Oci su tajanstvene, i imaju pogled koji jos niko nije umijeo da objasni. Gledaju preko pustinje s nekom tajanstvenom nadmocnoscu.

Figura je visoka preko 20 metara, a duga 63 metra. Vjeruje se da je sfinga stara najmanje 5000 godina! Zasto je sagradena ? Jedino tumacenje nalazimo u maloj kapeli, koja se nalazi izmedu sapa cudovista. U njoj su zapisi koje su to ostavila dva drevna egipatska kralja. Oni objasnjavaju da sfinga predstavlja jedan od oblika boga sunca Harmakisa, i da je njen zadatak da groblje oko piramida odbrani od svakog zla.

Osim velike sfinge iz Gize, u Egiptu ima jos sfinga. Njihove glave predstavljaju likove kraljeva. U svetim egipatskim spisima rec »sfinga znaci »gospodar«. U primitivnim religijama vjerovalo se da kralj posjeduje snagu i lukavstvo razlicitih zivotinja. Tu moc je sticao stavljajuci na glavu njihove koze. Zato su Egipcani predstavljali svoje kraljeve i bogove kao poluzivotinje-poluljude.

Sfinga je iz Egipta presla i u druge civilizacije, u Asiriju i Grcku. U tim zemljama sfinge su bile predstavljene s krilima. U Asiriji su to obicno bili muskarci, a u Grckoj su imale glavu zene.

Grci su imali jednu legendu o Sfingi. Sfinga je zivjela na jednoj stijeni i ubijala je svakog putnika koji bi prosao a nije umjeo da rijesi zagonetku koju bi mu ona postavila: ;;Sta ide ujutru na cetiri noge, u podne na dvije, a uvece na tri?« Edip joj je odgovorio da je to covjek, jer kao dijete puzi na sve cetiri, kao odrastao ide na dvije noge, a kao starac hoda pomazuci se stapom. To je bio pravi odgovor, pa se Sfinga u bijesu bacila sa stjene i umrla.

Tajni prolazi

U svojoj poznatoj studiji o misterijama , posebno onim Egipćana , Kaldejaca i Asiraca ,Iamblichus , Sirijski predstavnik Aleksandrijske škole mističnih i filozofskih učenja zabilježio je informacije o prolazu do velike piramide koji vodi kroz tijelo Sfinge :

"Tragove tog ulaza koji je danas zatrpan pjeskom i otpacima , još uvijek se može primjetiti među prednjim nogama klečećeg kolosa . Nekada je bio zatvoren brončanim vratima , čiju su tajnu bravu znali koristiti samo magi . Čuvalo ju je poštovanje i neka vrsta vjerskog straha održavala je njenu neoskrvljenost bolje nego što bi to mogli naoružani čuvari . U utrobi Sfinge izdubljene su galerije što vode do podzemnog dijela Velike piramide . Te su galerije bile tako vješto isprepletene na svom putu do piramide da se svatko tko bi prolazom krenuo bez vodiča postupno i neizbježno vraćao na početnu točku . "

Koliko ima istine u svemu tome za sada se točno nezna , ali posljednjih godina su neke stvari oko Egipatskih piramida počele izlaziti sve više na svjetlo dana .

Po nekim tvrdnjama Sfinga je stara više od 50000 godina a ako je to točno koliko su onda tek stari ti podzemni gradovi i još neke fascinantne stvari koje su tamo pronađene .

Avtor Administrator ob 10:34 0 komentarji

Tunguska enigma

Dan kada su se otvorila nebesa...

Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula...

Samo je jedna cinjenica do kraja neupitna: 30. se lipnja 1908. godine u središnjem Sibiru dogodilo nešto nevideno - silovita eksplozija jacine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila šumski masiv na preko 2150 cetvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedecih godina i desetljeca, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustošno podrucje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povecala.

Zbog toga nije ni cudo što taj dogadaj i danas zbunjuje znanstvenike i pobuduje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao “najvecom znanstvenom misterijom 20. stoljeca”, Isaac Asimov “fantasticnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca”, a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - “scenarijem sudnjeg dana”!

Brojne pretpostavke

Šta se uistinu dogodilo 1908. godine u Sibiru?!Ugledni ruski znanstvenik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u cijem je istraživanju sudjelovalo preko 1500 znanstvenika razlicitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrica saopcio Sovjetskoj akademiji znanosti ustvrdivši da se u Sibiru srušio izvanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze!

Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih dogadaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je znanost poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeca, dogadaj u Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji znanstvenici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proucavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramaticna svjedocanstva onih koji su preživjeli “susret trece vrste” s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i racunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao

posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, nego cak 72 razlicite znanstvene teorije!

Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su vjerojatno moguce objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potroslo svijet.

Tvrdnja ruskog znanstvenika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija meduplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog dogadaja, Vasiljev bio jedan od najogorcenijih protivnika teorije da je iznad Tunguziji eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmicke civilizacije!

Što je to utjecalo da ugledni znanstvenik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još jucer doimala više nego fanatsticnom?!

- Raspolažem s dokazima - izjavio mi je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski “Svijet” - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu uspjeli...

Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije...Vratimo se u prošlost.

Kao smak svijeta...

Bilo je praskozorje, 30 lipnja 1908. godine kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitacniju jaru.Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale izmedu sprženih pješcanih dina, zaustavljale su se i u cudu gledale misteriozno letece tijelo što je, poput golemog leteceg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteci silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenadeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panicno se hvatajuci za uši, jer im je zaglušujuca buka, cinilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh.

Tacno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke mocnog Jeniseja, inace rijetko naseljen i nepristupacan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema stada sobova, pocela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se cula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uredaja cak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevideni kaos.Eksplozija!Vatra!

Lom!Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla!Sibir nestaje u zlokobnoj pomrcini!Je li to bio smak svijeta?! Kraj planete Zemlje?!...

Nevjerovatna pustoš

Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pecurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujucom eksplozijom, koja odjekuje deset tisuca kilometara unaokolo. Golemi val vrucine, što se silnom brzinom širi preko mocvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat ce se i zamracivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja.

Nepregledne tisucugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)srecu da prežive - unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajuci za odgovorom - što se dogodilo. Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisuca kilometara unaokolo. Cini se da za njih nema spasa.

I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni cudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podrucje je zasuto zloslutnom “crnom kišom”. Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan!

Zemlja se zatresla Svjedocanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva:

“Bilo je vrijeme dorucka i zadesio sam se na trijemu kuce blizu trgovacke postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijecem obruce na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad šume, citav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvacen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem...

Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbacen i tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrcala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zacula se zaglušujuca buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se pocela tresti, a ja sam - ležeci na tlu - prekrio glavu rukama, plašeci se da me ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe poceo da huci vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajuci sagorjeli trag na tlu...”

Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju:“Tek što sam sjeo doruckovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci - slicni detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drvece i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. Šcepah cvrsto rukam drške

pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan poce da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda.

Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upanicene životinje pocele sumanuto galopirati vukuci za sobom opremu za oranje...”

I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma:“Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zacula buka slicna snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoce da se valja golemi uništavajuci val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu!...”

U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisucama kilometara unaokolo. Vrela zracna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajuci ugljenisanu pustoš. Drvece je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao cestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo, rujuci zemlju poput džinovske krtice....

Prizor kozmickog pustošenja

U Strelki, maloj trgovackoj postaji u sibirskom bespucu, ugledni sovjetski etnograf I. M. Suslov, razgovarao je s grupom od 60 Tunguza koji su se slagali u tome da je katastrofa 1908. ne samo uništila tajgu, ubijajuci životinje i spaljujuci njihove logore, nego je sa sobom nenadano “donijela i bolesti sobovima, narocito šugu, koja se nikada prije eksplozije nije pojavljivala”.

Pravac leta neidentificiranog nebeskog tijela i najvjerovatniju lokaciju eksplozije, procijenio je sredinom dvadesetih godina sovjetski znanstvenik A. V. Voznesenski, bivsi sef Meteoroloskog opservatorija u Irkutsku. Ovaj je znanstvenik prikupio podatke i zakljucio da su eksploziju vidjeli i culi ljudi iz oblasti cetiri puta vece od Britanije i shvatio da eksploziju nije izazvao samo jedan meteorit, nego vise njih, koji su “letjeli u istom pravcu, postepeno se lomeci”. Zakljucio je da ce buduci istrazivaci koji stignu na mjesto

dogadaja naici na krater slican onome u Arizoni (SAD).

Rezultati istraživanja

Razmisljanja A. V. Voznesenskog pomogla su Kuliku da uvjeri sovjetsku Akademiju znanosti da odobri novu ekspediciju. Tako je u veljaci 1927. godine, zajedno sa svojim asistentom, krenuo transsibirskom zeljeznicom sve do Kanska, a zatim dalje na istok, sve do daleke stanice Tajset. Odatle je put nastavio u saonicama i stigao do sela Dvorec, na zamrznutoj rijeci Angari. Za sljedecih 14 dana stigao je do usamljenog naselja Vanavare, odakle je trebalo prodrijeti u sibirsko bespuce koje je prijetilo neizvjesnoscu i strahom.

Ali, prije nego sto je krenuo u pustosnu tajgu, koja je skrivala mnoge zamke Leonid A. Kulik je posjetio nekoliko starijih i ucenijih ljudi u Vanavareu, koji su mu ispricali da su kobnoga dana opazili na nebu “cilindricno tijelo&r ...

Hiroshima prije Hiroshime!

Ratni vihor koji je zahvatio svijet, potisnuo je u drugi plan mnoga znanstvena istraživanja, pa i samo odgonetanje tunguske misterije. Ipak, sovjetska znanost nije zaboravila na predani Kulikov rad. Naprotiv, potražila je čovjeka koji ce pokušati da okonca znanstvenu zadacu Leonida Kulika.

I da je kojim slucajem elektronski mozak birao licnost koja je po svojim afinitetima, znanjem i imaginacijom mogla naslijediti dosje “Tunguska eksplozija” i da ga s jednakim zarom pokusa rijesiti, ne bi izabrao pogodniju licnost od Aleksandra Kazanceva. Roden u Sibiru, studirao je u Tomsku i Omsku, gradovima u kojima prica o cudnovatim dogadajima u Tunguziji imaju bogatu tradiciju. Kada je 1930. godine diplomirao na Tehnoloskom fakultetu, zaposlio se u jednom znanstveno-istrazivackom institut u Moskvi, ali nije bio zadovoljan svojom karijerom.

Kazancev je zarko zelio postati pisac i uskoro je na jedan natjecaj poslao svoj scenarij za SF film. Njegov rukopis je dobio prvu nagradu, ali film, ipak, po njemu nikada nije bio snimljen. Kazancev je zbog toga scenarij preradio u roman, koji je u Sovjetskom Savezu postao bestseler. Tako je mladi Aleksandar ostvario svoj san i postao pisac.

Kao i mnogi Sibirci, i Kazancev je bio fasciniran tajanstvenim i beskrajnim pejzazima arkticke Rusije. Zbunjivala ga je neobicna priroda tundre i mislio je - "tlo planete Mars mora da izgleda upravo poput ove ledene, vjetrovite pustare, u kojoj se pored svega zbio i jedan krajnje misteriozan dogadaj - tunguska eksplozija"!

Let “crne rupe”

U jednom izvještaju iz 1966. godine, ruski istraživaci V. K. Zhuavlev, D. V. Demin i L. N. Demina konacno zakljucuju da magnetski barografski efekti, kao i zona razaranja u sibirskoj eksploziji, odgovaraju nuklearnim testovima koje su 1958. godine izvodili Amerikanci na visokim planinskim vrhovima.

To znaci da se tunguska katastrofa odigrala, recimo 1958, precizni instrumenti Opservatorija u Irkusku “javili” bi da se dogodila nuklearna eksplozija na velikoj - visini!

Ruski znanstvenici, pogotovo oni koji su u tunguskoj katastrofi “vidjeli” nuklearnu eksploziju, dosli su od zakljucka da je eksplozija bombe u Hiroshimi spalila sve zivo u krugu od jednog kilometra, dok je prostor u Sibiru obuhvacen paklenim ognjem bio od petnaest do 25 kilometara unaokolo. Razorena oblast u Hiroshimi zahvaca blizu trideset cetvornih kilometara, a u Tunguziji gotovo 1500! U Hiroshimi se zestoka jara osjecala na daljini od 5-6 km, a u Tunguziji i na preko 70 kilometara! Svi ovi podaci isli su u prilog pretpostavci koju je iznio americki nobelovac Willard Libby: eksplozija u Tunguziji bila je 1500 puta jaca od eksplozije atomske bombe u Hiroshimi!

Naravno, da se tunguska misterija odigrala nakon 1946. godine, nijedan znanstvenik ne bi posumnjao u to da se nad Sibirom odigrala atomska eksplozija. Medutim, tunguska katastrofa dogodila se prije nego sto se nuklearna fizika gotovo i rodila, i to je ono sto je zbunjivalo cijeli znastveni svijet naseg planeta.

Zbog svega toga, za tungusku zagonetku morao se potraziti neki drugi odgovor. Zato su znanstvenici ponovo prionili na posao. Maste im, kako cemo vidjeti, uopce nije nedostajalo...

- U Sibir je 1908. udarila mala “crna rupa”! - izjavili su A. A.

Krugovi u zitu

U žitna polja južne Engleske vec godinama, neka cudesna sila utiskuje, savršeno pravilne krugove, keltske križeve i neke druge nevjerovatne oblike!

Nesto se cudno desava na imanjima juzne Engleske. U oblasti koja je inace postojbina mnogih zagonetki, pa i misterioznih megalita Stonhen dza, vec skoro 30 godina, pojavljuju se cudnovata kruzna ulegnuca, tridesetak pa i vise metara u precniku, na zitnim poljima, ostavljajuci ljude u nedoumici kako su stvorena.

Geometrijski precizni krugovi poleglog zita, cija nijedna stabljika nije slomljena, kako je ustanovljeno, nije djelo nevremena, zivotinja ili, eventualno, helikoptera, jer su nacinjeni u prelijepim pravilnim formacijama po odredenom obrascu. Mnoge straze dobrovoljaca mogle su nakon mirne noci samo da konstatuju stvaranje novih krugova po poljima.

Uzaludne istrage

Prvo registrovano videnje ove zagonetne pojave zbilo se 1976. godine, kada je jedan farmer u Hempsiru primijetio veliku kruznu saru na polju blizu Auto-puta 34. Od 1980. godine, kada su otpocela ozbiljnija istrazivanja ove misterije, prijavljeno je preko hiljadu krugova u Britaniji. Mada su slicni fenomeni registrovani i u Rusiji, Japanu, Australiji i Novom Zelandu, najveci broj krugova primijecen je bas u juznoj Engleskoj.

zitarice polegle u svojevrsnom vrtlogu, nastavljaju i dalje da zriju sve do zetve. Prema strucnjacima, potrebna je ogromna sila da se poravna tolika povrsina koja cini pravilan obrazac ravnomjerno polegnutog zita. Ove se nevjerovatne "mandale" protezu od pojedinac ...

Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.

Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati.

Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije.

Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.

Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.

Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.

U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.

Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).

U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.

Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."

Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.

Pitanja i odgovori o krugovima u žitu (Iz knjige Maitreya's Mission 2)

P.: Postoji li kakva veza između Maitreje i krugova u žitu?

O.: Žitni krugovi nastaju djelovanjem fenomena koji nazivamo NLO-i. Postoji veza između Maitreje i NLO-a. Ti NLO-i uglavnom dolaze s Marsa i Venere. Naša Hijerarhija je u vezi s Hijerarhijama Marsa i Venere.

Sve Hijerarhije u našem Sunčevom sustavu međusobno su povezane. Svi planeti u našem Sunčevom sustavu su , bez iznimke, naseljeni, međutim da odete na Mars ili Veneru, naravno, tamo ne biste vidjeli nikoga, jer tijela svih njihovih stanovnika sazdana su od materije viših eteričkih ravnina. Kada biste imali

razvijen viši eterični vid, vidjeli biste ih kao sasvim normalne, možda malo drukčije, ali ne tako jako drukčije ljude od nas. To nisu mali zeleni čovječuljci s ticalima na glavi!

P.: Hoće li veza između Maitreje i djelovanja naše svemirske braće (npr. krugova u žitu) u bliskoj budućnosti postati očiglednija?

O.: Ne nužno. Međutim, za vrijeme mog posjeta Australiji dogodilo se nešto što bi moglo ukazivati na takvu mogućnost. Kad sam boravio u Melbournu izviješteno je da je nad gradom viđeno više NLO-a.

Posebno spektakularna bile su dviej letjelice koje su u cik-cak putanji vijugale nebom. To su prikazali i na televiziji, pojava je izazvala i uobičajeni (kratkotrajni) interes medija. Događaj sam na videu gledao u

Adelaidi, koja je bila moja sljedeća postaja. Moj me je Majstor obavijestio da su se NLO-i po Maitrejinoj želji pojavili istovremeno s mojim posjetom. U vrijeme doručka na televiziji sam rekao da će se ti

događaji na nebu nad gradom tokom dana nastaviti. Sljedećeg me dana na ulici zaustavio čovjek koji me, budući da je gledao emisiju na televiziji, prepoznao, i koji je "gledao u nebo" kao što sam savjetovao.

Kasnije istoga dana vidio je NLO-e. Kako je pri tome bio sam, mediji, iako su isprva pokazali interes, nisu nastavili s istraživanjem.

P.: Zašto se velika većina krugova u žitu pronalazi u Engleskoj?

O.: To je posredan, suptilan način skretanja pozornosti na činjenicu da se Maitreja nalazi u Engleskoj.

P.: Na britanskim se poljima, između ostalih, već nekoliko godina pojavljuju tajanstveni krugovi. Mediji tim krugovima u posljednje vrijeme posvećuju više pažnje. Jesu li ih napravili leteći tanjuri, kao što mnogi

pretpostavljaju, je li ih stvorio Maitrejin svjetlosni brod, ili postoji drugačije objašnjenje? Nedavno se u blizini jednog od tih krugova srušio zrakoplov. Stvaraju li ti krugovi magnetsko polje koje ometa

instrumente u zrakoplovima?

O.: Ti su krugovi, istraživačima NLO-a poznati već nekoliko desetljeća, doista rezultat djelovanja naše svemirske braće i NLO-a. Stvorili su ih namjerno, kao znak svoje prisutnosti. Neobična struktura i

precizna izrada krugova svjedoče o njihovoj visoko razvijenoj znanosti (nijedna stabljika, iako savijena u spiralu i druge oblike, nikada nije oštećena). Oko krugova se doista stvara magnetsko polje, međutim to nema nikakve veze s padom zrakoplova. U stvari, u blizini jednog od krugova pronađeno je tijelo pilota

mlažnjaka, a sam zrakoplov kasnije se srušio u Irsko more.

P.: Kako objašnjavate pojavu krugova u žitu?

O.: Prema mojim informacijama, krugovi u žitu rezultat su djelovanja tkz. NLO-a koji dolaze uglavnom s Marsa i Venere, a ne iz drugih sunčevih sustava. Sve planete u našem sunčevom sistemu su naseljene, međutim kad biste otišli na Mars ili Veneru ne biste vidjeli nikoga — svi stanovnici tih planeta žive na

višim eteričnim nivoima. Pojava NLO-a je u velikoj mjeri povezana s Kristovim dolaskom, kao i pojavom Hijerarhije u javnosti. Ljudski rod je Njihov veliki dužnik. Njihov nadzor nad našim planetom je potpun i,

u energetskom smislu, izvanredno dobrotvoran. Svemirski posjetioci stvaranjem krugova u žitu u izvjesnoj mjeri obnavljaju "mrežu" Zemljinog magnetskog polja na fizičkoj razini. Svaki od tih krugova predstavlja čakru, vrtlog magnetske energije. Krugovi se šire diljem svijeta, počevši od Engleske. Kao i obično, skeptici su ih najprije ignorirali. Nemam ništa protiv da ih se proglasi nerješivom zagonetkom,

međutim, izjaviti da ih je "stvorila igra vjetra" je, naravno, glupo i predstavlja uvredu za ljudsku inteligenciju. Nitko prosječno inteligentan ne bi vjerovao da je to moguće — pogledajte krugove i

uvjerite se sami. Da bi opovrgla takve tvrdnje, naša su svemirska braća unutar tih krugova smjestila pravokutnike — ne postoji vjetar koji bi mogao stvoriti pravokutne, trokute ili druge složene oblike. To

su "ideogrami". Da poznajemo "ideografiju" drevne Atlantide, neke od njih bismo prepoznali. Nisu stvoreni s namjerom da prepoznamo što znače, nego zato da spoznamo da imaju nekog smisla. Oni su

nagovještaj naše drevne povezanosti s našom svemirskom braćom.

P.: Koja je namjena krugova u žitu koji se pojavljuju u Engleskoj (ali i drugdje)? Ako ih stvaraju svemirski posjetioci u NLO-ima, bi li njihove djelatnosti mogao fotografirati tim promatrača koja trenutno djeluje u

Velikoj Britaniji?

O.: Izuzev nekoliko osamljenih slučajeva pokušaja izrade krivotvorina tajanstvenih krugova u žitu, te krugove stvaraju NLO-i kojima upravljaju svemirska braća. Ti krugovi imaju više razina namjene. Kao prvo, njihov je zadatak da nas stalno upozoravaju na prisutnost svemirske braće na našem nebu. Još

važnija od toga je činjenica da je svaki krug magnetiziran i zauzima posebno mjesto u magnetskim silnicama Zemljinog magnetskog polja. Svaki krug predstavlja vrtlog koji upija energiju i isijava je u

okolinu. Čitavi sustav krugova (a oni nisu raspoređeni nasumično) oblikuje "mrežu", povezani energetski sustav koji ima izrazito dobrotvoran učinak. Budući da je ta mreža znanstveno zasnovana, postoji mala

vjerojatnost da bi neka skupina promatrača, ma kako dobronamjerna bila, uspjela točno odrediti mjesto nastanka sljedećeg kruga. Svemirska braća neće im krug jednostavno "poslužiti na pladnju" budući da

svoju energiju nikada ne rasipaju.

P.: U britanskom časopisu Today od 9. rujna 1991. godine objavljen je članak pod naslovom: "Ljudi koji su nasamarili svijet", u kojem dvojica britanskih umjetnika priznaju da su "već trinaest posljednjih godina

izvode veliku prijevaru s krugovima u žitu". Tvrde, također, da su krugove u žitu po čitavoj južnoj Engleskoj pravili kao šalu, a svoje su sposobnosti demonstrirali i na poljima u blizini Sevenoaksa u Kentu.

Ima li u toj priči istine?

O.: Svakako je napravljeno mnogo lažnih žitnih krugova, no oni su obično vrlo nezgrapni. Ta su dvojica, čini se, pronašla metodu (mislim da je to bilo nedavno) kojom mogu stvoriti krug koji ne izgleda kao da ga je napravio čovjek. Međutim, ne postoji apsolutno nikakva mogućnost da bi oni mogli biti odgovorni za nastanak mnoštva velikih i kompliciranih oblika koji su se istovremeno pojavili u različitim krajevima države. Njihove tvrdnje također ne mogu objasniti brojne krugove u Njemačkoj, Japanu, u SAD, Belgiji,

Kanadi i drugdje. Ti ljudi govore da su iznijeli istinu na vidjelo zbog velikih količina novca koju su neki ljudi zarađivali na "njihovim krugovima". Pri tome vjerojatno misle na različite knjige s tom tematikom koje su

se nedavno pojavile. Čovjek se mora upitati koliko je Rupert Murdoch, vlasnik časopisa Today, tim ljudima platio za tu priču. Zanimljivo je da si ne pripisuju sposobnost multilokacije (op. prev. —

prisutnosti na više mjesta istovremeno), koja bi bila potrebna za simultanu izradu međusobno vrlo udaljenih krugova. Činjenica je da su većinu krugova, s izuzetkom nekoliko neslanih šala, u okviru

dugoročnog energetskog služenja našem svijetu stvorila naša svemirska braća, što će vrijeme sasvim sigurno potvrditi.

P.: Stvaraju li svemirska braća krugove u žitu tijekom čitave godine, možda na goloj zemlji, ili u travi, gdje nam nisu vidljivi? Ili ih stvaraju samo u ljetnim mjesecima, kada su polja puna usjeva?

O.: Kroz čitavu godinu — i tako to rade već dugi niz godina.

P.: Nadomješta li ta magnetska mreža drevnu mrežu silnica? (2) Primijetili smo energije u blizini Stonehanga, a vi ste izjavili da je Stonehange danas mrtav. Potječu li te energije iz piktograma na polju

koje leži južno od spomenika?

O.: Ne, silnice magnetskog polja polako mijenjaju položaj. (2) Da.

P.: Da li krugove u žitu koje su NLO-i stvorili oni u stvari i koriste, ili će krugovi mirovati dok se ne dovrši čitava energetska mreža?

O.: Svemirska braća krugove ne "koriste". Krugovi u žitu stvoreni su da nas trenutno potaknu i za buduću upotrebu.

P.: Je li moguće telepatski se povezati sa svemirskom braćom pri meditaciji na dijagram iz kruga u žitu?

O.: Ne.

P.: Zašto se ti krugovi pojavljuju u pšenici?

O.: Zato jer je pšenica sezonska žitarica i omogućuje takvu vrstu djelatnosti bez da bude neizbrisiva.

P.: Je li pšenica požnjevena u takvom krugu nabijena energijom i ostaje li ta energija kasnije u hrani?

O.: Da, ali to nije namjena krugova u žitu.

P.: Znatiželja zbog izvještaja o krugovima u žitu u engleskoj pokrajini Wiltshire navela me da s prijateljem otputujem tamo i uvjerim se na vlastite oči. Obojica smo patili od bolova u kralježnici. Sjedili smo u

skupini od osam krugova i pokušavali osjetiti energije. Ništa nismo osjetili. Nije bilo ničega. Nakon pola sata smo otišli. Iznenada sam primijetio da s bolovi u kralježnici nestali, a isto se desilo i kod mojeg

prijatelja. Je su li ti krugovi poznati i po iscjeliteljskim energijama?

O.: Ne, to nisu energije čija svrha nije iscjeljivanje, međutim svejedno imaju takav učinak.

P.: Koristi li ljudima upijanje tih energija krugova u žitu?

O.: Da, vrlo. Međutim, treba se paziti da se ne izloži prekomjernoj energetskoj stimulaciji.

P.: Je su li na različitim mjestima unutar krugova u žitu energije različite?

O.: Ne.

P.: Zašto je u različitim krugovima moguće osjetiti različite energije?

O.: Zato jer jesu različite. Na primjer, krugovi koje su izradili NLO-i s Venere imaju drugačiju energiju nego oni koje su napravili marsovski NLO-i. Ljudima koji su osjetljivi na te energije razlike su vrlo jasne.

P.: Kakva je razlika u kvaliteti između marsovskih i venerijanskih krugova?

O.: Vrlo mala. Iako je Venera nemjerljivo naprednija od Marsa, što se tiče krugova, razlika je minimalna.

P.: Postoji li kakva razlika u djelovanju energetskog vrtloga ili čakre koju je stvorio marsovski brod od onog koji je stvorio brod s Venere?

O.: Postoji mala razlika, dugoročno gledajući. U praktičnom smislu, za nas nema razlike.

P.: Prikazuje li neki od piktograma oblik tijela Marsovca ili Venerijanca, da bismo se upoznali s njima i tako umanjili naš strah? (2) Smijete li nam reći kako izgledaju?

O.: (1) Ne. (2) Veoma nam nalikuju. U biti, čovjek je univerzalno prisutan u svemiru.

P.: Postoje li na Marsu ljudi koji su manje razvijeni od nas?

O.: Najrazvijeniji od njih za nas su poput bogova, a planet kao cjelina je na istoj razini kao Zemlja.

P.: Putuju li svemirska braća u svojim vozilima u većim skupinama ili pojedinačno? (2) Kako raspoređuju posao pri izradi krugova u žitu?

O.: (1)Rade u velikim skupinama. (2) Znaju računati.

P.: Zašto izrađuju krugove i te geometrijske oblike?

O.: Da bi našim tupim "znanstvenicima" dokazali da krugove ne stvara vjetar.

P.: Slijedi li energija smjer u kojem je pšenica polegnuta?

O.: Pšenica je polegnuta u smjeru kojim je tekla energija

Krug u žitu u Sloveniji

U noći s 19. na 20. lipanj 2000. godine, u Pečarovcima kod Murske Sobote, na oranici obitelji Zelko iz Pečarovaca, pojavio se prvi tada poznati krug u žitu u Sloveniji o kojem su izvijestili slovenski mediji.

Uvečer 19. lipnja poznanica Zelkovih iz Šalamenaca opazila je svjetleću kuglu veličine Mjeseca kako se kreće prema mjestu gdje su slijedećeg jutra opazili krug.

Promjer vanjskog obruča bio je 32 metra (oko 1 metar debljine), dok je središnji krug iznosio 8 metara; žito je bilo polegnuto u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Prije dolaska posjetilaca sve su stabljike

bile neoštećene. Međa između pšenice i ječma prolazila je neposredno sredinom kruga.

Erin iz australske transmisijske skupine u Brisbaneu sugerirala je da krug ima oblik zodijačkog znaka sunca. Krug se, doista, pojavio 24 sata prije proljetnog solsticija.

Zanimljiva "slučajnost": prvi žitni krug u Sloveniji pojavio se nakon prvog intervjua o Maitreji u slovenskim medijima, te samo dan prije prve prve tiskovne konferencije na kojoj je slovenska skupina

Share Slovenija predstavila slovenski prijevod "Maitrejinih poruka". U oba slučaja govorili su o krugovima u žitu i svemirskoj braći.

Avtor Administrator ob 10:31 1 komentarji

Bermudski trougao

Nevidljivi horizonti

Famu o "parcetu" zapadnog Atlantika koje, sto na vodi, sto u vazduhu, guta ljude i njihova prevozna sredstva, godine 1950. lansirao je E. V. V. Dzouns, izvestac i danas ugledne americke agencije Asosijeted pres.

Legendarni Bermudski trougao nalazi se izmedu istoimenih, Bermudskih ostrva, samostalnog Portorika i Fort Loderdejla, isturenog punkta na americkom poluostrvu Florida. Brodovi, ljudi i avioni tu, navodno, pod misteriozim okolnostima nestaju, da ih vise niko ne vidi na licu Zemlje. Sredinom minulog stoleca ovaj jezoviti komadic zapadnog Atlantika nazvan je "Davoljim trouglom", jer kako su ga drugacije mogli doziveti sujeverni ljudi koji su, prateci zastrasujucu statistiku, uvideli da ta cudnovata vodeno-vazdusna teritorija prosto guta slucajne i namerne prolaznike?

Uskoro je, normalno, osvanula i druga verzija, nesto optimisticnija: nije necastivi taj koji vlada ovozemaljskom crnom rupom nadomak "novog sveta", vec nevolje izazivaju vanzemaljci, koji odatle ljudska bica izvode u caroliju neslucenih dimenzija postojanja!

Izvestaj od 16. septembra

Mit o Trouglu zacela je americka novinska agencija Asosijeted pres izvestajem od 16. septembra 1950. godine. Izvestac E. V. V. Dzouns pisao je o "nedokucivim nestancima" plovila i letelica izmedju obale Floride i Bermudskih ostrva. Dve godine posle ovog intrigantnog napisa, koji vise paznje privlaci iz danasnje, nego iz onovremene perspektive, u magazinu "Fejt" publikovan je clanak Dzordza Senda, koji je javnosti skrenuo paznju na "citavu seriju cudnih isceznuca brodova i ladja, a da ni jedan jedini trag nije ostao, tokom poslednjih nekoliko godina". Sve se to, zabelezio je Send, dogadjalo u "morskom trouglu grubo ogradenom obalama Floride, Bermuda i Portorika".

Nije mnogo vremena proslo, a mnogi su eksperti i zanesenjaci poceli da se oglasavaju ovim povodom. Tako je M. K. Dzesap prvi skrenuo paznju na mogucnost da je na snazi evidentan upliv vanzemaljske inteligencije, sto je pokusao da potkrepi nizom analiza i "dokaza" u knjizi "Slucaj za ufologe". Pisali su, sa

slicnim pristupima, o bermudskoj misteriji i Donal I. Kihou i Frenk Edvards, da bi naziv pod kojim se ovaj fenomen i danas svugde u svetu prepoznaje - BERMUDSKI TROUGAO - lansirao Vinsent H. Gadis, koji je 1964. godine objavio clanak pod naslovom "Smrt vreba u Bermudskom trouglu". Famozni tekst se potom nasao i u Gadisovoj knjizi "Nevidljivi horizonti".

I tako je lavina krenula. Svi koji su predosetili da bi od date materije mogli imati ikakve koristi ukljucili su se u nadmetanje, sto mastom, sto drugim sredstvima, oko razotkrivanja bermudskog tajanstva. Ne secamo se kada je stigao poslednji izvestaj o nestanku neke letelice ili broda u ovom volsebnom kutku Pacifika. Ne secamo se, medjutim, ni kada je neki od, brojem nezanemarljivih, dramaticnih slucajeva rasvetljen.

Zakljucak od 4. aprila

Indikativan je, pritom, manir americkih analiticara novijeg doba: storija o Bermudskom trouglu podvrgnuta je procesu disperzacije; prica se, drugim recima, siri i prebacuje na opsti teren... Otuda se, recimo, na sav glas trubi o knjizi Lerija Kusa, koji je - "objasnila" nam je kritika - "skinuo vecinu cini sa ovog toboze misterioznog mesta".

Listajuci neumorno novinsku dokumentaciju, meteoroloske izvestaje i druga zvanicna dokumenta, Kus je - sam je priznao - potvrdio teze sa kojima se u opsezno istrazivanje i upustao. U Bermudskom trouglu, po njegovim nalazima, nije bilo vise "neobjasnjenih nestanaka" ljudi i njihovih prevoznih sredstava nego u bilo kom drugom "problematicnom" cosku nase planetice. Tako se Kus osmelio da objavi knjigu "Tajna Bermudskog trougla je resena".

Dana cetvrtog aprila 1975. godine, u Londonu je, na stranicama visokotiraznog magazina "Fejt", obnarodovan raport kojim se sugerise da su "zvanicno objavljene informacije o ukupno 428 plovecih objekata nestalih sirom sveta od 1955. godine naovamo", odnosno, u tom momentu, u prethodne dve decenije. U "Fejtu" je tada konstatovano da "nema pravog razloga za sumnju da Bermudski trougao guta vise brodova nego bilo koja druga vodena oblast na planeti".

Najpoznatije nesreće u Bermudskom trokutu

Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom1949.: nestaje drugi Tudor IV.

1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi1963.: nestaje cargo master C-1321967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Avtor Administrator ob 10:31 0 komentarji

Pandorina kutija

Kako je Zevs kaznio ljudski rod

Zevs,vrhovni gospodar cijelog svijeta,nije bio taj koji je stvorio ljude.Tvorac ljudskog roda bio je Prometej,moćni Titan koji je Zevsu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom.Zato se Zevs,i pored svoje moći,pomalo plašio i Prometeja i ljudi.Zevs je tek toliko da se zna ko je gazda kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo.

Najprije je svom sinu Hefestu,majstoru svih zanata,naredio da sačini djevojku ljepšu od svih.Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima.Tako joj je Hera udahnula želju za srećnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit,Atini,koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka,cijela ta Zevsova ujdurma nije bila baš sasvim po volji pa je djevojci,umjesto mudrosti,usadila lukavost i mržnju;Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom,darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju;najzad, Afrodita,boginja ljubavi,obdarila je djevojku zavodljivošću i neodoljivom privlačnošću.

Pošto su je bogovi tako bogato darovali,Zevs joj dade ime Pandora("obdarena svim darovima") i ,kao svoj poklon,dade joj čvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reče:"Pazi dobro,ne otvaraj je dok ne dođeš među ljude!"Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti: bolesti, poplave, suše, požari, zemljotresi, glad i neimaština, mržnja i zavist među ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to,doduše,nije znala,ali je ipak sprovela u djelo strašnu Zevsovu namjeru,a evo i kako.

Kad joj je dao kutiju ,Zevs ju je poslao među ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju.I,kako reče pjesnik,za minutu ili nešto više,njih se dvoje ludo zaljubiše...pa već koliko sutradan

napraviše veliku svadbu.Poslije vjenčanja,među poklonima ugleda Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju.Reče mužu da je kutiju dobila od Zevsa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra,ali je Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata.Pošto Prometej nikako nije dolazio,radoznalost nadvlada Pandoru,te ona sama otvori tajanstvenu kutiju.

Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom šire među ljudima,Pandora se silno uplaši i zalupi poklopac!Time je,nažalost,učinila i više nego što je Zevs zamislio.On je, naime,na samo dno kutije stavio NADU,da ljude utješi kad im bude najteže!Pogođeni silnim nevoljama, a bez tračka nade(koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine kutije),ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i nemilost Zevsu i drugim olimpskim bogovima."A to je upravo ono što sam i htio!"mislio je zadovoljno Zevs,gledajući kako se prema Olimpu uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive moćne gospodare-Bogove.

Avtor Administrator ob 10:31 0 komentarji

Atomska bomba pre 4000 godina

Atomska bomba pre 4000 godina?

U Indiji 2300. god.p.n.e. 35.000 ljudi živi i radi u gradu Mohendžo Daro u dolini Inda, na teritoriji današnjeg Pakistana. Mir i spokoj vladaju do trenutka užasa, do trenutka u kome će taj narod nestati bez traga kao da ga nikada nije ni bilo. I tek početkom 20. veka arheolozi uspevaju da pronađu nešto ostataka: 24 skeleta, poneki predmet i ceo jedan pokopani grad.

O ovoj nesreći govori i «Mahabharata», čuveni staroindijski ep u stihovima (veoma slobodan prevod):

«Iznenada podiže se veliki vetar od koga se zatresoše planine i pojavi se vatreni plamen koji se kretaše vazduhom. Na nebu ugledasmo nešto što je ličilo na svetleći oblak poput plamenova usijane vatre»

50 puta radioaktivniji

Ko je ili šta je uništilo sve stanovnike Mohendžo Dara ? Mnogi naučbici sigurni su: pošto su pronađeni skeleti radioaktivni, narod je pobilo neko nuklearno oružje!

Mesto na kome je pokopan Mohendžo Daro otkrio je 1872. godine britanski arheolog Aleksander Kaningem. Godine 1920. indijski arheolog Raj Bahadur Daja Ram Sahni proširio je iskopavanja na susedni grad Harapu. Zašto su žitelji Harape oko 2000. godine p.n.e. napustili svoja staništa? Da li se možda ispostila obradiva zemlja ili je reka Ind skrenula tok i oterala ih? Možda je ipak nešto drugo u pitanju?

Pretpostavka o nuklearnioj katastrofi nastala je kada su pronađeni skeleti 70-tih godina prošlog veka podvrgnuti ispitivanjima pri čemu je utvrđeno da su veoma radioaktivni, čak 50 puta više nego što bi bilo prirodno.

Nuklearni fizičar Surendra Gadakar smatra da su skeleti ozračeni tokom nuklearne probe 18. maja 1978. u oblasti Pokhranu gde se nalazi Mohendžro Daro, kao sve drugo što je iskopano iz njega. Ipak radioaktivnost skeleta daleko je veća od radioaktivnosti svega drugog u provinciji Pokhranu.

Istoričari ne isključuju mogućnost da je u “Mahabharati”, poemi koja u više od 100.000 distiha sadrži epske, filozofske i mitološke priče i rasprave, opsan pad I eksplozija nekog meteora.

Ostaje činjenica da je stihove o velikoj eksploziji opisanoj u “Mahabharati” govorio niko drugi do slavni fizičar Robert Openhajmer (1904-1967) glavni čovek projekta “Menhetn”, za vreme eksplozije prve u istoriji atomske bombe u Alamogordu 16.jula 1945. godine. Openhajmer, strastveni ljubitelj hinduističke kulture i umetnosti, naučio je sanskrit i govorio je, u originalu ono što se dogadjalo, rečima boga Krišne, otelovljenja boga Višnu, iz knjige Bhagavad-gite, jedne od nekoliko desetina koje sačinjavaju “Mahabharatu”:

“Kada bi svetlosti hiljadu Sunca mogle odjednom da obasjaju nebo, bilo bi to kao sjaj Velikog….Postao sam Smrt, rušilac Svetova”

Raspelo I - II deo

Raspelo (Mt 27, 33-56; Mk 15, 22-41; Lk 23, 33-49; Iv 19, 17-37). Smrt Kristova na križu središnja je slika u kršćanskoj umjetnosti i vizualno žarište kršćanske kontemplacije. Značajke se slike mijenjaju od razdoblja do razdoblja odražavajući prevladavajuću klimu religiozne misli i osjećaja; izražavajući nauk (doktrinu) s pomoću simbola i alegorije, kao u srednjovjekovnoj umjetnosti; ili, kao u slikarstvu protureformacije, služeći naprosto kao sredstvo pobožnosti, kad se prikazuje jedino osamljeni lik na križu; ili, opet pripovijedajući evanđeosku pripovijest na platnu prepunom ljudi, kao na djelima talijanskih renesansnih umjetnika.

Rana je Crkva izbjegavala tu temu. U doba kad je kršćanstvo pod Rimljanima bilo proskribirana vjera, raspeće se prikazivalo simbolički s pomoću Jaganjca Krista suprotstavljena križu. Čak i nakon doba Konstantina Velikoga, kad je kršćanima već bilo dopušteno da se predaju vjeri bez prepreka, križ se još prikazivao bez Kristova lika. Slika raspeća (raspinjanja) kakvu mi poznajemo susreće se prvi put u 6.st., ali je rijetka sve do karolinškoga razdoblja, kad su se prikazi množili u bjelokosti, kovini i u rukopisima. U tom se razdoblju redovno susreću i drugi likovi iz Evanđelja koji će postati trajna značajka raspeća: Djevica Marija i sv.Ivan Evanđelist, centurion (satnik) i spužvonoša, dva lupeža, vojnici koji bacaju kocke. U to se doba na obje strane križa susreću simboličko sunce i mjesec, te alegorijske figure koje predstavljaju Crkvu i Sinagogu; ovih je posljednjih karakteristika nestalo u ranoj renesansi. Mnogo je stoljeća Zapad, pod bizantskim utjecajem, prikazivao Krista živa i otvorenih očiju, pobjedničkoga Spasitelja s kraljevskom krunom. U 11.st. javlja se nov tip, iscrpljeni lik glave prignute na rame, a poslije i s trnovom krunom (vijencem). Otad je ta verzija prevladavala u zapadnoj umjetnosti.

Neke se značajke raspeća prisno naslanjaju na kršćanski nauk. Žrtvujući se na križu, Krist je označio mogućnost čovječjega iskupljenja, dakle izbavljenja od Adamova istočnoga grijeha koji baštini sav ljudski rod. Srednjovjekovni su se pisci latili posla da uspostave "povijesne" veze između Pada i raspeća, tvrdeći, npr., da je križ bio načinjen od samoga Drveta spoznanja u Edenskom vrtu (ili od kojega iz njegova sjemena) (v. Križ (kršćanstvo)), i da je Adamov grob bio upravo na mjestu raspeća. Mrtvačka glava koja se redovno vidi na podnožju križa aludira, zato, ne samo na Golgotu (što znači "Lubanja"), nego prikazuje upravo Adamovu lubanju. Štoviše, za Kristovu se krv, prolivenu na križu, isprva smatralo da ima iskupiteljsku moć, a to je shvaćanje utjelovljeno u sakramentu pričesti. Stoga se uobičajilo da se liptanje krvi iz rane pod Kristovim rebrima hvata u kalež, euharistijsku posudu. Ovako ili onako, slika je raspeća služila kao podsjetnik na Kristovo naučavanje.

Sama je tema kao stvorena za simetričnu obradu, pa se javlja izrazita težnja da se likovi uzimaju u parovima, tako da sa svake strane križa jedan bude protuteža drugome, npr. Blažena Djevica i sv.Ivan. Valja zapaziti i moralno razlučivanje desne i lijeve strane: dobri su Spasitelju zdesna, a zli slijeva, kao u rasporedu lupeža koji se kaje i onoga koji se ne kaje, ili dviju žena koje simboliziraju Crkvu i Sinagogu.

Križ i Kristov lik

(a) Križ. U rimsko se doba raspinjanje primjenjivalo na osuđenike na smrt, a pogađalo je najteže zločince i robove. Vjerojatno se izvršavalo na prilično različit način od onoga na koji nas je umjetnost navikla. Na gubilištu bi u tlo već bio poboden stup (stipes), i to tako da bi se mogao upotrijebiti više odjedanput. Osuđenik bi bio doveden na to mjesto noseći samo vodoravni dio (patibulum) za koji su mu bile svezane ruke kako se ne bi mogao opirati. Po dolasku, ruke bi mu (ili zapešća) bili pribijeni čavlima za krajeve prečke, koja bi onda bila podignuta na stup. Ili bi bila položena preko vrha stupa, te bi tvorila slovo T, po čemu se zove tau-križ (po nazivu za grčko slovo T) ili crux commissa; ili bi pak bila postavljena nešto niže, tvoreći poznatu crux immissa, ili obični križ. U oba su slučaja dijelovi bili osigurani čepnicom (spojnim klinom) ili sipom. Najposlije bi za uspravni stup bile prikovane noge. Oslonac za noge, ui suppedaneum, izum je srednjovjekovnih umjetnika. Premda se uobičajilo da se dva lupeža ili razbojnika prikazuju privezani za križ, vjerojatno je pribijanje bilo općenito. U umjetnosti do 13.st. bila su obično četiri čavla (po jedan za svaku nogu), ali se otad, s nekim iznimkama, javljaju tri (noge su pribijene jedna preko druge). U Evanđeljima Kristove čavle spominje samo nevjerni Toma (Iv 20,25). Čavala kao svetih r ima više od dvadeset. U starini bi se natpis (titulus) na kojem je stajala krivnja vješao osuđenik oko vrata kad bi ga poveli na stratište, a potom h-bio pričvršćen na vrhu križa. Ivan (19,10-20) kazuje kako je Pilat napis ' natpis i stavio ga na križ; stajalo je: Isus Nazarećanin, kralj židovski na hebrejskom, latinskom i grčkom. U renesansnoj umjetnosti stavljan je natpis samo na latinskom: Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum, skraćeno kao INRI; u slikarstvu protureformacije može se vidjeti čitav, na sva tri jezika U 13.st. križ katkad zadobiva oblik živoga drveta (lignum vitae), pa se on prigodice, javlja i u kasnijim razdobljima. To je bilo Stablo ili Drvo spoznanja, koje je, po Bonaventuri (iz čijih je spisa i izveden taj motiv) opet oživjelo snagom Spasiteljeve krvi, što je bio drugi način da se izrazi povezanost Pada i raspeća, (b) Kristov lik. Kao što smo vidjeli, umjetnici renesanse i kasnijih vremena prikazivali su Krista mrtva na križu. Glava mu pada na rame, općenito na desno. (Ivan 19,30 veli: naklonivši glavu preda duh.) Trnova se kruna češće

prikazuje od 13.st., otkako se Ljudevit IX (Louis), francuski kralj, vratio iz križarskoga rata s Bliskoga istoka donoseći svete relikvije. Do protureformacije obično se izostavljala. Srednjovjekovna je Crkva raspravljala o tome da li je Krist na križu bio gol, premda su osuđenici u rimsko doba općenito bili. U najranijim primjerima, na Istoku, nosi dugu haljinu bez rukava; ponegdje ima tanak komad tkanine oko pasa i među nogama, subligaculum ('pregača')- Oboje bi, povijesno, moglo biti ispravno. Ipak, nema potvrde za onu poznatu tkaninu oko bokova, perizomu (perizonium), izum umjetnika u ranom srednjem vijeku.

Osobe oko križa

Dva zločinca

Sva četiri Evanđelja izvješćuju da su dva zločinca ili lupeža razapeta s Kristom, njemu sa svake strane. Luka dodaje da je jedan prekorio drugoga veleći da primaju što su djelima zaslužili, a on ništa opako ne učini:... danas ćeš biti sa mnom u raju (Lk 23, 43). (Da bi se ispunilo to obećanje, našao se među onima što ih je Krist izbavio na svom silasku u Limb.) Umjetnost je, povodeći se za Lukom, razlikovala pokajanog i nepokajanog zločinca. Dobri je Kristu zdesna (na "dobroj' strani); izraz mu je skladan i spokojan, dok je drugi tjeskoban. Dušu dobroga odnose anđeli; dušu zloga vragovi. Bizantski priručnik za slikare veli: zločinac zdesna, sjedokos čovjek okrugle brade; onaj slijeva, mlad i bezbrad, ali se toga nipošto nisu držali na Zapadu. Rana je talijanska renesansa težila tome da slijedi bizantsku praksu da zločince prikazuje razapete na isti način na koji je bio pribijen i Krist, premda su s prilagođavali srednjovjekovnom običaju da veličina lika bude u skladu s njegovom svetošću, pa su ih pravili manjima od Spasitelja. Ali da bi se oni razgovijetno razlikovali od njega, na Zapadu je postao općenit običaj da s prikazuju kao svezani, a ne pribijeni čavlima. Dapače, njihovi su križ za razliku od Kristova, dobili oblik slova T (era commissa), zbog knzn prečke o kojoj su se držali na pazusima. Prigodice su im povezane oci.lv pripovijeda kako su vojnici zločincima slomili noge (prebili golijeni) da ubrzali njihovu smrt. Mogu se vidjeti dok to čine; ili se zločinci prikazuju kako krvare iz rana na nogama; taj se motiv sreće, uglavnom, u njemačkom slikarstvu 15.st. Imena po kojima su najšire poznati, Dizma i gestas (dobri i zli), uzeta su iz apokrifnog Nikodemova evanđelja.

Kopljonoša i spužvonoša

Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro neprebiše mu golijeni; nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra, i odmah poteče krv i voda. (Iv 19, 34) Vojnik je okružen mnogim legendama i domišljajima. Prozvan je Longinom, po grčkoj riječi za koplje , te su ga uzeli poistovećivati s centurionom (sat-nikom) u sinoptičkim Evanđeljima (Ivan ga ne spominje) koji je uskliknuo (Mt 27, 54; Mk 15, 39; Lk 23, 47): Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj. Zlatna legenda kazuje daje Longin bio izliječen od sljepila krvlju iz Kristovih rana i da je poslije kršten i pretrpio mučeničku smrt. Proglašen je za sveca . Umjetnici ih obično slikaju razdvojene, prikazujući vojnika kako probada Kristova rebra i centuriona (satnika) u oklopu, možda na konju, s izrazom čuđenja na licu. Kopljonošino se sljepilo može označiti čovjekom koji mu stoji postrance i vodi ga za ruku.

Sva četiri Evanđelja spominju da je spužva, namočena u octu, bila nataknuta na (izopovu) trsku i ponuđena Kristu malo prije negoli je umro. Legenda je spužvonoši nadjenula ime Stefaton, a srednjovjekovna ga umjetnost redovno prikazuje u paru s Longinom. Njih dvojica, stojeći simetrično sa svake strane križa i držeći tanke motke, simboliziraju Crkvu i Sinagogu, pri čemu Longin, predstavljajući Crkvu, stoji zdesna. Spužvonoša je u renesansnoj umjetnosti postao ponešto rijedak, ali se sama spužva često može vidjeti među vojničkim oružjem.

Vojnici bacaju kocku

Ova se tema prilično često javlja u svim epohama kršćanske umjetnosti. Ivanov (19, 23-24) izvještaj, kao najpotpuniji, slijede svi. Propevši Krista, vojnici razdijeliše njegovu odjeću na Četiri dijela, svakom vojniku po dio. O donjoj haljini, otkanoj u jednom komadu, kažu: Ne derimoje nego bacimo za nju kocku, pa komu dopadne ... (Iv 19, 24). Vide se ili na podnožju križa ili u kutu slike. Jedan baca kocku, dok drugi motri. Ponekad se i svađaju među sobom, u jednog je isukan nož kojim tek što nije isjekao tkaninu, dok ih drugi pokušava izmiriti. Broj je vojnika različit, a mogu biti i samo trojica.

Djevica Marija i sv.Ivan stoje uz križ

Taj je vrlo uobičajeni prizor pri raspeću imao svrhu da vizualno izrazi ulomak iz Ivanova Evanđelja (19,26-27) u kojem Krist, još živ, povjerava Blaženu Djevicu brizi apostola Ivana: Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi. Obrazac je nastao u 9.st., u umjetnosti karolinške renesanse. Ujevica stoji Kristu zdesna, sv.Ivan slijeva. Glave su im prignute. Ona može podići lijevu ruku do obraza, pridržavajući lakat drugom: to je tradicionalna gesta žalosti koja potječe iz helenističkih vremena. Krist je ziv, u skladu s evanđeoskim izvješćem i s prevladavajućom umjetničkom konvencijom. Poslije, kad živi, trijumfalni, lik na križu bude zamijenjen brtvim Kristom, s ranom među rebrima (ili na boku), i dvije će figure dolje iskazivati bol na naturalističan način, pa će se tako izgubiti strogi smisao Evanđelja. U 15.st. javila se težnja da u temi prevlada Djevičino onesvješćivanje

Djevica se onesvješćuje; svete žene

Ovom događaju, omiljenom među renesansnim umjetnicima, nema biblijske potkrepe. On je ostvarenje kasnijih srednjovjekovnih redovnika propovjednika i mističkih pisaca. Baveći se žalostima Djevice Marije, prirodno su došli na pomisao da su je tjeskobna zbivanja Muke obrvala. Govorilo se da se triput onesvijestila na putu na Kalvariju, pri raspinjanju (raspeću) i nakon snimanja (skidanja) s križa. Lik iz srednjovjekovne umjetnosti koji je bol podnosio uspr no i stoički postepeno se mijenjao. U ranijim je primjerima još na nogama ali je rukama pridržavaju svete žene i sv.Ivan; u 15. st. pada na zemlji. Taj je motiv izričito osuđen na Tridentskom saboru (koncilu), koji je unuf umjetnike na Ivanove riječi (19, 25): Uz križ Isusov stajahu rnaik njegova, zatim sestra njegove majke... itd. U skladu s tim, prizor se rijetk vidi nakon druge polovice 16.st.

Svete žene, druge Djevičine, spominju svi evanđelisti, ali je teško pomiriti njihove različite opise. O onoj se Mariji koju Ivan zove (ženom) Kleofinom govorilo da je istovetna s Marijom koju Matej i Marko zovu majkom Jakovljevom i Josipovom. Isto se tako Saloma koju spominje Marko smatrala istovetnom s osobom što je Matej zove majkom sinova Zebedejevik. Njih su dvije i Marija Magdalena općenito poznate kao Tri Marije. U umjetnosti im broj varira, ali ih je najčešće tri ili četiri. Po liku se ne razlikuju sasvim razgovijetno, osim Marije Magdalene koja, u umjetnosti rane renesanse, nosi crveno.

Marija Magdalena

Sve se do renesanse Marija iz Magdale nije razlikovala od drugih svetih žena. Kako je već spomenuto, u ranijim se djelima može raspoznati po crvenom ogrtaču (plastu), među onima što pridržavaju Djevicu dok se onesvješćuje, ali se u cijeloj umjetnosti renesanse i protureformacije prikazuje u svojoj ulozi kao izdvojen lik, često raskošno odjevena i s uobičajenom bujnom kosom, dok kleči na podnožju križa, ili dokle ga grli sa strasnom boli. Može ljubiti krvave noge ili ih brisati kosom, pretvarajući tako epizodu u kući Simuna farizeja (Lk 7, 36 i dalje) u prefigurativni čin. Čak se vidi kako ustima hvata kapljice krvi, što je još jedno podsjećanje na Euharistiju.

Sveci i darovatelji

Otprilike od sredine 15.st. može se susresti oblik raspeća u kojem su sveci, bez obzira na doba kad su živjeli, okupljaju zajednički oko križa, na isti način kao u Sacra conversazione, koja se javila približno u isto vrijeme. Takva se pobožna obrada teme nalazi pretežno u talijanskoj umjetnosti. Sveci, koji se mogu razaznavati po uobičajenim atributima, mogu biti patroni (zaštitnici) grada i crkve, osnivači reda za koji se djelo izvodilo; zato se često mogu vidje i Franjo Asiški, Dominik i Augustin (s Marijom). Podjednako su u običaju Jeronim i Katarina Aleksandrijska, možda kao zaštitnici učenosti. Sebastijan i Rok, zaštitnici od kuge, često su u društvu darovatelja (donatora) koji kleči, čime se označuje da je djelo zavjetni dar crkvi, kao znak zahvalnosti za bolest koju je darovatelj izbjegao. Ivan Krstitelj može biti nazočan ili kao jedan od svetaca zaštitnika ili, zbog položaja u obrascu kršćanskoga vjerovanja, kao prorok Kristova božanstva i kupiteljske žrtve. (Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Iv 1, 29). Blažena Djevica i sv. Ivan apostol gotovo se uvijek mogu vidjeti kako stoje otraga.

Simboli i alegorijski likovi

Lubanja i zmija

Već je spomenuta Adamova važnost za raspeće zbog nauka o Otkupljenju, pa otud i pojava njegove lubanje na podnožju križa. Prvi se put susreće u 9.st. i otad se javlja posvuda u kršćanskoj umjetnosti. Lubanja je često poprskana krvlju koja kaplje iz Spasiteljeva tijela. To simboličko očišćenje od Adamova grijeha osobita je značajka umjetnosti protureformacije. U istome razdoblju, lubanja može biti prikazana i izokrenuto, kao da je kalež, te je u njoj krv. Zmija s jabukom u ustima, blizu lubanje, još je jedna aluzija na Čovjekov pad.

Rana i kalež

Osobito značenje što se pridavalo rani među Isusovim rebrima i mnogo simbolizma kojim je bila okružena potječe ponajprije od sv.Augustina. Krv i vodu koja je, po Ivanu, potekla iz rane on je shvaćao kao da predstavljaju Euharistiju i Krštenje. Upravo kao što je Eva bila načinjena od Adamova rebra, tako su i dva glavna kršćanska sakramenta potekla između rebara Krista, toga "Novog Adama"; tako je dakle i Crkva, "Nevjesta Gospodnja", bila rođena iz rane. U kasnijem se srednjem vijeku lik Adamov, možda kako izlazi iz groba, vidi ispod križa gdje drži kalež u koji hvata otkupiteljsku krv. Od 14.st. jedan anđeo ili više njih, svi s kaležom, na sličan su način zaposleni lebdeći uz križ, svaki uz jednu od rana. Kalež kadšto stoji na podnožju križa kao podsjećanje na temu. Rana je općenito na desnoj ("dobroj") strani tijela, i, opet po Augustinu, to je strana "vječnoga života". Početkom 17.st. taj je simbolizam bio zaboravljen, i rana se susreće na obje strane.

Sunce i mjesec

Sunce i mjesec, jedan sjedne, drugi s druge strane križa, redovna su značajka srednjovjekovnih raspeća. Održali su se do rane renesanse, ali se rijetko susreću nakon 15.st. Podrijetlo im je vrlo staro. Bio je običaj da se sunce i mjesec prikazuju na slikama poganskih sunčanih bogova Perzije i Grčke, a ta je praksa bila prenesena sve do rimskoga doba na novcu s likovima careva. Čini se da se u prvobitnu kršćansku umjetnost probila preko svetkovanja Božića koje je zamijenilo dotadašnju pogansku proslavu preporođenja sunca. Davno prije prvih prikaza raspeća, sunce i mjesec pojavili su se u kršćanskim temama: Krštenju, Dobrom Pastiru, Kristu u Slavi. Kad je umjetnost počela prikazivati Krista na križu, vidjelo se daje njihova prikladnost već uspostavljena u Bibliji i kod teologa. Sinoptici vele da je od šeste ure nastala tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča. Pomrčina može biti naprosto znak da su se nebesa ražalostila zbog Spasiteljeve smrti; ali su, u specifičnijem smislu, po Augustinu, sunce i mjesec simbolizirali prefigurativni odnos dvaju Zavjeta: Stari se (mjesec) mogao razumjeti samo s pomoću svjetlosti stoje na nj lijeva Novi (sunce). U srednjovjekovnim primjerima sunce i mjesec mogu biti prikazani u klasičnim oblicima: sunce kao muški lik koji vozi četveropreg (quadriga); mjesec kao žensko koje voze volovi, od kojih je svaki u disku. Ilije sunce naprosto muško porsje u blistavom halou, a mjesec žensko poprsje s Dijaninim polumjesecom. Poslije su svedeni na dva ravna diska, pri čemu mjesec ima Polumjesec u krugu, a mogu ga nositi anđeli. Sunce se javlja Kristu zdesna, Mjesec slijeva.

Crkva i Sinagoga

Dvije alegorijske figure sa svake strane kriv predstavljajući Crkvu i Sinagogu, pripadaju striktno srednjem vijeku ovamo su dodane kao drugi primjer "moralne simetrije" raspeća. Matej (27, 51) kazuje da se, u času Kristove smrti, zavjesa hramska razdri odozgor dodolje nadvoje. To je, po mišljenju kršćanskih komentatora označilo svršetak Staroga Zakona i početak vladavine Novoga - trijumf Crkve nad Sinagogom. One se prikazuju kao potpuno odjeveni ženski likovi. Crkva je, na desnoj strani križa, okrunjena i drži kalež u koji hvat Spasiteljevu krv. Sinagoga, na lijevoj strani, povezanih je očiju, a kruna joj pada s pognute glave. Ploče Zakona mogu joj na sličan način padati iz ruku. Likovi se prvi put naširoko

javljaju u karolinškoj renesansi, a momi se naći i poslije na skulpturama i na vitražima katedrala 12. i 13.st

Pelikan

Legenda kaže kako pelikan hrani mladunčad krvlju pošto sebi kljunom probije grudi. Najraniji bestijarij, anonimnoga Fiziologa, veli da ženka davi piliće pretjeranom ljubavlju, ali ih mužjak, vrativši se oživljava probijajući sebi prsi i lijevajući krv po njima. Ta se slika u renesansi uzimala kao simbol Ljubavi prema bližnjemu, ali i kao prikladno shvaćanje prolijevanja kristove krvi radi spasa ljudskoga roda. Dante (Raj 25,112) govori o apostolu Ivanu: To je onaj koji je počivao na prsima našega Pelikana Isusa. Ptica se katkad vidi kako sjedi, ili je u gnijezdu s mladunčadi na vrhu križa.

Avtor Administrator ob 10:30 0 komentarji

Julijanski kalendar

Julijanski kalendar uveo je Gaj Julije Cezar 45 p.n.e. i koristio se u cijeloj Evropi do 16. vijeka, kada se prešlo na Gregorijanski kalendar. Na prvom ekumenskom sabor u Niceji 325. godine hrišćanska crkva je prihvatila Julijanski kalendar kao temeljni kalendar. Dužina trajanja godine u Julijanskom kalendaru iznosi prosječno 365¼ dana što se postiže ubacivanjem jednog dodatnog dana svake četvrte godine. Julijanska godina nešto je duža od tropske, a ova razlika akumulira se na jedan dan svakih 128 godina.

Po Julijanskom kalendaru, svaka godina čiji je broj djeljiv s četiri je prestupna i sadrži 366 dana, dok ostale sadrže 365 dana. Nakon uvođenja Julijanskog kalendara 45. p.n.e. najprije je, greškom, svaka treća godina bila prestupna. Prestupne su bile sljedeće godine: 45 p.n.e., 42 p.n.e., 39 p.n.e., 36 p.n.e., 33 p.n.e., 30 p.n.e., 27 p.n.e., 24 p.n.e., 21 p.n.e., 18 p.n.e., 15 p.n.e., 12 p.n.e., 9 p.n.e., 8, 12. i dalje svaka četvrta.

Pošto je greška kasnije uočena, car August je naredio izbacivanje svih prestupnih godina između 9. p.n.e. i 8. n.e. čime je zaslužio da se jedan mjesec nazove njegovim imenom.

Treba imati u vidu da se u ovo vrijeme godine još nisu brojale od rođenja Isusa Krista, već od osnivanja Rima 753 p.n.e. te je sretna slučajnost što su za prestupne godine uzete baš one djeljive s četiri brojeno od Kristovog rođenja. Julije Cezar prvobitno je odredio da svi neparni mjeseci imaju po 31 dan, a parni po 30, osim februara koji je u običnoj godini imao 29 dana, a 30 u prestupnoj.

Mjeseci su se zvali: Januarius, Februarius, Martius, Aprilis, Maius, Junius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December.

Godine 44. p.n.e. mjesec Quintilis preimenovan je u Julius (današnji juli) u slavu Julija Cezara. Godine 8. p.n.e. odlučeno je da se jedan mjesec nazove imenom cara Augusta, i pošto je on najviše ratnih pobjeda napravio u mjesecu Sextilis-u, ovaj mjesec nazvan je po njemu august. Još od 13. vijekova Augustu se

pripisuje da je svom mjesecu dodao jedan dan kako bi bio jednak Cezarovom, međutim takve su dužine bile čak i prije Cezara.

Julijanski kalendar nije bio savršen i njegova greška se povećavala na jedan dan svakih 128 godina. To je kasnije primjećeno, pa je na saboru u Niceji 325. godine odlučeno da se iz kalendara izbace 3 dana koja predstavljaju akumuliranu razliku. Pošto je Julijanski kalendar i dalje ostao nepromijenjen, razlika se do 16. vijeka akumulirala na 10 dana. Kada su ovo uočili, astronomi su odlučili izradit novi kalendar koji će biti precizniji. Osim toga, trebalo je i izbaciti 10 dana viška iz kalendara. To je postignuto uvođenjem Gregorijanskog kalendara.

Avtor Administrator ob 10:29 0 komentarji

Gregorijanski kalendar

Gregorijanski kalendar, danas u najširoj upotrebi, je modificirana verzija Julijanskog kalendara. Prijedlog je izradio napuljski doktor Aloysius Lilius a 24. februara 1582 ukazom proglasio papa Grgur XIII, prema čijem imenu je kalendar i nazvan.

Po savjetu njemačkog astronoma Christopha Claviusa (1538-1612) i napuljskog fizičara i astronoma Aloisiusa Liliusa (1520-1576), papa Grgur XIII (1502-1585) јe 24. februara 1582. obznanio reformu do tada postoјućeg, јuliјanskog kalendara, papskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prve dvije riječi njenog teksta.

Papska bula јe sadržavala sljedeće odredbe:

Iz kalendara će se izostaviti 10 dana, tako da poslije četvrtka 4. oktobra 1582. slijedi petak 15. oktobar.Prijestupna јe svaka godina djeljiva sa 4, osim godina djeljivih sa 100 kod koјih su prijstupne samo one djeljive sa 400.Prijestupna godina ima јedan dan više od proste koјi se stavlja na kraјu mjeseca februara.Uskrs će se odsad izračunavati po novom pravilu, vezanom za novi kalendar.Prvi dan u godini biti će 1. јanuar.

Ovaј novi kalendar nazvan јe po papi Grguru gregoriјanski. Po njemu јe prosječna dužina traјanja godine smanjena na 365,2425 dana (365+97/400 = 365,2425 јer ima 97 prijestupnih godina na svakih 400) što daјe grešku od 365,2425 – 365,2421890 = 0,00031 dan ≈ 26 sekundi. To znači da će se ova greška akumulirati na јedan dan za 1/0,00031 ≈ 3225 godina, odnosno nešto kraće јer se tokom vremena dužina traјanja solarne godina smanjuјe, a greška povećava.

Razlika između Gregoriјanskog i Јuliјanskog kalendara јe ta što Gregoriјanski ima 97 prijestupnih godina u svakih 400, a Јuliјanski 100. U Gregoriјanski kalendar uvedano јe takozvano Sekularno pravilo da su godine djeljive sa 100 (sekularne godine) proste, osim ako su djeljive sa 400, u kom su slučaјu prijestupne. To znači da su godine 1700., 1800., 1900., 2100., itd. prijestupne po Јuliјanskom, a proste

po Gregoriјanskom kalendaru. Danas razlika između Јuliјanskog i Gregoriјanskog kalendara iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećati će se na 14. dana (što znači da će pravoslavni Božić padati od tada 8. јanuara).

Postoјao јe svoјevremeno prijedlog britanskog astronoma Johna Hershela da se uvede 4000-godišnje pravilo po koјem bi svaka godina djeljiva sa 4000 bila prosta umjesto prijestupna, čime bi se prosječna dužina traјanja godine smanjila na 365 + 969/4000 = 365,24225 dana, što јe bliže tropskoј godini, ali ovaј prijedlog nikada niјe prihvaćen.

Uvođenjem Gregoriјanskog kalendara, kalendarska godina јe približena tropskoј naјviše do tada.

Kada јe papa Grgur 1582. godine uveo novi kalendar, njega su odmah prihvatile Italiјa, Poljska, Portugal i Španiјa, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Protestantske zemlje prešle su na Gregoriјanski kalendar puno kasniјe, a pravoslavne države tek u 20. stoljeću, s tim što pravoslavne crkve nikada nisu prešle na ovaј kalendar.Broјanje godina [uredi]

Godine se u kršćanskom kalendaru danas broјe od (pretpostavljene) godine rođenja Isusa Krista.

Godine 523. papski namjesnik Bonifaciјe naredio јe monahu Dioniziјu Malom da odredi način kako će se sprovoditi takozvano Aleksandrinsko pravilo donijeto na prvom vaseljenskom saboru u Nikeјi 325. godine, a koјe kaže da će se godine broјati od rođenja Isusa Krista. Dioniziјe јe (pogrešno) izračunao da јe Isus rođen 25. decembra 753. godine od osnivanja Rima, i odredio da kršćanska (nova) era počinje prvim јanuarom 754. godine koјa јe nazvana 1. godina nove ere. Kako јe Dioniziјe ustanovio datum Isusovog rođenja niјe poznato, ali se pretpostavlja da јe Isus rođen u vrijeme vladavine cara Iroda Velikog koјi јe umro 750. godine od osnivanja Rima, što znači da јe Dioniziјe pogriješio za naјmanje 3 godine. Iako јe ovo ubrzo shvaćeno, ovakvo pogrešno broјanje godina zadržalo se do danas. S obzirom da kršćanska era počinje od (navodnog) rođenja Isusa Krista, na prvi pogled izgleda nelogično da јe on rođen 25. decembra, a ne 1. јanuara. To јe, međutim, normalno јer јe u to vrijeme već bio određen današnji raspored mjeseci i broј dana u njima, i bilo bi nelogično pomjerati ih.

Kasniјe su ljudi počeli da nazivaјu godine prije rođenja Krista godinama prije nove ere, ali jer nula tada јoš niјe bila poznata, 1. godina n.e. slijedi odmah nakon 1. godine p.n.e. Јuliјanski kalendar uveden јe 45. p.n.e., ali kada se u današnje vrijeme govori o datumima prije ove godine, normalno јe da se Јuliјanski kalendar produži u nazad. Ovo se naziva Proleptički Јuliјanski kalendar. U proleptičkom Јuliјanskom kalendaru prijestupne su sve godine prije nove ere koјe pri djeljenju sa 4 daјu ostatak 1 (zbog nepostoјanja 0. godine). Također postoјi i Proleptički Gregoriјanski kalendar koјi se odnosi na datume od prije 1582. godine. Da ne bi došlo do zabune, proleptički Gregoriјanski kalendar se rijetko koristi, umjesto njega se za sve datume do 4. oktobra 1582. koristi Јuliјanski, a od 15. oktobra 1582. Gregoriјanski. Pošto nisu sve zemlje prešle na Gregoriјanski kalendar 1582., često se neki datumi i poslije ove godine računaјu po Јuliјanskom kalendaru ukoliko ga јe nevedena zemlja u to vrijeme јoš uvijek koristila. Kada se, na primjer, kaže da јe Oktobarska revoluciјa počela 24. oktobra 1917. to se odnosi na

Јuliјanski kalendar, dok bi po Gregoriјanskom to bio 6. novembar 1917.

Nova Godina

Kada јe Gaj Julije Cezar uveo Јuliјanski kalendar, odredio јe 1. јanuar za početak nove godine umjesto 1. marta koјi se koristio do tada. Pošto se crkva oštro protivila proslavama nove godine uz obilje alkohola, na Tridentskom koncilu 567. godine utvrđeno јe da јe prvi јanuar kao početak nove godene uzet greškom i da ga treba promijeniti. Tokom srednjeg vijeka korišteni su različiti datumi kao početak nove godine. Ako se, na primjer, neki dokument odnosi na godinu "X", to po današnjem sistemu može biti:1. mart X. – 28/29. februar X+1 godine1. јanuar X – 31. decembar X godine1. јanuar X-1 – 31. decembar X-1 godine25. mart X-1 – 24. mart X. godine25. mart X. – 24. mart X+1 godine25. decembar X-1 – 24. decembar X. godine

U Bizantskom carstvu se početak godine računao od 1. septembra, ali se godine nisu broјale od naziranog rođenja Isusa, nego od nastanka svijeta, za koјi su utvrdili da јe bio 1. septembra 5509. p.n.e. Od 17. stoljeća većina država vratila se početku godine 1. јanuara, osim Italiјe i Engleske koјe su se 1. јanuaru vratile tek 1750. godine. Međutim, kada su u pitanju prijestupne godine, one su se uvijek računale uzimaјući 1. јanuar za početak godine.

Solarni ciklus, zlatni broј i indikciјa

Svaka godina u јednom solarnom ciklusu ima svoј solarni broј koјi se dobiјa slijedećom јednačinom:

Solarni broј = (godina + 8) mod 28 + 1

Svaka godina ima i svoј Zlatni broј: Veza između mjesečevih mijena i datuma ponavlja se u periodu od 19 godina (19 x 365,24219 ≈ 235 x 29,52052 odnosno, u 19 tropskih godina ide 235 sinodičkih mjeseci), tako da svaka godina u tom periodu ima svoј zlatni broј koјi se dobiјa na slijedeći način:

Zlatni broј = (godina mod 19) + 1

Indikciјa јe korištena u srednjem vijeku da bi se označilo mjesto godine u 15-godišnjem ciklusu prikupljanja poreza. Uveo јu јe imperator Konstantin Veliki 1. septembra 312. i korištena јe do 1806. Izračunava se na slijedeći način:

Indikciјa = (godina + 2) mod 15 + 1

Indikciјa nema nikakvog astronomskog značenja.

Ova tri broјa karakteristična su za svaku godinu i važna su za razna izračunavanja, posebito za izračunavanje datuma kršćanskog blagdana Uskrsa.

Јuliјanski period i јuliјanski dan

Јuliјanski period i Јuliјanski dan ne smiјu se mješati sa Јuliјanskim kalendarom. Francuski naučnik Joseph Justus Scaliger (1540-1609.) željeo јe napraviti novi sistem broјanja godina u kojem će svaka godina imati svoј broј, bez n.e./p.n.e. I tako јe izmislio Јuliјanski period nazvan po njegovom ocu Juliusu Caesaru Scaligeru (1484-1558.). Scaligerov Јuliјanski period počinje 1. јanuara 4713. p.n.e. i traјe 7980 godina poslije čega ponovno kreće od prve. Godina 4713. p.n.e. uzeta јe јer su njena indikciјa, zlatni i solarni broј bili 1. Oni će ponovno biti 1 tek poslije 15 x 19 x 28 = 7980 godina, to јest 3268. godine n.e. Astronomi su po sličnom principu izmislili i Јuliјanski dan (JD) da bi svakom danu u јednom Јuliјanskom periodu dodijelili јedinstveni broј. JD 0 počinje u 12:00 UTC 1. јanuara 4713. p.n.e. i traјe do podneva 2. јanuara 4713. p.n.e. Tako, 1. јula 2003. n.e. u podne počinje JD 2452882. Često se koriste i decimale, pa se 15:00 UTC 1. јula 2003. može označiti sa JD 2 452 882,125. Da bi se izračunao Јuliјanski dan koristi se slijedeći algoritam (djelenje se odnosi na cijele broјeve, ostatak se zanemaruјe):

Dobiјa se Јuliјanski dan koјi počinje datog dana u podne. Ukoliko se želi izračunati JD za datum prije nove ere, godina se naјprije mora pretvoriti u negativan broј, npr. 1. godina p.n.e. = 0; 10. godina p.n.e. = -9. Da bi se izračunalo kojem datumu odgovara dati Јuliјanski dan, koristi se slijedeći algoritam:

Za Gregoriјanski kalendar:

a = JD + 32044

b = ( 4a + 3 ) / 146097

c = a – (146097b)/4

Za Јuliјanski kalendar:

b = 0

c = JD + 32082

Dalje, za oba kalendara:

d = (4c + 3) / 1461

e = c – (1461d)/4

m = (5e + 2) / 153

dan = e – (153m +2 )/5 + 1

mjesec = m + 3 – 12 x (m / 10)

godina = 100b + d – 4800 + (m / 10)

Ponekad se koristi i Modificirani Јuliјanski dan (MJD) koјi јe za 2400000,5 manji od Јuliјanskog dana. Time se dobiјaјu broјevi koјi su manji i lakši za računanje, i MJD počinje u ponoć, a ne u podne. MJD 0 počeo јe 17. novembra 1858. godine (po Gregoriјanskom) u 00:00 UTC. Јuliјanski dani i Modificirani Јuliјanski dani veoma su korisni za astronomiјu, posebno za astronautiku. Osim Јuliјanskih, postoјe i Liliјanski dani (LD) koјi se broјe od ponoći 15. oktobra 1582. godine (= LD 1). Nazvani su po već spomenutom astronomu Aloisiusu Liliusu.

Avtor Administrator ob 10:28 0 komentarji

Spisak krsnih slava

Kod Srba ima oko 80 svetitelja koji se proslavljaju kao krsne slave. Najveći broj svečara slavi Svetog Nikolu (oko polovina); zatim, po broju svečara koji ih slave, dolaze Sveti Georgije, pa Sveti Arhanđel Mihailo, zatim dolaze Sveti Jovan , Sveti Dimitrije, Sveta Petka, Sveti Luka, Sveti Trifun, Sveti Kuzma i Damnjan, Sveti Andrija, itd. Poređane po redosledu, kako nailaze, a u skladu sa crkvenim kalendarom, to su:

2. januar Sveti Ignjatije Bogonosac – Ignjatijevdan5. januar Prepodobni Naum Ohridski9. januar Sveti Arhiđakon Stefan – Stevanjdan14. januar Sveti Vasilije Veliki – Vasiljevdan20. januar Sveti Jovan Krstitelj – Jovanjdan27. januar Sveti Sava – Savindan29. januar Sveti Apostol Petar – Časne verige31. januar Sveti Atanasije Veliki12. februar Sveta tri jerarha14. februar Sveti mučenik Trifun23. februar Sveti sveštenomučenik Haralampije24. februar Sveti velikomučenik Đorđe Kratovac27. februar Prepodobni Avksentije16. februar Sveti Simeon bogoprimac2. mart Sveti velikomučenik Teodor Tiron30. mart Sveti Aleksije Čovek Božji6. maj Sveti velikomučenik Georgije – Đurđevdan

8. maj Sveti Apostol i evanđelist Marko – Markovdan12. maj Sveti Vasilije Ostroški14. maj Sveti prorok Jeremija – Jeremijin dan21. maj Sveti Jovan Bogoslov, apostol i jevanđelist22. maj Sveti Nikolaj Mirlikijski, prenos moštiju – Sveti Nikola letnji24. maj Sveti Ćirilo i Metodije3. jun Sveti car Konstantin i carica Jelena24. jun Sveti apostoli Vartolomej i Varnava – Sveti apostol Vartolomej27. jun Sveti prorok Jelisej28. jun Sveti velikomučenik car Lazar – Sveti knez Lazar ; Vidovdan7. jul Rođenje Svetog Jovana – Sveti Jovan Biljober; Ivanjdan12. jul Sveti Apostoli Petar i Pavle – Petrovdan21. jul Sveti velikomučenik Prokopije26. jul Sveti Arhanđel Gavrilo30. jul Sveta velikomučenica Marina – Ognjena Marija2. avgust Sveti prorok Ilija – Ilindan4. avgust Sveta Marija Magdalina – Blaga Marija8. avgust Prepodobnomučenica Paraskeva – Trnova Petka9. avgust Sveti velikomučenik Pantelejmon – Sveti Pantelija12. avgust Prepodobna mati Angelina Srpska – Sveta majka Angelina Despotica Srpska14. avgust Makaveji – Sveti mučenik Makavej15. avgust Prenos moštiju svetog Stefana – Sveti Stefan Vetroviti28. avgust Uspenije Presvete Bogorodice – Velika Gospojina31. avgust prepodobni Jovan Rilski4. septembar Sveti mučenik Agatonik8. septembar Sveti mučenici Adrijan i Natalija11. septembar Usekovanje glave Sv. Jovana Krstitelja – Usečenje12. septembar Prenos moštiju svetog Aleksandra Nevskog – Sveti Aleksandar Nevski14. septembar Prepodobni Simeon Stolpnik21. septembar Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospojina22. septembar Sveti Joakim i Ana30. septembar Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija – Sveta mučenica Sofija i njene tri kćeri – Vera, Nada i Ljubav3. oktobar Sveti velikomučenik Jevstatije9. oktobar Sveti apostol i jevanđelist Jovan Bogoslov – Sveti Jovan Bogoslov12. oktobar Prepodobni Kiriak Otšelnik – Miholjdan14. oktobar Pokrov presvete Bogorodice19. oktobar Sveti apostol Toma – Tomindan20. oktobar Sveti mučenici Sergije i Vakho – Srđevdan27. oktobar Prepodobna Paraskeva – Sveta Petka (Petkovača)31. oktobar Sveti apostol i jevanđelist Luka – Lučindan31. oktobar Sveti Petar Cetinjski

1. novembar Prepodobni Prohor Pčinjski i Jovan Rilski – Sveti Prohor Pčinjski5. novembar Sveti apostol Jakov, prvi episkop Jerusalimski8. novembar Sveti velikomučenik Dimitrije – Mitrovdan10. novembar Sveti Arsenije Sremac – Sveti Arsenije Pećki – naslednik Svetog Save11. novembar Prepodobni Avramije Zatvornik16. novembar Sveti velikomučenik Georgije – Đurđic14. novembar Sveti Kozma i Damjan – Vračevi21. novembar Sabor Svetog arhangela Mihaila – Aranđelovdan24. novembar Sveti mučenik Stefan Dečanski – Mratindan (Mratinci)25. novembar Sveti Jovan Milostivi26. novembar Sveti Jovan Zlatousti – Sveti Jovan Zlatoust27. novembar Sveti apostol Filip (Božićne poklade)29. novembar Sveti apostol i jevanđelist Matej4. decembar Vavedenje presvete Bogorodice (Uvođenje Presvete Bogorodice u hram)7. decembar Sveta velikomučenica Ekaterina – Sveta velikomučenica Katarina8. decembar Sveti sveštenomučenik Kliment9. decembar Sveti Alimpije Stolpnik13. decembar Sveti apostol Andrej Prvozvani17. decembar Sveta velikomučenica Varvara18. decembar Prepodobni Sava Osvećeni – Sveti Sava Osvećeni19. decembar Sveti Nikolaj Čudotvorac – Nikoljdan25. decembar Prepodobni Spiridon Čudotvorac episkop Trimitunski – Sveti Spiridon Čudotvorac

Biblija

Biblija (ta biblia - grčki: knjižice, sveščići), zbirka tekstova koje Židovi (samo SZ) i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere, a temelj su i za Kuran; nastali su u vremenu između 1000 p.n.e. (Suci 5) i 100 n.e. (Otk i 2 Pt). Naziva se i "Sveto pismo", "Pismo" ili "Pisma".

Židovi i Biblija

Židovi je nazivaju Torah (Zakon), Miqrah (Čitanje), Kitbe qodeš (Sveti spisi) ili Tanakh (kratica za Torah, Neviim i Ketuvim). Kanon biblijskih knjiga proglasili su 90. god. u Jamniji; priznali su 24 knjige nadahnutima i obvezatnima za židovsku vjeru. U kanon nisu uvrstili sedam knjiga koje su nastale u Aleksandriji od tamošnjih židova, a napisane su na grčkom jeziku. Dijele Bibliju na tri skupine: Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci) i Ketuvim (Mudrosne knjige). Stari zavjet pisan je hebrejskim jezikom, izuzev dijelova Ezre i Daniela te nekoliko riječi u Knjizi Postanka i u Jeremiji pisanih aramejskim jezikom. Završnu redakciju židovskog dijela Biblije napravila je Velika skupština u doba perzijske vlasti ( V. - IV. st. pr.n.e.). Izvorno su biblijske knjige pisane na svitcima pergamenta. Od Ezrina vremena židovska je Biblija pisana aramejskim pismom, dok su Samarijanci zadržali staro feničko pismo. Očuvanje biblijskog teksta bio je zadatak prepisivača (heb. sofer: pisac) koji su ustanovili predaju čitanja Biblije. Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše samoglasnike, u prijepisu su poslije dodavani znakovi za samoglasnike (masoretski tekst).

Kršćani i Biblija

Kršćani dijele Bibliju na Stari zavjet i Novi zavjet. Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih

(istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih, kao ni židovi, ne priznaju - apokrifi). Novi zavjet, napisan u drugoj polovici I. st., obuhvaća 27 knjiga: četiri Evanđelja (Marko, Matej, Luka i Ivan), Djela apostolska, 21 poslanicu (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsa).

Biblijska znanost i tumačenja

Autografi biblijskih knjiga ne postoje, nego mnogobrojni njihovi prijepisi, tzv. tekstualni svjedoci. Služeći se njima, biblijska znanost nastoji strogim znanstvenim metodama prirediti što pouzdaniji biblijski tekst, tzv. kritičko izdanje Biblije. Židovi tumače Bibliju doslovno i propovjednički, tražeći u njoj skriveni, dublji smisao, tumače je već od II. st. pr.n.e. sve do danas (Midraš, halaha, hagada i dr.). U novije doba židovski tumači Biblije uzimaju u obzir rezultate arheologije i drugih znanosti, te se približuju kršćanskim biblijskim komentarima. Kršćani tumače Bibliju od početka II. st. aleksandrijska škola zastupala je alegorijsko tumačenje, antiohijska škola doslovno tumačenje. U srednjem vijeku skolastika je dalje razvila metode tumačenja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogično ili mistično tumačenje. Katolici u tumačenju Biblije slijede tradiciju Crkve i crkvenog učiteljstva, a protestantske se crkve oslanjaju većinom na osobno nadahnuće. U novije doba razvijene su u katolika, protestanata i u Židova suvremene znanstvene metode tumačenja Biblije (egzegeza, hermeneutika). Suvremeni pristupi i metode tumačenja imaju intererkonfesionalno obilježje. Biblija je cjelovito ili dijelom prevedena na većinu svjetskih jezika. Njezino značenje prelazi okvire sinagogalne i crkvene upotrebe.

Avtor Administrator ob 10:28 0 komentarji

Novi zavjet

Novi zavjet - je dio Biblije kojim se uz Stari zavjet služe kršćani.

Povijest i sastav

Novi zavjet nastao je zapisivanjem usmenih predaja učenika Isusa Krista i onih koji su od njih primili navještaj evanđelja. Najstariji su spisi Novog zavjeta Pavlove poslanice. Već između zime 50. godine i ljeta 52. godine on u Korintu piše poslanice Solunjanima.

Moguće je da je već oko 50. postojalo i aramejsko Matejevo evanđelje, no o njemu nemamo čvrstih dokaza. Isto tako, poznato je da su već u kršćanskim zajednicama kolali različiti spisi, poput zbirke Isusovih izreka, ili prvih izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastajala evanđelja, tako što su evanđelisti prikupljali tradicije koje su do njih stigle i svojim redakcijskim zahvatom stvarali evanđelje. Kršćani vjeruju da je taj tekst nastao i pod osobitim djelovanjem Duha Svetoga, pa se za sve novozavjetne knjige kaže da su »nadahnute.«

Najstarije od četiri evanđelja je ono Markovo, koje je nastalo prije 70. godine, budući da se nigdje ne daje naslutiti da bi piscu evanđelja bilo poznato razorenje jeruzalemskog hrama, što se dogodilo upravo

te godine. Nakon njega nastalo je Matejevo evanđelje, a vjerojatno ubrzo potom i Lukino. Posljednje je nastalo Ivanovo evanđelje, vjerojatno potkraj 1. st., ali u njemu su prisutne neke stare tradicije, koje se čine čak starijima od ostala tri evanđelja.

Osim evanđelja, tu su i Djela apostolska koja govore o životu prve Crkve, a napisao ih je isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te su izvorno ove dvije knjige predstavljale dva dijela jednog te istog djela.

Među poslanicama koje se tradicionalno nazivaju Pavlovim, biblijska znanost razlikuje one autentične i one neautentične, to jest one kojima je autor Pavao, te one kojima je autor neki drugi kršćanski pisac. I jedne i druge smatraju se u kršćanstvu nadahnutima. Uz njih, tu su i poslanice drugih autora, tzv. Pastoralne poslanice, koje se također pozivaju na Pavla kao autora, no nastale kasnije, te Katoličke ili opće poslanice koje se tako nazivaju jer su naslovljene na širu kršćansku zajednicu, a ne na samo jednu mjesnu Crkvu.

Konačno, Novi zajvet završava knjigom Otkrivenja, za čijeg se autora tradicionalno držalo da je to Ivan Evanđelist, no već neki stari crkveni pisci razlikuju Ivana Evanđelista od Ivana Starješine koji je pisao Otkrivenje.

Novi zavjet obuhvaća 27 knjiga. Dijelimo ih na Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenje.

Knjige Novoga zavjeta

Evanđelja

1. Evanđelje po Mateju [1]2. Evanđelje po Marku [2]3. Evanđelje po Luki [3]4. Evanđelje po Ivanu [4]

Djela apostolska

5. Djela apostolska [5]

Poslanice apostola Pavla

6. Poslanica Rimljanima [6]7. Prva poslanica Korinćanima [7]8. Druga poslanica Korinćanima [8]9. Poslanica Galaćanima [9]10. Poslanica Efežanima [10]11. Poslanica Kološanima [11]

12. Poslanica Filipljanima [12]13. Prva poslanica Solunjanima [13]14. Druga poslanica Solunjanima [14]15. Prva poslanica Timoteju [15]16. Druga poslanica Timoteju [16]17. Poslanica Titu [17]18. Poslanica Filemonu [18]19. Poslanica Hebrejima [19] (nepoznati autor)

Katoličke poslanice

20. Jakovljeva poslanica21. Prva Petrova poslanica22. Druga Petrova poslanica23. Prva Ivanova poslanica24. Druga Ivanova poslanica25. Treća Ivanova poslanica26. Judina poslanica

Avtor Administrator ob 10:27 0 komentarji

Španjolska inkvizicija

Španjolsku inkviziciju utemeljili su 1478. katolički vladari Ferdinand Aragonski i Izabela Kastiljska kako bi održali katoličko pravovjerje u svojim kraljevstvima. Španjolska inkvizicija nije prekinuta sve do 1834., tijekom vladavine Izabele II.

Pozadina

Nakon osvajanja Granade 1492. godine, Izabela Kastiljska i njen suprug Ferdinand Aragonski mogli su napokon stvoriti jaku i jedinstvenu državu. Njihova obećanja muslimanima o ravnopravnosti s kršćanima ostala su neostvarena. Biskup Osme i njegov brat Diogo de Santillan 1478. godine nagovaraju papu da u Španjolskoj uvede inkviziciju. S vremenom je crkvena vlast u inkviziciji sve više slabila, pa su kraljevi stavljali svoje ljude na najviše položaje. Kraljevi su često inkviziciju koristili kao oružje protiv svojih neprijatelja iako joj je osnovna namjena bila borba protiv antikatoličkih strujanja u zemlji. Sud inkvizicije bio je utemeljen tako da optuženi mora dokazati svoju nevinost. Ako bi optuženi bio osuđen, njegova imovina bila bi zadržana u posjedu države. Stanovništvo nije bilo nezadovoljno radom inkvizicije nego njenom pretjeranom strogošću. Inkvizicija je bila stvorena da izražava potrebe španjolskog društva, a ne kao nasilna institucija. 1834. inkvizicija je prestala djelovati. Zadnja presuda izrečena je 10. veljače 1820. godine.

Inkvizicija je za mnoge pojam vjerske nesnošljivosti, fanatizma i lomača. Dok protivnici ove ustanove redovito naglašavaju nehumanost inkvizicijskih postupaka, Crkvi odani povjesničari nastoje pod svaku cijenu opravdati njezino djelovanje. Inkvizicija je progonila i kažnjavala svako ponašanje koje je, izravno ili neizravno, dovodilo u pitanje disciplinu Rimske crkve ili neke od njezinih vjerskih istina, bez obzira radi li se o riječima, znakovima ili vladanju protivno rimskom uzoru. Život srednjovjekovnog kršćanstva u svim svojim odnosima prožet je, pa čak i zasićen, religioznim predodžbama. Ne postoji ni jedna stvar ili postupak koji se neprestano ne dovede u odnos prema Kristu i vjeri.

Crkva je već na početku svog djelovanja odredila vjerske istine i odgovarajuću disciplinu. Svi koji su se protivili službenom naučavanju bili su isključeni iz zajednice vjernika i dostatno kažnjeni za svoju herezu. Crkva je u prošlosti ponekad pretjerano provodila mučenja zbog toga jer je osjećala dužnost da se kao posrednik između čovjeka i Boga brine o sudbini o spasu svakog pojedinca kako bi spriječila njegovu konačnu propast u grijehu.

Motivi predstavljanja inkvizicije

Među povjesničarima ne postoji sloga oko motiva zbog kojih su uveli inkviziciju u Španjolsku. Predloženo je nekoliko realnih opcija:Zbog ujedinjenja crkve i vlasti. Inkvizicija je dopuštala monarhiji da se aktivno upliće u crkeni posao, bez miješanja Pape. U isto vrijeme, cilj Ferdinanda i Izabele bio je stvaranje uspješnog državnog uređenja; zbog toga im je jedan od prioriteta bilo religijsko ujedinjenje kako bi promovirali centraliziranu političku moćKako bi oslabili lokalnu opoziciju katoličkih monarha. Jačanje centralizirane političke moći je uključivalo slabljenje lokalne političke opozcijeKako bi se riješili snažne converso manjine. Mnogim članovima utjecajnih obitelji kao što su Santa Fe obitelj, Satanglels, Caballerias i Sanchez, bilo je za vrijeme Aragonskog kraljevstva suđeno. Kontradikcija tome je činjenica da je Ferdinand, kralj Aragona, nastavio zapošljavati mnoge conversose u svojoj administraciji.Ekonomska podrška. S obzirom da je jedna od mjera bila zapljena imovine, ova se opcija

nemože isključiti.

Djelovanje inkvizicije

Aktivnosti inkvizicije

Početak

Alonso de Hojeda, dominikanac iz Seville, uvjerio je kraljicu Izabelu na postojanje crypto-židovstva među andaluškim conversosima za vrijeme njenog boravka u Sevilli između 1477. i 1478. godine. Izviješće, napisano na zahtjev monarha Pedra Gonzalesa od Menoze, seviljskog nadbiskupa i od segovskog dominikanca Tomasa od Torquemade, potvrdilo je tu tvrdnju. Monarsi su odlučili predstaviti inkviziciju Kastilji i prestati se pretvarati, te zatražiti papino dopuštenje. 1. studenog 1478. godine, papa Siksto IV. objavio je bulu Exigit sinceras devotionis affectus, kroz koju je inkvizicija bila postavljena u kastiljskom kraljevstvu. Bula je monarhima dala ekskluzivni autoritet kod imenovanja inkvizitora. Prva dva inkvizitora, Miguel de Morillo i Juan de San Martin bili su imenovani tek dvije godine kasnije, 27. rujna 1480. u Medini del Campo.

Na početku, djelovanje inkvizicje bilo je ograničeno na područje Seville i Cordobe, gdje je Alonso de Hojeda otkrio centar aktivnosti conversa. Prvi auto de fe bio je proslavljen u Sevilli 6. veljače 1481.: spaljeno je šest osoba. Pristanak je dan od istog Alonsa de Hojede čije su sumnje započele inkviziciju. Od tada je inkvizicija nekontrolirano rasla u Kastiljskom kraljevstvu. Do 1492., tribunali su postojali u osam Kastiljskih gradova : Avili, Cordobi, Jaeni, Medini del Campo, Segoviji, Seguenzi, Toledu i Valladolidu.

Uspostavljanje inkvizicije u kraljevini Aragon bilo je puno teže. U stvarnosti, Ferdinand se nije prebacio na novi način, jednostavno je ponovno oživio staru papinsku inkviziciju, prebacivši ju na svoju izravnu kontrolu. Stanovnici Aragona uporno su se protivili inkviziciji. Razlike između Ferdinanda i Siksta IV potaknule su potonjeg da objavi novu bulu koja je kategorično zabranila širenje inkvizicije na Aragon. U toj buli, Papa je izravno kritizirao provedure inkvizicijskog suda, potvrđujući da,mnogi pravi i iskreni kršćani, zbog iskaza neprijatelja, rivala, robova i ostalih bezvrijednika, i što je još manje prikladno, bez ikakvih ispita, bivaju zatvoreni u svjetovne zatvore gdje ih se muči i osuđuje kao recidivne heretike, oduzete imovine i dobara i dani svjetovnoj ruci da ih usmrti, na veliku opasnost njihovim dušama, dajući štetan primjer i stvarajući skandal mnogima.

Unatoč tome, pritisak s Ferdinandove strane potaknuo je Papu da ukine tu bulu i objavi novu. 17. listopada 1483. godine, Tomas de Torquemada prozvan je glavnim inkvizitorom Aragona, Valencije i Katalonije. S time, inkvizicija je postala jedina institucija s autoritetom kroz sve kraljevine španjolske monarhije, i, u svima njima, korisni mehanizam u službi kruni. Kako god, gradovi u Aragonu nastavili su se odupirati i čak su vidjetli periode pobune, kao u Teruelu između 1484. i 1485. godine. Umorstvo inkvizitora Pedra Arbuesa u Zaragozi, potaknulo je javno mišljenje protiv conversosa i u korist inkviziciji. U Aragonu su inkvizicijski sudovi bili fokusirani posebno na članove snažne converso manjine, zaustavljajući njihov utjecaj u aragonskoj administraciji.

Razdoblje između 1480. i 1530. obilježila je intezivna aktivnost inkvizicije. Izvori se razlikuju kada se govori o broju suđenja i izvršenja smrtnih kazni. Henry Kamen pretpostavlja da je ubijeno otprilike 2000 osoba i kao izvor uzima dokumentacije Autos de Fe. Od ubijenih, veliki su broj bili conversosi židovskog podrijetla.

Represija protestanata

Conversosi su dolazak kralja Karla I. (1516.), novog kralja Španjolske, vidjeli kao mogući kraj inkvizicije ili barem smanjenje njenog utjecaja. Unatoč ponovljenim peticijama Cortesa od Castile i Aragona, novi monarh je ostavio inkvizitorski sustav onakvim kakav je bio.

Ipak, tijekom 16. stoljeća, većina se parnica nije fokusirala na conversose. Umjesto toga, inkvizicija je postala učinkoviti mehanizam iskorjenjivanja protestantizam koji se počeo pojavljivati u Španjolskoj. Začudo, veliki postotak tih protestanata bio je židovskog podrijetla.

Prvi od sudskih postupaka bili su oni protiv mistika poznatih kao "Alumbrados" iz Guadalajare i Valladolida. Suđenja su dugo trajala i završavala su zatvorskim kaznama raznih trajanja, iako nitko od optuženika nije bio pogubljen. Usprkos tome, pojavljanje "Alumbradosa" stavilo je inkviziciju na trag mnogim intelektualcima i klericima koji su, zainteresirani za Erasmijske ideje, odstupili od ortodoksije (što je čudno jer su i Karlo I. i Filip II. od Španjolske bili očarani Erasmusom). Takav je bio slučaj kod humanista Juana de Valdesa koji je bio prisiljen pobjeći u Italiju kako bi izbjegao proces koji je bio pokrenut protiv njega, i propovjednika Juana De Avile, koji je proveo gotovo godinu dana u zatvoru.

Prvi procesi protiv luteranskih grupa, kao takvih, odvijali su se između 1558. i 1562. i na početku vladavine Filipa II., protiv dvije zajednice protestanata iz gradova Valladolida i Seville. Procesi su intenzivno pojačali djelovanje inkvizicije. Održano je mnogo velikih Autos de Fea, nekima su čak upravljali članovi kraljevske obitelji, na kojima je pogubljeno više od stotinu osoba. Poslije 1562., iako su se suđenja nastavila, represija je bila smanjena, i pretpostavlja se da je samo nekolicina Španjolaca bila spaljena zbog luteranstva do kraja 16. stoljeća, iako ih je oko 200 čekalo suđenje. Autos de Fe srednjeg vijeka dovelo protestantizam u Španjolskoj do kraja što je već samo po sebi mali fenomen.

Cenzura

Kao jedna od manifestacija protureformacije, španjolska inkvizicija radila je aktivno na sprječavanju širenja heretičkih ideja u Španjolskoj tiskajući "indekse" zabranjenih knjiga. Takvi popisi bili su česti u Europi desetljeće prije nego što je inkvizicija izdala prvu. Prvi indeks izdan u Španjolskoj 1555., zapravo je bio pretisak indeksa koje je izdalo sveučilište Louvainu 1550., s dodatkom posvećenim španjolskim tekstovima. Sljedeći indeksi bili su tiskani 1559., 1583., 1612., 1632., i 1640. Sadržavali su velik broj knjiga svih vrsta, iako je posebna pažnja bila posvećena religijskim djelima, i, posebno, prijevodima Biblije na materinji jezik.

Uključena u indekse bila su mnoga velika djela španjolske literature. Isto tako, veliki broj religijskih pisaca koje danas Katolička Crkva smatra svecima vidjeli su pojavljivanje svojih djela u indeksima. Na početku, to se može činiti protuintuitivno ili čak besmisleno – kako su tim španjolskim autorima na početku već izlazila djela samo da bi ih kasnije inkvizicija zabranila i stavila na indeks? Odgovor na to leži u procesu izdavanja i cenzuriranja u ranoj modernoj Španjolskoj. Knjige su u tom periodu čekale licenciranje prije izdavanje i dozvolu (koja je mogla sadržavati modifikacije) od svjetovnih i od religijskih vlasti. Međutim, nakon što je dopušteno tiskanje, izdani tekst mogao je biti post-hoc cenzuriran, odnosno bio je predan inkviziciji, ponekad desetljeće poslije samog izdavanja. Također, zajedno s razvijanjem katoličke teologije, nekad zabranjeni tekstovi mogli su biti maknuti s indeksa.

Na početku, uključivanje na indeks značilo je potpunu zabranu teksta, no to se dokazalo nepraktičnim i neizvedivim, ali ujedno i protivno cilju postojanja pismenog i dobro obrazovanog puka. Djela s jednim retkom koji je izazivao sumnju bila su zabranjena u potpunosti, iako je i daljnje postojanje tih tekstova zvučalo dogma. S vremenom, postignut je kompromis u kojemu je odlučeno da će inkvizitori prebojavati riječi, retke ili cijele odlomke inače prihvatljivih tekstova i tako dopuštajući tim “očišćenim” izdanjima da cirkuliraju. Iako, u teoriji, indeksi su predstavljali goleme restrikcije na razvoj kulture u Španjolskoj, neki povjesničari, kao na primjer Henry Kamen govore da je takva striktna kontrola bila nemoguća u praksi i da je bilo puno više slobode nego što se misli. I Irving Leonard zaključno je demonstrirao da su, usprkos ponovljenim kraljevskim prohibicijama, romance o Chivalry, kao što su Amadis od Gaule, našle svoj put u novi svijet s dopuštenjem inkvizicije. Osim toga, s dolaskom vremena prosvjetiteljstva u 18. stoljeću, povećao se broj licenca za posjedovanje i čitanje zabranjenih tekstova.

Usprkos ponovljenim izdavanjima indeksa i velikoj birokraciji cenzora, aktivnosti inkvizicije nisu sprječavale cvjetanje španjolske literature “Siglo de Oro”, iako je većina autora tog perioda u jednom trenutku prešla preko puta svetom uredu. Među španjolskim autorima uključenima na indeks nalaze se: Gil Vincente, Bartolome Torres Naharro, Juan del Enzina, Jorhe de Montemayor, Juan de Valdes i Lope de Vega, kao i anonimni Lazarillo de Tormes i Cancionero General, od Hernanda Del Castilla. La Celestina, koja nije bila uključena na indekse 16. stoljeća, bila je uklonjena 1632. i potpuno zabranjena 1790. godine. Među stranim autorima bili su Ovidije, Dante, Rabelais, Ariosto, Machiavelli, Erasmus, Jean Bodin i Tomas Moro. Jedan od iznimnih slučajeva, i najpoznatiji, u kojemu se inkvizicija direktno suočila s književnom aktivnošću je onaj s Frayem Luisom de Leonom, iznimnim humanistom i religijskim piscem converso podrijetla, koji je bio zatvoren četiri godine, (od 1572. do 1576.) zato jer je preveo “Pjesmu nad pjesmama” izravno s hebrejskog.

Ostali prijestupi

Iako je inkvizicija bila stvorena da zaustavi napredovanje hereze, ona se bavila i raznim drugim prijestupima koji su samo indirektno bili povezani s religijskim krivovjerjem. Od ukupno 49,092 suđenja u razdoblju između 1560. i 1700. koji su registrirani u arhivima Supreme, pojavljuju se slijedeći : židovi (5,007), moriscosi (11,311), luterani (3,499), alumbradosi (149), praznovjerja (3,750), heretičke izjave (14,319), bigamije (2,790), poticanja (1,241), prijestupi protiv svetog ureda inkvizicije (3,954) i razni (2,575). Podaci dokazuju da nisu samo novi kršćani (conversosi židovskog ili muslimanskog podrijetla) i protestanti bili osuđivani, nego i mnogi stari kršćani i to iz raznih razloga.

Kategorija praznovjerja sadržavala je procese povezane s čarolijama. Lov na vještice u Španjolskoj nije bio tako intezivan kao u ostalim europskim državama (posebno Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj). Jedan izniman slučaj bio je Logrono, u kojemu je bilo suđeno vješticama iz Zugarramurdija u Navarri. Za vrijeme Auto de Fea koji se dogodio u Logronu 7. studenog i 8. studenog 1610., spaljeno je 6 osoba, a još je 5 spaljeno u znak mržnje. Općenito, inkvizicija je bila skeptična prema slučajevima s vješticama, smatrajući to potpunim praznovjerjem bez ikakve osnove. Alonso de Salazar de Frias, koji, nakon odvijanja procesi u Logornu je uzeo edikt vjere u razne dijelove Navarre, zabilježio je u svojim izvještajima da, “Nisu postojale vještice niti začarani u regiji nakon što se o njima počelo pričati i pisati”.

U skupinu heretičkih ispada uključeni su bili verbalni ispadi, od izravnog svetogrđa do upitnih izjava koje su se ticale vjeroispovijesti, od seksualnog morala, do ponašanja svećenstva. Mnogi su stavljeni pred sud zbog izjave da snošaj (spolni odnos bez izravnog cilja k stvaranju potomstva) nije grijeh ili što su stavljali u sumnju razne aspekte kršćanstva kao što su pretvaranje kruha i vina u tijelo i krv Isusovu ili o djevičanstvu Marije. Isto, mnogi svećenici bivali su osuđeni zbog hereze. Te osude često su bile praćene teškim kaznama.

Inkvizicija se bavila i prekršajima protiv morala, ponekad i u otvorenom sukobu s javnim vlastima. Posebno puno procesa bilo je povezano s bigamijom, relativno čestim prijestupom u društvu koje je razvod dopuštalo samo u najekstremnijim slučajevima. U slučaju muškarca, kazna je bila pet godina na galiji (ekvivalent smrtnoj kazni). Žene su također bile osuđene za bigamiju. Isto tako, bilo je osuđeno puno dogovaranja za vrijeme ispovijedi, što upućuje na strogi oprez nad svećenstvom.

Inkvizicijska represija seksualnih prijestupa homoseksualizma i bestijalnosti, bili su, po Kanonskom zakonu, zločini protiv prirode. Homoseksualizam, poznat u to vrijeme kao sodomija, bio je kažnjiv smrću. To je palo pod ovlasti inkvizicije samo na teritoriju Aragona, kada je, 1524., Klement VII., u papinskom pismu, dopustio vlast nad sodomijom inkviziciji u Aragonu, bilo ili ne bilo povezano s herezom. U Castili, slučajevi sodomije nisu bili osuđeni osim ako nije bila prisutna hereza. Tribunal u Zaragozi isticao se po svojoj okrutnosti u osuđivanju tih zločina: između 1571. i 1579. više od stotinu muškaraca bilo je osuđeno za sodomiju, a njih 36 je pogubljeno; ukupno, između 1570. i 1630. bila su 534 suđenja i 102 pogubljenja.

Organizacija

Osim uloge u religijskim stvarima, inkvizicija je bila institucija u službi monarhije. To ne govori da je bila potpuno osamostaljena od papinske vlasti, jer je u mnogim slučajevima djelovanje same inkvizicije ovisilo o dopuštenju Rima. Iako je glavni inkvizitor, predvodnik svetog ureda, bio izabran od strane krune, s odabirom se trebao složiti i papa. Inkvizicija je bila jedina javna organizacija čiji je autoritet dopirao do svih Španjolskih kraljevina (uključujući američke potkraljevine), izuzev kratkog perioda (1507. – 1518.) za kojega su bila dva glavna inkvizitora, jedan za Kastiljsko kraljevstvo, a drugi za Aragon. U Kastiljskom kraljevstvu, bili su uspostavljeni sljedeći tribunali:

1482. u Sevilli i u Cordobi1485. u Toledu i Llerni1488. u Valladolidu i Murciji1489. u Cuenci1505. na Kanarskim otocima1512. u Logronu1526. u Granadi1574. u Santiagu de Composteli

Funkcioniranje inkvizicije

Inkvizicija je funkcionirala u skladu s kanonskim pravilnikom Rimokatoličke Crkve; njene operacije nisu ni u kojem slučaju bile svojevoljne. Njene procedure bile su zapisane u raznim pravilnicima izdanima od uzastopnih inkvizicijskih generala, Torquemade, Deze i Valdesa.

Optužbe

Kada je inkvizicija došla u grad prvi je korak bio edikt “milosti”. Nakon nedjeljne mise, inkvizitor bi nastavio čitati edikt: on je objašnjavao moguće hereze i poticao kongregaciju da dođu do inkvizicijskih tribunala kako bi ”očistili savjest”. Zvali su se edikti milosti zbog mogućnosti svim samoinkriminirajućima koji su se predali za vrijeme milosti (otprilike jedan mjesec) da dobiju oprost od Crkve bez teške kazne. Takvo obećanje bilo je veoma uspješno i mnogi su se svojevoljno predali inkviziciji. Ali predaja nije bila dovoljna, osoba je trebala osuditi i svoje suučesnike. Kao rezultat, inkvizicija je imala neprestanu zalihu informacija. S vremenom je edikt milosti zamijenjen ediktom vjere koji je odbacio mogućnost brzog i bezbolnog pomirenja.

Prijave su bile anonimne i optuženi nije znao tko ga je prijavio. To je bila najviše kritizirana točka od strane protivnika inkvizicije. Lažne prijave su u praksi bile česte, kao rezultat ljubomore i pohlepe. Inkvizicija je širila strah i nepovjerenje među susjedima i optužbe među članovima obitelji nisu bile rijetke.

Kazna

Nakon optužbe, slučaj je bio istražen od calificadoresa, koji su trebali odlučiti je li u pitanju bila hereza, koja je bila praćena optužbom. U praksi je to drugačije izgledalo, mnogi su bili zadrženi u privremenom pritvoru, i tamo su zbog dugih suđenja čekali po dvije godine, dok calificadoresi nisu istražili njihov slučaj.

Kazna optuženog sadržavala je preventivno oduzimanje posjeda od strane inkvizicije. Posjed zatvorenika bio je korišten kako bi se platili troškovi suđenja i za troškove koje je sam osuđenik vršio svojim prehranjivanjem i oblačenjem. Često se rodbina optuženog našla u potpunom siromaštvu. Ta je situacija poboljšana tek instrukcijama napisanima 1561. godine. Cijeli je proces vođen u potpunoj tajnosti, kako za javnost tako i za optuženog, koji nije bio informiran o optužbama koje su podignute protiv njega. Mjeseci ili čak godine su prolazile bez da je optuženi informiran zašto ga zatvaraju.

Zatvorenik je ostao izoliran i za to vrijeme nije mu bilo dozvoljeno prisustvovati misi i primati sakramente. Inkvizicijski zatvori nisu bili gori od javnih, a i ima čak i iskaza da su bili puno bolji. Neki su zatvorenici umrli u zatvori, što je bilo normalno za to vrijeme.

Kraj inkvizicije

Za vrijeme vladavine kralja Karla IV., usprkos strahu koji je bio izazvan Francuskom revolucijom, dogodilo se nekoliko stvari koje su najavile kraj inkvizicije.

Kao prvo, država je prestala biti socijalni organizator i počela se brinuti o dobrobiti puka. Kao rezultat, uzela je u obzir velike posjede Crkve koji su se skupili i koji su priječili socijalni razvoj. S druge je, pak, strane bila trajna prepirka Crkve i kralja, koja je sve više išla na stranu države zbog prosvjetiteljskih ideologa koji su mislili da će im bolje pomoći u provedbi ideja.

Inkvizicija je zaustavljena za vrijeme Napoleonove dominacije i vladavine kralja Josipa I. (1808.-1812.). Opet je uspostavljena kada se Ferdinand VII. vratio na prijestolje 1814. godine. Bila je opet prekinuta za vijeme trogodišnjeg liberalnog međurazdoblja. Kasnije tijekom tog razdoblja, poznatog kao kobno desetljeće, inkvizicija nije bila formalno ponovno uspostavljena, iako se vratila pod imenom Susreti vjere, tolerirana od kralja Ferdinanda. Oni su imali “čast” pogubiti zadnjeg heretika 1826. godine.

Inkvizicija je službeno prekinuta 15. lipnja 1823. kraljevskom odlukom koju je potpisao regent Maria Cristina de Borbon, tijekom vladavine Izabele II., i s dopuštenjem predsjednika Kabineta Francisca Martineza de la Rose.

Avtor Administrator ob 10:27 0 komentarji

Papinska inkvizicija

Papinsku rimsku inkviziciju ustanovio je papa Grgur IX., a istražni je postupak bio povjeren posebnim papinim povjerenicima. Dok je crkvena hijerarhija moralno sve dublje padala (ponajviše u X. stoljeću - pornokracija u papinskom Rimu), u to vrijeme "heretici, uzajamno ne povezani pojedinci, obični ljudi i poneki fanatici, držeći se Kristove nauke, kako je prikazana u Bibliji žele popraviti prilike u crkvi i svijetu. Za vrijeme Grgura VII. (1075-87) pape kao "namjesnici Kristovi" počinju tražiti vrhovnu i univerzalnu vlast na Zemlji. "Heretici" su smatrali Rimskog papu neprijateljem pravoga Boga, a Isusa Krista smatrali su poglavarom crkve. Tada dolazi papa Grgur IX. te u razdoblju (1231-1235) počinje slati svoje delegate (inkvizitore) kao suce koji su djelovali usporedno sa nadležnim biskupom.

Tijek

Grgur IX. 1234. g. daje Dominikancima "privilegiju" da budu inkvizitori, ali je ta ista privilegija 1246 protegnuta i na Franjevce. Time je osnovana inkvizicija heretičke opačine (lat. inquisitio haereticae pravitatis).

Postupak papinske inkvizicije

Postupak papinske inkvizicije, budući da nije određen samo jednim jedinim papinskim dokumentom, doživio je razvoj tijekom godina. Ipak, u cijelom razdoblju postojala je osoba inkvizitora koji je, čim je došao na mjesto koje mu je bilo određeno, morao pokazati pismo s punomoći za obavljanje te službe mjesnom vlastelinu, kojemu je objašnjeno koje su njegove dužnosti u zaštiti inkvizitora, pod prijetnjom izopćenja.

Potom je inkvizitor imenovao svoj sud koji se sastojao od jednog vikara, nekoliko povjerenika, nekoliko »dobrih ljudi« (lat. boni viri), nižih službenika (koje je davao mjesni vlastelin), zatvorske čuvare (ukoliko je inkvizitor imao i svoj zatvor), bilježnike itd. Uz inkvizitora ili njegovog vikara uvijek je sjedio mjesni biskup ili njegov izaslanik. Inkvizitor nije mogao sam donijeti nijednu odluku, već uvijek uz suglasnost biskupa.

Prije nastavka postupka, bile su objavljene dvije odredbe: jedna o vjeri, koja je svima nalagala da prijave krivovjerce i njihove suradnike; a druga o milosti, koja je određivala razdoblje (obično od mjesec dana) u kojem je svaki krivovjerac koji se sam javio bio pomilovan. U isto vrijeme inkvizitor je započeo sa svojom službenom inquisitio.

Svi koje su javne izjave, tajna istraga, prijava ili izjave svjedoka optuživale za krivovjerje, dovođeni su pred inkvizitora. Osim u najtežim slučajevima, nije bio predviđen pritvor, nego su na upite inkvizitora odgovarali kao slobodni ljudi. Optuženi je najprije bio pozvan da dade prisegu nad evanđeljem »quod super facto haeresis, tam de se quam de omnibus aliis, puram, plenam et meram diceret veritatem.« Svaki svjedok (i optuženik) koji ne bi htio položiti prisegu nad evanđeljem, smatrao bi se lažnim svjedokom.

Optuženik je mogao odmah priznati svoje pogreške i u tom se slučaju zaključivao prostupak. U

suprotnom, ovisilo je o stanju tužbe kako će se nastaviti. Obično je za presudu bila dovoljna potvrda dvojice svjedoka, no nitko nije smio biti optužen »sine lucidis et apertis probationibus vel confessione propria.« U slučaju da nije bilo svjedoka, a inkvizitor je do informacije o nečijem krivovjerju došao svojom tajnom istragom, optuženi je morao priznati svoje krivovjerje kako bi ga osudili. Tu je dolazila do izražaja inkvizitorova vještina govora i navođenja optuženog na priznanje.

O toj vještini postoji svjedočanstvo inkvizitora Davida Habsburgovca koji navodi sljedeća sredstva uvjeravanja:strah od smrti (optuženom je davano do znanja da će vjerojatno umrijeti ne bude li priznao);pritvorprijetnja o postojanju svjedokaposjet u pritvoru dvoje ljudi fideles et providi (obično pripadnika iste sljedbe koji su se obratili od krivovjerja)mučenje koje je, prema naputku pape Inocenta IV. Ad extirpanda (15. svibnja 1252.), smjelo biti uporabljeno samo u onim slučajevima u kojim postoje očiti dokazi (vehementer); a smjelo se primijeniti samo uz privolu mjesnog biskupa i nije se smjelo ponavljati. Priznanja dobivena pomoću mučenja morala su biti potvrđena i drugim dokazima. U slučaju da optuženik koji je bio mučen nije priznao prijestup, morao je biti pušten na slobodu i oslobođen optužbi. Ovom bulom, papa Inocent IV. samo je uskladio praksu papinske inkvizicije s tadašnjim svjetovnim sudstvom.

Optuženi je morao biti točno obaviješten o optužbama protiv njega, premda nije bio suočavan sa svjedocima. Ipak, morao je reći ima li nekih neprijatelja među ljudima, a svjedočanstva tih neprijatelja nisu smjela biti uzimana u obzir. Optuženi se smio braniti od optužbi, a od 14. stoljeća morao je imati i odvjetnika.

Pravnu borbu optuženi je mogao na dugo rastezati, jer nije bio ograničen broj svjedoka koje je mogao pozvati, a u konačnici, mogao se pozvati i na Svetu Stolicu, te pred njom zatražiti suđenje.

Prije proglašavanja presude, inkvizitor se morao savjetovati s porotom, koja je često bila i vrlo brojna, a sastojala se od »iskušanih ljudi« (lat. probi viri), koji su morali izreći svoje mišljenje o počinjenom prijestupu, o krivnji ili ne, te o kazni. Inkvizitor i biskup, premda, čini se, nije bilo pravne obveze za to, obično su se pridržavali odluka porote.

Kakve su bile kazne, može se vidjeti iz primjera inkvizitora Bernarda di Guida u razdoblju od 1308. do 1323. On je u tom vremenu odredio 139 oslobađanja optuženika, 132 postavljanja križa (osuđenici su morali prišiti križeve u raznim bojama na svoju odjeću), 9 osuđenih na hodočašće u Svetu zemlju, 143 na vojnu službu u Svetoj zemlji, 307 na zatvor; 17 na zatvor da su kojim slučajem živi (u procesima protiv pokojnih krivovjeraca); 42 na predavanje u svjetovne ruke; 69 eshumacije tijela (u procesima protiv pokojnih krivovjeraca); 2 na svođenje u niži stalež; 2 na izlaganje na ljestvama; 1 na progonstvo i 22 na uništenje kuće.

Presuda je morala biti izrečena javno uz posebnu ceremoniju koja se nazivala sermo generalis.

Ostali događaji oko papinske inkvizicije

Na početku je eventualno zaplijenjena imovina pripadala samo svjetovnoj vlasti, no doskora su pape počele tražiti svoj ortački dio[nedostaje referenca], pa se u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji uobičajilo da svjetovna i crkvena vlast dijele heretički pljen na pola. Uskoro pape se nisu zadovoljavale "običnim hereticima", pa je papa Aleksandar IV. uključio u nadležnost inkvizicije i čarobnjačke čine (magiju), ako oni zaudaraju na herezu (quae saperant haeresim). Doskora pape Nikola V. (1451.) i Inocent VIII. (1484.) predavale su inkvizitorima "čarobnjake" i "vještice" svih vrsta[nedostaje referenca], išlo se i dalje pa su preljub, konkubinat, svetogrđe, nedopuštena vjerska literatura i lihva potpali pod nadležnost inkvizitora[nedostaje referenca]. Nakon akcija protiv albigenza, katara i bogumila, sljede akcije protiv Valdežana, odmetnutih franjevaca, a od 1307.-1312. i protiv templara. U ovom posljednjem slučaju, primjerice, ponovno dolazi do izražaja kolika je u svemu bila uloga svjetovne vlasti. Postupke protiv templara iznudio je, a potom i provodio francuski kralj Filip IV. Lijepi, koji je inače bio u sukobu s papinstvom. U Njemačkoj koja se inače odupirala inkviziciji već od 1231. inkviziciju provodi fratar dominikanac Konrad von Marburg, što naravno nije imalo veze s kasnijom papinskom inkvizicijom. Von Marburg je ubijen 1233. godinu dana prije prvog spomena nečeg što bi se moglo nazvati papinskom inkvizicijom.

Posljedice

Inkivzicija je prižila široke mogućnosti za osvete neprijateljstva, spletke, podlosti, pokvarenosti i drugih zala, a naročiti poticaj za "istragu" protiv "heretika" bila je njegova imovina. Broj žrtava nije moguće niti približno utvrditi, smatra se da je bilo nekoliko stotina tisuća žrtva[nedostaje referenca]. Zbog sukoba s katoličkim naukom talijanski renesansni filozof i dominikanac Giordano Bruno gol je na lomači kao heretik spaljen na Rimskom trgu Campo de' Fori 17. veljače 1600. od strane svjetovnih vlasti. Ni John Frith engleski protestantski vjerski reformator nije imao veće sreće spaljen je na lomači u Smithfieldu izvan Londona 4. srpnja 1533. zbog odbacivanja nauka o čistilištu i transupstancijaciji. Jan Hus spaljen je zbog vjerovanja da je Isus Krist poglavar crkve i jedini posrednik između Boga i čovjeka 6. srpnja 1415. u Konstanzi, Njemačka, Lord Cobham spaljen je iz istog razloga dvije godine ranije, Louis de Berquin biva spaljen na lomači 17. travnja 1529. u Parizu. Girolamo Savonarola također je odbio papino tumačenje Svetog pisma, te je 23. travnja 1498. spaljen na trgu Piazza della Signoria. William Tyndale spaljen je pak 6. listopada 1536. zbog tvrdnje da je nauk o čistilištu papinska izmišljotina. U svim ovim slučajevima pogubljenje su izvršile svjetovne vlasti.

S druge strane, protestanti kasnije nisu prezali od sličnih metoda provođenja svojih pogleda na svijet, pa su poznati kako na kontinentu, tako i u Engleskoj, primjeri brojnih katolika mučenih zbog njihove vjere, potput Marka Križevčanina, Melkiora Gradeca i Stjepana Pongraza (mučeni i ubijeni u Košicama 7. rujna 1619.). Tu je još, na primjer, i Fidel Sigmaringenski (mučen i ubijen 1622.) ili Ivan Sarkander kojega su protestanti 14. veljače 1620. tri sata rastezali, potom ponovno 17. veljače i konačno 18. veljače kad je i podlegao mukama. Razlika je bila samo u tome što kod njih nije bilo nikakva propisanog sudskog postupka, nego se radilo o arbitrarnim odlukama lokalnih protestantskih moćnika. Dokle je to moglo

dovesti, pokazuje primjer minsterskog slučaja, kad je Jan Bockelson, uveo je u Münsteru obaveznu poligamiju, pravdajući to vjerskim razlozima, te se oženio s 15 žena, među kojima i udovicom Matthysovom. Njegov suradnik Rothman zadovoljio se sa samo devet žena. Ovaj nasilno provođen zakon naišao je na snažan otpor. Pobuna je ugušena u krvi, a sve žene koje su odbile prisilno vjenčanje bile su podvrgnute mukama i pobijene. Prethodnik i učitelj Jana Bockelsona, Jan Matthys, iz grada je 1534. izgnao sve katolike, i to tek nakon što su ovoga protestantskog propovjednika umjereniji sljedbenici odgovorili od ubijanja svih nepokornih. Konfiscirao je sva njihova dobra, prekrstio sve one koji su ostali u gradu, zabranio privatno vlasništvo, uključujući i posjedovanje novca, te spalio sve knjige osim Biblije. U engleskoj su utamničeni, a potom 6. srpnja 1535. ubijeni, biskup John Fisher, te humanist i državnik Thomas More, samo zato što se nisu htjeli odreći katoličke vjere.

Avtor Administrator ob 10:26 0 komentarji

ponedeljek, 06. oktober 2008

Deset Božjih zapovijedi

Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog (heb. דברימ devarim = "riječi") je skup zakona što su ga Izraelci, prema biblijskom izvještaju, primili od Boga na planini Sinaju preko proroka Mojsija, nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. pr. Kr. One su dio zbirke zakona poznate pod nazivom "Zakon" (heb. Tora) ili "Mojsijev zakon".

Tekst Deset zapovijedi

Prijevod s hebrejskog jezika (preveo Silvije Grubišić) glasi ovako (Izlazak 20, 2-17; vidi i Ponovljeni zakon 5,6-21):

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve

blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!Ne učini preljuba!Ne ukradi!Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

Deset zapovijedi do danas čine temelj židovske i kršćanske vjere.

Budući da u hebrejskom tekstu ne postoji numeracija ni neka druga jasna podjela zapovijedi, te nije lako odrediti njihov broj, do tradicionalnog broja od deset zapovijedi u različitim se predajama dolazi na različite načine. Osobito je ta raznolikost prisutna među raznim kršćanskim zajednicama.

Deset zapovijedi u Katoličkoj Crkvi

Inačica koja se nalazi u katoličkom Katekizmu, ali i kod nekih drugih Crkava, donosi drugačiji, sažeti, tekst. U tom se tekstu umjesto spomena "subote" spominje "dan Gospodnji". Za zapovijed koja spominje zabranu izrađivanja likova Katolička Crkva drži da je sadržana u prvoj zapovijedi (prema njenom nauku, likovi se ne štuju kao da su Bog ili sami sveci, nego samo kao podsjećanje na njih, dok se zabrana iz Deset zapovijedi odnosi na uvjerenje da božanstvo prebiva u izrađenom liku). Ove Crkve također imaju zadnje dvije koje su sadržane u zadnjoj zapovijedi, prema gornjem tekstu. Tako ovaj tekst Deset zapovijedi glasi:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!Ne uzimaj imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!Ne ubij!Ne sagriješi bludno!Ne ukradi!Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

Deset zapovijedi u Pravoslavnoj Crkvi

Sažeti, ali drugačije raspoređeni tekst zapovijedi donosi i Pravoslavna crkva:

Ja sam Gospod Bog Tvoj; nemoj imati drugih bogova osim mene.

Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega.Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvojemu.Poštuj oca svojega i majku svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.Ne ubij.Ne čini preljube.Ne kradi.Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.Ne poželi ništa što je tuđe.

Umjesto izraza "subota", ima izraz "dan odmora". Pravoslavna Crkva, iako zadržava zabranu izrade likova, ipak štuje ikone, no, slično kao i u Katoličkoj Crkvi, ne drži da u njima stanuje božanstvo.

Deset zapovijedi u Evangeličkoj crkvi

Tekst Deset zapovijedi Evangeličke ili Luteranske crkve, poput Katoličke crkve, nema zabranu izrađivanja likova i zadnju zapovijed dijeli na dvije, a poput onog Pravoslavne crkve, umjesto "subote" ima "dan odmora":

Ja sam Gospod Bog tvoj, nemoj imati drugih Bogova uz mene.Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega.Sjećaj se dana odmora, da ga svetkuješ.Poštuj oca svoga i majku svoju, da ti se produlje dani na zemlji.Ne ubij.Ne čini preljub.Ne kradi.Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.Ne poželi kuće bližnjega svojega.Ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta, što pripada bližnjemu tvom.

Deset zapovijedi u Adventističkoj crkvi

Adventisti sedmog dana, Baptisti sedmog dana i neke druge manje crkve i zajednice štuju Božje zapovjedi u potpunosti, kako su napisane u Bibliji. Ono u čemu su jedinstveni jest svetkovanje četvrte zapovjedi. Zamjeraju ostalim kršćanskim zajednicama nespominjanje subote u četvrtoj zapovjedi, te bilo kakvo drugo izostavljanje ili izmjenu zapovjedi i njihovog redoslijeda.

Avtor Administrator ob 10:49 2 komentarji

Templari - Fratres militiae Templi

Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime.

ed se dijelio na vitezove i služeću braću , a na čelu reda je bio Veliki meštar i Generalni kaptol. Bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo su postali značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostalog pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Rezultat takvog položaja je bio njihov brzi uspon.

Vojni dio reda se dijelio na vitezove opremljene kao oklopno konjaništvo, i drugi dio koji su činili pripadnici iz nižih društvenih slojeva i sačinjavali su laku konjicu.

Služeća braća su se, opet, dijelila na ekonome, koji su brinuli o upravljanju imovinom reda i svećenike, koji su skrbili za duhovne potrebe pripadnika reda.

Pored svojih redovnih, uglavnom vojničkih aktivnosti, bavili su se i nekim oblikom bankarstva, jer je velik dio križara njima povjeravao svoju imovinu na čuvanje.

Povijest

Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala.

Prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima.

Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara,

Jacques DeMolaya.

1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom ivanovci i vitezovi od Malte.

Neki su Temlari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu Papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrješuje sve čelnike Templarskog Reda.

Legende i mitovi povezani s Templarima

Neki vjeruju, da je masovno hapšenje Templara koje je bilo organizirano u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13..

Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima.

Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića.

Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata.

Šifra svetog pisma

Da li su u Bibliji vec zapisani dogadjaji ovog svijeta? Americki autor Michael Drosnin vjeruje da je provalio tajanstvenu kod Svetog pisma u kome je zabilježeno šta je bilo i šta ce se desiti...

Prvog septembra/rujna 1994. godina americki novinar M. Drosnin je odletio za Izrael da bi tadasnjeg predsjednika tamosnje vlade Jicaka Rabina (Jizchak) upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila.

Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz Njujorka (New Yorka) je jednom Rabinovom prijatelju, piscu saimu Guriu (Chaim), predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji ce se kasnije uistinu dogoditi.

"Bojim se", napisao je Drosnin Rabinu, "da se nalazite u samrtnoj opasnosti, ali istovremeno smatram da se ta opasnost moze zaobici i izbjeci!..."

Lov na duhove!

Guri je smatrao, a to je saopcio i Drosninu da izraelski predsjednik tom upozorenju nece pokloniti previse paznje, ali je ipak predao pismo nadleznom ministarstvu.

Sta se kasnije desilo vec odavno nam je svima poznato:4. novembra/studenog 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova sluzba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijasnjih, nazalost, smatrali neozbiljnim!

Na dan ubistva Rabina, Drosnin je na najgori moguci nacin dobio dokaze za svoje upozorenje. Jicak Rabin je ustrijeljen s leda od covjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono sto je u svemu istinska senzacija jeste cinjenica da je - ubistvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisana prije 3000 godina! Upravo atentat u Izraelu bio je jos jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, sifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna buducnost covjecanstva.

svojoj knjizi „sifra Biblije“ ("The Bibel Code") ovaj americki novinar nam otkriva, ako je istina, da su prakticno svi svjetski vazniji dogadaji vec davno zapisani u Bibliji. Pomocu matematickog izracunavanja izvedenog pomocu racunara, navodno se mogu dobiti prorocanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku.

"Rabinovo ubistvo nije jedini dogadaj naseg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu jos i dogadaji kao sto su ubistva egipatskog i americkog predsjednika Sadata i Dz. F. Kenedija (J.F.Kennedy), Drugi svjetski rat, afera Votergejt (Watergate), Holokaust, tragedija Hirosime (Hiroschima), slijetanje covjeka na Mjesec, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bila Klintona (Bill Clinton). I sve to napisano je - „Bozijom

rukom", navodi u svojoj knjizi ovaj americki novinar.

Drosnin je ozbiljan novinar „Vasington Posta“ ("Washington Post") koji je radio izmedu ostalog i na policijskim reportazama, te se njemu ne moze tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubistva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje.

- U trenutku kad se ostvarilo prorocanstvo koje je sam procitao u Bibliji, sifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred ocima kao potpuno jasna i izvjesna!...

Do sada je prica o prorocanstvima zapisanim u Svetom pismu zvucala preapsurdna da bi zaiteresirala veci broj strucnjaka. sifrovane poruke koje se navodno mogu naci u Bibliji predstavljaju potraga za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Strari zavjet na Sveucilistu u Tibingenu (Tübingen).

- Autori Starog zavjeta – dodaje on - nisu posjedovali takvu matematicko-unjetnicku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli sifrirano zapisivati!...

Ubica koji želi ubiti!

Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike: Elijahu Rips je matematicar u pjescanim zgradama Hebrejskog sveucilista u Jerusalemu, smjestenom na brezuljku iznad „Vjecnog grada“. Odatla se pruza magican pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu - idelno mjestu za inspiraciju?

Ripsovo specijalno podrucje je takozvana grupna teorija, matematicki element moderne fizikalne teorije.

- sifra Biblije je kompjuterski program! - objasnjava izraelski naucnik.

Zajedno sa dvojicom izraelskih kolega, fizicarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom sa jerusalemskih Visokih tehnoloskih skola - Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za desifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u glasovitom znanstvenom casopisu "Statistical Science" objavili svoja iznenadujuca saznanja pod naslovom "Konstante slova u Knjizi".

Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slicna znacenja, kasnije su tome dodali imena, dane rodenja i smrti 66 najpoznatijih Jevreja koji su zivjeli izmedu IX i XIX stoljeca. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izmedu rijeci i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znaka, potrazili prethodno izabrana imena.

Racunar je poceo kombinirati slova tako sto je kombinirao prvi sa drugim, pa sa trecim... sa hiljaditim itd. Onda je kobinirao to isto samo sa pocetnim drugim slovom. Na kraju je tako prosao sva slova.

Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova redanih - svako cetvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri citanju znakova preskacemo odredeni broj slova, dobivamo citak tekst. Rijeci kao:

"Rabin", "Amir", "Tel Aviv" i godina ubistva. Poprijeko preko Rabinovog imena mogu se naci rijeci: "Ubica koji zeli ubiti".

Da li je to sve samo slucaj?!...

Zapanjujuće otkriće

Izraelski matematicar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom.- Racunaru smo dali zadatak da nade ime - Saddam Hussein. To smo ucinili posto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju trazeni pojam povezana nekom matematickom logikom. U podrucju koje je ukazivalo na zaljevski rat nasli su se pojmovi kao: "Scuds", "ruske rakete" kao i datum pocetka rata i ime "Hussein".

Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove sifre: sve rijeci tvore neku vrstu ukrstenice. Tako se moze ispitati da li se rijeci medusobno povezanog znacenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojem "Bill Clinton" nalaze pojmovi "Predsjednik", kod "Sletanje na Mjesec" nalaze se pojmovi "Svemirski brod", "Apollo 11", kod rijeci "Hitler", nalazi se rijec "Naci", kod "Kennedy", rijec "Dallas"... Zar to moze biti puki slucaj?!...Da ce jedan renomirani strucni casopis publicirati ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdavac "Statistical Science", kaze da su citaoci u pocetku bili skepticni sto je normalna reakcija.

- Mislim da niko u to vrijeme ovu fantasticnu teoriju nije prihvatao kao nesto ozbiljno - navodi sef Odjela za statistiku americkog univerziteta Carnegie Mellon u Pittsburghu. – Svi su mislili da tu pstoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti...

A da bi se uvjerijo da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo jos neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog "Rata i mira". Ali, trazena su se imena, podaci i datumi mogli naci jedino u Bibliji i to, kako navodi, u sifriranom obliku. Za odlucujuci eksperiment izraelski je matematicar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 miliona razlicitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio tacan. Rips je ponovo pohranio podatke u racunar da bi saznao koja od 10 miliona kobinacija daje zadovoljavajuci rezultat. I ispostavilo se da je zadovoljavajuce rezultate mogao naci samo u – Svetom pismu!

Ovo prevazilazi logiku!...

Robert Kass je, nakon svega, dao trojici ekspeata da provjere njegova otkrica i oni su to ucinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statistickih postupaka i brojeva, Kass je odlucio da objavi rezultate. Harold Gans, zaposlen u tajnoj sluzbi SAD na poslovima desifriranja, cuvsi za ovu pricu bio je odmah ubijeden da moze naci dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu.

Da bi otkrio "u kom grmu lezi zec" on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mjesta

rodenja i smrti. Rezultat ga je sokirao.- Niz leda mi je prosla neka hladna jeza, sjeca se Gans. - Imena gradova su odgovarala imenima osoba nadenim u Bibliji.

Australijski statisticar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritikovali tezu o sifri u Bibliji:

- Pri analizi tolikog broja podataka, neminovno je da seodredene mustre pojavljuju – kaze on. – Ali, ovo prevazilazi logiku i postojece zakone vjerovatnoce!

Sljedece analize su Drosnina jos vise uvjerila u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko pojma "holokaust" potrazili jos neke pojmove i pronasli rijeci kao sto su: "Njemacka", "Berlin", "Eichmann", „Ciklon B"... Matematicar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosnin medu prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i odusevljenja:- Ovdje je rijec o jednoj inteligenciji koja je izvan naseg znanja i shvatanja - mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog!...

U Svetom su se do sada otkrili jos neki zanimljivi podaci: propast njujorske burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je jos stajao i nadimak "Bibi", udar kometa na Jupiter u julu 1994. i Treci svjetski rat kao najava posljednje apokalipticne borbe na Zemlji 2112. godine.

Atomski napad se nije desio!

Dana 26. januara 1996. godine otkriven je podatak koji je Drosnina uzbudio: U vecernjim satima 6. maja 1996., Libija ce napasti Izrael atomskim oruzjem! Nasao je nacina da razgovara sa Peresom, tadasnjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako:

PERES: Za kad je predskazan napad?... sta mozemo uciniti.

- To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Drosnin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske sifre napravio naku vrstu prorocanstva, a la Nostradamus, kakva vec odavno poznajemo.sesti maj je, srecom, prosao bez atomskog napada, ali Drosnin, ne umije objasniti kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogrijesio?

Na Drosninovo pitanje - da li je u Bibliji skrivena proslost ili buducnost - odgovara Rips:

- Sve ste je bilo, jeste ili ce biti!

A kako je ovo moguce u jednom tekstu od samo 304 805 znakova?

- Teoretski ne postoje ogranicenja za broj informacija sadrzanih u jednom tekstu!- odgovara matematicar iz Jerusalema.

- Broj skrivenih informacija se ne moze otkriti, cak i ako nije beskonacan.

Na taj nacin su se Rips i Drosnin nasli u situaciji slicnoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad ce se dogoditi sljedeca katastrofra, kako bi blagovremeno i tacno obavjestili gradonacelnika koji bi trebao evakuirati grad. Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je takode pojam koji je Drosnin nasao u Bibliji. Osim toga, nasao je jos i ove rijeci: "Kobe", Japan", "Vatra", "Veliki zemljotres", sa tacno navedenom godinom.

Mozda se uz pomoc desifriranja Biblije stvarno moze procitati proslost i predvidjeti buducnost. Mozda mozemo predvidjeti sliljedeci atentat ili neki dogadaj planetarnih razmjera, ko sto je bio udar komete prije 65 miliona godina, koji je unistio dinosauruse...

Ali, onima koji sifrirane poruke nalaze u Bibliji, takode bi se moglo desiti nesto slicno sto se dogodilo Kasandri. Lijepi Apollon je bio u nju zaljubljen i obecao joj - ako mu uzvrati ljubav - pokloniti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moci proroka, ali se oglusila o svoje obecanje. Tada je Zeusov sin ucinio da lijepa Kasandra ostane prorocica, ali je ucinio i da je niko ne slusa niti joj vjeruje!

Avtor Administrator ob 10:46 0 komentarji

Običaji i verovanja

Običaje svoje kulture je lepo poznavati i negovati, a interesantno je saznati na koji način i drugi narodi sprovode obred venčanja...

Bacanje sitaKada mladenci nakon venčanja dođu u njihovu novu kuću (mladoženjinu),mlada uzima od svekrve sito u kom se nalazi jabuka.Jabuku baca sebi iza leđa, a sito baca na krov kuće. Ukoliko se sito zadrži na krovu kuće, i mlada će se zadržati u kući.

Bit će muško- Slavonski brod -Prije odlaska na vjenčanje mlada pred svim svatovima prima blagoslov od svojih roditelja.Svi svatovi joj nazdravljaju. Mlada pije piće iz staklene čaše te nazdravlja svima i zatim baca čašu.Ako se čaša prilikom pada na zemlju polupa kaže se bit će muško, a ako čaša ostane čitava, to jest u jednom dijelu kaže se curica!

Darivanje- čačanski i užički region -Nakon venčanja, kada se mladenci i gosti smeste u restoran ili pod šator gde će se dalje odvijati slavlje i kada domaćin odobri ručak mladoženja ne sme da jede dok mu tast i tašta ne stave novac u tanjir koji je pred njim ili ga ne daruju zlatom.

Da se mlada lakše porodiDevojci se, nakon sto obuče venčanicu, vezuje tanak crveni konac oko struka.Onog momenta kada se začuju sirene koje najavljuju dolazak njenog mladoženje, devojke koje čekaju sa mladom u sobi treba da joj brzo iskidaju crveni konac oko struka ... da bi se jednoga dana ta mladica što lakše i brže porodila.

Dukat u čaši crnog vinaTast i tašta mladoženji stave dukat u čašu crnog vina, mladoženja vino mora popiti da bi došao do dukata i dukat uzima sebi.

Dobra ili loša mlada- okolina Banja Luke -Stari običaj u okolini Banja LukeObično svekrva krišom na pod u hodniku spusti priglavak. Ako mlada pri ulasku u kuću priglavak preskoči, biće loša domaćica, a ako se sagne i priglavak smakne s puta, onda će biti dobra domaćica!

JabukaKada mladoženja ide po mladu, običaj je da tast postavi jabuku na najviše drvo u mladinom dvorištu. Mladoženja ne moze da odvede mladu sve dok puškom ne pogodi jabuku na drvetu. No, mladoženje su ponekad dovitljive: kada se moj brat ženio, uzeo je vinčesterku, čiji se metak rasprši i sačma teško da može da ne pogodi jabuku...

Ko će biti gazdaTokom ceremonije venčanja, kada se mladenci izjasne da pristaju da sklope brak, običaj je da mlada ili mladoženja nagazi supružnika.Običaj kaže da će onaj ko to prvi učini voditi glavnu reč u kući.

Ko je sledećiMladoženja skida podvezicu sa mladine desne noge, baca je neoženjenim momcima i onaj koji je uhvati ima zadatak da je zubima navuče na nogu devojci koja je uhvatila bidermajer.

Korito sa parama- iz Slavonije -Obično se svatovi prave kod mladoženje kući. Kada se vraća sa venčanja i ulazi u dvorište gde su postavljeni svatovi, na kapiju se stavlja korito sa vodom. Dve žene stoje na kapiji i ko ne ubaci pare u korito one ga gurnu u vodu, dakle ne sme da ga preskoči (daju se samo gvozdenjaci ).

Lažna mladaKada mladoženja dodje po mladenku, mladenkina rodbina izlazi i pred svatove i pitaju što su trebali, ovi odgovore da su čuli da tu ima lijepa mladenka, onda se neko od rodbine već pripremi i obuče u bjelinu (nekakvu plahtu, stavi balon umjesto trbuha,... mladenkini svatovi odbijaju dok ne dovedu drugu lažnu ili pravu mladenku i onda za nju kum pošteno plati!

Momačka jabukaObičaj nalaže da mlada pre venčanja kod svoje kuće pripremi jabukuu koju su zabodeni novčići i da tu istu jabuku nakon venčanja u crkvi i opštini pred sam ulazak u restoran, šator ili mesto gde će se svatovi veseliti, baci preko glave. Muškarac koji je uhvati sledeći će se oženiti.

Nešto staro, nešto novoKad sam se ja udavala čula sam za mnoge običaje koji su uglavnom ovdje opisani. Meni su govorili da je običaj da mlada na sebi ima nešto novo, nešto staro, nešto posudjeno. U čemu je simbolika, nažalost, nisam saznala, ali je kažu takav običaj... Kažu i da mladoženja prije vjenčanja ne treba da vidi vjenčanicu, a na zarukama, mladoženja ne treba da vidi mladu prije nego je isprose.

Nos- Šumadija -Običaj je stari u Šumadiji da mlada posle crkvenog obreda venčanja,za vreme čestitanja upita neudate devojke "Hoćes da te povučem za nos?" i verovanje je da će se ona koju je mlada povukla za nos udati ubrzo!

Okretanje- madjarski običaj, sever Vojvodine, zastupljen u Subotici -Posle mladenačke torte, oko ponoći, mlada odlazi da se presvuče.Po običaju, mlada se presvlači u crvenu haljinu i obično oko struka ima privezanu belu kecelju. Mlada u salu ulazi sa njenom kumom i tad počinju da sviraju čardaš. Kum u ruci drži sito i varjaču i vrti. Gosti prilaze mladi, ubace pare u sito i uzimaju mladu za ples, tj. za okretanje jer se čardaš tako igra. Jedan po jedan gost prilazi, plati i igra sa mladom. Inače, mlada se naziva snaša, a mladoženja đuvegija.

Gosti sa mladoženjine strane mogu da plate mladu da ona samo sedi na stolici i čeka sledećeg. Oni takođe mogu od mlade da zahtevaju da se popne na stolicu i da kaže njeno sadašnje ime, tj. mladoženjino prezime.Kad svi gosti otplešu sa mladom onda prilazi mladoženja, krade sito sa parama i mladu i oni otrče sa svadbe. Odlaze da prebroje pare.Slavlje se nastavlja, a i oni se ubrzo vraćaju.

Podizanje detetaKada mladenci izlaze iz crkve (ako je vršena ceremonija tamo),mlada podiže tri puta muško dete u vis.Običaji kažu da će biti muškog naslednika.

VenčanicaOvo je običaj koji ne treba propustiti....Kada se mlada oblači treba nositi nešto novo, nešto plavo, nešto tuđe i nesto staro. To je radi uroka!!!

Prva bračna noćPo starim srpskim običajima mlada treba da bude čedna,

i nakon obavljenog posla mladoženja nosi trofej/čaršav da pokaže svatovima. Ovaj običaj je potpuno zaboravljen.

Provera- Hrvatska -Za vreme svadbe, dok mlada sedi (ali bez mladoženje) neko od njenih rođaka dolazi i krade joj cipelu, pa posle nekog vremena, kad su svi za stolom, prilaze rođaci i traže otkup za cipelu "Da li ste primetili da Vaša mlada nema cipelu?" Ako je želite nazad, morate platiti", kaže se i traže se pare od kuma ili mladoženje.

Volećeš me doveka- Pirot -Na dan venčanja, kada svatovi dođu po mladu,ona treba da uzme verenički prsten i da pogleda mladoženju kroz taj prsten. Tada po običaju mladoženja će voleti mladu zauvek.

Zdravica za mladenceNažalost, u poslednje vreme se gubi stari običaj da kum nazdravi mladencima. Nedavno sam bio kum na svadbi u Valjevskom kraju gde su me gosti zamolili da nazdravim mladencima... Nekada je to bila tradicija, i bilo bi jako lepo kada bi se održala. Kum je taj koji, kada mladenci posle venčanja dođu na svadbeno veselje, treba da prvi čestita i nazdravi mladencima uz prigodan, i ne baš predugačak govor !

Avtor Administrator ob 10:45 0 komentarji

Raskol izmedju pravoslavlja i katolicanstva

Ovaj veliki raskol nije bio kao ranije hristoloske krize. U njemu nisu postojali samo verski razlozi, niti samo verki i politicki (kao u ikonoklazmu), vec i civilizacijski. Katolicka crkva je postala simbol germanskog varvarskog zapada, dok je pravoslavna crkva postala simbol vizantijskog istoka, te se zato danas staro-hriscanske jeresi smatraju za pravoslavne, tj. varijante pravoslavlja. Katolici kao razlog raskida postavljaju vizantijski cezaropapizam, medjutim, razlozi su mnogo slozeniji i drugaciji.Koreni velikog raskola vuku jos u doba ikonoklazma. Sredinom VIII veka Langobardi su ugrozavali Rim. Papa je strahovao "da ne postane langobardski biskup". 751. pada Ravena, glavna vizantijska baza u Italiji. Papa Stefan II 754. prelazi Alpe trazeci pomoc od franackog kralja Pipina, odbijajuci da trazi pomoc od jeretickog cara Konstantina V. Konstantin je, takodje prosirio jurisdikciju Carigradske patrijarsije na Ilirik. Ova situacija se zaostrava prilikom obnove zapadnog carstva pod Karlom Velikim 800. godine. Inicijativa za krunisanje Karla je potekla od samog pape Lava III. Tako je papa stvorivsi novo carstvo na zapadu, omalovazio Vizantijsko, jer po starom shvatanju, mora da postoji samo jedno univerzalno carstvo (Vizantijsko) i jedna univerzalna crkva (Rimska). Zato su Vizantija protestovala. Ipak, slabi car Mihailo I Rangabe (811-813) je 812. u Ahenu, preko svojih izaslanika, pozdravio Karla kao vasilevsa. Kasniji vizantijski carevi su osporavali ahenski ugovor, pravdajuci se slaboscu Mihaila I. U doba patrijarha Fotija polako se javljaju i dogmatske suprotnosti: rimska crkva smatra da Sveti Duh proizilazi iz Oca i Sina, dok stara dogma iz Nikejskog sabora insistira na jednakosti Svete Trojice.Vrhunac svega predstavlja konacni raskid iz 1054. Na stolici svetog Petra je sedeo Lav IX, zestoki

pobornik klinijevskog pokreta. Carigradskom patrijarsijom rukovodio je kontroverzni Mihailo Kerularije. On je u svojoj mladosti ucestvovao u zaveri protiv Mihaila IV Paflagonca, te je morao da se zamonasi. Na papu Lava IX je uticao ekstremno anti-vizantijski raspolozeni kardinal Humbert. U rasprama su uz Carigrad stale i ostale pravoslavne crkve: Antiohija, Jerusalim, Ohrid, kao i Bugari. Car Konstantin IX Monomah je naginjao na rimsku stranu. Koristeci to, papski legati su 16. jula 1054. na oltar Svete Sofije stavili bulu koja baca prokletstvo na Mihaila Kerularija i njegove pristalice. Na to je Kerularije sazvao sabor koji je bacio anatemu na rimsku crkvu. U pocetku se to nije cinilo toliko vaznim, jer to nije bio prvi takav sukob Carigrada i Rima. Ipak, ispostavilo se da je taj raskid potrajao do danas.Za ovu krizu se upotrebljava rec raskol, jer se ne moze tacno odrediti ko je naslednik starog poretka: jedna rimska crkva ili jedno vizantijsko (rimsko) carstvo. Ipak, polazeci od dogme, vidi se da je pravoslavlje ostalo verno starim tradicijama. Zato su oni i ostali pravoslavni, ili "ortodoksi".

Avtor Administrator ob 10:45 0 komentarji

Crkvena heraldika

Crkvena heraldika je heraldička tradicija koju je razvio hrišćanski kler. Prvobitno se koristila samo za obeležavanje dokumenata ali se crkvena heraldika vremenom razvijala i postala sredstvo za raspoznavanje sveštenstva i eparhija. Najbolje je uređena u okviru Katoličke crkve, gde većina biskupa, uključujući i papu, imaju svoj grb. Isti običaj su sledili i kler anglikanske, luteranske, istočne katoličke i pravoslavne crkve.

Crkvena heraldika se bitno razlikuje od ostale heraldike koja je u upotrebi po specifičnim simbolima oko unutrašnjeg štita koji označavaju rang. Najznačajniji od ovih simbola je misionarski šešir, rimski galero. Boja i ornamenti na ovom šeširu nose određeno značenje. Kardinali su već od ranije poznati po svom "crvenom šeširu" ali i drugi rangovi su dobili svaki svoju boju.

Ostali simboli podrazumevaju krst i mitru. Pravoslavna tradicija preferira upotrebu plašta u odnosu na galero. Moto i određeni oblici štita su dosta česta pojava u crkvenoj heraldici, dok su držači štita i čelenka kao elementi grba dosta retki u crkvenoj heraldici. Papski grbovi imaju i neke svoje specifičnosti, prvenstveno simbole papska tijara, ključevi svetoga Petra i kišobran.

Istorija

U srednjevekovnoj Evropi se heraldika dosta upotrebljavala. Grbovi vlastele nalazili su se i na pečatima koji su se koristili i za overu dokumenata.

I crkva je dokumenta overavala pečatima i stavljala ih na crkve, koji su uglavnom bili ovalnog oblika kako bi se razlikovali od svetovnih pečata koji su bili okruglog oblika. Tako i kada je heraldika u pitanju, crkva je razvijala poseban sistem za svoje potrebe i upotrebu.

Plašt

Plašt je prvobitno predstavljao kratko platno povezano sa kacigom, koje je padalo na ramena, najverovatnije da bi zaštitilo od Sunca. Heraldički plašt je sličan mantiji. Može se naći i na grbu Velikog majstora Malteških vitezova.

Moto

Katolički biskupi i Prezveterijanska crkva stavljaju moto u svoje grbove, dok je to kod anglikanskih biskupa dosta retko.

Avtor Administrator ob 10:44 0 komentarji

Krst-ovi

Krst je geometrijska figura koju sačinjavaju dve linije koje se seku pod pravim uglom, najčešće su orijentisane horizontalno odnosno vertikalno. On predstavlja, posle kruga, najstariji simbol kod ljudske vrste.

Danas je najrasprostranjeniji kao simbol hrišćanstva, jer je na njemu razapet Isus Hristos. Postoje više vrsta krstova, jedan od njih je i Andrejin krst nazvan po sv. apostolu Andreju koji ima oblik slova H, prema hrišćanskom predanju na takvom krstu je raspet sveti apostol Andrej.

Kao hrišćanski simbol nalazi se na hramovima i unutar njih, na predmetima koji se koriste u bogosluženjima, a postoji i celivajući krst koji vernici ljube (celivaju). Krstom se obeležava grob hrišćanina. Pravo nošenja naprsnog krsta (na grudima) je najviše odlikovanje koje može dobiti sveštenik, u pravoslavlju je to čin protojereja-stavrofora, naziv potiče od grčke reči „stavros“ što znači krst. U hrišćanstvu postoji verovanje da se đavo boji krsta, u srpskom jeziku postoji izreka „beži kao đavo od krsta“.

Krst se nalazi u simbolu i u nazivu najveće međunarodne humanitarne organizacije Crveni krst.

Jedan deo Beograda se naziva „Crveni krst“ prema krstu koji je u 19. veku postavio beogradski knjigovezac i knjižar Gligorije Vozarović.

Simbol krsta se nalazi u grbovima i zastavama nekih država i organizacija.

Avtor Administrator ob 10:43 0 komentarji

Držači štita u heraldici

U heraldici, držači štita su figure koje obično stoje sa obe strane štita i drže ga uspravnim. Ove figure mogu biti prave ili mitološke životinje, ljudi i istorijske ličnosti, a ponekad čak i biljke ili neživi objekti.

Držači štita su uglavnom objašnjavali na čemu nosilac grba temelji svoj autoritet, pa su se mogli naći najčešće razni svetitelji (koji ističu božansko pravo) i životinje (koje su imale da istaknu duhovne ili fizičke kvalitete nosioca grba) na koje su se pozivali razni vladari i plemići, i temeljili svoj status.

Grb Mladenovca za držače štita ima belog konja i crvenog jelena, Opština Mladenovac u Srbiji

Figure često mogu biti od čisto lokalnog značaja, kao što je primer ribara i rudara koji su dodeljeni Veću okruga Kornvol u Engleskoj, ili istorijsku vezu, kao na primer lav u Engleskoj i jednorog u Škotskoj. Slova abecede su upotrebljena kao držači štita kod grba grada Valensije.

Obično je po jedne figure sa obe strane štita, mada ima i slučaja samo jedne figure koja stoji iza štita, a izuzetno redak primer je grb Kongoa gde figure izlaze iza samog štita.

U Velikoj Britaniji, držači štita su uglavnom znak kraljevske naklonosti, dobijene od strane suverena. Nasledni držači štita su uglavnom dozvoljeni samo nasleđujućim lordovima (članovima gornjeg doma u Engleskoj), kraljevskoj porodici, poglavarima škotskih klanova, i škotskim feudalnim baronima koji su titulu barona stekli pre 1587. godine. Nenasleđujući držači štita se doživotno darivaju lordovima, vitezovima i damama Reda Gartera, Redu svetog Mihaela i svetog Georgija, itd.

_

Avtor Administrator ob 10:42 0 komentarji

Malteški red

Vitezovi Hospitalci (takođe poznati kao Suvereni Red svetog Jovana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte, Malteški vitezovi, Vitezovi sa Rodosa, i Malteški kavaljiri; francuski: Ordre des Hospitaliers ) je udruženje koje je počelo kao bolnica osnovana u Jerusalimu 1080. da bi se starala o siromašnim i bolesnim

hodočasnicima u Svetoj zemlji. Nakon osvajanja Jerusalima 1099. u Prvom krstaškom ratu postala je verski i viteški red kako bi se starala i branila Svetu zemlju. Zvanično je priznat 15. februara 1113. u papinoj buli. Posle gubitka hrišćanske teritorije u Svetoj zemlji, Red je delovao sa Rodosa gde je imao suverenost, a kasnije sa Malte gde je bio vazalna država pod španskom vice-kraljevinom Sicilijom.

Naziv

Postoji više naziva koji su označavali ovaj viteški red. Jovanovci je naziv koji su dobili zbog crkve svetog Jovana uz koju su podigli bolnicu. Hospitalci je naziv koji su dobili zbog toga što su osnovali bolnicu u Jerusalim u u kojoj su lečili

ranjene i bolesne. Malteški vitezovi je naziv koji su dobili kada su se preselili na Maltu.

Grb

Nosili su crnu odoru na kojoj je bio beli krst, koji podseća na gvozdeni krst, što je bio i njihov grb, po kome su bili prepoznatljivi sve vreme srednjeg veka.

Nakon selidbe na Maltu, promenili su grb koji je i danas u upotrebi. Čini ga srebrni (argent) malteški krst na crvenom (gules) štitu.

Istorijat

Posle pada Jerusalima, 1187. godine, prelaze na Kipar, a potom na Rodos. Kada su Turci osvojili Rodos 1522, car Svetog Rimskog carstva Karlo V ih seli na Maltu 1530. godine. Nakon Velike opsade 1565. godine, na ostrvu je podignut novi grad nazvan po velikom majstoru viteškog reda Žanu de la Valeti; otud La Valeta ili jednostavno Valeta. Napoleon I je na svom pohodu ka Egiptu osvojio Maltu 1798, nakon čega su vitezovi prešli u Rim.

Veliki majstori

The Blessed Gerard (1099-1120) Raymond du Puy de Provence (1120-1160) Auger de Balben (1160-1163) Arnaud de Comps (1162-1163) Gilbert d'Aissailly (1163-1170) Gastone de Murols (c. 1170-1172) Gilbert of Syria (1172-1177) Roger de Moulins (1177-1187) Hermangard d'Asp (1187-1190) Garnier de Naplous (1190-1192) Geoffroy de Donjon (1193-1202) Alfonse of Portugal (1203-1206) Geoffrey le Rat (1206-1207) Guerin de Montaigu (1207-1228)

Bertrand de Thessy (1228-1231) Guerin de Montaigu (1231-1236) Bertrand de Comps (1236-1240) Pierre de Vielle-Bride (1240-1242) Guillaume de Chateauneuf (1242-1258) Hugues de Revel (1258-1277) Nicolas Lorgne (1277-1284) Jean de Villiers (1284-1294) Odon de Pins (1294-1296) Guillaume de Villaret (1296-1305) Foulques de Villaret (1305-1319) Helion de Villeneuve (1319-1346) Dieudonné de Gozon (1346-1353) Pierre de Corneillan (1353-1355) Roger de Pins (1355-1365) Raymond Berenger (1365-1374) Robert de Juliac (1374-1376) Jean Fernandez de Heredia (1376-1396) Rikardo Karaćolo (1383-1395) suparnički veliki majstor Philibert de Naillac (1396-1421) Antonio Fluvian de Riviere (1421-1437) Jean de Lastic (1437-1454) Jacques de Milly (1454-1461) Pjero Raimondo Cakosta (1461-1467) Đovani Batista Orsini (1467-1476) Pierre d'Aubusson (1476-1503) Emery d'Amboise (1503-1512) Guy de Blanchefort (1512-1513) Fabricio del Kareto (1513-1521) Philippe Villiers de L'Isle-Adam (1521-1534) Pjero de Ponte (1534-1535) Didier de Saint-Jaille (1535-1536) Jean de Homedes (1536-1553) Claude de la Sengle (1553-1557) Jean de la Vallette (1557-1568) Pierre de Monte (1568-1572) Jean de la Cassiere (1572-1581) Hugues Loubenx de Verdalle (1581-1595) Martin Garzez (1595-1601) Alof de Wignacourt (1601-1622) Luis Mendez de Vasconcellos (1622-1623) Antoine de Paule (1623-1636) Juan de Lascaris-Castellar (1636-1657) Antoine de Redin (1657-1660) Annet de Clermont-Gessant (1660) Raphael Cotoner (1660-1663) Nicolas Cotoner (1663-1680) Gregorio Karafa (1680-1690)

Adrien de Wignacourt (1690-1697) Ramon Perellos y Roccaful (1697-1720) Marc'Antonio Zondadari (1720-1722) Antonio Manoel de Vilhena (1722-1736) Raymond Despuig (1736-1741) Manuel Pinto de Fonseca (1741-1773) Francisco Ximenes de Texada (1773-1775) Emmanuel de Rohan-Polduc (1775-1797) Ferdinand fon Hompeš cu Bolhajm (1797-1799) Pavle I od Rusije (1798-1801) de facto Đovani Batista Tomazi (1803-1805) Innico Maria Guevara-Suardo (1805-1814) Lieutenant Andrej di Đovani (1814-1821) Lieutenant Antoan Buska (1821-1834) Lieutenant Karlo Kandida (1834-1845) Lieutenant Filipe di Koloredo-Mels (1845-1864) Lieutenant Alesandro Bordžia (1865-1871) Lieutenant Đovani Batista Česki a Santa Kroče (1871-1879) Lieutenant Đovani Batista Česki a Santa Kroče (1879-1905) Kaleaco fon Tun und Hoenštajn (1905-1931) Ludoviko Kigi Albani dela Rovere (1931-1951) Angelo de Mojana di Cologna (1962-1988) Endru Viloubi Ninian Berti (1988-danas)

Stari zavjet

Stari zavjet - je dio Biblije kojim se podjednako služe Židovi i kršćani.

Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijelimo ih u knjige zakona, povijesne, mudrosne knjige, poeziju i proroke. Jedina razlika između protestantske i hebrejske verzije je podjela knjiga, naime hebrejski Tanakh sastoji se od 24 knjige: knjige u parovima (o Samuelu, Kraljevima te Ljetopise) smještene su u jednu knjigu (6 knjiga u 3 = -3); 12 proroka stavljeno je u jednu knjigu (-11); te su Ezra i Nehemija također u jednoj knjizi (-1).

Petoknjižje - knjige Zakona

Židovska tradicija prvih pet knjiga Starog zavjeta naziva Torah (hrv. Zakon), a hrvatski naziv "Petoknjižje" prijevod je grčkog izraza Pentateuhos. Petoknjižje se sastoji od sljedečih knjiga:

1. Knjiga Postanka (Genesis)

Dijeli se na dvije cjeline: prva iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta i prvih ljudi te završava pričom o općem potopu. Ima mitološku tematiku, govori o odnosu čovjeka i Boga. Drugi je dio vezan uz povijesnu tematiku te prikazuje predaje iz života židovskog naroda.

2. Knjiga Izlaska (Exodus)

Druga knjiga Petoknjižja. Prvi dio tematski govori o Mojsijevu životu i bijegu Židova iz Egipta, a drugi o sklapanju Sinajskog Saveza i daje se prikaz svih propisa kao i vjerskih obreda koji su njima doneseni.

3. Levitski zakonik (Leviticus)

4. Knjiga Brojeva (Numeri)

5. Ponovljeni zakon (Deuteronomii)

(u zagradama su navedeni latinski nazivi knjiga).

Povijesne knjige

6. Jošua7. Knjiga o Sucima8. Ruta9. Prva knjiga o Samuelu10. Druga knjiga o Samuelu11. Prva knjiga o kraljevima12. Druga knjiga o kraljevima13. Prva Knjiga Ljetopisa14. Druga Knjiga Ljetopisa15. Ezra16. Nehemija17. Tobija (*)18. Judita (*)19. Estera20. Prva knjiga o Makabejcima (*)21. Druga knjiga o Makabejcima (*)

Mudrosne knjige

22. Psalmi23. Job24. Mudre izreke25. Propovjednik

26. Pjesma nad pjesmama27. Knjiga Mudrosti (*)28. Knjiga Sirahova (*)

Proročke knjige

Glavni proroci

29. Izaija30. Jeremija31. Tužaljke32. Baruh (*)33. Ezekiel34. Daniel

"Manji" proroci

35. Hošea36. Joel37. Amos38. Obadija39. Jona40. Mihej41. Nahum42. Habakuk43. Sefanija44. Hagaj45. Zaharija46. Malahija

(*) knjige označene zvjezdicom ne postoje u protestantskoj inačici Biblije (kao ni u sadašnjem hebrejskom kanonu), to su tzv. Deuterokanonske knjige.

Prvi prijevodi

Prvi prijevodi Starog zavjeta bili su na grčki, zbog velikog broja Židova koji su živjeli u dijaspori i služili se tim jezikom. Najpoznatiji je svakako onaj koji je počeo nastajati na prelasku iz 3. u 2. stoljeće pr.n.e., a naziva se Septuaginta. Taj su prijevod kasnije preuzeli i kršćani. Uz njega, bilo je i drugih prijevoda na grčki, koji su obično nastojali približiti drevni tekst Septuaginte hebrejskom tekstu kakav je bio u uporabi u njihovo vrijeme. Među takve prijevode ubrajaju se i oni što su ih načinili Akvila iz Ponta, Teodocijan, Lucijan i ostali.

Među važnije stare kršćanske prijevode Staroga zavjeta ubrajaju se i prijevodi na latinski jezik, posebice tzv. Vetus latina, te kasnija Vulgata. Najznačajniji stari židovski prijevodi na aramejski jezik prenošeni su isprva usmenom predajom, a kasnije (od 2. stoljeća) pojavljuju se i u pisanom obliku. To su Targum Onkelos, koji gotovo doslovno prevodi hebrejski tekst, te Targum Jonatan ben Uziel, Targum Neofiti i Targum Jerušalmi koji je fragmentaran. Ova posljednja tri Targuma često u svoj prijevod unose tumačenja i tekstove kojih u hebrejskom tekstu nema.

Avtor Administrator ob 10:41 0 komentarji

Srpske pravoslavne molitve

Isusova molitva

Gospode Isuse Hriste Sine Božijipomiluj me grešnog (grešnu)

Molitva Oče naš

Oče naš koji si na nebesima,da se sveti Ime Tvoje,da dođe Carstvo Tvoje,da bude volja Tvoja, i na zemlji, kao na nebu.Hleb naš nasušni daj nam danasi oprosti nam dugove našekao što i mi opraštamo dužnicima svojim,i ne uvedi nas u iskušenje,no izbavi nas od zla.

Simvol vere

Verujem u jednoga Boga, Oca, Svedržitelja,Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog;

I u jednog Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Jedinorodnog,od Oca Rođenog pre svih vekova;Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog,rođenog, a ne stvorenog, Jedinosuštnog Ocu, kroz Koga je sve postalo.

Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenjasišao sa nebesa i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek.

I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao, i pogreben,i Koji je vaskrsao u treći dan po Pismu,i koji se vazneo na nebesa i sedi sa desne strane Oca,i Koji će opet doći sa slavom da sudi živima i mrtvima,i Njegovom Carstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospoda Životvornoga,Koji od Oca ishodii Koji se zajedno sa Ocem i Sinom poštuje i slavi,Koji je govorio kroz proroke.

U jednu svetu, sabornu i apostolsku crkvu;

Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova,čekam vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka.Amin.

Molitva Presvetoj Bogorodici

Bogorodice Djevo, raduj se, blagodatna Marija! Gospod s Tobom,Blagoslovena si Ti među ženama i blagosloven plod utrobe Tvoje,jer si Spasa rodila duša naših!

MOLITVA ZA SRPSKI NAROD

Spasi, Gospode, narod svoj, i spasi mene.

Ako ne spaseš narod Tvoj i moj, a spaseš mene, ja ću se u Raju osećati u tuđini.

Usliši, Gospode, molitvu pravednika Tvojih Save i Nemanje, te grešni narod spasi Tvoj, iako je grešan.

Kako si spasavao Jerusalim od neznabožaca i krivokletnika, tako spasi i Beograd od bezvernika, da se glasi spasenje od Tebe, a ne od ljudi.

Iznemože narod Tvoj od čekanja, ne kušaj do kraja strpljenje njegovo, Gospode. Gospode, iznemože narod Tvoj od čekanja.

Sva se zemlja pokri trupovima vernih Tvojih, ne možemo da kopamo, a da motika ne zvekne o kosti srodnika naših i ne odjekne bolno u dušama našim.

Nema njive koja nije groblje, niti drveta koje nije nadgrobni spomenik. Sva je srpska zemlja groblje.

Smiluj se, Gospode i spasi narod svoj, sa mnom ili bez mene.

Amin.

Vladika Nikolaj Velimirović

Molitva za decu

Gospode Isuse Hriste, Koji si Sam bio Dete, i Koji si decu voleo i blagosiljao, pomiluj i spasi decu našeg vremena, da se nekrštena krste, a krštena da se verom u Tebe i ljubavlju prema Tebi utvrde. Spasi, Gospode, onu decu koju njihovi neverujući ili zloverni roditelji kvare bezbožjem ili zloverjem i odvlače ih od Tebe, Koji si jedini Spas i Izbavitelj njihov. Spasi, Gospode, i onu decu koju bezdušni zli učitelji, bezbožni ili zloverni, udaljuju od Tebe Tvorca njihovog, i uvode u društvo dušom ogubanih. Spasi, Gospode, onu decu čije čiste duše oskrvnjuje svaki nemoral na ulici i razvrat u pozorištu, na televiziji i u bioskopu. Spasi ih od ovih nečistota. Spasi, Milostivi, i onu dečicu bez roditelja koja su pala pod ruku surovih staratelja, zlih očuha i maćeha spasi ih od slušanja hulnih reči i gledanja zlih dela. Pomozi, Svemogući, da deca uzrastu i sazru za sinovstvo Božije i građanstvo Nebeskog Grada na večno spasenje, a u Tvoju slavu i hvalu. Amin.

MOLITVA ZA RODITELJE

O Milostivi Gospode i Bože koji si zapovedio da poštujem oca i majku, i zaista si do smrti sam pokazao skromnu poslušnost Tvojim roditeljima, iz dubine duše molim Ti se, o Isuse Hriste, Bože moj, čuj moju molitvu i pomiluj moje roditelje koji me podižu u Tvojoj blagodati i ljubavi. Zaštiti ih od đavola, opasnosti i bolesti, daruj im zdravlje i milostivo izlij na njih Tvoje bogate darove. Blagoslovi njihove napore i dela, pomiluj ih po velikoj milosti Tvojoj, da bi ti verno služili i da kroz njih i ja budem dostojan da Te slavim i služim. Amin.

Tropar Krstu i molitva za otadžbinu

Spasi, Gospode, ljude Svoje i blagoslovi nasledstvo Tvoje, pobedu nad protivnicima darujući i Krstom Svojim čuvajući mnogostradalni narod naš.

Molitva Svetom Velikomučeniku knezu Lazaru

Kada si na stražu stao svoje bogodane vlasti, Lazare, tada si nedremljivo oko stekao za čuvanje bogodanoga Ti stada, i za njega si se do smrti potrudio, i otuda si i nagradu primio za trude svoje. Novoprosijalom zvezdom javio si se na pravoslavnom zapadu, sijajuću svetlim lučama svojih moštiju svima vernima, a najviše svome Otačestvu, i sve si ih privukao presvetlom sijanju Tvojih podviga i ogradio svetlošću od tame nesvetle, Lazare, i od zveri što po tami dolaze da stado razgrabe. Onaj što na visotu Božiju hulu izreče gordim okom gledajući Tvoja dobra, Lazare, lažljivim lukavstvom pokušao je da

Te pokrade, a Ti premudrost istinsku, Hrista Boga, u domu srca svoga imajući, gordoga si pod noge Svoje pokorio, kličući: Nema svetoga osim Tebe, Gospode! Pobesnelog Turčina videvši gde s mnoštvom neznabožaca protiv Tebe dolazi, Lazare, davidski si na borenje sa njim izašao i njega kao drugog Golijata pobedio, uzvikujući: Nema svetoga i nema pravednoga iznad Tebe, Gospode!

Poborniku Pravoslavlja i Mučeniku nelažnom hvalu i slavu svi verni Tebi prinosimo, Lazare, jer se nisi ubojao bogoborne zveri što reče: „Dođite da istrebimo slavitelje Prave Vere sa zemlje srpske, te da se ne pomene ime Pravoslavlja među njima“. Kao Gedeon svesilni, na najezdu mnoštva turskog nasrnuo si, netrpeći da hramovi molitveni i sasudi sveti budu oskvrnjeni. Voleći više da za njih umreš i dušu svoju da položiš, i glave si odsečenje za njih pretrpeo, uzvikujući: Slava sili Tvojoj, Gospode! Svesilnim svojim usrđem, Lazare, uhvativši se u koštac sa hvalisavim Turčinom i njega pobedivši, uzvikivao si: „Neka se prolije krv moja u ljubavi Hrista mojega, jer volim više da puzim u domu Boga mojega nego li da blagujem u truležnosti“. Tebe molimo, Sveti, prilježno, za Crkvu vernu pomoli se za koju si i krv Svoju Mučeničku izlio i Pravoslavnoj Veri krepost protiv neprijateljskih jeresi izmoli i mir štovateljima svojim, Lazare!

Kao ruža bagrenolika i jabuka blagovona i kao krin poljski i kao miro blagovono grobnica tvoja, Lazare, oblaguhavajući nas, veseli nas i , u svojoj sredini je imajući kao riznicu mnogocenu, njome se krasimo, Spasa veličajući. Od nesreće svake nas izbavi, jer smo Tvoja pastva.

O, svepevana Carice, Nebeska, Presveta Bogorodica, što bespočetnoga rodi Cara slave, pojcima Svojim sagrešenja oproštaj i života napredak u blagostanju podaj molbama Svetoga Tvoga Lazara Velikomučenika!

Otačstvo Ti što Tebe uzgaji Tvojim povojima hvali se, a podvizima i stradanjima Tvojim krasi se, novi među Mučenicima, Lazare! Svetla je i Crkva Spasa i Boga, koja kao riznicu bogatu - Svete Tvoje mošti ima, a mi, verni, spomen tvoj služeći, molbeno uzvikujemo:

IZBAVI ŠTOVATELJE SVOJE OD SVAKOGA ZLAMOLITVAMA SVOJIM!

Molitva za žive

Spasi, Gospode, i pomiluj decu moju (imena), supruga moga / suprugu moju (ime), roditelje moje (imena) , duhovnoga oca moga (ime), kumove moje (imena), srodnike moje (imena) i sve pravoslavne.

Molitva za bolesne

(podrazumeva davanje imena dotične osobeza pominjanje i vađenje čestice na Svetoj Liturgiji)

Vladiko Svedržitelju, Sveti Care, Koji urazumljuješ i ne usmrćuješ, Koji klecajuće utvrđuješ i oborene

uspravljaš i telesne muke čovekove otklanjaš, molimo se Tebi, Bože naš, slugu Svoga (ime bolesnika) koji boluje, poseti milošću Svojom. oprosti mu svako sagrešenje voljno i nevoljno. O, Gospode, izlečujući silu Svoju sa Nebesa pošalji, prikosni se tela njegova, ugasi groznicu, ukroti strast i svaku bolest koja se krije u njemu, budi Lekar sluge Svoga (ime bolesnika) podigni ga sa postelje bolesničke i sa odra stradanja njegovog i daruj ga svesavršenog Crkvi Svojoj, da blagougađa Tebi i tvori volju Tvoju. Jer Tvoje je da nas miluješ i spašavaš, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Molitva za upokojene

Upokoj, Gospode, duše usnulih slugu Svojih: roditelja mojih (imena), srodnika i predaka (imena), dobrotvora (imena) i svih pravoslavnih Hrišćana, i oprosti im sva sagrešenja voljna i nevoljna i daruj im Carstvo Nebesko.

Dostojno je uistinu blaženom zvati Tebe Svagdablaženu i Prebesprekornu i Majku Boga našega, Časniju od Heruvima i slavniju neuporedivo od Serafima, Tebe Koja Boga Slova neporočno rodi, suštu Bogorodicu mi Te veličamo.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

****************

Od Pashe do Vaznesenja umesto ove molitve čita sepripev i irmos 9. pashalnog kanona:

Angel klicaše, Blagodatna: Čista Djevo, raduj se! I opet velim: Raduj se! Tvoj Sin tridnevan vaskrse iz groba i mrtve podiže.

Ljudi, veselite se! Svetli se, svetli, novi Jerusalime, jer slava Gospodnja na Tebe zasija. Likuj sada i veseli se Sione! A Ti, Čista, raduj se, Bogorodice, vaskrsu Sina Tvoga.

Molitve u toku dana

Svakodnevna molitva Svetog Filareta Moskovskog

Gospode, ne znam šta da molim od Tebe. Ti jedini znaš šta je meni potrebno. Ti ljubiš više mene nego što ja umem ljubiti sebe. Oče, daj slugi Svome ono što ja sam ni iskati ne znam. Ne usuđujem se iskati ni Krst, ni utehu, samo stojim pred tobom: srce je moje otvoreno Tebi. Ti vidiš potrebe, koje ja ne znam. Vidi i postupi samnom po milosti Svojoj. Porazi i isceli, obori i podigni me, ništ sam i nem pred Svetom voljom Tvojom i nedokučivim za mene sudovima Tvojim. Prinosim sebe na žrtvu Tebi, predajem se Tebi. Nemam želja, osim želje da ispunim volju Tvoju. Nauči me da se molim. Ti se Sam u meni moli. Amin.

Molitva Svetih optinskih staraca

Gospode, daj da sa duševnim spokojem primim sve što mi donese nastupajući dan i da se svecelo predam volji Tvojoj Svetoj. Upućuj me i pomaži svakog časa u toku ovoga dana. Bilo kakve vesti da dobijem, nauči me da ih primim dušom spokojnom i sa čvrstim uverenjem da u svemu biva Tvoja Sveta volja. Upravljaj mojim mislima i osećanjima i u svim delima i rečima. U svemu nepredviđenom što me zadesi, ne dopusti da zaboravim da sve dolazi od Tebe. Nauči me da se pravilno i razumno ophodim sa svakom članom svoje porodice i sa svojim bližnjima, da nikog ne smućujem i ne ožalostim. Gospode, daj mi snage da podnesem zamor današnjega dana i sve što se u toku dana dogodi. Upravljaj mojom voljom i nauči me da se molim, da verujem, da se nadam, da trpim, da praštam i volim. Amin.

Molitva u svako doba

Hriste Bože, Kome se u svako vreme i svakoga časa klanjaju i Koga slave i na Nebu i na zemlji, Dugotrpeljivi, Mnogomilostivi, Mnogosažaljivi, Koji pravednike ljubiš, a grešnike miluješ i sve zoveš spasenju obećanjem budućih dobara, Ti Gospode, u ovaj čas primi i naše molitve i upravi život naš zapovestima Tvojim duše naše osveti, tela očisti, rasuđivanja ispravi, misli izbistri i izbavi nas od svake žalosti, zla i bola. Ogradi nas Svetim Tvojim Angelima, da njihovim mnoštvom čuvani i vođeni stignemo do jedinstva vere i poznanja nepristupne Tvoje Slave, jer Si blagosloven u veke vekova. Amin.

Molitva za otvaranje uma

Gospode Isuse Hriste, učitelju mudrosti, molim Ti se, otvori oči srca moga, da bih slušao reč Tvoju i razumeo je, i tvorio Svetu volju Tvoju koja je u njoj otkrivena nama grešnim i bezumnim ljudima. Gospode Bože Spasitelju moj, pošto si došao na zemlju da tražiš i spaseš propale, ne skrivaj od mene zapovesti Svoje, jer i ja propadam u tami neznanja zakona Tvoga: nego otvoti oči uma moga da bih razumeo čudesa učenja Tvoga, i kaži mi nepoznatosti i tajne premudrosti Tvoje. U Tebe se uzdam, Bože moj, da Ti svetlošću znanja Svoga prosvetliš um moj i razum, da bih ne samo čitao napisano nego ga i vršio. Molim Ti se, i sa suzama pripadajući, vapijem Ti: Gospode, prosvetli me, nauči me, urazumi me, da Svetu reč Tvoju i žitija Svetitelja Tvojih čitam ne na greh, nego na obnovljenje i prosvetljenje, na osvećenje i spasenje duše svoje, i na nasleđe večnog života. Amin.

Molitva Isusu Hristu za učvršćenje u veri pravoslavnoj

Stvoritelju, Gospode, Bože naš, pošalji nam blagodat Duha Tvoga Svetoga da nas učvrsti u Svetoj Veri Pravoslavnoj, koju primismo od Sina Tvoga, Gospoda našeg Isusa Hrista, da je jednomisleno ispovedamo pred svim ljudima i sačuvamo je do svršetka veka. Amin.

Molitva za pomirenje onih koji su u zavadi ili neprijateljstvu

Vladiko, Čovekoljupče, Care vekova i dobara Darovatelju, Koji si neprijateljstva pregradu razorio i mir

podao rodu ljudskome, daruj i sada mir slugama Svojim (imena): ukoreni u njih strah Svoj i međusobnu ljubav utvrdi, ugasi svaku raspru, otkloni od njih sve sablažnjive nesuglasice. Jer Ti jesi Mir naš i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Duhu Svetome, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Molitva pre doručka

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode očisti grehe naše! Vladiko, oprosti bezakonja naša! Sveti, poseti i isceli nemoći naše, Imena Svoga radi.

Molitva posle doručka

Dostojno jeuistinu blaženom zvati Tebe Bogorodicu, Svagdablaženu i Svebesprekornu i Majku Boga našega. Časniju od Heruvima i neuporedivo slavniju od Serafima, Tebe što Boga - Slovo neporočno rodi, suštu Bogorodicu mi Te veličamo.

Molitva pre ručka

Oče naš........... Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i svagda i u vekove vekova. Amin. Gospode pomiluj (3X). *** Molitvama Svetih Otaca naših Gospode Isuse hriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.

*** Ako je prisutan sveštnik, posle Gospode pomiluj (3X), kaže se: Oče blagoslovi!

Sveštenik blagosilja: Hriste Bože, blagoslovi jelo i piće slugu Tvojih jer Si svet svagda, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Molitva posle ručka

Blagodarimo Ti Hriste , Bože naš, što si nas nasitio Tvojim zemaljskim dobrima. Ne liši nas ni Svoga Nebeskog Carstva, no kao što si došao među Svoje učenike, Spase, darujući im mir, dođi i k nama i spasi nas. Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i svagda i u sve vekove vekova. Amin. *** Molitvama Svetih Otaca naših Gospode Isuse hriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.

*** Ako je prisutan sveštenik: Blagosloven Bog koji nam je milostiv i od Svojih bogatih darova hrani nas Svojom blagodaću i čovekoljubljem, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Molitva pre večere

Ješće ubogi i nasitiće se, i proslaviće Gospoda koji Ga traže, živa će biti srca njihova u vekove vekova. Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i svagda i u sve vekove vekova. Amin.

Molitva posle večere

Tvoja utroba, Bogorodice, posta Sveta trpeza sa Nebesnim Hlebom, Hristom Bogom našim. Svaki koji jede od Njega ne umire, kao što reče On, Hranitelj sviju. ... Časniju od Heruvima i neuporedivo slavniju od Serafima, Tebe što Boga - Slovo neporočno rodi, suštu Bogorodicu mi Te veličamo. razveselio Si nas, Gospode, tvorevinama Tvojim i delima ruku Tvojih obradovasmo se. Svetlost lica Tvoga posta znak na nama, Gospode. Dao Si mi veselje u srce. U miru ću i leći i zaspati, jer me Ti Sam, Gospode, nastani u pouzdanju.

Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i svagda i u sve vekove vekova. Amin. ***

*** Ako je prisutan sveštenik, završava: S nama je Bog Svojom blagodaću i čovekoljubljem sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Molitva peta Svetog Makarija Velikog

Gospode, Bože naš, što sagreših ovoga dana rečju, delom i mišlju, oprosti mi kao dobar i Čovekoljubac. Miran i spokojan san daj mi, pošalji mi Angela Svoga, čuvara, koji me zaklanja i čuva od svakoga zla. Jer si Ti čuvar duša i tela naših, i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i svagda i u veke vekova. Amin.

Molitva Gospodu Isusu Hristu

Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, radi molitava Prečasne Majke Tvoje i besplotnih Angela Tvojih i Proroka i Preteče i Krstitelja Tvoga, i Bogorečitih Apostola, svetlih i dobropobednih Mučenika, prepodobnih i bogonosnih Otaca, i svih Svetih, izbavi me od sadašnje napasti besovske. O, Gospode moj i Tvorče, Koji ne želiš smrt grešniku nego da se ovaj obrati i živ bude, podaj obraćenje i meni sirotom i nedostojnom, otmi me iz čeljusti pagubne zmije koja je zinula da me proguta i svede u ad živog. O, Gospode, moj, uteho moja, koji si se radi mene sirotog obukao u trošno telo, iščupaj me iz bede i podaj utehu sirotoj duši mojoj. Usadi u srce moje da tvorim zapovesti Tvoje i da ostavim dela zla i zadobijem blaženstva Tvoja, jer se u Tebe uzdam, Gospode, spasi me.

Molitva Majci Božijoj

Dobra Majko, dobroga Cara, prečista i blagoslovena Bogorodice Marija, milost Sina Tvoga i Boga našeg izlij na moju strasnu dušu, i molitvama svojim uputi me na dela dobra, da ostalo vreme života svoga, provedem bez poroka i Tobom Raj nađem, Bogorodice Djevo, jedina čista i blagoslovena.

Molitva angelu čuvaru

Angele Hristov, čuvaru moj Sveti, i pokrovitelju duše i tela moga, sve mi oprosti što god sagreših u današnjem danu, i od svakog lukavstva neprijateljskog mi protivnika izbavi me, da ne bi nikakvim grehom razgnevio Boga svoga, no moli se za mene grešnog i nedostojnog slugu, da me pokažeš dostojna dobrote i milosti Svete Trojice, i Majke Gospoda moga Isusa Hrista, i svih Svetih! Amin.

Molitva za one koji putuju

Tropar, glas 2: Ti koji si Put i Istina , Hriste, pošalji za saputnika Angela Svoga slugama Svojim sada, kao nekada Toviji, da ih čuva i nepovredne sačuva na slavu Tvoju od svakoga zla u svakoj dobroj sreći, molitvama Bogorodice, jedini Čovekoljupče.

Kondak, glas 2: Luki i Kleopi saputnik bio Si, hodi sada zajedno sa slugama Tvojim koji da putuju žele, od svake ih zle napasti izbavljajući. Jer Ti kao Čovekoljubac sve možeš.

Molitva: Gospode Isuse Hriste, Bože naš, Istiniti i Živi, Koji si izvoleo da putuješ sa tobožnjim ocem Svojim Josifom i Prečistom Djevom Majkom Svojom u Egipat i Koji si saputnik Luki i Kleopi bio! I sada Te smerno molimo, Vladiko Presveti, sa slugama Svojim putuj blagodatno. I kao slugi Tvome Toviji Angela Čuvara pošalji, da nas čuva i izbavlja od svakoga zlog napadaja vidivih i nevidivih neprijatelja i na ispunjavanje zapovesti Tvojih upućuje, i da nas mirno i srećno i zdravo provede i bezmetežno kući vrati. I daj slugama Tvojim da svu svoju dobru nameru za blagougađanje Tebi srećno u slavu Bogu ispune. Jer Tvoje je da miluješ i spašavaš nas i Tebi slavu uznosimo sa Bespočetnim Ocem Tvojim i sa Presvetim i Blagim i Životvornim Tvojim Duhom, sada i svagda i u vekove vekova. Amin.

Avtor Administrator ob 10:41 0 komentarji

Da li Bog postoji ili je sve optička varka !?

Verovanje, okultno, mistično, natprirodno, predmet misli svakog čoveka, u svakom društvu, u svakoj civilizaciji, ali uvek u različitom načinu pojmljenja.o bogu i svim ostalim natprirodnim silama razmišljao je čovek koji je pre par miliona godiina sišao sa drveta i današnji čovek koji optkriva najsitnije detalje u svrhu nauke pod lupom najsavršenijeg optičkog mikroskopada li je sve to zaista tako ili je samo plod ljudske mašte saznat ćemo to onoga dana kada trebamo okončati naš životni veksvalka religija se razvila na osnovu neznanja, straha od nepoznatog i iz nikad do kraja proverenih podataka, iako postoje mnogi eksperimentalni dokazi da ono što je napisano u svetim knjigama zaista govori istinuželim se ovom prilikom osvrnuti samo na primitivne religije koje su nastale iz prvog čovekovog iskustva i trojstvo monoteističkih religijaljudi su u prvim vremenima štovali kult vatre, groma, godišnjih doba, iako danas svi znamo da su to sasvim prirodne pojave, u to doba takvo nešto za te ljude je bilo neobjašnjivo, nepojmljivo,natprirodno ali su kasnijim razvitkom društva i samim civilizacijskim progresom, i konstantnim evolucijskim razvijanjem uspeli grom, vatru, kometu objasniti kao sasvim prirodnu pojavu.monoteističke religije kršćanstvo, islam i tzv. judaistička religija se osnivaju na principu pričanja priča šta je neko drugi pričao da je doživeo, jer, otkud mi znamo da je Jahve pričao sa Abrahamom ili Mojsijem, otkud mi znamo da je Isus uskrsnuo i pobedio smrt, otkud znamo da je Muhamed primio Objavu od meleka Džibraila i još je uspeo sve to da zapamti od reči do

reči pa da kasnije izdiktira ljudima koji su znali čitati i pisati, sva ova verovanja se na kraju svode samo na priči neke osobe koja je ili je kao doživela neka natprirodna ili božanska iskustvaDa li Bog zaista postoji ili su naša nadanja utemeljena na praznoverju???

Avtor Administrator ob 10:40 0 komentarji

nedelja, 05. oktober 2008

Hare Krišna

Hare Krišna је popularno ime za ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne ili Boga.

U Hrvatskoj djeluje više od 20 godina. Od 2003. je registriran kao Vaišnavska vjerska zajednica u Republici Hrvatskoj. ISKCON je zapadni ogranak Gaudiya-Vaišnavizam, oblika Vaišnavizma utemeljenog prije 500 godina u Zapadnom Bengalu od Sri Caitanya, velikog reformatora hinduizma.

Vaišnavizam je zasnovan na devocijskom obožavanju (bhakti) Krišne (na sanskritu "Sveprivlačan") ili Višnua (na sanskritu "Svešprožimajući") i najstarija je monoteistička religija na svijetu. Poziva se na neprekinuto učeničko nasljeđe koje vodi preko samospoznatih mudraca (rishija) sve do samog Krišne. Međutim samo učenje ISKCON-a se temelji na dogmama cijelog niza gurua čiji je posljednji izdanak bio Šrila Prabhupada. On je na zapad prenio učenje svoje škole Vaišnavizma koja predstavlja strahopoštovanje prema Bogu i bogobojazan. Iz takvog nauka ranih 70-tih razvio se oblik vjerovanja, koji se na zapadu pretvorio u društveni pokret među mladima.

Povijest i nastanak

Osnivač ovog pokreta je Swami Prabupada, rođen kao Abhaj Čaran De (1896 – 1977), koji je 1965. iz Indije došao u Ameriku. Studirao je engleski, filozofiju i gospodarstvo. Kao šezdesetdevetogodišnjak je stigao u Ameriku, gdje je počeo propovijedati svjesnost Boga.

Vjerovanje

U Vaišnavizmu se naglasavaju dvije stvari kao put do realiziranja Boga, meditacija (molitva) i predano sluzenje Boga. Meditacija ili molitva se bazira na pjevanje svetih imena Krišne "Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare". Kao i u svim današnjim monoteističkim religijama velika važnost se predaje svetim imenima kao sredstvo povezivanja kroz molitvu.

Ozbiljni slijedbenici Vaišnavizma su striktni vegetarijanci i vjeruje se da svaki živtni oblik koji posjeduje svjesnost ima dušu i da je svjesnost sama po sebi simptom duše. Vjeruje se isto tako u reinkarnaciju i karmu. Sva vjerovanja i slijedbe dolaze iz drevnih Vedskih spisa i tradicija nastalih iz njih. Vede imaju više divizija a dva najvažnija spisa za Gaudiya Vaišnave su Bhagavad-Gita i Šrimad Bhagavatam. Spisi su pisani sanskritom koji je jedan od najstarijih pisanih jezika na svijetu i od kojega potječu gotovo svi europski jezici.

Ukratko, Vaišnave vjeruju da postoji duhovna i materijalna realnost. Bog je kreator svega tako i duhovnog i materijalnog svijeta. On je po prirodi duhovan i to je i naša prava priroda, priroda duše. Trenutno se nalazimo po utjecajem materijalne prirode (što nije nas prirodni položaj) i trebamo ponovo obnoviti kontakt sa Bogom i duhovnon prirodom kroz molitvu (meditaciju) i predano služenje.

Sam Vaišnavizam je širi pojam i ne upućuje na religiju ili kulturu. Vaišnava jednostavno znači netko ko je predan Bogu. Stoga se svi koji štuju Boga gledaju kao 'bhakte' bez obzira na geografski položaj ili kojoj oni kulturi pripadaju ili što propovjedaju. U tom smislu Vaišnavizam prepoznaje Isusa Krista ili Muhamada ili bilo koga koje svojim životom i djelima pokazao predanost kao proroke. Zaključci proroka i spisa kao i tradicije se mogu razlikovati ali suština ostaje ista, predanost i povezivanje s Bogom, sto je samo po sebi definicija Vaišnavizma.

Avtor Administrator ob 20:45 0 komentarji

Šintoizam

Šintoizam, u prevodu put bogova/božji put je japanska autohtona religija. Glavne knjige šintoizma su Kojiki i Nihongi, a potiču iz 8. veka. Sama religija potiče iz praistorije tako da se ne zna ko je njen osnivač. Prisutni su animizam, politeizam i šamanizam. Božanstva (kamiji) su duhovi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni okean nebeskim kopljem od dragulja i japanske ostrva na kojima je prvi vladar (Džimu) bio unuk boginje sunca Amaterasu, a dalji carevi su takođe bili njeni potomci. Dakle, carevi, kao i narodni heroji, imaju božansko poreklo. Japanska reč za cara, tennō znači "nebeski car". Tek se 1946. car Hirohito odrekao svog božanskog porekla.

Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fudži, sveta planina Japanaca. Njena boginja je Sengen-Sama. Svake godine u zoru hodočasnici se penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fudži je česta inspiracija mnogobrojnim umetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fudži.

Šintoistička svetilišta

Svetilišta se grade u čast kamijima ili bivšim carevima. U sve šintoističke vrtove se ulazi kroz vrata koja se nazivaju tori. Tori razdvaja svetilište od običnog sveta izvan njega. Vrata mogu biti i dosta udaljena od centra. Ljudi odlaze u hram kako bi se sklonili od buke i pritiska svakodnevnog života. Ponekad se u

hramovima kače male molitve koje su napisali posetioci. Japanci često kupuju male pločice, takozvane eme koje kače u hramovima ili svetilištima. Eme su zahtevi za pomoć od kamija.

Šintoizam je glavna japanska religija, ali često su budistički hramovi sagrađeni unutar šintoističkih svetilišta. Zen budisti grade mirne vrtove kao mesta za meditaciju. Umesto raznobojnog cveća, tu je kamenje, pesak i trava. Crtanje uzorka na pesku samo za sebe može biti dobra meditacija.

Šintoistički festivali

Postoji bezbroj lokalnih festivala u Japanu jer skoro svaki hram/svetilište ima svoj vlastiti festival. Većina festivala se održava jedanput godišnje i slavi događaje kao što su žetva, početak farmerske sezone ili obeležavaju istorijske događaje. Festivali mogu trajati i nekoliko dana. Važan deo šintoističkih festivala su procesije. Kami (šintoistički duh/bog) se nosi kroz ulice u mikošiju (prenosnom svetilištu), a nose ga posebno obučeni ljudi.

Avtor Administrator ob 20:45 0 komentarji

Katari

Katari ili Albižani ili Patareni (od starogrčkog καθαροί - čist, odnosno od grada Albija, Langdok, Francuska) su bili društveni i verski pokret sa dualističkim hrišćanskim i gnostičkim elementima, koji se širio Evropom od 11. do 14. veka. Inače, pokret nije imao centar i poznato je da ih je bilo još i u oblastima koje su danas delovi Italije, Nemačke, Francuske i Španije. Negde su bili poznati i kao bougres (Bugari), što je ukazivalo na balkansko poreklo njihovih bogumilskih uverenja. Rimska crkva ih je proglasila za jeretike.

Katari su žestoko progonjeni krajem 12. i početkom 13. veka, zbog njihovih ubeđenja. Papa, Inoćentije III je pozvao na krstaški pohod protiv njih, koji je prerastao u četrdesetogodišnji rat protiv domaćeg stanovništva. Tokom ovog perioda je masakrirano oko 500.000 langdokških muškaraca, žene i dece, a njihova zemlja je okupirana i pripojena Francuskoj. Tokom tog sukoba je ostala zabaležena i opsada tvrđave Karkason, nakon čijeg je pada katarsko stanovništvo golo proterano iz grada. Inkvizicija je uvedena da iskoreni i poslednje ostatke katarskih uverenja. Poslednji poznat katarski prefekt je pogubljen u Langdoku 1321. godine.

Poreklo

Katarska uverenja izvorno potiču od bogumila sa Balkana, a na zapad su stigla uglavnom trgovačkim putevima. Takođe je prisutna određena idejna sličnost sa ranim pavlićanima.

Prvi poznati katar se pojavio u Limuzenu (Limousin) između 1012. i 1020. Nekoliko ih je otkriveno i ubijeno u Tuluzu 1022. Sinod u Beču (1028) i Tuluzu (1056) je osudio rastuće učenje, a propovednici ubrzo poslati na teren da suzbiju katarsku doktrinu. Katarstvo je ipak nastavilo da se širi, a na današnjem

jugu Francuske su stekli čvrsto uporište zahvaljujući zaštiti Viljema, vojvode od Akvitanije (Aquitaine), brojnih grofova Tuluza i znatnog broja plemstva,a jedno od uporišta nalazilo se u Karkasonu pod zaštitom porodice Trenkavela. Langdok je u to vreme bila oblast čuvena po visokoj kulturi, toleranciji i slobodoumlju, u kojoj se govorio oksitanski jezik. Katari koji su tu živeli odbijali su da plaćaju porez rimskoj crkvi i neprestano su se bunili protiv njene iskvarenosti. Čuveni zagovornici ove jeresi bili su Trenkaveli koji su upravljali Karkasonom

Značajna godina u katarskoj prošlosti je 1167. kada je održan sabor u Sen Feliksu (Saint-Félix-Lauragais), kome su prisustvovali brojni lokalni visokodostojnici, kao i dualističke verske starešine iz okolnih zemalja: bogumilski papa Niketas iz Konstantinopolja, katarski biskup Francuske, poglavar katara Lombardije (odnosno Italije) i mnogi drugi.

Verovanja

Katari su verovali da u svakom čoveku postoji iskra božanske svetlosti. Ta svetlost iliti duh, je pala u zatočeništvo ovozemaljske iskvarenosti, koja se identifikuje sa materijalnim svetom. Svet je stvorilo niže božanstvo, poput Demijurga u starogrčkoj mitologiji. Ovaj tvorac nije “pravi Bog” iako se predstavlja kao “jedan i jedini Bog”. Katari ovo niže božanstvo identifikuju sa Satanom. U suštini, katari su smatrali da je Bog koga rimska crkva obožava lažan, a da je njegova crkva pala u materijalnu iskvarenost.

Cilj katarske eshatologije je oslobođenje ograničenosti i iskvarenosti materijalne egzistencije. Put oslobođenja je prvo zahtevao buđenje iz srednjevekovne “društvene stvarnosti” sa njenim crkvenim dogmana i strukturama.

Društveni život

Katarske starešine su često nazivali cathari (čisti) ili perfecti (sovršitelji), dok su se ostali katari uglavnom nazivali "bons hommes" (dobri ljudi), "bonnes femmes" (dobre žene) ili "bons chrétiens" (dobri krstjani). Katari nisu jeli meso životinja, niti jaja, mleko, sir i mlečne proizvode. Savršenih je bilo relativno malo u odnosu na ostale (oko par hiljada) ali oni su predstavljali srce pokreta i “pravu hrišćansku crkvu”. Živeli su u zajednici dobara, obučeni u jednostavnu crnu mantiju, sledeći primer Hrista i njegovih apostola – posvetivši život čistoti, molitvi, propovedi i milosrđu. Iznad svega, bili su posvećeni pomaganju drugima da pronađu put iz mračne zemlje kojom je vladao mračni gospodar u svetlost, iz koje su smatrali da je čovečanstvo prvobitno poteklo i da će se u nju vratiti.

Žene mogle postati verske visokodostojnice (perfecte) podjednako ravnopravno kao i muškarci. Katarske žene su prve osnivale milosrdna udruženja, koja susrećemo u srednjevekovnim gradovima dosta kasnije. Žan Žirar (Jean Guiraud) opisuje njihove škole, bolnice i radione za siromašne žene.

Avtor Administrator ob 20:45 0 komentarji

Bogumili

Bogumili (bogomili, po popu Bogumilu iz X. veka), su pristalice verske sekte hrišćana kod makedonskih Srba i Bugara u ranofeudalno doba, zatim u srpskoj feudalnoj državi i u Bosni. Oni su protivnici feudalizacije, javljaju se u X veku i šire se najpre u redovima nezadovoljnika od kojih se stvara podvlašćena klasa; prezviter Kozma iz X veka tvrdi da "uče svoje da se ne pokoravaju vlastima svojim, kore boljare, smatraju mrskim Bogu onoga koji rabota za cara i svakom rabu govore da ne radi za svoga gospodara".

Verske ideje uzimali su od ranijih sekti (mahinejaca, pavlicana, masalijana), pa su jedni, strogi dualisti, ostali pri učenju o iskonskoj borbi dobra i zla u kosmosu (dragovička crkva kod makedonskih Slovena), a drugi umereni dualisti, u zlu vide otpadništvo od dobra (bugarska crkva). U doba stvaranja srpske feudalne države prilaze im članovi redovskog plemstva, koji se opiru jačanju centralne vlasti. Stefan Nemanja uništava pokret u srpskoj državi (oko 1172.-1180.), ali su pojedini (babuni) ostali u njoj i ostali i kasnije (članak 85. u Dušanovom zakoniku kažnjava "babunsku reč").

U Bosni se javljaju krajem XII veka (pravi ili dobri bošnjani) i pomažu protiv tuđeg (ugarskog) feudalizma, udruženog sa zapadnom crkvom (koja u njima vidi jeretike, patarene). Bosanski bogumili stvaraju bosansku crkvu koja gubi antifeudalni karakter i čiji članovi postaju i bosanski vladari i feudalci.

U Italiji i u južnoj Francuskoj, patareni (katari) i albižani smatraju da njihova nauka potiče iz zemlje makedonskih Slovena i iz Bugarske. U XIII veku Bosna kod albižana uživa veliki ugled, a u drugoj polovini XIV veka patareni iz Italije šalju ljude u Bosnu da se bliže upute u bogumilsko učenje.

Danas na njih podsećaju imena sela Bogomili i planina Babuna u Makedoniji.

Bogumilske protivrečnosti

Oko pitanja „bogomila" postoji velika prepirka. Jedno je pouzdano: da se u našim izvornim spisima srednjega veka nigde ne nazivaju „bogomilima", i da je, bar u Srbiji i Bosni, to ustvari bila težnja da se crkva oslobodi rimskog i vizantijskog primata. Otpor su, svakako, pojačavale i političke opozicione struje, možda feudalni separatisti. Taj pokret vremenom se izrazio u tzv. „bosanskoj crkvi", slabo organizovanoj, koja se bez duhovne veze c velikim središtima hrišćanstva, možda u ponečemu udaljila od njih. Ali je, sudeći po obredu, koji je bio isti kao i u raškoj crkvi, teško reći da je to bila jeres, nego će pre biti disidentstvo, šizma, razlika samo u formi, a ne u suštini. Na staroj fresci u jednom selu blizu Užica, na kojoj je prikazan državni sabor u kom se Simeon Nemanja razračunao c njima, iznad njihovih glava piše da su „poluverci". Oni su u Srbiji potisnuti, ali je njihova težnja ipak našla oduške u Savinom radu: ne prekidajući veze sa središtem hrišćanstva, Sava je ostvario samostalnost crkve, načinio je narodnom, prilagodio hrišćanstvo domaćim prilikama.

Srpska pravoslavna crkva ne podržava ime bogumili već ih naziva manihejci. Razlog za to je jer oni po pravoslavnom učenju nisu mili Bogu

Po izvorima koje nalazimo u samoj Bibliji jasno je da su na teritoriju Makedonije i Dalmacije došli prvi

vesnici Evanđelja preko Apostola Pavla I Tita. Bogumili su ostaci prvobitnih srpskih i slovenskih Hrišćana. Progonjeni su surovo pod Viѕantijom, a isto tako progoni ih car Dušan. Krvavo se obračunavao, seko jezike ubijao i spaljivao na lomačama Stefan Nemanjić, koji je takođe zaslužan za spaljivanje knjiga i rukopisa koji su bili značajan pokazatelj kulture u Srba. Ogromna imanja su otimana upravo ovim jereticima, a oni ubijani i proterivani.

Postoji teza po kojoj dolaskom Osmanlija Bogumili prelaze u islam, ali je prije treba shvatiti kao opravdanje pravoslavnih i katolika koji su ih gonili do smrti i sistematski uništavali.

Avtor Administrator ob 20:44 0 komentarji

Sikizam

Sikizam ili sikhizam (pendžabski: ਸਿ��ਖੀ�) je religija koja se temelji na učenju deset gurua koji su živeli u Indiji u 16. i 17. veku. To je jedna od vodećih svetskih religija sa preko 23 miliona sledbenika. Sikizam dolazi od reči Sikh, koja dolazi od sanskrtskog korijena śiṣya (शि�षय) koja znači "učenik".

Dva temeljna sikistička verovanja su:

Verovanje u panteističkog Boga. Prva rečenica svetih spisa Sika se sastoji od samo dve riječi, i odražava osnovno verovanje svih sledbenika religije: ੴ - Ek Onkar

Učenja Deset Sik Gurua (kao i svih ostalih prihvaćenih islamskih i hinduističkih učenjaka) koja su deo Guru Granth Sahiba.

Guru Granth Sahib je sveti tekst Sika koji oni smatraju svojim jedanaestim i konačnim guruom. Sikizam je bio podstaknut reformskim pokretima unutar hinduizma (npr. Bhakti, monizam, Vedska metafizika, guru ideal i bhajani) kao i sufističkim islamom. Razlikuje se od društvenih tradicija i strukture hinduizma i islama (kao što su kastinski sistem i purdah). Sik filozofiju karakteriše logika, razumljivost i staložen pristup duhovnim i materijalnim pitanjima. Teologija se odlikuje jednostavnošću.

Avtor Administrator ob 20:44 0 komentarji

Džainizam

Džainizam, jainizam ili Jain Dharma (ज�न धरम) , je klasična religija koja korene vuče u drevnoj istoriji Indije. Džainisti, iako su danas malobrojni u Indiji, nastavljaju s održavanjem shraman (शररमण) tradicije.

Džainizam ima priličan uticaj na moralna shvatanja i ekonomiju Indije.

Džainizam se odlikuje stavljanjem velikog naglaska na saosećanje sa svim živim bićima, isto kao i na koncept samokontrole (वरत vrata u Sanskritu).

Džainist-laik zove se shravaka (शर�वक) slušač).

Džainistička zajednica (ili Sangha) (स�घ) se sastoji od četiri dela: monaha, monahinja, muškaraca-laika i žena-laika.

Avtor Administrator ob 20:44 0 komentarji

Mormoni

Mormonsku crkvu je osnovao Džozef Smit, koji je kako sam navodi, još od svoje mladosti bio često posećivan od strane anđela koji su mu saopštavali da pored Jevanđelja postoji i izvestan "dodatak" pisan na zlatnim pločama. On je pronašao te zapise i oni su, u vidu novog otkrovenja izašli iz štampe 1830. godine. Mormoni smatraju sebe jedinom legitimnom hrišćanskom crkvom, krštavajući čak i mrtve (npr. Aleksandra Makedonskog, Napoleona i druge), nastojeći da svoja religijska ubeđenja što jače vežu za zvaničnu istoriju. Istovremeno, međutim, odstupaju od nekih osnovnih istina, pa tako ne slave Boga kao Trojstvo Oca, Sina i Svetoga Duha, već kao tri boga koja imaju odvojenu i savršeno ljudsku prirodu.

Ubrzo posle objavljivanja svoje “biblije”, Džozef Smit proglašava sebe “modernim” prorokom, ravnim prorocima Starog zaveta i počinje da okuplja sledbenike, do vremena svog ubistva (“mučeništva”, u mormonskoj istoriji) koje je počinila razjarena gomila 1844, nakupilo bar deset hiljada. To je veoma kompromitovalo njihovu reputaciju; onda je većina članova odabrala da sledi Brigama Janga – Smitovog naslednika, kao “proroka, vidovnjaka i vizionara”. Posle napornih putovanja mormoni su se naselili na teritoriji Jute, a Solt Lejk Siti im je postao glavni grad (religiozni centar). Danas 75% stanovništva Solt Lejk Sitija su mormoni. Kada posetioci dođu na trg gradskog hrama - “Vatikan” mormonizma – mogu videti filmove i slušati predavanja o teologiji i istoriji mormona, koja se baziraju na Knjizi Mormona i novijim “prorocima”.

Čitajući “Knjigu Mormona” imate utisak da čitate Bibliju u tzv. “verziji kralja Džejmsa” (zaista, postoje čitavi odlomci iz “verzije kralja Džejmsa”); knjiga je navodno napisana u razdoblju od 600 pre Hrista do 421. Pisali su je razni “proroci - istoričari”.

Istorijski, Knjigu Mormona ne potkrepljuje nijedan arheološki dokaz i ne odgovara onome što se zna o prekolumbijskim civilizacijama. Pripadnike mormona ne zabrinjava ova činjenica. Veruju da je “samo stvar vremena” kada će se takav dokaz otkriti.

Osnovni cilj svih vernih mormona bio je jasno izrečen kada je Brigam Jang napisao:

Bogovi postoje, i zato nam je najbolje da težimo da budemo spremni da postanemo jedan od njih. (Journal of Discourse)

Ili opet, po rečima bivšeg predsednika mormonske crkve, Lorenca Snoua:

Ono što je čovek, Bog je jednom bio; ono što je Bog, čovek može postati.

Ove rečenice mnogo govore: pokazuju da je mormonizam politeističan, i održavaju mormonsko verovanje u večnu progresiju i preegzistenciju, a ništa od toga ne nalazi mesta u hrišćanskoj teologiji. Prema ovim jeretičkim doktrinama, “Elohim” je vrhovni Bog ovog sveta, ali takođe postoje bogovi drugih svetova.

Mormoni pridaju veliki značaj braku. Takođe je dužnost dobrih mormona da rađaju decu, tako da obezbeđuju tela za postojeće duhove, jer je ovaj kratak boravak na zemlji neophodna faza u kretanju ka božanstvu.

Inače, Mormonima se ne može zameriti da su poročni ljudi, čak naprotiv. Po Zoranu D. Lukoviću, oni su veoma disciplinovana i veoma dobro organizovana crkva i njihovi su članovi po pravilu vredni, pošteni i etički ispravni porodični ljudi, koji se tako odnose i prema svojoj okolini.

Avtor Administrator ob 20:43 0 komentarji

Hilandar

Hilandar je srpski manastir koje se nalazi na severnom delu Svete Gore - monaške republike sa 20 velikih manastira, smeštenoj na trećem kraku poluostrva Halkidiki u severnoj Grčkoj. Manastir je nekoliko kilometara udaljen od mora. Manastir Hilandar je, spolja gledan, sličan velikom srednjovekovnom utvrdjenju. Opasan je debelim zidovima visokim i do 30 metara, dok je čitav kompleks zidina dug oko 140 metara, a širok skoro 75 metara. Na južnoj i istočnoj strani manastirskog kompleksa uzdižu se dve velike kule – pirgovi.

Krajem XII veka vizantijski car Aleksije III Andjeo dao je pravo velikom županu Stefanu Nemanji (u monaštvu Simeon) i njegovom sinu monahu Savi (budućem Svetom Savi), da na ruševinama nekadašnjeg vizantijskog manastira Helandariona, podignu srpski manastir u rangu carske lavre. Vizantijski car je 1198. izdao povelju Simeonu i Savi kojim se manastir Hilandar i svetilište u Milejama daruju ‘’da Srbima budu na večni poklon.’’ Simeon i Sava su podigli, uz finansijsku podršku župana Stefana, budućeg kralja Stefana Prvovenčanog, crkvu posvećenu Vavedenju Bogorodice, oko koje je obrazovan čitav kompleks gradjevina: bedemski zidovi, konaci, pirgovi – kule (pirg Svetog Georgija i pirg Svetog Save).Sava je 1200. sastavio Hilandarski tipik kojim je odredjen način života monaha u manastiru.

Srpski kralj Uroš I je 1262, da bi zaštitio manastir sa kopnene strane, podigao veliki pirg – kulu Preobraženja iznad manastira. U tom pirgu će 1264. hilandarski monah Domentijan sastaviti Žitije Sv. Simeona, pošto je dve decenije ranije, u Kareji (1243) sastavio Žitije Sv. Save Srpskog.Kralj Milutin je 1303. na temeljima stare, sazidao novu crkvu Vavedenja Bogorodice koja je sačuvana do danas, utvrdio je bedemske zidove, i podigao nove konake u kompleksu. U vreme Milutina podižu se novi pirgovi - kule, jedna na putu od Hilandara ka morskoj obali, tzv. ''Milutinov pirg'', druga na obali mora ''Hrusija'' sa crkvom Sv. Vasilija, zadužbinom Stefana Dečanskog. Glavni hram je živopisan 1321, a u isto vreme oslikane su trpezarija i grobljanska crkva.

U vreme cara Stefana Dušana (1331-1355) Sveta Gora došla je pod njegovu vlast, pa su Hilandar, ali i drugi svetogorski manastiri, bili obasuti bogatim darovima. Car Dušan se u Hilandar sklonio 1347-1348, od kuge koja je besnela na Balkanu. Hilandar je, zahvaljujući darovima srpskih vladara, raspolagao velikim imanjem – metosima u Pomoravlju, u Hvosnu i oko Peći (današnja Metohija), u dolini reke Strume, u okolini Soluna i na samom poluostrvu Halkidiku. Samo na Svetoj Gori, posed manastira Hilandara zahvatao je petinu njene ukupne teritorije. Sledeći primere vladara, srpska vlastela je takodje bogato darivala manastir novim imanjima (sevastokreator Vlatko, veliki vojvoda Nikola Stanjević, despot Dejan) ili bogato ukrašenim bogoslužbenim knjigama i drugim dragocenim predmetima.

Knez Lazar Hrebeljanović je ktitor prostrane spoljne priprate koja je oko 1380. sazidana uz zapadnu stranu crkve Vavedenja Bogorodice, čime je glavni manastirski hram iz doba kralja Milutina dobio svoj konačni izgled.U kompleksu manastira Hilandara, i oko njega, zidali su, uz Nemanjiće, i drugi srednjevekovni vladari, bogati feudalci, crkveni poglavari i mnogi priložnici. Despot Jovan Uglješa je pred pogibiju u bici na Marici 1371, manastiru poklonio nova imanja, a smatra se da je Toma Preljubović platio oko 1375, oslikavanje crkve Sv. Arhandjela. U Hilandar su se, uzmičući pred Turcima, sklonili mnogi svetovni i crkveni velikodostojnici.

Posle privremenog gubitka samostalnosti (1387-1403), Hilandar je je, zajedno sa Svetom Gorom od 1430. do 1912. bio pod osmanskom vlašću. U vekovima turske vladavine, Hilandar su pomagali i ruski carevi i moldavski kneževi u XVI veku, a srpski patrijarsi iz Peći (Antonije, Jovan, Maksim), hercegovački mitropolit Simeon i beogradski mitropolit Simeon u XVII veku. Hilandarski monasi su u XVIII veku uspostavili žive veze sa Karlovačkom mitropolijom i srpskim crkvenim opštinama u južnoj Ugarskoj i u Bosni, dok su Bugari takodje značajno doprineli očuvanju duhovnog života u manastiru, posebno prilozima posle velikih požara 1722 i 1776. U Hilandaru je bugarski monah Pajsije napisao čuvenu Istoriju slavjano-bolgarsku (1762). U Hilandaru je u zimu 1765-1766 boravio Dositej Obradović, koji je ostavio svedočanstvo o sporu Srba i Bugara oko uprave nad manastirom. Od kraja XVIII veka, manastirom prestaje da upravlja iguman, već se igumanijom manastira

smatra čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice. (Iguman se ponovo bira tek od 1991).

Hilandar je, posle obnove Srbije, povremeno pomagao i knez Miloš Obrenović (1820. i 1835), premda je većina monaha u manastiru bila bugarske narodnosti. Spor oko uprave manastirom rešen je posle posete kralja Aleksandra Obrenovića Hilandaru 1896. Kraljevina Srbija je platila manastirske dugove i monasi su ponovo mogli da dolaze iz Srbije i drugih srpskih krajeva. Početkom XX veka, manastir je ponovo imao većinu srpskih monaha. Hilandar je, takodje, u pratnji premijera Nikole Pašića, posetio i kralj Petar I Karadjordjević.

U manastirskom kompleksu nalaze se gradjevine sačuvane od osnivanja manastira, zatim gradjevine koje su obnavljane posle raznih požara i najzad one koje su podignute u novije vreme, uglavnom u XIX veku. Manastir se nalazi pod jurisdikcijom Vaseljenske patrijaršije u Carigradu (današnjem Istanbulu), a staranjem manastirskog bratstva, naše i grčke države dobro se čuva, održava i obnavlja.

Arhitektura

Današnju glavnu manastirsku crkvu – Vavedenja Bogorodice - sagradio je početkom XIV veka kralj Milutin, na temeljima prvobitne crkve koju su podigli Simeon Nemanja i Sveti Sava. U vreme kneza Lazara, oko 1380, uz crkvu je sagradjena priprata.

Kompleks je ogradjen odbrambenim zidovima koji su pojačani pirgovima – kulama, Svetog Save i Svetog Georgija uz koje su podignuti visespratni konaci, kapele, paraklisi, bolnica i drugi prateći objekti. Gradjevine su zidane u vizantijskoj arhitektonskoj tradiciji od tesanog kamena sa naizmeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izradjeni od drveta. Pored glavne manastirske crkve u Hilandaru se nalazi još 12 manjih crkava i kapela sa živopisima iz raznih vremena, sa ikonostasima iz doba različitih umetničkih škola, sa ikonama, utvarima i drugim predmetima značajne umetničke vrednosti.

Na glavnoj crkvi Vavedenja Bogorodice ima sačuvane prvobitne plastike, dok je pod u crkvi ukrašen mozaikom izuzetne umetničke lepote.

Živopis

Sačuvani živopis u kompleksu manastira svedoči o visokoj umetničkoj vrednosti slikara iz raznih perioda. Najstariji sačuvani živopis je s kraja XIII veka u kapeli na pirgu Svetoga Georgija (završni radovi 1981. godine). S početka XIV veka je živopis u glavnoj crkvi (samo u južnoj pevnici očišćen od kasnijeg preslikavanja iz XIX veka) i u timpanu iznad stare trpezarije. S kraja XIV veka je živopis u crkvi Svetih Arhandjela. U XVII veku islikana je manastirska trpezarija (slikar Georgije

Mitrofanović), crkva Svetog Trifuna, kapela Svetog Nikole i neke od kapela uz crkve. U XVIII i XIX veku živopisan je veći broj kapela. Izvan manastirskog kompleksa sačuvan je živopis iz XIII veka u pirgu na ''Spasovoj Vodi'' i iz XVII veka. S početka XIV veka je živopis u grobljanskoj crkvi. U XVI veku nastao je živopis u crkvi Molivoklisiji kod Kareje, a u XVII veku u crkvi Svetog Trifuna pored samog manastira.

Ikonopis

U riznici Hilandara sačuvano je oko 500 ikona nastalih od XII do XIX veka. Antologijsku vrednost imaju: mozaička ikona Presvete Bogorodice iz XII veka, ikona Hrista, ikona Bogorodice, iz druge polovine XIII veka, ikona Bogorodice Trojeručice iz XIV veka i devet drugih ikona iz ''Hilandarskog čina'' koje potiču iz šezdesetih godina XIV veka. Pored pojedinačnih ikona u svim crkvama, paraklisima i kapelama, u kompleksu manastira, kao i van samog kompleksa, nalazi se veći broj ikonostasa nastalihu XVII, XVIII i XIX veku.

Riznica

Riznica manastira Hilandara, biblioteka i fondovi sadrže predmete neprocenjive

umetničke i istorijske vrednosti kao što su rukopisi, povelje, ikone, knjige, skupoceni predmeti od zlata, dragog kamenja, slonovače, veza i dr. Samo rukopisnih knjiga u riznici koje datiraju iz raznih vremena – od XII do kraja XIX veka, ima preko hiljadu. Najznačajniji su Jevandjelje patriajrha Save iz treće četvrtine XIV veka, Romanovo jevadjelje iz 1337, Izborno jevandjelje vojvode Nikole Stanjevića, Beseda Jovana Zlatoustog, ispisana u Smederevu sredinom XV veka, Apostol igumana Viktora iz 1660. itd. Medju retkim štampanim knjigama nalazi se nekoliko primeraka iz cetinjske štamparije iz doba Djurdja Crnojevića: tri Oktoiha prvoglasnika iz 1494 i tri Psaltira sa posledovanjem iz 1495, dok iz venecijanske štamparije Božidara Vukovića i njegovog sina Vićenca, manastirska riznica poseduje oko tridesetak različitih izdanja.

Veliku umetničku vrednost imaju i druge dragocenosti hilandarske riznice: duborezni diptih monahinje Jefimije, posvećen njenom rano preminulom sinu Uglješi Despotoviću, vezena zavesa za ikonostas despotice Jelene, u monaštvu Jefimije (oko 1400), zavesa ruskog cara Ivana IV Groznog, sa izvezenim likovima Hrista, ruskih svetaca, ali i Sv. Simeona i Sv. Save, itd.U manastirskoj biblioteci čuvaju se uz brojne rukopise na starosrpskom i grčkom jeziku, pisani na pergamentu i hartiji, ukupno 367 povelja, od kojih 172 povelje vizantijskih careva, 154 povelje srpskih vladara, nekoliko povelja ruskih careva i moldavskih kneževa, oko 150 primeraka prvoštampane srpske knjige, turska dokumenta i isprave, veliki broj dragocenih arhivskih dokumenata, bakrorezne i drvorezne ploče sa kojih su otiskivane grafike u bakrorezu i drvorezu u XVIII i XIX veku.

Sačuvani rukopisi, bogato ukrašavani i velike umetničke vrednosti, zajedno sa knjigama i drugim umetničkim predmetima predstavljaju dragocenu gradju za izučavanje naše nacionalne istorije, istorije umetnosti i kulturne istorije srpskog naroda

Avtor Administrator ob 20:41 0 komentarji

Ateizam

Moderni ateizam i njegove predjashnje forme

Zhivimo u svetu posve razlichitom od onog iz osamnaestog i devetnaestog veka. I ateizam dvadesetog veka, je takodje drukchi, kao i sve ostalo. U poslednja dva veka imali smo ateizam dana, prosvetiteljstva: on je bio oslonjen na pouzdanje u suprematiju, vrhovnu vlast rezona, zdravog razuma. Kao kontrast, moderni ateizam je najbolje opisan kao ateizam noci, ekspresija chezhnje, terora i beznadezhnosti modernog choveka. Sve je postalo vishe kao jedna krajnost, vishe ogoljeno...i u isto vreme, ateizam je postao vishe zapleten i ugladjen: on nije vishe jedan poskok, kao nekada, ka elementarnom materijalizmu i pozitivizmu, ka optimistichnoj veri u beskrajni progres i u vodecu ulogu zdravog razuma.

U proshlosti to je bio rezon, svest o njegovoj nezavisnosti, koja je bunstvovala protiv Boga - sada, to je iracionalna snaga zhivota koja bunstvuje protiv Njega. Nekada se tvrdilo: svet sam je doobar i neprestano se razvija, tako da nema Boga niti bilo kakve potrebe za Njim. Danas kazhu: svet je losh i besmislen, nema progresa, tako da znachi da nema ni Boga.

Ravnodushnost - najgori oblik ateizma

Pronalazimo da je najstrashniji oblik ateizma ne u militantnoj i strastvenoj borbi protiv ideje o Bogu samom, vec u praktichnom ateizmu svakodnevnog zhivota, u apatiji i obamrlosti. Chesto susrecemo ovakve oblike/forme ateizma medju onima koji su bivshi hrishcani. Usplamtela strashcu revnjivost i borba protiv Boga mozhe, ipak, dovesti do prosvetljenja i vishe religijske svesti. Na ovaj nachin obezbozhenost chak mozhe biti i od koristi, i mozhe dovesti do katarsisa ideje o Bogu i oslobodjenja od ropskih koncepata boga koji su se izokrenuli sociomorfizmom [=drustvenopodobijem].Hrishcanska uzbunjenost protiv ateizma, protiv militantog bezbozhja, mozhe chesto biti i dobra stvar, takodje.

Mada, poprilichno je verovatno da su izobrtane [engl.= distorted] od strane Hrishcana koncepcije Boga, ili njihovi obezbozheni zhivoti, ponajpre bili uzrok tog bash ateizma kojeg Rishcani sade oplakuju. Oni su i doprineli da se Gospodu pripishu najrdjavije medj karakteristikama: samozadovoljshtina, jogunastost [engl.= stubbornness], okrutnost, ljubav k obestnosti. Ne pristoji Hrishcanima da budu samo-zadovoljni i da nipodashtavaju one koji su prosto rastocheni idejom o Bogu, ljudi poput Nichea, za primer. Neki od ateista su trista puta gotivniji kao ljudi nego mnogi medju Rishcanima i medju onima shto kuknjavu dizhu: "pomozi, pomozi"! Ateizam ima svoju internalnu dijalektiku: kao prvo, Bog je otrechen zarad Chovekovog doobra, njegove slobode i kreativne aktivnosti; uvek ali, cela ta chapri sa ateizmom se zavrshava zapravo sa odricanjem choveka samog [kao shto je XX vek dosta uspeshno i pokazao = srx], ali zarad necheg stvarno ne bash ljudskog, vec nechega super-ljudskog [no u krajnjoj meri - fejknog] chime je smenjena bozhanstvenost.

Dve psiholoshke forme ateizma

Psiholoshki, imamo dva tipa ateizma. Imamo samo-zadovoljni, optimistichni ateizam, kada chovek oseca olakshanje shto nema Boga: ovo iskazuje veru u zdrav razum, u chovekove sopstvene moci, u rezonichnost materijala samog, veru u beskonachni razvitak. Tada, tu je i patnja, tragichni tip ateizma, kada Chovek kazhe, sa Nicheom: 'Bog je mrtav!' Prvi tip choveka kazhe: 'hvala Bogu, nema Boga, tako da smo slobodni da uchinimo sebi raskalashnu uzhivanciju od zhivota na zemlji!'; dok drugi tip kazhe: 'kako grozna situacija, nema Boga, sve je izgubljeno, i zhivot je za nas bez znachenja.' Obezbozhenost mozhe biti mirna, dobronamerna i ponajmanje ne neprijateljski raspolozhena prema ljudima koji veruju u Boga; dok, mozhe biti i gnevna, burna i puna pretnje. Imamo obezbozhenost koja rezultuje iz simpatije, iz ljubavi prema pravdi i dobrom, i imamo obezbozhenost koja rezultira iz pobune protiv istog tog dobra, i spremna je da okrutno progoni one koji veruju u Boga. Postoji obezbozhenost, i postoji protiv-bozhnost.

U teoriji, ateizam ne mora da bude nuzhno borba protiv Boga, no mozhe se veoma lako preobraziti u

takvu borbu. No moramo se vasdan prisecati da obezbozhenost mozhe biti i protest protiv pritvornih i ponizhavajucih ideja o Bogu. Ovaj tip ateizma zasluzhuje svaku simpatiju!

Poricanje Bozhje egzistencije chesto je bilo razumeveno kao oslobodjenje od ropske ideje o Bogu, gde je o bogu ucheno kao o gospodaru a o Choveku kao o robu. Bog je metamorfoziran u poricanje ljudskog dostojanstva i ljudske kreativnosti. I borba protiv boga postala je borba za Choveka. Vera u Boga postala je tako strashno izvitoperena procesom 'objektivizacije' i 'socijalizacije', da je to prosto neverovatno! Bog je upotrebljen da bi se odbranilo zlo, neistina i nepravda.

Sajentologija

Sajentologija je definitivno postala popularna u svetu kada su neke od poznatih licnosti - Tom Kruz, Dzon Travolta, Klinton objavile da pripadaju toj regligijskoj grupi. Kao i kod vecine nekih novijih religijskih grupa cesto je okarakterisana kao sekta ili kult.

Sta oni kazu o sebi i tome u sta veruju i sta propovedaju:

Sajentologija predstavlja proucavanje duha u odnosu sa samim sobom, drugima i sveukupnim zivotom. Podrazumeva odredjene fundamentalne istine od kojih su najvaznije:

1. Covek je besmrtno duhovno bice. Njegovo iskustvo seze mnogo dalje od jednog zivotnog veka (znaci veruju u reinkarnaciju?) . Njegove mogucnosti su neogranicene cak iako u ovom trenutku nisu realizovane - on poseduje potencijal da ih realizuje i ostvari sta zeli.

2. U sajentologiji ni od koga se ne trazi da prihvata nista kao veorvanje. Ono sto je istina za pojedinca, ono do cega je dosao svojim iskustvom, otkrivanjem ili bilo na koji nacin i jeste prava istina za njega. Sajentologija funkcionise na licnoj bazi, i pristupa pojedincu kao jedinki koja je specificna sa svojim iskustvima i verovanjima.

A sta kazu drugi o njima:

Kod nas je sajentologija oznacena kao jedna od verskih sekti, poznata po tome sto je svojevremeno zastitila dva vizantijska (pravoslavna) krsta kao svoje zastitne znake.

Sajentologiju mnogi u svetu uopste ne smatraju za versku vec za komercijalno profitabilnu organizaciju, koja je povezana sa raznim finanskijskim proneverama i prevarama. U USA, Kanadi i Italiji su tokom 90tih godina osudjeni brojni pripadnici ovde sajentoloske crkve zbog poreskih pronevera, kriminalnih radnji, uzimanja novca od clanova i sl. U Atini je rad sajentologa zabranjen 1996 (ne znam da li je to u medjuvremenu promenjeno).

Sajentologiju je osnovao Lafayette Ron Hubbard, koji je rođen 1911. godine. Posle služenja u američkoj mornarici u II sv. ratu, bio je osakaćen, oslepljen i dva puta proglašavan mrtvim. Za obnovu svoga zdravlja zahvaljuje načelima dijanetike.

Posle rata, postao je pisac naučne fantastike. Godine 1950. izašla je njegova knjiga od 435 stranica pod nazivom Dianetics: The modern Science of Mental Health, koja je postala bestseler. Ubrzo potom, počinje da osniva dijenetičke organizacije po Americi. Sajentologija je nastala iz dijanetike, koju sačinjavaju razna istraživanja. Po Ustavu SAD, prihvaćena je kao religija po načelu slobodnog delovanja.

Bogosluženja imaju svake nedelje. Imaju obrede, krštenje, venčanje i pogreb. Propoved se sastoji obično od snimljenih predavanja Rona Hubbarda. Prema njemu, osnova života je opstanak. Sajentologija omogućuje sredstva za to. Clearing (bistrenje) odvija se kroz sedam stupnjeva uz pomoć auditora koji u svojoj ruci drži E-metar (neka vrsta detektora laži). Posle ovih stupenjva, dobija se koeficijant inteligencije 135 IQ. Dalje slede još osam stupenjva čime se postiže operativni Thetan. To je ustvari besmrtni duh koji može reinkarnirati. Thetani su stvorili svemir, ali su poslednjih milion godina sputavani u svom delovanju, pa su zaboravili svoj pravi položaj. Sajentologija pomaže da ponovo postanu svesni svoje moći. Thetan ulazi u fizičko telo pri začeću.

Godine 1967. godine sud SAD je utvrdio delovanje protiv državnih vlasti ove organizacije. Time je sekta izgubila pravo na otpis poreza na prihode. Godine 1977. FBI se dočepao dokumentacije iz centrale ove sekte koji su dokazivali unutrašnju špijunsku mrežu.

Avtor Administrator ob 20:40 0 komentarji

Amiši

Nastanak i istorija

Amiši su rođeni iz anabaptističkog pokreta u Švajcarskoj 1525. godine. Anabaptisti dolaze u sukob s rimokatoličkim i protestanskim krilom u okviru hriscanstva u pitanju pravilnog tumačenja i pokornosti Novog zaveta. Anabaptisti su smatrali da je krštenje za svakog hrišćanina dvostruki čin, jednom kada se rodi i drugi put kada odraste, znači po principu slobodnog izbora. Shodno tome anabaptizam bi u prevodu značio "dvaput kršten". Godina 1525. je godina velikog progona anabaptista Švajcarske od strane udruženih rimokatolika i protestanata, u kojem je oko hiljadu anabaptista ubijeno. Godine 1693. anabaptisti pokrajine Alzas, današnja Francuska, zajedno sa švajcarskim anabaptistima vrše separaciju i formiraju amišku crkvu. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, suočeni sa problemima zbog svog religijskog verovanja, te pritisnuti ekspanzijom tehnologizacije života u Evropi, Amiši vrše egzodus u Ameriku. Brojka od 5000 ljudi, koliko je brojala amiška zajednica u Americi po dolasku, narasla je do 150 000, koliko ih danas tamo živi. Razasuti su u dvadeset dve države SAD, a ima ih i u Ontario, Kanada. Najveći broj Amiša živi u Ohaju, Indijani, Ajovi, te u Pensilvaniji, posebno na području Lančestera, njih oko 21, 000.

Religija

Godine 1632. anabaptisti deklarišu anabaptističku konfensionalnu veru, u obliku svoje pisane, teološke riječi. Sledeći Bibliju, veruju da je Isus božji sin, a crkva telo Hrista, kroz koju se sprovodi božija misija na zemlji. U kontekstu toga, puno pažnje pridaju besprekornoj čistoći "hristovog tela". Amiši akcent vere stavljaju na njeno praktično ispoljavanje, a manje na suštu, pisanu reč.

Amiši naglašavaju važnost pokornosti, dobročinstva i jednostavnosti kao principa na kojima se bazira hrišćanski život. Sledeći anabaptističku tradiciju, veruju da su hrišćani pozvani da slede primer Hristovog neodupiranja. Veruju da hrišćani ne treba da koriste nasilje ili pribegavaju sili, te kao takvi ne učestvuju u bilo kakvim vojnim aktivnostima. Principijelni u svom verovanju u božiju reč, ne popuštaju pod pritiscima crkve ili države čak i kada to rezultira omalovažavanjem ili zatvorom. Konačno, Amiši ističu da religiozno verovanje mora biti praktikovano, a ne samo prividno prikazano. Oblačeći se jednostavno, živeći po manirima skromnosti, pomažući susedstvu, trude se da istinski ispolje svoju veru. Amišima je bila otežana mogućnost javne religijske službe. Tako se s vremenom razvila amiška kućna religijska aktivnost.

Danas, oni praktikuju verska okupljanja svake druge nedelje po tri sata, svaki put u drugom domu. Ova specifičnost kućne religijske službe izdvaja Amiše iz kruga ostalih krila anabaptističkog reda koji religiozni obred obavljaju u tipičnim hrišćanskim crkvenim objektima. Zbog toga su Amiši, iz čisto praktičnih razloga, podeljeni u crkvene distrikte, od kojih svaki, uključujući i decu, broji najviše 150 osoba. Biskup je odgovoran za duhovno i administrativno vođenje procesije, kao i za oficijelno rukovođenje venčanjima i sahranama. Zanimljiv je način biranja novog biskupa. Glasanjem se bira pet odraslih muškaraca. Zatim se svakom od njih daje mogućnost uzimanja jedne od pet ponuđenih Biblija. Međutim, samo u jednoj od njih nalazi se poseban beli papir. Onaj koji slučajnim izborom uzme tu Bibliju, postaje novi biskup.

Religijska služba se vrši na nemačkom, maternjem jeziku Amiša. Vernici sede raspoređeni u nekoliko soba licima okrenuti prema biskupu, koji sedi u sredini centralne prostorije. Na početku molitve svi zajedno dvaput kleknu. U religijskom obredu zajedno učestvuju i stari i mladi Amiši. Čitav molitveni obred protiče u znaku dobročinstva, jednostavnosti i tradicije. Tokom obreda vrši se religijsko pevanje iz knjige himni, napisane u šesnaestom vieku, pod imenom Ausbund1. Himne se pevaju napamet u vrlo sporom ritmu, tako da je dužina jedne pesme oko petnaest minuta. Žene nemaju praktičnog učešća u religijskoj službi, a zadužene su za pripremanje obroka nakon obreda.

Odevanje, običaji i obrazovanje

U pogledu obrazovanja Amiši strogo poštuju tradiciju stare amiške kulture. Dečaci i odrasli muškarci nose pantalone koje su uvek, tamno plave ili crne boje. Uz njih često nose i tregere. Košulje, kao ni pantalone, ne smeju biti pocepane, niti imati pruge. Plava, zelena, ljubicasta, braon - smatraju se doličnim za ženske haljine jednostavnog kroja. Iste boje su prikladne i za muške košulje. Ženske haljine su visokog okovratnika, uvek sa dugim rukavima. Takođe, žene uvijek nose lanene kapice na glavama, a muškarci, kao i dečaci, stavljaju šešire pri izlasku iz kuće. Muškarci koriste dugmad na odeći, za razliku od žena kojima je to dopušteno samo do petnaeste godine. Nakon tog perioda ne, jer Amiši, pozivajući se

na Bibliju, smatraju dugmad suviše kaloričnim i modernim. Žene ne koriste kapute ili jakne, već umesto njih koriste velike pletene šalove kojima se ogrnu prilikom izlaska. Razlog za to jeste amiški princip življenja koji sugeriše da žena nakon udaje najveći deo vremena treba da provodi u kući. One su zadužene za kompletan proces krojenja i šivenja odeće u amiškoj zajednici.

Amiši se uvijek žene u periodu jeseni, u životnoj dobi od 16 do 17 godina, kada i zvanično pristupaju amiškoj crkvi, te se tim činom obavezuju na vernost amiškoj zajednici. To bi, po anabaptističkoj tradiciji, predstavljao momenat drugog krštenja. Sve dotad mladi Amiši imaju pravo slobodnog izbora o ostanku u zajednici ili izlasku iz nje. Danas svega oko 3% njih izabere odlazak iz zajednice, a nekada se taj procenat penjao i do 20%. Na slavlju se okupi veliki broj zvanica, njih 300-500. Zanimljivo je da mladi bračni par ne živi skupa od momenta ženidbe, odnosno udaje. Naime, prvih šest mjeseci svakog vikenda posećuju nekog od zvanica sa ženidbenog slavlja i u njegovom domu provode skupa dva dana. Nakon toga, ponedeljkom mladoženja odlazi svojoj, a mlada svojoj kući, do sledećeg vikenda i tako šest mjeseci, nakon čega počinju zajednički život. Amiške porodice u proseku broje od 6-10 djece. Muškarci puštaju bradu od momenta kada se ožene i više je ne briju do kraja života. Za Amiše, svi izvan njihove životne zajednice su Englezi i tako ih nazivaju. Amiši se obrazuju na nivou osnovne škole koja traje osam godina i sprovodi se na principu četiri obrazovna nivoa: čitanje, pisanje, aritmetika i učenje o staroj amiškoj kulturi putem biblijskih nauka. Nastava se obavlja na nemačkom jeziku. Amiški običaji nalažu da se deca već u ranim godinama aktivno uključuju na poslovima farme. Tako Amiši đaci pre ili posle škole napasaju stoku, rade u polju i sl. Amiši uređuju svoje novine, The Budget, koje su zasnovane na principu kratkih dopisničkih vesti o novostima u amiškoj zajednici datih regiona.

Perspektive Amiša

Vreme i sredina u kojoj Amiši žive i koji su, hteli to ili ne, sastavni deo, nalažu im neke kompromise sa modernim načinom života današnjice. Put za iznalaženje najbezbolnijeg rešenja leži u kombinaciji tradicionalno-istorijskog i progresivno-današnjeg. Tako danas Amiši ne poseduju automobile, ali koriste usluge javnog prevoza, ne koriste električnu energiju, ali se služe 12V baterijama, telefonska linija veže farme, ali se ne koriste telefonima u kućama, itd. Amiši su spremni na promene, ali ne ako to ugrožava tradiconalne vrednosti njihove zajednice i etničkog identiteta. Žele koristiti dostignuća moderne tehnologije, ali ako ta dostignuća destabiliziraju njihovu zajednicu i njihovu porodicu, Amiši ih smatraju nepoželjnim. Kako jedan biskup kaže: "Ne postoji ništa loše u korištenju kola, samo pitanje je kuda će to odvesti našu sledeću generaciju. Takođe, ni električna energija sama po sebi ne predstavlja problem, već sve one stvari koje dolaze njenom upotrebom".

Biološka reprodukcija, kulturno-etnički otpor, kulturni kompromis, čine Amiše najzanimljivijom ali ujedno i najizolovanijom nacinalnom zajednicom modernog društva u dvadesetom veku. Zajednice koji su preuzeli anabaptističko vjerovanje od menonita. Do 17. vijeka živjeli su u zajednicama u Švicarskoj, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj, no kako su bili izloženi progonu zbog svojih

Početkom 18. vijeka neke skupine s njemačkog govornog područja koje su pripadale staroj amiškoj Menonitskoj crkvi, emigrirale su u Sjevernu Ameriku, gdje su osnovale kolonije. Prvi val migracija (1727-1790) odveo ih je u Pensilvaniju, no u drugom su se (1815-1865) proširili na Ohio, New Yourk, Indianu i

Illinois.

Trenutno oko 130 000 Amiša žive u SAD-u u vjerskim zajednicama koje su nezavisne i izolovane od ostatka američkog društva, jer im njihova vjerska načela ne dopuštaju da učestvuju u svjetovnom životu i

da preuzimaju vrijednosti vanjskog svijeta. Stoga se Amiši žene unutar svoje zajednice i žive u ruralnim područjima. Život im se zasniva na poljoprivredi, ali izbjegavaju upotrebu modernih oruđa, kao što je struja. Čak se i u oblačenju klone savremenosti, pa njihova odječa odražava evropske modne stilove iz

vremena kada su se počeli seliti.

Brakovi unutar zajednica i očinske linije nasljeđivanja učvršćuju društvenu strukturu amiške zajednice, koja se zasniva na porodici. Ideal poljoprivrede kao načina života ohrabruje osnivanje malih porodičnih

preduzeća. Farme vode porodice u kojima svi članovi sarađuju.

Endogamija je rezultat genetske izolacije amiške zajednice i uzrokovala je mnoge nasljedne bolesti i

fizičke anomalije, kao što je distrofija mišića, hemofilija i patuljast rast.

Prisutnost vanjskog svijeta potkopala je želju Amiša za izolacijom i prisilila ih da se suoče sa stvarnošću. Zbog toga članovi kongregacije danas prihvataju rad izvan zajednice i učestvuju kao svi drugi građani u

društvenom životu u raznim državama u kojima su se nastanili; plaćaju poreze i izlaze na izbore. Međutim, unutrašnja pravila njihovog reda ipak ne dopuštaju članovima da služe vojsku, da se bave

politikom ili da prihvataju ikakve državne subvencije.

Zajednice u starom redu amiške Menonitske crkve formiraju se od 20 do 30 porodičnih jezgra unutar okruga svaka ima vlastitu crkvu.

Standardi ponašanja Amiša zasnivaju se na njihovoj interpretaciji Svetog pisma. Ako član prekrši moralni ili vjerski zakon, zajednica odlučuje hoće li ga izbaciti, što je vrlo ozbiljna kazna. Dok je izbačen, nijedan

se član zajednice ne smije druziti s prestupnikom.

Tajna kristalne lobanje

Dospela je do nas iz davnih vremena, oko nje se već dugo stvaraju legende, današnja tehnologija ne može nikako da napravi nešto slično, a nezamislivo je da je u ona vremena mogla biti napravljena primitivnim oruđem koje su ljudi tada koristili.Tvrdi se da je to najtajanstveniji predmet na svetu.Čudo izrađeno od kvarcnog kristala, izbrušeno tako savršeno

da potpuno liči na ljudsku lobanju u prirodnoj veličini.Vrednost kristalne lobanje je neprocenjiva. Ko je onda napravio ovakvo nešto i zašto, kome je služila ?!Kruže glasine da ona ima neobične moći, ljudi koji su joj se našli u blizini primećivali su kod sebe čudne promene.Kakvu tajanstvenu silu poseduje Kristalna Lobanja?Može li da isceljuje ili da transformiše čovekovu psihu?Kristalna Lobanja poznata je kao Mičel-Hedžisova Lobanja jer ju je pronašla Ana, usvojena ćerka F.A.Mičel- Hedžisa. Pronađena je u Lubaantunu (Grad Palih Kamenova) u Britanskom Hondurasu 1924. godine prilikom arheoloških iskopavanja.I samo njeno otkrivanje obavijeno je misterijom i intrigama.Pošto starost kvarcnog kristala ne može da se odredi datiranjem pomoću radioaktivnog izotopa ugljenika, nemožemo odrediti tačnu starost Kristalne Lobanje.Pretpostavlja se da je njena starost 12.000 godina, mada mnogi tu granicu pomeraju do fantastičnih nekoliko miliona godina.Tačan odgovor bi se mogao dobiti samo razbijanjem Lobanje da bi se tako odredila starost vodenog sadržaja u njoj, ali njena neprocenjiva vrednost to ne dozvoljava.Mada i u tom slučaju dobili bi samo geološki period u kojem je nastao kristal, a ne i vreme kad je Lobanja izrađena.Pitanje je i zašto je Lobanja izrađena baš od kvarcnog kristala, kad je on izuzetno tvrd materijal koji je težak za obrađivanje.Smatra se da je bilo potrebno 300 godina strpljive obrade, pri čemu su pesak i voda korišćeni da bi uglačali svaki deo stene, a zatim brušenjem rađeni neverovatno precizni detalji.Tvrdi se da Kristalna Lobanja ima čudesna isceliteljska svojstva i da sadrži telepatske informacije o poreklu ljudskog roda.Smatra se da je načinjena ili korišćena u mitološkoj Atlantidi.Zbog svoje neprocenjive vrednosti Lobanja se čuva u sefu jedne banke u mestu Mil Veli u Kaliforniji.Kristalna Lobanja bila je podvrgavana mnogim naučnim istraživanjima.Počelo je 1964. kada je Ana Mičel Hedžis odnela Lobanju u Njujork kod bračnog para Dorlend.Oni su 6 godina proučavali Lobanju u svom stanu u Kaliforniji.Jedne večeri kad su zaključili da je kasno da bi je vratili u sef, Dorlend je seo kraj kamina, a pored njega na stočiću bila je Lobanja.Odjednom je primetio da oči Lobanje verno reflektuju vatru.Ovo izuzetno opažanje dovelo je do otkrića tajanstvenog i jedinstvenog optičkog sistema koji je ugrađen u Lobanju.Kako, to niko ne zna!Dorlend je pod mikroskopom otkrio neverovatno sofisticiranu optiku.U gornjem delu usne duplje Lobanje pronašao je široko providno telo koje je bilo slično prizmi koja prelama svetlost pod uglom od 45 stepeni.Ovakva prizmatična površina usmeravala je svetlost ispod Lobanje u njene očne duplje.Izbrušena je još jedna tanka površina koja je mogla da posluži kao uveličavajuće staklo.Kroz više od 15 cm prirodnog kristala u jednom komadu proteže se kanal bez prepreka i inkluzija.Štampani tekst koji bi gledali kroz njega bio bi i čitljiv i uvećan.Iza onoga što deluje kao namerno izbrušena prizma, uočava se jedna konkavno-konveksna površina koja služi za sabiranje snopa svetlosti, koji se potom baca na prizmu i odande u očne duplje.Zadnji deo lobanje je majstorski izrađen kao sočivo modernog fotoaparata i koje skuplja svetlost odasvud i reflektuje je u očne duplje.Na Lobanji su naznačeni i zigomatični lukovi.Oni su urezani u reljef pored jagodičnih kostiju, kao na pravoj ljudskoj lobanji.To se ne može videti ni na jednoj statui u svetu.Vilična kost je odvojena i može da se skida.Savršeno je upasovana u dva uglačana ležišta i lako se pokreće gore dole!Jednom prilikom Frenk Dorlend je opazio oreol oko Lobanje, sličan prstenu oko Meseca.Prsten se protezao oko četrdeset pet centimetara i nestao je tek posle šest minuta.1970.godine Kristalna Lobanja odneta je u Hjulit Pakardove laboratorije u Santa Klari u

Kaliforniji, na detaljna ispitivanja.To je jedna od vodećih laboratorija u svetu za ovakvu vrstu istraživanja.laboratorije su sprovele dva osežna istraživanja.Posle toga jedan od zaposlenih je izjavio: ''Nema načina da se utvrdi starost Lobanje.Verovatno su mnoge ideje o misterijama i zlu koje kruže o Lobanji, potekle od njenih očiju.Pomeranjem svetlosnog izvora ili lakom promenom ugla posmatranja dobija se beskrajni niz slika i obrazaca usled prelamanja svetlosti.To može da deluje vrlo hipnotički.' I u samoj laboratoriji Lobanja je izazivala uzbuđenje i nemir.Ni profesionalco koji su tamo radili i koji su poznavali do najmanje sitnice kristale i njegove osobine, nisu ostajali imuni na Lobanju.Na kraju su se eksperti iz laboratorije složili da, pod pretpostavkom da kad bi dobili komad kristala iste veličine, ni vrhunski proizvođači kristalnih komponenti sa najsavremenijom današnjom tehnologijom ne bi mogli da izrade Lobanju sličnu ovoj.Ili šta je izjavio jedan od kristalografičara iz laboratorije Hjulit Pakard-a : '…ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!'Kristali na neki tajanstven način mogu da utiču na ljudsku svet.I bračni par Dorlend koji je ispitivao Lobanju nije izbegao mentalnin efektima Lobanje.Sve godine dok su ispitivali Lobanju nisu pušili niti pili alkohol i kafu, a postali su i vegetarijanci.Na neki čudan način Kristalna Lobanja uticala je na njihovu svest.I drugi ljudi koji su se prvi put susreli sa Lobanjom, reagovali su na susret sa njom.Neke je hvatala sanjivost a neki su imali problema sa disanjem ili lupanjem srca.Kod nekih ljudi kao da je stimulisala čulo mirisa i stvorila utisak da emituje aromu mošusa, koja je bila neopisiva.U prisustvu Lobanje neki ljudi su čuli laki hor glasova ili zvonjavu praporaca.Filis Geld koautorka knjige 'Poruka Kristalne Lobanje' je napisala: 'Verujem da Lobanja može da se upotrebi kao duhovni fokus da se izvuku mudrost i znanje iz kolektivnog nesvesnog.Kristalnu lobanju porede s kristalnim sveznajućim kompjuterom koji samo čeka da otkrijemo pravi pristupni kod'.Šta god Vi mislili o Kristalnoj Lobanji i njenoj nerazrešivoj misteriji, znajte da psiholozi ne preporučuju da sebe dovodite u izmenjena stanja svesti.Ali ko može odoleti Tajni Kristalne Lobanje.

Avtor Administrator ob 20:34 0 komentarji

Ko stvarno vlada planeta zemljom

Jeste se ikada zapitali ko u stvari vlada planetom i kako.Koje su to snage tako moćne, iza kulisa, iz podzemlja, koje preko zvaničnih svetskih vladara, političara pa i crkvenih poglavara, već dugo, dugo vremena vuku konce na svetskoj ljudskoj sceni.Drže u rukama predsednike, medije, sitne bankare, koji su u toj hijerarhiji obične sluge svetske vlade, sluge novog svetskog poretka.Te sluge nalaze se u svim nivoima vlasti. Po njihovom izgledu i držanju nikada ne biste rekli da su pokorne sluge uske grupe svetskih moćnika, ali ne dajte da se zavarate, oni to i hoće.U obaveštajnim krugovima se uči da se nešto može najbolje sakriti tako što ono što želiš da sakriješ staviš svima pred oči, da svi vide. Na primer 1938. godine Nemačka je već bila napravila tada super borbeni avion "Meseršmit", koji je predstavljao vrhunsku tajnu. A šta su

uradili ?! Izložili su ga na tadašnjoj Pariskoj izložbi aviona. Sve obaveštajne službe i tajni agenti tražili su ga na svim mogućim mestima, a on je stajao isprad njih i smejao im se u lice.Tajna vlada svetskih moćnika ne deluje iz vlažnih podruma i tajnih podzemnih prostorija. Ona sebe stavlja u prvi plan, ona je u Beloj Kući, u Kongrese, u Dauning stritu broj 10. i u Britanskom parlamentu. Oni su prave "nemani", ali ne izobličene, kakve ste navikli da gledate u horor filmovima. Oni nose skupa poslovna odela i u svojim limuzinama odlaze na Kapitol hil.

TABELA MOĆI

Krenućemo postepeno, od najnižeg sloja, pa sve do nedodirljivih.Nezavisni istraživač političkih manipulacija koje se sprovode nad čovečanstvom, Britanac David Ajke u svojoj knjizi "I istina će nas osloboditi" prikazuje tabelu moći na zemlji.Na samom dnu je

ČOVEČANSTVO

Kada pročitate ostatak, shvatićete da su obični smrtnici tu da bi radili i slušali one gore, da bi se povinovali njihovim ciljevima. Onome ko ne sluša slede ratovi, bolesti, siromaštvo. Jednom rečju pijuni u njihovoj partiji šaha, pijuni koji se žrtvuju bez ikakvog obzira.

Posle Čovečanstva slede,

MEDIJI

Onaj ko vlada medijima, taj vlada i javnim mnenjem.To je svima jasno. Vladari se služe medijima kao jednom od najmočnijih oružja. Male medijske kuće se oslanjaju i slušaju one velike; velikim su na čelu grupe koje dominiraju čitavom industrijom; i što više idemo ka vrhu piramide shvaćamo da samo nekolicina drži u svojim rukama medijska i privredna carstva. Treba da znate jedno, nijedna udarna vest nije slučajna. Ona nije plod nekakvog 'istraživačkog i nezavisnog novinarstva'.Ona je uvek u funkciji nove manipulacije, smišljena mnogo pre.Ako mislite da ste upućeni u politiku ako gledate vesti i čitate novine, grdno se varate. To se zove saopštenje za javnost, služi da bi se skrenuo pogled naroda sa pravog stanja stvari.Prava istina je mnogo daleko od očiju javnosti i dobro je skrivena.U njene tajne upućen je mali broj ljudi. Pri osnivanju masonske Truilateralne komisije u istu su naprimer primljeni glavni urednik lista 'Chikago Sun Times', glavni izdavač lista 'Times' i direktori agencija 'Los Angeles Times', 'New York Times', i 'Wall Street Journails'.I vladari iz senke su shvatili da jedan deo novina jesu važni toliko da se njihovi izdavači ili neki urednici mogu primiti u tajnu svetsku vladu u senci.Ali sam vrh pripada drugima.

Slede

UJEDINJENI NARODI

Koliko li je dobronamernih doktora, pod okriljem OUN, volontiralo u afričkim misijama misleći da vakcinama pomažu stanovnike ovog siromašnog kontinenta? Nisu ni slutili šta se skriva u tim

vakcinama. Danas je Afrika najveća eksperimentalna laboratorija kreatora Novog svetskog poretka i mesto gde se populacija kontrolira na najužasniji način. Jedan od četiri odrasla Afrikanca ima AIDS. Da li ste znali da je posle skoro svake medicinske misije u Africi vrlo brzo na tom mestu izbijala neka epidemija?! Slučajno...

EVROPSKA UNIJA I TRGOVAČKI BLOKOVI

Stvaranje jedinstvenog tržišta, jedinstvene monete, jedinstvenog ustava, dovodi do čvrstog držanja poluga vlasti u rukama nekolicine.Priče o slobodama, naprednoj ekonomiji, nepostojanju granica se serviraju građanstvu i lepo im se mažu oči. Molimo dragog Boga da neuđemo u Evropsku Uniju.

Bližimo se opasnim igračima

BILDERBERG GRUPA

Bilderberg grupa bila je donedavno dobro čuvana tajna.Sve vesti o njoj svodile su se na neproverene glasine i njeno postojanje bilo je demantovano sa vrha.Međutim 1998. godine prvi put je fotografisan ulazak učesnika skupa u jedan luksuzan hotel u Evropi i tada je Bilderberg priznao da postoji, ali ostala je tajna o čemu debatuje.Grupa Bilderberg osnovana je 1954.godine u istoimenom hotelu u gradu Osterbeku u Holandiji po kom je i dobila ime. Njeno sedište je i danas u toj zemlji, u gradu Lajdenu.Čovek koji se smatra pokretačem Bilderberg grupe bio je Džozef Retindžer.Bio je čovek koji je jednim telefonskim pozivom zakazivao sastanak sa predsednikom SAD i za koga se smatralo da je agent Vatikana.Ova grupa nema internet prezentaciju, a ako okrenete telefonski broj njenog sedišta, automatska sekretarica će vam, u bilo koje doba dana ili noći, uvek reći isto - da ostavite poruku.O korenima Bilderberg Grupe govorio je američki senator Jacob Javits 1964. godine. Njegov izvještaj se može naći u Kongresnoj biblioteci. U njemu, ovaj povremeni član Bilderberga kaže: "Zemlje Zapadnog Sveta su, tokom perioda hladnog rata, osjećale potrebu za usku suradnju da bi se zaštitili od komunističke opasnosti." Ova saradnja se fokusirala na ključni cilj: osigurati da SAD, Kanada i Zapadna Evropa zadrže globalnu kontrolu nad preostalim delom sveta.U maju 1954. održan je prvi zvanični sastanak Bilderberg Grupe.Prvim sastankom je rukovodio holandski princ Bernhardt, bivši nacistički SS oficir, koji se udomio u holandskoj kraljevskoj familiji. Princ je postao i prvi predsednik Bilderber Grupe i na tom mestu ostao 22 godine, sve do 1976. godine.Za tu ulogu ga je pripremio kolosalni evropski manipulator, financijski magnat, lord Viktor Rotšild. I kao što je David Rokfeler vukao poteze iz senke u Americi, tako je i Rotšild rukovodio evropskim poslovima.Minimum podataka koji je dostupan tiče se formalne organizacije, znaju se imena 115 članova vrha grupe, ali vrlo malo o eventualnoj mreži pristalica i saradnika. Jedna trećina tih ljudi potiče iz krugova političara, ostali pokrivaju oblasti industrije, finansija, obrazovanja i komunikacija. Izabrani su na osnovu svog znanja, položaja i iskustva i sastaju se u tajnosti svake godine, na četiri dana.Smatra se da su njeni članovi najmoćniji muškarci i žene na planeti, koji svetsku privredu kontrolišu indirektnim političkim sredstvima.Članove grupe na sastanak poziva predsedavajući posle konsultacija i preporuka sa Upravnim odborom, Savetom i počasnim

Generalnim sekretarom.S obzirom na to da listu učesnika krase mnogi šefovi evropskih i američkih korporacija, politički lideri i nekoliko intelektualaca, ovo je verovatno najuticajnija organizacija na planeti.Bilderberg Grupa ima Stalni Komitet od 39 osoba koje se ne biraju već postavljaju. To je uže jezgro, donosioci odluka. Njihova uloga je da prenose ideje osobama koje pozivaju na godišnjoj bazi. Pozvanih osamdesetak osoba se menjaju svake godine, kao i lokacija sastanaka.Među 39-oricom su i lord Carrington, Giovanni Agnelli (FIAT), Rokefeler (Chase Manhattan Bank), Peter Jankovič (bivski austrijski ministar), Vernon Jordan (Klintonov pajdaš), Henri Kisindžer i drugi moćnici. Uz njih su i vodeći ljudi korporacija kao ABB, United Steel (SAD), Deutsche Bank, World Bank, ministri, ambasadori, profesori.Ova Grupa se često naziva i "Nevidljiva svjetska Vlada".

KRALJEVSKI INSTITUT ZA VANJSKE POSLOVE I AMERIČKI SAVET ZA VANJSKE POSLOVE

Savet za vanjske veze (Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudelovati u američkoj politici. Njihova službeni cilj je poboljšavanje američkog razumevanja sveta i predlozi za vanjsku politiku SAD-a. To postiže konstruktivnim debatama o svetskim problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora. Zbog svoje istorije, veza i uticaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Na CFR se gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utiču na svetsku politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na uspostavljanju novog svjetskog poretka. Autor Pat Robertson u svojoj knjizi New World Order, (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze podadmirala Chestera Warda, nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi se da je cilj te organizacije, objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i stvaranje svemoćne svetske vlade. U centru njihove politike je ideja da prosvetljeni monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a kojoj je na raspolaganju svetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda). Na sastancima Saveta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove reči prenositi medijima, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih medija, koje drže u šaci. Vjeruje se da je CFR samo ogranak velike svetske grupe urotnika koja se naziva Okrugli sto, (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog mijenja kroz razne psihološke operacije.Harold Pratt House je dve godine nakon izgradnje postala sedištem CFR-a. Familija Pratt je u velikom prijateljstvu sa Rokefelerima. Treba li reči da su Rokfeleri ( zajedno sa J. P. Morganom i pukovnikom Mandel Houseom) i osnivali CFR? CFR je uskoro postao vladarem SAD i to je, nakon osamdeset godina, još uvek i danas.Preko tri hiljade vodećih američkih imena: sadašnji, prošli i budući američki predsednici, ambasadori, svi ministri vanjskih poslova, investitori sa Wall

Streeta, vojni lideri Pentagona i NATO-a, bogati industrijalci i korporacijski lideri, vlasnici medija i glavni urednici, bankari, predsednici univerziteta i vodeći profesori, izabrani senatori i kongresmeni, sudije vrhovnog i ustavnog suda...Svi, bez razlike, svi su bili članovi CFR-a.

TRILATERALNA KOMISIJA

U njihovom osnivanju veliku ulogu je odigrao Poljak Zbignjev Brzezinski koji je bio najuticajniji čovek u vladi američkog predsjednika Džimija Kartera (1977-1981). Marksista po uvjerenju, postaće profesorom na Harvardu i univerzitetu da bi ubrzo stekao reputaciju "anti-komuniste". David Rokefeler ga je zapazio 1970. kada je objavio knjigu "Između dva vremena". U njoj Brzezinski zastupa tezu o globalizaciji u svetskoj politici i ekonomiji.Tri godine kasnije Zbignjev Brzezinski postaje desnom rukom Davidu Rokfeleru i pomaže mu u osnivanju organizacije koja će okupljati vrhunske političke i biznis lidere Amerike, Zapadne Evrope i Japana (Trilaterala).Prvobitni plan je bio da svaki od tri regiona daje po 100 članova. Danas je to nešto izmenjeno.Severnoamerička grupa se sastoji od 107 članova: 85 Amerikanaca, 15 Kanađana i 7 Meksikanaca. Japanska se proširila i uz 75 Japanaca tu je 11 Južnokorejanaca, 7 iz Australije i 15 iz zemalja ASEAN-a, Kine i Hong Konga. Evropljana je najviše: 150.Severnoamerički predsednik je Paul Volker, bivši šef Američkog Sistema Federalnih Rezervi (najmočnije financijske institucije u svijetu). Evropljane predvodi Peter Saterland šef naftnog carstva BP Amoco. Pacifik zastupa čelnik konglomerata Fuji Xeroc, Yotaro Kobayashi.U užem krugu ("Izvršni Komitet") su i: Umberto Agnjeli, Zbignjew Brzezinski, Robert Haas (Levi Strauss), Lee Honk-Koo (bivši korejanski premijer), Minoru Makihara (šef Mitsubishija), Thorvald Stoltenberg (naš znanac kao predstavnik UN za bivšu Jugoslaviju), Bjorn Svedberg (Ericsson) i drugi.Trilateralna Komisija odlučuje slično kao i Bilderberg grupa.Održavaju se redovni godišnji susreti, svaki puta na drugom mestu. Lokacija održavanja susreta je tajna, prisutni su samo članovi i posebno izabrani gosti. Kod Bilderberg Grupe se, uz uži krug, većina članova rotira. U Trilaterali mandat članovima je od tri godine naviše i svakog od njih bira Rokfeler lično.Izvršni komiteti se sastaju nekoliko puta godišnje i oni razrađuju zadatke koje im formulira uži krug.Uži prsten se sastoji od regionalnih direktora i posebno proverenih članova svetskih elitnih organizacija.I, na vrhu, je centar, koji se sastoji od cara i najuže grupe močnika.Procentualno, to bi izgledalo ovako: Centar je 100% informiran o svemu. Oni donose odluke. David Rokefeler je na vrhu ove piramide. Brzezinski je uz njega. O nekolicini ostalih možemo špekulirati: Henri Kisindžer, Robert McNamara, Edmund de Rotšild, Džordž Buš, Džordž Šulc...Ispod njih je "uži krug" koji je 90% obavešten. Oni odluke primaju direktno od cara. U ovom krugu se nalaze trostruki članovi (sve tri elitističke organizacije: Bilderberg, Trilaterala, CFR).Sliedi "centralni prsten" u kome su dvostruki članovi elitnih organizacija. Do njih dolazi 80% svih odluka.U "vanjskom prstenu" su članovi koji su tu uglavnom za potrebe kamuflaže. Pola stvari znaju, o drugoj polovini ne znaju. Ali, sprovode zaključke vrha.Ovo je najbolja ilustracija kako funkcionira vlast Elite. Izabiru svoje kandidate, a ruše "neposlušne".Da li je slučajno i “rušenje” američkog kongresmena Larry McDonalda koji je 1980. tražio od Kongresa da se sprovede zvanična istraga o utecajima elitnih i tajnih organizacija na američku politiku? Njegova energična kritika je tragično zaustavljena prvog septembra 1983. kada je stradao kao putnik u korejanskom avionu koji je "slučajno skrenuo s kursa" pa ga je srušila sovjetska raketa iznad Pacifika.

OKRUGLI STO

Okrugli sto, društvo koje postaje srce elitističkih organizacija koje će se javljati tokom XX veka.Prvi lider postaje super bogati Cecil Rhodes.Iza scene nalaze se još dve moće familije: Rotšild i Astor. Ovi financijski magnati su omogućili upumpavanje dovoljnih količina novca da se razvije mreža elitistićkih organizacija koje će zagospodariti svetom.Prva je pala Afrika.Rhodes je bio na čelu South Africa Company, a zatim je osnovao i De Beers Consolidated Mines i Consolidated Gold Fields. Bezobzirno pljačkanje juga Afrike bilo je na delu. Da bi se osigurao, Rhodes je bio i premijerom Cape Colony. Cecil Rhodes je imao cilj, da stvori svjetsku vladu sa centrom u Britaniji.Kada je Cecil Rhodes umro, Okrugli Sto je 1902. dobio naslednika.Bio je to Alfred Milnera. On je zaslužan da se ostvari jedan od ciljeva Okruglog stola: stvaranje Južnoafričke Unije. Pljačka i genocid se nastavljaju sve do današnjih dana sa familijom Oppenheimer. Zlato, dijamanti, minerali sa juga Afrike išli su u ruke šačice.Rhodes je ostavio značajnu količinu novca kojom je osnovana fondacija za stipendiranje: Rhodes Scholarship. Riječ je o selektiranim studentima iz prekomorskih zemalja na univerzitetu Oxford. Najpoznatiji njihov stipendist bio je Bill Clinton. U njegovoj pratnji je i George Stephanopoulos, koji je bio Clintonov savjetnik u obe izborne kampanje.Do 1915. godine Okrugli Sto ima svoje ogranke u Južnoj Africi, Kanadi, Americi, Australiji, Novom Zelandu i Indiji. U Americi su njihovi predstavnici finansijeri koji su došli iz Evrope: Rockefeller, J.P. Morgan i Edward Harriman. Oni su koristili kapital familija Rotšild i Pajseur da bi izgradili vlastite korporacijske i bankarske imperije a i da bi upravljali američkom ekonomijom. Slično kao i Oppenheimer u Južnoafričkoj Uniji.Homogenizaciji doprinose postojeće organizacije kao Skull & Bones Society (na Yale univerzitetu) koje vrše selekciju "novih" članova i treniraju nove generacije starim pravilima.Poseban zamajac Okruglom stolu dalo je osnivanje "Instituta za međunarodne odnose". U Britaniji je to bilo 1920., a samo šest godina posle kraljevska kuća institutu daje atribut "kraljevski". Otada je britanski suveren formalno na čelu Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Godinu dana nakon britanskog, 1921., osnovan je američki pandan - CFR.Uloga Okruglog stola je da koordinira rad mreže elitističkih organizacija. Mrežu sačinjavaju: Bilderberg Grupa, Trilateralna Komisija, Savet za međunarodne odnose, Kraljevski institut za međunarodne odnose, Skull & Bones Society.Tu je i niz drugih:

Rimski Klub, za koji se naivno misli da je kreirao ekološki pokret. Aurelio Peccei, broj dva u FIAT-u, odmah do Agnellija inače člana Bilderberg Grupe, je startao ovu organizaciju po uputama Rokfelera, prilikom njihovog susreta 1968. na Rokefelerovom imanju u Belađiu, u Italiji. Vodeći industrijalci kreću u kampanju da "spase planetu"?!. Nešto tu ne štima.

Budimpeštanski Klub (na čelu sa Ervin Laszioom, kompanjonom Pecceia. Što je Rimski Klub za ekologiju, to je Budimpeštanski Klub za spiritualizam. Ovo već postaje interesantno. Bogati formiraju organizacije koje bi vjerovatno, vremenom, iz potrebe, formirali obični građani. Ovako, bogati manipuliraju: navodno daju malo oduška energiji stanovništva, a u stvari, situaciju vode u smeru koji njima odgovara.

Bohemian Klub (selektirana grupa američkih bogataša koja se godišnje sastaje u Bohemian Grove u severnoj Kaliforniji i u tajnosti donose odluke koje kasnije glatko prolaze u Kongresu; na primer, Nikson i Regan su se tu 1967. dogovorili da Regan odustane od kandidature za predsednika u korist Niksona).

Pored ovih, tu su i ostale polutajne i tajne organizacije i one za koje ne znamo da postoje. Mreža. Postoje indicije da je Okrugli stol u njihovom centru.Neki čak znaju da "okrugli sto", preko britanskog ambasadora u Vašingtonu, ima veliki uticaj na politiku SAD.

PROSVETLJENI MASONI

Slobodno zidarstvo, masonstvo, je manje više tajni internacionalni religiozno-mistički, hijerarhijsko organizovani pokret, nastao u XVIII veku u Engleskoj, mada izgleda vuče korene još od antičkog sveta a koreni "slobodnog zidarstva" nalaze se i u drevnom Babilonu i Egipatskim školama misterija. Pet hiljada godina kasnije jedan od najviše rangiranih masona (33+stepen) , George Bush Stariji, se može sresti na njihovim sastancima u Houstonu. Navodni cilj masona bio je moralno usavršavanje ljudi na osnovu bratske ljubavi, a stvarni je potpomaganje raznih vidova društveno-političkih pokreta,Svoje članove nalazi u redovima aristokratije, krupne buržoazije, političara i javnih radnika. Organizacije na koje je masonstvo podeljeno nazivaju se lože i hijerarhijski su uređene. Primanje novih članova u lože vrši se po određenom ritualu koji treba da ostavi upečatljiv utisak na novog člana i uveri ga u veliki značaj masonstva.Slobodni zidar može postati svaki muškarac koji naravno ispunjava određene uslove. Prvi i osnovni uslov je vera u "Vrhovno Biće", koje Slobodni Zidari nazivaju Vrhovni Neimar Svemira. Oni koji su ateisti ne mogu postati masoni. Takođe kandidat ne sme da ima krivični dosije. Ako su ispunjeni ti uslovi, kanditat treba da uputi molbu nekom masonu za prijem. Onda, Majstor sa Savetom poseti mogućeg člana i njegovu porodicu da bi ih upoznao, saznao zbog čega osoba želi da postane mason i slično. Na osnovu dobijenog izveštaja masoni odlučuju da li će primiti novog brata ili ne, mada je obično odgovor pozitivan. Može se takođe desiti da sam mason izabere neku osobu istaknutu u društvu za budućeg brata. Osoba može postati mason i ako joj je otac bio mason. Takve osobe se nazivaju lufoni. Većina informacija o masonima potiče od samih masona ili pristalica antimasonskih pokreta. Sociolozi koje zanima ovo društvo ne mogu ga istraživati zbog njegove tajnovitosti. Ako odluče da uđu u bratstvo, onda se moraju povinovati kodeksima koji u njemu vladaju.Američki Kongres nepodeljeno podržava sintagmu o "Novom svjetskom poretku" i sa Republikanskog (pretežno uticaj francuskih masona) i sa Demokratskog (britanski masoni) kraja.Nižerangirani članovi nikada ne dokuće suštinu delovanja organizacije. Stoga se s ove strane paravana masoni predstavljaju humanitarnim.Tri su osnovna nivoa masonskih loža: Plava loža za inicirane sa tri početna stepena; sledi York Rite sa deset stepeni. Iznad njih je Škotska loža sa ukupno 32 stepena inicijacije. Nakon toga sledi 33-i stepen i hijerarhija sa, javnosti nepoznatim, brojem tajnih nivoa.U svetskoj vlasti svi bitni ljudi su masoni ili članovi nekih viteških redova. Ako izuzmemo podelu po ložama i hijerarhiji i među masonima postoji podela na borce za slobodu svoga naroda, u okviru hijerarhije moći, i na one koji su slepi poslušnici centara moći iz inostranstva. Rat se vodi unutar tajnih loža, bitka za slobodu je unutar-masonska borba. To je isto kao što se u

jednopartijskom sistemu sve završava pre Kongresa. Tako je i u okviru masonerije. Masonerija je svetska partija u kojoj postoje frakcije.

VITEZOVI MALTE

Vitezovi Malte osnovani su u XI veku i iza sebe imaju hiljadugodišnju tradiciju vojnog i političkog uticaja širom sveta. Podružnice raširene preko celog sveta učestvuju u akcijama humanitarnog karaktera, dok njihovi lideri pripadaju vodećim elitama koje vladaju svetom.Ova organizacija ima veliki značaj za Rimokatoličku crkvu a najbolji pokazatelj tome je taj što Velikog Majstora koji stoji na čelu Vitezova Malte bira isto telo kardinala koje bira i samog papu.Članovi reda u pogledu ranga, privilegija i protokola imaju isti status kao i kardinali. Zvanična titula Velikog Majstora glasi: "Dei gratia Sacrae Domus Hospitalis Saneti Johannis Hierosolumitani et Militaris Ordinis Saneti Sepulchre Dominici Magister hummilis pauperumljue Jesu Christi Gusos".Veliki majstor upravlja redom uz pomoć suverenog saveta viteškog reda Malte. Broj članova danas je dostigao 8.000 članova koji su razvrstani u tri klase. Prijem novih članova u članstvo vrši se uz specijalni ritual koji je star hiljadu godina i liturgijsku tradiciju u svečanim odeždama, koje su stilska mešavina crkvenih i viteških odeždi. Vitezovi nose insignije, zavisno od ranga kojem pripadaju. Vitezove od Malte kao suvereno međunarodno telo priznaje danas 38 država, sa kojima ova organizacija ima uspostavljene stalne diplomatske odnose. Mnoge značajne ličnosti iz svetskog političkog života bili su članovi ovog reda, između ostalih i predsednik SAD Kenedi, nemački kanselar Adenauer, bivši direktor CIA-e Kejsi, Aldo Moro i drugi. Danas su članovi ovog reda vodeće ličnosti NATO i Evropske unije. Vitezovi od Malte svake godine izdaju svoj Godišnjak i prema njemu oni imaju svoje nacionalne grupe i angažovani su na humanitarnom planu, o čemu postoje brojne studije. Na primer, jedna takva grupa, nemački ogranak Maltezer Hilfsdienst imao je svoj tim od 45 medicinskih radnika koji su bili u Vijetnamu za vreme rata, od septembra 1966. do marta 1970. Vrlo snažne i uticajne svoje ogranke Vitezovi Malte imaju danas u Irskoj, SAD i Holandiji. U Velikoj Britaniji ovaj red formiran je tek 1960. Humanitarna delatnost Vitezova od Malte je samo vidljivi deo njihove delatnosti dok ipak samu suštinu čine političke akcije koje se izvode prikriveno. Na terenu nekadašnje Jugoslavije postoji nekoliko individualnih članova.Tri simbola elite su plamena baklja, crvena ruža i golubica (simbol Semiramide). Simboli tri glavne političke partije u Velikoj Britaniji su: plamena baklja (Konzervativna partija), crvena ruža (Laburistička partija) i golubica (Liberalni demokrati). Njihova tri lidera početkom XXI stoljeća su: Tony Blair (Bilderberg Grupa), William Haig (Bilderberg Grupa) i Pedi Ašdaun (Bilderberg Grupa). Da li je ovo puka koincidencija!? Naravno ...

LOBANJE I KOSTI, SKULL & BONES

Tajna društva su uvek postojala na elitnim američkim univerzitetima i predstavljaju neku vrstu tradicije. Ova udruženja postoje već skoro 200 godina i predstavljala su mesto odakle su se regrutovali budući predsjednici, senatori i vlasnici korporacija. Svake godine, manje od 1% najbogatijih i najuspješnijih studenata postaje članovima ovih ekskluzivnih društava.Time su dobili veliki preduslov i garanciju da će uspeti u budućnosti.'The Skull and Bones Society' nalazi se na Yale Univerzitetu. Slične grupe postoje i na:

Princeton, Cornell, Penn, Brown, Harvardu itd. Iz 'Lobanja i Kosti' se regrutuju kadrovi za tri daljnja elitistička udruženja: Bilderberg, CFR (Council on Foreign Relations) i Trilateralnu komisiju. Inače kadrovi sa Yalea, su između ostalog bili i: Bush Senior i Rokefeler. Svi su se oni zavetovali na ćutanje. Prema tradiciji, poslednju godinu na Yaleu, svake godine selektira se isključivo petnaest novih članova. To daje broj od 2.500 članova u zadnjih 150 godina. Danas ih je oko 500 živih. Godišnji sastanci su u njihovom zamku na Deer Islandu na rijeci St. Lawrence River.Ovo udruženje je osnovao general Wilijam Huntington 1833. sa Alfonsom Taftom koji je 1876. postao ministar rata. Taftov sin Wilijam Hauard Taft je bio jedini američki predsednik koji je imao i funkciju vrhovnog suca. Američki red 'Lobanja i Kosti' je proizašao iz nemačkog tajnog društva kao Chapter 322.Kip Natana Hejla diplomca Yalea i člana 'Lobanja i Kosti' nalazi se u okviru kampusa Yalea. Kopija kipa se nalazi i ispred sedišta CIA-e u Lengliju. Još jedna kopija nalazi se nalazi ispred Philips Academy Andoveru Massachusetts. U tu je školu, išao Džordže Buš Senior. Današnji američki predsednik, Džordž W. Buš, koji je bio jedvaprolazni student, je takođe pohađao Yale. Tamo je studirao i njegov protukandidat na izborima 2004. demokratski senator Džon Keri koji je takođe kojeg čuda bio član'Lobanja i Kosti'.

Na slici se vidi Džordž H. Buš, levo od sata.

CRNO PLEMSTVO, ILUMINATI

Red Iluminata osnovao je Adam Weishaupt, rođen 6. februara 1748. u Ingolštatu u tada nezavisnoj državi Bavarskoj. Vodi poreklo iz jevrejske familije koja je prihvatila hrišćanstvo. Bio je profesor na Katedri za prirodni i kanonski zakon univerziteta u Ingolštatu. Oko 1768. godine, Adam Weishaupt je počeo sakupljati velike količine spisa pomoću kojih je nameravao osnovati vlastitu akademiju za učene ljude. Posebno se zanimao za okultizam i bio je fasciniran piramidom u Gizi, koja će postati kasnije osnova poznate piramide moći, simbolom njegovog Reda. Veruje se da ga je već tada vrlo uticajna familija Rotšild privolila da joj pomogne u planovima vladanja svijetom.Weishaupt je od tog trenutka počeo sa planovima 'transformacije' ljudske rase i kreiranju novog svetskog poretka.Tako je 1.aprila 1776. osnovao red Iluminata. Ime Iluminati je preuzeo od prevedenog naziva starog španskog kulta ' alumbrados'.Članovi ovog kulta verovali su da primaju znanje sa onog sveta.Iluminatus znači 'prosvetljeni', onaj koji vlada pomoću razuma, oslobođen od mraka u kojem ljude drži organizirana religija. Wieshaupt je u početku oko sebe okupio oko dve hiljade plaćenih sledbenika kojima je obećao svjetsku moć. To su bili pripadnici tadašnje intelektualne elite, iz sveta književnosti, nauke, ekonomije. Weishaupt je uložio mnogo truda kako bi se na fakultetima odgajali budući članovi Iluminata, koji su bili pogodni za njegove ciljeve. Stoga bi odabrani i talentirani učenici dobili stipendije za takvu obuku. Glavni cilj Iluminata je bio ukidanje monarhije, privatnog vlasništva, patriotizma, institucije braka i svih religija. Svima koji rade ka tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva na korišćenje, a regrutovanje novih članova bio je lak posao. Ubrzo nakon osnivanja, Weishaupt je shvatio kako je najbolji put za sprovođenje svojih planova infiltracija članova Iluminata u masonske lože.

Masoni su u to vreme bili polutajno društvo sa dosta uticaja na tadašnja dešavanja i u svoje redove je takođe okupljalo elitno društvo.Infiltracija u masonske lože imala je za iluminate dve prednosti: pošto su tada za društvo masona svi znali a njihovi obredi su bili tajni, Weishaupt je računao na to da će njegovi planovi biti obavijeni velom tajnosti, ali javnost na njih neće obraćati pažnju jer je znala i navikla na masone. Drugo, pošto su mnogi masoni bili vrlo uticajni ljudi, oni bi se lako mogli iskoristiti za iluminatske ciljeve. Tako je Adam Weishaupt zajedno sa svojim drugom masonom Knigeom, regrutovao brojne iluminate iz najviših redova masona.I društvo Iluminata Weishaupt je organizovao hijerarhijski po klasama. Postojale su tri klase Iluminata: Nursery, koja se sastojala od Pripravnika, Početnika, Minervala i Iluminatusa minora. Druga, Masonska klasa, je sadržavala stepene Iluminatus major i Iluminatus dirigens. Treća klasa zvana Misteriji je bila podeljena u Niže (Prezbiter i Regent) i više misterije (Magus i Rex). U najnižoj klasi napredovanje se postizalo pisanjem naučne disertacije, napredovanje u srednjoj klasi je bilo slično kao i kod masona i obavljalo se određenim ritualima inicijacije, dok je za najviše klase obavijeno velom tajnosti.Iluminati svom cilju planetarne vlasti pristupaju tajno. Njihova metoda dolaska na svetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već delovanjem iza kulisa. Iluminati nikada ne istupaju javno, oni rade tajno, infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke. Članovima iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vreme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao centrom svih operacija.Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere poznata kao Problem-Reakcija-Rešenje.To na primeru Ujedinjenih Naroda znači sledeće, nakon 2.svetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svetu kroz internacionalnu politiku i "svetsku policiju". Veruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svetske ratove (Problem). Svetska populacija je reagirala na te ratove (Reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali Rešenje, to jest UN. Teoretičari zavera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rokefeler donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni narodi su organizacija sa svetskim uticajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti evropske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se tako sve više sakuplja u rukama elite. Kao prvi veliki uspeh iluminata u stvaranju novog svetskog poretka smatra se Francuska Revolucija. Tada su agenti iluminata navodno naveli ljude na pobunu i inspirisali jakobince i prosvetitelje svojim idejama.Skoro nakon Napoleonovih ratova, iluminati su uvideli da je Evropa toliko pogođena ratnim stradanjima da će prihvatiti svaku političku soluciju koja će je izvući iz krize. Veruje se da je obitelj Rotšild ta koja je organizovala Bečki kongres 1814. godine kako bi pokušala skrojiti političku kartu Evrope po svojoj viziji Novog svetskog poretka. Nakon prvog svetskog rata, osnovana je Liga naroda kao prvi pokušaj političkog ujedinjenja sveta. Tada je navodno ruski car prozreo njihove planove i bojkotirao Ligu. Međutim Liga naroda je propala a jedan od razloga za to smatra se što nije imala stvoren način kojim bi se kažnjavale države koje su prekršile međunarodne zakone. Danas je to malo drugačije.Sud u Hagu je danas njihovo sredstvo kažnjavanja neposlušnih naroda i pojedinaca.Ujedinjeni narodi se smatraju nastavkom Lige naroda i njenih planova.

Kao jedan od velikih svetskih vođa, ni Hitler nije pošteđen toga da se oko njegove ličnosti ispletu teorije zavere koje su povezane sa iluminatima. Smatra se da su već u vreme njegove mladosti, Rotšildovi uočili njegovu karizmu i talent. Kad je završio u zatvoru, napisana je knjiga "Mein Kampf" u njegovo ime i dana mu je puna financijska i politička podrška kako bi došao na mesto nemačkog kancelara. Neki čak i tvrde da je Hitler bio izdanak obitelji Rotšild, a progon jevreja imao je svrhu da se skrene pažnja sa ljudi koji zapravo stoje iza svega.Takođe smatra se da postoji veza između iluminata i Karla Marksa.Po toj teoriji Karlu Marksu je pristupila grupa koja se nazivala "Društvom pravednih ljudi" i ona ga je navodno nagovorila da napiše "Komunistički manifest".Ta knjiga je trebala u stvari da posluži kao mamac koji će siromašno stanovništvo lako progutati.

Prema knjizi 'Verske sekte' Zorana Lukovića ciljevi iluminata su sledeći:

Rimokatolicizam jezuitskog tipa jete predhodio redu, ali više nije neophodna veroispovest iluminata.

Unapređenje odnosa poverenja, te tolerancija između pripadnika različitih kofesija i na taj način se obezbeđuje preduslov za nastanak jedne svetske religije.

Građanska i socijalna jednakost. Pravilna raspodela materijalnih dobara. Ravnomernije vrednovanje ljudskog rada.Racionalnije korišćenje prirodnih resusra. Očuvanje životne sredine. Oslobađanje ljudskih intelektualnih moći radi opšte dobrobiti.

Prema delu 'Novi svetski poredak' Per Robertsona, ciljevi iluminata učlanjenih u razne javne i tajne organizacije bili su:

Ukidanje privatne svojine. Ukidanje nacionalnih vlada i nacionalne suverenosti. Stvaranje svetske vladajuće elite. Borba protiv judeo-hrišćanskog teizma.

Običan svet verujući da se iluminati bore za socijalne reforme i građansku jednakost, masovno pristupa redu, kako duhovno, tako i materijalno. Samo su oni u najvišim redovima znali kolika se bogastva zgrću i koliko brzo se osvaja politička moć. Oni tako postaju među prvim komercijalno verskim grupama - sektama (kako ih danas zovemo).Njima su pripadali komunistički šefovi – Lenjin, Trocki, Zinovjev a i Tito...

Službeni simbol iluminata je piramida moći, koja je inače preuzeta od masona. Taj simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svetlosnim zracima.Piramida je staroegipatski okultni simbol koji predstavlja konvergenciju prema vrhuncu prosvetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je "oko koje sve vidi", a zovu ga još i "trinacria". Iluminati su verovali da če najinteligentniji čovek zauzeti mesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. Može se zaključiti kako je celokupni simbol prosvetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da rasprše mit religije i dovedu svetlo uma i znanosti. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svetska dominacija, oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od svih ovozemaljskih okova), besmrtnost, te apsolutno znanje i moć. Da bi to postigli,

intenzivno su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije. Američki dolar je čisti primer kako se iluminati služe simbolima i magijom u svojim namerama ka

uspostavljanja apsolutne planetarne moći.Američki dolar je simbol farisejsko-lihvarske internacionale i praktično sredstvo kojim

planeri Novog svtskog poretka uspostavljaju planetarnu vlast.Novčanica od jednog dolara je ugaoni kamen u piramidi svetske monetarne vlasti.Stvorena je po zamisli teozofa Sergeja Makronovskog, a naručena od potpredsednika SAD, masona Henrija Valasa.Simbolička osnova zelene novčanice preuzeta je od Iluminata koje je osnovao Adam Vajshaupt.njegove ideje rado su prihvatili i širom sveta razvili farisejski bankari i masoni.Centralni simbol na desnoj polovini novčanice je 'američki' orao (velika slika dole) koji nosi štit sa trinaest pruga.U desnoj kandži orao drži maslinovu ili po nekima bagramovu grančicu sa trinaest listova i trinaest pupoljaka.Bagrem je sveto drvo na grobu Hirama, graditelja Solomonovog hrama i navodnog osnivača masonerije.Simboliše trajnost masonske tradicije i posedovanje moćnih tajnih znanja.U levoj kandži orao nosi trinaest strela.One simbolišu snagu kroćenja, porobljavanja ili uništavanja nepokornih naroda ili pobunjenih podanika.Svaka od trinaest strela preti jednom od trinaest nizova cigala u piramidi pokorenog čovečanstva.Piramida je predstavljena na levoj polovini novčanice.Orao u kljunu drži traku sa latinskim izrazom od trinaest slova, E Pluribus Unum - Iz Mnoštva Jedno.Ovo predstavlja osnovno masonsko geslo.Naime, da bi se vlast lakše ostvarila neophodno je jednoobrazno suziti raznoliko bogatstvo mnogih naroda.Na svim tačkama sveta pije se koka kola i jede fast food, reklamama nametnuto običnom svetu.Svuda haraju američki filmovi i njihove fabrikovane vesti.Smućeni ljudi batrgaju se uhvaćeni u farisejsku mrežu.Lihvarski bankari ih zadužuju zelenim novčanicama bez pokrića, a nadnacionalne kompanije pljačkaju.Zatupljivanjem svetskih razmera (KONTROLA UMA I Ljudi, je sledeća tema) proizvodi se bezoblična masa poslušnika u kojima se brišu bogolika svojstva čoveka. Iznad glave orla lebdi kruna - Davidova zvezda sastavljena od trinaest masonskih petokraka,One simbolišu magijsko pomirenje suprotnosti, Kako je gore, tako je i dole.Pitate se zbog čega se simbolika na dolarskoj novčanici oslanja na Judin i farisejski broj trinaest? U širem smislu on označava nesklad i nepotpunost ovoga sveta i naroda koji ga nastanjuju.I tu se sada farisejski masoni javljaju kao 'spasioci'.Oni proturaju ideju da se jedino pod njihovom svetskom nadvladom mogu izbeći opasnosti na koje ukazuje Judin broj.

Na levoj polovini novčanice simbolički je prikaz 'novog svetskog poretka'. Dat je u obliku zaravljene piramide nad kojom, u bleštavoj svetlosti, vlada izdvojeni trouglasti vrh sa svevidećim okom masonskog božanstva - Velikog Arhitekte Univerzuma.Time je jasno naglašeno na kog boga se odnosi geslo sa središta zelene novčanice, In God We Trust (Mi verujemo u Boga). To nije vera u živoga Boga, nego u mrtvi kosmički princip.

Zaravljena masonska piramida sastavljena je od trinaest nizova cigala.Svaka cigla označava pojedini narod ili državu sa njenom monetom.Iznad piramide je trouglasto oko, a nad njim stoji latinski natpis od trinaest slova, Annuit coeptis - koji ističe da je 'izabrana klasa' predodređena da vlada svetom.Era farisejske vlasti data je još jednim izrazom koji je upisan ispod piramide, 'Novus ordo seclorum' - Novi svetski poredak.Težnju za svevlašćem potvrđuje i engleski natpis pri dnu novčanice, The Great Seal - Veliki Pečat.On simboliše gospodarstvo koje imaju posednici pečata nad bogatstvima, uslugama i radnom snagom celog sveta.

KOMITET 300

Zvanično članovi Komiteta 300 su potomci britanskih i holandskih plemića koji su se obogatili trgovinom opijumom sa Kinom i prodajom robova iz Afrike. Danas oni, drže unosne poslove sa naftom, bankama, osiguravajućim kompanijama, proizvodnju i prodaju oružja i drugo. Proizvođači oružja čak imaju i jednu svoju masonsku ložu gde se okupljaju.Naziva se Xaspers! Komitet 300 znači čine neki od najuticajnijih ljudi na Planeti. Komitet 300 je u podeli vlasti neka vrsta Parlamenta, a Bilderberg grupa je ministarstvo za Evropu i Ameriku dok je Trilateralna komisija zadužena za Evropu, Ameriku i Aziju. Cilj je obezbeđivanje dominacije skrivenih upravljača sa vrha piramide. Metod je upravljanje poslom sa novcem.Krediti, otvorenost i zatvorenost tržišta su oružje tih centara moći. Tamo gde se pojavi neposlušnost lansiraju se ratovi, terorizam, bolesti, zemljotresi...

ROJAL TRIBUNAL

Na vrhu piramide planetarne vlasti je “Rojal tribunal”, koji čini britanska kruna, Rotšild i Rokfeler, bez obzira ko je kada aktuelan. Sada je to kraljica Elizabeta, Jakob Rotšild i Dejvid Rokfeler.

MEĐUSOBNA BORBA

Ako im je u zajedničkom interesu onda sarađuju, inače se bore jedni protiv drugih.Na primer, Međunarodni monetarni sporazum iz 1944.godine izvršio je poravnanje između interesnih grupa ZLATO (Rotšild, Francuska) i DOLAR (Rokfeler, Amerika).Pošto su Rokfelerovi još ranije malo pomalo zaobilazili sporazum sa Rotšildovima oko cene nafte obračunatim na dolarskoj osnovi, došlo je do otvorenog sukoba između ove dve strane.Američka tajna sluđba CIA, kojom inače vlada Rokfeler, je 1968. započela Majske Nemire u Francuskoj, koji su toliko snažno uzdrmali vrednost francuskog franka, da je ovaj mogao biti sačuvan od pogubnog sunovrata samo velikom prodajom zlata iz zaliha Rotšildovih.Navodno je tada jedna trećina zaliha zlata morala biti prodata na licitaciji.Kao protivudar, mediji koji su bili bliski Rotšildovima su otkrili aferu Votergejt.Usledili su skandali CIA-e, Lokida i bilansni problemi velikih Rokfelerovih banaka.Naravno, ovde dve vladajuće dinastije su se posle svega pomirile, jer oni ipak sede u istom čamcu.

Mnogima će sve ovo biti neprihvatljivo.To je naravno i razumljivo jer se ne uklapa u formiranu sliku sveta. A tu sliku su nam i formirali oni koji haraju planetom. Istina je tu pred očima ali izgleda neverovatno pa je svi olako odbacuju. Kao i onaj nemački Meseršmit sa početka priče.

Avtor Administrator ob 20:33 0 komentarji

Tajni projekt ESALON

Da li ste ikada imali osećaj da Vas neko prisluškuje ili prati? Da Vas odnekud tajno gledaju. Niste umišljali i nije Vas osećaj varao. Veliki Brat Džorža Orvela već je odavno stvarnost i ubrzano se ispunjava njegova vizija sveta po kojoj će sve biti stavljeno pod kontrolu jednog moćnog centra koji već sada špijunira skoro

sve i skoro svakoga na zemlji, prisluškujući i snimajući sve danas poznate vrste komunikacija kojima se ljudi služe, telefoni, obični i mobilni, internet, faksovi, elektronske pošte (čak i šifrovane), teleks veze.Dobrodošli u tajnu zvanu EŠALON.

Ešalon je automatski globalni sistem za presretanje i prosleđivanje, kojim rukovode obaveštajne agencije pet zemalja: Amerike, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda.Američka bezbednosna agencija NSA vodi glavnu reč, a službe ostalih zemalja je verono prate.Početak rada na Ešalonu datira još iz 1947.godine kada su se za globalno špijuniranje zainteresovale neke američke i britanske tajne službe.Tada je u Londonu nastao sporazum koje istraživači nazivaju Prokleti Pakt. Takav naziv nije ni malo slučajan, jer nema sumlje da je Ešalon samo jedan i to manji deo njihovog monstruoznog projekta, a on je u odnosu na druge projekte pod okriljem Prokletog Pakta i najbezopasniji.Amerika i Britanija kojima su se priključile Kanada, Australija i Novi Zeland su tako 1947.godine uskladile svoje obaveštajne aktivnosti, takozvanim UKUSA ugovorom a sam Ešalon je nastao 1971.godine.Pretpostavlja se da je danas u stanju da snimi preko pet milijardi razgovora svaki dan i da ih zatim obradi.Predmet interesovanja Ešalona je bukvalno svaki vid komunikacije: razgovori običnim, mobilnim i satelitskim telefonima, internet, E-mail, faksovi.Preko 90% saobraćaja koji se odvija preko globalne kompjuterske mreže je pod budnim okom Ešalona i NSA.

Kao i mnogi drugi špijunski sistemi, Ešalon je razvijen u doba hladnog rata.Njegove primarne mete su vlade, organizacije i industrija, a sekundarne sve ostalo što može da se špijunira.Cilj im je da im ništa ne promakne.Pet država pod komandom USA deli skupljene informacije i svaka članica snabdeva ostale četiri podacima o sopstvenim ključnim rečima, frazama, ljudima i lokacijama.Veoma važno pitanje je ko određuje predmet prisluškivanja i ko ima pristup tim informacijama.Izveštaj pod nazivom Mogućnosti presretanja 2000 tvrdi da Amerikanci koriste ovaj sistem prema svom nahođenju i da nikome ne polažu račune.Francuska vlada je optužila američku da zloupotrebljava Ešalon da bi obezbedila prednost svojim kompanijama nad konkurencijom.Džejms Vulsi, bivši šef CIA, na to je samo odgovorio da su oni samo neutralisali efekte francuskog podmićivanja širom sveta.Pritom je zaboravio da je industrijska špijunaša koju im Ešalon sa lakoćom omogućava, kažnjiva svuda u svetu.Saveznici se osećaju ugroženima i dižu svoj glas, ali to uopšte ne uzbuđuje NSA. Zbog ovog francuskog "bezobrazluka" prema Americi uslediće im stravična kazna i packa od strane Amerike, ali o tom pročitajte na stranici PROJEKAT HAARP.Sistem Ešalon prikuplaj podatke na više načina.Za presretanje satelitske komunikacije, na Zemlji je izgrađena čitava mreža masivnih radio-antenskih stanica koje su locirane u SAD, Italiji, Engleskoj, Turskoj, Novom Zelandu, Kanadi i Australiji.Za praćenje komunikacija između gradova koristi se veliki broj satelita koji prosleđuju podatke centrima za obradu na Zemlji.Najvažniji su blizu Denvera (SAD), u Velikoj Britaniji, Australiji i Nemačkoj.Što se Interneta tiče, Ešalon rutinski presreće svaku informaciju.Čak ni podvodni kablovi nisu ostali van domašaja Ešalona.Još 1982. godine pronađen je na dnu okeana uređaj za prisluškivanje, koji je bio vezan za magistralni vod.Veruje se da ga je postavila američka mornarica i pitanje je koliko je još njih ostalo neotkriveno.Kada nijedan od metoda ne daje tražene rezultate, organizacija pristupa klasičnim sistemima špijunaže.Njihovi obučeni agenti ručno postavljaju sofisticiranu prislušnu opremu u blizini izabrane mete.Posle prikupljanja sirovih informacija, sistem vrši selekciju pomoću rečnika tako što pomoću kompjutera traži neke ključne reći ili adrese.Na taj način se u velikoj meri smanjuje broj informacija koje se kasnije obrađuju i istovremeno onemogućava

neovlašćenim korisnicima da se koncentrišu na bilo koji pojedinačni slučaj u toj fazi.Sve ono što biva "uhvaćeno" Ešalonom proseđuje se odmah u centralu Menvit Hil u Engleskoj.Tu se obavlja čitanje i klasifikovanje pristpelog materijala, a ono što je najinteresantnije odmah se šalje u Fort Mid, u Merilendu (SAD), u sedište NSA.Ono što nije prosleđeno, to se snima i stvara se monstruozna baza podataka koja će biti upotrebljena kad se ukaže potreba za tim.Sastavni delovi Ešalona su osim satelita i "zemaljske stanice" koje se nalaze u Šugar Grou i Jakimi (SAD), Vaihopai (Novi Zeland, slika gore desno), Džeraldtonu (Australija) u Hongkongu, Kanadi, JApanu, Južnoj Koreji i u skoro svim zemljama članicama NATO-a.Pod nadzorom ovih stanica kojih u Ešalonu ima oko 2500 nalazi se sve što postoji.Pod specijalnim režimom Ešalona su i svi sateliti Intersat, kao i svi ostali koji služe prenosu informaciju.Ešalonu intenzivno pomažu i špijunski avioni tipa Avaks.Najstrože čuvana tajna je kako Ešalon špijunira građane, ali zna se da su pod njegovom kontrolom.Naprimer, Ešalon nadgleda i čoveka koji karticom podiže novac iz automata (današnje kartice sa RFID čipom uveliko mu to omogućavaju, a šta tek mu omogućavaju nove čipovane lične karte koje se spremaju za Srbiju, pročitajte na stranici KONTROLA LJUDI I LJUDSKOG UMA ).

Po Amerikancima i NSA osnovna uloga Ešalona jeste zaštita nacionalne bezbednosti, ali to sigurno nije sve.Industrijska špijunaža zauzima veoma značajno mesto u aktivnostima Ešalona.Po nekim saznanjima, pristup informacijama imaju samo visoki zvaničnici Bele Kuće, ali oni mogu da ih prosleđuju dalje po njihovom sopstvenom nahođenju.Najvažniji kupci skupljenih informacija su velike korporacije, naravno prvo američke, a pomenuti zvaničnici teško mogu da odole tolikoj moći, a da je i ne zloupotrebe u borbi protiv političkih protivnika u sopstvenoj kući.U svakom slučaju Ešalon je najmoćnija organizacija za prikupljanje podataka na svetu.Pouzdani izveštaji daju do znanja da on predstavlja veliku pretnju privatnosti ljudi širom sveta, i strah od njegovih mogućnosti je sasvim realan.

Rečeno je da je Ešalon "bezopasan" projekat iz okrilja Prokletog Pakta.Međutim osnovano se sumnja da se u okviru Prokletog Pakta radi i na mnogo užasnijim projektima.Zajednički naziv im je "nove ideje za vođenje rata".Danas se zna i detaljnija i dublja struktura Prokletog Pakta, a to je da ga čine dva paralelna sistema.Jedan se naziva UK/USA, a drugi je EU/FBI.U sistemu UK/USA (UK je Ujedinjeno Kraljevstvo, tj. Velika Britanija) uključene su britanske i američke tajne službe. Sa američke strane to su CIA i NSA, a sa britanske MI6, M16 (o kojoj se malo zna) i GCHO koja je još tajanstvenija. Glavni deo sistema UK/USA je monstruozna NSA (Američka nacionalna agencija za bezbednost). Pod njenim patronatom izvode se brojne tajne operacije bez ičijeg znanja, zakonskog i zvaničnog odobrenja.Tajno ju je osnovala administracija američkog predsednika Harija Trumana 4.novembra 1954.godine.Danas kontroliše više od 2000 baza za prisluškivanje i nadzor elektronskih poruka, zvanični budžet joj je veći od 10 milijardi dolara godišnje i zapošljava preko 130.000 hiljada ljudi.Danas je NSA najveća organizacija elektronske špijunaže i tajne kontrole na svetu, i danas je čak veća i od CIA.Šta se stvarno dešava u njenim tajnim bazama Nurungar, Pine Gap i drugim za koje se i ne zna gde su, to niko tačno ne zna.Drugi sistem EU/FBI povezuje delovanje nacionalnih policija niza evropskih policija, američkog Federalnog istražnog biroa FBI, carinske i imigracione službe i službe takozvane državne bezbednosti. O delokrugu rada sistema EU/FBI vrlo se malo zna.

Pakt Velika Britanija - SAD krije i druge neverovatne i vrlo ružne tajne.Projekat Ešalon samo je jedna od posledica toga pakta.I super tajni projekat "Zvezdani Ratovi" je pod jurisdikcijom pakta Velika Britanija - SAD.Na projektu Zvezdani Ratovi koji je poznat i kao SDI (Strategic Defense Initiative), zabeležena je bukvalno prava epidemija smrti naučnika koji su radili na projektu.Ova tema je na posebnoj stranici KO UBIJA NAUČNIKE .Deo košmara ovog pakta Srbija je osetila 1999. godine, a kakve još košmare ovaj pakt sprema celom svetu.Da li će svet otvoriti oči na vreme i spasiti planetu?

Avtor Administrator ob 20:32 0 komentarji

Projekt HAARP

Program HAARP čini mnoštvo nizova radiotransmitera ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju.Tačnije sadrži se od preko 180 antena smeštenih na nekoliko hektara.HAARP je smešten blizu Gekone, jedne zabačene lokacije na Aljasci.Ovi moćni transmiteri svakodnevno, u kontinuitetu, odašilju preko 3.000.000 vati koristeći 6 generatora jačine 3,6 hiljada konjskih snaga..To je 100 puta snažniji odašiljač od onih kakve na primer, u Evropi koristi TV BBC.Ipak, pulsna energija koju odašilje HAARP može biti i više desetina hiljada puta jače.Tvorac ovog demonskog čuda je dr Bertran Istlund sa Kolumbija univerziteta, a prvi izgrađen grejač na Aljasci isproban je još 1996. i to vrlo uspešno, na snazi od oko 20 milijardi vati.Američki Senat svake godine odobrava u proseku 20 milijardi dolara za usavršavanje sistema HAARP.

Ovaj signal detektovan je u višim slojevima atmosfere na visini između 100 km i 350 km, gde ga potom apsorbuje jonosfera.To je i uzrok blagog zagrevanja oblasti na velikim visinama, koje se protežu desetinama kilometara.Po ovome se može zaključiti da je HAARP ogromna i poprilično skupa grejalica za spoljnu upotrebu.Ali, zagrevanje jonosfere na severnim širinama ima veoma čudan efekat.Za razliku od nižih geografskih širina, u oblastima na velikim visinama postoji prirodan protok električne struje kroz jonosferu, koji se povezuje sa pojavom spektakularne polarne svetlosti - aurore borealis.Zagrevanjem se menja provodljivost jonosfere i utiče na njene prirodne električne struje, a to je ključna stvar u postojanju programa HAARP.Na taj način HAARP pruža svojim gazdama mogućnost da se dočepaju prekidača atmosferskog elektriciteta i da ga uključuju i isključuju kao da je obična sijalica.Omogućava im, takođe, da menjaju i moduliraju prirodni obrazac niskofrekventnih radio talasa koje emituje jonosfera.Zagrejani deo jonosfere tako postiže džinovski, ekstraniskofrekventni (ELF) radio transmiter.Američka vojska je itekako zainteresovana za ovakvu vrstu odašiljača, pa je HAARP izgrađen zajedničkim snagama Istraživačke laboratorije ratnog vazduhoplovstva i odeljenja za pomorska istraživanja SAD.ELF talasi imaju takvo svojstvo da mogu prodreti bukvalno kroz svaku materiju.Normalni radio talasi na mogu prodreti duboko kroz vodu, ali ELF talasi mogu.ELF radio će uskoro postati jedino sredstvo komunikacije u nuklearnim podmornicama koje krstare morskim dnom, tako da HAARP nudi daleko moćnija sredstva prenosa poruka od konvencionalnih radio odašiljača i prijemnika.To ukazuje na interese i umešanost Ratne mornarice SAD u projekat HAARP, i njegova primena u komunikaciji je već dokumentovana ali se detalji čuvaju pod oznakom vojna tajna.

ELF talasi takođe prodiru daleko dublje u tlo i stenje nego radio talasi.Geo radar za istraživanje tla je prilično ograničen dubinom, ali sistemi koji koriste ELF talase mogu bez problema da zavire duboko, duboko ispod površine zemljine kore i bez izuzetka da lociraju i identifikuju sve podzemne bunkere i skrovišta.Ovo je oblast koju već godinama temeljno proučava američko vazduhoplovstvo.Javnosti su naravno nedostupne informacije o rezultatima tih istraživanja.Američka vlada je izjavila da je njegov zadatak pored komunikacije sa podmornicama i saniranje ozonskog omotača, što on stvarno i može da uradi, ali tamo gde to amerikanci odrede, zatim uklanjanje zagađenja ugljen-dioksidom i ugljen-monoksidom.Amerikanci povremeno sa HAARP-om čiste nebo i zagađenja nad Amerikom.Vrlo je zanimljiv nepobitan podatak da jedino u Americi opada stepen aero-zagađenja, mada njeni stanovnici i dalje nesmanjeno zagađuju atmosferu.Naučnici kojima je stalo do zdrave planete, smatraju i upozoravaju da bi HAARP s obzirom na njegove mogućnosti, trebalo koristiti sa mnogo više opreza.Jedan od razloga za zabrinutost je činjenica da se zagrevanje vrši u obliku ispaljivanja kontrolisanih mlazova elektrona na metu brzinom supersoničnog aviona (mehanizam još neobjašnjen normalnom svetu).Elektrone apsorbuju niži slojevi atmosfere, ali na velikim visinama mlaznica se rasprostire stotinama kilometara u krug i u stanju je lako oboriti balistički projektil.To je i jedan od razloga za spekulacije o umešanosti HAARP-a u eventualnom namernom ili slučajnom rušenju spejs šatla Kolumbija, u februaru 2003.godine.Ovakvim korišćenjem HAARP bi dejstvovao kao štit protiv napada svih vrsta dirigovanih prjektila iz vazduha.Upravo zahvaljujući HAARP-u, Reganov projekat Rat Zvezda je ušao u završnu fazu.Da je tako, pokazuje samo ponašanje Amerike.Bombardovanje Srbije i Iraka, a slična sudbina čeka i Iran, Siriju i Severnu Koreju.Vladu SAD odavno ne interesuje mišljenje Ujedinjenih Nacija sa sa partnerima iz NATO pakta se konsultuju samo reda radi.HAARP se može koristiti i za manipulaciju klimatskim uslovima.Efekat zagrevanja se koristi da bi se krajnje suptilno izmenile vazdušne struje i stvorili masivni, kumulativni meteorološki efekti iznad određenog područja, koji mogu tako trajati danima i nedeljama.ELF talasi su frekvencije koja je vrlo bliska prirodnoj frekvenciji moždanih talasa ljudi.Ideja da se ELF talasi tako koriste za kontrolu ljudskog uma, stavlja HAARP na prvo mesto potencijalnih emitera radio talasa za masovnu kontrolu čovečanstva.Francuski naučnik dr Šarl Laverdir, fizičar sa instituta koji se nalayi u Sent Etjenu, fokusira svoju pažnju na takozvane "bioefekte projekta HAARP", odnosno posledice dugotrajne izloženosti ljudi elektromagnetnom zračenju koje dovodi do učestale pojave umora, nervoze, gubitka memorije. nastanka katarakte, leukemije, urođenih deformiteta, raka i promena na mozgu.Ekstremno niske frekvencije (do 10 Hz) mogu se upotrebiti za manipulaciju i rušenje mentalnih procesa te kontrolu stanovništva na daljinu.Ljudski mozak proiyvodi električne talas čija se frekvencija kreće između 0.5 i 25 herca.Takozvane alfa, beta, delta i teta frekvencije povezane su sa stanjima ljudske svesti.Koncentrisana pulsna energija ovih učestalosti može izuzetno efikasno da promeni ponašanje čoveka.I tu nastupa HAARP.Da bi se emitovala radio talasi veoma niske frekvencije od oko 8 herca, bila bi potrebna dužina antene od oko 20.000 kilometara.Naravno da je ovo nemoguće ostvariti na zemlji.Ali ako se linije Zemljinog magnetnog polja iskoriste kao virtualna antena, i to postaje moguće! Gustina slobodnih elektrona, koji u spiralnim putanjama kruže oko linija Zemljinog magnetnog polja, putujući od Severnog do Južnog pola, modulišu se pomoću HAARP-a i tako napajaju ovu virtuelnu antenu sinusoidnim

strujama željene talasne dužine.

Da vlada SAD, na neki način pomoću aktiviranja HAARP-a, deluje na svest celog čovečanstva utičući pojedinačno na mozak ljudi, dr Laverdir iznosi niz dokaza.Na prvom mestu je pojava neke vrste opšte ravnodušnosti i prevladavanje američkog stila života.Više im nisu potrebne reklame i skupe kampanje, danas i u najzabačenijem afričkom selu stanovnici pričaju o koka-koli, big meku i borbi protiv terorizma.Američki način života se bezrezervno prihvata.Kada pitate ljude dok punih usta žvaću "kartonska čuda" big meka, šta im se u njemu dopada, ne umeju da kažu.U takozvanim zemljama u tranziciji američki big mek restorani su puni, a procenat njihove reklame u medijima je mizeran.Kad ste zadnji put u Srbiji na televiziji videli reklamu za Mekdonalds?A dovoljno je otvoriti takav ameri;ki restoran i on je odmah pun.Dr Laverdir takođe nagoveštava mračne perspektive koje očekuju "neposlušno čovečanstvo i društva koja ohrabruju terorizam".Primena veštačkih elektromagnetnih polja širokog dometa podrazumeva kontrolu mase gde dolazi do delimičnih ili potpunih poremećaja percepcije i dezorijentacije.Kako se videlo pri napadu na Irak, sposobnost iračkih pojedinaca za borbu se degradirala ili potpuno izgubila.Posledica upotrebe ove najmodernije tehnike je jaka kontrola i nadgledanje ponašanja stanovništva Zemlje.U bližoj budućnosti može da se razvije sistem koji slabi moždane funkcije ljudi u ciljnim regionima tokom dužeg perioda.Danas se, tehnologija manipulacije ljudskim ponašanjem, već svakodnevno primenjuje.Prilikom jedne posete Evropi, Džordž Buš je u razgovoru sa novinarima istakao veliki uspeh "plišanih revolucija koje su se odigrale u Evropi, navodeči Srbiju, Čehoslovačku, Ukrajinu" rekavši pri tom: "Više nema krvavih revolucija.Sada su one mekane..."Na pitanje novinara da li je u tome imala ulogu i Amerika i korišćenje "ogromne odbijajuče električne sile, koja utiče na rasuđivanje ljudi", Buš se nasmejao i rekao: "Važni su rezultati - dolazak demokratije i borba protiv terorizma"(fraza kojoj trenutno amerikanci ispiraju mozak celom svetu i skreću pogled sa svojih zločina).Italijanski novinar je potom pitao: "A HAARP, šta nam o tome možete reći"?Uz osmeh, Buš je samo kratko rekao: "Sledeće pitanje, molim".Devedeset poslanika ruske Dume uputilo je u augustu 2002. godine pismo predsedniku Rusije Vladimiru Putinu, Ujedinjenim Nacijama i drugim međunarodnim organizacijama, u kome ih je obavestilo o svem opasnostima kojima svet izlažu Amerikanci eksperimentišući radiotalasima visoke frekvencije.To je korak koji deputati ocenjuju kao pokušaj stvaranja novog, ni sa čim uporedivog oružja, kojim se iz korena menjaju sve tradicionalne postavke o mogućim vojnim dejstvima i sa rezultatima mnogo tragičnijim od Hirošime i Nagasakija.U Norveškoj, naučna asocijacija EISCAT upravlja postrojenjem za zagrevanje jonosfere, koje se nalazi blizu grada Tromsa.Njegove karakteristike su veoma slične programu HAARP.Zvanični cilj ove naučne institucije je proučavanje interakcija između Sunca i Zemlje praćenjem poremećaja u gornjim slojevima atmosfere koje izazivaju solarne aktivnosti, ali se naravno ova tehnologija može iskoristiti za istu vrstu opakih aktivnosti koje se pripisuju i programu HAARP.Zanimljivo je da EISCAT nije privukao toliku pažnju kao HAARP, a još je zanimljivije ako se zna da su Skandinavci vodeći u svetu u istraživanju efekata elektromagnetnog zračenja na ljude i okolinu.

Avtor Administrator ob 20:32 0 komentarji

Ko ubija naucnike ?

Postaje sve očiglednije da su naučnici koji rade na tajnim projektima vrlo potrošna roba i da u jednom momentu jednostavno bivaju likvidirani, da bi njihove gazde sprečile eventualno curenje poverljivih podataka. Svi ovi ljudi su život izgubili pod vrlo misterioznim okolnostima, mada za sve njih zvanična istraga kaže, da su izvršili samoubistvo.Zajedničko svima njima bilo je da su radili na tajnim projektima, Zvezdani Štit, Ešalon, biološko oružje... Krenimo redom.

TEHNIČKI TAJNI PROJEKTI, ZVEZDANI ŠTIT, EŠALON...

Vidmal Daibhai, pakistanac koji je radio u General Electrics na vrlo osetljivom i tajnom projektu Zvezdanog štita, rata u vasioni, koji je bio pod patronatom NSA, to jest UK/USA.On je 4.augusta 1986. seo u svoj auto, odvezao se 200 kilometara do mosta u Bristolu i bacio se sa mosta Klifton.Policija je pod hitno ustanovila samoubistvo, mada nisu mogli da objasne otkud u automobilu dve čaše do pola pune vina, iako Daibhai nikad nije pio.Škotland jard je objavio da su nađeni otisci prstiju i da je samoubica pripadao sekti Anu Pam Mission za koju se kasnije ustanovilo da nikada nije ni postojala.Osnovano se sumnja da mu je u samoubistvu "malo pomogla" NSA.

Ašraf Šarif koji je radio u Markoni Defens Sistemu je 28.oktobra iz Londona otišao takođe u Bristol.Tamo je vezao kraj debelog konopca za granu drveta, sebi namakao omču oko vrata, seo u automobil i krenuo.Glava mu je skoro otpala od tela.

Avtar Singa koji je radio u Mrkoniju na vojnom programu, takođe je izvršio "samoubistvo" mada njegovo telo nije nikada pronađeno.

David Sands, istraživač u firmi Erasmus koja je povezana sa Markonijem na vojnim projektima, 30.marta 1987. napunio je automobil sa kantama punim goriva, seo u auto i zaleteo se u zid napuštene fabrike.

Džon Feri, penzionisani general koji je radio u Markoniju na napoznatom odbrambenom projektu, u julu 1990. godine došao je u svoj stan, ogolio žice električne instalacije i uhvatio ih golim rukama.Policija je odmah utvrdila da je izvršio samoubistvo, mada je nekoliko svedoka tvrdilo da su sa generalom u stanu neko vreme bila dvojica muškaraca.

Endrju Hal se ubio u svojoj garaži izduvnim gasovima od automobila.Isto je uradio i Džek Volfrand, koji je takođe radio u General Elektricsu kao istraživač.

Takođe, "samoubistva" su izvršili i naučnici: Ernest Brokvej, Stiven Dikvater, Džordž Frenk i Stefan Oke.Svi oni su bili angažovani od strane GCHO na projektu tajne kontrole komunikacija.Još barem petnaestak naučnika koji su svi bili povezani sa projektima istraživanja vasione, NLO-a i vanzemaljaca, takođe su izvršili "samoubistvo", mada se smatra da su u stvari bili žrtve tajanstvenih ljudi u crnom. Smatra se da su ljudi u crnom ili sajlensersi (oni koji primoravaju na ćutanje) u stvari komandosi tajenstvene grupe MAŽESTIK 12 čiji su članovi rešeni da na bilo koji način obezbede potpunu tajnost vojnim projektima kao i da uklanjaju sve one koji prekrše njihova pravila ćutanja.

MIKROBIOLOZI, BIOLOŠKO ORUŽJE

Od početka 2000.godine do danas, na misteriozan način stradalo je preko 40 mikrobiologa.Zajedničko svima bilo je što su se mnogi od njih bavili biološkim oružjem.

Pet neimenovanih mikrobiologa poginulo je 4.oktobra 2001. kada im se srušio avion blizu ruske granice na Crnom moru.Navodno, avion je oboren raketom terorista.Nastradali mikrobiolozi leteli su iz Izraela u Novosibirsk.Izrael kao i Novosibirsk smatraju se vrhunskim centrima mikrobioloških istraživanja.Novosibirsk je poznat kao naučni centar Sibira, u kojem se nalazi preko 50 istraživačkih postrojenja i čak 13 univerziteta.

Benito Kue, 52-godišnji doktor, 12.novembra 2001. pretučen je do smrti od nepoznatih napadača.Preminu je u bolnici.Dr Benito Kue bio je ćelijski biolog i ekspert za infektivne bolesti koji je bio uključen u značajna istraživanja side i kancera.

Dr Don Vili (57 godina) nestao je samo četiri dana nakon Dr Kuea.Bio je vrhunski stručnjak za smrtonosne zarazne viruse, uključujući HIV i Ebolu.Radio je na Harvardu i bio uključen u istraživanje DNK sekvenci.Njegovo vozilo nađeno je napušteno na jednom mostu u blizini grada, a mesec dana kasnije pronađeno je njegovo telo u Misisipiju.

Tri izraelska mikrobiologa, Avišai Berkman, Amiramp Eldor i Jakov Mesner, nastradala su 24.novembra 2001. godine u sumnjivom udesu putničkog aviona.Za ovu nesreću optuđeni su teroristi, mada neki smatraju da je u pitanju diverzija nekih moćnih interesnih grupa.

Dr Dejvid Švarc (57 godina), 10.decembra 2001. godine izboden je nožem u svojoj kući u Laudonu, Virdžinija.Za ovo ubistvo optuženi su trojica tinejdžera koji su se bavili okultizmom.Dr Dejvid Švarc bio je čuveni biofizičar, posebno cenjen u istraživanju DNK sekvenci.

U Australiji je 14.decembra misteriozno stradao dr Set Van Ngujen (44 godine). On je nađen mrtav u svojoj laboratoriji navodno ugušen smrtonosnim gasom iscurelim iz rashladnog sistema.Dr Ngujen radio je na vakcini za zaštitu od biološkog oružja, ili možda na samom njegovom stvaranju.

U Engleskoj, 23.decembra 2001.godine, nađen je mrtav Dr Vladimir Pasešnik. Bio je ruski mikrobiolog koji je prebegao u Veliku Britaniju i poznat kao jedan od pionira istraživanja na polju biološkog oružja, priznat istraživač DNK sekvenci kao i tragalac za alternativnim antibioticima.Bio je bliski saradnik sa Vilijamom Patrikom koji je za vojsku SAD eksperimentisao sa antraksom.Po jednoj verziji Pasešnik se zarazio u Londonu smrtonosnim virusom prilikom ekshumacije 10 žrtava epidemije gripa iz 1919.godine.

U januaru 2002. u Moskvi je nađen mrtav ruski mikrobiolog, član Ruske akademije nauka, dr Aleksej Bruslinski.

U istom mesecu nađen je mrtav još jedan ruski mikrobiolog, dr Ivan Glebov.Zvanično, bio je žrtva razbojničkog napada.

9.februara 2002. godine ispred svoje kuće u Moskvi nađen je mrtav dr Vladimir Koršunov.Bio je šef mikrobiološkog odseka na ruskom Državnom medicinskom fakultetu.Istog dana u ruskim novinama je objavljeno da je dr Koršunov verovatno pronašao vakcinu za zaštitu od biološkog oružja ili je pak radio na njegovom stvaranju.

12.februara 2002. godine, nađen je mrtav u svojoj kući u Norviču u Engleskoj, dr Jan Langford, britanski mikrobiolog ruskog porekla.Bio je poznati specijalista za leukemiju i infektivne bolesti.

28.februara u San Francisku ubijena je biolog ruskog porekla, Tanja Holcmajer.U nju je pucao njen kolega Guang Huang, a nakon toga izvršio je samoubistvo.Holcmajerova je u Ameriku došla 1989. godine i upravo je bila na tragu jednog novog i efikasnijeg leka protiv side.

24.marta 2002. godine, dok je džogirao u Kembridžu, na dr Dejvida Vin Vilijamsa naleteo je automobil i naneo mu smrtonosne povrede.Dr Vilijams je učestvovao u astrobiološkom istraživanju na Antarktiku i bio saradnik NASA-e.Pručavao je sposobnost adaptiranja mikroba u ekstremnim uslovima i prilikom bombardovanja ultravioletnim zracima, kao i globalno zagrevanje.

25.marta 2002. poginuo je u svom avionu Stiven Mostov, dekan na Univerzitetu u Koloradu.Dr Mostov bio je jedan od vodećih eksperata za infektivne bolesti i poznat kao veliki stručnjak za bioterorizam.

Dr Leland Rikman (47 godina), umro je 24.juna 2003. godine posle neke vrlo čudne glavobolje.Smrt ga je zatekla u Africi u Lesotu gde je podučavao tamošnje medicinske radnike preventivi u tretmanu side.Bio je ekspert u više oblasti, infektivne bolesti, epidemiologija i mikrobiologija.Od 11.septembra 2001. godine bio je savetnik za bioterorizam.

18.juna 2003. godine umro je Dejvid Keli, britanski ekspert za biološko oružje.Smrt je nastupila navodno posle jedne obične posekotine na ručnom zglobu.Bio je visoki zvaničnik pri nekim vladinim službama i viši savetnik za biološko oružje u Ujedinjenim Nacijama.

Profesor Majkl Perič (46godina) stradao je 11.oktobra 2003.godine u saobraćajnom udesu kada je sleteo kolima u reku i udavio se.Bilo je to za vreme njegovog učešća u suzbijanju jednog specijalnog virusa u oblasti Zapadnog Nila.

Takođe u saobraćajnom udesu 20.novembra 2003.godine, nastradao je i Robert Lesli Burgof (45 godina) iz Teksasa.Na njega je naleteo automobil koji je iz neobjašnjivih razloga skočio na trotoar.Ovaj naučnik bio je poznat po tome što je proučavao neki zagonetni virus koji je posebno harao na brodovima krstaricama.

Poznati virusolog, Robert Šop, umro je 23.januara 2004. godine od komplikacija prilikom transplatacije pluća (kasnije utvrđeno da je uzrok smrti nepoznat virus).Zalagao se za stvaranje jedinstvene laboratorije gde bi se izučavale sve zarazne bolesti kao i gde bi se vršila istraživanja za odbranu od biološkog oružja.

Samo dan kasnije, posle Roberta Šopa, od srčanog udara umro je i dr Majkl Patrik Kili, sa kojim je Robert Šop blisko sarađivao u biolaboratoriji u Teksasu.Bio je ekspert za bolest ludih krava i ebolu.

Mikrobiolog Vadake Srinivasan, umro je 13.marta 2004. od posledica saobraćajnog udesa. 5.maja jedan neimenovani ruski naučnik, smrtno je stradao u jednoj njihovoj laboratoriji, kada

se navodno slučajno ubo špricem koji je sadržao virus ebole. 25.maja 2004. na potpuno isti način nastradala je mikrobiolog Antonina Presnjakova, koja se

takođe "slučajno" ubola špricem sa ebolom. 24.juna 2004.godine, nađen je mrtav u svojoj kanselariji dr Asefa Tulu, epidemiolog iz Dalasa. 27.juna 2004.godine nastradao je mikrobiolog dr Pol Norman iz Solsberija.Srušio se sa svojim

avionom cesnom u Devonu.Ostaci aviona su preneseni odmah u jednu bazu, ali izostao je izveštaj o uzroku udesa.Dr norman bio je takođe ekspert za hemijsko i biološko oružje.

21.jula 2004.godine, umro je dr Džon Bedvej, ekpert za infektivne bolesti i borac protiv zagađenja voda.Smrt je nastupila dve nedelje nakon što je dr Bedvej kod sebe primetio neke čudne simptome.

Istog dana nađen je obešen u svojoj vikendivi, profesor Džon Klark, ekpert za nauku o životinjama i biotehnolog.Bio je poznat po tome što su njegova genetska istraživanja stvorila uslove za rađanje prve klonirane životinje, ovce Doli.Bio je i šef naučne laboratorije gde je taj poduhvat i izveden.

2.novembra 2004.u Meksiku je umro pod nerazjašnjenim okolnostima Džon R.La Montanj.Bio je ekspert za infektivne bolesti.

29.decembra 2004.godine pod snežnom lavinom nastradali su bračni par Tom Torn i Bet Vilijams.Bili su eksperti za bolesti koje prenose životinje.

7.januara 2005. godine dr Jeong H. Im, nađen je izboden nožem u prtljažniku svog izgorelog automobila.

OSTALE OBLASTI

5.maja 2004.godine nađeno je iskasapljeno i spakovano u tri kofera, telo Vilijama T.Mekgvira (39 godina), naučnika tehnologa i višeg programera analitičara na Univerzitetu u Nju Džersiju.

14.maja 2004.godine nađen je dr Eugen Malov, smrtno pretučen posle navodno jedne pljačke.Bio je ekspert za alternativne energije i veoma cenjen stručnjak u oblasti hladne fuzije.Zanimljivo je da je upravo bio objavio otvoreno pismo javnosti u kome je izneo da je samo pitanje dana kada će svet ugledati uređaj za proizvodnju besplatne energije.

22.juna 2004.godine nastradao je Tomas Gold, osnivač Kornel centra za radiofiziku i istraživanje svemira.

29.juna 2004.pod vrlo misterioznim okolnostima, otrovan je arsenikom nuklearni fizičar Džon Mjulen.Bio je saradnik proizvođača aviona Daglasa.

21.jula 2004.godine, nađeno je iskasapljeno telo iračkog hemičara dr Basema al-Mudaresa. 5.septembra, ubijen je irački nuklearni fizičar Mohamed Toki Husein al-Talakani. 21.decembra2004. ubijen je takođe irački nuklearni fizičar, Taleb Ibrahim al-Daher. 13.oktobra 2004. stradao je u misterioznoj eksploziji svojih kola, naučnik Metju Alison iz

Filadelfije.

Očigledno da naučnici koji rade na super tajnim projektima, kada odrade svoj deo posla, postaju potencijalna pretnja istim onima koji su ih i angažovali na tim projektima, a tada ...

Darvinova teorija evolucija, laz koja traje....

Svi smo učili u školi da je čovek postao od majmuna i samo od majmuna.To je vremenom postala svojevrsna dogma koja ne trpi bilo kakvo protivljenje.Ako je čovek nastao od majmuna, zašto su današnji majmuni odbili da postanu ljudi.Nedavno se pojavila i jedna teorija iz oblasti evolucije koja govori da su današnje kokoške nastale od dinosaurusa?! Neverovatno na šta su sve spremni da bi odbranili teoriju evolucije, ali ...

Naučnici koji su godinama usavršavali Darvinovu teoriju, pronalazili navodno karike koje nedostaju, pisali brdo knjiga na tu temu i zarađivali gomile para na njima, jednostavno ne dozvoljavaju bilo kakvu sumnju u njihove tvrdnje i naravno u Darvinovu teoriju.Međutim, dokazi protiv Darvina, danas ih sve više pritiskaju.Pre par godina, jedna naša ministarka pokušala je da obrazovanju u Srbiji predoči istinu o Darvinovoj teoriji evolucije.Međutim, desilo se da je bukvalno stavljena na strub srama.Osudili su je oni koji su o Darvinu čuli samo u petom razredu osnovne

škole.Danas deca i dalje slušaju priču o majmunima...Većina naučnika prihvata evoluciju ne kao teoriju, već kao ustanovljenu činjenicu.Kenet Hsu u časopisu 'Sedimentarna petrologija' kaže:'...Darvinizam sadrži opake laži; on nije prirodan zakon formulisan na osnovu činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava preovlađujuću društvenu filozofiju 19. veka.' Čuveni švedski biolog Soren Levtrup je napisao: 'Verujem da će jednog dana darvinovski mit biti tretiran kao najveća obmana u istoriji nauke'.Međutim, po rečima filozofa Toma Betela:' Evolucija je možda najrevnosnije čuvana dogma američke javne filozofije...Mnogi zlatni standardi su napušteni, ali darvinizam će biti branjen do poslednjeg daha'.Zašto je većina naučnika prihvatila teoriju evolucije?Jesu li njeni dokazi tako ubedljivi? Videće se da nisu.Sa druge strane, da li je moguće da tako mnogo naučnika nije u pravu. Odgovor je - DA. Setite se

samo Galileja ili Pastera, koji su dokazali da nije tačno ono u šta je verovao ceo svet njihovog doba- da je Zemlja u središtu univerzuma, odnosno da muve i pacovi nastaju od materije u raspadanju.Naučnik D.Votson je u časopisu 'Priroda' izjavio da je evolucija 'jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi neverovatno'.

Čuveni britanski evolucionista Le Gros Klark kaže:'Da se evolucija stvarno desila, može se naučno dokazati samo otkrićem fosilizovanih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prelaznih tipova.Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao da proučavaju fosilni zapis.Međutim, da bi evolucijom nastali milioni postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, bilo je potrebno desetak miliona paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milione stepenika.Svaki od njih bi morao da ima hiljade ili milione predstavnika - svaka vrsta je morala na svakom stepenu 'evolucije' imeti mnoge predstavnike, kao što i danas postoje, na primer, milioni miševa, a ne samo nekoliko njih.Tako bi sasvim formirane biljke ili životinje bile samo mali procenat ukupne populacije koju je imala svaka zasebna evolucija.Međutim, do danas su nađeni milioni fosila, oko 250.000 vrsta, a svi su sasvim formirane biljke i životinje.To je tačno ono što predviđa model stvaranja po kojem su sva živa bića nastala sasvim formirana.Evolucionisti često navode kao dokaz za evoluciju slučaj 'biberastog moljca' (Biston betularia).Populacija ovog leptira koji živi na svetlom drveću, počela je da tamni kako se odvijala industrijska revolucija, tako da je postala skoro sasvim crna.Međutim, ispostavilo se da ta vrsta nije potamnela evolutivno, već prosto zato što su tamni, melanični primerci, koji su uvek postojali, bili manje upadljivi na drveću potamnelom od industrijskih gasova, pa su ih ptice manje hvatale.To je razlog zbog kojeg se se crni leptirovi namnožili više od belih.Enciklopedija Internešenal Vajldlajf proglasila je ovaj slučaj za 'najupadljiviju evolutivnu promenu kojoj je čovek ikada bio svedok'.Ako je to najbolji dokaz za evoluciju, onda zaista evolucija nije uopte imala ljudskih svedoka, jer ovo uopšte nije bila evolucija.Prema teoriji evolucije, najprostiji oblici života, nastali su stvaranjem aminokiselina, koje su se igrom slučaja poređale u lanac i obrazovale proteine.Međutim, najjednostavniji protein sastoji se od lanca koji ima približno stotinak aminokiselina.U takvom rasporedu, samo jedan jedini raspored daje život dok ostali ne, a d se sto aminokiselina tako poređa šansa je jedan prema jedinici iza koje sledi još 158 nula!Prema astrofizičarima, bilo koji događaj sa verovatnoćom manjom od one koja iza pomenute jedinice sadrži više od 110 nula, i sam je ravan nuli, barem u ovom našem nama poznatom univerzumu.Biolog Edvard Konklin objasnio je slikovito takvu neverovatnoću sledećim upoređenjem: 'Verovatnoća da je život nastao slučajem može se uporediti sa verovatnoćom da će rezultat ekspozije u štampariji biti uredno i po redosledu složeno prošireno izdanje rečnika koji se u njoj štampa'.Drugi dokaz protiv evolucije predstavljaju fosili.Časopis 'Arizona dejli star' doneo je fotografiju uginule krave koja se raspada u pustinji.Uz komentar da od nje uskoro neće ništa ostati osim oštećenog skeleta,

a naučnici pričaju da je potrebno milion godina da bi se dobila potrebna količina prašine, blata ili nanosa koji će prekriti životinju.Ali, fosili su pronalaženi gotovo netaknuti, sa svim unutrašnjim organima, kožom i naborima na njoj, školjke sa očuvanim mišićima, iako bi u toku fosilizacije usled hemijskog procesa oni morali da istrule.Evolucionisti ovaj problem nisu rešili, dok pristalice stvaranja misle da je došlo do velike katastrofe, opšteg potopa, koji je jedino mogao da iznenadno i brzo nataloži ogromne količine blata i mulja na uginule životinje.Ali to nije jedino pitanje na koje Darvinisti ne mogu da odgovore.Kada su u pitanju geološki slojevi, po nekoj logici, oni slede jedan drugog po starosti odozdo naviše, ali nije uvek tako!?Postoje brojni lokaliteti širom sveta gde su navodno stariji i jednostavniji fosili nataloženi tako da su vertikalno iznad 'mlađih' slojeva.Međutim prava komedija nastaje kada se pronađe živ i zdrav primerak zablude evolucionista.Gušter Tuatara izumro je pre 135 miliona godina, bar tako su tvrdili evolucionisti pošto nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak.Ali bruka se dogodila kada je nedavno na nekim ostrvima u blizini Novog Zelanda Tuatara pronađen živ i zdrav! Gde su fosilni ostaci

ovog guštera u poslednjih 135 miliona godina?Na reci Peloksi, u blizini Glen Rouza u Teksasu, velika poplava 1900. godine sprala je naslage mulja i otkrila krečnjački sloj ispod, star 120 miliona godina.U njemu su blizu jedno drugom, pronađeni otisci ljudskih stopala i nogu dinosaurusa! Jedan od evolucionista odmah je ponudio 'logično' objašnjenje; 'da je stena jednom bila meka, pa je tuda prošao dinosaurus, zatim se skamenila, a nakon 60 miliona

godina, ona je iz nekog razloga ponovo smekšala, pa je onda tuda prošao čovek'!? Da li je iko ikada čuo ovakvo nešto? Na pitanje zbog čega u tom ponovnom razmekšavanju stene tragovi dinosaurusa nisu nestali, pametni evolucionista je samo slegnuo ramenima.Ali, da bi stvar bila još zanimljivija, biljni ostaci u tom sloju krečnjaka ispitani pomoću ugljenikovog izotopa C-14, pokazali su starost između 38.000 i 39.000 godina, što nameće zaključak da ni otisci čoveka ali ni dinosaurusa ne mogu biti stariji od toga!Kreacionisti veruju da je starost zemlje mnogo manja, nego što to tvrde evolucionisti, a da se većina geološki važnih formacija Zemlje može objasniti samo velikim biblijskim Potopom, kao na primer Tinetanski plato, Karu grupa u Africi sa oko 800 milijardi kičmenjačkih fosila, 'miocenske' naslage u Kaliforniji sa oko milijardu fosiliziranih haringi na području od samo deset kvadratnih kilometara! Potop je doskora bio generalno prihvaćen.Sve do oko 1800. godine geologija na Oksfordu, Kembridžu i drugim univerzitetima zasnivala se na Potopu, a tada se pojavio darvinizam i potreba da mu se geologija prilagodi.Evolucionisti su uzeli za starost Zemlje 4,4 milijarde godina i to prosto zato što misle da je to bio period dovoljno dug za evoluciju.Ali, drugi egzaktni metodi ukazuju na starost Zemlje od samo desetak hiljada godina!Međutim, treba znati da nema direktnog metoda određivanja starosti bilo kakve stene.Mada postoje vrlo tačne metode za određivanje današnjih razmera uran-olovo, torijum-olovo, kalijum-argon i drugih izotopskih odnosa u stenama - nema, naravno direktne metode za procenjivanje početnih odnosa tih izotopa u stenama kad su se one tek formirale.Radiohronolozi moraju pribeći indirektnim metodama, koje uključuju izvesne bazične pretpostavke, koje takođe uvek podrazumevaju milione ili milijarde godina.Međutim, noviji autori uveliko osporavaju te metode i ukazuju na druge pouzdane metode datiranja koji potvrđuju vrlo malu starost Zemlje.

Otkriće koje je izazvalo najviše interesovanja u naše dane načinili su supružnici Liki 1960. godine.Oni su godinama tražili ostatke praistorijskog čoveka u klancu Olduvai u Tanzaniji.Jednog dana je gospođa Liki spazila nekoliko zuba koji su se pomaljali iz zemlje.Kopajući na tom mestu pronašli su preko 400 fragmenata lobanje koja je bila teško oštećena.Lice je bilo dugačko, a čelo se spoštalo neposredno iza očnih arkada.Lice je bilo majmunoliko u proporcijama, ali ljudsko u ostalim pojedinostima.Zubi su podsećali na zube australopiteka.Liki je ovoj vrsti dao ime Zinjanthropus africanus, čovek iz istočne afrike.Iznenađenje je izazvao rezultat kalijum-argon testa koji je bio obavljen na materijalu u kojem je lobanja bila pronađena.Test je dao milion i sedamsto pedeset hiljada godina kao približnu starost materijala.Većina antropologa smatrala je da se čovek pojavio na Zemlji pre najviše sto hiljada godina, a ova brojka od gotovo dva miliona godina poremetila je osetno hronologiju ljudske rase.

Dok su rasprave oko ovoga još trajale, nova otkrića unela su dodatnu zbunjenost među antropologe.U Evropi su pronađeni novi ostaci u slojevima ispod onih u kojima je nađen neandertalac, a pripadale su čoveku koji je bio mnogo bliži savremenom čoveku nego neandertalac.Zastupnici evolucije neandertalca od majmunolikih predaka bili su toliko zaprepašteni da su bili skloni negirati autentičnost nalaza.Ali, dokazi su nastavili da se gomilaju.Posebno je jedno nalazište bilo tako uverljivo da se više nije moglo proveravati.Pećina u Fontševadu u južnoj Francuskoj pokazivala je tipične oznake prebivališta neandertalaca.Ispod tog sloja bio je krečnjački talog, a ispod njega, na dubini od oko dva metra, pronađeno je mnogo životinjskih kosiju i dve ljudske lobanje.Lobanje su imale obim savremenih, a nedostajali su im i teški očni lukovi neandertalca.Oruđa pronađena oko njih pripadala su periodu pre pojave neandertalca.Fluorni test definitivno je pokazao da su lobanje starije od neandertalskih.U praktično svim obeležjima lobanje iz Fontševada bile su jednake današnjim, a ipak nije bilo nikakve sumnje da su pripadale ljudima koji su živeli pre neandertalaca.I tako su antropolozi bili prisiljeni da priznaju da neandertalac nije nastao evolucionim razvitkom od neke 'primitivnije' rase, već da je u stvari rezultat izrođavanja neke zdravije i naprednije rase.I tu smo dobili situaciju da je bio 'čovek pre pračoveka'.Problem porekla pračoveka nije bio ograničen samo na Evropu.Kad je poznati istraživač Diboa otišao na Javu 1890. godine, prvo njegovo otkriće bila je takozvana Vadjak lobanja. Ona je bila tako savremena po svojim karakteristikama da je bila u potpunoj nesaglasnosti sa njegovim zamislima o izgledu preistorijskog čoveka i on ju je zanemario, ne dopuštajući nikome da je prouči gotovo 30 godina. U međuvremenu su načinjeni slični nalazi i problem je dostigao iste razmere kao i u Evropi.Kako je veliki broj tih lobanja bio stariji, ili bar jednako star kao pitekantropus, to je pretpostavka da se pitekantropus razvio od primitivnijih vrsta postala sve neodrživija.Tada je takođe dokazano da su neki od australoida savremenog izgleda, (kako su nazivani preistorijski ljudi jugoistočne Azije) u bliskom srodstvu sa australskim urođenicima.Smatralo se, naime, da su australski urođenici savremeni ljudi neandertalskog tipa, ali su najnoviji radovi obezvredili to tvrđenje i pokazali da oni uopšte nisu neandertalci, mada imaju neke karakteristike koje podsećaju na tu vrstu pračoveka.

Istu zbrku izazvao je i slučaj Australopithicena iz južne i istočne Afrike.Dva metra pod ispod Zinjantropusa pronađene su kosti vilica, fragmenti lobanje, ključnjače, rebara i stopala.Najčudnije kod tih kostiju je to što su potpuno slične kostima savremenog čoveka, a ipak se nalaze nekoliko metara ispod ostataka čoveka za kojeg se smatralo da je najraniji primerak ljudske vrste.Odkud čovek pre pračoveka?Dalju zabunu u ovom slučaju izazvao je rezultat kalijum-argon testa koji je jednom sloju bazalta u području Zinjantropusa dao starost od milion i trista hiljada godina, a drugom četiri miliona - što čini razliku od dva miliona i setamsto hiljada godina za materijal iz iste vulkanse nakupine.Godine 1969. jedna naučna ekspedicija pronašla je kod jezera Rudolf u Etiopiji izvestan broj zuba i dve donje vilice australopiteka u sedimentima čija je starost procenjena na četiri miliona godina.Zapanji se čovek kad vidi šta se sve ne traži od njega da veruje!

Odličan primer tome je i Pitdaunski čovek, koji je zaluđivao stručnjake za ljudsku evoluciju preko četrdeset godina, a bio je namerna prevara.Rekonstruisan je na osnovu jednog jedinog zuba za koji se na kraju, ispostavilo da je svinjski!Engleski naučnik Vilfrid E.Legros Klark, priznak tako jedan od vodećih anatomskih autoriteta u svetu, mnogo je pisao o tim primercima čovekove vrste.U članku 'Čovek' koji je objavljen u Britanskoj enciklopediji 1966. godine, on tvrdi da se karakteristike koje pokazuju lobanje južnoafričkih praljudi nikada ne mogu naći kod majmuna.Nijedna od karličnih kostiju nije slična majmunskim, već je jasno hominidna, to jest pripada čoveku.Ostaci južnoafričkog pračoveka su u mnogo karakteristika različiti od ostataka majmuna, i što se tiče lobanje, a i zuba i kostiju udova.Oni nemaju isturenih očnjaka kao majmuni, već normalne ljudske zube.Oni se potpuno izdvajaju iz kruga savremenih majmuna i imaju karakteristike savremenih ljudi, iako su po rastu bili mnogo manji.Pitekantropus i svi njegovi srodnici, isto tako kao i neandertalac, potuno su odbačeni kao mogući preci savremenog čoveka.Australopitekus, koji je tako slavodobitno istican kao rešenje problema postanka čoveka, sada je zbačen sa prestola i diskreditovan.Što se više proučavaju ostaci preistorijskog čoveka nađeni po celom svetu, dokazi da su postali od životinjskih predaka sve su slabiji i neuverljiviji.Sa druge strane, ako se vratimo biblijskom izveštaju o raseljavanju ljudi sa Ararata i iz Vavilona, slika nam postaje sve jasnija i jasnija.Odlazeći u svim smerovima sa Srednjeg istoka, čovek je proširio i svoju 'kulturu kamenog doba' po celom Starom svetu, brzo usvajao bolje metode pravljenja oruđa, građenja zaklona, gajenja žitarica i razvijanja stočarstva.Varijacije koje su izazvale nastajanje tako različitih rasa kao što su bile neandertalska, pitekantropska i austalopitečka potpuno su razumljive kad se uzmu u obzir različiti uslovi pod kojima je čovek živeo u različitim područjima.U većem delu sveta te neprikladne mutacije su izumrle, a zamenili su ih ljudi boljih fizičkih osobina, iako su se u nekim područjima još održale u velikom broju, kao na primer u centralnoj Africi, na Novoj Gvineji i u Australiji.Naučnik Cukerman kaže: 'Ako izuzmemo mogućnost Stvaranja, onda je očito čovek morao nastati iz jednog majmunolikog stvorenja, ali ako jeste, za to nema apsolutno nikakvog dokaza u fosilnom zapisu'.Posle svega ovoga, čini se da bi trebalo ponovo pažljivo da se preispita ono čemu su nas učili u školi, a što se sasvim lepo uklapalo u ateističku teoriju evolucije, sve dok nije negirano upravo onim na što se najviše pozivalo - samom naukom.Izgleda da je vreme da priznamo da smo božanskog, a ne majmunskog porekla.

Avtor Administrator ob 20:30 0 komentarji

Tajna ljudi zombija

Mrtvi se mogu vratiti u nešto što je naliko životu, kao zombi, nesvesni robovi zlokobnih vračeva pod čijom će vlašću biti.Tako bar veruje narod Haitija, koji je duboko ogreznuo u vudu tradiciju."Odmah pored nje, crni prsti jednog nemog gosta obuhvatili su krutu nožicu vinske čaše, pa se zateturala a vino se prosulo.Grozota nagomilana u njoj provalila je.Zgrabila je sveću, prinela pognutom, tupom licu i primetila da je čovek mrtav.Sedela je za stolom u druđtvu četiri uspravljena leša...", ovako završava prikaz jednog vudu ručka, održanog jednom, povodom venčanja 1920. godine.Ovaj prikaz ispričali su novinaru ljudi sa Haitija.Tvrdili su da su njihovi vračevi, tela mrtvih ljudi pretvorili u zombije, a to su upola živa bića koja su bez svesti, živela kao robovi vrača, organizatora slavlja.Ovaj novinar dodaje da je namera vrača propala, on je pobegao, a leševi su nestali.Postoji samo jedna zemlja na planeti gde se može dogoditi ovako avetinjska svečanost.To je Haiti, zemlja vudu kulta.Da li vudu vračevi zaista imaju moć da nakon smrti, vrate ljude u život? Da li je cela ova legenda

o zombijima samo zavaravanje, koje vudu sveštenici namerno šire?

Na slici je prikazana žena za koju se smatra da je bila zombi 29 godina.Bar dve osobe su u njoj prepoznale svoju blisku rodjaku.

Reč zombi pojavljuje se u mnogim afričkim jezicima.U Kongu, njeno značenje je fetiš; u Dahomeju to je naziv boga pitona.U savremenom vudu značenju, odnosi se na božanstvo zmije koje oživljava mrtvaca koga je vrač odabrao da mu bude sluga.Vudu rituali su mešavina afričke magije i religije, tako da ima elemenata i zapadnog okultizma i popularnog katoličanstva.Vudu je odigrao svoju ulogu u revoluciji kojom su se Haićani oslobodili od francuske vladavine. Avgusta 1791. godine,

Francuska je bila u velikom previranju započetom revolucijom dve godine ranije.Kralj i kraljica bili su zatvoreni, plemstvo i sveštenstvo videlo je kako im je moć oduzeta, a sloboda, jednakost i bratstvo bili su usvojeni kao lozinke novog poretka u Francuskoj.U početku je izgledalo da se malo šta promenilo u San Domingu, zapadnoj trećini karipskog ostrva Hispaniola, najblistavijem dragulju francuske kolonijalne krune.Tamo je 40.000 hiljada Francusa vladalo nad pola miliona crnih robova i 30.000 mulata, koji su bili zaposleni na plantažama pamuka, šeđerne trske, kafe i indiga.Prva posledica revolucije u Francuskoj bila je ta da je poboljšan položaj mulata.A onda su crni stanovnici Haitija digli glas i postali nemirni, vodjeni delovanjem tajanstvenog sveštenika-vrača po imenu Bukman, koji je na San Domingo stigao iz britanske kolonije Jamajke.Bukman je pozvao sve one koji žele da mu se pridruže da se 14.avgusta 1791. godine, nadju na skrovitom mestu duboko u prašumi.Prema tadašnjim zapisima, na hiljade robova je stiglo tajnim stazama na ugovoreno mesto sastanka, a strahovita tropska oluja koja je vladala, izazvala je da sve što je tada usledilo, deluje još više zastrašujuće.Bukman je izveo krvni ritual, tako što je zaklao svinju i pozvao sve koji žele da mu se pridruže, da popiju njenu toplu krv. Ceremonija se završila divljim plesom zvanim 'božansko opijanje', posle čega su se učesnici rasturili kroz šumu.Ceo ovaj ritual podsećao je na aktivnosti tajnog pokreta Mau Mau, kada se ovaj borio za oslobodjenje Kenije, pedesetih godina prošlog veka, a

dao je i slične rezultate.Idućih nekoliko dana napadnute su velike plantaže, a njihovi vlasnici su pobijeni.Mada su se snažniji francuski kolonisti održali još oko 12 godina, konačni ishod noćnog okupljanja bio je potpuni poraz Francuza i zasnivanje nezavisne republike Haiti, postojbine vudua, pod vodjstvom predsednika Tusan l' Uvertira.Prema verovanju seljaka Haitija, a često i prosvećenog dela stanovništva, Haiti je i dom zombija, tih mračnih, živih tela, lišenih duše i bilo kakve sopstvene kontrole.Zombi je rob okrutnog vrača, poznatog kao bokor, koji je izvukao nedavno sahranjeni leš iz groba i čarolijama mu udahnuo nešto što bi se moglo nazvati senka života.Mada zombi jede, diše, obavlja prirodne potrebe, čuje, pa čak i govori, on se ne seća svog prethodnog života, a nije svestan ni svog sadašnjeg stanja.Drugim rečima zombi je robot od krvi i mesa, prava biološka mašina.Haićanski seljak je uvek na oprezu od zlih duhova ili napada vudu kulta, i uvek prepoznaje zombije.Zombi skreće pogled levo-desno dok hoda, telesne radnje obavlja mehanički, oči su mu staklaste i ne mogu da usredsrede pogled, a govori kroz nos.Ova karakteristika je posebno istaknuta u haićanskom folkloru, verovatno zbog toga što postoji običaj da se nozdrve umrlih ispune pamukom.Veruje se da guede, mračni pohlepni bogovi smrti u vudu panteonu, govore kroz nos.Kada je neki vudu vernik pod vlašću nekog guedea, on ili ona uvek govore kroz nos.Povezanost izmedju zombija i bogova smrti vidi se i po tome što se njihovo najistaknutije božanstvo smrti, Kapetan Guede, često naziva i Kapetan Zombi.Gotovo svi Haićani strahuju od mogućnosti da njihovi umrli rodjaci budu prevoreni u zombije.Preduzimaju se mnoge mere predostrožnosti kako bi se predupredila ova opasnost, u koju se i dan danas veruje na Haitiju.Na primer, čak će se i najsiromašniji seljak zadužiti da kupi krupno kamenje kojima će prekriti grob umrlog rodjaka.Izvan gradova, grobovi se smeštaju što bliže drumovima, kako vračevi zbog straha da budu primećeni, ne bi krali tela.Ponekad čak pripadnici porodice dežuraju na smenu dan i noć, sve dok ne budu sigurni da se telo pokojnika toliko raspalo da više ne može da posluži vračevima bokorima.Oni najzaplašeniji da će njihovi pokojnici dospeti medju zombije, primenjuju još ekstravagantnije odbrambene mere.Neki ubrizgavaju otrov u telo pokojnika, ili ga sakate nožem, a ponekad ga drugi put ubijaju, za svaki slučaj.Manje drastična mera je da se u grob stave igle sa odrezanim ušicama i klušče konca, kao i na hiljade sićušnih semenki susama.Smatra se da će tada duh pokojnika biti zauzet bezuspešnim pokušajima da utakne konac u iglu bez ušica, i u brojanju susama, pa tako neće čuti dozivanje vrača.Nekada se pored pokojnika ostavlja nož da bi mogao sam da se brani od vrača.

Vračevi ponekad imaju u svojoj vlasti čitave grupe zombija, a neki su otišli toliko daleko da su razvili biznis i svoje zombije iznajmljivali kao najamne radnike. Najveća teškoća u istraživanju bilo kog vida života na Hitiju, a pogotovu vudu kulta, bila je u tome što je zemlja 14 godina bila u rukama jednog od najsvirepijih diktatora u istoriji čovečanstva.Bio je to Fransoa Divalije - 'Papa Dok'.On je mrzeo i uništavao sve što je

podsećalo na stare kolonijalne dane.Pošto je sebe proglasio doživotnim predsednikom, prognao je iz Haitija američku, francusku i britansku poslovnu i političku aktivnost.I sam crnac poreklom, počeo je da proganja hiljade hrišćanskih poslovnih ljudi mešane krvi. Papa Dok se svima hvalisao kako je on moćan vrač - bokor.Njegovi telohranitelji uvek zaklonjeni tamnim naočarima i naoružani do zuba, nazivani su tonton makute. To su bili putujući vrači, inače ozloglašene ličnosti u vudu legendi.Papa Dok je pothranjivao verovanje u vudu i njegove magične moći, tako da su seljaci i mnogi pripadnici srednje klase verovali da je on sličan božanstvu i svemoćan.Njegov sin 'Bebi Dok', mada i sam proglašen za doživotnog predsednika, olabavio je neke očeve stege, uglavnom u interesu razvoja trgovine.

Dopisnik afričkog časopisa Drum, koji je posetio Haiti šesdesetih godina prošlog veka, ovako je prikazao stav zvaničnih krugova prema vudu kultu: 'Turista, a pogotovo novinar, neće imati problema da ga pozovu u houmfort (vudu hram), u šumi na noćnu ceremoniju održavanu subotom.Hungan (vudu sveštenik) i njegovi sledbenici padaju u trans, igraju u ekstazi i sve deluje vrlo slikovito.Medjutim ako pomenete postojanje zombija, ili kult mrtvih, svi odjednom zaneme.Ovakve ceremonije se možda odigravaju iz prkosa prema zabranama zvaničnih

vlasti, koje tvrde da ovakva praksa nikad nije ni postojala'.Vudu je oduvek bio veliki biznis, pa nisu obmanjivani samo novinari.Vrlo često su otkrivane razne podvale.Britanski antropolog Fransis Haksi priča kako je neki funkcioner posmatrao kao hungan vadi telo iz groba, čita neke molitve, drma ga i najzad uspeva da ga oživi.Pošto se funkcioner plašio manje od ostalih, imao je hrabrosti da se približi grobu, pogleda unutra, i vidi u njemu cev koja je bila nameštena za dovodjenje vazduha.Navodni oživljeni leš, bio je prethodno smešten hunganov pomoćnik.Medjutim podvala ne može da bude objašnjenje za sve priče koje se čuju o zombijima.U 1960. godine pronadjen je zombi koji je hodao seoskim ulicama.Odveden je u policijsku stanicu, ali policija nije htela da ima posla sa zombijima pa su ga ostavili ispred zgrade.Posle nekoliko sati dali su mu da popije malo slane vode, jer se smatralo da će tako delomično povratiti svoje umne sposobnosti.Zombi je promucao ime, a neko se dosetio da je to ime jedne žene iz sela.Ta žena je dovedena, a kad je videla zombija, prepoznala je da je to njen nećak koji je umro i bio sahranjen 1955. godine.Kada je katolički sveštenik čuo za ovo, razgovarao je sa zombijem i saznao ime bokora koji ga je opčinio.Sveštenik je rekao ime bokora policiji, ali su ovi umesto da ga osude, jednostavno pozvali bokora da dodje i odvede svog zombija.Dva dana kasnije zombi je pronadjen ubijen, bokor je uhapšen ali je vrlo brzo pušten.Ima li nekog racionalnog objašnjenja ovakvih i sličnih slučajeva umrlih ljudi, pokopanih, a mesecima ili godinama kasnije vidjanim da su još uvek živi, ali bez razuma i kontrole?Medju onima koji su verovali u prirodno rešenje, bio je i dr Antoan Vilije, istaknuti francuski lekar, koji je godinama živeo na Haitiju.On nije verovao da iko može da bude oživljen iz mrtvih. Prema teoriji koju je zastupao, neki vračevi na Haitiju poznaju droge koje mogu izazvati duboku obamrlost koja može da se izjednači sa smrću, pa bi 'posle' smrti i sahrane otkopali svoju žrtvu i povratili je u život, ali ne i u normalan život, jer je pod uticajem tih droga funkcionisanje mozga prestalo.Neki dokazi potvrdjuju da je pozunavanje ovakvih droga postojalo u zapadnoj Africi, odakle je dospelo najviše robova.Čovek koji je proveo mnogo godina na tadašnjioj Zlatnoj Obali a današnjoj Gani, A.V.Kardinal, izvestio je 1972.godine da mladići nekih plemena često bivaju

podvrgavani privremenoj smrti.Kada mladić želi da stupi u neko plemensko tajno druđtvo, biva posvećen sečenjem nožem.U rane se tada stavlja 'medicina' koja izaziva duboku obamrlost.'Bio je mrtav pet dana', zabeležio je Kardinal.Posle pet dana mladiću je data druga 'medicina' koja ga je povratila u normalan život.Jasno je da su tajnu poznavanja ovakvih droga, robovi poneli sobom u Ameriku.U 1789.godini Odbor britanske vlade za proučavanje života robova javio je da vrači impresioniraju tudjince time što pokazuju 'mrtvog Crnca koga če svojim umećem oživeti'.Dalje pojedinosti o ovom 'dizanju iz mrtvih' dao je engleski pisac Monk Luis, prisutan na ovakvoj ceremoniji još pre jednog i po veka.On kaže: 'Vrač je nekim praškom poprskao dobrovoljnu žrtvu, duvao je na nju, igrao je oko nje, naterao je da ispije neki napitak, a onda su je on i njegov pomoćnik uhvatili i vrteli ukrug, sve dok se nije onesvestila i pala na zemlju mrtva.Glavni vrač tada je počeo da vrišti, istrčao je iz kuće, panično mašući rukama i sakrio se u obližnju šumu.Posle dva-tri sata, vratio se noseći u naručju svežanj trave.Iz nje je iscedio sok koji je sipao 'umrlom' u usta.Sokovima drugih trava namazao mu je oči i vrhove prstiju, a sve to je bilo praćeno grotesknim pokretima i pevanjem, koje je ponekad prerastalo u urlikanje...Proteklo je

prilično vremena dok pokojnik nije oživeo i ustao.'Smatra se da se ovde radi o biljci callaloo, koja je sposobna da izazove kataleptički trans. Ako se koristi u ovu namenu, onda ili mora da bude pripremljena na poseban način, ili pomešana sa nekim drugim narkoticima.Ova je biljka inače, potpuno neškodljiva, pa se kao kuvana čak koristi kao hrana.Haićani smatraju da vrači spravljaju 'medicine' namenjene da druge

podvrgnu svojoj vlasti, koristeći beladonu i beli glog, pomešane sa nekim drugim magičnim supstancama, kao što su tri kapi tečnosti iz nosa umrle osobe.Savremena farmakopeja poznaje priličan broj narkotika sposobnih da izazovu katalepsiju ili 'privremeni prestanak života'.Svaka zloupotreba ovih narkotika može da izazove trajno oštećenje mozga.U savremenim bolnicama može tačno d se ustanovi šta se dogodilo žrtvi i kojim toksičnim supstancama je bila izložena.Na žalost, na Haitiju nema baš mnogo takvih bolnica, a i uvek prisutni strah sprečiće primitivnog meštanina Haitija da pronadjenog zombija privede lekaru gde bi ga mogla spasiti potrebna terapija.Na kraju možemo samo da se zapitamo, da li je moguće da u dalekim predelima Haitija i danas rade 'mrtvi' muškarci i žene, osudjeni da dirinče sve dotle dok ih stvarna smrt ne oslobodi robovanja?

Avtor Administrator ob 20:29 0 komentarji

Fantasticna oruzja nasih

Da li su se nekada u davnoj prošlosti zemlje i čovečanstva koristila neka fantastična oružja, koja ni dan danas nisu identifikovana, pitanje je istorije mnogih isčezlih civilizacija, čiji mitovi, legende, pa i sami zapisi govore u prilog ovoj hipotezi.Tragovi takvih sukoba i uništenja sreću se nebrojeno puta u istoriji ljudske rase, a sami zemljini slojevi još i danas čuvaju svedočanstva takvog strahovitog razaranja, koja arheološki do danas nisu objašnjena.U velikim indijskim spevovima 'Ramajani' i 'Mahabharati' sreču se izveštaji o čudovišnim

oružjima i ratovima koje su vodile mitske i povesne ličnosti starog doba.To božansko oružje jeste u hronikama povest koja se nimalo ne razlikuje od današnjih dostignuća u oblasti tehnološkog oružja, s obzirom na gotovo savremene opise u kojima se prepoznaju laseri, nuklearna oružja i druga tehnička čuda.Pošto je reč o vremenu koje sanskrit postavlja u hiljadama godina, sasvim je izvesno da opisi nisu nastali slučajno ili imaginacijom autora tih i sličnih tekstova, pogotovo ako je reč o doslednoj implikaciji opisa tih oružja koje koristimo danas.Po najstarijim legendama tih epoha, reč je o oružju koje su koristili 'bogovi sa neba' zbog čega u sanskritskoj literaturi to oružje i pripada svetu božanskog neba.Jačina njihovog dejstva merila se postepenu jačine uništenja, a to su ... oružja koja su mrvila u prah i pepeo čitave armije, gradove i velike oblasti zemlje ! Među tim opisima, najpoznatija božanska oružja indijske mitologije bila su: Indrin plamen, bramaširas, bramadandon, sandagara, pašupati, pinaka, Bramino oružje, tvaštar i razne vimane: rukma, shakuna, tripura.Što se tiče oružja indijskih bogova, već je Indrin plamen bilo oružje svetlosnog porekla koje je po svom dejstvu uništavalo područje širokog dijapazona, pri čemu bi se ... javile kuglaste munje koje su razorno uništavale neprijatelja !Ako uzmemo u obzir da su hronike o strašnom oružju tek usmeni prepis nekih starijih tradicija, onda su događaji u 'Ramajani', 'Mahabharati' i dugim indijskim tekstovima mnogo stariji od vremena u kom su zabeleženi.Mnoga od opisanih oružja u sanskritskoj literaturi mogla su da izazovu masovne kataklizme, raijacione mutacije, kao i trenutačno isčezavanje raznih ljudi, predmeta i barijera.Međutim, takav primer sintetičkih orušja, kao što su kuglaste munje, kojima se još naš Nikola Tesla bavio, još su i danas čovekov san, s obzirom da je reč o tehnologiji koja je još i danas nedostupna.U sanskritskoj literaturi postoji čak i nauka o božanskom oružju, Astravidža čija pojava nije objašnjena jer su ista oružja jednostavno isčezla iz povesti ljudskog roda.Slične primere o božanskim oružjima imamo u nizu legendarnih prikaza kod mnogih civilizacija, od Sibira do Ognjene zemlje, usled čega i nastaju božanski ratovi na zemlji.Utuda i imamo, u nemalo primera, legende koje govore o sukobu bogova čija se osnovna nit priče prebacila na legendarnu osnovu ratova na nebu, koji su se vodili izmedju: Horusa i Seta, Tiamate i Marduka, Zevsa i Titana, Arimana i Ormuzda, Odina i divova, Jehove i palih andjela.Tragove dejstva energetskih oružja imamo u arheološkim slojevima mnogih nestalih kultura, kao što su tuneli, podzemlja, kiklopski gradovi ili basnoslovna utvrđenja.Tako već u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori postoji opis uništenja gradova posredstvom nuklearnih eksplozija.Treba pomenuti Bbožanskog Indru iz indijske mitologije, koji je 'kidao tvrđave kao što starost dere haljine'.Danas medjutim u celoj Indiji postoji jedan jedini spomenik ovom božanstvu.Sa druge

strane, jedna indijska knjiga mudrosti 'Surija panati' (Spoznaja sunca) sadrži opisane tajne o energiji Sunca ! Opet, pojava termonuklearnih bogova iz prošlosti dobro se uvrežila u sećanju ljudskog roda, pošto čovek kao vrsta nije mogao da u svojoj svesti sagradi tako fantastična verovanja o božanskom oružju i njegovoj upotrebi.To je moglo doći od jedne mnogo naprednije civilizacije, bilo da je sišla sa zvezda ili je pripadala legendarnoj Atlantidi.Otuda se stravični kult rata proširio celom ljuskom vrstom još od vremena pećinskog čoveka.Od celokupne istorije čovečanstva, samo 300 godina prošlo je bez ratnih sukoba ! Svi ostali milenijumi prošli su u krvavim sukobima svih vrsta.Navešćemo sada primere delovanja fantastičnih oružja na istorijsku stvarnost.

Dundalk - tvdjava istopljena do temelja !Nan madol - svedočanstvo kolosalne energije koja se tu upotrebila !Sete citades - avetinjski predeo bazaltne pustinje, u kojoj je do temelja sravnjen grad bogova !Sodoma i Gomora - svedočanstvo nuklearnog udesa !Jerihon II - jedan od sedam slojeva, sravnjen kolosalnom energijom još neidentifikovane vatre !Troja IV - četvrti sloj grada star 1.000 godina, pre Odiseja, bukvalno zbrisan iz povesti !Šurupak - spaljen i zagonetno mrtav, 3.000 godina pre Hrista !Mohendžo Daro IV - grad koji je doslovno sravnjen nuklearnom energijom, što je

naučno utvrđena činjenica !Na slici: Mohendžo Daro, grad uništen nuklearnom energijom pre 5000 godina !

Ovo su primeri koji se, arheološki nikada nisu objasnili, iako su vrlo dobro poznati naučnim krugovima.Sa druge strane neolitski čovek nije posedovao oružja takve moći, pa stoga ni opisi koji su nam ostali zabeleženi, nisu jednostavno mogli biti izmišljeni.Nadjeni su čitavi gradovi koji su bukvalno bili istopljeni nekom kolosalnom temperaturom.Danas se dobro zna da se granit topi tek na 1.300 stepeni Celzijusovih.Dakle, ideja o nekom

požaru bilo kakvih razmera odmah otpada, što su naučnici i arheolozi već u startu odbacili.Reč je o energiji s kojom su bila rušena urbana naselja, u kojima se granit i andezit bukvalno topio, a čije staklaste primere imamo u niz lokaliteta istočne i zapadne hemisfere, na primer Kiklopski toranj u Borsipi.U egipatskoj 'Knjizi mrtvih' pominju se 'kuglaste munje koje su uništavale i parale nebom!' O realnosti tih sintetičkih oružja govore mnoge drevne hronike, u kojim takodje srećemo opise i najrazličitiji arsenal božanskog oružja.Poznata je takozvana 'Grčka vatra', čiji je plamen leteo brzinom munje, praćen grmljavinom ! Kada bi takav projektil stigao do cilja, dolazilo bi do strašne eksplozije i pojave dima ! Vratimo se indijskim izvorima, gde ima najviše opisa o tom strahovitom oružju bogova. Božanstvo Šiva, na primer, već je imao oružje pinaku, koje je u suštini bilo doslovno bacač plamena ! Zatim, legendarna ptica Garuda, boga Indre, po legendi, na zmijsko leglo baca

'božansko jaje' koje je eksplodiralo uz zaglušujuću svetlost i eksploziju !Navešćemo još neka oružja iz indijske mitologije:

Mauzola parva - gigantski vesnik smrti !Darpana - oružje koje sasušuje !Moha - oružje koje izaziva gubitak svesti i masovnu amneziju !Šatagni - oružje koje stoput ubija !Varšana - oružje koje izaziva iluminacije po neprijatelju !

Svi ovi prevodi i značenje navedenih oružja jesu doslovni, a od svih njih najmoćnije oružje bilo je tvastar, ili oružje haosa ! U Južnoj Americi to je oružje bilo poznato pod imenom mašmaka, dok nam slično oružje iznosi i Nostradamus u svojim 'Centurijama' pod imenom samatobrin.Ili doslovno, atom brisant.U 'Mahabharati', nuklearni opisi kao da su bili svakodnevna pojava, evo primera:

...Hrabri Asvathama prizove Agnijevo oružje i ispali eksplozivni stup, koji se rastvori u svim smerovima i izazva blještavu svetlost kao 100.000 sunaca... Tada je i voda uzavrela od topline i jare ...A svet sagoreo od

žara ...

U Južnoj Americi kod Indijanaca iz plemena Kajapo pominje se kop, gromovito oružje na principu lejzera ! (laser je drugi princip, za razliku od lejzerskog oružja koje se danas uveliko proizvodi na principu kvantnih generatora svetlosti.) Kod drevnih Kelta, bilo je poznato čuveno božansko oružje pod nazivom oko balora kod koga je bilo potrebno četvoro ljudi da bi ga stavili u dejstvo !U mesopotamskim izvorima na najstarijim pronadjenim glinenim tablicama, ima opis nekih božanskih presija.Taj se fragment sačuvao u sumerskom narodu i bio poznat kao Engiduov treči san.Piše...Zatutnji zemlja, munja zabljesnu, oganj se zapali, napuni se prostor smrti. Tad nastade svetlost, dim pade i pretvori se u pepeo !... (Ep o Gilgamešu, V pevanje)U kineskim izvorima govorilo se i o 'strašnoj buci što ju je stvaralo čudesno oružje'! U baltičkim sagama, tačnije u 'Epu o prosidbi Emere' govori se o oružju koje je nauci nepoznato.U 'Mahabharati' ekvivalent tog oružja jeste oružje pod imenom vajavja, čije dejstvo jeste tipično radiološko oružje:

...Travka će se održati, ali plod u ženama ono će ubiti !

U persijskoj mitologiji, pominje se oružje pod imenom vazišta i speništa.S tim oružjem ...oni su ubijali i dvaput rodjene ! ...U Bibliji hebrejski Jehova upotrebljava munje - s obzirom na hebrejski izraz: hašmal (doslovno: elektricitet !) - kao božanska tvar koja ubija !Osim ove uranske prošlosti čoveka, tu su prisutna i fruga, fonična (zvučna) oružja što se

sreću već u indijskim izvorima: ...četiri zvuka, nazvana, zvuci što užas izazivaju, kao da se planine survavaju !U japanskoj tradiciji kada je reč u božanskim oružjima postoji izraz: Soko No Kuni ili doslovno: zabranjena zemlja, što predstavlja radioaktivnost i kontaminaciju tla.Slično oružje na principu urana opisuje i keltska tradicija, i to pod imenom lamfade!Kod skandinavskih naroda, pominje se koplje gungni, koje je po legendi automatski pogađalo ciljeve ! U indijskoj mitologiji, srećemo pak los vapit ili natprirodnu moć vetra, čija energija neodoljivo podseča na fusiju atoma.Kod Jevreja, to je uriel, oganj Božiji, čiji je andjeo sejao smrt u Mojsijevo doba.Ova oružja uništavala su striktno gradove na zemlji, što je i arheološki potvrdjeno.To su: Bolsena, Dundalk, Ekos (stvarni gradovi koji su pronadjeni), kao i Zerzuru (mitski grad koji nije pronadjen).

Primere ovih zagonetno spaljenih gradova nauka do danas nije objasnila, jer joj se činilo 'nemogućim' da oni upravo bivaju uništeni nekom višom energijom.Mnoga od tih oružja se ne mogu identifikovati, bez obzira na opsežan opis.Takav primer imamo u zapisima iz Indije: mohanastra - oružje koje šalje u besvesno stanje čitave armije, taštra - oružje koje izaziva svojevrsnu maglu i uništava sve pred sobom.Mnoga od ovih oružja imaju i svoju hijerarhiju, a tako tvrde i indijski izvori, rečima da postoje takozvana prva i poslednja oružja! Prvo se oružje verovatno podrazumeva pod vrstama konvencionalnog oružja, dok je poslednje oružje sredstvo nepojmljive moći, čiji opis koji ćemo navesti to i potvrdjuje:...Oružje se vinulo visoku u vazduh i plamen koji je sevnuo iz njega, bio je sličan ognju koji je pogodio Zemlju na kraju geološke epohe. Krhotine su padale sa neba, a zemlja je sva podrhtavala... (Aunshani parva)...Iz te mase, iznenada je izletelo mnoštvo plamenih strela, praćenih bukom koja je prevazilazila svu poznatu tutnjavu na zemlji...Pri padu na površinu zemlje, te gromovite strele su eksplodirale.Njištanje ranjenih konja, urlanje umirućih slonova i vapaj ljudi, stvarali su užas među preživelima... (Mahabharata)Legende svetskih naroda govore o vremenu takozvanih božanskih ratova, koji su bili vidjeni i na

nebu i na zemlji.Ratovi koji su se u mnogome razlikovali od konvencionalnih ratova, kao i od geoloških presija prirode kakvi su vulkani, erupcije, poplave i uragani.Reč je o opisima božanskih oružja koja su koristila neka nama nepoznata bića, a čija tehnika i dejstvo na zemlji jesu u dlaku isti sa današnjim sličnim oružjem.Ako se svim ovim stvarima da naučna realnost, onda je istorija čoveka na ovoj planeti samo puko ponavljanje jedne već doživljene stvarnosti, s obzirom da mnogi izumi nisu uopšte izmišnjeni, već samo ponovo i ko zna po koji put otkrivani !

Avtor Administrator ob 20:29 0 komentarji

Vreme kada su giganti vladali zemljom

Mnogi kažu da se život začeo u svemiru i da je potom stigao na zemlju.Neki kažu da su to bili preci Maja, Tolteka i Egipćana, iz čijih su žarišta nastale grandiozne civilizacije našeg klasičnog sveta.Medjutim jedan još stariji svet, koji je prethodio čoveku, bio je svakako svet nadljudskih bića.Tragove te zagonetne civilizacije imamo prvenstveno u senzacionalnim nalazima arheologije (koji se ko zna zašto skrivaju) kao i u fosilnoj paleontologiji.Reč je o tragovima divovskih bića, čiji su fosili, alatke i orudja nadjeni na Javi, u Aziji, Andima, Agadiru, Šri Lanki, Filipinima...Dobro se vežite, jer polećemo u jedan svet o kom malo ko od vas ima ikakvog pojma, a kada vidite ekskluzivne fotografije, dobro pazite da ne padnete sa stolice!Prema rečima antrolpologa i paleoantropologa, nekada su na zemlji carovala gorostasna bića čija je civilizacija prethodila razumnom čoveku, a čija se prosečna visina kretala izmedju 3.5 do 5.5 metara visine ! S obzirom da su ovi fosili nadjeni u malom broju, gigantska bića nisu mogla biti uvršćena u klasičnu teoriju evolucije pošto nisu nadjene 'karike' njihovih prethodnika. I sami ovi gorostasi govore o besmislu Darvinove teorije evolucije (opširnije o tome u temi Darvinova Teorija, Laž Koja Traje), jer gde su ti majmuni od kojih su oni nastali?Tako na osnovu nalaza iz arheologije, a naročito iz mitologija drevnih naroda, nauka je donekle rekonstruisala svet koji je nakada vladao Zemljom, u interglacijalnom periodu.Medjutim postojanje pracivilizacije u epohi vurma potvrdjuju najpre tragovi prastarih kiklopskih zdanja i utvrda za koje nauka nije našla nikakvo objašnjenje, niti je ikada utvrdjeno njihovo poreklo i starost.Reč je prvenstveno o takozvanom gradu bogova na visovima Anda, poznatog pod imenom Tihuanako.Tako po čuvenom glaciologu i kosmografu iz 19.veka, Austrijancu Hansu Hoerbigeru u njegovom delu 'Glacijalna Kosmogonija', rasa divova ili nadljudskih bića vladala je u epohi ašleyen, što čini geološku epohu zemlje od pre 300.000 godina.Po njegovim rečima, reč je o civilizaciji megalitskog carstva, čije je središte kulture nastalo u Tihuanaku pre nekih 288.000 godina, a koju je kasnije uništila jedna džinovska kataklizma, izazvana velikim geološkim krizama i poremećajima Zemljinih polova.Po tom pitanju Tihuanako je izgradjen još u diluvijalnom vremenu glacijalnih epoha, što su potvrdili i neočekivani nalazi.

U tom vremenu je oko Zemlje kružio jedan satelit, prethodnik današnjeg meseca, nekih 100.000 godina, na razdaljini od šest zemljinih polumera.Medjutim, usld retrogradnog kretanja i velike brzine, taj bivši mesec je oko ekvatora stvorio svojevrsni vodeni zid koji je stajao poput nategnutog prstena oko Zemlje.Tada, zbog džinovske gravitacije i uticaja tog satelita, nisu postojale plime, već je sva voda mora i kopna stajala, oko ekvatora, 'nategnuta'.Pomenuta blizina toga meseca je na Zemlji izazvala džinovski rast biološkog sveta, koji je u nauci poznat kao fenomen gigantizma !Kako se taj mesec sve više u spirali približavao Zemlji, došlo je do gravitacionih presija usled kojih se on, doslovno, raspao u atmosferi Zemlje.Pri toj jonskoj kataklizmi, na Zemlji su nastali strahiviti poremećaji: okeani i vode mora trenutno su se raširili i razlili, jer više nije bilo gravitacione sile da je drži oko ekvatora.Tako se kataklizmom, nivo vode spustio i razlio Zemljom 3 kilometra niže od predjašnjeg nivoa.Pri ovoj hidrogenskoj presiji, mnoga su kopna bila potopljena a mnoga su se potom uzdigla.Tada su veliki delovi tog satelita pali rasprsnuti na Zemlju, u obliku velikih gromada i fine, sitne prašine.Deo flore i faune je tada bio uništen, a sa njom i dinosaurusi čija zagonetna masovna smrt u nauci do danas nije razjašnjena.Iz toga razloga, geolozi su u proučavanju Zemlje i njenih slojeva, našli jasno kao nožem razgraničene fermente slojeva koji do danas nisu objašnjeni, osim činjenice da je neka nenadana presija, pre 250.000 godina, nanela slojeve koje i danas možemo videti.U

fizici se ovo može objasniti samo kataklizmičkim padom i nanosom nekog kosmičkog tela koje je eksplodiralo u atmosferi.Dokaz toj činjenici nalazi se i danas u Južnoj Americi, gde se duž Anda u dužini od oko 800 kilometara može videti tamna korozija koja je nekada vodom nagrizla stene, i to baš na visini od 3 kilometra! Ovo medjutim znači da je nivo današnjeg Pacifika, na primer, bio nekada viši za tri kilometra nego danas.Baš

usled te činjenice, u prošlom stoleću je nastala i jedna geološka zabluda.Tadašnji su naučnici mislili da su se Andi uzdigli za čitava 3 kilometra, nakon čega je i danas ostala vidljiva korozija nekadašnjeg nivoa vode.Medjutim, prema savremenim saznanjima, procez uzdizanja Anda završio se u vremenu kada na Zemlji nije postojao ni jedan sisar a kamoli čovek, čime se konačno dokazala Horbigerova teorija o glacijalnom mesecu koji je pre 250.000 godina uništio Andsku civilizaciju divova.Kada su arheolozi u prošlom stoleću otkrili u Andima, Tihuanako i njegove drevne ruševine, utvrdili su da to nije zapravo bio grad, nego doslovno luka! Medjutim, šta traži luka na visini od 13 hiljada stopa!? Nakon toga sledila je prava eksplozija otkrića: jezero Titikaka, jeste ostatak luke do koje je nekada dopirala voda.Kada se nivo mora spustio za 3 kilometra, luka je ostala da štrči u vazduhu a u raselini jedne udoline ostalo je jezero Titikaka.To je danas jedino jezero na svetu više od nivoa mora, a za čiji fenomen nauka nije našla nikakvo objašnjenje.

Slika objavljena u Strand Magazinu 1895. godine.

Sa druge strane, značenje imena Tihuanako doslovno, na jeziku ajmara, znači 'grad umirućeg meseca'.Time se još jednom utvrdilo sećanje na vreme kada su taj grad i njegova civilizacija izumrli posredstvom Meseca koji je zamro i nestao na nebu.Kako do danas nije utvrdjena starost ovog fantomskog grada, ostaje činjenica da je to najstariji grad na svetu, rodjen još u noći čovečanstva.Otud nije slučajno što baš u njegovoj blizini živi najstariji narod na svetu, poznat pod imenom Urukhehu (drevni Uri sa jezera Titikake), čije legende takodje potvrdjuju predanje o vremenu kada 'mesec nije bio na nebu' i kada su megalitski grad Tihuanako izgradila gorostasna Variruna bića, 'graditelji golemih gradova'.

Kada su tu došle drevne Inke, taj je grad bio uveliko u ruševinama. Tako niko od okolnih drevnih naroda nije znao poreklo i starost ovog zagonetnog grada, oko kojeg su nastale najkontroverznije hipoteze i napisane bezbrojne studije i knjige.Bio je to kiklopski grad koji se prostirao na oko 200 kvadratnih kilometara i od čijih je klesanih monolita, dana izgradjena gotovo čitava Lima! Tihuanako još uvek izaziva strahopoštovanje svojom veličinom i razmerama kiklopskih blokova kamenja.Tu su pronadjene čuvene Kpije Sunca i Meseca, sa zagonetnim prikazima likova i bogova sa četiri prsta! Tako je na kapiji Sunca (Kolasaya) nadjen i dešifrovan drevni kalendar koji se sastojao od 260 dana, što upućuje na činjenicu da je godina nekada bila kraća! Ovo medjutim znači još nešto: tad je životni vek ljudskih bića bio tri puta duži, čime su obješnjive one zagonetne dugovečnosti o kojim pričaju predanja mnogih naroda, kao i sama Biblija.

Na pomenutoj Kapiji Sunca dešifrovan je binomski kalendar, što čini jedan od najtežih presedana u istoriji arheologije! Naime, narod koji je izradio takav kalendar, nije ga mogao izgraditi bez odgovarajućih optičkih instrumenata, što znači da su ta bića još u vremenu vurma, kada je naš predak išao u čoporima, razvili matematiku i astronomiju,

što je fenomen do danas neobjašnjen!

Obratite pažnju kod slike desno na veličinu bagera na vrhu slike !

Sam se Tihuanako sastojao od zapravo dva grada: Akapame i Pumapunktue i neobičan je stoga što, baš u tim krajevima, zemljotresi haraju i uništavaju konvencionalne gradjevine savremenog inženjeringa.Medjutim, Tihuanako se nije pomerio sa mesta, što čini poseban fenomen za seizmatiku, i uošte za arhitekturu.Sa druge strane, lukovi bez svodova u Tihuanaku, kakve ne srećemo nigde na zemlji, ukazuju na sistem jednog neverovatno složenog sveta, čiji su neimari izgradili ovaj grad bez ijednog eksera !!!Džinovske kamene monolite spajale su i svojevrsne srebrne i bakarne spojnice, čiji je nalaz doveo u opasnost istraživače koji misle da se metal nije na Andima koristio pre nove ere dalje od 1500 godina.Fantastični likovi i ikonografijeu Tihuanaku samo su dokaz više jednog neverovatno starog sveta iz čijeg su centra kasnije nastali kultovi obužavanja jaguara i pume.Što se tiče same izgradnje njegovih kiklopskih blokova, danas vlada opšte mišnjenje da se u tu izgradnju verovatno morala upotrebiti neka savršenija tehnologija nego što je danas imamo, s obzirom na presedan levitacije koja se tu očigledno koristila.Kada je pre 250.000 godina carstvo divova bilo uništeno, oni su se migracijom razišli zemljom i tako ponovo ostvarivali svoje kiklopske radove, čije tragove srećemo u Balbeku u Libanu, Solsberi Hilu u Engleskoj i drugim mestima.kada je Zemlja 'uhvatila' današnji mesec, divovi su u toj poslednjoj kataklizmi zauvek isčezli, a Mesec je ostao u orbiti, gde se danas nalazi.Dokaz za tu tvrdnju je veoma jednostava: naime Mesec je došljak u Sunčevom sistemu.Prema svim zakonima fizike, da je nastao od Zemlje, ili sa nekog tela u Sunčevom sistemu, on bi kao i sva nebeska tela, morao da kruži poput pravca kazaljki na satu.Medjutim, on se kreće sasvim suprotno.To antifizičko i danas neobjašnjeno kretanje srećemo još samo kod Marsovih satelita Fobosa i Deimosa.Tako je ta druga i poslednja kataklizma uništila konačno i Atlantidu u Atlantiku, koja je bila samo produđetak jedne mnogo starije i moćnije civilizacije.Što se tiče samih divova, potvrdu njihove civilizacije nalazimo kako u naučnim krugovima, tako i u predanjim mnogih naroda.Grčka predanja ta gorostasna bića nazivaju Titanima, Indijci - Asurima, pueblosi iz Meksika - Mitmacima, Arapi - Šeid ad ben ad, Jevreji - Sinovi Božiji ...Obzirom da je kamen najrasprostranjeniji na Zemlji, otud se civilizacija divova i začela u kamenu, lčije megalitske tvorevine nalazimo širom sveta.Nauka danas za njihovo postojanje i funkciju nema objašnjenja, sem činjenice da su svi njihovi sistemi skoncentrisani oko Atlantskog bazena, kao da su svojim prisustvom govorili o mestu pradomovine poslednjih divova.Mnogi su naučnici uverenja da je čuveni Jeti sa himalaja, Saskvoč ili Big Fut, samo degenerisani i poslednji ostaci onog gorostasnog sveta čije zadnje predstavnike nauka naziva pod imenom Dinopitecus Nivalis.Sasvim je izvesno da je tu reč o svetu koji ne

pripada čoveku, jer civilizacija divova je iza sebe ostavila mnoge graditeljske i druge tradicije koje su kasnije preuzeli razni narodi.Tipičan primer je u zagonetnoj civilizaciji Maja u Meksiku, čija se struktura države kretala 'imperijalizmom prema vlastitom središtu', a čiji fenomen vlasti nikada i nigde nije postojao na Zemlji!Što se tiče tragova rada tih gorostasnih bića, još i danas naučnici i arheolozi nalaze neobjašnjiva kiklopska podzemlja savršene izrade, utvrdjenja i tunele koji se granaju čitavom planetom.Kamene ceste sagradjene od ogromnih blokova kamenja, kao da su imale ulogu da izdrže neke ogromne težine.To su naučno utvrdjeni dokazi i zna ih svaki arheolog.Prema svim legendama prastarih naroda, rasa divova je bila bele puti, plave kose i očiju, sa prosečnom visinom od 3 do 5 metara.Imali su mozak veći od našeg, pa prema tome i veću mogućnost prikupljanja znanja.Simbol im je bila 'svastika' čiji je znamen kasnije upotrebilo Hitler, kako bi podupro ideju o takozvanom 'izabranom narodu' nadljudskih sposobnosti.Poznavali su metalurgiju, zemljoradnju kao i mnoge egzaktne nauke.Taj narod Božijih sinova bio je u suštini narod graditelja, jer je izvesno da su poznavali tajnu vadjenja, obrade i transporta ogromnih blokova kamenja, čija zdanja srećemo širom planete.Ta se rasa raširila čitavom istočnom i zapadnom hemisferom, i taj je talas poznat nauci kao talas Azil-tardenien, koji je usledio pre 12.000 godina.Civilizavija ovih bića prethodila je čoveku.Naš davnašnji predak preuzeo je mnoga znanja i veštine ove civilizacije.U suprotnom kako se mogu objasniti tolika frapantna znanja koja su isksavala iz tame istorije?Rasa gigantopiteka danas je poznata nauci, bez obzira što nauka nije mogla da istu uklopi u šemu 'redovne' evolucije o čoveku.U mnogim drevnim kulturama Starog i Novog sveta srećemo prastare likove nekih gorostasnih bića koje naša evolucija uopšte ne poznaje.Paleontologija je pronašla i tragove degeneracije i kanibalizma u tim vrstama, što bi značilo da je ta rasa nakon kataklizme, pala u bedu i varvastvo i da više nije imala izlaza.Otud mnogi njihovi kiklopski spomenici (Komogena, Karahota, Nan-Madol) najpre simbolišu veru u konačnost svetova.U tom vremenu, naš predak je tek ulazio u svet paleolita i kretao se u čoporu, a otkuda bi inače čitavim svetom nastali zagonetni narodi kao što su bili: Rmohali, Ujgrijen, Menahuni, Lemuri, Titani ili Dakini,

ako ne iz jednog predjašnjeg nasledja.Divovi su živeli u vremenu kada je predjašnji mesec stravično zakrilio polovinu neba, a gigantski oblici flore i faune opseli njihov svet.Nakon kataklizme, svet divova nije imao izlaza, jer je Zemljina atmosfera bila bukvalno zamračena od triliona tona čestica i fine prašine, kada su nastajali takozvani mikrocrveni izlasci sunca, a zvezde imale ljubičastu boju.Nastala je sveopšta glad na zemlji, njihovi centri kulture su razoreni, a ekološka slika sveta bila je potpuno poremećena.Kontinenti i obrisi mora imali su tada sasvim drugu konfiguraciju, a stenje i kamene blokove kao da je razbacala neka sila apokaliptičnih razmera.Sa druge strane Homo sapiens je ulazio u misaonu vasionu, i tragove tog nasledja najpre vidimo u čuvenom obrascu kromanjonske rase, za koju

naučnici govore da je bila najlepša rasa koju je svet ikada video! Bila je to rasa pravih gospodara Zemlje, koja se nenadano pojavila u srednjoj Evropi, direktno sa Atlantika.Bili su visoki i plavi i iza sebe su ostavili tragove umetnosti iz ledenog doba, a čije smo veličanstvene primere našli u pečinama Altamire, Lasko, Val Kamonike i drugih.Ova rasa došla je odnekud sa Atlantika, što je kao fenomen poznat u naučnim krugovima.No, zagonetka je ležala u tome što tada, pre 50.000 godina, nije bilo plovnih objekata niti bilo kakvih putovanja Atlantikom! Stoga, odakle se ova rasa visokih ljudi pojavila u Evropi! Na koji način?Nauka na te odgovore nema obrazloženje sem činjenice da je ista rasa imala veću zapreminu mozga od našeg i da je nenadano nestala početkom neandertala, koji su preizeli primat u carstvu hominida.Sve su ove misterije danas još neobjašnjive, jer mi iako imamo svakakve nalaze, nikakvim racionalnim jezikom ne možemo da ih objasnimo.Ko je bio taj svet i kuda su isčezli? Sa druge strane, kroz mnoge spomenike, megalitske kulture, možemo videti tragove njihovog daljeg lutanja Zemljom, tragove krvavih borbi za opstanak i okrutnih tradicija.Medjutim, ipak i pored njihovog beznadja i lutanja, još uvek nismo razjasnili njiohove simbole, njihove šifrovane poruke, njihove konstrukcije i njihovu usamljenost na Zemlji.

Avtor Administrator ob 20:27 0 komentarji

Tajne sibirske explozije

Tridesetog juna 1908. u 7.40 časova žitelji mnogih sela Centralnog Sibira ugledali su na nebu plavo-belu loptu zaslepljujuće svetlosti koja je iza sebe ostavljala dugačak vatreni trag.Svedoci ovog nesvakidašnjeg događaja uočili su da se lopta kretala u smeru jug-sever, a onda, na maloj visini, vatrena lopta je prešla na kurs sever-severoistok, krećući se prema međurečju Jeniseja i Lene.Usledila je strahovita eksplozija koja j e bila ravna snazi istovremene eksplozije 500-2000 atomskih bombi, ili oko 10-40 megatona poznatog eksploziva TNT.Do eksplozije je na sreću došlo u praktično nenaseljenoj oblasti Podkamenaja Tunguska, 60 kilometara od sela Vanavara.Procene kažu da je kojim slučajem ovakvo nebesko telo palo u jednu tipičnu ruralnu oblast SAD, izazvalo bi smrt oko 70.000 ljudi, uz štetu od oko 4 milijarde dolara.Udar Tunguskog meteorita (ako je to bilo to), u urbanu zonu sravnio bi grad sa zemljom, odnevši živote oko 300.000 ljudi.Na slici desno upoređena je površina dejstva Tunguske katastrofe sa gradovima Njujorkom i Vašingtonom.Gotovo sve kuće u Vanavari su porušene.Meštani gradića Kirenska, na obalama Lene, ugledali su fontanu vatre, dima i prašine.Nad tajgom se nadvio ogromni vatreni stub visine 20 kilometara.Iako je dan bio sunčan, vatreni stub su videli i ljudi iz Lenskih rudnika, nedaleko od sela Bodajbo.Seizmografi u Irkutsku, Taškentu, Tbilisiju i Jeni u Nemačkoj, hiljadama kilometara daleko od mesta katastrofe, registrovali su zemljotres..USled snažnog udarnog talasa nastalog

nakon eksplozije, drveće na površini od 2.000 kilometara kvadratnih je poleglo ili počupano iz korena (kao što se vidi na slikama).Prostranom sibirskom tajgom, toga dana, kao da je prošao snažan tajfun koji je milione stabala sravnio sa zemljom.U mestu Strelki,koja se nalazi u sibirskom bespucu, poznati sovjetski etnograf I. M. Šušlov, razgovarao je sa grupom meštana, koji su mu rekli da je ova katastrofa ne samo uništila sibirsku tajgu i njihove logore gde su živeli, pri čemu je ubila nebrojeno životinja, nego je sa sobom ova tajanstvena pojava donela i čudnu bolesti sobovima, narocito šugu, za koju meštani kažu da se nikada pre eksplozije nije pojavljivala. Objašnjenja koja su tokom godina pripisivana ovoj zagonetnoj sibirskoj katastrofi odgovarala su

trenutnoj naučnoj modi.Kako se moda menjala, tako su u pomoć prizivana plamena božanstva, antimaterijalni meteori, NLO na nuklearni pogon, male crne rupe...Naročito se uporno održala pretpostavka o nuklearnoj eksploziji, koju podržavaju i ufolozi.Tome je u mnogome doprineo sovjetski pisac naučnih romana Aleksandar Kazancev, koji je godinama kasnije, našao jako puno sličnosti izmedju Hirošime i Tunguske, da je postavi o i teoriju po kojoj se u Sibiru takodje radilo o nuklearnoj eksploziji.On je tu ideju odenuo u jednu naučno-fantastičnu priču, objavljenu 1946.godine, u kojoj je

izneo mišljenje da je eksploziju izazvao oštečeni kosmički brod u pokušaju da dodje do sveže vode iz obližnjeg Bajkalskog jezera.Tako je rođen mit o 'tunguskom NLO', koji je opstao do današnjih dana.Njemu u prilog išla su i tvrđenja da su u blizini mesta događaja nađeni tragovi zračenja i da su biolozi kod nekih biljaka otkrili mutacije i pojačani rast (efekti koji su primenjeni posle dejstva vodoničnih bombi).U prilog NLO teoriji išla je priča istraživača Leonida Kulika koji je u Vanavaru posetio nekoliko starijih ljudi koji su mu kazali da su toga sudbonosnog dana na nabu primetili 'cilindrično telo'.Ovakva tvrđena pokazala su se nedovoljno pouzdana.Tvorac tehnike određivanja starosti pomoću radioaktivnog ugljenika i novelovac W.Libi, proveravao je rezultate ispitivanja biljnih prstenova formiranih posle eksplozije iz 1908.godine.Našao je doduše, minimalne promene u zračenju, ali je izračunao da bi stvarna nuklearna eksplozija morala ostaviti tragove najmanje sedam puta izraženije od onih koji su nađeni.Sa Libijevim tvrđenjem da 1908. nije bilo nikakve nuklearne eksplozije, slažu se i nalazi norveških hemičara koji su objavili rezultate svojih istraživanja, po kojima biljni prstenovi nisu pokazivali nikakve tragove zračenja.

Razumljivo je stoga da većina naučnika ne prihvata ideju o nuklearnoj eksploziji.Britanski astronom Freensis Vipl, prvi je 1930.godine izneo ideju da je Zemlju posetila mala kometa.Vodeći astronomi i geolozi u Rusiji takođe se zalažu za hipotezu komete, demantujući tako utisak koji bi se mogao steći iz istupanja ufologa i pisaca kako je teritorija NLO zvanična

ruska verzija događaja.Tek 1927.godine organizovana je prva ekspedicija predvođena akademikom Leonidom Kulikom.Istraživanja u oblasti sela Vanavara trajala su tri godine.Sa izuzetkom ulegnute šume na ogromnim prestorima tajge, istračivači tada nisu otkrili neki drugi trag Tunguske katastrofe.Nije bilo ni kratera, ni razbacanih delova nekog meteorita.Desetine narednih ekspedicija nisu bacile više svetlosti na tajnu ove neviđene kataklizme.Džinovski kosmički objekt

kao da se istopio u gustim slojevima atmosfere ili ispario prilikom eksplozije.Između mnogobrojnih hipoteza kojima je zajednička karakteristika da je 'neko' ili 'nešto' palo sa neba, a koje su imale veoma stručnu osnovu, ali i banalna objašnjenja, Tungusku katastrofu na najrealniji način objašnjava ona hipoteza koja kaže da se naša planeta sudarila sa nevelikom kometom sastavljenom od leda i zamrznutih gasova.Ona se raspala na nekoliko delova koji su prohujali kroz atmosferu.Time je, smatraju pristalice ove pretpostavke, dato objašnjenje zbog čega nema nikakvog meteorskog materijala na mestu nesreće, sa izuzetkom sićušnih magnetnih kuglica otkrivenih u uzorcima zemlje.Delovi komete, očigledno nisu dospeli do zemljine površine, budući da nije otkriven nijedan krater, trag udara nekog komada sa neba.Februara 1991.godine 'Komsomolskaja pravda' je objavila senzacionalnu vest o istraživanjima koje je u oblasti Evenkijske tajge obavio izvesni Vladimir Voronov.Tamo je otkriveno još jedno, do tada nepoznato ulegnuće šume, koje je istini za volju, opisano daleke 1911. tokom gradnje puteva kroz ovu oblast, ali niko tada na to nije obratio pažnju.Oblast je naime toliko udaljena od mesta Tunguske katastrofe da naučnici nisu ni slutili da je meteorit izazvao ovakve posledice na Zemlji.Voronom se nije zadražao samo na tome.Na oko 100 kilometara severozapadno od oblasti u kojoj je Kupikovljeva ekipa vršila istraživanje, Voronov je otkrio veliki levak prečnika 200 metara, prekriven gustom šumom i rastinjem.Visin rubova levka je 15-20 metara...Znači, ipak je nešto palo na Zemlju.Ili je možda to neka pojava koja nije povezana sa Tunguskom

katastrofom, već ima svoje korene u dalekoj prošlosti?Odgovor će dati budućnost, ali pažnju skreće sledeća činjenica: ' Krater Voronova', 'Kulikovljeva' i 'Evankijevska' ulegnuća šume čine jednu zajedničku zonu orijentisanu u smeru zapad-severozapad.Ako se ova zona produži prema smeru istok-jugoistik dolazimo na rastojanje od 700 kilometara od zagonetnog Patomskog kratera.Ovaj čudni krater smešten je na Patomskoj visoravni, nalazi se na gustoj i nepristupačnoj

tajgi, na rubu brda visokog 1.350 metara, u središtu oblasti poznatoj po velikim zalihama zlata.(Zašto li se Sibir toliko čuva?).Iako ovaj krater podseća na vulkan, na njemu nema nikakvih tragova lave.U potpunosti Patomski krater se sastoji od odlomaka i komada zemlje, bez ikakvih vidljivih promena izazvanih hidrotermalnim ili nekim drugim procesima.Takodje, oblik ovog kratera odudara od poznate forme koja se dobija kada meteorit udari u Zemlju, a ideja o njegovom vulkanskom poreklu odbačena je u startu.U stvari, on podseća na pojedine kratere na Mesecu, jer se sastoji od pravilnog prstenastog ovala i uzvišenja u samom centru.Pružajući se iznad beskrajne tajge, krater je jedinstvena pojava na Patomskoj visoravni.Ovakvih struktura nema nigde više u celom Sibiru.I onda, odjednom, Voronov otkriva identičan krater u zoni Podkamenaja Tunguska.Da li su ovi krateri tragovi zagonetne Tunguske katastrofe?Po svojim dimenzijama, patomski krater je sličan 'Krateru Voronova'.Visina prstenastog ovala je 20 metara, a prečnik 86 metara.Krater je simetričan i svojom dužom stranom orijentisan prema jugozapadu, upravo prema onoj strani sa koje se kretalo nepoznato telo.Treba primetiti da je prema svim poznatim materijalima istraživanja do 1964. smatrano da je trajektorija kretanja kosmičkom tela prolazila u smeru sa juga na sever (južna varijanta).Međutim, nakon detaljnih analiza istraživači su došli do zaključka da se neposredno pre eksplozije 'došljak' iz kosmosa kretao u smeru zapad-severozapad (istočna varijanta).Naučnici su teško mogli da objasne ovu pojavu, pa je rođena hipoteza o 'manevrisanju' nepoznatog tela.Ovo manevrisanje rodilo je i hipotezu o padu vanzemaljskog kosmičkog broda čija je posada do zadnjeg trena pokušavala da izbegne pad na Zemlju.Patomski krater (na slici dole) nema sličnog 'sabrata' na Zemlji, baš kao što i Tunguska katastrofa predstavlja jedinstven događaj u poznatoj istoriji naše planete.Pretpostavlja se da je Patomski krater nastao prilikom udara materije neke komete (led, čvrsta ugljena kiselina ili metan) koja je intenzivno degazirala i koja je, možda nakon udara, nastavila sa degaziranjem.Po svemu sudeći brzina udara iznosila je 15-20 kilometara u sekundi, a dubina prodiranja do 200 metara.Američki naučnici koji su takođe istraživali ovaj događaj, smatraju da je Tungusku katastrofu izazvao deo komete Enke koja ima period rotiranja od svega 3.5 godine, tako da često prolazi pokraj Zemlje.Neki drugi fizičari povezuju Tunguski 'meteorit' sa Halejevom kometom koju prati čitav roj kosmičkih tela i prašine.Halejeva kometa se pojavljuje u blizine Zemlje svakih 76 godinaNa njenoj jako razvučenoj orbiti postoji nekoliko grupa kosmičkih objekata.Sedamdeset šest godina nakon Tunguske katastrofe, 26.02.1984. praktično istom trajektorijom na nebu zapadnog i istočnog Sibira preletelo je svetlo kosmičko telo sa narandžastim repom.Nad rekom Čula, koja se uliva u Ob, telo je eksplodiralo, a snaga eksplozije bila je ekvivalentna snazi od 10 kilotona TNT-a.Ako je Tunguski meteorit bio u stvari prirodni satelit Halejeve komete, 2060.godine kada će ponovo pored Zemlje da proleti ova kometa, moći ćemo da proverimo istinitost ove pretpostavke.Pre oko 12 godina desilo se još nešto.Izvesni inženjer Jurij Labvin bio je pronašao fragment Tunguskog meteorita u Krasnojarsku.To je bila prava gromada mase 5 tona, sa desetinama kamenih komada.To je bio prvi slučaj u istoriji proučavanja Tunguske katastrofe da su otkriveni delovi ovog misterioznog nebeskog tela, koji je putovanje završio u sibirskoj tajgi.Prema proveni krasnojarskih stručnjaka 80 odsto ovog komada predstavlja kombinacija kremena i klasičnih meteorskih materijala, ksederolita i monolita.Mesto otkrića ovog dela Tunguskog meteorita

nalazi se daleko od očekivanih oblasti gde je udar bio najjači.Tačno mesto pada još uvek se drži u tajnosti, dok se sa stoprocentnom sigurnošću ne utvrdi da je zaista reč o meteoritu.Zna se samo da je otkriven na rastojanju od oko 600 kilometara od centra eksplozije.Pitanje je samo šta ima da se mesto pada drži u tajnosti, i šta su tamo videli oni koji su prvi došli do tog tajanstvenog mesta.Sve u svemu, sve je objašnjeno i ništa nije objašnjeno.Tunguska katastrofa će i dalje biti tema mnogih predavanja, seminara i naučnih radova, a ni hipoteze o NLO-u, crnoj rupi, antimateriji nikada neće isčeznuti iz ove tajanstvene priče.

Avtor Administrator ob 20:24 0 komentarji

Kolekcija cirkuskih kreatura

Sve do pedesetih godina proslog stoljeca najveci dio svjetske javnosti bio je ubijeden da mutanti i himere uistinu egzistiraju na nasoj planeti.

Tome su uveliko doprinosile i cudovisne kreature koje su posjetioci mogli da vide ispod golemih satri najpoznatijih svjetski cirkusa: Polucovjek-polumajmun, Covjek - lav, Covjek - slon, Covjek - gusjenica, Covjek sa tri noge... Cijela jedna galerija nevjerovatnih zlohudiih nakaza sa cijim se tijelima i sudbinama priroda grdno poigrala.Doduse, bilo je i onih koji su sami "proizvodili" monstruozna covjelika bica. Ali, nijedan od njih, cini se, nije znao od svog posla napraviti spektakl kao sto je to znao Amerikanac Phineas Taylor Barnum (1810 - 1891). On je 1841. godine u New Yorku otkupio glasoviti Americki muzej i - zahvaljujuci svojoj "kolekciji" ljudolikih kreatura - pretvorio ga u najpopularniji zabavni park. Ljudi su hrlili iz cijele Amerike kako bi vidjeli divljake sa Bornea, enormno debele zene, zive skelete, albinose, bradate zene, zive kanibale, patuljke, hermafrodite...Barnum se prepustio svojoj razigranoj suludoj masti: publici je nudio cudovisna ljudska tijela, prilagodena svojim neobicnim zamislima. Malo nepravilnih tackica na kozi i... evo djecaka-leoparda na sceni!Na slican su nacin nastale "zena sa glavom mule", "djevojcica kamila", "zena-macka", "djecak-kornjaca", "muskarac-aligator"...Godine 1868. Americki muzej je izgorio u pozaru. To, medutim, Barnuma nije bacilo u ocaj. Organizirao je novu firmu - Barnumov muzej, menazerija i cirkus - u kojoj ce najznacajniju uloge imati klunovi, trapezisti i nakaze. Poslije smrti Barnuma, firma ce dobiti ime Ringling Brothers, Barnum and Bailey Circus i sve do pedesetih godina 19. stoljeca bit ce to najveci cirkus na svijetu.Ali, svijetom su krstarile i istinske kreature, najcesce osobe koje su rodene sa teskim tjelesnim deformitetima ili su u ranom djetinjstvu oboljele od teskih i neizlijecivih bolesti o kojima zvanicna medicina gotovo da nije nista znala. Uostalom, pogledajmo ko su bila ta nesretna bica na cijim su sudbina spretni i beskrupulozni menadzeri zgrtali goleme zarade...

Sara Baartman: Fat bum!Jadna Sara! Cim bi se pojavila na ulicama Londona, objesni bi djecaci kretali za njom i podrugljivo dovikivali: "Fat bum! Fat bum!..."Godina je 1810. i mlada Afrikanka iz plemena Hotentota privlaci paznju svojom ogromnom pozadinom, koja nije nista drugo do pozamasne naslage masnog tkiva na straznjici i butinama, vrlo cesta pojava kod zena njenog naroda. Zbog toga je djecaci i zadirkuju dobacujuci joj "Fat

bum! (Velika guzica!)..."Dva probisvjeta su je otkrili u Juznoj Africi, njenoj domovini, i u njoj vidjeli nacin dobre i lahke zarade, pokazujuci je za nekoliko novcica znatizeljnim Englezima. Senzacionalna najava objavljena u listu "Morning Post" "Otkrijte Veneru Hotentota!" bio je dovoljan da Londonci nahrupe u cirkus.

Medutim, uskoro su pocele glasine o losem postupanju sa djevojkom. Africki institut podnio je zalbu za zastitu njenog dostojanstva. Iznenadenje sudija bilo je veliko kada je Sara izjavila da se dobro osjeca i da je zadovoljna nacinom kojim zaraduje za zivot. U stvari, ni trenutni "menadzeri", ni oni kojima je bila preprodana nisu joj placali ni jedan novcic. No, ni jedni ni drugi nisu skrtarili na alkoholu, tako da je Sara uvijek bila polupijana.Godine 1814. kada se londonska publika zasitila africke senzacije, Sara odlazi u Pariz gdje ce zavrsiti u rukama nekog pokazivaca medvjeda. No, tada joj je zdravlje vec bilo podosta naruseno. Ni godinu dana kasnije, u noci 29. decembra 1815. godine, ona umire u jednom cumezu na periferiji francuske prijestolnice.Cuveni francuski zoolog Baron Cuvier motrio za je zivota na Saru, koju je - zamislite - uporedivao sa velikim majmunima. Nakon smrti, dodatno ga interesira njeno tijelo, kako bi i autopsijom dokazao rasisticku teoriju tadasnjih europskih znanstvenika da su bjelci superiorniji od crnaca. Uzeo je nekoliko organa iz njenog mrtvog tijela, oslobodio skelet i napravio odlivak od obojenog gipsa, koji je godinama bio izlozen u Muzeju covjeka u Parizu.

Maximo i Bartola: Izmisljeni AsteciDva neobicna djeteta za koja se danas pouzdano ne zna da li su uistinu bili brat i sestra, kako to tvrdi legenda, patila su od teske bolesti, mikrocefalije (mozak manji od normalnog), patologije koja im je dala krhko tijelo i zakrzljalo mentalno ponasanje. Neki ih je spanjolski avanturista otkrio u Salvadoru. Prodao ih je jednom americkom varalici koji je lansirao debelu izmisljotinu da su Maximo i Bartola potomci slavnog srednjoamerickog naroda, Asteka, i da ih je pod neobicnim okolnostima nasao zatocene u starom asteckom gradu Iximayau.Da bi u svojoj izmisljotini bio sto uvjerljiviji, skretao je paznju posjetilaca na neobicnu slicnost izmedu ovo dvoje sirote djece i nekih prastarih kamenih skulptura sto su poticale iz vremena Maja i Asteka. Bilo je to dovoljno da zainteresira neuke Amerikance.Kada su 1849. godinu prvi puta pokazana americkoj publici izazvala su pravu senzaciju. Zbog toga su uskoro uslijedile turneje po Engleskoj, Francuskoj, Belgiji... Po povratku s turneje, Barnum ih angazira u svom Americkom muzeju. S vremenom, interesovanje publike je splasnulo, pa se oko 1890. godine sirotim maloumnim nakazama gubi svaki trag.

Jack Earle: Div iz TeksasaSredinom dvadesetih godina, student Sveucilista u Teksasu, Jack Earle, kome su razuzdani hormoni rasta odredili neobicnu zivotnu subinu, posjecuje Ringling Brothers and Barnum and Bailey Circus. Ugledavsi tog dugonju od 2,30 m, vlasnik cirkusa, izvjesni Clyde Ingles, prilazi mu i bez okolisenja kaze: "zelite li biti div?" Casak kasnije, posao je bio zakljucen.

Prema legendi cirkusa, Jack Earle se preobratio u prvorazrednu cirkusku atrakciju. Istini za volju, on je do tada vec snimio nekoliko filmova, kao sto su "Hansel i Gretel" (1923) ili "Jack i cudotvorni grah". Cetrnaest godina nosit ce najneobicnije kostime, prije nego sto se bude povukao u penziju.

Lucia Zarate: zena lutkaLiliputanka Lucia Zarate nije prva liliputanka koja je napravila unosnu karijeru. Od egipatskih farona do nasih dana, patuljasti ljudi fasciniraju publiku. U Rimu su ih cak proizvodili, maltretirajuci novorodencad kako bi sprijecili njihov rast. Ni europski kraljevski dvorovi nisu mogli bez njih: kraljica majka Katarina de Medici imala ih je pet, a njen sin sarl IX, cak - osam!

Lucia Zarate je bila uistinu posebna. Po svemu sudeci, ona je bila najminijaturnije ljudsko stvorenje koje je ikada zivjelo na nasoj planeti. Rodena u Meksiku, nije presla 50 cm u odraslom dobu - velicina bebe - ni tezinu od 2,26 kg - koliko je teska prosjecna macka! Suprotno najcescim oblicima bolesti patuljatosti, kao sto je akondroplazija, vezana za nenormalan razvoj kostiju, ona je imala savrseno proporcionalno tijelo, sto je od nje napravilo pravu zivu lutku. zivahna i uvijek dobre volje, imala je smisla za biznis: pokazivala se za 20 dolara na sat, sto je za ono doba bila prilicno visoka tarifa. Godine 1890. prelazeci vozom snjezne planine Rosez, tragicno se prehladila. Umrla je u svom kupeu, ne docekavsi da proslavio svoj 26. rodendan.

Stefan Bibrovski: covjek s licem lavaJos kao dijete, mali Stefan Bibrovski, roden 1890. godine u poljskom gradu Wilezagori, imao je lice prepuno dugih dlaka, sto je bio prvi znak da boluje od ekstremnog oblika bolesti zvane hipertrikoza. Uskoro mu je glava potpuno okosmatila, pa su ga vrlo rano poceli pokazivati u mnogim europskim gradovima. Dobio je i novo, prikladnije ime: "Lionel, ovjek s lavljim licem"!Kada je njegova majka bila trudna, pricali su prvoklasni bjelosvjetski lazovi, dozivjela je traumu gledajuci kako njenog muza na jednom safariju u Africi razdiru krvolocni lavovi. Upravo taj sok i preveliki strah, odredili su, navodno, izgled njenom jos nerodenom sinu, koji se - kakve li lazi - rodio sa lavljom grivom.Nakon kratkotrajnog prolaska kroz satre cuvenog cirkusa Barnum, Lionel ce najveci dio svog zivota provesti u Europi. Umro je u Italiji 1930. ili 1932. godine. Za razliku od svoje hiperdlakave sabrace, nikada nije prihvatao ulogu divljaka. Naprotiv, kada je pozirao fotografima, najcesce je oblacio najmodernija odijela. Mozda je to bio nacin da podsjeti da, ispod maske cirkuskog stvorenja, zivi osjecajan covjek koji govori pet jezika.

Krao: Izgubljena karikaZvali su je "Krao, izgubljena karika", iako bi joj bolje pristajalo ime - "zena s bradom"! Rodena u Laosu 1876. godine, ova je nesretna zena jos od prvih godina svog zivota patila od hirsutizma, zenskog oblika pretjerane dlakavosti. Njeno lice i tijelo bili su pokriveni dugim dlakama, pa je vec sa nepunih sest godina debitovala u svom prvom nastupu pred cirkuskom publikom.

Umrla je 1926. godine kao, navodno, zivi dokaz Darvinove teorije o evoluciji, predstavljajuci "izgubljenu kariku", stvorenja koje nije bilo ni majmun, ni covjek, mada je imalo osobine i jednog i drugog. Do kraja zivota naucila je engleski, francuski i njemacki, i s nevjerovatnom ravnodusnoscu se nosila sa svojom neveselom sudbinom.

Daisy i Violet Hilton: Sijamske blizankezivot sijamskih bliznakinja Hilton bio je po mnogo cemu jedinstven. Rodene su 1908. godine u Brajtonu (Engleska), s tijelima sraslim ispod kicmenog stuba. Ne mogavsi se o njima brinuti, majka ih je prodala ili poklonila svojoj poslodavki Mary Hilton, koja je odmah skuzila korist koju moze imati ukoliko ih bude pokazivala u cirkusima ili na cestim sajmovima. Sa cetiri

godine, djevojcice putuju po Njemackoj, a sa pet ih vec ceka unosna turneja po australijskom kontinentu. Gdje bi se god pojavljivale izazivale bi prvorazrednu senzaciju. Uostalom, kako i ne bi, kada su izvanredno plesale, pjevale, svirale klavir, klarinet, violinu...Kada s njima ne bi bila zadovoljna, gospoda Hilton bi ih strogo kaznjavala, najcesce tukla. Nakon njene smrti, situacija se pogorsala, jer je njena kcerka s njima postupa jos strozije. Najcesce bi djevojcice zatvarala i drzala izvan kontakta sa bilo kim.

Nesretne Daisy i Violet Hilton postat ce slobodne tek nakon dugog i kompliciranog sudskog procesa, posto su dokazale da se o sebi mogu same brinuti. Desilo se to 1931. godine, u 23. godini njihova zivota. Tek nakon toga dozivljavaju pravi uspjeh. Nastupaju u pozoristu i na filmu, a slavu postizu nakon snimanja cuvenog filma "Nakaze" ("Freaks") Toda Browinga, u kome, pored njih, nastupaju Johny Eck i princ Randian. Uskoro se obje udaju, ali bracne veze nisu potrajale.Nakon zanosnih tridesetih godina, nastupaju teska vremena. Turneje postaju sve rjede, a njihov bankovni konto postaje sve tanji. U Majamiju otvaraju prodavnicu hamburgera, zatim, posto su potpuno osiromasile, krecu put Kalifornije, gdje dobijaju posao blagajnica u supermarketu. Godine 1969. nakon sto su tesko oboljele od gripe, Daisy i Violet su pronadene mrtve u svom stanu.

Princ Randian: Covjek gusjenicaVecina posjetitelja Barnumovog cirkusa sjecaju ga se kao nezaboravnu atrakciju: Cudovisni princ Randian, Covjek bez nogu i ruku, nazvan - "Covjek-gusjenica"! Neobicna ljudska kreatura, rodena bez nogu i ruku, uspjevala je javno, pred publikom, da savija cigarete i pali ih samo uz pomoc usana! Brijao se na isti nacin. No, u privatnom zivotu, izgleda, princ Randian nije bio lisen bas svih svojih udova, posto mu je njegova zivotna saputnica, princeza Sarah, podarila cetiri zdrava i normalna nasljednika!

Joseph Merrick: Covjek slonOd svih nakaza i kreatura koje su u proslosti prikazivane ispod cirkuskih satri, najneobicniji je bio Joseph Merrick. Covjek slon!Postao je glavnim junakom mnogobrojnih novinskih serijala, zanimljivih knjiga, pozorisnih predstava, pa cak i filma, koji je snimljen 1980. godine u reziji Davida Lyncha. Svoju svjetsku slavu, Merrick duguje susretu sa doktorom Frederickom Trevesom, kirurgom u Londonskoj bolnici.

Godine 1884. Treves je u jednoj zabitoj dascari, kako je kasnije napisao, "otkrio najodvratniji primjerak covjecanstva sto ga je ikad vidio". Kupivsi ga za samo dva novcica, zadovoljio je svoju medicinsku radoznalost. Joseph Merrick je imao ogromnu deformiranu glavu - 90 cm u promjeru - na kojoj je bilo vidljivo samo jedno oko. Na njegovom nakaznom tijelu visila je siva otromboljena koza; desna ruka poput cvornaste grane, na kojoj se ne moze razlikovati gornji dio sake od dlana; uzasno deformirani kukpvi i noge...Da jos uvijek obavlja praksu, Frederick Treves bi danas otkrio sindrom "proteusa", rijetke genetske bolesti koja na ljudskom tijelu stvara ogromne tumore. Ali, taj radoznali znanstvenik iz XIX stoljeca morao se zadovoljiti klinickim istrazivanjem koje je obavio u bolnici. Nakon zavrsenog ispitivanja, nakaznom je nesrecniku dao svoju posjetnicu. Pune dvije godine nije mislio na njega. A onda se Joseph Merrick sam javio i sa puno povjerenja dosao u Londonsku

bolnicu. Nakon mnogih godina lutanja i bijede, zaradujuci za zivot tako sto se pokazivao kao zivi monstrum - njegova ruznoca izazivala je strah i gadenje - pa je, zahvaljujuci dr. Trevesu, u bolnici dobio sobu na dozivotno koristenje. Umro je u snu 1890. godine.

Francesco Lentini: Covjek sa tri nogeDa, dobro ste procitali. Ovaj Italijan, roden 1889. godine na Siciliji, imao je tri noge. Dvije svoje i jos jednu, parazita, na kraju kicmenog stuba. Kao glasovita Teksasanka Myrtle Corbin, "zena sa cetiri noge", i nesretni Francesco Lentini je imao "nerodenog blizanca" ciji se samo donji dio tijela razvio i to, anarhicno! Ta treca noga nije mogla biti iskoristena za hodanje, ali mu je sve do smrti 1966. godine sluzila kao prirodni tabure!

Johnny Eck: Akrobata s pola tijelaJohn Eckhardt roden je 1911. godine samo nekoliko trenutaka poslije svog brata, blizanca, Roberta. Izmedu dvojice brace, postojalo je veliko saveznistvo, ali je postojala i velika razlika: John je, naime, doslovno roden kao - polucovjeka! Rast njegovog tijela u utrobi majke zaustavio se na kraju grudnog kosa. Vitalni organi abdomena, na neki cudni nacin, bili su stisnuti u nedovrsenom trupu i funkcionirali su potpuno normalno.

Kao mladic, postao je zvijezda cirkusa. Obucen u raznobojne svilene kosulje, kakve je obozavao, izvodio je nevjerovatne akrobatske numere, imao nastupe na trapezu ili je uz muziku plesao na rukama. Kasnije, u zrelim godinama zivota, pravio je minijaturne modele cirkusa u kojima je nastupao i bavio se komponovanjem. Umro je 1991. godini, nekoliko dana prije svog osamdesetog rodendana.

Andjeli najavili katastrofu

Kada danas neko govori o stanju kao u Sodomi i Gomori, najcesce zeli da opise neki apokalipticki dogadjaj ili da osudi neko nemoralno ili bludno ponasanje. Gotovo niko i ne razmislja o tome da se iza ova dva imena gradova mozda krije precizan (i istinit) izvjestaj o jednoj uzasnoj katastrofi. Mozda atomskoj!

U 19. poglavlju prve knjige Mojsijeve ka ze se, naime, da su jedne veceri skromnom i cestitom Lotu dosla dva anðela. Lot je bio jedan od malobrojnih stanovnika grada Sodome koji se nisu odavali uobicajenom bludnom i razvratnom nacinu zivota. Kada su s njim vidjeli prelijepe neznance, neki su drski razvratnici od Lota odmah trazili da im dva nebeska posjetioca stavi na raspolaganje kako bi se, kako se kaze u Bibliji, “bacili na njih” sto zapravo ne znaci nista drugo nego seksualno zlostavljanje i silovanje.

Misija andjela Anðeli su, meðutim, dobro znali s kim imaju posla. Zahvaljujuci svojim natprirodnim mogucnostima, oni su napasnike kaznili sljepilom, a onda su od Lota trazili da sa svojom porodicom cim prije napusti Sodomu. Odali su mu tajnu da je Bog odlucio razoriti i unistiti Sodomu i Gomoru zbog razvratnog zivota njihovih stanovnika, koji su zaboravili na red i moral i

pretvorili se u razularenu nastranu svjetinu koja je smisao zivota trazila u neprekidnim bahanalijama.

Legenda kaze da Lot nije bio odusevljen time sto mora da napusti rodnu kucu i sto mora da ide u daleka brda, ali se povinovao zahtjevu nebeskih glasnika pa je sa suprugom i objema kcerkama krenuo u planine. Anðeli su im prethodno jos naredili da se za sobom ne osvrcu prije nego sto stignu do dalekog cilja. Kako je poznato, Lotova se zena nije pridrzavala ovog uputstva pa je svoju neposlusnost i znatizelju platila zivotom!

Uzasno unistenje No, prije nego sto je, kao sto stoji u Svetom pismu, postala “kip od soli”, jos je uspjela da vidi dolinu, svu u vatri i dimu, koja je izgledala kao da je zemlja u plamenu. Sodoma i Gomora su vatrenim ognjem zbrisane sa zemlje, a jedini prezivjeli svjedoci bili su Lot i njegove kcerke. Strasni biblijski dogaðaj koji ovdje opisuje Mojsije, djelomicno podsjeca na izjave ocevidaca koji su prezivjeli eksplozije dvije atomske bombe - u Hiroshimi i Nagasakiju.

Ova ce biblijska legenda, mnogo kasnije, ponukati neke istrazivace i znanstvenike, meðu kojima je najpoznatiji svicarski pisac Erich fon Deniken, da postave hipotezu da je prilikom razaranja Sodome i Gomore takoðer bilo upotrijebljeno atomsko oruze i to od strane visokorazvijenih interplanetarnih bica. Prema Denikenu, Lotova zena nije se pretvorila u kip od soli, nego je zaostala za stanovnicima grada u bijegu i tako nastradala kao zrtva atomskog pustosenja. Nesto kasnije nasao ju je muz prekrivenu bijelim pepelom (u Bibliji: so).

Bibijska HirosimaOva se fantasticna hipoteza, doduse, ne moze dokazati, ali ona nije daleko od izvjesne logike. U svakom slucaju, ona se ne moze niti potvrditi a niti opovrgnuti!Jedna druga teorija, koju vecina ljudi moze bolje razumjeti, polazi od toga da je dva grada, zapravo, razorila snazna vulkanska erupcija. No, prema znanstvenim saznanjima, u predjelu oko Mrtvog mora vec vise od 10.000 godina nije bilo nikakve vulkanske aktivnosti.

Jesu li “bogovi” iz svemira, bez obzira na to iz kojeg razloga, pretvorili Sodomu i Gomoru u neku vrstu biblijske Hirosime?!- Na ovo pitanje niko nikada nece moci sa sigurnoscu da odgovori, ali je moje misljenje da su ovaj atomski napad izveli legendarni praoci visoke vedske kulture - smatraju Erich fon Deniken i NASA-in konstruktor svemirskih brodova inzenjer Josef Blumrich. - To su isti oni nebeski ratnici koji su, prema kazivanjima Mahabharate, najznacajnijeg staroindijskog epa, posjedovali strasna oruzja, poput “plamena indire”, “jezika unistenja”, “sestre smrti” ili razarajuceg “oruzja brame”!...l

Avtor Administrator ob 20:15 0 komentarji

Gospodari maloazijskih stepa

Jedno predanje kaze da su Amazonke pod svojom vlascu dugo drzale siroko podrucje Male Azije, pa cak i gradove kao sto su Efes, Izmir, Mirna, Pafos i Sinope, te da su u Efesu podigle jedno od sedam graditeljskih cuda antike, glasoviti Artemidin hram.

Anticka mitologija posebno istice tri tragicne amazonske kraljice - Pentesileju, koju je tokom legendarnog Trojanskog rata ubio grcki junak Ahil; Hipolitu koju je obescastio i ubio Zeusov sin Heraklo (Herkul), i Antiopu, koju je ubio osnivac atenske drzave, legendarni junak Tezej.Istodobno se cini da se nijedan dogadaj nije dublje usjekao u folklornu memoriju Stare Grcke kao sto je invazija Amazonki na Atiku i njihov rat protiv Helade. Prema drevnim autorima, armija hrabrih, dobro uvjezbanih i nauruzanih zena-ratnika, uspjela se probiti od juznih obala Crnog mora, i stici cak do samog srca Atine, gdje ih je poslije duge i krvave borbe savladao i unistio Tezej.

Vrijeme matrijarhataJedno drugo predanje kaze da su Amazonke pod svojom vlascu dugo vremena drzale siroko podrucje Male Azije, pa cak i gradove kao sto su Efes, Izmir, Mirna, Pafos i Sinope, te da su u Efesu podigle jedno od sedam graditeljskih cuda antike, glasoviti Artemidin hram, kojem se sirom Grcke odavala pocast u slavu Artemide, bozice mjeseca, lova, planina i suma, ali i u slavu hrabrih zena-ratnika, koje su svoje zivote polozili u odbrani Troje od grckih agresora.Legenda se o Amazonkama najcesce pripisuje uspomenama na matrijarhat, sto je, velika zabluda, jer shvatati matrijarhat kao vladavinu zena nad muskarcima, u najmanju je ruku naivno i neozbiljno. U dobu matrijarhata nije se radilo o zamjeni funkcija muskaraca i zena. Pogotovo, ne u vrijeme vodenja ratova ili u podijeli domacih poslova.

Ozbiljniji povjesnicari, koji su se bavili pitanjima razvoja drustva, ovako nesto nikada nisu zastupali. Osnovna karakteristika matrijarhata bila je takozvana "matrilinearita", odnosno odredivanje rodackih veza po majcinoj, a ne po ocevoj liniji, kao i "matrilokacija", koja zahtijeva da muz zivi sa svojom suprugom na teritoriju njenog roda ili plemena!Kada je rijec o narodnom stvaralastu i literaturi, matrijarhalni motivi mogu se naci u mnogim znamenitim djelima, kao sto su, recimo, njemacka "Pjesma o Hieldebrandtu", u staroperzijskoj bajci o Hrustemu, u zanimljivoj ruskoj pripovjesti o Ilji Muromcu, te u srednjovjekovnim avanturistickim storijama i drugim predanjima gotovo svih naroda svijeta.Medutim, vecina znanstvenika i istrazivaca danasnjice smatraju da je objasnjenje legende o zenama-ratnicima veoma jednostavno - prvi ga daje glasoviti grcki lijecnik i osnivac znanstvene medicine Hipokrat (460-377 pr.n.e) u svom spisu "O podneblju, vodi i predjelima", a vezano je za Skite, divlja nomadska i ratnicka plemena iz maloazijskih stepa, koja su bila krajnje ratoborna i neprijateljski raspolozena prema svim svojim susjedima.Njihovi odlucni napadi na susjede, ucinili su da su se mnoga tadasnja plemena povlacila pod njihovim ratnickim pohodima, otvarajuci im prostore prema Europi.

Nemilosrdni SkitiGrci su Skite upoznali u vrijeme kada su se u sedmom stoljecu prije nove ere pojavili u predjelima oko Crnog mora. Pripadnici ovih plemena bili su niska rasta, duge kose, nabijene misicave muskulature, bez dlaka na licu, s kratkim nogama, ljutita pogleda i nadasve - nemilosrdni. Na svojim ratnim pohodima bojili su lice specijalno priredenim biljnim smjesama, pa je njihov izgled jos vise zastrasivao iznenadene zrtve.Ako tome dodamo tradicionalnu skitsku odjecu, koja ni po cemu nije licila na grcku musku odjecu, kao i okolnost da su Skiti bili krajnje nepovjerljivi i predostrozni, i da su se uvijek pojavljivali samo na sigurnoj razdaljini od neprijateljskih strijela i kopalja, dakle, na velikom odstojanju, nije cudno da su ih Grci, u prvi mah, smatrali zenama-ratnicama, koje su na

poludivljim konjima jurile preko beskrajnih stepa, boreci se zilavo, uporno, do pobjede ili do smrti!Kada je, s vremenom, uspostavljena veza sa Skitima i pogreska bila ispravljena, legenda je vec bila stvorena i prihvacena u mnogim zemljama i medu mnogim narodima antike. Na isti nacin moglo je nastati i ime rijeke Amazon, jer su i pripadnici vecine divljih plemena koja zive u dubini amazonskih prasuma, takoder, slicnog izgleda kao Skiti. Obnazeni, oniski, misicavi, kratkonogi, ratoborni, dugih kosa, bez dlaka na licu i sa izrazitim potkoznim masnim naslagama. Lako je moguce da je spanjolce zacudilo i ucestvovanje zena u cestim ratnickim pohodima i bitkama, te su iskreno povjerovali da su u Juznoj Americi otkrili plemena Amazonki.Drugo objasnjenje imena rijeke Amazon najvjerojatnije proistice iz indijanske rijeci "amacunu", koja u jednom dijelu Amazonije oznacava vodu, oblake, buku..., a u drugom znaci "onaj koji prozdire camce", kako se inace nazivaju tsunami valovi, koji nerjetko s plimom krecu uzvodno od oceana i dopiru daleko uz tok najveceg rijecnog sliva na svijetu, plaveci i pustoseci daleke prasumske obale.

Orellanova ekspedicijaIpak, postoji jos jedno objasnjenje. Iste godine (1541.) kada je spanjolski konkvistador i osvajac blistavog carstva Inka Francisco Pizzaro (1475-1541) umro u Limi, njegov se brat Gonzalo, s golemim trupama i oruzjem, zaputio preko Anda, gdje je 1542. godine zalutao u mocvarne predjele gornje Amazonije. Da bi ekspedicija ostvarila svoje ciljeve i obezbjedila neophodne kolicine hrane za brojnu ekspediciju (oko 4000 ljudi), Gonzalo je izgradio brik (vrsta jedrenjaka) i nalozio odanom oficiru Franciscu de Orellanu da prokrstari podrucjem rijeke Rio Napa.

Plan, medutim, nije uspio, jer su snazne struje Rio Nape odvukle spanjolski brik u rijeku Amazon. Orellana je tako, ni kriv ni duzan, postao prvim Europljaninom, koji se s obronaka Anda spustio do usca Amazona u Atlantski ocean. Kronicar na brodu i svjedok ovog mukotrpnog i dramaticnog putovanja bio je franjevacki misionar Gaspar Caravahal, koji u svom dnevniku na nekoliko mjesta spominje i okrsaje s Amazonkama, divljim zenama-ratnicima, koje su ih napadale za vrijeme neizvjesne plovidbe.Stotinu godina nakon Orellanovog dramaticnog putovanja niz Amazon, jedna je portugalska ekspedicija prokrstarila zelenim paklom najveceg rijecnog sliva na svijetu. U povratku joj se prikljucio isusovacki svecenik Christobal de Acunna, koji je napisao kroniku "Novo otkrice velike rijeke Amazon" ("Nuevo descubrimento del gran Rio de las Amazonas") u kojoj takoder pominje "divlje i ratoborne Amazonke", ali danas malo tko vjeruje da se odista radilo o plemenima zena-ratnica. Prije ce biti da je bilo rijeci o indiosima, koje su kronicari zbog njihove duge kose i lica bez dlaka pogresno smatrali zenskim ratnicima!

Bez pravih dokazaPokusaji da se mit o Amazonkama i znanstveno dokaze, na zalost, nikada nikome do kraja nisu posli za rukom. Jos su stari paganski istrazivaci i arheolozi ukazivali na brojne misteriozne grobnice, nadgrobne humke i trofeje, te na zagonetne svecanosti, misticne ceremonijale i zrtvene obrede, koji su asocirali na davnasnje postojanje nekakvog zagonetnog naroda zena-ratnika, ali istinski (nepobitni) dokazi nikada nisu izbili na vidjelo. Pa cak i danas, nakon arheoloskih iskopavanja u blizini Pokrovke, u Rusiji, gdje je otkriveno drevno naselje i grobnice za koje se tvrdi da je pripadalo plemenu zena-ratnika, mnogi jos uvijek sumnjaju da je uistinu rijec o divljim i nemilosrdnim Amazonkama.

sto se tice Grka, tajanstvene su Amazonke za njihove kipare, pjesnike, mitologe i oratore bile nepresusni izvor inspiracija i oni su toj zanimljivoj storiji dodavali razlicite epizode. Ukratko, mit o zenama-ratnicama mozda vuce korijen iz davnasnjih folklornih sjecanja na jedan period u istoriji covjecanstva kada je drustvo bilo matrijarhalno. Sjecanja na jedan od takvih perioda nalazimo i u djelu "Germanija" rimskog historicara Kornelija Tacita (oko 55 - 120 n.e.), koji je opisivao germanska plemena, cije su zene svoje sinove i muzeve pratile u rat.

Avtor Administrator ob 20:15 0 komentarji

Knjiga o dzungli

Moglo bi se reci da je to najpoznatija legenda u svijetu. Ona vec skoro tri tisuce godina uzbuduje mastu malisana i nadahnjuje umjetnike, koji uzaludno pokusavaju stvoriti djelo dostojno njenog fascinantnog sadrzaja.

Vrijeme dogadaja: osmo stoljece prije nase ere. Mjesto: obale talijanske rijeke Tibar. Glavne licnosti: blizanci po imenu Romul i Rem. Sve ostalo je vec odavno poznato. Da ne bi postali nasljednici rimske krune, njihov djed, kaze mozda najpoznatija legenda na svijetu, zli i pokvareni imperator, nareduje da se Romul i Rem pogube!Saznavsi za tu strasnu odluku, sirota majka cini sto je u tim okolnostima mogla da ucini: svoje blizance stavlja u pletenu korpu, i prepustajuci ih sudbini, pusta ih niz rijeku Tibar. Zahvaljujuci rijecnoj matici, korpa je plutala sve dok je na jednom sprudu nije pronasla brizna vucica, koja je zahvaljujuci majcinskim instiktima, pregladnjele malisane podojila, a zatim odnijela u svoj usamljeni brlog i othranila. Kada su odrasli, kaze legenda, Romul i Rem su osnovali najblistaviji grad antike - Rim!

Nepouzdana statistikaOd tada pa do danas mnogi istrazivaci i znanstvenici pokusavaju odgovoriti na jednu misteriju: postoje li uistinu divlja djeca?! Djeca koju su othranilie i odgojile divlje zvijeri?!Poznati francuski publicista L. Malsones tvrdi da su divlja djeca neosporna cinjenica. Ona ne postoje samo u egzoticnim i antickim legendama. Ona egzistiraju i danas. I ne samo u dzunglama Afrike, Azije i Juzne Amerike. Ima ih i u Europi. Doduse, u mnogim slucajevima njih ne odgajaju samo vucice, vec i majmuni, medvjedi, pa cak i leopardi, a poznati su i slucajevi gdje su roditelje zamijenili psi ili kojoti, kao u slucaju americkog nacionalnog junaka Pecossa Billa!Malsones tvrdi da su u raznim krajevima svijeta - od 1344. godine do zakljucivanja prvog izdanja svoje zanimljive knjige "Divlja djeca" - pronadena 53 divlja djeteta, a od tada do danas, koliko nam je poznato, otkriveno ih je jos nekoliko.Najnoviji slucajevi zabiljezeni su u Indiji. Sredinom maja 2001. godine, svjetske novinske agencije javile su iz New Delhia dvije gotovo senzacionalne vijesti. Prva se odnosi na djecaka Sudama Pradama, koji je kao 12-godisnji djecak, nestao u dzungli dok je sakupljao drva za ogrev. Dogadaj se odigrao 1990. godine i rodaci kod kojih je Sudam zivio bili su ubijedeni da je mrtav. U aprilu 2001. godine, medutim, indijski su seljaci prijavili lokalnoj policiji da su u dzungli, u grupi divljih primata koji su skakali s drveta na drvo, primijetili obnazeno kosmato stvorenje nalik divljem covjeku. Organizirana hajka urodila je plodom - u rukama policije nasao se divljak, zbunjen i preplasen. Umjesto rijeci ispustao je neartikulirane glasove. No, nije bilo sumnje da se radi o mladicu koji je odrasto medu divljim zivotinjama, daleko od ljudi i

civilizacije.Zahvaljuci obimnoj policijskoj i novinarskoj istrazi, nakon tridesetak dana, ustanovljen je identitet divljeg mladica. Otac davno otpisanog i vec prezaljenog Sudama Pradama prepoznao je svog sina, a kako su pisale lokalne novine, i on je prepoznao neke clanove porodice i svoj dom, ali nije uspio komunicirati s njima, jer je potpuno zaboravio jezik!

Panika u New DelhijuDrugi slucaj je mnogo zanimljiviji, pa je stoga za vrlo kratko vrijeme postao udarna tema informativnih radio-televizijskih emisija, bulevarske stampe i svjetskih tabloida. Sredinom maja 2001. iz indijskog glavnog grada, novinari su javljali da indijska policija nema dovoljno vozila kojima bi intervenirala na svim mjestima odakle stizu panicne dojave o susretima sa supersnaznim covjekom-majmunom, koji je izazvao nezabiljezenu paniku i histeriju u New Delhiju i njegovim prigradskim naseljima.Posljednja zrtva tog cudovisnog stvorenja bila je trudnica koja je poginula dok je pokusavala pobjeci, jer su susjedi poceli vristati da se priblizava covjek-majmun. Prezivjeli ocevici ispricali su policiji da je rijec o bicu obraslom gustom dlakom, visokom izmedu 135 i 185 centimetara, s ostrim metalnim noktima, kacigom na glavi i raznim zavojima. The Times of India poveo je novinarsku istragu i ustanovio da su na tijelima mnogih ljudi, koje je napastvovao divlji covjek, ostale neobicne ozljede. Neimenovani policajac otkrio je novinarima lista The Statesman sumnju da se mozebit radi o skupini maskiranih ljudi koji teroriziraju neuke ljude, a zamjenik sefa policije u Istocnom Delhiju, Manoi Kumar Lal, izrazio je svoju bojazan da bi medu stanovnistvom moglo doci do tragicne histerije.To raspolozenje najdrasticnije je osjetio lutajuci dugokosi jogin Jamir koji je tumarao ulicama kada je na njega nevjerojatnom silinom nasrnula razjarena rulja, brutalno ga premlatila i predala policiji vjerujuci da su uhvatili opakog covjeka-majmuna.

Panika se siri a policija priznaje da je potpuno neuspjesna u lovu na tajanstvenog divljeg covjeka, koji je samo u jednoj noci, navodno, viden na 50 razlicitih mjesta u glavnom gradu Indije. Policajac Suresh Roy, izjavio je novinarima kako je potvrdeno 12 napada u smao jednoj noci, cime je ukupni broj napada na ljude premasio 65. Vecina prepada grozomornog divljeg stvorenja odigrala se u New Delhiju, Ghaziabadu i Noidi. Poricuci da je policija dobila naredbu da puca cim vidi monstruma, Suresh Roy navodi da su lijecnici prema ozljedama zrtava dosli do zakljucka da opaki napadac nije ni zivotinja, a ni covjek!Bez obzira hoce li indijska policija ikada otkriti da se iza identiteta nasrtljivog i opasnog covjeka-majmuna krije neki mastoviti psihopata ili ce potvrditi da je rijec o divljem covjeku, daleko najpoznatije price o divljim djecacima, koji su odrasli u dzungli, medu divljim zivotinjama, svakako su one o Tarzanu i djecaku Mogliju, glavnom junaku jedne od najcitanijih knjiga svijeta - "Knjige o dzungli", engleskog knjizevnika i nobelovca Rudyarda Kiplinga (1865-1936). Kako se o njima, njihovom nastanku i njihovim uzbudljivim avanturama, gotovo sve zna, necemo se mnogo baviti njihovim interesantnim biografijama.Ispricat cemo vam neke druge, u nas manje poznate autenticne price...

Poput vucijih mladunacaZahvaljujuci jednom misionaru evangelisticke crkve, sveceniku indijskog podrijetla A. L. Singhu, koji je u London 1920. godine poslao detaljno izvjesce, svijet je saznao za potresnu sudbinu dvoje napustene indijske djece, koje je - zajedno sa svojim mladuncima - odgajala jedna

vucica.Boraveci u tihom i egzoticnom Midnapuru, engleski je misionar saznao da se u blizini tog gradica okrzenog nepreglednim dzunglama, s vremena na vrijeme, u pratnji vucice pojavljuje i dvoje malih covjekolikih stvorenja, sjajnih i preplasenih ociju, koji svojim pojavama plase seljake i napadaju stoku. A. L. Singh je organizirao hajku i uskoro otkrio njihovu jazbinu. Vucica je ubijena na licu mjesta a u brlogu, zajedno s dva vucja mladunca, pronadene su i dvije divlje djevojcice - osmogodisnja Kamela i 18-mjesecna Amela!Gotovo izbezumljene od straha sirote djevojcice, koje su prezivjele tesku traumu organizirane hajke i bile svjedocima uzasne smrti njihove "majke" vucice, odvedene su u jedno midnapursko sirotiste gdje su dugo vremena, pod ocitim stresom, odbijale hranu, ponasajuci se prema ljudima poput vucijih mladunaca - divlje i s nepovjerenjem!Kamela i Amela nisu umjele da stoje na nogama, ali su bile veoma brze kada bi trcale cetveronoske; nisu naucile da spavaju u postelji, vec su se jedna uz drugu privijale i tako spavale; nisu naucile da se smiju niti da govore, a u prisustvu ljudi najcesce bi prijeteci rezale i ispustale ljutite neartikulirane glasove. Divlje djevojcice su imale izvanredno razvijena cula mirisa i sluha; pokazivale su panican strah od vatre; izbjegavale su zatvorene prostorije i bezbroj su puta poksale bjezati kako bi se domogle slobode!

Njihov jelovnik bio je krajnje siromasan i jednolican: iskljucivo su pile mlijeko i jele sirovo meso, ali je Kamela s vremenom pocela da jede i kasu spravljenu od rize i zitarica. Kada je godinu dana nakon hvatanja Amela umrla, Kamela je skoro pune dvije godine neutjesno tugovala i plakala. No, okruzena paznjom sestara misionarki, divlja je devojcica u sirotistu zivjela jos sedam godina i za to vrijeme naucila da se krece uspravno, da nosi odjecu, da jede kuhanu hranu i da s mnogo manje straha komunicira s ljudima. Cak je naucila i oko pedeset engleskih rijeci, koje je koristila u svakodnevnom zivotu. Umrla je sa sesnaest godina, ali je njena mentalna zrelost - kako su znanstvenici ustanovili - bila zapanjujuce niska, na razini trogodisnjeg djeteta!

Divlji djecak iz FrancuskeNista manje potresna nije ni prica o Victoru, divljem djecaku iz Avignona. On je, kazu ljetopisi, davne 1799. godine bio senzacija o kojoj se raspravljalo i na francuskom dvoru. Pronaden je u dubokim i neistrazenim sumama juzne Francuske i zacijelo je prvo divlje dijete u povijesti koje su proucavali europski znanstvenici. No, ni s Victorom nije islo bas lako i bez poteskoca. Ubrzo nakon hvatanja, uspio je da izmakne paznji svojih cuvara i ponovo netragom nestane. Sljedecih se sest mjeseci krio u sumama Avignona, uspjesno izbjegavajuci organizirane potjere i policijske zasjede. Uhvacen je u blizini sela St. Servena, u trenucima kada je onemocao od stalnog skrivanja, progona i gladi, tragao za hranom.Nitko nikada nije saznao koliko je Victor dugo bio prepusten surovoj divljini, ali se moglo zakljuciti da je tamo odrastao i stekao zivotinjske instikte. Preko vrata je imao dugu i opasnu brazgotinu, pa su francuski znanstvenici zakljucili da je, najvjerojatnije, jos kao malo dijete u polumrtvom stanju ostavljen u sumi kako bi izdahnuo.Kada je uhvacen mogao je imati izmedu 11 i 12 godina i bio je visok oko 140 centimetara. Njegovo mrsavo, ogrubjelo divlje lice neprekidno se grcilo, a svaki cas je trljao oci i opasno skrgutao snaznim zubima. Nije mogao da miruje na jednom mjestu, pa se u prostoriji kretao tamo-amo, poput kakve zarobljene zvijeri. Nije podnosio nicije drustvo i svojim je ostrim zubima ujedao svakog tko bi mu se priblizio.Victor nikada nije zaplakao, a njegovo lice bilo je bezizrazajno - nikada nije odavalo unutarnje

raspolozenje. Volio se kretati nag, nije podnosio nikavu odjecu, niti je zelio da spava na krevetu ili na posteljini. Nije znao da govori, niti je hranu prepoznavao po izgledu. Jeo bi tek posto bi dobro onjusio ono sto je pred njega stavljeno.Prvih su se mjeseci o divljem djecaku brinuli sluzbenici seoske uprave u Svetom Sernenu, ali kako se vijest o Victorovom hvatanju brzo procula Francuskom, grupa pariskih znanstvenika uputila je vlastima zvanicni zahtjev da se "divlji djecak iz Avignona" obavezno prebaci u neku znanstvenu instituciju u kojoj bi se mogao podvrgnuti razlicitim testovima i detaljnim proucavanjima. Uskoro se to i dogodilo.

Smrt u usamljenostiKako nije govorio, siroti Victor je dospio u Nacionalni institut za gluhonijeme, a zadatak da o njemu skrbi dobio je doktor Jean-Marck Hutar, osjecajan i plemenit znanstvenik, koji se, kazu, o Victoru brinuo kao o vlastitom sinu!Sljedecih godina, divlji je djecak izrastao u stasitog mladica. Dr. Hutar ga je naucio "lijepom ponasanju", ali ga nikada do kraja nije uspio ukrotiti i prevaspitati. Naucio ga je da se odjeva, da se redovno kupa i odrzava higijenu tijela, da spava na krevetu, da se sluzi priborom za jelo i da jede istu hranu koju su u to vrijeme jeli i njegovi francuski vrsnjaci. To je dalo povoljne rezultate. Victor je nakon nekoliko godina cak poceo pokazivati interesovanje i za drustveni zivot, ali se ubrzo povukao u osamu, jer se nije mogao navici na ceste zlobne primjedbe ljudi sa kojima se sretao.Zahvaljujuci plemenitom dr. Hutaru, Victor je naucio i da pise, ali nikada nije naucio tecno da govori. Doduse, znao je izgovarati mnoge rijeci, ali nikada do kraja nije uspjevao sastavljati recenice u osmisljene jezicke forme.Zasto?Na to pitanje dugo vremena nitko nije znao pravi odgovor. Tek u novije vrijeme znanstvenici su dosli do jedinstvenoig stava:- Svako dijete govor mora savladati prije svoje cetvrte godine - smatra Burton Vajat, glasoviti americki strucnjak za razvoj djeteta na sveucilistu Harvard. - Ako ga do tada ne uspije savladati, pouzdano se moze tvrditi da ga nikada nece tecno govoriti!Da li je to znacilo da je Victor bio odbacen prije svoje cetvrte godine i da je u divljini, medu divljim zivotinjama, proveo najmanje sedam-osam godina?Drevne francuske kronike kazu da je Victor umro usamljen, u domu umirovljenog dr. Jean-Marck Hutara i da nikada nije odgovorio na ovo pitanje. Iza sebe je ostavio i mnoge druge zagonetke. Medu njima i onu, mozda najznacajniju - tko su bili njegovi roditelji, pod kakvim su ga okolnostima odbacili i koje su divlje zivotinje preuzele roditeljsku skrb nad "divljim djetetom iz Avignona"?!

Avtor Administrator ob 20:15 0 komentarji

sobota, 04. oktober 2008

Orijas iz Kardifa

Ujesen 1869. godine na periferiji sela Cardiff, u drzavi New York, radnici su iskopali dzinovsko ljudsko tijelo. Tako zapocinje prica o kojoj Amerikanci i dan-danas rado pricaju...

Desilo se to 16. listopada na imanju farmera Williama C. Newela u trenucima dok su radnici kopali bunar. Iz zemlje je izvuceno po mnogo cemu cudno, mumificirano tijelo dzinovskog muskarca, koje kao da se - lezeci u zemlji - pretvorilo u kamen. Bio je visok 3,16 metara, a tezak cak nezamislivih - 1360 kilograma.Otkopana grdosija ili "Orijas iz Cardiffa", kako su ga nazvali americki novinari, bio je razumljivo prava senzacija, pa se William C. Newell, vlasnik farme na kojoj je iskopan tajanstveni dzin, uskoro obogatio svakodnevno naplacujuci karte znatizeljnim posjetiteljima.

Smisljena podvalaTko zna kako bi se ova neobicna prica zavrsila da William C. Newell svoju "zlatnu koku" nije prodao. Uskoro je "mumificirano tijelo" dospjelo u ruke znanstvenika, a oni su bez po muke otkrili prevaru stoljeca - "Orijas iz Cardiffa", bio je dobro smisljena podvala!Americki su znanstvenici otkrili da je dzin bio isklesan od sedre, a zatim pazljivo preliven sumpornom kiselinom kako bi dobio zelenkastu patinu i djelovao kao mumificirano i okamenjeno ljudsko tijelo!Ovaj bizarni dogadaj nije uticao da se price o dzinovima zauvije ugase. Naprotiv. Osamdesetih godina minulog stoljeca profesor arheologije Luis Licky je otkrio prahistorijsku lobanju dzinovskog djeteta, a u blizini lobanje nasao je i golemo kameno orude, kojim su se, po svoj prilici, sluzili pripadnici nepoznate dzinovske rase. Uskoro su jos neki znanstvenici, koji su kopali na drugim arheoloskim lokalitetima, u indijskoj drzavi Penjab i u kineskom dijelu pustinje Gobi, dosli do slicnih materijalnih otkrica koja govore u prilog da su u proslosti nasim planetom, uistinu, hodale dzinovske covjekolike kreature.Tako se doslo i do znanstvene spoznaje o Gigantopithecu za koga u svojoj zanimljivoj knjizi "Majmuni, divovi, ljudi", znameniti istrazivac, profesor Franz Weidenreich, predavac na americkom Sveucilistu u Chicagu, s pravom kaze: "To je bio vise dzinovski covjek, nego dzinovski majmun!"Postojanje divova u proslosti naseg planeta, isticu mnogi istrazivaci, paleontolozi i antropolozi, sasma je vjerovatna cinjenica. Posljednji njihovi pretstavnici zivjeli su pocetkom historijske epohe, a uspomena na njih dospjela je do nas u vidu legendi, zanimljivih predanja i uzbudljivih svjedocanstava antickih autora. No, postoje dokazi i dokumenti da su neki od njih jos dugo odolijevali zubu vremena i da uspjeli prezivjeti sve do pocetka 16 stoljeca.

Dzinovi PatagonijeIz dnevnika Antonija Pigafette, koji je ucestvovao u prvoj plovidbi oko svijeta sa znamenitim portugalskim pomorcem Fernaom de Magellanom (1480-1521), i bio njegov brodski kronicar, saznajemo, naime, da se jednom prilikom 1519. godine, u vrijeme kada su Magellanovi brodovi bili ukotvljeni u jednoj tihoj morskoj uvali na obalama Patagonije, iza brezuljka pojavio i prema iznenadenim i zbunjenim moreplovcima sisao neki divljak neobicnog izgleda. Bio je dzinovske visine i ogromne snage. Uplaseni su ga mornari primili prijateljski, te su ga cak i nahranili i dali mu poklone. Kao sto stoji u Pigafettovom dnevniku, najveci mornar na brodu dzinu je bio samo do pojasa, i njegova se visina mogla procijeniti na fantasticnih - 3,5 metra!"Orijas nije bio usamljen", zapisao je Antonio Pigafette. "On se sljedeceg dana ponovo pojavio, ali je ovoga puta sa sobom doveo isto tako dzinovsku zenu..."

No, bila je to njegova neoprostiva greska. Ovaj put mornari su ga na prevaru uspjeli da vezu i da ga prebace na brod. I dok su se oni borili sa orijasem, zena je uspjela da se domogne tropske

sume i da se tamo sakrije.Magaellanova je bila zamisao da patagonijskog dzina povede u Europu i da "daruje" kralju kako bi dokazao da u Novom svijetu zive ljudi drukcijeg izgleda i stasa. Ali, tokom cetveromjesecne neizvjesne plovidbe Tihim oceanom posada je dozivjela nezapamcenu glad. Jedan od prvih je stradao siroti patagonijski kolos, jer za njegov prozdrljivi organizam nije bila dovoljna jednolicna i oskudna ishrana, koju su sutke podnosili Magellanovi mornari.Mada, kako kaze ruski istrazivac i pisac Solomon suljman, znanstvenici ni dan-danas ne mogu da objasne egzistiranje dzinova na tlu Patagonije, ipak je dnevnik portugalskog kronicara Antonija Pigafette historijska dokument. Pojedinosti vezane za njegov boravak na brodu opisane su detaljno i precizno, tako da ne postoje razlozi da mu se ne vjeruje. Ukratko, dzinovski ljudi izgleda uistinu nisu nikakva novost ni rijetkost za stanovnike nase planete, tako da je sasvim vjerojatno da drevne price o njima nisu puke izmisljotine.Bilo kako bilo, rasa dzinova je s vremenom iscezla s lica naseg planeta ili se ocuvala samo na rijetkim, pustim mjestima (poput Maunt Shaste) ili na usamljenim otocima, od kojih je jedno vjerovatno bilo i Polifemovo, na koje je za vrijeme svoje neizvjesne odiseje dospio junak Homerovog epa Odisej!No, time se ne zavrsava prica o dzinovima koji, navodno, i dan-danas vrsljaju prostorima naseg planeta. Istrazujuci fenomen letecih tanjira (NLO) i citajuci svjedocanstva onih koji su se sreli sa enlonautima, dakle, s covjekolikim bicima iz tajanstvenih intergalaktickih letjelica, nerjetko se pominju dzinovske kreature, najcesce visoke izmedu 2,5 i 3,5 metara! Takvih iznenadnih susreta bilo je u mnogim krajevima svijeta, od Italijee do Brazila, a ufolozi smatraju da su vecina tih svjedocanstava istiniti i da se ne mogu svrstati u pretjerivanja dokonih mastara.

Hormoni rastaPosljednjih decenija, medutim, znanost pocinje da produbljuje saznanja o utjecajima atmosfere, ishrane, svjetlosti, temperature, svemirskog zracenja, elektricnih i magnetskih polja i gravitacije na rast zivih celija, narocito na akceleraciju celijskih organizama. Godine 1966. kineskom biokemicaru Choh-Hao-Liu poslo je za rukom da u laboratorijima Kalifornijskog sveucilista otkrije strukturu hormona rasta, koji se sastoje iz 188 aminokiselina a proizvodi ga - hipofiza!Taj se hormon vec sinteticki proizvodi, a mnogi su znanstvenici na tragu otkrivanja raznih fizickih i kemijskih utjecaja, koji mogu da povecaju ili smanje lucenje hormona rasta. Takva ce istrazivanja, isticu znanstvenici, moci pruziti odgovor na pitanje zasto su i zbog kojih prirodnih utjecaja izumrli dinosaurusi, a mozda ce uspjeti odgovoriti i na pitanje za kojim tragamo - kakvi su utjecaji izazvali pojavu i nestanak divova na Zemlji?!Zbog svega toga, postojanje dzinova, gorostasa, titana, kiklopa...u proslosti naseg planeta je krajnje vjerovatno. Uostalom, kako smo vec rekli, danas su vec poznate dvije izumrle dzinovske vrste - meganotropi i gigantopitheci, a dijelovi njihovih gorostasnih kostura danas se otkrivaju na mnogim mjestima u svijetu: u juznoj i istocnoj Africi, juznoj Kini, Indiji, na Javi, u Mongoliji, Kanadi...Istini za volju, znanstvenici ne smatraju da su oni neposredni covjekovi preci, vec da su samo jedan od ogranaka osnovne linije antropogeneze. Njihovo je egzistiranje na Zemlji bilo istodobno s izravnim precima suvremenog covjeka - homo sapiensa. To potvrduju i prastari mitovi i legende, kao i djela antickih autora. Jer, sasma je logicno pitanje - otkud su nasi davni preci mogli znati za postojanje dzinova, kada se zna da su paleontoloska istrazivanja zapocela koristiti znanstvene metode tek u 19. i 20. stoljecu.A pitanje - da li i danas postoje divovi - ostaje otvoreno.

Mozda na planini Mount Shasta... Ili u nepristupacnim, planinskim predjelima naseg planeta gdje, prema nekim istrazivacima, caruju jeti, almas, bigfoot ili mono grande...

Avtor Administrator ob 10:09 0 komentarji

Prica o minokerosu

Tokom minulih stoljeca bilo je bezbroj pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. No, sve je bilo uzalud: jednorog je izmicao svakom racionalnom objasnjenu!

U Starom zavjetu, napisanom na hebrejskom jeziku, pominje se tajanstvena zivotinja po imenu "re'em", koja je, ocito, bila toliko poznata da nije zasluzivala poseban i detaljan opis. Radilo se o snaznom i divljem stvorenju, prikazanom na reljefu sto je ukrsavao cuvenu Ishtarinu kapiju, najvjerovatnije divljem govecetu (Bos primigenius) !Kada je, u trecem stoljecu prije nove ere, Ptolomej II, egipatski kralj makedonskog porijekla, zazelio da upozna ondasnju svjetsku javnost, prije svega Grcku, s jevrejskom svetom knjigom, uputio je 72 znanstvenika na velebni otok Pharos blizu Aleksandrije i dao im zadacu da cim prije na grcki jezik prevedu Stari zavjet. Vjerojatno imajuci na umu prizor snazne zivotinje s reljefa na Ishtarinoj kapiji, gdje se na glavi ne uocavaju dva roznata izrastaja, nego samo jedan, kako je profil i nalagao, prevodioci su zivotinju nazvali grckim imenom "minokeros" - jednorog!

Prica o pustinjaku i gazeliKasnije je "minokeros" u Vulgati, latinskom prijevodu Biblije koji je nacinio Sveti Jeronim, postao "unicornis", sto je glasoviti vjerski reformator, dr. Martin Luther, sasvim korektno preveo kao - jednorog! Uostalom, u to vrijeme i najcuveniji prirodnjaci svijeta iskreno su vjerovali u postojanje ove zivotinje, ne samo zato sto se pominje u Bibliji, vec i zato sto su mnogi ugledni svjetski putnici, istrazivaci i avanturisti uistinu bili spremni da stave ruku na Bibliju i potvrde njeno postojanje!Cak i u najcuvenijem indijskom epu "Mahabharati", nastalom prije vise od tri tisuce godina i ciji korijeni vode sve do tajanstvenih vedskih kulturnih tradicija, postoji zanimljiva storija o jednorogu. To je prica o nekom mladom i stasitom pustinjaku u koga se zaljubila gazela, koja mu je kasnije rodila neobicno lijepog sina. Dijete koje je imalo ljudsko oblicje i dugi rog na celu, i koje se u "Mahabharati" naziva Rayasringa (Gazelin Rog) i Ekasringa (Jednorog), krenulo je ocevim stopama i postalo pustinjakom za ciju su se naklonost borili ondasnji svecenici, kraljevi i mudraci.Prica kaze da je u nekom kraljevstvu godinama vladala katastrofalna susa. Kada su mudre glave tog kraljevstva iskusale sve tajne formule i kada je susa nastavila da hara, neki mudri Braman predlozi kralju da se dovede mocni pustinjak Ekasringa i da se po njega u sumu posalje niko drugi do lijepa kraljeva kcerka. Tako je i bilo. Cim je dosao na kraljev dvor, zapocne period bogatih i blagotvornih kisa, a Ekasringa se zaljubi u princezu, zaprosi njenu ruku i njih dvoje nastave zivjeti u sreci i bogatstvu.

Nemoguca anatomijaTokom minulih stoljeca bilo je pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. Tako je glasoviti francuski barun Georges Cuvier (1769-1832), anatom i jedan od zacetnika moderne paleontologije, 1827. godine u Parizu iznio tezu da jednorog nije mogao postojati iz

jednostavnih, anatomskih razloga. Svi dvopapkari posjeduju dvodjelnu ceonu kost, a rog je morao rasti tacno iznad njenog sastava - sto je anatomski nemoguce. Onima koji su ovoj tezi suprotstavljali nosoroga, francuski je znanstvenik ponudio ubjedljive dokaze da se ne radi o istinskom rogu, jer u njemu i ne postoji nikakva kostana srz!Nekih stotinu godina kasnije americki biolog Franklin Dove izvrsio je zanimljivu operaciju na muskom teletu starom jedan dan. Dove je s glave uklonio oba roscica i presadio ih na sam sav izmedu dvije polovine lobanje. I gle, kakvog li cuda - iz oba spojena roscica teletu je uskoro izrastao jedan jedini, pravi pravcati rog!Slijedeci ovaj uspjesni operativni zahvat, etnolozi su dosli do saznanja da je sasma moguce da su pojedini napredni istocnjacki narodi poznavali tu jednostavnu kirursku tehniku, i da su je, po svoj prilici, koristili u kultne svrhe. Istodobno se saznalo za umijece africkog plemena Dinka, ciji su pripadnici prostom manipulacijom na lobanjama svojih goveda stvarali zivotinje sa jednim rogom!Kako zakljuciti storiju o jednorogu? Da li zanijekati da je ta mitoloska zivotinja izmesljena i da nikada nije postojala? Ili...?Nisu li nasi davni preci poznavali kirurske ili cak genetske manipulacije koje su pojedinim zivotinjama mogle donijeti razlicite tjelesne karakteristi i osobine? Ne govore li u prilog tome i tajanstvena stvorenja iz antickog zooloskog vrta hibridnih bica, kao sto su ljudi-zivotinje i zivotinje-ljudi, te ljudi s zivotinjskim glavama ili zivotinjskim udovima, i zivotinjama s ljudskim licem?Traziti odgovor na ova zanimljiva pitanja znacilo bi usetati u novu misteriju kojoj se ne vidi ni pocetak ni kraj. No, mozda bi vrijedilo pokusati...

Uzaludna potragaOsamdesetih godina dvadesetog stoljeca svjetske su novinske agencije emitirale iz Ulaan Baatara, prvostolnice Mongolije, vijest da je jedna trgovacka karavana u pustim stepama ove prostrane drzava vidjela krdo jednoroga. Uskoro je organizirana medunarodna znanstveno-istrazivacka ekspedicija sastavljena od antropologa, zoologa i kriptozoologa, koja je u stepama Mongolije ostala punih 56 dana.Ekspedicija, na zalost, nije polucila potpuni uspjeh, jer nije otkrila niti jednog-jedinog jednoroga. Umjesto legendarne zivotinje, clanovi ekspedicije naisli su na krda divljih mongolskih magaraca, za koje se vjerovalo da su pred izumiranjem!

Umjetnicka inspiracijaMnogi istrazivaci legendi o jednorogu smatraju da je ta mitoloska zivotinja zasigurno jedna od najcescih umjetnickih inspiracija. Jednoroga su slikali na svojim velicanstvenim platnima mnogi umjetnici, kao sto su glasoviti Gustav Moroau, Giorgione i mnogi drugi.U pariskom muzeju Cliny cuva se najljepsa srednjovjekovna tapiserija "Gospa s jednorogom", a u katedrali u Otrantu "Redovnica s jednorogom". Na kraju, jednorog ima svoje mjesto i medu zvijezdama - sacinjava cijelo jedno sazvjezde!

Videni u MongolijiClanovi jedne medunarodne ekspedicije, koja je 2002. godine boravila na prostorima Mongolije, tvrde da su u stepama ove nenastanjene zemlje vidjeli krdo neobicnih papkara, koje ih potsjetilo na jednoroge.- zivotinje su imale raskosnu grivu - izjavio je voda ekspedicije S.P. Rooer - lijepo oblikovano

tijelo, dug rep i po svemu su licile na konje. No, njihova velicina bila je priblizno velicini gazela, a ono sto je najzanimljivije i sto nas uvjerava da je to bilo krdo divljih jednoroga jeste da su sve zivotinje izmedu usiju imale – po jedan rog!

Avtor Administrator ob 10:09 0 komentarji

Tajna morskih sirena

U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.

Prica o sirenama više je nego zanimljiva i zapocet cemo je jednim nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspješne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autenticnost.- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

Brojna svjedocanstvaVjerovanje u morske sirene i nepoznata morska bica nadnaravnih moci, postoje u mnogim kulturama svijeta.Još su stari Sumeri, a kasnije i njihovi nasljednici Babilonci, obozavali morsko bozanstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na jednoj kamenoj fresci sacuvanoj do današnjih dana, prikazano u oblicju - pola covjek, pola riba. Oni su doboko vjerovali da je Ea poducio covjeka umjetnosti i znanosti i stoga su mu svakog ljeta prinosili darove.

Grcki pisac Lukijan iz Samosate u djelu "O boginji Siriji", tvrdi da je u Fenikiji vidio crtez semitske boginje Mjeseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa zena! I Biblija pominje riborepo bozanstvo u koje su vjerovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bilješku:"U mogucnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvjedocili da su uz obalu Španjolskog oceana vidjeli tritona, što svakim dijelom tijela i u svakom pogledu savršeno podsjeca na covjeka..."Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tijela, s glavom lijepe zene i ljudima donosi srecu. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bozanstvo Vatea, s izgledom - pola covjek, pola dupin, a predanja americkih Indijanaca govore o

postojanju dvije vrste cudovišta: jedno su nazivali Nagas i imalo je tijelo kao zmija, a glavu kao covjek, a drugo Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!U krajevima koje zapljuskuje Juzno kinesko more i dan-danas se vjeruje u postojanje morskog cudovišta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobican: ima obrijanu glavu, snaznu muskulaturu i riblji rep. Za vrijeme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mracne morske dubine gdje ih prozdire!

Odisej i sireneIpak, prvi knjizevni opis morskih sirena nalazimo u grckoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisjetimo se: kada je prolazio pored Otoka sirena, Odisej je svojim mornarima zapušio uši voskom kako ne bi culi njihov bozanski glas, koji neodoljivo privlaci, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga cvrsto vezu za katarku kako ni sam ne bi nacinio glupost i brod usmjerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.

Kada se lada našla nadomak legendarnog Otoka sirena, zacula se zvonka i umilna pjesma:

"...Dodi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!Zaustavi ladu i stani, da poslušaš pjesmu našu.U crnoj ladi pokraj nas nije prošao nitko,a da poslušao ne bi milozvucno pjevanje naše..."(Odiseja, XII pjevanje)

Ne obaziruci se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio ocaran zanosnom pjesmom i iskreno zazelio zauvijek slušati carobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga privezu s još više konopaca i zaveslaju udvostrucenom snagom. Tako je Odisej nakaznjeno slušao magicnu pjesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesrecu i kob.

Avtor Administrator ob 10:08 0 komentarji

Otkrice u Crvenom moru

U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su morskog covjeka, koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare..

U svom fascinantnom epu “Ilijada i Odiseja”, Homer nigdje detaljno ne govori o tome kako su izgledale sirene, ali iz grcke mitologije saznajemo da su ove morske zavodnice bile kceri boga morskih cudovista Forkija i da su se, pod tim nazivom, najcesce podrazumjevale dvije vrste mitoloskih morskih stvorenja, koja su imala razlicit fizicki izgled. Jedna su bila - pola zene, pola ptice, a druga - pola zene, pola ribe.Ova druga stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!

Za sve kriva evolucijaO sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Glasoviti je rimski pisac Ovidije (Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su sirene rodene na plamtecim trojanskim galijama, gdje su se - kako je pisao - "brodske grede pretvarale u zelene kceri mora".

Sirene se pojavljuju i u spanjolskim, portugalskim, nizozemskim, skandinavskim, britanskim, njemackim i africkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predanjima sirene zive na suhu tlu, pod morem, i imaju skrge, koje im omogucuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bica, istodobno, i muskog i zenskog spola. Dok su zene vitke, carobne ljepote i dok im nitko ne moze odoljeti, muskarci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oci, zelene zube i zelenu kosu.Iako je morska kreatura, koju pominje americki znanstvenik dr. Richard Carr, anatomski drugacija od legendarnih morskih ljepotica (gornji je dio tijela slican ribi, a donji ljudskim nogama!), dr. Carr to ne smatra znanstveno neobjasnjivim:- U vodama se oko Floride - izjavio je novinarima - iz jos neobjasnjivih razloga, evolucija odvijala na nesto drugaciji nacin. Prvo su se zadnja peraja pretvorila u udove i dobila izgled ljudskih nogu. Za mene je to i prirodno. Da bi postao vodozemac, a onda i bice koje je moglo ovladati kopnom, covjek je neminovno morao da prode upravo takovu evoluciju!...No, to nista ne znaci, smatra americki biolog. U drugim krajevima nase planete, evolucija je mogla da bude i nesto drugacija. Konacno, to potvrduju i mnogobrojna svjedocanstva i uzbudljivi iskazi pomoraca o susretima s morskim sirenama.Prisjetimo se...

Svjedocanstvo Henrya HudsonaGodine 1608. glasoviti engleski moreplovac i istrazivac Henry Hudson (1550 -1611), po kome danas nosi ime jedna rijeka i jedno more u Sjevernoj Americi, dakle, covjek kome se moze vjerovati, zabiljezio je u svoj brodski dnevnik sljedeci dogadaj:"Ovog je jutra jedan od nasih saputnika, opazio nimfu. Na njegov poziv, dosao je jos jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda, promatrajuci odozdo ljude. More se uznemirilo i okrenulo njeno tijelo: od pupka nagore, njena su leda i grudi bili kao u zene; koza joj je bila bijela; duga joj je kosa crne boje visila pozadi; nadolje iduci vidjeli su njen rep, nalik na rep delfina i prosaran tockicama. Imena onih sto su je vidjeli: Thomas Hiles i Robert Reiner."Nista manje upecatljiv opis susreta s tajanstvenim "morskim zavodnicama", dala su dvojica francuska mornara i cetiri crnca, koji su 23. svibnja 1671. godine plovili mirnim vodama otoka Martinique. Na njihovo veliko zaprepastenje, iz vode je iznenada izronilo bice s licem i poprsjem mlade zene i vitkim, izduzenim donjim tijelom koje se zavrsavalo skladnim - ribljim repom!Nekoliko godina kasnije, mornari s britanskog broda "Kent" ugledali su u vodama Grenlanda cudno morsko stvorenje, koje je od glave do pojasa licilo na covjeka, dok je drugi dio tijela bio posut srebrnkastim krljustima.Pocetkom su 19. stoljeca ribari s Hebridskog arhipelaga, u Atlantskom oceanu, koji broji vise od 500 (ne)nastanjenih otoka, vidjeli mladu nimfu sto se veselo igrala u moru. Cak je nekoliko ljudi pokusavalo doplivati do nje s namjerom da je uhvate, ali ih je ona bez ikakve panike vjesto izbjegavala. Na kraju, jedan ju je ljutiti ribar udario kamenom i ona je nestala u moru. Nekoliko dana kasnije, more je na obalu izbacilo mrtvo tijelo mlade nimfe, koja je po nalogu sefa policije D. Shawa propisno sahranjena u drvenom lijesu na lokalnom groblju. No, prije toga njeno je mrtvo tijelo detaljno pregledano i o tome je sacinjeno sluzbeno izvjesce:"...Gornji je dio tijela morskog stvorenja velik kao u dobro uhranjenog djeteta starog tri ili cetiri godine, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je duga, tamna i sjajna, dok je koza bijela, meka i njezna. Donji je dio tijela kao u lososa, ali bez krljusti..."

sta je otkrio Albert Bacad?U kolovozu 1920. godine, mornari s broda "Mary Gars", nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su "morskog covjeka", koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare kao da je zelio nesto da im priopci. Neki su od njih, kasnije, pricali da je to, zapravo, bila zena neobicno lijepog i privlacnog gornjeg dijela tijela.Krajem je 1731. godine, u vodama Nice, francuskog mondenskog odmaralista, uhvacen golemi morski pas u cijoj je utrobi, kazu, nadena ruka, koja je umnogome podsjecala na covjeciju, ali je izmedu prstiju imala razapetu kozicu. Svi su bili ubijedeni da je to bila ruka morske sirene koju je, negdje u moru, napala i rastrgala morska neman.Ipak, minulih stoljeca, najveci je broj dramaticnih prica o morskim sirenama, dolazilo iz podrucja oko Crvenog mora. Ozbiljni moreplovci, istrazivaci i znanstvenici nisu mnogo vjerovali u neobicnu legendu o zeni-ribi, ali su mnoge od njih zainteresirale sve Cesce i ubjedljivije price o djevolikim morskim stvorenjima.Francuski novinar i istrazivac Albert Bacad, jednoga je dana, bio u ribarenju s profesionalnim ribarima saribom, Mohammedom i sadlijem, Jemencima izuzetnog ribarskog iskustva i umijeca. Bili su u blizini crvenomorskog otoka Om Gamma kada je Mohammed uzviknuo:- Pogledajte! zena u vodi drzi bebu u narucju!Svi su pogledali prema mirnoj laguni, dok im se na licima ocrtavalo zaprepastenje: ni stotinjak metara od njihovog camca morska je sirenila, doisata, mirno dojila "mladunce"! Kada su okrenuli camac i zaplovili u njenom pravcu, sirena je zaronila i vise je nisu vidjeli.

Albert nikada nije bio sklon haluciniranju i ovaj fascinantni prizor vise ga je zaplasio nego iznenadio. Nekoliko dana kasnije, posto je prikupio obimnu dokumentaciju, otisao je do uglednog profesora hidrobiologije, dr. Henria Gohara i sve mu ispricao.

Usamljena nimfaJe li "lamanten" morska sirena?Saslusavsi pricu gotovo ravnodusno, stari je znanstvenik mirno odgovorio francuskom novinaru da se i sam vec poduze vremena bavi proucavanjem misterije morskih sirena i da mu nije tesko objasniti sto je Bacad vidio u Crvenom moru. Poveo je novinara u svoj radni kabinet i pokazao mu skelet koji je neobicno podsjecao na ljudski kostur, ali se zavrsavao - ribljim repom.Bio je to kostur vrlo rijetke morske ribe "lamanten", koja je u Mediteranskom moru prvi put registrirana 1833. godine, a otkrio ju je njemacki zoolog Edward Riefell. Poslije ovog otkrica, "lamantena" vise niko nije vidio punih stotinu godina. Tek 1942. godine zoolozi iz pomorske postaje u Ugradi nasli su u pijesku crvenomorske obale kostur morskog sisavca s razbijenom lobanjom, koji je neobicno podsjecao na kostur morske sirene. Poslije toga sva traganja su bila uzaludna, sve dok francuski novinar nije vidio sirenu u laguni crvenomorskog otoka Om Gamma.U meduvremenu, oceanografi, novinari i istrazivaci biljezili su izvjesca o susretima s tim tajanstvenim morskim bicima u vodama Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana...Tako je 1947. godine neki ribar s hebridskog otoka Mack pod zakletvom dao policiji iskaz da je, u noci punog mjeseca, opazio nimfu kako usamljeno sjedi na nekoj morskoj stijeni. Kada je otkrila njegovo prisustvo, jednostavno je kliznula u more. Slicnu je pricu 1978. godine novinarima ispricao i jedan filipinski ribar, a nekoliko mjeseci ranije, 20. prosinca 1977. juznoafricki list "Pretoria News" objavio je vijest da je u jednom kanalu u luci Limbala otkriveno

neobicno morsko stvorenje, koje od struka nagore izgleda kao "europska zena, dok je ostali dio njena tijela oblikovan kao kod ribe i prekriven krljustima"!

Avtor Administrator ob 10:08 0 komentarji

Zmajevi - strah i trepet antika

Od svih nevjerovatnih i misterioznih cudovišta u svjetskoj mitologiji, zmajevi su nesumnjivo najstrašnija i najopasnija bica. Price o tim ogromnim letecim reptilima, koje rigaju vatru, otimajuci princeze i kraljevne, dolaze iz kulturnih tradicija gotovo svih naroda svijeta..

U zanimljivim "Njemackim sagama", braca Jakob i Wilhelm Grimm (1786 - 1859), opisuju ih kao opake "zmije s krilima", dok u norveškim mitovima zmajevi slove kao vijerni cuvari grobalja ratnika. Vikinzi su ih rado slikali na svojim štitovima i urezivali njihove glave na pramcima svojih brzih, vitkih ratnih brodova.U kineskoj mitologiji, gdje ih ima napretek, zmajevi su rijetko zla cudovišta iako najcešce imaju volovske uši, tigrovske noge, orlovske kandze, srnece rogove, kamilju glavu, davolske oci, zmijski vrat, pjetlovski trup i riblje krljušti! Iako oko sebe rigaju vatru, oni su prijatelji bogova i obicno lete nebom kako bi skupljali blagotvorne oblake i sasušenoj zemlji darivali kišu. U kineskoj astrologiji, zmajevi su vijesnici dobre sudbine i nalaze se medu dvanaest zivotinja-voda koje su došle umirucem Budhi kako bi mu ukazale pokornost i poštiovanje!Vjeruje se da su zmajevi nadgledali vrijeme, narocito kišu potrebnu za bogatu zetvu. No, ako bi se koji put razljutili znali su biti nemilosrdni i prouzrokovati silne poplave, suše i dramaticna zloslutna pomracenja!

Zmajolika cudovišta zlostavljaju narodU Kini, cak i danas, ljudi prave letece zmajeve koje koriste u novogodišnjim svecanostima i tradicionalnim puckim svetkovinama i veseljima, ponajviše u misticnim ceremonijalima koji imaju za cilj umilostiviti bogove i izmoliti sretnu i rodnu godinu!

Najznamenitiji junak grcke mitologije, Heraklo (Herkul, Zeusov sin, simbol nadljudske snage), koji je bio prisiljen da izvrši dvanaest teških zadataka ("dodekatlos"), imao je, izmedu ostalog, savladati i opaku hydru, zmijoliko cudovište s osam glava od kojih je jedna glava bila besmrtna (prema jednoj legendi, hydra je imala od devet do stotinu glava, a svaki put kada bi joj se jedna odsjekla, na njenom su mjestu izrastale - dvije!). Hydra je zivjela u nepreglednim baruštinama Lerne kraj legendarnog Argosa i zlostavljala tamošnje pucanstvo. Osim što je bila zla, opaka i otrovna, hydra se mogla i samoobnavljati, pa su je mnogi s pravom smatrali vjecnom!U jednom drugoj heladskoj sagi govori se o scylli, koja je imala zmajevske odlike: zmijoliko tijelo sa šest glava, bila je zla i opaka, i u opasnim vodama sicilijanske obale, hvatala je i prozdirala mornare!U prastarim mitovima svijeta cesto se pominje i cudovište wyvern, koje se najcešce opisuje kao opasna leteca zmija, slicna azdahi, sa orlovskim kandzama. Njena zloslutna pojavljivanja najcešce su pratili krvavi ratovi, siromaštvo i kuga!

Zmajevi simboli nepobjedivosti!I u Velikoj Britaniji su se sacuvale mnoge legende o strašnim zmajevima. Jedna od njih govori o

bespoštednoj borbi Crvenog i Bijelog zmaja, koji su, na kraju, zaskoceni na spavanju i spaljeni u jednom velškom samostanu. Od tog dana, Crveni je zmaj postao simbolom rata i još se uvijek moze vidjeti na velškim zastavama.

Englezi su uistinu dugo vremena vjerovali u postojanje ovih višeglavi nemani. Cak je 1668. godine u Hanhameu, kako nas obavještavaju stari ljetopisi, ubijen "opaki gmizavac dugacak više od tri metra, prekriven krljuštima i bradavicastim izraslinama", za kojeg se iskreno vjerovalo da je mladunce zmaja, a njegov se lik još uvijek moze vidjeti na reljefu hanhameutske katedrale.I u zemlji s druge strane kanala La Manchea, u Francuskoj, predanja o dragonima (zmajevima) dio su uzbudljive narodne usmene ostavštine cija geneza zadire u najdrevniju prošlost. Kada su 1554. godine formirane specijalne vojne jedinice, sacinjene od pripadnika lake i nepobjedive konjice, Francuzi su im s pravom dali ime "dragoni" i nosili su zastavu s likom zmaja!To znamenje Francuzi su vjerojatno preuzeli iz istocnog dijela Rimskog carstva ciji je simbol bio - purpurni zmaj. Iz tog je vremena (trece- cetvrto stoljece naše ere) sacuvan je zapis rimskog pisca Marcelinusa koji opisuje trijumfalni ulazak cara Konstantina Velikog (274-337) u Rim. Imperator je bio okruzen nepreglednim kohortama vojnika što su nosili zmajska oblicja, "kroz cija grla vjetar zvizdi kao da su zivi, preteci svekolikim uništenjem"...

Avtor Administrator ob 10:07 0 komentarji

Cuvari bogatih riznica

Drevna kazivanja, mitovi i legende, podsjecaju nas da su zmajevi u prastarim vremenima terorizirali mnoge zemlje i krajeve, sijuci oko sebe strah i nesrecu. Rigajuci uzasnu vatru, poput suvremenog bacaca plamena, krilate su ale spaljivale dvorce i naselja, a krvolocnim celjustima, iz kojih opasno prijete zubi, ostri poput nozeva, i strasnim kandzama, unistavali su svakog neprijatelja. Mnoge uzbudljive storije svjedoce i o drugacijem arsenalu oruzja, koje je zmajevima stajalo na raspolaganju.

Okrsaji sa zmajevimaU Srednjem vijeku, prica nam jedno zanimljivo francusko predanje, ogromni krznom prekriveni zmaj, u narodu nazvan "dlakava zvijer", terorizirao je neko malo, mirno selo na jugu zemlje. Upadao je na seoske farme, prozdirao stoku, odnosio djecu i mlade djevojke, spaljivao i unistavao ljetinu. Konacno, obhrvan tugom za voljenom djevojkom, koju je upravo oteo zmaj, neki se mladic odluci osvetiti strasnoj nemani. Nakon dugog, iscrpljujuceg okrsaja, nasem je junaku poslo za rukom da zmaju prepolovi rep. Srecom, upravo je rep bio jedino zmajevo slabo mjesto, pa je opaki monstrum napokon skoncao!Borbe sa zmajevima bile su krajnje dramaticne i neizvjesne, a kako vidimo, njihove slabe tacke ponekad su od suparnika trazile izuzetnu lucidnost i dovitljivost. Vitezovi su se, zbog toga, najcesce sluzili razlicitim trikovima, kao sto su to, kako cemo vidjeti, radili u malom mjestu Lambton Wormu, na sjeveru Engleske.Legenda kaze da je mladi plemic po imenu John Lambton, nasljednik bogatog imanja i velebnog zamka u Lambtonu, loveci ribe u rijeci Wear, nasao nevjerovatnu glistu od koje su ribe naprosto bjezale. zeleci da je se oslobodi, bacio ju je u obliznji zdenac, a onda - otputovavsi na sedam godina u inozemstvo - potpuno zaboravio na neobicni dozivljaj.No, dogodilo se upravo ono sto se najcesce dogada u slicnim puckim usmenim kazivanjima.

Glista je - cudnog li cuda - za nekoliko mjeseci narasla do monstruoznih dimenzija. Snazna i opaka, tijekom dana bi se izlezavala sklupcena oko usamljene stijene na sredini rijeke Wear, a nocu je upadala u selo i nemilosrdno napastovala ljude i odnosila stoku. Svi pokusaji da se organizira hajka i napokon ubije cudovisna "glista-zmija" propadali su, jer je neman naprosto bila neunistiva. Cak je propao i onaj pokusaj u kome su ucestvovali svi muski stanovnici Lambton Wormua. U krvavom okrsaju mjestani su je, uz velike ljudske zrtve, macevima uspjeli iskomadati, ali su se, nekim cudom, svi komadi ponovo spojili i cudoviste je uskoro nastavilo da terorise sirote ljude.Kada se mladi plemic John Lambton vratio iz tudine i saznao sto se zbiva u njegovom rodnom mjestu, obratio se za pomoc najpoznatijoj vjestici i ona je oko njegova tijela nacinila celicni oklop s brojnim poput bodeza ostrim siljcima. Tako opremljen, John se upustio u otvoreni okrsaj s nevjerojatnim cudovistem. Tokom bespostedne borbe, opaka je "glista-zmija" pokusavala da se obmota oko Lambtonova tijela i da ga stisne u samrtni zagrljaj, ali su je mnogobrojni ostri celicni siljci naprosto masakrirali, tako da je strasna neman, na kraju, iskrvarila. Njeno raskomadano tijelo, kaze legenda, zauvijek je odnijela rijeka Wear, a u Lambton Worm su se od tada vratili mir, sreca i spokojstvo.

Od tifona do tajfunaPrema puckim predanjima, koja su se u razlicitim krajevima svijeta sacuvala do danasnjih dana, neki su zmajevi imali sedam glava, dvije ili cetiri noge, koje su se zavrsavale ostrim kandzama, krila kao kod sismisa, dugo, zmijoliko tijelo, ostar i racvast jezik, te snazan nazubljen rep, koji je djelovao poput ogromnog koplja.Grbavi zmajevi na srednjostoljetnim viteskim stitovima i zastavama obicno su prikazivani s vucijom glavom i cudovisnim tijelom. Njihova krila obicno nisu bila tako jaka da bi im omogucila dug i bezbjedan let. Naprotiv, prema mnogim legendama, ona su im jedino omogucavala kratke skokove i to - naprijed-nazad!Koza zmajeva, u pricama iz davnina, najcesce je oblozena neprobojnom krljusti, najcesce kao kod krokodila, ali ima legendi koje mitoloska cudovista opisuju i s neprobojnim krznom. Dodajmo tome, da zmajevi obicno zive izvan naselja, u tajanstvenim, mracnim pecinama ili u zagonetnim morskim i jezerskim dubinama. I u jednom i u drugom slucaju, oni su cuvari neke tajne ili bajoslovnog blaga o kome uzaludno sanjaju dokoni srednjostoljetni avanturisti i lutalice.Kao cuvari blaga, zmajevi se najcesce pominju u staroengleskoj, njemackoj i norveskoj mitologiji, a prvi klasicni zmaj iz starogrcke mitologije, tifon, bio je gospodar vulkana i vjetrova (otuda potice rijec tajfun). Cudovisnog je tifona detaljno opisao anticki pjesnik Hesiod u svom djelu "Teogonija", prestavivsi ga kao stoglavu zmiju, iz cijih su bezbrojnih ociju izbijali plamenovi, a iz celjusti zastrasujuci krici.Tifon je bio i cuvar opasnog brloga iz kojeg su vrijebala mnoga cudovisna stvorenja grcke mitologije: himera (cudoviste koje riga vatru, s lavljom glavom, kozijim trupom i zmajskim repom), osmoglava hydra, opaki orao koji je kljucao Prometejevu jetru, nemejski lav i druga...

Prastara enigmaU mitologiji Grcke, tifon je vodio bespostednu bitku cak i s vrhovnim i najmocnijim bogom Zeusom. U prvom okrsaju uspio ga je tesko raniti, ali je tada gospodaru svijeta i ocu bogova i ljudi, priskocio u pomoc sin Hermes (bog pastira i stada, putnika i trgovine, lukavstva i krade...), koji mu je uspio rane zacijeliti. Kasnije je Zeus krenuo u potjeru za tifonom i lovio ga kroz Trakiju, sve do Sicilije. Napokon ga je stigao i ubio. Pokopao ga je ispod vulkana Etne.

Zanimljiva storija o zmajevima ne moze se zavrsiti bez kljucnih pitanja: da li je u davnoj proslosti u nasoj fauni uistinu bilo zivih stvorenja nalik zmajevima? Jesu li predstave zmajeva, u stvari, realisticki prikazi izumrlih zivotinja?Ova drevna enigma postala je posebno aktuelnom pocetkom 20. stoljeca kada je, na podrucju gdje su nekada u medurjecju rijeka Eufrata i Tigrisa cvjetale sumerska i babilonska kultura, iskopana cuvena Ishtarina kapija. Medu prekrasnim reljefnim prizorima, glasoviti je berlinski arheolog Robert Koldewey otkrio vise od petsto razlicitih zivotinja, koje su isklesane po naredenju babilonskog kralja Nabukodonosora (Nabukadnezar) (605 - 562 pr.n.e.). Bilo je to, reklo bi se, kompletno zivotinjsko carstvo tog vremena, okamenjeni zooloski vrt, a ono sto je nama posebno interesantno jeste da je medu ostalim, na Ishtarinoj kapiji bila prikazana i jedna neobicna zivotinja oznacena imenom sirrush.Dok je prikaz drugih zivotinja na Ishtarinoj kapiji bio koliko-toliko realistican, sirrush je imao ruznu, zmijsku glavu, snazan vrat i dugo tijelo, koje je pocivalo na misicavim sapama na prednjim, i pticijim kandzama, na zadnjim nogama.Nije li to bio prapredak svih kasnijih zmajeva svijeta?

Uzaludna ekspedicijaDakako, paleontolozi su zarko zeljeli odgovoriti na ovo provokativno pitanje, pa su se odmah dali u traganje za odgovarajucim kostima, fosiliziranim ostacima i drugim materijalnim dokazima. Medutim, posao je bio uzaludan - ni tada, a ni kasnije, ako zanemarimo ostatke razlicitih vrsta prahistorijskih reptila (dinosaurusa), nije otkriven nikakav trag mitoloskih cudovista!Neki kasniji istrazivaci i prirodnjaci smatrali su da je sirrush potomak neke stvarne zivotinje i ukazivali na slicnosti s pterodaktilima (gigantska zivotinja koja je zivjela na prelazu gmizavaca i ptica) i s pleziosaurima, prepotopnim vodenim gmazovima. Mozda je, smatrali su oni, zahvaljujuci tome sto je ovladao vjestinom leta, zmaj uspio izbjeci posljedice uzasne kataklizme koja je unistila njegovu zivotinjsku vrstu. Ako je tako, moguce je da jos uvijek zivi u predjelima koja su minulih stoljeca oznacavana bijelom mrljom na planetu Zemlji - u srcu Crne Afrike!Upravo slijedeci ovu pretpostavku mnogi su prirodnjaci postupili poput Hagenbecka, bogatog hamburskog trgovca divljim zvijerima, koji je - tragajuci za prahistorijskim cudovistima - 1911. i 1913. godine organizirao znanstvene ekspedicije u najneistrazenije krajeve africkog kontinenta. Na zalost, trud se nije isplatio, jer cak ni u sredisnjoj Africi nije otkriven ni jedan prezivjeli - zmaj!

Avtor Administrator ob 10:07 0 komentarji

Otkrice u Siriji

Navodna grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, za koju se vjeruje da je u blizini Damaska, glavnog grada Sirije, svojim dimenzijama neosporno potvrdjuje legendu da su u prošlosti na našoj planeti živeli divovi!

Početkom 2005 godine, grupa ruskih znanstvenika, sa profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala je znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su učenjaci pokušali otkriti najveće misterije ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim

dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda, straživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantske otisaka ljudskih stopala koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu, organiziranoj po povratak u Moskvu, nastao je i ovaj intervju sa profesorom Ernstom Muldasheyom.

Jedinstveni sarkofazi- Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi pripovjedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Zašto u prošlosti nikada nije pronađen nijedan materijalni dokaz, niti kostur za koji bi se moglo tvrditi da je pripadao prahistorijskim džinovima?Prof. Muldashey: Prahistorijski džinovi možda nisu sahranjivali svoje mrtve u zemlju na način na koji mi to danas radimo. Različiti narodi i plemenske zajednice na našoj planeti i danas sahranjuju mrtve na različit način. U Indiji je običaj da se mrtvi zapale a pepeo baci u rijeku. Tibetanci i dan-danas praktikuju 'nebesku sahranu', tijela svojih mrtvih uključujući i kosti komadaju i tucaju, te ostavljaju na visokim stijenama da bi ih pojeli orlovi-lešinari. Pripadnici nekih plemena u Papui Novoj Gvineji sve do sredine prošlog stoljeća jeli su svoje mrtve. Meni se čini da su ljudi iz prastarih vremena koji su pripadali plemenima gorostasa, mrtva tijela svojih sunarodnjaka pohranjivali u specijalne sarkofage u kojima su tijela – na neki čudan i neobjašnjiv način - dematerijalizirana i pretvarana u neku vrstu energentskih kapi koje su se koristile u različite svrhe.- Vratimo se Vašim dugogodišnjim istraživanjima. Da li ste Vi ikada pronašli ijedan nepobitan trag o postojanju džinova na našoj planeti? Možda neku džinovsku kost ili lobanju?!...Prof. Muldashey: Ne, nisam. Ali pronašli smo grobnicu za koju bi se moglo ispostaviti da je pripadala toj neobičnoj rasi ljudi.- Možete li nam detaljnije objasniti tu svoju tvrdnju?Prof. Muldashey: Grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, je najpoznatija i najsignifikantnija grobnica. Locirana je u neposrednoj blizini Damaska. Veliki broj hodočasnika iz cjelokupnog svijeta stiže ovdje da bi iskazali svoje poštovanje. Druzi, članovi neovisne religiozne krsćanske sekte, su čuvali grobnicu posljednjih 300 godina. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se govorilo u prastarim vremenima. To je jezik kojim još uvijek govore pripadnici 'istočne crkve'. Tim jezikom se u svoje vrijeme služio i sam Isus Krist. Nadgrobni kamen na Abelovoj grobnici je uistinu impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.80 metara široka. Na bočnim stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih – ako im se približite - možete osjetiti čudan zadah.

Groblje divova- Da li je u novije vrijeme iko pokušao da otvori grobnicu i prouči njen sadržaj?Prof. Muldashey: Muslimani nikada neće dozvoliti nikome da otvori grobnicu. Na to bi se gledalo kao na oskrvnjavanje grobnice.- Spomenuli ste nekoliko grobnica divovskih razmjera za koje tvrdite da je otkrila vaša ekspedicija?Prof. Muldashey: Da, jesam. Dugo istraživanje je konačno rezultiralo otkrivanjem nekoliko gigantskih grobnica lociranih u blizini starog sirijskog grada Aleppa. Grobnice se smatraju muslimanskim svetim mjestima do čijih lokacija krsćanima nije dozvoljen pristup. Međutim, od nekih stanovnika Alepa saznali smo da su prije nekoliko godina neke grobnice u velikoj mjeri

oštetili pripadnici muslimanskih radikala. Neke su, navodno, buldožerima pregazili i uveliko oštetili. Mi smo od zvaničnih sirijskih instucija tražili dozvolu da bismo počeli sa iskopavanjima na lociranim mjestima ali dozvolu nikada nismo dobili. No, zahvaljujući jednom profesoru iz Alepa koji nam je želio pomoći, uspjeli smo locirati jednu od džinovskih grobnica. Ona je smještena na vrhu brda nekih dvadesetak kilometara od uništenog groblja. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva 'grobnicom 7.5 metara dugog muškarca'. Div se navodno zvao Muhammad Attaul ili Muhammad Veliki. Najstarija predanja govore da je div poticao iz Yemena i da je za života ljudima pomagao kao iscjeljitelj. Bio je neobična osoba, koja je bila upućena u mnoga tajna magijska znanja i vještine, a govorio je starim arapskim jezikom koji se koristio i poslanik Muhammad. Njegov život se završio tragično, ubijen je i sahranjen na lokaciji, dvadesetak kilomertara od Alepa. Tragači za skrivenim blagom u prošlosti su dosta oštetili grob, a posljednji pokušaj da se u njega prodre i provjeri da li u sebi skriva bajoslovnu riznicu desio se prije nekoliko godina. Pljačkaši su uhvaćeni i bačeni u zatvor. Lokalni seljaci sada pokušavaju restaurirati grobnicu. Oni su već postavili nekoliko kamenica oko nje i sagradili kamenu ogradu.Neosporne činjenice- Da li uistinu vjerujete da su gigantski ljudi bili zakopani u grobnice koje pominjete?Prof. Muldashey: Bojim se da vam na to tipanje danas niko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Tako će biti sve dok se grobnice ne otvore i ne nađu posmrtni ostaci umrlih. Nažalost, sirijske vlasti još uvijek nisu spremne da udovolje znanstvenicima i izdaju im neophodne dozvole za otvaranje grobnica. Ali, i bez toga, postoje brojni podaci koji indiciraju da su uistinu na zemlji u prošlosti živjeli divovi. I to ne tako davno. Na primjer, u Aziji, možete naći veoma detaljan opis Bude. Jedna od knjiga nosi naziv ''60 pojedinosti i 32 karakteristike Buddhe''. Ona kaže da je Buddha bio veoma visok, da je imamo membraozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba. Te karakteristike se slažu se sa osobinama rase ljudi prethodnih generacija, npr. Ljudi koji su nazivani Aranteansima... Zašto smo mi u prošlosti, po svaku cijenu, opovrgavali legende o postojanju divova i titana?!... Zašto džinovske otiske stopala u Ain Daru ne bismo smatrali autentičnim dokazom o njihovom postojanju?!... Ili, zašto ne bismo grobnice u Siriji, smatrali istinskim dokazom o postojanju divova na našoj planeti? Zašto su, konačno, obični ljudi te grobnice obožavali još od momenta kada su u njih položena mrtva tijela posljednjih džinova na planeti Zemlji?!... To su pitanja na koja valja čim prije odgovoriti.

Avtor Administrator ob 10:06 0 komentarji

Posljednja plovidba – Djavolje more!

Niko danas ne može sa sigurnošcu reci koliko je brodova misteriozno nestalo u vodama ukletog Djavoljeg mora. Na desetine, pa i stotine... Među nestalim bila je i americka nuklearna podmornica – 'Škorpion'

Ime škorpion je istinski sinonim za opasnost. I smrt. Dugo i mučno umiranje! Škorpion, malo, crno čudovište iz polupustinjskih i pustinjskih krajeva, zbog svog smrtonosnog otrova smještenog u repu, od pamtivijeka je strah i trepet mnogih krajeva na našoj planeti. Njegov ubod obično je uvertiru pred smrt!I u morskim dubinama živi jedna vrsta ribe, koja nosi ime škorpion. Neobična riba. Gotovo poput morskog ježa obrasla otrovnim bodljama, koje mogu biti - fatalne!

U Drugom svjetskom ratu rane, koje je zadavala neprijateljskim brodovima američka podmornica 'Škorpion SS 278' bile su jednako opasne, podmukle, razarajuće i - smrtonosne. Spretna podmornica, koja nije bez razloga dobila epitet neuništive, često se pojavljivala tamo gdje ju je neprijatelj najmanje očekivao, sijući unaokolo paniku i smrt.

Strah i trepet Pacifika'Škorpion SS 278' je sagrađena u portsmautskom vojnom brodogradilištu u Nju Hempšajru. Poronjena je 20. jula 1942. godine, a kumovala joj je Elizabeta Monagle, kćerka proslavljenog kapetana Moldera. Poslije svečanosti upućena je na Pacifik, u Perl Harbur. I tu počinje njena burna odiseja. Hrabro napadajući japanske teretne brodove u pratnji teških konvoja, potapala je neprijateljske brodove, vješto izbjegavajući tempirane podmorske bombe.Svoje prvo i uspješno patroliranje završila je 8. maja 1943. godine, i vratila se u luku radi odmora i oporavka. Tri mjeseca kasnije bila je ponovo u moru, u vodama između Formoze, Tsusjima i Nagasakija. Na toj drugoj plovidbi doživjela je i svoje najdramatičnije časove.Ujutro, 3. jula uvukla se u japanski konvoj od pet teretnih brodova, koji su plovili pd pratnjom jednog razarač. Vještim manevrima uspjela je potopiti dva broda, 'Azan Maru' i 'Kokurju Maru'! Međutim, s ljutim neprijateljem iza leđa i sa bokova, 'Škorpion' nije čekala da provjeri rezultate napada. Podmornica je zaronila dublje u vodu, nastojeći da izbjegne opasni protunapad. Spustila se do dna okeana, i tu se umirila.Za to vrijeme oko nje je eksplodiralo sedam tempiranih podvodnih bombi, ali joj nijedna nije nanijela štetu. Međutim, dvije minute kasnije, lanac za spuštanje bombi i otkrivanje podmornica, dotakao je čelično tijelo 'Škorpiona'. U stravičnoj tišini, mornari su osluškivali zlokobno struganje. I već u sljedećem trenutku 'milovanje' se pretvorilo u strašnu eksploziju podmorske bombe. Podmornica je opasno zadrhtala, ali nije bila uništena. Ni ranjena. Tiho je promijenila kurs i potražila dublje i sigurnije vode. Uspjela je da zavara neprijatelja i da izbjegne ono najgore! Sredinom avgusta uplovila je u Perl Harbur, gdje je dočekana kao istinski slavljenik. Odlikovana je s dvije ratne zvijezde za pokazanu hrabrost u ratnim akcijama!Do 5. decembra 1943. godine 'Škorpion' je izvela još nekoliko vrlo uspješnih akcija. Zbog toga je proglašena - herojem!Međutim, 29. decembra, pod komandom M. Dž. Šmita, podmornica je krenula u svoje četvrto izviđanje. Tiho je uplovila u vode Đavoljeg mora i o njoj se više nikada ništa nije čulo. Dva mjeseca kasnije, 24. februara 1944. godine, Američka ratna mornarica proglasila je podmornicu nestalom!Šta se desilo sa 'Škorpionom'?

Posljednja plovidbaPo završetku rata detaljno su ispitani japanske arhive o bitkama na Pacifiku, ali nije nađene ništa što bi ukazivalo na zlohudu sudbinu američke podmornice. Tako je nestanak podmornice, američkog heroja, uvršten među one brodove, koji su nestali pod još uvijek nerazjašnjenim i misterioznim okolnostima.'Škorpion' nikad nije zaboravljena. Američka ratna mornarica posmrtno je odlikovala njene oficire i posadu. Priznanje je dostiglo vrhunac kada je ime proslavljene podmornice dato novom američkom projektu: najmodernijoj podmornici sagrađenoj i poronjenoj u more 1959. godine. Bila je to izuzetno čvrsta podmornica na pogon jednog nuklearnog reaktora na vodeno hlađenje. Za vrijeme mnogih vježbi novi 'Škorpion' je osvajao sve najvažnije nagrade. Sve do 1969. godine.

Dvadeset i prvog maja te godine, nakon jednomjesečnih vježbi u sastavu Šeste flote u Mediteranu, američka nuklearna podmornica je uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, Frensis A. Slajteri, komandant 'Škorpiona', javio je da je posada u odlično formi, ali da svi jedva čekaju da se vrate, kako bi se vidjeli sa svojim porodicama. Podmornica se tog trenutka nalazila negdje oko Azorskih otoka. Javljeno je da plovidba teče u najboljem redu, i da će u bazu stići u roku od - sedam dana! I to je bilo sve!Američka nuklearna podmornica, jedan od najmodernijih plovećih objekata prošle decenije, nikad se više nije — javila!Šta se s njom desilo i kakva ju je sudbina zadesila, nikada se nije saznalo.Tek, pet mjeseci kasnije, 29. oktobra 1969. godine, njena je olupina pronađena na dnu Atlantskog okeana, ali nikada nije ustanovljeno šta je bio istinski uzrok njenog misterioznog potapanja!

Ukleto područjeAli, vratimo se na Pacifik. Nedaleko od Japana, u području Ajvo Džime i otočja Markus, proteže se jedan rukavac okeana, Đavolje more, u kome je između 1950. i 1954. godine bez traga nestalo devet velikih, supermodernih trgovačkih brodova. Tim povodom japansko Ministarstvo mornarice povelo je istragu. Ali, umjesto rješenja enigme dogodilo se da je istraživač 'Kojo Maru No 5', s posadom od 15 mornara i pomorskih eksperata — tajanstveno nestao!Japanci su nakon toga Đavolje more proglasili opasnom zonom!Sigurno je jedno: u prošlosti su Japan uzbuđivale česte eksplozije u moru, a njih su najčešće izazivale erupcije podvodnih vulkana čija se glavna žila proteže preko poluotoka Iza prema jugu i dalekim Marijanskim otocima. Njeni površinski predjeli obrazuju jezgro mnogih otoka uključujući i najveće ostrvo - Ajvo Džimu.Kada se podvodni džin probudi, more jednostavno eksplodira, stvarajući zastrašujuće razorne tsunami valove, često visoke i preko dvadeset metara, koji na svom stravičnom putu uništavaju sve. Baš sve!Pa ipak, kao i u ukletom Bermudskom trouglu, mnogi se nestanci brodova ne mogu racionalno objasniti. Takav jedan događaj zbio se 1952. godine...Osamnaestog septembra te godine posada ribarskog broda 'Mioja Maru 11' primijetila je u vodama istočno od otoka Bajones kako se more 'podiglo u visini katedrale'. To je bio signal za istraživanje mnogih naučnih organizacija Japana.U toku sljedeća tri dana Mornarički spasilački biro uputio je patrolni brod 'Šikine' u Đavolje more, a Tokijski univerzitet za ribarstvo i zemljotrese organizovao je naučnu ekspediciju čiji je zadatak bio čitav slučaj da ispita na licu mjesta. U ovu ekspediciju ušli su i predstavnici Istraživačkog instituta Tokijskog univerziteta, Tokijskog naučnog muzeja, Biroa za ribarstvo i novinari - predstavnici japanske novinske agencije Asahi.Ekspedicija se sa brodom 'Šinio Maru' našla u Đavoljem moru 23. septembra. Istog dana prisustvovali su fantastičnom događaju: eksploziji vulkana u dubini mora. Desilo se to sjeveroistočno od otoka Bajones.Za to vrijeme patrolni brod Mornaričkog biroa vratio se u luku sa izvještajem o postojanju 'novog kamenog bedema na mjestu erupcije, koji intenzivno ispušta žutu paru'. Hidrografski biro je odmah dao ime novootkrivenom podvodnom vulkanu: Mioja-šo!Uskoro se u Japan vratila i naučna ekspedicija, koja je plovila brodom 'Šinio Maru', a Hidrografski institut je organizovao novu naučnu ekspediciju, koja je u Đavolje more otplovila na brodu 'Kajio Maru 5'. Brod

je isplovio iz Tokija 21. septembra i od tada se o njemu nikad ništa nije čulo.Sljedećih dana je prečešljan gotovo svaki metar Đavoljeg mora, ali od broda nije bilo ni traga ni glasa. Komisiji za istraživanje preostalo je jedino da izda zvanično saopštenje o nestanku broda: 'Kajio Maru 5' se očito prevrnuo i potonuo 24. septembra 1952. za vrijeme eksplozije vulkana Mioja-šo, ali niko nije objasnio zašto tokom plovidbe nije bilo nikakve veze s brodom iako je 'Kajio Maru 5' bio opremljen sa dva najmodernija radio-uređaja. Zašto?!.

Avtor Administrator ob 10:06 0 komentarji

Nestali u ništavilu - Bermudski trougao

Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu.

Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu poruku:- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!

Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak...? “Ne vidimo zemlju!...”Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku:- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!...U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu.- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen:- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo...Veza je prekinuta.

Šta se dogodilo?U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?

Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom održavali radio-vezu.Iz njihovih isprekidanih dramaticnih dijaloga moglo se zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak, ni sunce!U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao:- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.

Avtor Administrator ob 10:05 0 komentarji

Što kriju tajne arhive?

Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i vidjenjima cudnih letecih i plovecih objekata

U novoislandskom znanstvenom casopisu “Pogled u svemir”, zabiljezeno je interesantno svjedocanstvo pilota Stjuarta Bareta. On je 2. veljace 1965. godine letio zrakoplovom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistocno od Helensvila. Iznenada, na morskoj povrsini, Baret je ugledao tamne konture nekog neobicno dugog ploveceg objekta. Vjerujuci da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti vidao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pucine. Ali, nije se radilo o golemom morskom sisavcu. Naprotiv!

Zagonetno plovilo“Neobicni objekat bio je savrseno simetricnog oblika“ - zabiljezio je u svoj izvjestaj novozelandski pilot. „Bio je od nekakvog svijetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo je bilo dugo oko 30, a siroko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!...“Zasto podmornice?!… Zar se radilo o podmornici?- Vjerojatno! – smatra Baret. – Jer, upravo kada sam se nasao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u zrakoplovu ludo zaigrale. Pokusao sam mu se pribliziti, ali je misteriozno plovilom netragom nestalo u morskim dubinama.Mocnici bivseg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizirano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetificiranim plovecim i letecim objektima, a izvjestaji su obuhvatali podrucja od Baltika do Pacifika. Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolirao mocni KGB, a vodeni su pod razlicitim imenima: „Mreza“, zatim „Galaktika“, a potom „Horizont“.Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i videnjima cudnih letecih i plovecih objekata. U golemu mrezu specijalnih izvjestaca bili su ukljuceni vojnici, pomorci, policajci, piloti, cak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.Na celu istrazivackog tima KGB je postavio covjeka od velikog povjerenja, obavjestajnog pukovnika Borisa Sokolova, koga „Aganjokov“ publicista Alexsandar Nikonov posljednjih godina javno optuzuje da je preko 400 najznacajnijih dosijea, ukljucujuci i najvrednija

dokumenta i video snimke o pojavama letecih tanjira i neidentificiranih plovecih objekata na nebu i u vodama bivseg SSSR-a predao Zapadu, najvise Amerikancima.- Tisucu drugih nista manje znacajnih izvjestaja o problemu letecich tanjira - tvrdi javno Nikolov - Sokolov je drzao u putnom kovcegu, na tavanu svoje dace... O njima se vec dugo nista ne zna. Mozda su vec odavno nestali iz Rusije...

Proklete činjenice!Da bi dokazao svoju hipotezu da je rusku nuklearnu podmornicu „Kursk“ potopilo zagonetno plovilo „koje ne pripada nijednoj zemlji sa naseg planeta“, Alexsandar Nikonov je razgovbarao i sa Borisom surikovim, mozda i najvecim ruskim autoritetom za letece i plovece neidentificirane objekte. surikov se proslavio time sto je uspio da raskrinka brojne fotografije i autore video-snimaka letecih tanjira, dokazavsi da se radi o prefinjenim falsifikatima, a ne o istinitim foto-dokumentima!surinovu je neshvatljivo, cak i smijesno sto zvanicne drzavne strukture u Rusiji sluzbeno poricu pojavu neidentificiranih letecih i plovecih objekata u vrijeme kada neke zemlje, poput Francuske i Cilea „sluzbeno priznaju postojanje tehnickih objekata izvanzemaljskog podrijetla u atmosferi oko Zemlje“!- Istina je - kaze Boris surikov - da su mnoge epizode o kojima govore storije iz zapadnjackih izvora izmisljene, ali neidentificirani ploveci i leteci objekti su - gruba istina. Oni postoje i dio su nase svakodnevnosti!To bi moglo biti tacno. Uostalom, postoje i vjerodostojni izvjestaji i dokumenti. Postoje epizode koje nisu izmisljene i koje je tesko demantirati. Uostalom, evo sta je dozivio japanski pilot Jokomo Shiu...

Tog dana Shiu je iz Baze poletio u 20,18 sati. Vec nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nesto nevjerovatno - poput kakva prividenja - otvorilo se more! Fantasticni prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nesto sto je bilo nalik izduzenom srebrnom disku. Jokomo je mehanicki ukljucio radio i obavijestio Bazu:- Nalazim se iznad Oshime… Ispod mene leti nesto nalik letecem disku... Izronio je iz mora... sta da radim? Prijem...- Prati ga! – dobio je odgovor.Jokomo je okrenuo aparat udesno i nasao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je “u repu” i pratio ju je prema otvorenoj pucini. Istodobno je obavjestavao Bazu o svemu sto se desavalo ispred njega.- Letjelica mijenja boju. Postaje purpurnocrvena… Sada je narandzasta… Povecava brzinu… Nisam u stanju vise da je pratim… BjezI mi… Nestaje… sta da radim?!…

Otvoriti tajne dosijeeLetejlica je uistinu nestala, a Baza je pozvala Jokoma da se vrati. Okrenuo je aparata, ali te noci za njega nisu prestala uzbudenja. Kada se ponovo nasao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nesto je gorjelo!Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pruzao se fantastican prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandzaste boje! Nesto slicno Jokomo Shio nikada u zivotu nije imao priliku da vidi.Nevjerovatni dogadajim registrirani su posljednjih godina na razlicitim pomorskim

meridijanima, a saradnik moskovskog tjednika “Aganjok” Alexsandar Nikonov s pravom smatra “da je, konacno, krajnje vrijeme da otvorimo tajne dosijee i da priznamo da postoje misterije koje nismo u stanju racionalno da rjesimo” i dodaje da ruska nuklearna podmornica “Kursk” nije jedina zrtva neidentifikovanih podvodnih plovila, podsjecajuci citaoce da je na jednako misteriozan nacin nestala i americka atomska podmornica "Tresche ("Lisica")…Posljednja poruka sa nekadasnjeg ponosa americke ratne mornarice bila je krajnje uznemirujuca:"...Nalazimo se na planiranoj dubini... Svuda unaokolo vlada besprijekoran mir. Plovimo naprijed... Uskoro cemo biti na... Ali, kakva je ovo buka?!... Primijecujemo svjetla... Ali, zar je to moguce?!... Na ovim dubinama... Auuu, gotovi smo!... Togo..."I to je bilo sve!Kakva je to svjetla primijetio zapovjednik podmornice na dubinama kojima je plovila "Tresche"? Otkud toliko cudenje u njegovom glasu i zasto do kraja nije izgovorio posljednju recenicu?!Odgovor na ova pitanja odnio je sa sobom - u smrt i nistavilo!

Ukleta podmornicaDesilo se to 9. travnja 1963 godine u vodama Atlantika, sasvim blizu zlokobnog Bermudskog trougla. I jos nesto: americka atomska podmornica, koja je ime dobila zbog uvjerenja njenih konstruktora i graditelja da je neunistiva i da se moze izvuci iz najneugodnijih situacija, u trenutku nestanka bila je u pratnji dva americka vojna broda. No, to joj nije pomoglo. Jednostavno je nestala!Ali, time se ne zavrsava prica o lukavoj "Lisici". Nekoliko dana nakon katastrofe, utvrdeno je da se njeni ostaci, navodno, nalaze na 3000 metara dubine, a cetiri godine kasnije, u ljeto 1967. godine, dogodilo se nesto sto je do kraja zbunilo americke pomorske eksperte.Za vrijeme krstarenja luksuznom jahtom iznad podrucja gdje je nestala "Lisica", jedna americka porodica, na povrsini uzburkanog mora, najednom je ugledala potonulu americku atomsku podmornicu. sta vise, poceli su da pozivaju, ali kada im nitko nije odgovorio, priblizili su se jos blize. Tek tada su na boku podmornice procitali ime "Tresche"!I ne samo to: primijetili su duz vodene linije i jednu dugu pukotinu, koja uopce nije smetala podmornici da se odrzava na povrsini i - plovi!Dvije godine kasnije Amerikanci su pretrpili jos jedan gubitak. U vodama oko Azorskih otoka netragom je nestala nuklearna podmornica "skorpion"!sta se dogodilo?Nakon jednomjesecnih pomorskih vojnih vjezbi u sastavu seste flote u Mediteranu, tog 21. svibnja 1969. godine, americka je podmornica uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, komandant "skorpiona", iskusni pomorac Fresis A. Slajteri, raportirao je da plovidba tece u najboljem redu, da je posada u odlicnoj formi i da svi jedva cekaju da se vrate, kako bi se sreli sa svojim obiteljima. I to je bilo sve!"skorpion" se nikada vise nije oglasio, a opsezna potraga za njim bila je uzaludna. Tek. pet mjeseci kasnije, 29. listopada 1969. godine, njeno nepomicno "tijelo" otkriveno je na dnu Atlantika, ali nikada nije ustanovljeno sta je bio istinski uzrok njenog zagonetnog potonuca!

Iza polarne kapeMnogi istrazivaci i iskusni pomorci s pravom smatraju da je Bermudski trougao nesumnjivo slozena i viseslojna misterija. Ona u sebi krije brojne dvojbe, sumnje i pretpostavke, koje su podjednako zanimljive, zbunjujuce i zagonetne - od vjerovanja da se u morskim dubinama kriju ostaci legendarne civilizacije Atlantide do pretpostavke da su upravo na tom mjestu, na morskom

dnu izmedu Floride, Bahama i Puerto Ricoa, svoju tajnu podmorsku bazu smjestili neznani gosti iz kosmosa, koji otimajuci zrakoplove i brodove i kidnapirajuci pilote i pomorce za svoje tajanstvene eksperimente kontroliraju znanstvene domete Zemljana.Svjedocanstva o nepoznatim plovecim objektima i neidetifikovanim letjelicama koje vrsljaju morskim dubinama nerjetko su tema i ozbiljnih znanstvenih skupova. U svojoj knjizi "Tajanstveno more" svojevremeno sam detaljno opisao vise zagonetnih epizoda i svjedocanstava, koje navode autori kojima se moze vjerovati, najcesce iskusni pomorci, oceanografi, piloti, ribari, pa cak i pomorski eksperti.No, kako je vrijeme prolazilo, u mojoj su se bogatoj arhivi sve vise umnozavali slucajevi na koje suvremena znanost nije znala odgovore i koje je zbog svoje enigmaticnosti smjestala u otvoreni Dosje X. U knjigu koja je u Vasim rukama.Za ovu priliku, opisat cu nekoliko slucajeva u kojima su ocevici strogo pouzdane osobe, nerjetko znanstvenici, kojima se moze vjerovati. Zagonetne pojave registrirane su na razlicitim mjestima naseg planeta, ali im je svima zajednicko da do danas nisu racionalno objasnjene.

Drama u artickim vodama

Prema americkim saznanjima, KGB je u strogoj tajnosti cuvao najmanje 19 dosijea o stradanjima sovjetskih „migova“ koji su imali zadatak da unište neidentificirane letjelice što su se vrzmale iznad sovjetskih vojnih baza!

Nekako u isto vrijeme kada su se visoki zrakoplovni i pomorski vojni i civilnim eksperti Sjedinjenih Drzava, izvodeci ultratajne vojne manevre u vodama Puerto Rica (podrucje koje pripada Bermudskom trouglu), osvjedocili da su za sve vrijeme vjezbe bili pod prismotrom "uljeza"- neidentifikovane podmornice - koja je raspolagala fantasticnim karakteristika i bila neuhvatljiv za americke pomorske i zrakoplovne snage, u drugom dijelu svijeta, u sjevernom Atlantiku, poznati arkticki istrazivac doktor Rubens J. Villel, te kormilar i dezurni oficir, koji su ucestvovali u vojnim-mornarickim manevrima pod sluzbenim nazivom "Operacija Deep Free Z.", iznenada su postali svjedocima tajanstvenog dogadaja koji ce dugo vremena biti predmetom najsuptilnije istrage americkih znanstvenika.Evo kako je taj zbunjujuci dogadaj opisao Solomon suljman:"...Dan se blizio smiraju. Doktor Villela se nalazio na palubi, kada je odjednom vidio da se nesto pojavilo iz morske vode. Silovitom snagom probilo je led debljine od tri metra i poput ogromnog srebrnastog metka nestalo u nebesima. Ogromne sante leda podignute na nekoliko desetina metara sa topovskom bukom srucile su se nazad na ledeni sprud, a voda u ogromnoj rupi naprosto je kljucala. Iznad nje su se dizali oblaci pare, sto je najvjerojatnije ukazivalo na dzinovsku energiju procesa, koji tek sto se odigrao..."Kome je pripadala neidentifikovana letjelica koja je izletjela iz hladnih arktickih voda? sta je radila i gdje je nestala?

Nevjerovatni prizorMnogo kasnije, u vrijeme Jeljcina, americki i ruski znanstvenici su izmjenili tajna dokumeta i saznanja o nekim slucajevima za koje je bila zainteresirana i jedna i druga strana. Prema americkim saznanjima, KGB je u strogoj tajnosti cuvao najmanje 19 dosijea o stradanjima

sovjetskih „migova“ koji su imali zadatak da uniste neidentificirane letjelice sto su se vrzmale iznad sovjetskih vojnih baza i instalacija. Neke od njih vinule su se, poput projektila, iz morskih dubina. Kako su Sovjeti vjerovali da se radi o najnovijim americkim spijunskim letjelicama, pokusavali su da ih zaustave i obore, ali su njihovi „migovi“ dozivljavali tragican kraj.Iz tih dramaticnih vremena potice i fotografija neidetificiranog leteceg objekta u obliku cigare, koja je snimljena neposredno nakon izlijetanja tajanstvene letjelice iz morskih dubina. Desilo se to iza polarnog kruga, nedaleko od dalekog Koljskog poluotoka. Slucaj nikada nije objasnjen, ali su clanovi specijalno oformljene komisije, koju je predvodio ugledni sovjetski ufolog, zamjenik rukovodioca Sekcije za podvodna istrazivanja Akademije znanosti SSSR, doktor V. Azaza, sakupili podatke da su samo u dvije godine -1980. i 1981. - stanovnici okolnih sovjetskih oblasti registrirali izlijetanje iz voda ovog regiona najmanje 36 misteriozni letecih objekata. Istrazivanja koja su sljedecih mjesici i godina poduzeta nisu sovjetske znanstvenike odvela do racionalnih odgovora . Tako su i ovi slucajevi adaktirani.Ali, krenimo dalje.

Petnaestog studenog 1975. godine u 16 sati, u neposrednoj blizini Marseillea, u francuskim priobalnim vodama, iznenada je iz vode izletio srebrnasti disk sa precnikom oko deset metara. Prema izjavama jednog inzenjera za svjetionike i bankine, te 16 radnika koji su bili ocevici cudnog dogadaja, tajanstveni disk (leteci tanjir) je napravio nekoliko krugova, zatim se podigao na visinu od nekih 120 metara, ostao na toj visini oko 90 sekundi, a zatim iz mjesta jurnuo neshvatljivom brzinom i nestao u nebu.Godina 1977. po mnogo cemu je bila godina NLO-a. Vidani su iznad mnogih podrucja svijeta, a dopisnik novinske agencije Reuters iz Tokija, 29. listopada je odaslao sljedecu vijest:„Iz Urugvaja, gdje su posljednjih mjeseci videni u velikom broju, leteci tanjiri su se, izgleda, preselili u Japan.Prema izjavama ocevidaca, jedan tajanstveni leteci predmet psojavio se ovih dana na nebu iznad sjevernog dijela ostrva Honshu. Pilot japanske kompanije Jal i jedan astronom, izjavili su da su vidjeli vatrenu loptu koja se, pred njihovim ocima, podijelila u vise manjih, koje su se vec sljedeceg trenutka izgubile u dubokim vodama Pacifika!...“No, vratimo se vec pominjanom clanku uglednog profesora S. Sandersona "Aboridzini morskih dubina", objavljenom 1972. godine (br. 9) u moskovskom casopisu "Tehnika malodezi".

Što skriva more?U tom tekstu, profesor Sanderson navodi vise interesantnih svjedocanstava o pojavama neidentifikovanih plivajuce-letecih objekata. Izmedu ostalih, pominje i epizodu koja se odigrala 20. srpnja 1967. godine u 18,15 sati, daleko od ledenih polarnih predjela, otprilike 120 milja od brazilske obale, u toplim vodama Atlantika.sta se, zapravo, dogodilo?"...Oficiri i komanda argentinskog broda "Navvero" su vecerali kada je zapovjednik broda, iskusnog pomorca Yulijana Lucasa Ardanza, hitno pozvao na palubu dezurni oficir Jorje Montoya. Dezurni oficir mu je saopcio da je registrirao neko cudno plovilo koje prati njihov brod. Zapovjednik je izletio na palubu i primijetio da se sa desne strane, otprilike 50 fita od "Navveroa" krece neki nepoznati ploveci objekat nesvakidasnjeg oblika. Bio je nalik cigari i imao je duzinu oko 110 fita. Zacudo, plovilo nije proizvodilo nikakav zvuk, niti je iza sebe u vodi ostavljalo uobicajni trag. No, ono sto je bilo najcudnije i sto je iskusnog pomorca cinilo zbunjenim lezi u cinjenici da je misteriozni ploveci objekat zracio snaznom plavkasto-bijelom

svjetloscu.Zapovjednik argentinskog broda Yulijan Lucas Ardanz zabiljezio je u brodski dnevnik da na cudnom plovecem objektu nije zapazio nista sto je karakteristicno za uobicajne podmornice, na njemu nije bilo kule, periskopa, mosta... Plovilo je bilo savrseno glatko i kretalo se istom brzinom kao i njegov brod - oko 25 cvorova na sat. Poslije izvjesnog vremena, zagonetna je podmornica iznenada promijenila smjer za 90 stupnjeva, zaronila, prosla ispod "Navveroa" i nestala u mracnim dubinama Atlantskog oceana.Solomon suljman navodi i tragicni slucaj, vjerovatno vezan za tajanstveni "roneci" objekat, koji se italijanski teritorijalnim vodama 18. listopada 1978. godine. Ribar po imenu Vincetti tog je dana sa svojom kocom otplovio na Jadran, a vec sljedeceg dana naden je na dubini od 20 metara. Ovu cudnu tragediju obiljezile su dvije neobicne okolnosti: nije se dogodio nikakav sudar, jer na camcu nije bilo nikakvih tragova koji bi upucivali na to, a drugo, prilikom obdukcije, u plucima nesretnog Vincetta nije pronadena nijedna kap vode!

Fantomi JadranaTragicnog dana, u podrucju Jadrana u kome je Vincett obicno lovio ribu, neki su ribari registrovali misteriozni "stub svjetlosti", koji je izbijao iz mora, a kada su mu se priblizili on je zaronio I nestao.Te 1978. godine Jadransko je more postalo sredisnja tema mnogih lovaca na misterije. U njegovim su se vodama dogadale krajnje neobjasnjive pojave i fenomeni.U noci 3. studenog italijanski ribar Antonio Paleska iz San Benedeta del Tronta prvi put opaza neobicnu pojavu na moru:- Bio sam na otvorenom moru kada sam, oko tri ili cetiri sata ujutro, opazio neku cudnu gotovo ruzIcastu svjetlost kako prati moju kocu. Moram priznati da sam se uplasio, jer takvo nesto nikada u zivotu nisam vidio. Sakupio sam mrezu i krenuo prema obali. No, tajanstveno ruzicasto svijetlo me i dalje pratilo. Obilazilo je oko moje koce i ja nisam mogao odgonetnuti sta bi to moglo da bude. Uzasno sam se uplasio. Tek kada sam se priblizio obali, poslije puna dva sata pratnje, tajanstveno je svijetlo prestalo da me prati. Nestalo je u dubinama mora.Prvih su dana italijanski ribari zbijali sale na racun Antonia Paleska, ali su uskoro - kada su se i sami uvjerili u neobicne pojave - u pomoc pozvali civilne i vojne eksperte. Tih su dana mnogi ribari bili svjedocima pojave cudne svjetlosti, golemih vodenih stupova koji su iznenada izbijali iz mora, pjenusanja i kljucanja vode, zagonetnih bijeli pruga, loptastih letecih tijela sto su izlijetali iz mora i ponovo se vracala u njega...- Iznenada sam na radaru ugledao neko cudno tijelo koje nas prati – ispricao je svoj dozivljaj \ovani Merlini, zapovjednik ribarskog broda „Andrea Padre“. – Upitao sam: Ko je iza nas? Javite se!... Mornari su mi rekli da iza nas nema nikoga. Naljutio sam se i otisao da se u to sam uvjerim. i odista, nisam vidio nikoga da nas prati, ali je radar i dalje registrirao nekog fantomskog pratioca koji je imao oblik ploveceg pauka!Drugi italijanski ribar, Alberto Matuchi, koji je tih dana ribario na svojoj koci „Luna Madre“, ispricao je novinarima sljedece:- Prvo je nas radar poludio, a zatim nas je iznenada zaslijepila jaka svjetlost koja se neprestano premjestala po moru. Najcudnije u svemu tome bilo je sto se ta misteriozna svjetlost nije reflektirala na moru!...

Šta se zbiva ispod mora?U noci 9. studenog neobicni fenomene po prvi put registrira jedan vojni patrolni camac CP 2018

italijanske Ratne mornarice. Oko 20,45 sati, dok su se nalazili sest milja daleko od Silvi Marine, ugledali su ruzicastu svjetlost koja se rasipala u precniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspjesna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila duboko je oko 23 metra i iskljucuje svaku mogucnost prisustva podmornice.Narednih dana uplaseni ribari nisu isplovljavali na jadransku pucinu, ali su i dalje bili svjedoci neobicnih pojava.- Nalazio sam se cetiri milje od obale – sjeca se \uzepe Merlini. – Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primijetio da se nesto cudno dogadalo sa radarom. Kao da ga je neko iskljucio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako prosjeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na povrsini mora nije bilo niceg, bas niceg!Slicne tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari dozivjeli su da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logicnog razloga, prokljuca more!- Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja - sjeca se Karlo Vodi. - Odjednom, nedaleko od nas, voda pocinje da kljuca. Utisak je kao da se ispod mora nalazi nekakva masina koja proizvodi pjenu. Ogrmonu pjenu, barem 600-700 metara u precniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo golemo, tamno, plovece tijelo...Analizirajuci fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se vecina zagonetnih pojava moze pripisati prisustvu stranih podmornica, ali sto se tice vodenih stupova, svjetlecih fenomena i smetnji na radarima, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i - leteci tanjiri!Nesto cudno desavala se tih dana i u hrvatskim teritorijalnim vodama. Glasoviti splitski knjizevnik i novinar Miljenko Smoje ribario je oko Lastova sa dvojicom prijatelja – novinarom Slobodanom Paparelom i nekadasnjim Hajdukovim prvotimcem Ivom Begom, kada su ugledali neku cudnu svjetlost, koja se iz pravca Korcule priblizavala ogromnom brzinom. U blizini njihovog broda ta se svjetleca kugla pocela rasprskivati. Pred njima se ukazao nestvaran prizor: na moru se, poput kakvog cudesnog ringispila, okretao neki misteriozni ognjeni obruc. Vodoskoci svjetlosti su ih gotovo zaslijepili prskajucI na sve strane.Sutradan je Miljenko Smoje, u drustvu sa predsjednikom Skupstine opcine Lastovo Ljubom saricem, kod otocIca Kopiste, dozivio gotovo identican dogadaj:“Velikom brzinom”, zapisao je Smoje, “koja nekoliko puta nadmasuje najbrze glisere, nekakav cudan predmet klizio je povrsinom mora. Od nas je bio udaljen 300-400 metara. Nikakvog zvuka nije bilo. Nijemo smo se gledali nista ne shvatajuci, a ploveca svjetlost brzo se udaljila i nestala iz naseg vidokruga...“

Avtor Administrator ob 10:04 0 komentarji

petek, 03. oktober 2008

Mreža ukletih zona

Prikupljajuci podatke o misterioznim nestancima brodova i aviona, americki je istraživac A. Sanderson otkrio da postoji tacno deset podrucja u kojima se, s vremena na vrijeme, odigravaju nevjerovatni dogadjaji!

To nisu uvijek “trokuti”, vec ponekad “rombovi”, “pravougaonici”, “krugovi”... Smjesteni su gotovo simetricno s obje strane ekvatora - pet s jedne pet s druge strane - tocno na 72. stupnju duljine, i svi se odlikuju stalnim magnetskim i drugim anomalijama.

Zemlja mrtve linijeO tocnim lokacije ukletih zona do sada se malo pisalo. Pored Bermuda i Vrazijeg mora, one su smjestene u zapadnom dijelu Mediterana, sjeveroistocno od Havaja (u sjevernom Pacifiku), uz sjeveroistocnu obalu Argentine, uz jugoistocnu obalu Afrike, u Tasmanskom moru, u istocnom dijelu Indijskog oceana, u zapadnom dijelu Indijskog okena (uz jugozapadnu obalu Australije) i u, po mnogo cemu jedinstvenom, predjelu - u “zemlji mrtve linije” - u Afganistanu!Ukoliko su A. Sanderson i njegove pristase u pravu, onda je nas planet obavijen veoma preciznom mrezom ukletih zona, koje su podjednako udaljene jedna od druge. Ako u ta misteriozna podrucja ukljucimo i polove, onda mreza izgleda kompletna - dvanest nevjerojatnih podrucja u kojima se dogadaju cudni i neobjasnjivi nestanci!Istrazujuci ova opasna podrucja, americki su i ruski znanstvenici otkrili brojne zagonetke na koje nisu nasli racionalne odgovore. Odakle, na primjer, “izviru” golemi unutarnji valovi u oceanima i kakva je njihova sudbina kada se ne pojave na povrsini mora? Zasto voda ispod ekvatora, na dubini izmedu 200 i 600 metara, relativno uskom strujom tece u suprotnom smjeru od povrsinskih morskih struja? Zbog cega se nad tom strujom povremeno (ili uvijek?) stvaraju valovi, kao na “zmijolikom konopcu”, ponekad dugi cak i nekoliko tisuca kilometara? Kako je izgledao ocean prije milijardu ili vise godina? Kako oceani utjecu na sve uocljivije promjene klime na nasem planetu i kakva je njihova uloga u svemu tome?Na drugoj je strani, veliki broj strucnjaka iz razlicitih podrucja znanosti, pokusavao proteklih desetljeca objasniti uzroke zagonetnih nesreca i misterioznih nestanaka, te proniknuti u tajnu (ne)prirodnih mehanizama, koji vladaju u ukletim podrucjima.Ralph Barker, autor knjige “Velika misterija u zraku”, pise da odredena otkrica nekih fizicara upucuju na opasne gravitacione cestice materije. On smatra da “materija koja se ne podvrgava zakonima sile teze, a narav joj je protivna prirodi materije Zemlje, posjeduje golemu eksplozivnu snagu kad dode u dodir sa zemaljskom materijom...” i da se “lokalizira u odredenim podrucjima Zemlje”.Glasovita je i hipoteza o “skoku u vremenu”. Rijec je o tome da magnetske bure, koje izazivaju radio-smetnje, mijenjaju magnetsko polje naseg planeta, a mozda mijenjaju cak i silu tezu. U odredenim uvjetima i okolnostima, koje znanost jos uvijek nije uspjela definirati i, dakako, objasniti, te pojave, mozda, mogu izazvati pomak brodova i aviona u druge tocke prostorno-vremenske dimenzije!

Nestali 10 minuta!Bilo je slucajeva - najcesce u Bermudskom trokutu - da su se zrakoplovi sa zadace vracali mnogo prije nego sto je trebalo, kao da su letjeli uz nevjerojatnu snagu povoljnog vjetra. A atmosferske prilike, registrirani u vrijeme tih letova, nisu mogle izazvati slicne otklone. Pretpostavlja se da su se u tim slucajevima zrakoplovi samo “ocesali o krajicke” nastalih anomalija, dok su prolazili pored nekakve “prostorno-vremenske rupe”!Naravno, ova teza zvuci vise nego fantasticno, jer je do danas nitko nije uvjerljivo objasnio. Ali, to nikako ne znaci da je “izvan pameti”. Uostalom, evo jednog slucaja iz zivota, o kome sam detaljnije pisao u svojoj knjizi “Tajanstveno more”.Dogodilo se to 1970. godine u zrakoplovnoj luci Miami. U glavnoj ulozi je bio putnicki

zrakoplov kompanije National Airlines, koji se - pod kontrolom radara - sa 127 putnika sa sjevero-istoka priblizavao svom odredistu. Iznenada, a to i jeste ono sto se ne da nikako racionalno objasniti, zrakoplov je nestao s radarskog ekrana i ponovo se pojavio tek nakon deset minuta, kada je vec u zracnoj luci dignuta uzbuna. Zrakoplov se zatim prizemljio bez ikakvih poteskoca.Iskusni pilot i clanovi posade bili su iznenadeni zaprepascenoscu personala Kontornog tornja, posto se po njihovom uvjerenju nije dogodilo nista neobicno. Tada je jedan od kontrolora leta ljutito reagirao:- Zaboga prijatelju, pa vi punih deset minuta napraosto niste postojali!Sada je i pilot bio zbunjen.- Kako? - upitao je.- Pogledajte u vas sat!Tada je pilot sravnio vrijeme na satovima posade i u zrakoplovu s vremenom u zrakoplovnoj luci. Rezultat je bio vise nego apsurdan: satovi u zrakoplovu i satovi njegove posade, kao i putnika, zaostajali su za regularnim vremenom - deset minuta! Sve ovo je bilo utoliko cudnije sto dvadesetak minuta ranije, pri obaveznom sravnjavanju satova, nije bilo - nikakvih razlika!Slicni su slucajevi zabiljezeni u jos nekim krajevima i podnebljima naseg planeta i kazivanje o njima oduzelo bi nam dosta vremena i prostora. S toga cemo navesti samo jos jedan.

Sudar s prošlošćuDogadaj se odigrao u ljeto 1961. godine u zracnom prostoru drzave Ohio (SAD). Leteci kroz teske kisne oblake, jedan je americki pilot primijetio da pravo na njega leti neki drugi zrakoplov. Zbunjeni i preplaseni pilot, ucinio je sve kako bi izbjegao tragediju. To mu je poslo za rukom iako nije u potpunosti izbjegao opasni susret - okrznuo je krilom nepoznati zrakoplov!sto se dalje dogodilo? Da li je udarac bio tragican za nepoznatog pilota koji mu se nasao na liniji leta?!...Pilot je pogledao ispod sebe i s olaksanjem konstatirao da do tragedije nije doslo. Pogledao je pazljivije: nepoznati je avion bio muzejski primjerak dvomotorca od drveta i kanvasa, model starinskog aparata koji se proizvodio davno, jos prije Prvog svjetskog rata!I sam je zrakoplovac izgledao nekako staromodno. Na sebi je imao kozno odijelo, koznu kapu na glavi i ogromne naocare. Sljedeceg momenta, stari je zrakoplov skrenuo u stranu, uletio u neki oblak i - nestao!Kada se spustio na obliznji aerodrom, pilot o cijem je dozivljaju rijec, prijavio je da se “neki idiot nalazi u zraku u svom zakrpanom, starom zrakoplovu” i da stvara kaos u avio-saobracaju. Medutim, kada je kasnije provjeravao podatke u Kontrolnom tornju, saznao je da nigdje nije bio primijecen stari zrakoplov s kojim se za malo sudario. Pretrazio je i listu dozvola za letenje, ali ni u njoj nije nasao nikakav podatak o starom zrakoplovu!Cijeli dozivlja ostao bi mu u sjecanju kao jedan od najdramaticnijih i najmisterioznijih u zivotu da nekoliko mjeseci kasnije iz novina nije saznao za neobicno otkrice: zrakoplov, upravo onakav s kakvim je, na srecu, izbjegao sudar, bio je pronaden na nekoj livadi prekriven sijenom.

Istodobno je istrazna komisija, a to je ono sto jos uvijek zbunjuje znanstvenike, detaljno ispitujuci stari zrakoplov, nedvojbeno zakljucila da se aparat nalazio na tom mjestu, dakle, na livadi, posljednjih nekoliko desetljeca i da za to vrijeme zasigurno nije uopce letio. Nije ni mogao, jer je bio vec u raspadajucem stanju!Ali, ni to nije bilo sve: u pilotovoj kabini pronaden je stari dnevnik u kome je pilot zabiljezio i

neobicni dozivljaj, koji je dozivio prije vise od 50 godina:“Leteci kroz oblake”, zapisao je stari zrakoplovac “najednom sam se nasao nasuprot ogromne srebrne letjelice nalik zrakoplovu, koja me je okrznula svojim srebrnim krilom. Momenat kasnije, sjajni se zrakoplov okrenuo i nestao u drugom oblaku!”Pilot iz Ohia je bio krajnje iznenaden ovim otkricem. Dnevnik je odmah odnesen ekspertima civilnog zrakoplovstva, koji su bili ubijedeni da je cijeli slucaj bio izmisljen, a dnevnik da je bio falsificiran. Medutim, iznenadenju nije bilo kraja kada se ispostavilo da je dnevnik stopostotno autentican, a posljednje biljeske u njemu da su stare najmanje - pet desetljeca!Ovo je, uistinu, jos vise zbunilo znanstvenike, pa je formirana nova komisija eksperata, koja je detaljno pregledala stari zrakoplov. I sto je otkrila?

Nevjerovatni doživljajNa jednom dijelu zrakoplova otkriven je trag boje i aluminija. Ovi ostaci su detaljno ispitivani i provjeravani i u znanstvenim laboratorijima, ali nije bilo sumnje u to da se radi o materijama od kojih se izraduju – moderni avioni!Kako objasniti ovaj neverovatni slucaj? Da li se na nasem planetu, pod odredenim okolnostima, dogadaju “vremenska preklapanja” ili nekakve kaoticne vremensko-prostorne anomalije?!…Na ovo pitanje je dosta tesko odgovoriti, ali uporni novinari su u arhivama Oksforda otkrili jos jedan “dokaz” da je to izgleda moguce. Evo cime oni to dokauju…Dogadaj o kojem ce biti rijeci odigrao se u Versaju (Francuska) davnog 10. srpnja 1901. godine. Glavne licnosti su bile dvije engleske uciteljice, dakle, za to vrijeme veoma obrazovane osobe. Njihova imena su Elinora Dzordan i sarlota Meberli.Kada su tog dana pune ushicenja usle u Versajski park I dosetale do jednog zelenog proplanka, najednom su pocele da osjecaju kako se oko njih sve mijenja. Do njih je poceo da dopire neobicno zucan zagor, a oko njih ambijent je poprimao nekakav drugaciji izgled. Ispred njih je, na neki cudan nacin, nestajalo predivne aleje i – Elinora i sarlota su ulazile u neko drugo vrijeme!Ulazile su u – proslost!Naravno, engleske uciteljice su bile silno zbunjene, ali I nemocne da bilo sto poduzmu. Nastavile su sa setnjom jedna drugu sapatom ohrabrujuci. Pored njih su prolazili francuski plemici iz vremena Marije Antoanete; podalje su dvorkinje o necemu glasno raspravljale; bastovani su strpljivo dotjerivali zeleno rastinje; cuo se zveket starinskih kocija, sve skupa, prizor jednog davnog vremena bio je dosta kompletan i, nadasve, ubjedljiv!Koliko su dugo boravile u drugoj vremenskoj dimenziji, uciteljice nisu mogle da objasne cak ni u svojim detaljnim biljeskama, kojima su zapanjile citav znanstveni svijet svog vremena. Sjecaju se svoje prevelike zbunjenosti, ali i takvih detalja koji su, kasnije, znanstvenike ubijedili da Engleskinje u Versaju nisu mastale i sanjarile, vec da je njihov dozivljaj “po svoj prilici autentican, ali i neobjasnjiv”!

Utjecaji Sunca i MjesecaRjesenje misterije Bermudskoga trokuta trazi se i u osobinama meteoroloskih uvjeta, sto ih karakteriziraju promjenjljivost vremena i cesti uragani. Time se, medutim, ni izdaleka ne mogu objasniti svi tajanstveni slucajevi zabiljezeni u ostalim ukletim podrucjima.Neki strucnjaci drze da se uzrok nalazi u morskim potresima - iznenadnome pomicanju morskog dna, sto moze stvoriti val poput oblakodera, visok cak i do 60 metara, i proizvesti vrtlog koji je u stanju usisati svaki brod ili zrakoplov. Ali, ni seizmicki udari, ni dzinovski valovi ne mogu ostati

nevidljivim, a njihovo orgijanje nije zabiljezeno ni u jednom slucaju nestanaka brodova i zrakoplova.Ruski znanstvenik, nekadasnji sef katedre za fiziku moskovskog inzenjersko-gradevinskog instituta, dr. Aleksandar Jeljkin, smatra da rjesenje bermudske zagonetke treba traziti na drugom mjestu.Analizirajuci svaki ponaosob slucaj nestanaka brodova i zrakoplova u ukletom Bermudskom trokutu, on je uocio da se “momenti njihova nestanka” ponavljaju po sasvim odredenim zakonitostima koje su u svezi s astronomskim pojavama. Preciznije, do nestanaka dolazi uvijek u okolnostima kada se nas planet, Mjesec i Sunce, na svojim svemirskim putanjama, nadu u odredenim tockama, pod odredenim kutovima i na stanovitim medusobnim udaljenostima.Poznato je - veli dr. Jeljkin - da se nas svemirski dom, planet Zemlja, okrece u beskrajnim prostranstvima vrlo kompliciranom putanjom. U toj “plovidbi” neprekidno se mijenjaju koordinate Zemlje u odnosu na Sunce i Mjesec, koji takoder ne stoji na jednom mjestu. U tim razlicitim medusobnim odnosima dolazi i do razlicite snage medusobnih utjecaja tih tijela jednoga na drugo. Kako je k tome Zemlja jos i spljostena na polovima, to Sunce i Mjesec snaznije privlace one njezine dijelove koji su im blize, to jest ona podrucja oko ekvatora. Pri tom nastaju razlicite sile i protusile koje kao da zele izmijeniti zamisljenu osovinu oko koje se okrece nas planet. Te sile najsnaznije djeluju - zbog polozaja u kojima se nadu Zemlja, Mjesec i Sunce - u prosincu i lipnju, a najslabije u ozujku i rujnu!...

Zemlja poput kristalaOsim tih fenomena, dr. Jeljkin podsjeca i na sile sto utjecu na plimu i oseku. Ni njihova snaga i usmjerenost nisu stalne, nego se mijenjaju. Najsnaznije su u doba “mladoga” i “punoga” Mjeseca. Putujuci oko Zemlje, nas nebeski susjed - podsjeca dr. Aleksandar Jeljkin - cas nam je blizi, a cas se udaljuje. Kad se nade u najblizoj tocki prema nasem planetu, njegova je privlacna snaga 40 posto veca od one kad je Mjesec najudaljeniji od Zemlje.- Kruzeci istim putanjama Sunce, Zemlja i Mjesec dolaze u odredenim vremenskim razdobljima u “zakonite” medusobne polozaje u kojima se ponavlja djelovanje medusobnih sila. U takvim trenucima, u Bermudskom trokutu i drugim ukletim podrucjima, moguce su i takve prirodne pojave kao sto je pokretanje magme duboko, ispod oceanskog dna, usljed cega dolazi do anomalija u magnetskim polovima Zemlje. To opet onemogucuje funkcioniranje kompasa i svih drugih brodskih instrumenata za orijentaciju, zaustavljaju se satovi, elektricni i elektronski uredaji, bas kako to opisuju rijetki sretnici, koji su prezivjeli na nastradalim brodovima i zrakoplovima...U prilog svemu sto je receno nemoguce je zaobici i zanimljivu pretpostavku Jeljkinovih kolega, ruskih istrazivaca Nikolaja Goncarova, Valerija Makarova i Vjaceslava Morozova. Oni promatraju Zemlju kao svojevrsni golemi kristal, oblozen velikim plocama. Njihova je prva shema dodekaedar, tijelo sastavljeno od dvanaest petokuta.Druga je shema ikozaedar, koji se sastoji od dvadeset trokuta. Pri spajanju tih shema, dobija se na globusu kostur Zemlje-kristala, a u kristalu dolazi do najzanimljivijih pojava na rebrima i cvorovima mreze.Cini se da na spojevima poliedara dolazi do mnogih globalnih lomova Zemljine kore, a na cvorovima, gdje se sastaju vrhovi trokuta - sve svjetske magnetske anomalije, sredista najvecega i najmanjega atmosferskog tlaka, najvece naslage korisnih ruda, cak i izvorista najstarijih kultura i glavna zimovalista ptica-selica!

Jedan od cvorova tocno poklapa Bermudski trokut, drugi japansko Vrazije more, a ostali se slazu s preostalih osam “podrucja nestanka”. Dakako, to je tek “luda zamisao” i zasad nista vise, ali - kako bi se reklo - sve se slaze!Bez obzira na sve, posljednjih se godina u ukletim podrucjima obavljaju intenzivna, slozena geomagnetska, gravitacijska, meteoroloska i druga znanstvena istrazivanja, a ukljucena je cak i svemirska tehnika. Sve se cini ne bi li se uslo u bit bermudske misterije i otkrili razlozi nestanaka brodova i zrakoplova. No, ocean za sada uspjesno odolijeva svim pokusajima, duboko skrivajuci svoje stare tajne.A jedna od njih, nesumnjivo su i fantomski otoci.

Avtor Administrator ob 09:36 0 komentarji

Fantomski otoci

O misterioznim otocima, koji su se pojavljivali i nestajali, u prošlosti su se pricale najfantasticnije price. Pominjale su se tajanstvene eksplozije i vulkanske erupcije, zli carobnjaci i fantomi, bogovi mora i bica u misterioznim letjelicama, koja su otoke potapali na morsko dno!

Dogadaj se odigrao u decembru/prosincu 1956. godine i o njemu je pisala gotovo cjelokupna svjetska štampa. Oplovljavajuci svijet u svojoj luksuznoj jahti “Laura Lee”, James i Helen Bryan su se našli u vodama Tihog ocena. Vec danima su plovili mirnim Pacifikom kada su u kasni sumrak, na dalekom obzorju, ugledali obrise nevelikog juznog otoka. Iako nije bio ucrtan u brodskoj karti, to Bryanove nije cudilo, jer su znali da njihova brodska karta nije najnovijeg datuma. Osim toga, podrucje kojim su plovili vrvjelo je bezbrojnim otocicima.

Na obalama otokaKako se spuštala noc, odlucili su da zanoce u vodama ovog tihog pacifickog otoka. Zbog toga su jahtu usmjerili u tom pravcu. Uskoro su uplovili u malu pješcanu uvalu, a kako im se cinilo da otocic nije naseljen, bacili su sidra, odlucivši da se sutra pozabave istrazivanjem unutrašnjosti otoka.Uzalud je te noci James Bryan pokušavao da identificira otok. Niti na jednoj pomorskoj karti, kojima se sluzio, otocic nije bio registriran. Precizno je zabiljezio njegov polozaj, odlucivši svoje otkrice javiti National Geographic Cociety u Washingtonu kako bi se našlo u pomorskim atlasima.

Tu su noc James i Helen priuštili sebi malu svecanost. Vecerali su na palubi jastoge koje su kupili na trznici otoka Vivak, uz svijecu i bocu pjenušavog vina, diveci se tihoj juznoj noci i zivopisnom otocicu po cijim su pješcanim plazama, i pjenušali blagi morski valovi. Dok je u njihovim krošnjama romorio blagi vjetar, visoke su se palme lagano povijale, zaklanjajuci zvjezdano nebo.Bryanovi su te noci otišli na spavanje ispunjeni prijatnim osjecanjima koja obuzimaju ljude što su otkrili novi dom.Prva se probudila gospoda Helen. Sunce je vec bilo odskocilo i ona je lijeno išetala na palubu kako bi pokupila nekoliko peškira koji su se sušili. Kada je postala svjesna da nešto nije u redu, zbunjeno je zastala. Svuda unaokolo prostirala se mirna morska pucina i nigdje na obzorju nije bilo one tihe uvale, niti zivopisnog otoka sa visokim palmama pored kojeg su se usidrili

predhodnog dana.

Jutro bez otokaHelen je gotovo vrisnula i u panici probudila Jamesa. Ali, sve je bilo uzalud. Sve što su mogli zakljucitibilo je da njihova jahta tijekom noci nije promijenila polozaj i da su se, još uvijek nalazili na mjestu gdje su bacili brodska sidra. Ali, zivopisnog otoka, medutim, više nije bilo.Drugi slucaj još je neobicniji.

Pocetkom dvadesetog stoljeca, u vrijeme naglog razvoja tekstilne proizvodnje i velikih potreba za pamukom, mnogi su americki farmeri odlucili da gaje tu industrijsku biljku. Medutim, najkvalitetnije vrste pamuka zahtijevale su posebne uvjete i najkvalitetniji su plod davale na juznim otocima.Pod pritiskom zainteresiranih farmera, americka se vlada obratila Japanu sa zahtjevom da zakupi nekoliko njegovih otoka za uzgoj pamuka. Uskoro je sklopljen posao. Japan je ustupio tri mala pacificka otoka. Medutim, kad su americki farmeri stigli na zadanu zemljopisnu širinu i duzinu, bili su nemalo iznenadeni, jer nisu uspjeli pronaci zakupljene otoke. Nigdje u blizini nije bilo ni traga o nekakvom kopnu!Izbio je medunarodni skandal, pa je Tokio brzo reagirao. Poslao je svoju flotu da utvrdi da li uistinu postoje iznajmljeni otoci ili ne, ali ih ni japanska flota nije našla. Otoci su jednostavno nestali i niko nije znao objasniti šta se dogodilo!

Avtor Administrator ob 09:35 0 komentarji

Otok Sedam gradova

Otoci koji se pojavljuju i nestaju nisu ništa novo u historiji moreplovstva. Price o njima, minulih su stoljeca, bile uobicajne i o njima se cesto raspravljalo i u najuglednijim znanstvenim institucijama.

Na starim pomorskim mapama nalazimo ucrtane brojne otoke, kojih danas nema: Antilija, St. Brandan, Brazil, Frisland, otok Sedam gradova..., a price o njima vise su nego zanimljive.

Tajanstveni otokKada su Mauri, pod vodstvom generala Tarika, 711. godine, provalili na europsko tlo i zauzeli danasnju spanjolsku i Portugal, legenda kaze da su sedam katolickih biskupa, s nadbiskupom iz Oportha na celu, koji nisu zeljeli zivjeti pod upravom osvajaca, predvodili skupinu izbjeglica, sto se ukrcala na nekoliko brodova, i otplovila na zapad. Prica kaze da su se, nakon lutanja, iskrcali na ovecem, zivopisnom otoku na kojem su osnovali sedam gradova, kako su svom novom prebivalistu i dali ime.O otoku Sedam gradova, medutim, od tog se trenutka pricaju kontroverze. Sljedecih stoljeca, mnogi ga moreplovci smatraju fantomskim, a u 12. stoljecu, znameniti arapski zemljopisac i kartograf Idrisi, pise o jednom otoku u Atlantiku, koji se naziva Bahelia, na kome je nekad ranije postojalo sedam gradova. No, taj je otok nakon toga iscezao i o njemu se sve do 14. i 15. stoljeca nista nije cuo. Tada se na mapama talijanskih i spanjolskih moreplovaca, u zapadnom dijelu Atlantika, pojavljuje otok Antilija sa sedam gradova neobicnih imena: Azaj, Ari, Haisos, Anzuli itd, a 1474. godine portugalski kralj Alfonso V poklanja kapetanu F. Telesu “Sedam gradova i

druge otoke na Atlantiku, sjeverno od Gvineje”!Nema sumnje da je tih godina otok Sedam gradova predstavljao istinsku misteriju. O tome svjedoci i zapis flamanskog pomorca Ferdinanda Dulmusa, koji je 1486. godine trazio dozvolu od portugalskog kralja da uzme u posjed taj otok ukoliko ga uopce pronade, a spanjolski ambasador na engleskom dvoru Pedro Ahala 1498. obavjestava svoga kralja da su pomorci Bristola slali nekoliko ekspedicija u potragu za otocima Sedam gradova i Frislandom, ali ih nisu uspjeli pronaci!Ostalo je nejasno da li su (i zasto) neki kartografi poistovjecivali otok Sedam gradova s Antilijom. Poznato je da su europski zemljopisci iskreno vjerovali da Antilija postoji. Tako ju je 1492. godine Martin Bechaem, na svom znamenitom globusu, smjestio u Atlantik, uz napomenu da je “jedan spanjolski brod bez ikakve opasnosti 1914. godine doplovio do njene obale”!Antaliju su pominjali i drugi kartografi 15. stoljeca, a u pismu kralju Alfonsu V 1480. godine, pominje je i Kolumbo rijecima “otok Antilija, koji je i vama poznat”. Kralj mu cak Antiliju preporucuje “kao dobro mjesto gdje ce se na svojoj plovidbi zaustaviti i iskrcati na obalu”.Koliko je poznato, Kolumbo se nikada nije tamo iskrcao, jer Antiliju nije nasao, ali su po tom fantomskom otoku, kasnije, dobili ime Veliki i Mali Antili!

Tragom Svetog BrandanaIrske su pomorske tradicije jedne od najstarijih u Europi. Jos je irski kralj Nial, u 4. stoljecu stare ere, slao svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U Srednjem su stoljecu irski misionari smjelo polazili na neizvjesne plovidbe, kako bi na razbacanim otocima Atlantskog oceana sirili krscanstvo. O njihovim uzbudljivim plovidbama i danas pjevaju drevne irske “imre” (epovi), medu kojima je, kroz minulu povijest, daleko najpopularnija bila “Putovanja Svetog Brandana”.O cemu nam pripovjeda taj prastari irski ep?Sveti je Brandan historijska licnost (484-577). Za svog dugog zivota postao je ziva legenda. Putujuci po sjevernim zemljama i otocima, sirio je krscanstvo i osnovao je vise samostana. Posebno je bio uporan u organiziranju ekspedicija, koje su tragale za Otocima srecnih, u zapadnom Atlantiku, koje mnogi i danas poistovjecuju s legendarnim Avalonom, svojevrstnim rajom na zemlji.U irskom epu “Putovanja Svetog Brandana” opisuje se uzbudljiva plovidba ovog misionara do neobicnog arhipelaga, udaljenog 40 dana plovidbe. Sa 17 svojih drugova, svecenika, Sveti se Brandan, iskrcao na zivopisni kameni otok sa kojeg su se slapovi rusili u more. Tu su nasli vodica s kojim su se iskrcali na otok Pticiji raj, ali su uskoro nastavili plovidbu i nakon tromjesecnog putovanja kroz maglu, stigli do otoka na kojem je Sveti Ailbe zivio u velikom samostanu.Irska Odiseja, kako bi se mogla nazvati “Putovanja Svetog Brandana”, opisuje vrijeme od vise godina, u kojem se znameniti misonar iskrcavao i posjecivao neznan broj zivopisnih otoka, kojih danas nema ni na jednoj pomorskoj karti Atlantskog oceana. Boravili su na sumovitom otoku prepunom vinove loze, kojeg su nazvali Otok grozda; odmarali se na Otoku ovaca; sretali ledene sante i promatrali otoke s vulkanskim kupolama. Na kraju su stigli do Obecane svete zemlje, bogate riznice voca i povrca “i svakojakog blagostanja”, gdje su proveli sedam sretnih godina. Sveti se Brandan vratio u Irsku u poodmaklim godinama. Uskoro je umro, navrsivsi 93 godine starosti.Jedan cijeli zid u katedrali u Herefordu (Engleska) i danas prekriva velika zemljopisna karta svijeta iz 1275. godine. Na toj su karti registrirana i otkrica Svetog Brandana, pa je na mjestu danasnjih Kanara, ucrtano “Sedam svetih otoka - otoci Sv. Branadana”. Na kasnijim se kartama

ovi otoci sve rjede pominju, a u 18. stoljecu, otoci se javljaju pod imenom Kanari. Medu stanovnicima tih sedam otoka vjerovalo se da postoji i osmi otok, nazvan Sv. Boronda, i da je smjesten oko 40 morskih milja od otoka Palme. Nekoliko je ribarskih ekspedicija 1721. godine tragalo za ovim otokom, ali njega vise nije bilo na naznacenoj poziciji! O njemu se kasnije vise nikada nista nije culo!

Otok mrtvih dušaFantomski otoci, koji su u proslosti izranjali i nestajali u moru, stoljecima su zbunjivali svjetske moreplovce i rasplamsavali mastu okorjelih fantasta. U luckim krcmama, mornarskim klubovima, pa cak i u zvanicnim pomorskim predstavnistvima i institucijama, o njima su se pripovjedale najrazlicitije storije. Pominjale su se vulkanske erupcije i strasne eksplozije od “kojeg more kuha”, a nerjetko, poput predanja na pacifickim otocima, pripovjedalo se i o neobicnim bicima sa morskog dna, bogovima mora, koji su izlazili na povrsinu, samo u vrijeme kada su neki otok zeljeli da potope i odvuku na dno!Na Islandu i danas zivi legenda koja kaze da se kroz tajni ulaz na vulkanu Hekla moze stici u podzemne gradove, gdje jos uvijek zive potomci jedne stare, visoko razvijene civilizacije. Te su gradove, prema tom predanju, izgradili bogovi mora, koji su dosli iz nebesa i stoljecima bili neprikosnoveni vladari morskih dubina.Na starim pomorskim mapama ucrtani su mnogi fantomski otoci, ali je posebno zanimljivo jedno, koje se minulih stoljeca javljalo i nestajalo u razlicitim dijelovima Atlantskog oceana. Nazivali su ga - Breasil, Brezil ili Brasil, a u njegovo se postojanje vjerovalo sve do 19. stoljeca.Fantomski se otok prvi put pominje na Dulcertovoj mapi 1325. godine i smjesten je u vodama, juzno od Irske. Kasnije se o njemu govori kao o otoku koji okruzuje mirnu lagunu s devet otocica, a od 16. stoljeca Breasil “seta” vodama u blizini Sjeverne Amerike, da bi se u 18. stoljecu ponovo “vratio” na svoje staro mjesto, juzno od Irske.Prvo je organizirano traganje za “otokom koje se pojavljuje i nestaje”, zabiljezeno 1452. godine, kada je portugalski moreplovac Diego de Teive upucen od strane princa Henryka da obide sjeverni Atlantik. U potrazi za Breasilom, portugalski je pomorac stigao sve do irskih voda, ali otok nije pronasao. Istu je sudbinu dozivio i glasoviti kapetan John Lloyd, “najpoznatiji pomorac u cijeloj Engleskoj”, koji se poslije devet tjedana bezuspjesnog traganja, iscrpljen, razocaran i porazen, vratio u rodni Bristol. Krajem 15. stoljeca organizirano je jos nekoliko ekspedicija ali je sve bilo uzalud - otok Breasil je jednostavno iscezao!Misteriozni se otok pominje i u irskim legendama. Povezan je sa starom keltskom pricom o devet otoka sto se iz mora izdizu svakih sedam godina i sto nestaju cim im se priblizi neki brod. Predanje kaze da se naslo nekoliko ozbiljnih svjedoka, koji su, navodno, sopstvenim ocima vidjeli kada se Breasil pojavio iz morskih dubina. Zapanjeni su ocevici, kasnije, tvrdili da su na tajanstvenom otoku zapazioli nekakva bica, nalik ljudima, koja su se kretala obalom, pa su pobozni ljudi tog vremena, vjerovali da na Breasilu zive duse nastradalih moreplovaca...

Crni zečevi i čarobnjakJedna druga irska legenda vezana je za otok nazvan Hi Brasil. U provinciji Minster postoji brdo “u kome je bila smjestena nikad otkrivena grobnica ranoirskog kralja Konana, a u grobnici se nalazio kljuc s kojim bi se, ukoliko bi ga netko pronasao, mogao iz mora ponovo da izdigne otok Hi Brasil”! Godine je 1680. zabiljezena prica kako je neki Oly proveo sest-sedam godina na otoku Hi Brasil, a poslije povratka je mogao da lijeci ljude od najrazlicitijih teskih i neizlijecivih bolesti, jer se, navodno, za vrijeme boravka na zagonetnom otoku, naucio vjestini magije i

medicine!U zanimljivom djelu “Irski pjesnici, lutalice” navodi se podatak da je 1636. godine neki kapetan po imenu Rich, koji je isplovio iz Dublina, “uspio da otkrije Breasil, ali se nije mogao da iskrca zbog guste magle”.Izvjesno je, ipak, da je jedini covjek koji je uspio da se iskrca na ovaj tajanstveni otok bio irski moreplovac, skitnica John Nisbatt. Doplovivsi 1674. godine u Irsku, on je pricao da je Breasil “velika crna stijena, na kojoj zive crni zecevi i jadan opasan carobnjak, koji stanuje u velikom zacaranom dvorcu”. Nisbatt je uspio odoljeti carobnjakovoj magiji i pobjeci zahvaljuci tome sto je zapalio vatru, a vatra, kako je poznato, predstavlja snagu svjetla u borbi protiv snaga mraka.Breasil je sporo umirao. Na nekim mornarickim kartama zadrzao se cak sve do kraja 19. stoljeca. Tek pri kraju 1873. godine, kada navigatori vise nisu uspjeli da pruze nikakve dokaze o njegovom postojanju, brtanski ga je adminiralitet zauvijek izbrisao sa svih svojih karata.Ali, kako se moglo dogoditi da su price o Breasilu, otoku “koji iz mora izranja i nestaje”, dakle, fantomskom otoku, stoljecima zaokupljale mastu pomoraca i pomorskih velesila? Otkud i zasto?Na ova pitanja nikada nisu nadeni adekvatni odgovori. No, umjesto toga, poznato je da je u proslosti bilo jos otoka koja su nosila slican image kao Breasil. Jedan od njih bio je i - otok Bas.

Avtor Administrator ob 09:35 0 komentarji

I vatra padala s neba!

Jedan je americki zanesenjak, Charles Fort, skoro cijeli svoj život posvetio prikupljajuci podatke o neobicnim pojavama i dogadjajima. Zanimale su ga, dakako, i cudne oborine, kojih je u prošlosti uistinu bilo napretek!

Događaj se odigrao u noci 2. ozujka 1984. godine u Estoniji i Ministarstvo odbrane bivšeg Sovjetskog Saveza dugo vremena ga je smatrao temom o kojoj se nije preporucivalo pisati i govoriti u javnosti. Te nesvakidašnje noci pucanstvo koje zivi na podrucju izmedu Valge, gradica na litvanskoj granici, i osamdesetak kilometara udaljenog od starog, sveucilišnog centra Tartua, zahvatila je prava histerija. Kako i ne bi, kada je s neba padala - vatra!

Misteriozni plamenovi“Tisuce prestrašenih ljudi”, izvještavao je tih dana dopisnik moskovskog “Truda” Vladimir Vostrukin, “prvodilo je sate u panici, gledajuci kako se iznad njihovih glava, bukvalno, rasplamsavaju vatreni plamenovi od kojih, padajuci prema zemlji, nije dolazila nikakva toplota.Svuda unaokolo razlijegali su se zvuci vatrogasnih sirena, a u opcem su metezu, vatrogasci iz nekih dvadesetak brigada, kao muhe bez glava, okretali svoja vozila u pravcu odakle je stizala vatra, cas lijevo, cas desno, spremni zapoceti s gašenjem cim pozar dohvati tlo.No, vatra je dolazila s neba i razbuktavala se u zraku. Pri tome nije doticala tlo, niti nanosila bilo kakve materijalne štete!Cinilo se kao da se veliki plamenovi poigravaju s vatrogasnim kolima. Kao da su ‘trcali’ na nekoliko metara ispred i iznad vatrogasnih vozila i ta besmislena trka trajala bi po nekoliko minuta. Onda bi se plamen ugasio i pojavio na drugom mjestu.Ovaj nevjerojatni nebeski vatreni pljusak širio je uzasni smrad, a dim koji ga je pratio, stvorio je teški sivi oblak, što se spustio na zemlju. Ljudi koji su se našli u oblaku, gušili su se od kašlja,

iako su mnogi od njih bili profesionalni vatrogasci i na svojim licima imali odgovarajuce zaštitne maske...”

Lovac na čudaMa koliko se dogadaj u Estoniji, uistinu, doimao fantasticni, poput biblijskih prizora, on je jedan od najmisterioznijih fenomena zabiljezenih u novije doba na našem planetu i zasigurno bi, da je kojim slucajem ziv legendarni Charles Fort (1874-1932), Amerikanac koji je cijeli zivot posvetio prikupljanju izvješca o bizarnim dogadajima, našao mjesto u jednoj od njegovih glasovitih knjiga.

Foret je, kako je poznato, skoro cetvrt stoljeca, prosjedio u njujorškoj Javnoj knjiznici i citaonici Britanskog muzeja u Londonu, strpljivo listajuci stare novine u potrazi za izvješcima o neobicnim, tajanstvenim i nevjerojatnim dogadajima koji se nisu dali lako objasniti. Tako su nastala njegova zanimljiva djela “Gle cuda!”, “Nove zemlje”, “Knjiga prokletih” i “Novi talenti” iz kojih i dan-danas mnogi zabavni magazini u svijetu crpe zanimljive sadrzaje za rubrike tipa “Vjerovali ili ne”.

Neobične padavineNaravno, nemoguce je zaobici dobrog, starog Forta, ako se covjek odluci praviti "on line" magazin s najzanimljivijim stranicama objavljenim u svijetu. Pogotovo, kada je rijec o cudnim oborinama i nevjerojatnim pljuskovima, koje su u prošlosti uzbudivale stanovništvo našeg planeta.Na stranicama “Knjige prokletih”, Charles Fort je zabiljezio nebrojno mnogo nesvakidašnjih oborina, kišu crvene prašine, zaba, riba, rakova, meduza, zelatine, zita, povrca, lješnika, natrijeva karbonata, dušicne kiseline, vapnenca, soli, koksa, pepela, zmija, mrava, crva, paukova, cak i topovskih kugli.No, mi cemo otici i korak dalje. Govoricemo i o “nemogucim” oborinama, koje su uzbudivale svijet u desetljecima nakon Fortove smrti. Istina, mnoge od njih, ako se ozbiljno analiziraju, ne pretstavljaju nikakvo cudo i mogu se znanstveno objasniti, ali je medu njima znatan broj bilo i onih, poput plamenog pljuska u Estoniji, koje ce se još dugo, u najmanju ruku, smatrati cudnim i nedovoljno istrazenim.

Avtor Administrator ob 09:34 0 komentarji

Pljusak kamene kiše

Stanovnici kineske provincije Kirin, koji žive na podrucju prostranom više od 500 kvadratnih kilometara, bili su svjedoci meteoritskog pljuska, koji je srecom prošao bez tragicnih posljedica

Dogadaj se odigrao 8. ozujka 1976. godine i neobican je po tome sto su se krhotine metorita i prateci manji komadi, rasuli na povrsini koja, po obimu, premasuje sve do sada poznate “kamene kise”.O neobicnom dogadaju pisali su mnogi autori, a mi cemo se koristiti saznanjima Ouhang Cu-Huana, uglednog clana Instituta za geohemiju pri Kineskoj akademiji znanosti u Pekingu.Crvena se vatrena lopta, velicine punog Mjeseca, iznenada pojavila nekoliko desetina kilometara iznad sjeveroistocnog dijela grada Hsinglunga, u provinciji Pajen, na sjeveru Kine, tocno u 15,01

sati po lokalnom vremenu. Primijeceno je da se vatrena lopta kretala brzinom od 10 kilometara u sekundi i da je letjela prema jugozapadu, gotovo paralelno s nasim planetom.

Oblak u obliku pečurkeNekih 230 kilometara jugozapadno od Hsinglunga, Hsing Kuo-Chin i pet njegovih kolega iz komune Tienteh, primijetili su da je precnik vatrene lopte postao dva do tri puta veci od punog mjeseca. Prema njihovim tvrdnjama nebeska je lopta djelovala poput ogromne crveno-bjelicaste mase. U meduvremenu, desetine hiljada kineskih djelatnika, seljaka i vojnika, uocili su goruce nebesko tijelo, koje je iza sebe ostavljalo blistav trag i kovitlace dima i prasine.

Raspadanje metorita i njegovo pretvaranje u opasni meteoritski pljusak odigralo se u posljednjih nekoliko sekundi leta uzarene lopte, na visini od nekih 17 kilometara iznad sjeveroistocnog dijela grada Kirina, i bilo je popraceno zaglusujucim praskom i bljeskom, koji se moze porediti sa bljestavilom sunca.Kisa metorita, koja je neposredno prije dodira sa tlom postala tamna, proizvela je u trenutku pada zastrasujuci “urlik”, podizuci prasinu i zemlju visoko u zrak. Ocevici tvrde da su komadi zaledene zemlje letjeli i do 150 metara unaokolo, a gusti oblak, u obliku pecurke, podigao se visoko iznad zemlje najmanje 50 metara.Meteoritski pljusak odigrao se u blizini seoskih kuca, pa je siloviti tlak razbijao prozore i otvarao nezabravljena vrata na kucama. Istodobno, zvuci koji su se culi bili su zaglusujuci i nesnosni, a preko milion ljudi, koji ih je slusao skoro pet minuta, opisuju ih kao nesto sto dotad u zivotu nikada nisu registrirali.Najveci je komad meteorita pao u selo Kaoshan. Zbog svoje velicine i tezine nazvan je “Meteorit br. 1” i bio je tezak 700 kilograma. To je, inace, najveci meteoritski kamen do sada otkriven na nasem planetu i za nesto vise od jednog kilograma je tezi od metorita, koji je 1948. godine pao u sjeverni Kanzas (SAD).Nakon “kamene kise” na podrucju kineske provincije Kirin sakupljeno je vise od stotinu meteoritskih komada, ukupne tezine 2700 kilograma. Srecom, iako je nacinjena znatna materijalna steta, u metoritskom pljusku nitko nije smrtno nastradao.Naravno, ovakve oborine, po pravilu izazivaju paniku i strah medu ljudima. No, u svijetu su zabiljezene i one koje izazivaju radost, nevjericu, cudenje i smijeh.

Novac leti s neba!Tako su u listopadu 1997. godine, za vrijeme jednog uragana, stanovnici sa periferije West Palm Becha, na Floridi (SAD), bili prijatno iznenadeni kisom novcanica u apoenima od jedan dolara, koju je odnekud donio olujni vjetar!Nesto se slicno dogodilo 8. listopada 1976. godine u Italiji, kada je mali privatni zrakoplov napravio nekoliko krugova iznad Trga Venecija u Rimu, “bombardirajuci” znatizeljne i zaprepastene prolaznike novcanicama od 500, 1000 i 10.000 lira. I dok je na rimskom trgu vladao nevjerovatni metez, zrakoplov je nestao s obzorja, a talijanska policija, i pored otvorene istrage, nikada nije otkrila identitet leteceg dobrotvora!S neba su padali i srebrnjaci. To se dogodilo 11. lipnja 1940. godine u okolini ruskog grada Gorkog, a zvanicno je objasnjenje glasilo da je, za vrijeme nevremena, iznenadni odron tla otkrio zakopano blago, koje je zahvatila olujna “pijavica” i zatim izrucila nad periferijom Gorkog. Nikada nije objasnjeno kako to da su srebrnjaci bili potpuno cisti, bez trunke zemlje ili prljavstine!

Poput Charlesa Forta, i urednik je americkog meteoroloskog magazina “Weatherwise” David Ludlum, biljezio cudne padavine. No, za razliku od Forta, njega su interesirale padavine - iz vedra neba. Njegova zbirka tih kurioziteta i danas zabavlja citaoce mnogih zabavnika svijeta.Godine je 1819. u glavnoj ulici Buffala, u americkoj drzavi New York, pala haringa duga 33 centimetra, a 60 godina kasnije, na groblje Odd Fellows Cemetery, u Sacramentu (SAD), uz nevrijeme se srucio pljusak haringi! Nesto se slicno dogodilo 1892. u americkoj drzavi Alabami, kada je jedan farmerski kraj zadesila oluja. Zajedno s kisom na tlo je pao tako obilat pljusak jegulja da su ih farmeri cak kolima odvozili na svoje njive kako bi posluzile kao prirodno gnojivo!I Englezima su po glavama padale jegulje. To se dogodilo godine 1918. No, o “ribljim oborinama” bice jos rijeci...

Aligatori, zmije, ljudi...U kolovozu su 1933. po ulicama Worcesterua, u Massachussetsu (SAD), padale zaledene divlje patke; godine su 1870. u Utahu padale vodene gusterice; 1894. u Bovini (Mississippi - SAD) je pala kornjaca oblozena ledom, a godinu dana ranije na ulice Wentwortha, u Charlestonu, iz vedra je neba pao - jedan aligator!Sve se to ne moze ni uporediti sa uzasom koji je izazvala kisa zmija. Neobicni se pljusak dogodio usred zime, 15. sijecnja 1877. godine u Memphisu, u americkoj drzavi Tenessee. Izvjestavajuci svoje citaoce o tom nesvakidasnjem dogadaju, “New York Times” je iznio podatak da je na grad palo “nekoliko tisuca odvratnih gmizavaca”!Ipak, najstrasnije je ono sto je 25. rujna 1978. godine dozivjela izvjesna Amerikanka po imenu Mery Fuller. Sjedeci u svojim kolima, parkiranim na jednom gradskom parkiralista u San Diegu (California - SAD), drzeci u narucju osmomjesecnog sincica, na njen je automobil iz vedra neba tresnulo - ljudsko tijelo! Istraga je ustanovila da je tijelo ispalo iz putnickog zrakoplova raznesenog u strahovitom sudaru s drugim manjim zrakoplovom. Majka i beba su, pored psihickog soka, zadobili i lakse povrede.Mnogo zabavnije, ali i stravicnije, djelovale su neke druge oborine, koje su tijekom posljednjih stoljeca zabiljezene u razlicitim krajevima naseg planeta. Poslije dugotrajne suse, koja je zahvatila Haiti, 5. svibnja 1786. godine podigao se snazna istocna oluja, koja je na glavni grad Port-au-Prince, srucila bezbroj neobicnih crnih jajasaca. Iz onih koji su pali u vodu, sljedecih su se dana izlegla stvorenja nalik punoglavcima!Godine su 1857. sve kanadske i americke novine izvjestile da su na ulice Montreala padali - zivi gusteri, a 14. kolovoza 1901. u Madarskoj je zabiljezen pljusak raznoraznih insekata. Bio je to nevjerojatan prizor: za samo nekoliko minuta insekti su prekrili zemlju u visini od cak - tridesetak centimetara, a ocevici su pricali da su se ljudi zakljucavali u kuce kako bi se odbranili od letecih nasrtljivaca!Slican su dramu dozivjeli i stanovnici engleskog gradica Tivertona, kada su ih s neba zasule goleme kolicine paukova. Da uzas bude veci “kisa paukova” trajala je skoro cijelo poslijepodne!U americkoj saveznoj drzavi Kentucky dugo se pricalo o “kisi mesa”. Dogadaj se odigrao 3. ozujka 1876. godine u grada But Canutia, a meso koje je padalo s kisom, bilo je velicine snijeznih pahuljica!Tridesetog je srpnja 1963. godine, u zrakoplovnoj luci u Meksiko Sitiju, obustavljen promet, jer su na pistu padale tisuce nekakvih sivkastih “organizama” gljivastog oblika, koji su, poput mjehurica od sapunice, nestajali cim bi dodirnuli tlo. Jos cudnije je bilo to sto je nebo iznad Meksiko Sitija tog dana bilo cisto i bez ijednog oblacka. Tajanstvene oborine nikada nisu

znanstveno objasnjene!Nesto je slicno zabiljezeno u proljece 1983. godine u Sibiru. Zajedno sa snijeznom mecavom, koju su s juga donosili snazni zracni vrtlozi, na tlo je palo desetine tisuca crva! “Crvljivi snijeg”, kako su ovu neobicnu pojavu nazvali ruski novinari, ugrozio je cak normalno odvijanje zeljeznickog prometa, jer je vjetar na nekim mjestima na pruzi, stvorio nanose duboke gotovo jedan metar!Krajem studenog 1977. godine jedan je dio Kalifornije (SAD) zadesilo nevrijeme praceno olujnim vjetrom. Posebno je bilo uzbudljivo u gradicu San Luis Obispou, gdje su na ulice padale umiruce ptice - golubovi i kosovi! Nakon neobicnog “pljuska” izbrojano je blizu pet stotina mrtvih ptica, a kako u blizini nisu registrirane nikakve grabljivice, niti akcije lovaca, dogadaj nikad nije objasnjen!

Žrtve zračnih vrtlogaZnanstvenici tvrde da su za mnoge nesvakidasnje oborine krivi vjetrovi, poput tornada, koji je prepoznatljiv po karakteristicnom “lijevku” ili “pijavici”, sto se iz niskih, mracnih oblaka, spusta do zemlje i usisava sve pred sobom. Kako u samom “lijevku” vlada veoma nizak zracni tlak, a vrtlozno strujanje nerjetko dostize brzinu vecu i od 200 metara u sekundi, dogada se ono sto je neminovno: tornado usisava sve sto mu se nade na putu. Zahvaceni zracnim vrtlogom i izdignuti do samih oblaka padaju potom na zemlju zajedno s kisom - krovovi zgrada, jata insekata, domace zivotinje, ptice, ribe, zabe, rakovi, meduze, zmije, zitarice...Tornado ponekad nosi i same ljude (vecina ih ne prezivi tu “avaturu”!), a jednom je pod silinom zracnog vrtloga letio cak i jedan zeljeznicki vagon sa 117 putnika. Srecom, let vagona nije bio dug, jedva nekih 25 metara, pa nije doslo do teske tragedije. Zabiljezeno je, takoder, da je 10. svibnja 1879. godine u Kansasu (SAD), tornado nosio jednu kravu vise od 700 metara. Srecom, preplasena zivotinja je pala u glib, te je zahvaljujuci tome ostala ziva!Sudeci prema broju zabiljezenih pljuskova, izgleda da su ribe i zabe veoma cesto padale s neba: kisa riba, u kojoj je bila i jedna sipa od 25 centimetara, padala je na Boston (Massachusetts - SAD) 1841. godine; u lipnju su 1957. tisuce riba prekrile kolodvor Magnolia Terminal u Thoasvilleu (Alabama - SAD); ribe su 1899. kisile i u Wichiti (Kansas - SAD), a dvije godine kasnije na americki se gradic Kerchaw County srucio pljusak, kako je ostalo zabiljezeno, “somova, grgeca i riba slicnih rijecnoj pastrvi”!U noci izmedu 22. i 23. srpnja 1892. godine padala je kisa s ribama i u Bijeljini (BiH), pa su cak i u primitivnoj napravi za mijerenje oborina u gradskoj meteoroloskoj stanici, ujutru, nadene dvije zive ribice, koje su plivale u kisnici!Ipak, cini se, da su padavine riba najcesce u Aziji i Australiji. Tamo ih, izgleda, vise nitko ni ne registrira, a australijski prirodnjak Gilbert Whitley objavio je u uglednom mjesecniku ”Australian Natural History” (ozujak 1972. godine) cak pedeset “ribljih kisa”, koje su zabiljezene na ovom kontinentu. Neke su vrijedne da ih i mi pomenemo...

Avtor Administrator ob 09:34 0 komentarji

Padali puževi, ribe i rakovi!

Jula 1808. u Zadru je padala “krvava kiša”. Tako je zapisao jedan venecijanski kroničar. Ali to nije bilo jedini put...Trinaestog marta 1831. i 3. i 4. maja 1933. godine veliki broj meteoroloških stanica javio je iz

gotovo svih krajeva tadašnje Jugoslavije da je padala crvena kiša koja je ostavljala crveni talog, a na odijelu i predmetima crvene fleke. Ocevici su pricali da su oblaci imali tamnocrvenu boju kao da su na sebi nosili odsjaj dalekog požara.

Kiša cvjetnog praha

Jula 1808. u Zadru je padala “krvava kisa”. Tako je zapisao jedan venecijanski hronicar. Ali to nije bilo jedini put.Trinaestog marta 1831. i 3. i 4. maja 1933. godine veliki broj meteoroloskih stanica javio je iz gotovo svih krajeva tadasnje Jugoslavije da je padala crvena kisa koja je ostavljala crveni talog, a na odijelu i predmetima crvene fleke. Ocevici su pricali da su oblaci imali tamnocrvenu boju kao da su na sebi nosili odsjaj dalekog pozara.Godine 1954, 10. aprila, u americkom gradu Davenportu padala je kisa. To ne bi bilo nista neobicno da stanovnici tog grada sutradan nisu sa strahom posmatrali svoje ograde, kuce, automobile. Sve je bile plavo! Cule su se najnevjerovatnije pretpostavke. Zagonetku su zajednickim snagama rijesili biokemicari i botanicari.Tog proljeca su, naime, topole i bijeli brijestovi cvjetali veoma obilno i cvjetni prah nosen vjetrom digao se neobicno visoko pa je kasnije, zajedno sa kisom, pao i obojio sve sto mu se naslo na putu.Hvaru je 13. i 23. aprila 1998. godine padala suha prasinu. Mjesec dana kasnije u Sarajevu je padala ktsa zuto-zelene boje. To se ponovilo poslije nedjelju dana. 17. maju 1833. godine u mnogim nasim krajevima padala je obojena kisa. Kada su u Zagrebu izracunali srednju kolicinu prasine koja je pala na jedan kvadratni kilometar, ta kolicina je iznosila tonu i po! Tako je Izracunato da je prilikom ovog fenomena na Jugoslaviju palo preko 230.600 tona prasine.Padale su i mastiljave kise koje su nastajale usljed hemijskihprocesa, crvene su postajale jer su na svom puto nailazile na prasnu vulkanskog porijekla koja sadrzi grozde.

Ribe padaju s nebaKise cesto sa sobom donose i najneobicnije “poklone”. Jednom su u Danskoj citavih 20 minuta padali zivi rakovi! U spaniji su jednog dana korpama skupljali zito koje je nadalo sa neba! Uzrok je bio silovit vjetar koji je u Maroku porusio nekoliko silosa, podigao u vazduh psenicu i prenio je preko Sredozemnog mora!U jednoj nasoj staroj hronici nalazi se zapis da je 1717. godine padalo brasno na zemlju. U Hondurasu je vise puta padala prava kisa riba. “Kad stanovnici primijete tamni oblak iznad planine, odmah pojure u dolinu noseci vedra i razne sudove. Oni dobro znaju da ce oblak, cim naide, donijeti hiljade srdelica na zemlju!”Napulj i okolina bili su 3. jula 1833. godine izlozeni pravom pljusku mandarina i narandzi. Stanovnici koji sa pretrpjeli ovako snazno bombardovenje, zauzvrat su mogli pokupiti sa svojih terase bar po dvije korpe ovog voca!Juna 1935. godine nad Oranom u Africi pala je “kisa puzeva”. Novine su tada ubiljezile: “Puzevi veliki kao polovina nokta pali su sa neba. Sloj puzeva na putu je toliko debeo i ljigav da je voznja veoma opasne”.Tako vjetar zna da se nasali, da zacudi, uplasi, ali i da daje poklone ljudima.

Avtor Administrator ob 09:33 0 komentarji

Pljusak ledenih santi

Znate li gdje je padao najkrupniji grad? U Kini 1902. godine! Neka zrna su bila teska - 4,5 kilograma! A znate li gdje pada najvise snijega? U Kanadi! Tamo u oblasti jezera Tajd prosjecno padne 28 metara godisnje!

Iz rijeka, jezera, mora i vlažnog tla pod dejstvora sunceve toplote oslobadaju se ogromne kolicine vodene pare. Opet zbog djelovanja sunca, zahvaljujuci uzlaznim vazdušnim strujama, one se penju uvis i stvaraju ledene oblake. Na temperaturi od nula stepeni Celzijusa para se kondenzuje u sitne kristale zvjezdastog oblika. Racve zvjezdica se medusobno preplicu I vezuju i tako nastaju pahuljice.Ako su dovoljno velike, pahuljice pocinju svoj usporeni silazak ka zemlji. Desi li se da naidu na toplije vazdušne slojeve, one se tope i pretvaraju u kišne kapi. Prema tome, vjerovanje da je kiša “starija” od snijega nije tacno: u pocetku uvijek imamo snijeg!

Živopisne formeLedene kristale i pahuljice naucnici slikovito nazivaju “hidrometeoritima”. Ovi gotovo iskljucivo imaju šestaugaoni oblik, ali je svaki za sebe u okviru te osnovne forme - jedinstven. U to se možemo uvjeriti uz pomoc lupe, pod uslovom da nije došlo do sudara pahuljica, ili da se te male tvorevine nisu protresle, oštetile, ili što se najcešce dešava, isparile. Snježni kristali, u prosjeku dugi jedan milimetar, mogu imati oblik plakete (»puni" šestougaonik), zvijezde (sa oštrim ilil tupim kracima), igle, valjka, pehara, rešetke...“Hidrometeoriti” se ne javljaju samo u obliku snijega. Ponekad ih vidimo kao ljutinu (ledene iglice — “polarni snijeg"), krupu (zrnasti snijeg), sugradicu ("cigancice"). Ledeni kristali nastaju i na tlu, obicno u toku noci. Kad se tlo rashladi, vlaga iz vazduha kondenzuje se na lišcu i drugim predmetima, pretvarajuci se u ledene kristale nalik na poslasticarski šecer.

Na ivicama trave i lišca i sa donje strane listova i grana skuplja se smrznuti prah inja. Pošto se otapaju mnogo sporije od pahuljica, kristale inja lakše možete proucavati pomocu, lupe.Krupa, koja se ponekad naziva “meki grad”, nastaje ponovnim smrzavanjem kišnih kapi - koje, u stvari, predstavljaj otopljene kristale leda. Ljeti se krupa javlja mnogo rjede nego zimi jer se smrznute kapi kiše ponovo otapaju prije nego što stignu do tla.Grad je mnogo složeniji. On najcešce pocinje kao krupa, koju vrtložne vazdušne struje ponovo dižu uvis, gdje se na kristalima kondenzuju i smrzavaju novi slojevi vode. Zrna grada na taj nacin postaju sve veca - obmotavajuci se slojevima leda. Velicina grada obicno varira od nekoliko milimetara do jednog centimetra. Samo rijetko padaju zrna precnika dva do tri centimetra, ali su 1902. godine u Kini izmjerene gromade od 21 centimetra teške cak 4,5 kilograma!

Snježna avetDok padaju ka tlu, pahuljice se sudaraju i srastaju. One najkrupnije mogu biti sastavljene od stotinjak manjih. Od ovako velikih “hidrometeorita” lako se prave grudve. Pahuljice na tlu formiraju snježni pokrivac. Kad padavine dugo traju, nove naslage snijega svojom težinom pritiskaju i sabijaju donje slojeve, pošto se ledeni kristali slamaju. Ako se snijeg prije toga ne istopi, u donjem dijelu formira se led.Za mjerenje visine snježnog pokrivaca meteorolozi koriste “snježne stolove”, postolja sa kojih se

snijeg uklanja svaka 24 sata kako bi se iznova mogla mjeriti dnevna kolicina padavina. Svjetski rekord debljine pokrivaca zabilježen je kod jezera Tajd, u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji, gdje je u toku godinu dana napadao sloj snijega debeo 28,04 metara!Padavine, medutim, mogu biti i obilnije na nekim planinama na kojima nema meteoroloških stanica. Na Mon Blan, kako se vjeruje, ponekad u toku godine padne i 50 metara snijega!Visoki snježni pokrivac smeta ljudima u svakodnevnom životu a može nanijeti i krupne materijalne štete. Najvecu opasnost od snijegapredstavljaju lavine (usovi) - survavanje velikih kolicina snijega sa strmih padina planina - snježne aveti. Njihova udarna snaga zavisi od dimenzija i mase pokrenutog snijega, a može dostici sto tona na jedan kvadratni metar!Najviše žrtava odnijeie je lavina u Husrasu, u Peruu, 13. decembra 1941. godine: snijeg je zatrpao 5000 ljudi. Moguce je, ali nikada nije tacno ustanovljeno, da je istog tog datuma, samo 1916. godine u Dolomitima, u Italiji, stradalo cak 10.000 austrijskih i italijanskih vojnika na koje se tog dana srucilo stotinjak lavina!

Klizavo bez kravaTipicna lavina, cesta u proljece, nastaje pošto se prvi snijeg koji padne na padine planine topi, a zatim se na hladnoci ledi. Kad na takvu glatku površinu padne novi snijeg, on se ne može dugo održati i u jednom trenutku citava masa pocinje kliziti.Zemlje koje su upoznale razorno dejstvo lavina najaktivnije su u borbi protiv ove nepredvidive stihije. One organizuju meteorološke stanice spedjalizovane za takozvanu nivologiju snijega, tehnicki odlicno opremljene: debljina snijega mjeri se pomocu gama-zracenja, obavještenja o kolicini padavina daju automatski telenivometri, precizni pluviometri registruju kolicinu sunceve energije koju snijeg apsorbuje, teleskopski jarboli mjere temperaturu vazduha na raznim visinama iznad površine snijega.Sva ova istraživanja i laboratorijska proucavanja kristalizacije i osobina snijega i uticaja vjetra i dragih parametara imaju za cilj ne samo da predvide nego i sprijece lavinu. Danas se, narocito u Francuskoj i Švajcarskoj, ispituju razne vrste metalnih barijera koje trebaju onemoguciti klizanje snijega, proucava se dejstvo eksploziva kojima se izaziva namjerno klizanje, isprobavaju se hemijska sredstva za brže otapanje ili zaledivanje snijega i slicno.Svaki novi napredak u proucavanju lavina i razvijanju metoda zaštite veoma je znacajan jer je lavina sve više. Stanovnici alpskih predjela tvrde, a to potvrduju i strucnjaci, da se broj lavina povecava i zbog toga što se smanjio broj - krava i ovaca. Pošto nema dovoljno stoke da obrsti travu i drugo raslinje, ono se uglacava sporim pokretima snijega, pa planinske padine zbog toga postaju veoma klizave.Dok se ljudi na jednoj strani bore protiv snježnih nanosa i lavina, na drugoj strani strucnjaci rade punom parom usavršavajuci postupak za dobijanje novog snijega - vještackog porijekla. Velika popularnost zimskih sportova, naime, primorava smucarske centre da se povremeno sami snalaze kako bi obezbijedili dovoljne kolicine dobrog snijega. Kad priroda zataji i snijeg ne padne, kad ga padne premalo ili nije dobrog kvaliteta, u pomoc priskacu mašine za pravljenje snijega. One se, takode, koriste da bi se smucarska sezona produžila i u ono vrijeme kada normalno nema dovoljno snijega.

Snijeg iz “topova”Mašina se u osnovi sastoji od dvije vrste cijevi (“topova”): kroz jednu se izbacuje voda pod pritiskom, a kroz drugu vazduh. Raspršena kapi vode i vazduh pod pritiskom stvaraju mješavinu

koja se trenutno smrzava u fini prah vještackog snijega.Snažan pritisak iz obje vrste cijevi onemogucuje da se one zalede, cak i na spoljnoj temperaturi od minus 70 stepeni Celzijusa! Vještacki snijeg je ujednacen, gušci i trajniji nego prirodni. Ako se procenat vazduha poveca, snijeg postaje sitniji, i omogucuje smucarima da postignu vecu brzinu. Krupniji snijeg, dobijen sa više vode, medutim, može izdržati veci broj smucara i življi “saobracaj”.U jednom kvadratnom metru vještackog snijega debelog 10 cm, ima milion ledenih kristala! Da bi se dobila tolika kolicina vještackog snijega, potrebno je približno sto litara vode. Za pokrivanje površine od jednog hektara treba otprilike milion litara vode. Pošto je ponekad teško obezbijediti tako veliku kolicinu vode, narocito ako treba pokriti još vecu površinu, što zahtijeva i mnogo vremena, obicno se pravi tanji sloj vještackog snijega. Pokrivanje vještackim snijegom najcešce se obavlja pomicanjem mašine uz padinu i spuštanjem niz nju, više puta, da bi se dobilo više slojeva. Drugi nacin je bolji ali sporiji: snijeg se pravi na jednom mjestu, ostavlja se da “odleži” nekoliko dana kako bi se “osušio”, a zatim se rasvozi uz pomoc snježnih traktora.Smucari medutim ne prave veliko pitanje od toga da li je snijeg prirodni ili vještacki, je li pravljen na jednom mjestu ili je nanošen u slojevima. Njima je jedino važno da snijega ima dosta i da se po njemu lako juri.

Avtor Administrator ob 09:33 0 komentarji

Kako uloviti fantoma

Iako se radi o prirodnoj pojavi, loptaste munje su kroz povijest ljudskog roda cesto zbunjivale naucnike!

Dok su se nad gradicem Hejmarketom, u americkoj drzavi Virdziniji, polako nadvijali tamni oblaci, gospoda Patricija Taunzend je u svojoj kuhinji telefonirala prijateljici. Iznenada se zacuo snazan prasak poslije koga je ispred kuce zasijalo jako svjetlo i otpocelo glasno sistanje. Telefon u ruci poceo joj se tresti. Kroz poluotvorena vrata u kuhinju je potekao elektricitet pracen bljestavim svjetlom. Iznenada u suprotnom uglu prostorije formirala se velika crvena lopta i poletjela ka zbunjenoj domacici. Udarila je pravo u grudi i oborila na pod.Kada se osvijestila, gospoda Taunzend je opazila da je telefon „mrtav" a ostar bol u grudima trajao je danima. Bilo je to u ljeto 1977. godine. Nepunu godinu dana kasnije munje su opet osvjetljavale nebo Hajmarketa i u istu kuhinju ponovo je uletjela vatrena lopta precnika 30 centimetara. Ovoga puta Patricija Taunzend je prosla nesto gore. Stajala je na vratima i lopta ju je pogodila pravo u lice. Posto se osvijestila, privremeno je izgubila moc govora i osjecala je ostar bol u vratu.Iste 1977. godine, 5. avgusta na drugom kraju svijeta u Moskvi bjesnila je oluja. Nekoliko munja udarilo je u zonu Kremlja i cuvar Velikog dvorca Nikulin izasao je da vidi ima li stete. Ugledao je svijetlozutu loptu kako se krece u pravcu Uspenske crkve, u kojoj je upravo zavrsavana restauracija. Tri osobe su se istog trenutka nalazile u unutrasnjosti crkve, u blizini ulaza, bile su zabezeknute kada su ugledale kako na vrata ulijece vatrena lopta velicine oko pet centimetara. S obzirom na to da crkva ima dupla vrata i da je tada na prvima bilo otvoreno lijevo a na drugim desno krilo, lopta nije mogla uletjeti pravolinijski vec se kretala putanjom oblika latinicnog slova S. Kroz crkvu se, medutim, kretala pravolinijski sve dok nije „naletjela" na oltar i uz manju eksploziju iscezla. Na mjestu udara nestalo je pozlate. Prasak su osim ocevidaca cule i sve ostale osobe koje su se nalazile dalje u crkvi.

Smrt profesora RihmanaKako statistike govore jedan od dvije do tri stotine ljudi u toku zivota ima priliku da isprica pricu slicnu ovim, dakle i da dozivi susret sa loptastom munjom. Najcuveniji svjedok pojave loptaste munje profesor Rihman, sa Univerziteta u Petersburgu, nije imao srece. Ostalo je zabiljezeno da je on bio prvi naucnik koji je pao kao zrtva sopstvenog eksperimenta. Dogodilo se to 1753. godine i tokom istrage, organizovane da objasni smrt profesora Rihmana, poznati ruski naucnik Lomonosov, koji je takode ucestvovao u eksperimentu, izjavio je kako su njih dvojica pokusavala razjasniti prirodu munje.Postupak koji su odabrali podsjeca na eksperiment kojim je nezavisno od njih poznati americki naucnik, kasnije predsjednik Bendzamin Franklin, dokazao da su munje elektricna praznjenja u atmosferi. Tragedija je sprijecila ruske naucnike da to i sami dokazu.Rihman je pred sobom imao neuzemljen metalni stap-gromobran, a u ruci je drzao elektrometar, napravu koja se koristi za mjerenje kolicine elektriciteta. Jednog trenutka na povrsini niskog oblaka, koji se valjao iznad njihovih glava, stvorila se vatrena lopta i brzo se spustila na vrh gromobrana. Istovremeno se na drugom kraju metalnog stapa formirala blijedoplava usijana lopta velicine pesnice i necujno poletjela ka nesretnom naucniku. Pogodila ga je u lice i u sobi se zacula eksplozija. Usijani komadi metala, dijelovi elektrometra, razletjeti su se i nagorjeli odjecu nekolicine prisutnih. Kada se slegao dim, na celu profesora Rihmana mogla se vidjeti velika crvena mrlja, a na donu jedne od cipela jasno su se vidjele dvije povece rupe iz kojih se jos pusilo. Posto u to vrijeme nije postojala fotografija, eksperimentu je prisustvovao umjetnik - graver i za potrebe istrage nacrtao svoju verziju dogadaja. Na slici se jasno vidi da je munja bila loptasta. Policiji i sudijama nije bilo tesko da shvate da ovog „ubicu" ne trebaju da uhvate oni vec fizicari. Lov koji je uslijedio traje vec 250 godina i ne moze se reci da je krivac ulovljen.

Progonitelj ljudskog rodaNa „sudenju", na stranicama strogo naucne stampe, svoju rijec reklo je preko hiljadu svjedoka. Oni su opisali susrete sa loptastim munjama i na osnovu tih izvjestaja mogu se izvesti neki opsti zakljucci o osobinama ove neobicne prirodne pojave.PRVO. Loptasta munja je dugotrajno elektricno praznjenje u vazduhukoje se desava u toku, iti neposredno po prestanku, oluja pracenih grmljavinom. Neki strucnjaci tvrde da se svaka pojava loptaste munje desava neposredno prije ili poslije udara „obicne" munje. Medutim, bar je isti broj onih koji tvrde sasvim suprotno - da su te dvije pojave potpuno nepovezane.DRUGO. Termin loptasta nagovjestava da je oblik ovih elektricnih cudovista sferican i to je tacno u oko 90 odsto slucajeva. A u preostalih 10 od-to smjestili bi se razni oblici od elipsoida i kruskastih tvorevina pa sve do vrlo izduzenih formi nalik na stapove. Ovi se, inace, smatraju i najdivljijim loptastim munjama, jer nestaju u veoma burnim eksplozijama i tom prilikom u stanju su da ucine puno stete. Dimenzije loptastih munja znatno variraju. „Obicne" lopte najcesce imaju precnik od 20 cm, mada mogu varirati od 5 do 150 cm. No, da stvari budu jos zamrsenije, opazene su i dvije vrste neuobicajenih loptastih munja, minijaturne i gigantske.Ove prve su manje od dva centimetra i ponekad se za vrijeme grmljavine pojave na ispruzenom prstu ili se pojave na podu, pa „skoce" na neki siljast predmet (prst je uobicajena zrtva). Gigantske lopte su zaista velike. Poznata su nam dva zabiljezena slucaja, u prvome se navodi da je precnik iznosio oko pet metara, a u drugome da je lopta bila velicine autobusa...Cini se, medutim, da su ovi divovi dobrocudni jer za sobom nisu ostavili nikakvu stetu. Po svemu sudeci minijaturne i gigantske loptaste munje razlikuju se od „obicnih" ne samo po

dimenziji vec i po jos nekim bitnim osobinama, kao na primjer po gustini energije.TRECE. Vrijeme “zivota” loptastih munja je relativno kratko, obicno je oko pet sekundi, mada su zabiljezeni slucajevi kada je pojava prezivjela i pet minuta. No, i ovo naizgled kratko vrijeme bar je deset puta duze no sto predvidaju postojeci teorijski modeli. Dakle, neko tu nije u pravu: priroda ili fizicari?CETVRTO. Loptaste munje se tokom postojanja mogu kretati dosta brzo (najcesce dva metra u sekundi), ali mogu i lebdjeti u mjestu. Kretanje je obicno veoma promjenljivo. Lopte nastale na oblacima krecu se pravo ka zemlji, a nanize se krecu i lopte nastale u blizini tla. Ocigledno jos jedna greska prirode, jer nauka predvida da se vatrene kugle moraju kretati uvis i to velikom brzinom. Po ovom pitanju jedino su poslusne neobicne munje - one koje nastaju na morskim talasima i polijecu pravo ka oblacima.Posebno se cudno loptaste munje ponasaju prema ljudskom rodu. U stanju su da vrlo uporno progone ljude te su cak bivale optuzene i da posjeduju inteligenciju.Ove nestasne lopte mogu biti i u raznim bojama. Gotovo je podjednaka vjerovatnoca da ce biti bijele, narandzaste, crvene ili plave. Ocevici tvrde da sjaj obicno odgovara lampi od 100 do 200 vati. l dok se divite lijepim bojama, cesto cete cuti i zvuk koji podsjeca na zujanje ili sistanje.sESTO. Nestanak loptaste munje je ponekad neprimjetan, ali je najcesce pracen eksplozijom poslije koje ostaje plavicasta izmaglica ostrog mirisa slicnog mirisu ozona iii sumpora. Posljedice eksplozije mogu biti razlicite. Najcesce su to izgorjeli dijelovi odjece i lisca, oljustena kora sa drveca, gubitak boje kod raslinja, istopljen asfalt, pokvareni kucanski uredaji, telefoni i radio-stanice.U Brizbejnu u Australiji zabiljezeno je da se loptasta munja zavukla ispod tramvaja i izazvala vatru na motoru i elektricnim instalacijama. Najdramaticniji slucajevi su kada dode do nastanka rupa na zidovima ili prozorima, a jednom je srusena i cijela kuca, koja je istina bia mala i krhka. O kolicini energije koja je smjestena u tipicnoj loptastoj munji slikovito govori i jedan primjer zabiljezen u Engleskoj. Posto je pokidala telefonske zice i zapalila ram prozora kroz koji je usla u kucu, loptasta munja se srucila pravo u kadu punu vode. Nesudeni kupac koji je ogrnut peskirom stajao sa strane vidio je kako je voda trenutno prokljucala i nastavila kljucati jos nekoliko minuta.SEDMO: Medu najzanimljivije osobine loptaste munje spada i to da ona moze proci kroz prozorska stakla ili pukotine na zidu i da moze opstati ili cak i nastati u zatvorenim prostorijama. Cesti izvjestaji da se loptasta munja pojavljuje u unutrasnjosti aviona posebno su zbunjivali naucnike. Razlog je sljedeci: elektricna polja ne mogu prodrijeti u unutrasnjost metalnih posuda (to je takozvani efekat Faradejevog kaveza i iz istog razloga se u kolima ne moze slusati tranzistor bez spoljasnje antene).S obzirom na to da sve munje nastaju kao posljedica uspostavljanja snaznog elektricnog polja izmedu oblaka i zemlje (ili dva oblaka) to polje ne moze prodrijeti u unutrasnjost aviona koji je nacinjen od metala. Uobicajeni „scenario" je da loptasta munja “ude" kroz prozor u pilotskoj kabini i onda se nastavi kretati duz hodnika sve do repa. A bas ta osobina munja, da se komotno setaju po unutrasnjosti metalnih tvorevina, pravi je trn u oku vecini teorija.

Kad munja mirišeSistematizovati dokazni materijal nije lako, pogotovo sto ocevici ne vole da svjedoce o ovim fantomskim pojavama. Zbog toga su loptaste munje dugo imale sudbinu slicnu meteoritima u 17. vijeku (kada su svi ozbiljni naucnici negirali njihovo postojanje) ili neidentifikovanim letecim objektima. Medutim, sve veci broj ocevidaca i sve veca pouzdanost izvjestaja bitno su

promijenili situaciju. Tako se loptastim munjama bavio i poznati ruski fizicar nobelovac Pjotr Kapica. On je jedan od najzasluznijih sto je ovaj problem sa margina „ozbiljne nauke" prebacen u samu zizu znanstvenog interesovanja.No, kada bolje pogledamo do cega su istrazivaci dosli, vidimo da nijedna postojeca teorija nije u stanju da objasni sve osobine loptastih munja. Cak nije postignut ni dogovor oko toga sta je osnovni uzrok - odakle munji energija. Vecina se slaze da su glavni krivac snazna elektricna polja, ali veoma je mnogo vrsta polja (od jednosmjernih do visokofrekventnih, koja je predlozio Kapica, i koja bi se eventualno mogla usetati recimo u - avion) i nacin na koji se u njima stvara oblak jonizovanog, svijetleceg gasa. No, nije mali broj onih koji smatraju da pojava nije uopste vezana za elektricitet. Naime, pominjane su burne hemijske reakcije, poplave kosmickog zracenja, radioaktivni izotopi kratkog zivota pa cak i meteoriti od antimaterije. Ova lepeza prijedloga manje ilustruje mastovitost naucnika a vise njihovu nemoc da objasne fenomen.Pokusaji da se u laboratoriji nacini nesto slicno loptastoj munji nisu uspjeli, kaze ugledni beogradski fizicar dr. Zoran Petrovic, u tekstu kojeg objavljujemo. Ono sto je napravljeno ponasa se prema teorijskim predvidanjima, a samo djelimicno u skladu s prirodom. Fotografije pravih munja su rijetke i veoma nejasne. Nekoliko snimaka iz blizine, pravih loptastih munja, bili bi od neprocjenjive vrijednosti.No, mnogi ce se pitati cemu toliko buke oko neceg tako rijetkog. Prije svega u pitanju je elektricno praznjenje u gasu, koje stvara djelimicno jo-nizovan gas - plazmu. Covjecanstvo je suoceno sa potrebom da trajno rijesi problem snabdijevanja velikim kolicinama energije, a to je upravo jedan od osnovnih zadataka fizike plazme. Zato nije i cudo sto se intenzivno izucavaju svi plazma sistemi kod kojih se energija efikasno prebacuje iz jednog oblika u drugi.

Avtor Administrator ob 09:32 0 komentarji

Kad s neba pade zmaj...

U ruskim srednjovjekovnim ljetopisima susrecemo mnoge opise tajanstvenih pojava što su se, s vremena na vrijeme, dogadjale na nebu. Mnoge od njih nikada nisu racionalno objašnjene!

S krajnjom preciznoscu stari ruski kronicari su biljezili pomrcine, pojave kometa ili polarne svjetlosti... Medu tim svjedocanstvima nerjetko nalazimo na saopcenja o pojavama, koje se ne mogu racionalno objasniti. Znamenja, kako se nazivaju u ljetopisima I kronikama, razlicita su karaktera i zabiljezeno ih je veliki broj. Samo u razmaku od 10. do 17. stoljeca kronicari su zabiljezili 54 nebeske pojave, koje nisu mogle biti protumacene nekom od prirodnih dogadanja uobicajenih u astronomiji i meteorologiji. Buduci da ovdje ne mozemo navesti sve izvestaje, zadrzacemo se samo na najkarakteristicnijim, ciji prikazi sadrze relativno dosta detalja....

Vatreni krugTako se 1028. godine nad sjeverozapadnom Rusijom pojavilo na nebu prikazanje u obliku zmaja, koje su svi mogli vidjeti. Zatim, 1088. godine u Kijevskoj zemlji: “Te su godine ljudi Vsevoloda bili u lovu kad pade s neba zmaj, a ljudi povikase od zaprepascenja”. Godine 1214. u Novogradskoj zemlji "februara/veljace, prvog dana u mjesecu, u nedjelju mirnu i blazenu - zagrmilo je za vrijeme jutarnje sluzbe i svi to cuse, i tek nakon toga vidjese zmaja letecega...”"Godine 1412. decembra/prosinca, osmog dana u mjesecu, bijase knez Vasilij Mihajlovic za blagdana Svetog zaceca, u svom selu Strazkovu, kadli poletio bas u vrijeme vecernje sluzbe, od

grada Kasina - zmaj velik i strasan, vatrom disuci. Letio je od istoka prema zapadu i svjetlio poput zore. Vidio ga je i knez V. Mihajlovic i njegovi boljari, a i ljudi u svim selima oko grada...”Ljetopisni izvjestaj iz 1144. godine dopunjuje navedeno saopcenje zanimljivim detaljima. Te je godine, naime, "bilo prikazanje iza Dnjepra, u Kijevskoj opcini. Letjelo je nebom do zemlje, kao vatreni krug i ostavljalo za sobom trag u obliku - velikog zmaja. Taj je trag ostao na nebu oko jedan sat, pa se razisao!”Kakvi su to "zmajevi” na nebu, cijoj pojavi predhodi, sudeci prema izvjestaju iz 1144. godine, prolijetanje "vatrenog kruga”? Stice se dojam da upravo taj "vatreni krug” ostavlja iza sebe trag slican letecem zmaju, koji se zadrzava na nebu neko vrijeme (do jednog sata) nakon njegova prolijetanja!

Šta je palo?Godine 1552. psovska kronika jos detaljnije opisuje zagonetna prikazanja. "Mjeseca marta/ozujka” - kaze se u njoj - "pojavila se na jugozapadu zvijezda, koplju nalik. Mogla se vidjeti i danju i nocu i to je trajalo cijeli mjesec. Postepeno je nestala u pravcu sjevera. Iste godine, posljednjeg dana prije posta, bilo je jos jedno prikazanje: na istom mjestu gdje je bila zvijezda pojavilo se na nebu poput zmaja, ali bez glave, i stajalo je nisko iznad zemlje. Ljudi su vidjeli da je rep pruzalo kao surlu, a da je izgledalo poput bacve; zatim je palo u plamenu, a dim se rasirio po zemlji. Sve je to trajalo oko sat vremena.”Ovaj je opis u opcim crtama slican onom izvjestaju iz 1144. godine. Ponovo se radi o okruglom predmetu (bacva), koji iza sebe ostavlja zmijoliki vatreni rep na nebu, sto je i davalo osnove da se govori o - letecem zmaju!Uobicajene usporedbe s kometama, koje nailazimo i u literaturi, nisu osobito uvjerljive. Prije svega, zato sto se za opisivanje ljetopisci koriste drugim definicijama nego kad se radi o kometama, a drugo, zbog toga sto se ne slaze vrijeme pojavljivanja kometa s ljetopisnim opisima "misterioznih letecih zmajeva”!Uostalom, s "letecim zmajevima” susrecemo se i u mnogim drugim izvorima. Na primjer, njemacki kronicar Adam Bremenski, koji je zivio u 11. stoljecu, pisao je da zitelji Estonije - Esti - "obozavaju letece zmajeve”! "Nocu se u ovoj zemlji cesto pojavljuju ognjeni zmajevi”- spominje 1544. godine Sebastian Munster u svom radu "Kosmografija”, misleci na neobicne svjetlosne pojave koje se dogadaju nad zemljom Maarjamaa (Estonija). Takoder su dobro poznati "leteci dragoni” iz drevnih kineskih kronika.

Zagonetne pojaveGodine 1110. kronicari su zabiljezili: "Bijase prikazanje nad Pecerskim samostanom, pojavio se vatreni stup od zemlje do neba, februara/veljace mjeseca, jedanaestog dana!...”Godine 1204:"Ove je godine bilo veliko prikazanje: na istoku, na nebu su bila tri sunca, a na zapadu cetiri sunca, u sredistu nesto kao veliki Mjesec, poput svoda. Prikazanje je stajalo od jutra do podneva!...”Ovi izvjestaji takoder imaju mnoge slicnosti s izvorima s drugih jezickih podrucja. Spomenut cemo samo neke od njih. Stari zavjet govori o tome kako su "djeca Izraela” izlazila iz Egipta pomocu "vatrenog stupa”. Korejska kronika "Samguk Sagi” kaze da su se u proljece 766. godine na nebu pojavila istovremeno dva sunca, a zime 845. godine - tri sunca. Prema vijetnamskim izvorima, u julu/srpnju 1180. istovremeno su se pojavila - dva sunca!

Godine 1281:"Ove zime bilo je prikazanje na nebu - vatreni oblak na zapadu. Iskre su isle po svoj zemlji. Prikazanje je stajalo malo, pa je nestalo!”Godine 1360:"Bilo je na nebu strasno prikazanje, prolazio je oblak krvavi, sa istoka na zapad!”Kakvi su to oblaci koji su izazvali tako veliku paznju i uzbudenje savremenika?Ocito radilo se o fenomenu koji nije lako objasniti. Osim toga i u drugim su zemljama bili opazeni slicni oblaci. Tako se 246. godine, kako je zabiljezeno u kronici Kim Busika, u Koreji "pojavio oblak slican komadicu svile”. Jedanaestog marta/ozujka 957. mnogi Japanci su vidjeli bijeli oblak dug 1,2 dzea (1 dze - 3,03 m) i sirok 2,3 suna (1 sun - 0,3 m). Ljudi su ga prozvali - jutarnjom zvijezdom!U Vijetnamu je 1102. godine viden - "sretan oblak”(?!), a 5. prosinca 1577. godine u sedam sati ujutro, nekoliko kilometara od njemackog gradica Tibingena, prema opisu Pierrea Buestoa, dogodilo se ovo:"Oko Sunca se pojavilo mnostvo tamnih oblaka. Uskoro poslije toga, iz pravca Sunca dosli su i drugi oblaci. Jedni svijetlocrveni, plamteci, a drugi zuti kao safran. Iz ovih su oblaka s tutnjavom izasla tijela nalik velikim i sirokim sesirima. I zemlja je postal zuta i krvava. Cinilo se kao da je bila pokrivena sesirima raznih boja, crvenim, plavim, zutim, zelenim, ali najveci broj su bili - crne boje!"

Lažna suncaIzvjestaji o "letecim zmajevima” najcesce se povezuju s pojavom "vatrenih krugova”. Takvi se izvjestaji poklapaju s velikim brojem izvjestaja, u kojima susrecemo neobicne vatrene krugove i lopte... Tako je 1104. godine zabiljezeno u Rusiji:"Ove je godine bilo prikazanje: stajalo je Sunce u krugu, u sredini kriz, a u sredini kriza Sunce. Izvan kruga bila su dva polusunca, a povrh Sunca uz krug - rogovi usmjereni na sjever. Takvo je prikazanje bilo i s Mjesecom 4, 5. i 7. februara/veljace!”Godine 1275. "bilo je znamenje na nebu 12. juna/lipnja: Sunce kao da se ogradilo krugom, a u sredistu kruga bijase kriz, dok su lukovi bili ledima spojeni”. Ljetopisni zbornik iz 1497. pise o slicnom dogadaju:"Ove godine, 18. aprila/travnja, bilo je prikazanje na Suncu, koje se ogradilo likovima plave, zelene, zute, crvene i grimiznocrvene boje, a u sredini bijase kriz!”Godine 1408:"Petnaestog aprila/travnja, u nedjelju u 12 sati, bilo je prikazanje na Suncu: pojavio se krug na nebu, s jednim krajem u sredini neba, a s drugim prema zapadu. Iznutra je bio crvene i zelene boje. Jos su dva polukruga bila iznutra i iznad kruga, te dva luka na isti nacin. Krajevi tih lukova dopirali su do samog zapada. Unutar lukova u sredini, pravo je Sunce islo prema zapadu, izmedu lukova. Ispod samog kruga bila su i dva roga: jedan s krajem prema jugu, drugi prema sjeveru, a u sredini rogova kao da je sunce sjalo, sjajnije od onog pravog. Sa obje strane pravog Sunca vidjela su se druga dva sunca izmedu lukova. I sve je to bilo vidljivo u toku dva sata, a zatim su krugovi i lukovi nestali, tri su se lazna sunca stopila na mjestu, nastalo je jedno i krenulo iza pravog Sunca i iznad njega, zatim je nestalo iza obzora nakon pravog Sunca. Ovo su prikazanje vidjeli u Moskvi, dok u drugim gradovima, to niko nije vidio...”Godine 1475:"Devetog novembra/studenog veliki knez Grigorij Peruskov vidio je dva sunca, u dva sata po danu, kad je isao poljem: pravo je Sunce islo svojim putem, a neobicno povise njega, onako kako

ljeti ide pravo Sunce, i svijetlilo se bijelom svjetloscu, a zraka od njega nije bilo. Nije ga vidio samo on, vec i svi oni koji su bili s njim.”

Krugovi na nebuPrema Mazurinskom ljetopiscu, ovoj neobicnoj pojavi prethodilo je sljedece:"Ove se godine pojavila na nebu velika zvijezda, koja je izlazila u sest sati navecer, od ljetnog izlaska prema ljetnom zalasku. Od nje se sprijeda protezala zraka, vrlo svijetla i debela. Kraj te zrake se kao rep ptice vukao...”Nakon nekoliko mjeseci, koncem februara/veljace 1476. godine dogodilo se sljedece:"A ove nedjelje su po noci mnogi promatrali bljestavu svjetlost i krugove na nebu!”Godine 1484:"Jedanaestog marta/ozujka Sunce je izaslo vrlo sjajno, a oko njega krug, jako velik; u njemu je bilo sve crveno, zeleno, grimiznocrveno i zuto. Zrake su se od njega prostirale na sve strane, a vidjela su se dva bijela roga; treca zraka bila je iznad Sunca, a luk raznih boja, njegovi su krajevi dopirali sve do sredine neba. Sve se to moglo promatrati dva sata...”Godine 1691, "januara/sijecnja mjeseca, 17. dana, u cetiri sata ujutro pojavilo se prikazanje na nebu iznad Kremlja; mislim da je iznad citave Moskve bio veliki sjajni krug, izgledom bijeli, a na tom krugu cetiri veklika znaka, nalik Suncu sa zrakama, rasporedenim u krug. U sredini velikog kruga, na samom vrhu ispod Sunca, stajao je luk. Sunce je sjalo vrlo jako, a oblaka na nebu nije bilo. Prikazanje je stajalo na nebu cetiri sata. Ljudi su sve vidjeli i cudili se bozjem cudu. Zatim je nestao veliki krug i ostalo je samo Sunce. Pred vecer se veliki krug ponovo pojavio, sjao je, ostao neko vrijeme, pa je nestao.”Izvjestaji o vatrenim krugovima i vatrenim loptama pominju se i drugim krajevima svijeta. Tako u cuvenom "Tulskom papirusu” (cuva se u egipatskom muzeju u Vatikanu), koji je zapravo samo fragment iz anala faraona Tutmosa III (1483-1450. g. pr.n.e.) postoji zapis jednog zreka (cuvara tajnih znanja) iz Kuce zivota, u kojem se, izmedu ostaloga, kaze:"...Treceg mjeseca zime, godine 22, u sest sati ujutro pisari Kuce zivota vidjeli su vatreni krug koji se kretao nebom. Mada nije imao glave, dah njegovih usta bio je odvratan. Jedan rod (oko 45 m) bilo je dugo njegovo tijelo i jedan rod siroko, i bilo je bezvucno. Srce pisara se zaprepastilo i prestravilo i pisari su pali nicice. Oni su o svemu izvjestili faraona...”Iz papirusa se moze dalje zakljuciti da je vladar Egipta zapovijedio da se istrazi ta pojava. Dobivsi naknadne obavijesti, prisjetio se da je u papirusima Kuce zivota vec bila zabiljezena slicna cinjenica. Nakon nekoliko dana na nebu Egipta opet su se pojavili vatreni krugovi. Oni su svijetlili "sjajnije od svjetlosti Sunca”. Ovaj put ih je promatrao i sam faraon zajedno sa svojom vojskom. Krugovi su se digli vise u nebo i nestali u juznom smjeru. Faraon je zapovjedio da se ova cinjenica unese u anale kako bi "sjecanje ostalo za sva vremena”.

Nebeski diskoviO "nebeskim diskovima” pise u svom radu i grcki filozof Aristotel. Godine 329. pr.n.e. Aleksandar Makedonski i njegova vojska vidjeli su prilikom prijelaza rijeke Dzaksartas, u Indiji, dva "srebrna stita, koji su rigali silnu vatru”!Kako pise Plinije u 2. svesku svog "Prirodoznanstva”, u 100. godini pr.n.e. iznad broda konzula Lucija i Gaja Valerija preletio je nebom, od istoka ka zapadu, "sjajni stit izbacujuci iskre”!Godine 91. pr.n.e. "blizu Spoletiuma (Italija) spustila se s neba vatrena lopta zlatne boje, koja se stalno povecavala. Zatim je, hvatajuci visinu, krenula na istok. Kugla je bila veca od Sunca”.Dvanaestog septembra/rujna 1271. godine, na nebu iznad Japana, pojavio se sjajan, svjetleci

krug, slican punom Mjesecu. I latinski rukopis Emplfortskog samostana, u Engleskoj, detaljno opisuje kako se 1290. godine iznad glava preplasenih redovnika "pojavilo golemo, ovalno srebrnasto tijelo koje je nalikovalo disku”.Cetrnaestog aprila/travnja 1587. godine, iznad Jpana se pojavilo pet tajanstvenih prstenova u obliku Sunca. Oni su bili crvene, crne i drugih boja. U maju/svibnju 16o6. godine vatrene su se lopte stalno pojavljivale iznad Tokija, a godine 1646. mnogi su stanovnici Kembridza (Cambridgea), u Engleskoj, vidjeli vatreni tocak koji se spustio iznad grada, okrecuci se, a zatim je ponovo uzletio na nebesa i nestao velikom brzinom!Zagonetne pojave na nebu i dalje su se pojavljivale. Tako je 1661. godine iznad Vorkestera (Worcester), u Engleskoj, nekoliko puta proletjelo nekakvo okruglo letece tijelo. Sacuvana je takoder stara gravura s prikazom "vatrene lopte”, koja je 4. novembra/studenog 1697. godine polagano preletjela iznad Hamburga (Njemacka).Neobicne nebeska zbivanja, koje smo naveli, svjedoce da ruski srednjovjekovni izvori u opisima prikazanja i znamenjan vrlo precizno utvrduju neobjasnjive nebeske pojave, koje su po svojim karakteristikama analogne znamenju zabiljezenom u razlicitom vremenu i na razlicitim geografskim podrucjima. Dabome, tesko bi sve to moglo biti plod fantazije dokonih ljetopisaca. Ipak, znanost je duzni objasniti sta, zapravo, predstavljaju sve te neobicne (ne)prirodne pojave. Za sada je jos uvijek tesko reci nesto odredeno. Mozemo se samo nadati da ce znanost proanalizirati ove dosta neobicne ali detaljno opisane izvjestaje ruskih kronicara i da ce pokusati odgonetnuti stare misterije...

Avtor Administrator ob 09:31 0 komentarji

Dan kada su se otvorila nebesa.

Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula.

Samo je jedna cinjenica do kraja neupitna: 30. se lipnja 1908. godine u središnjem Sibiru dogodilo nešto nevideno - silovita eksplozija jacine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila šumski masiv na preko 2150 cetvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedecih godina i desetljeca, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustošno podrucje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povecala.Zbog toga nije ni cudo što taj dogadaj i danas zbunjuje znanstvenike i pobuduje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao “najvecom znanstvenom misterijom 20. stoljeca”, Isaac Asimov “fantasticnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca”, a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - “scenarijem sudnjeg dana”!

Brojne pretpostavke

Šta se uistinu dogodilo 1908. godine u Sibiru?!Ugledni ruski znanstvenik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u cijem je istraživanju sudjelovalo preko 1500 znanstvenika razlicitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu

senzaciju kada je svoja otkrica saopcio Sovjetskoj akademiji znanosti ustvrdivši da se u Sibiru srušio izvanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze!Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih dogadaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je znanost poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeca, dogadaj u Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji znanstvenici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proucavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramaticna svjedocanstva onih koji su preživjeli “susret trece vrste” s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i racunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, nego cak 72 razlicite znanstvene teorije!Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su vjerojatno moguce objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potroslo svijet.Tvrdnja ruskog znanstvenika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija meduplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog dogadaja, Vasiljev bio jedan od najogorcenijih protivnika teorije da je iznad Tunguziji eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmicke civilizacije!Što je to utjecalo da ugledni znanstvenik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još jucer doimala više nego fanatsticnom?!- Raspolažem s dokazima - izjavio mi je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski “Svijet” - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu uspjeli...Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije...Vratimo se u prošlost.

Kao smak svijeta...Bilo je praskozorje, 30 lipnja 1908. godine kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitacniju jaru.Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale izmedu sprženih pješcanih dina, zaustavljale su se i u cudu gledale misteriozno letece tijelo što je, poput golemog leteceg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteci silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenadeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panicno se hvatajuci za uši, jer im je zaglušujuca buka, cinilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh.Tacno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke mocnog Jeniseja, inace rijetko naseljen i nepristupacan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema stada sobova, pocela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se cula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uredaja cak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevideni kaos.Eksplozija!

Vatra!Lom!Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla!Sibir nestaje u zlokobnoj pomrcini!Je li to bio smak svijeta?! Kraj planete Zemlje?!...

Nevjerovatna pustoš

Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pecurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujucom eksplozijom, koja odjekuje deset tisuca kilometara unaokolo. Golemi val vrucine, što se silnom brzinom širi preko mocvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat ce se i zamracivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja.Nepregledne tisucugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)srecu da prežive - unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajuci za odgovorom - što se dogodilo.Prizori pakla su svuda oko njih.Pet tisuca kilometara unaokolo.Cini se da za njih nema spasa.I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni cudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podrucje je zasuto zloslutnom “crnom kišom”. Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan!

Zemlja se zatresla Svjedocanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva:“Bilo je vrijeme dorucka i zadesio sam se na trijemu kuce blizu trgovacke postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijecem obruce na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad šume, citav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvacen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem...Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbacen i tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrcala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zacula se zaglušujuca buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se pocela tresti, a ja sam - ležeci na tlu - prekrio glavu rukama, plašeci se da me ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe poceo da huci vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajuci sagorjeli trag na tlu...”Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju:“Tek što sam sjeo doruckovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci - slicni detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drvece i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. Šcepah cvrsto rukam drške pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan poce da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda.Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upanicene životinje pocele sumanuto galopirati

vukuci za sobom opremu za oranje...”I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma:“Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zacula buka slicna snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoce da se valja golemi uništavajuci val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu!...”U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisucama kilometara unaokolo. Vrela zracna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajuci ugljenisanu pustoš. Drvece je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao cestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo, rujuci zemlju poput džinovske krtice...

Avtor Administrator ob 09:31 0 komentarji

Zagonetni prateci efekti

Tunguska je eksplozija izazvala širom našeg planeta zagonetne i - nerjetko - spektakularne efekte. Razliciti ocevici doživjeli su je na razlicit nacin.

Sibirskom seljaku S. B. Semjonovom se ucinilo "kao da je nebo najednom usplamtjelo, a vatrena oluja pracena strasnom artiljeriskom bukom ispunjavala nebo plamenim jezicima"; inzenjer V. P. Gundobin, koji je parabrodom plovio niz rijeku Angaru samo trenutak prije nego sto je vatra zahvatila sjeverno nebo, vidio je letece tijelo, vece od Sunca, koje je iza sebe ostavljalo uzareni trag i zaglusujucu buku koja je izazivala paniku i strah medu putnicima.

Bijele noćiLovac V. Ohcin, kako svjedoci pisac Solomon suljman, nalazio se u lovackoj kolibi 30-35 kilometara daleko od epicentra misterioznog dogadaja. Sjeca se da su zracni udari i potresi odjeknuli istovremeno. Susjedna koliba u kojoj je bilo sest ljudi digla se u zrak kao da je bila od kartona. Stogodisnja stabla cupana su iz korijenja, a vrhove krosnji zahvatio je plamen. Grmljavina je bila tako strasna da su ljudi oko Ohcina od silnog straha padali u nesvijest. Visoko iznad plamtecih stabala, uzdizao se oblak u obliku ogromne pecurke, kakav sibirski lovac nije vidio nikad u zivotu.Krecuci na zapad preko Sjevernog mora, za nesto vise od pet sati od mjesta misteriozne eksplozije, pustosni su zracni vrtlozi izazivali snazne oscilacije u meteoroloskim stanicama u Velikoj Britaniji. Sljedecih su dana iznad citave Rusije i Europe - od Sibira do obala Atlantskog i Tihog oceana, nastupile "bijele noci". U Londonu su se na ulicama, u kasnim satima, mogle citati novine. I Stockholm, glavni grad svedske, izgubio je nocnu pomrcinu - pa su neki fotografi, bez flesha snimali kao usred bijela dana! Istodobno, iznad Njemacke su plovili tajanstvenim svjetlom obasjani oblaci, a nizozemske opservatorije - zbog nesvakidasnjeg bljestavila u atmosferi - nisu mogle uopce snimati nocno nebo. “Bijele noci” potrajale su i u srpnju. Svijet je bio zbunjen, a znanost to jednostavno nije znala objasniti.Pored ovih i ovakvih efekata, sibirsku eksploziju registrirali su i mnogi precizni instrumenti u svijetu. Seizmografi su zabiljezili da je drugi udarni val obisao citav nas planet, a podrhtavanje tla se osjetilo cak i u Sjedinjenim Americkim Drzavama!

Najstravicniji efekti bili su u podrucju iznad kojeg je eksplodiralo zagonetno letece tijelo. Detonacija je naprosto sravnila oko dvije tisuce cetvornih kilometara sume, a stotine je tisuca stabala izgorjelo od plamena blizu mjesta glavnog udara. Unistena su bezbrojna stada divljih sobova, desetkovana su i neka nomadska plemena u sjevernim tajgama, a najveci dio tog mocvarnog krajolika dobio je novi izgled, koji je - blago govoreci - najvise podsjecao na stravicni prizor kaoticnog pakla.Znanstvenici nekadasnjeg Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, Njemacke i Sjedinjenih Drzava slazu se u jednom - po svojom efektima tunguska eksplozija zasluzuje usporedbu s najvecim eksplozijama u kasnijem nuklearnom vremenu. Ipak, zbog toga sto nisu vrsena nikakva znanstvena istrazivanja nakon tajanstvene eksplozije, pravo objasnjenje se i nije moglo naci. Istodobno, mnoge dezinformacije i pogresni zakljucci godinama su sprecavali ozbiljna znanstvena istrazivanja i provjere, tako da je daleko tungusko podrucje postalo jos udaljenije i nepristupacnije.I sami dramaticni dogadaji koji su zahvatili carsku Rusiju - Oktobarska revolucija i ono sto je uslijedilo s njom - potisnuli su interesovanje svijeta za tunguskom katastrofom u sasvim drugi plan.Nitko nije znao sto se, zapravo, zbilo u Sibiru ni desetljecima kasnije, iako je taj dogadaj nesumnjivo bio jedan od najuzbudljivijih u povijesti nasega planeta. Jer, da je igrom sudbine - kako su kasnije precizno izracunali znanstvenici - Zemlja bila samo cetiri dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi zbrisalo St Petersburg, ili - da je nas planet bio pod neznatno drugim uglom - otisao bi London, ili - pola dana dalje - sravnjen bi bio New York sa cijelom svojom okolinom!

Tu počinje pakao!Za mnoge je Ruse, koji su zivjeli pocetkom 20. stoljeca, ne bez razloga, Sibir bio “Terra incognito”, nepoznata zemlja, daleko i divlje prostranstvo na kraju svijeta. Beskrajne mocvare i hladne i nepristupacne tajge u tajanstvenim i neistrazenim podrucjima rijeke Tunguske Podkamenaje nisu bili kraj pogodan za romanticna istrazivanja, vec nepozeljno, divlje podrucje iz kojeg vrebaju mnoge opasnosti.Zbog toga se o Sibiru nije mnogo znalo. Znalo se jedva toliko da u njemu zive nomadi, Tunguzi, koji stalno mijenjaju svoje prebivaliste i da zive od svojih stada sobova.Nekoliko trgovackih postaja, u kojima su iskusni lovci nabavljali krzno, bile su nevelike i primitivne i nalazile su se na samoj periferiji ogromnog pojasa kojeg je 1908. unistila zagonetna eksplozija. Ipak, ne bi se moglo reci da tunguska katastrofa nije bas nikoga zanimala. Rijetki Tunguzi, odvazni i hrabri ljudi, samo su iz nuzde zalazili su u unutrasnjost Sibira, ali su se brzo vracali, prestravljeni i nijemi.- Tu pocinje pakao! - govorili su.I to je bilo sve.

Cilindrična letejelica

Potraga za odgovorima na pitanje sto se to dogodilo 30. lipnja 1908. pocela je neoprostivo kasno, tek poslije Oktobarske revolucije. Poticaj je bio mozda financijske prirode. Naime, jedna americka znanstvena ekspedicija tih je godina zapocela radove na eksploataciji jedne od najvecih meteorskih masa koja je u proslosti pogodila nas planet. Meteorski krater u Arizoni, promjera 1,2 kilometra, cija starost se procjenjuje na 15.000 do 40.000 godina, oduvijek je privlacio

istrazivace ruda. Sada su ga poceli i eksploatirati. U prvim uzorcima materijala otkriveno je 93 posto zeljeza i 6,4 posto nikla. Istodobno, otkriveni su i tragovi dragocijenih metala - platine i iridijuma !Iako americki pokusaj eksploatiranja meteorske mase u Arizoni nije uspio, mlada je sovjetska vlada u meteoritima, koji su u proslosti pali na sovjetsko tlo, vidjela izvor bogatstva. Tako je 1921. godine nova sovjetska Akademija znanosti angazirala vrsnog znanstvenika Leonida Kulika da preuzme zanimljiv projekt i prikupi detaljne podatke o svim meteoritima koji su u proslosti pali na podrucje Sovjetskog Saveza.Leonid A. Kulik je u to vrijeme imao 38 godina i nikada ranije nije cuo za tungusku katastrofu. Međutim, neki njegov prijatelj poslao mu je jedan stari kalendar u kojem je bio i clanak o zagonetnoj eksploziji u Sibiru. Uvjeren da je naisao na trag velikom meteoritu, poceo je strpljivo listati i druge sibirske novine i godisnjake. To se isplatilo. Uskoro je u njima nasao brojna svjedocanstva o fenomenalnom dogadaju iz 1908. godine.Jedne su novine iz Irkutska pisale da su seljaci iz sela sjeverno od Kirenska vidjeli letece tijelo “koje je blistalo i vertikalno se kretalo prema zemlji”, a bilo je - cilindricnog oblika. Kada je doslo do eksplozije stvoren je “ogroman oblak crnog dima”, a val uskovitlanog zraka bio je tako vreo da je spaljivao sve pred sobom. “Prestravljeni su seljaci bjezali, iskreno vjerujuci da je dosao - sudnji dan !”U drugim je novinama pisalo da je zagonetno tijelo, navodno, palo nedaleko od Filimonova, znacajnog raskrizja transsibirske zeljeznice:“Njegov je pad bio popracen strahovitom tutnjavom i zaglusujucim treskom. Prestraseni je vlakovoda panicno zaustavio vlak a putnici su nagrnuli iz vagona kako bi razgledali predmet koji je pao, ali se nisu mogli pribliziti meteoritu, jer je bio - usijan!”

Što je otkrila prva ekspedicija?Upravo ovo, po svemu, izmisljeno izvjesce “sa lica mjesta” najvise je ponukalo sovjetskog znanstvenika da se odluci na dugu i neizvjesnu ekspediciju, koja ce se pretvoriti u mukotrpno istrazivanje sto ce potrajati pune dvije decenije. Kulik nije odustajao ni od prikupljanja pisanih svjedocanstava, kao sto je ono koje je u svibanjskom broju 1908. objavio irkutski list “Sibir”:“U selu Niznaja Karelinskaja, na sjvereozapadu, visoko iznad obzorja, seljaci su ugledali predmet koji je neobicno jarko sijao, prejako da bi se u njega moglo gledati, pracen plavkastobijelim svjetlom. Padao je okomito prema zemlji, otprilike deset minuta. Predmet je bio cilindricnog oblika. Jutarnje je nebo bilo vedro, osim sto je na obzorju, u smjeru u kojem je jarki predmet opazen, zamjecen mali tmasti oblak. Bilo je toplo i suho. Kada se svjetlece tijelo priblizilo zemlji, cinilo se kao da se rasprsuje; na tom se mjestu oblikovao golemi oblak crnog dima i cuo se glasan tutanj - ne kao grom, nego kao kad padne golemo kamenje, ili kad grune najveci top. Sve su se zgrade zatresle, a istodobno je kroz oblak probio jezicasti plamen. Stare su zene plakale i svi su pomislili da se priblizava - smak svijeta !”Selo Niznaja Karelinskaja, koje se spominjalo u ovom starom novinskom izvjescu, kako ce kasnije ustanoviti Leonid Kulik, bilo je udaljeno od epicentra eksplozije punih - 320 kilometara!Kada je, napokon, prikupio dovoljno podataka o mjestu zagonetnog dogadaja, Kulik je s grupom odabranih istrazivaca napustio St Petersburg, u rujnu 1921. godine. Bilo je to dugo i tegobno putovanje zeljeznicom, koja je na mnogim mjestima bila isprekidana i unistena borbama u Oktobarskoj revoluciji. Kada je stigao u sibirski gradic Kansk saznao je da se ne nalazi daleko od mjesta gdje se 1908. dogodila misteriozna eksplozija. Istodobno, poceo je da prima anketne listice koje je ranije razaslao po cijelom

ovom dalekom i divljem podrucju. U njima je bilo mnostvo cudesno zivih sjecanja o fascinantnoj pojavi i pustosi koju je izazvala.Jedna seljanka iz Kosolapova je pisala:“Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s neba pada kamenje i razbjezali se prestravljeni, ostavivsi vjedra kraj zdenca. Kad smo stigli do kuce, nasli smo onesvjestenog oca Semjonova. Vatra je bila jaca od samoga sunca. Za vrijeme su tutnjave zemlja i kolibe strasno podrhtavale a s krovova se osipala zemlja...”Prema ovim i drugim slicnim svjedocanstvima, sovjetski je znanstvenik s pravom zakljucio da je zagonetno tijelo palo na zemlju, nesto dalje na sjeveru, blizu doline rijeke Tunguska Podkamenaja.Ovu njegovu pretpostavku potvrdio je S. V. Obrucev, vrstan geolog, koji je vec istrazivao rudno blago u tunguskoj oblasti, ali nije krio ni svoje dileme. Pisao je Kuliku:“Bit ce tesko odrediti pravo mjesto. U ocima tunguskog naroda metorit je ocito svet i oni brizno kriju mjesto gdje je pao!...

Projektil iz tajne baze spriecio katastrofu!

U jednom od svojih prošlogodišnjih (2005.) brojeva (Vol. 10, No. 4, na strani 63), Magazin Nexus je objavio zanimljiv razgovor pod naslovom ‘The Installation’, koji je britanski novinar Graham W. Birdsall vodio s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu bezbjednost.

Graham Birdsall: Šta je vaša zvanična funkcija?Valerij Uvanov: Ja sam šef Odjeljenja za Istraživanje NLO-a, nauke i tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu bezbjednost, koja je bazirana u Petrogradu.Graham Birdsall: Da li je to zvanična vladina organizacija?Valerij Uvanov: Naravno da jeste. Ja imam samo dva čovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsjedniku Putinu.Graham Birdsall: Čime se bavite?Valerij Uvanov: Naše istraživanje je podjeljeno na dva dijela. Prvo – neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u “žutu” ili “crvenu” kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjeljenjima po cijeloj Rusiji.Drugi dio našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne

znamo šta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono čemu poklanjamo najviše pažnje.

Ultratajna bazaGraham Birdsall: Nešto prije nego smo počeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908.g. Možete li sada opet da kažete šta je bio pravi uzrok te eksplozije?Valerij Uvanov: Naravno. Mi sa sigurnošću znamo šta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, međutim, taj meteor je bio pogođen … recimo…nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, to jest tajne baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio ali ona je sagrađena veoma, veoma davno i nalazi se u području Sibira, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguske pokrajine.Graham Birdsall: Tajne baze?!… Jeste li sigurni?Valerij Uvanov: Ovo mogu sa sigurnošću da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko zagonetnih eksplozija. Reći ću vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogođen meteor, bilo je u ponoć između 24. i 25. septembra 2004. godine. To je poznato i nekim američkim vojnim krugovima, koji su pratili ovaj događaj.Graham Birdsall: Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvuči poput naučne fantastike.Valerij Uvanov: Znate, gospodine Graham, mi inače kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to činimo samo s onima koji razumiju i prihvataju – i odgovornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše i koja je u stanju da čini stvari koje mi još uvijek nismo u stanju.Graham Birdsall: Možete li biti malo precizniji u vezi lociranja te ultratajne baze? Gdje se tačno nalazi?Valerij Uvanov: Kada na geografskoj karti pronađete mjesto u Tunguskoj gdje se 1908. godine dogodila eksplozija, na jugoistoku ćete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru proteže ogromna pustara veličine nekih 100 000 kvadratnih kilometara To je područje veoma slabo naseljeno, nema ni gradova, ni sela, ni sibirskih nomada… Tamo smo locirali tu bazu.Grahan Birdsall: Registrirali ste I njene aktivnosti?!Valerij Uvanov: Sada ću da budem potpuno otvoren… Ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspjeli da lociramo. Za vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primjetili pojačanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo nevjerovatno otkriće, mada već od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima u svijetu.

A šta vele drevni spisi?Graham Birdsall: Pretpostavljam da su vaša istraživanja tajne baze zanimljiva i sadržajna. Otkad ona traju?Valerij Uvanov: Već godinama, a dobar dio naših istraživanja čini i analiza i pretraga prastarih spisa I kronika. Tako smo pronašli i zapise ‘Echutin Apposs Alanhor’. Danas ih jednostavno nazivamo ‘Alanhor spisima’, a prema našim procjenama stari su najmanje 4000 godina. Ono što je najnevjerovatnije je to što je u njima jednim gotovo razumljivim znanstvenim jezikom detaljno opisano sve što se tu dešava… Ja sam posjetio to područje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zaštitimo od nje.

Graham Birdsall: Šta ste još otkrili?Valerij Uvanov: Nekoliko lokalnih žitelja znaju dosta toga o tom tajanstvenom postrojenju. Čak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne strukture, koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, članovi njihovih porodica i njihove životinje, svi pate od radijacione bolesti.Graham Birdsall: Tunguska eksplozija, tvrdite, imala bi tragičnije učinke da projektil upućen iz tajne baze nije pri padu uništio metorit?!Valerij Uvanov: Da, sigurno. I još ću nešto da vam kažem u vezi Tunguske eksplozije, što vjerovatno nikada prije niste imali priliku da čujete. Nešto se zaista čudno dešavalo tih dana. Sva živa bića su već bila napustila region Tunguske dva mjeseca prije nego što se eksplozija dogodila!…

Avtor Administrator ob 09:28 0 komentarji

Ukleti jedrenjaci

Postoji bezbroj teoriji o pojavama ukletih jedrenjaka, ali istinsko objašnjenje još uvijek izmice istraživacima!

Ukleta podmornicaZbog niza nesreca, zapadanja u najneobicnije nevolje, gubljenja posade, dozivljavanja brodoloma, mnogi su ploveci objekti u proslosti sticali nazive ukletih i prokletih. Ipak, na vrhu ove neobicne top liste ne nalazi se niti jedan brod ili jedrenjak. Na vrhu je jedna zlohuda podmornica – UB-65. Sve dok nije definitivno nestala, ovu su podmornicu pratile mnoge nesrece i nesvakidasnji dogadaji, a na njoj su se redovito pojavljivali duhovi, najcesce duh zapovjednika koji je bio prva zrtva ove uklete podmornice!

Umjetnička inspiracijaNitko ne zna kada su se prvi put pojavili sablasni jedrenjaci, ali se zna da su price o brodovima - lutalicama, oduvijek rasplamsavale ljudsku mastu. O njima su napisani romani, nacrtani stripovi, snimljeni filmovi, a i znameniti slikari posvecivali su toj temi mnoga svoja platna. Tom su se temom

nadahnjivali pjesnici i glazbeni klasici. Njemacki je pjesnik Heinrich Heine (1797-1856) napisao predivnu baladu, a Richard Wagner (1813-1883) poznatu operu o tragicnoj odiseji “lutajuceg Nizozemca”!

Slučaj “Jamesa Chestera”Medu najsablasnije brodove proslosti spada jedrenjak “James Chester”, koji je 26. veljace 1855. godine naden na sred Atlantika. Njegova jedra bila su u veoma losem stanju, a zapovjednicki most u neredu. Uopce, na brodu je vladao neopisiv kaos, ali nije bilo tragova nasilja, krvi i borbe.Kompasi i brodski papiri bili su iscezli, ali su svi pojasevi za spasavanje i pricuvni camci bili na svom mjestu. Na brodu je bilo vode i hrane, a sam je brod bio u izuzetno dobrom stanju. Istraga koja je pokrenuta nije donijela nikakve rezultate. Ni jedan clan posade “Jamesa Chestera” nikada nije pronaden, niti se saznalo kako su i kamo nestali!

Žrtve opakih bolestiMnogi istrazivaci smatraju da su u proslosti epidemije zute groznice, kuge ili druge zarazne bolesti, podjednako harale na brodovima, kao i na kopnu, u pojedinim lukama. Poznat je slucaj bokeljskog brika “Pierrino”, kojim je zapovijedao kapetan Vlado Ivelic iz Risnja.U ljeto 1881. godine, brik je isplovio iz kubanske luke Santa Cruz, u kojoj je harala zuta groznica. No, petog se dana strasna bolest pojavila i na brodu, koseci upanicene mornare. Na kraju, kada brodom vise nije imao tko da upravlja, “Pierrino” se, nosen vjetrom i snaznom Golfskom strujom, nasukao na morsko grebenje, ali su ga uskoro vjetrovi ponovo bacili na pucinu gdje je nastavio da luta. Nekoliko mornara i bokeljski kapetan bili su do te mjere iscpljeni strasnom bolescu da su se, na kraju, naprosto prepustili zloj sudbini. No, srecom, uskoro je naisao jedan ribarski brod, koji je uspio spasiti Ivelica i jos samo dvojicu mornara. Svi ostali vec bili mrtvi, a njihova tijela bacena u more!Da su kojim slucajem spasitelji zakasnili samo nekoliko tjedana, zatekli bi “Pierrino” kako bez posade luta morem i zasigurno bi ga proglasili fantomskim brodom!

Avtor Administrator ob 09:26 0 komentarji

Lov na prahistoriju

U srpnju 1972. godine, grupa je profesionalnih ribara na ušcu jednog potoka, istocno od Darwina, vidjela osamnaest metara dugacko troglavo cudovište cije je tijelo bilo prekriveno blistavim krljuštima

Je li moguce da su se prahistoriska cudovista, zahvaljujuci nekim cudnim prirodnim okolnostima, mogla zadrzati do današnjih dana?To je zanimljivo pitanje. I moglo bi se reci da je i danas podjednako aktuelno na mnogim zemljopisnim sirinama. To potvrduju i cesta izvjesca iz mnogih krajeva svijeta, gdje se vec desetljecima, pa i stoljecima, navodno, pojavljuju nevjerojatne kreature, najcesce nalik izumrlim dinosaurusima.Postoje li, dakle, cudovista? Je su li, mozda, neke vrste pretpovijesnih nemani prezivjeli do danasnjih dana?!...

Otkriće u Papui

Osamdesetih je godina 20. stoljeca holivudski kamerman Charles Muller sa suprugom Leonom, provodio godisnji odmor na zivopisnom i neistrazenom otoku Papui Novoj Gvineji. Nije bas slucajno izabrao taj tajanstveni, prostrani, drugi po velicini otok na svijetu. On je, kao pravi avanturista, prije polaska procitao veliki broj knjiga o prvim istrazivackim ekspedicijama, zanimljive zabiljeske prvih katolickih misionara o brojnim kanibalskim plemenima sto zive na obalama neistrazenih rijeka i u dubinama tropskih prasuma, o njihovim neobicnim vjerovanjima, tradicijama i ritualima...S posebnom paznjom holivudski je kamerman je iscitao sva uzbudljiva izvjesca o videnjima cudnog dzinovskog stvorenja u mocvarama Papue. Cim je sa suprugom Leonom, koja je takoder bila spremna na nesvakidasnju avanturu, dosao na otok, angazirao je grupu domorodaca koji su ga odveli na cilj. Ulogorili su se u krajnje divljem i neuslovnom ambijentu u kome su ih vrebale mnoge neugodnosti i opasnosti - od dosadnih mocvarnih insekata do opakih zmija i krvolocnih papuanskih krokodila.Tako je zapocela avantura koju holivudski bracni par nikada nece zaboraviti.- Kasno jedne noci - prisjeca se Muller - zaculo se pljuskanje vode, a potom se iznad blatnjave vode pojavilo ogromno stvorenje zuckastobraon boje, sa zastrasujucom glavom i razjapljenih celjusti. Dok je cudoviste sistalo i ispustalo prodorne urlike od kojih se ledila krv u zilama, pomisljao sam da je to moj kraj!Domoroci su se istog casa panicno razbjezali, a sirota se Leona onesvjestila, dok je Muller kratko vrijeme uspio sacuvati hladnokrvnost i dobro osmotriti mocvarsko cudoviste. zivotinja, koja je licila na pretpovjesnog reptila, zastrasujuce je klaparala golemim celjustima i mahnito udarala snaznom repinom na sve strane a zatim je, posto je Charles u strahu, ipak, ispalio nekoliko hitaca u njenom pravcu, nestala pod vodom.- Bio je to dozivljaj kojeg je rijecima tesko docarati - sjeca se Muller. - Odjednom, ucinilo mi se kao da sam se nasao u prethistoriji, u vremenu u kome su nasom planetom gospodarili ogrmna cudovisna stvorenja...

Potraga u KonguIako mnogi novinari u svojim tekstovima nisu krili sumnje u istinitost dozivljaja holivudskog kamermana, ostaje cinjenica da su njegovu pricu potvrdili i papuanski domoroci.U jednom drugom dijelu nase planete, u nepreglednim mocvarama kongoanske provincije Ubangi, sudeci prema brojnim izvjestajima pripadnika lokalnih pigmejskih plemana, zivi nepoznata neman po imenu - M’kele M’bembe. Mnogi istrazivaci i kriptozoolozi, koji su tragali za njom, smatraju da se radi o pretpotopnom stvorenju cudovisnih tjelesnih karakteristika. Oni koji su ga navodno vidjeli slazu se da je velicine dinovskog slona, da ima dug, smedesiv i savitljiv vrat i da mu se tijelo zavrsava dugim misicavim repom, nalik krokodilskom, ali mnogo vecem i znatno pokretljiviji m.U kolovozu 1981. godine, engleski je biolog dr Roy P. Mackal bio na celu znanstvene ekspedicije, koja se odvazila krenuti u potragu za kongoanskim cudovistem. Ekspedicija nije ispunila ocekivanja. Tocnije, M’kele M’bembe nije viden, ali su snimljeni brojni zagonetni tragovi po kojima se moglo zakljuciti da u prasumskim mocvarama postoje dvije dzinovske nemani - jedna, koja bi mogla biti prahistorijski saurus i, druga, koja bi mogla biti dzinovski gmaz nevjerojatnih dimenzija!Iz povijest traganja za misterioznim dzinovskim zivotinjama sto zive u nepristupacnim predjelima Afrike, saznajemo da dr. Mackal nije jedina osoba, koja se upustila u avanturu zvanu M’kele M’bembe. Za njim je 1919. godine tragao i veteran brtanske armije Laster Stevens, koji je smatrao da se u mocvarama

Konga uistinu skriva - brontosaurus!U nevjerojatnu avanturu, Stevens je krenuo sa svojim psom Ladyem i grupom unajmljenih nosaca. No, ubrzo je nestao i o njemu se vise nikada nista nije culo.U posljednjem izvjestaju koji je poslao, veteran britanske armije kaze da je vidio neobicnu mocvarnu zivotinju, koja je “deset puta veca od slona”, te da ju je uspio snimiti. sto se dalje desavalo s nesretnim Stevensom, nikada nije razjasnjeno.M’kele M’bembe, po svoj prilici, nije usamljena pojava na Crnom kontinentu. Nekoliko godina nakon nestanka Lastera Stevensa, stanovnici jedne nepristupacne oblasti u Kamerunu, izvjestili su vlasti da ih terorizira neko cudoviste, koje je “jednim udarcem dzinovskog repa u stanju da ubije odraslog nilskog konja”.

Čudovište koje hipnotiziraPosljednjih su godina monstruozne nemani videne i u drugim krajevima svijeta. Kinezi izvjestavaju o pojavi grozomornog vodenog monstruma u jezeru Tung-Ting, koje je do sada odnijelo vise zivota, kao i o videnju “najmanje gvije dzinovske zmije” na povrsini jezera Tjanzi, blizu korejanske granice. I jedno i drugo jezero su kraterskog podrijetla i na nekim mjestima su duboka vise od dvjesto metara.Na tibetanskoj visoravni, koja se prostire na nadmorskoj visini izmedu tri i cetiri tisuce metara, bezbrojna jezera jos uvijek nisu znanstveno istrazena. Gore, na njihovim obalama, ne postoje gradovi i luke, a njihovom mirnom povrsinom ne jedre jedrenjaci, niti plove brodovi. Sve je pusto vec tisucama godina i samo, ponekad, na njihove obale navracate tibetski nomadi sa svojim stadima golemih jakova. Upravo su oni 1991. godine i izvjestili kineske vojne vlasti da se u jednom od jezera pojavilo cudoviste “veliko kao kuca”. Cudoviste ima dugacak vrat i zmijoliku glavu. Krajnje je agresivno i vec je jednom napalo nomade, ubivsi nekog Tibetanca i odvukavsi u jezerske dubine jednog jaka.I australijsko jezero Baters ima svoju neman, koja se vida jos od daleke 1821. godine. Neman je dobila ime Bunyip, a obicno je opisuju kao veliku dlakavu zivotinju dugog vrata, glave slicne psecoj, zivahnih ociju i zakrzljalih usiju. Godine su 1847. domoroci Marambidzi, koji nastanjuju to podrucje, pokazali znanstvenicima jednu lobanju, tvrdeci da je pripadala jednom od cudovista iz jezera Baters. Analiza, medutim, tu tvrdnju nije potvrdila, jer su eksperti utvrdili da se, mozda, radi o glavi zdrijebeta ili, pak, o deformiranoj glavi nekog teleta!S vremenom je Bunyip postao ime za sva cudovista koja su se pojavljivala u jezerima, rijekama i mocvarama Australije. Cak i za monstruozno stvorenje “s glavom macke, vratom kornjace i repom koji podsjeca na bodlje bodljikavog praseta”, sto je 1960. godine videno u jednom od parkova Sidneja.

Kronika pojavljivanja australijskih cudovista, medutim, znatno je duza i dramaticnija...Godine 1848. u rijeci Eumerala, u Victoriji, videno je stvorenje, koje je imalo glavu kengura i dugacak vrat s ogromnom grivom. Domoroci su kazivali da cudoviste posjeduje natprirodne moci i da svoje zrtve hipnotizira i uvlaci u kao “pecina velike celjusti”.

Jezero na koje su se spustili svemirciU srpnju 1972. godine, grupa je profesionalnih ribara na uscu jednog potoka, istocno od Darwina, vidjela osamnaest metara dugacko troglavo cudoviste cije je tijelo bilo prekriveno blistavim krljustima. Dva mjeseca kasnije, jedna grupa engleskih prirodnjaka zapocela je istrazivanje u jednom jezeru u blizini

Lysmoura, u Novom Juznom Welesu, tragajuci za zivotinjom koja je, navodno, licila na pretpovjesnog saurusa, no, sve je bilo uzalud. Znanstvenici su se vratili ne obavljenog posla.Na norveskom sjeveru, nedaleko Narvika, prostire se duboko i hladno jezero Sandnesvatnet, za kojeg Norvezani vjeruju da je nepoznatim podzemnim kanalima vezano sa Sjevernim morem. Najstariji ribari tvrde kako se u jezeru, najcesce u kolovozu, pojavljuje cudna zivotinja zastrasujuceg izgleda. Ona je u srpnju 1976. godine prevrnula jedan ribarski camac, ali nesretni ribari izuzev “ljutitih ociju velikih kao zdjele i krupne mrke glave”, nisu vidjeli o kakvoj se nemani radi. Ni kasnija znanstvena istrazivanja nisu dala nikakve rezultate.svicarski je list “Blic” 1977. godine objavio opsirnu reportazu o postojanju cudovista u jezeru Uri. Neman je, navodno, slicna mitoloskom zmaju i ljutito frkce kada izroni. “Blic” navodi i rijeci jednog ocevica:- Iznenada sam u vodi ugledao jedan predmet oko 15 metara dugacak i dva metra visok. Prvo sam pomislio da se radi o avionu, koji se srusio u jezero, ali nisam cuo nikakav zvuk. Kada se taj predmet pojavio i drugi put jedva da sam povjerovao svojim ocima. Vidio sam glavu vodenog monstruma, kao i neobicnu grbu na njegovim ledima. Dzinovsko je stvorenje licilo na dinosaurusa!U kolovozu 1983. godine cjelokupni je svjetski tisak objavio senzacionalnu vijest iz britanske pokrajine Devon ciji su stanovnici pet mjeseci zivjeli u strahu od nepoznatog cudovista, koje se pojavljivalo nocu i napadalo stada ovaca. Prateci njegove tragove, ustanovljeno je da misteriozni monstrum, “koji zrtave ne jede vec im samo isisava krv”, zivi u neistrazenoj Exmoorskoj prasumi.I vijesti koje su posljednjih decenija pristizale s peruansko-bolivske granice gdje se prostire Titicaca, najpoznatije jezero Juzne Amerike, govore o ponovnom videnju legendarnog jezerskom cudovisto o kome su izvjestavali jos prvi spanjolski osvajaci.Jezero Titicaca okruzuju brojne misterije. To je jezero na najvecoj nadmorskoj visini na svijetu, a zbog velicine ga mnogi nazivaju morem. Tu su se, na njegovu povrsinu, kako pricaju stare legende, u davnoj proslosti spustili misteriozni “sinovi Sunca” (citaj - misionari iz svemira!), koji su podigli blistavu civilizaciju Inka. Upravo su oni jezeru dali ime - Titicaca! Zasto? To nitko nije znao sve dok americki sateliti iz svemira nisu snimili tajanstveno jezero. Tek je tada sve postalo jasno. Obrisi jezera lice na “macku u skoku”, a rijec “titicaca” upravo to znaci - “Macka u skoku”!

Avtor Administrator ob 09:25 0 komentarji

Nemani iz prahistorije

Znanost još uvijek traži odgovor: da li na našoj pleneti u današnjem dobu žive prapovijesne nemani?!

Najpoznatija čudovištaNessie (skotsko jezero Loch Ness);M'kele M'bembe, zivi u mocvarama kongoanske provincije Ubongi;Manipogo (kanadsko jezero Okangana);Champ (jezero Champlain na granici Kanade i Sjedinjenih Drzava);Selma (norvesko jezero Seljord);Issie (Japansko jezero Ikeda);Kusie (japansko jezero Kucharo);

Alakali (americko jezero Alkali);Illiamna (jezero Illiamna na Aljasci);

Velika jeguljaNa cemu svedski znanstvenik Jan Sundberg zasniva svoje uvjerenje da u skotskom jezeru Loch Nessu egzistira nepoznata vrsta velike jegulje?Ribe u tom jezeru su malobrojne pa znanstvenici smatraju kako ne bi mogle izdrzavati prozdrljiva cudovista veca od dvije tone. Pa i pored toga, naklapanja o mogucoj prirodi jezerskog monstruma variraju od objasnjenja o dzinovskoj vidri do moguceg prezivjelog dinosaura.Nessie se obicno opisuje kao zastrasujuca nakaze - pola zmija, pola dinosaur!

Slavni dvoracZahvaljujuci hipoteticnoj, ali u svijetu sve popularnijoj Nessie, skotsko jezero Loch Ness, postalo je prava turisticka atrakcija. Na njegovim nepristupacnim obalama podignuto je mnogo turistickih objekata i pansiona, ali je zasigurno najpoznatija gradevina - srednjovjekovni dvorac Urquhart smjesten negdje, na sredini sjeverne obale. To nije nikakvo cudo, jer su se upravo iz Urquharta najcesce prijavljivala videnja tajanstvenog jezerskog cudovista.

Nessie iz BrosnaJezerima u kojima se, navodno, pojavljuju neobicna cudovista, pridruzilo se jos jedno rusko jezero. Jezero se zove Brosno, a na njegovoj je povrsini snimljena stvorenje dzinovskih dimenzija.- Bilo je ogromno - kaze jedan ocevidac iz seoceta Benjok na obali jezera, 400 kilometara sjeverozapadno od Moskve. - Vidio sam glavu kao u ribe i tijelo dugo, kao u zmije!

Zmaj sa SundaAko je suditi prema pricama lokalnog pucanstva s pacifickog otocja Sunda, tamo se posljednjih desetljeca pojavljuje dzinovsko cudoviste, koje podsjeca na legendarnog zmaja. Otocani ga nazivaju “Boeaja darat”, kopneni krokodil, a od njegovih nasrtaja vise niko nije sigurana, pogotovo ne svinje i jeleni, mada je u nekoliko navrata napadao i ljude!

Poput detektivskih priča“Svaki put kada su se mornari, na morima ili jezerima, susretali s ogromnim nepoznatim zivotinjama, oni su u njima vidjeli veliko vodeno cudoviste. Povijest toga misterioznog stvorenja, najslicnija je detektivskim pricama i obiluje tragicnim i zabavnim slucajevima i zgodama, do krajnosti protivrijecnim tumacenjima i majstorski uradenim falsifikatima...”(“L’ avanture sous-marin”, francuski magazin)

U noći punog mjesecaIndiosi iz peruanskog sela Quimvilca, na sjeveru Anda, zale se da im posljednjih godina cudoviste zmijolikog srebrnastosjajnog tijela, dugog desetak metara, koje u nocima punog mjeseca izlazi iz obliznjeg lednickog jezera, napada i prozdire ovce. I ne samo to, u rujnu 1997. godine, napalo je grupu seljaka i tom prilikom ubilo i u jezero odvuklo dvojicu nesretnika!

Avtor Administrator ob 09:25 0 komentarji

Gospodari bijelih divljina

Nema nedvojbenih dokaza. Nema nalaza lobanja ili kostiju. Nema uginulih, zarobljenih i ubijenih. Nema grobova. Nema jasnih fotografija, niti autenticnih filmskih snimaka, ali se o divljem, snježnom covjeku, ipak, gotovo sve zna...

To je medvjed! Ne, majmun! Mozda, covjek?! Ili odmetnuti razbojnik? Pustinjak koji je pobjegao od ljudi i svijeta? Posljednji neandertalac koji je zaostao na putu evolucije? Prezivjeli gigantopek iz treceg roda primata, koji je davno išcezao, dok su se dva reda razvila u dva smjera - jedan u majmuna, a drugi u covjeka?Što je, zapravo, snjezni covjek?Da li uopce postoji?Takva sumnja ni najmanje ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodica Sherpasa. Postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, ali i u cestim uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok sjede ispunjeni tjeskobama i dok zestokom himalajskom rakijom, koju nazivaju "arak", razbijaju strahove i utoljuju zed. U tim je trenucima postojanje snjeznog divljeg covjeka neupitno. On egzistira, on je tu, u studenoj pomrcini, iza prve nepristupacne stijene, ceka i vreba!

Misteriozno bićeTibetanci ga nazivaju mi-go, što bi se moglo prevesti kao prljavi covjek, Nepalci su mu dali ime metchkangami, što doslovno znaci prljav, smrdljiv, odvratan, jednom rijecju - uzasan; na Pamiru ga zovu alma; na Kavkazu almas ili almast; u istocnom Sibiru chuchunaa (cucuna); a u Kanadi i Sjedinjenim Drzavama "bigfoot" (veliko stopalo, velikonozac) i sasquatch, kako su ga nekad nazvali Indijanci. U juznom Brazilu i prostranoj Amazoniji, gdje sam sa znanstveno-novinarskom istrazivackom ekspedicijom boravio u ljeto 1990. godine, saznao sam za njegova tri rodaka - mapinguary, capelobo i pelobo; u Equadoru, Kolumbiji i Venezueli zovu ga jednostavno didi, ali je u latinskoj Americi njegovo najcešce ime - mono grande, što na španjolskom jeziku znaci - veliki majmun!Divlji covjek nosi još nekoliko imena, ali je - zasigurno - njegovo najpopularnije ime jeti, vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci "yeh" (kamenit kraj) i "the" (zivotinja)! Na nepalskom, kako je poznato, jeti simbolizira - snaznog divljeg snjeznog covjeka!

Bez obzira kakvim imenima ga u svijetu sve nazivali, stanovnici visokih planina i divljih, teško pristupacnih oblasti na našem planetu ne sumnjaju u njegovo postojanje. Naprotiv. Uvjereni su da je on cinjenica kao što je cinjenica da se svako jutro, sunce budi na istoku, a uvece gasi na zapadu. No, druga je stvar što još uvijek niko ne nudi prave dokaze o njegovom nesumnjivom postojanju!Dokaze, na zalost, ne nude ni suvremeni istrazivaci, koji se svadaju i polemišu vec više od 400 godina, otkako je sredinom 16. stoljeca njegovo postojanje nagovjestio jedan njemacki prirodnjak koji je boravio na neistrazenim azijskim planinama. Jetijevo postojanje pokušali su dokazati i alpinisti, znanstvenici i avanuristi, dokoni bogatuni i brojne medunarodne ekspedicije, ali do sada nikome nije pošlo za rukom

da okonca i razjasni tu staru enigmu.

Živi fosiliLjudi su culi uzbudljive price i bezbrojna svjedocanstva; u snijegu i blatu vidjeli i fotografirali neobicne tragove; nacrtali bezbroj crteza i skica; sakupili pregršti sasušenog i smrznutog izmeta i dlaka, što bi trebalo da pripadaju snjeznem covjeku, ali nikada nijedna njegova fotografija, trag ili otisak golemih stopala, niti bilo što drugo nije razbilo sumnje i potvrdilo njegovo postojanje!Svejedno, mnogi ga danas smatraju prezivjelom zivotinjskom vrstom; divljim, majmunolikim covjekom; prezivjelim neandertalcem; "izgubljenom karikom u lancu ljudske evolucije", što je - nekim cudom - zaostala iza "svog vremena" i još uvijek vješto izmice suvremenoj znanosti. Mozda je baš zbog toga, zbog svoje misterioznosti i neuhvatljivosti, jeti i stekao u svijetu tako veliku popularnost. No, ako po strani ostavimo sage i mitove, ako osluhnemo rijeci znanosti - da li je moguce da neandertalski covjek, koji je egzistirao u diluviju (Ledeno doba) još uvijek zivi na prostorima ove planete? Je li moguce da je prezivio?

Vecina znanstvenika odogovorit ce negativno, ali dr. Myra Shackley, profesorica arheologije na sveucilištima Leicester i Southampton, u Velikoj Britaniji, u svojoj zanimljivoj knjizi "Wild Man" ("Divlji ljudi") objavljenoj 1982. godine, smatra (i dokazuje!) da neandertalci nisu izumrli i da na našem planetu i danas zive!Tu je senzacionalnu tvrdnju britanska znanstvenica ponovila i u uglednom casopisu "Antiquity":"Bica nalik neandertalskom covjeku, prezivjela još od vremena posljednjeg Ledenog doba u teško pristupacnim predjelima Himalaje, Sovjetskog Saveza i Mongolije, vidana su do sada bezbroj puta. U Mongoliji ih zovu almasti, što oznacava divlja kosmata ljudska bica, i oni sasvim sigurno postoje!..."Zanimanje dr. Myrae Shackley za almaste (ponekad ih zovu kratko - alme!) datira od 1979. godine, kada je izvjesno vrijeme - kao stipendista British Councila - radila na Sveucilištu u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije. Tih je mjeseci, istrazivala drevne arheološke lokalitete na Altajskim planinama, pa je cesto slušala price lokalnoih nomada o pojavljivanju almasta, susretima s njima, njihovom covjekolikom izgledu i ponašanju.- Oni postoje! - kaze britanska znanstvenica - i tu nema sumnje!

Avtor Administrator ob 09:24 0 komentarji

četrtek, 02. oktober 2008

Prica o divljoj ženi

I ugledni profesor Boris Porsnjev, clan ruske Akademije znanosti i autor brojnih znanstvenih rasprava, smatra da almasi uistinu postoje i da je samo pitanje vremena kada ce to i znanost konacno potvrditi.

Na osnovu brojnih autenticnih izvjesca, Porsnjev je objavio mozda najtemeljitiji opis tog divljeg stvorenja:"Nema krzno, nego ostr dlaku kroz koju se ponekad nazire koza. Mladi se radaju bez dlake, a lubanja im je na tjemenu cunjastog oblika. Zubi su im poput ljudskih, ali nesto krupniji, s jace

razmaknutim ocnjacima... Cesto grabe predmete prstima i dlanom, a da pri tome ne koriste palce. Mogu trcati veoma brzo, gotovo kao konji, penjati se po drvecu i plivati u rijecnim brzacima...Muzjak i zenka ostaju zajedno citav zivot i cesto se sklanjaju u pecinama. Neugodno vonjaju, umiju bacati kamenje, ali ne i izradivati orude. Vole se grijati uz zar napustenih vatri, ali ih sami ne znaju upaliti i odrzavati. Jedu male zivotinje i biljke, a krecu se uglavnom u sumrak ili nocu..."Porsnjev je imao priliku da prouci i brojna izvjesca s Kavkaza o susretima pojedinaca s tamosnjim divljim ljudima, koje lokalno pucanstvo naziva imenima - "kaptari" i "blaban-guliji". Njihovo videnje zabiljezeno je u mnogim podrucjima kavkazskog gorja sto se proteze na prostore Azerbejdzana, Gruzije i Dagestana, a Porsnjev je posebnu paznju obratio jednom odista nesvakidasnjem slucaju - divljoj zeni, koju su, kao posve mladu, zarobili stanovnici sela Thkine, na rijeci Mokvi.Zana, kako su joj kasnije dali ime, nakon uhicenja bila je vezana lancima i drzana u obliznjoj pecini, ali se za tri godine toliko pripitomila da je prvo premjestena u drveni kavez, a onda u seosku kolibu. Imala je sivkastocrnu kozu obraslu kratkim, gustim crvenkastim dlakama. Buduci da nije nikada naucila govoriti, sa seljanima je komunicirala neartikuliranim, grlenim glasovima. Imala je siroko lice s jako ispupcenim jagodicama, velika usta, isturen snazan podbradak i snazne celjusti, velike bijele zube i "divlji izraz na licu".Zana je mogla trcati brzo kao konj. U pocetku se bojala pasa, ali je uskoro naucila da se pomocu komada drveta brani od njih. Naucila je bacati kamenje. U pocetku je jela samo voce, a kasnije sve sto bi joj se nudilo, ali je osobito voljela meso i pivo.

Nakon nekog vremena, Zana je zatrudnjela s jednim seljakom po imenu Sebekija, ali joj je dijete umrlo odmah nakon poroda. Kasnije je imala jos dva sina i dvije kcerke ciji potomci i danas zive. Godine je 1964. Porsnjev posjetio dva Zanina unuka, rudara na Kavkazu, i saznao da je Zanin mladi sin Khvit umro sa 65 godina, a da je starija kcerka Gamassa bila tri puta snaznija od najsnaznije zene u selu i da je imala tamnu jako dlakavu kozu.Svi Zanini potomci imali su izuzetno izrazenu sposobnost oponasanja razlicitih zivotinjskih glasova i znali su se, navodno, sporazumjevati sa divljim zivotinjama!Nekoliko godina nakon Porsnjevog boravka na Kavkazu, jedan je drugi ruski istrazivac, dr. Igor Burtsev, otkopao grob Zaninog starijeg sina Hvika, koji je umro 1953. godine, i iz groba uzeo lobanju, kako bi je znanstveno obradio. Dvogodisnja ispitivanja su pokazala znacajne razlike izmedu kostiju i sastava lobanje sina divlje zene i "normalnih" ljudi!Ako je tocna ova zanimljiva prica ruskog znanstvenika Borisa Porsnjeva, i ako je Zana odista pripadala porodici "divljih ljudi", onda je ona mogla biti jedino ziva neandertalka, jer inace ne bi mogla imati potomke s covjekom. Nesumnjivo, pripadala je nasoj vrsti - Homo sapiens - ali nije bila Homo sapiens sapiens, nego samo Homo sapiens neanderthalis!

"Onaj koji luta šumom"Neki od najzanimljivijih ruskih izvjesca o divljim ljudima, posljednjih decenija najcesce dolaze iz dalekog i neistrazenog Sibira. Tamo su, u beskrajnom carstvu mocvara, tajgi i crnogoricnih suma, na prostranstvu vecem od 7,500,000 cetvornih kilometara, navodno, zabiljezeni mnogi susreti s cudnim, kosmatim covjekolikim kreaturama.Provjerom i analizom mnogobrojnih izvjesca doslo se do zakljkucka da se radi o dva tipa misterioznih divljih bica: jedan nevjerojatno lici na suvremenog covjeka, a drugi, koji je mnogo krupniji, slican je himalajskom jetiju. Prvi se tip snjeznih ljudi srece jedino na podrucju

sjeveroistocno od Jakuta, u istocnom Sibiru, a drugi svuda - od Urala, na zapadu, pa sve do poluotoka Kamcatke, na dalekom istoku.Buduci da je podrucje Sibira, golemo poput kontinenta, vrlo rijetko naseljeno (domicilno je pucanstvo nomadsko i zivi od sobova i lova), najcesca izvjesca o uzbudljivim susretima s divljim ljudima dolaze od znanstvenika, cesto i akademika, koji u Sibiru tragaju za novim rudnim nalazistima ili se bave istrazivanjima sibirske flore i faune.Jedan je od njih, geolog Vladimir Puskarev, 1978. godine u moskovskom casopisu "Tehnika maladjozi", objavio opsiran tekst o ljudima koji su se sreli s misterioznim divljim covjekolikim spodobama. Osobito zanimljivo bilo je svjedocanstvo lovca Luke Vasiljevica Tunzjanova iz jednog gradica u okrugu Vasjakovo, na obali rijeke Ob."Jedne sam se veceri vracao iz Jaraskogorda u Vasjakovo. Sa mnom su bila i moja dva lovacka psa. Odjednom su pocela rezati i pojurili su naprijed, ali su se brzo vratili s repom medu nogama i cvileci prestraseno. U tom su trenutku iz sume izasle dvije krupne dvonoge spodobe. Jedna je bila visa od dva metra, druga nesto niza. Na sebi nisu imale nikakvu odjecu, iako smo bili u studenome. Koza im je bila obrasla gustom kratkom dlakom, poput krzna. I lica i tijela su im bila tamna. Brade su im bile isturene naprijed, a ruke neobicno dugacke. Korak im je bio neobican, drukciji nego covjeciji, jer su u hodu nekako cudno zabacivali noge. Prosli su desetak metara od nas, neobaziruci se ni na mene ni na preplasene pse."

Kada je Puskarev upitao Tunzjanova tko bi mogla biti neobicna stvorenja, lovac je nehajno odgovorio:- Ne znam. U nasem kraju takva bica nazivamo "uten-ehti-agen" - onaj koji luta sumom!Zanimljivu storiju navodi i Myra Shackley u svojoj knjizi "Wild Men":"U jednom se ruskom muzeju cuva neobican dokument. To je izvjesce sefa ruske carske zandarmerije u Berezovom o 'ubojstvu cudovista', koje se dogodilo u tajgi u ljeti 1846. godine. Ubili su ga dva lovca na zivotinjska krzna, F. Likisov - Samojed i Z. Obil - Ostjak, u tundri kraj Berezova, u zapadnom Sibiru. Dokument se cuva u arhivi Povijesnog muzeja u Tobolsku.Dvojica trapera naisla su na cudoviste u tajgi i kada su ga opkolili njihovi ljuti psi. Likosov je dohvatio pusku i ustrijelio ga. Traperi su ga temeljito razgledali i ustanovili da mu je tijelo obraslo gustom smedom dlakom, da je muzjak i da sasvim pouzdano nije medvjed. Zbog sumnje da su ubili covjeka, po nalogu visih vlasti obavljena je temeljita istraga i tako je nastao pomenuti dokument."

Ubistvo divljeg čovjekaIskazi o susretima i videnjima divljih ljudi nerjetko dolaze i sa krajnjeg ruskog istoka. Inz. Aleksandra Burceva objavila je zbirku svjedocanstava iz okruga Cukca i Lamut, na poluotoku Cukotka, a tamosnje nomadsko pucanstvo ima i naziv za "svog divljeg covjeka". Nazivaju ga mirigdi ("siroka ramena" ili "plecati"), a opisuju ga kao veoma visoko i snazno dvonogo bice, obraslo krznom i s glavom usadenom u ramena.Mirigdi se moze sresti samo za vrijeme kratkog ljeta, hrani se biljem i sirovim mesom, koje trga rukama (a ne zubima) i onda stavlja u usta i jede. Pored mirigdija, na poluotoku Cukotki, u Beringovom moru, zivi i kiltan ("buljooki"), koji je stasom nesto manji, ima izrazito velike i buljave oci, gospodari planinama i rado krade plijen lovcima.I na obliznjoj Kamcatki nomadi cesto srecu divlja covjekolika bica obrasla gustom dlakom. Nazivaju ih razlicitima imenima - terik ("covjek zore"), girkicavil ("brzonogi), arisa ("covjek doline") dzulin ("piljastoglavi") ili imenima koja nemaju nikakva znacenja, kao - arink i

rekhem !Podjednako kao u Rusiji, i u Kini je rasprostranjeno uvjerenje da divlji, snjezni covjek zivi u neistrazenim predjelima nepristupacnih planinskih masiva, kao sto su Quinling, Bachan, Shenongjia i Himalaje. Posebno je Shenongjia oduvijek smatran misterioznim.Prema jednoj legendi, Shenong, bog poljoprivrede i stocarstva, morao je zbog visine tih planinskih vrleti, sagraditi skele da bi se mogao popeti na visoravan na kojoj je htio skupljati ljekovito bilje. Uprovo tako je i dobio svoje ime ovaj planinski masiv, jer rijec "jia" na kineskom znaci "skele": Shenongjia - senongove skele!Prvo "znanstveno" promatranje jednog kineskog jetija, kako navodi dr. Myra Shackley, obavio je biolog Wang Zelin, koji je odrastao i diplomirao SAD. On je 1940. godine, kao znanstveni suradnik Nacionalnog komiteta za regulaciju zute rijeke, dozivio nesto sto nikada u zivotu nece zaboraviti."Potkraj rujna", zapisace kasnije Wang Zelin, "dok smo se u dva automobila vozili ravnicom Niang Niang i na 10 kilometara se priblizili gradu Jianglua, odjednom smo zaculi nekoliko hitaca. Nakon pola kilometra voznje, zaustavili smo se kraj skupine seljaka, okupljenih oko vojnika s puskom. Seljaci su nam uzbudeno dovikivali: 'Ustrijelio je divljeg covjeka! Ustrijelio je divljeg covjeka!...'Na cesti je, zbilja, lezalo tijelo nekakvog stvorenja kakvo do tada nikad u zivotu nisam vidio. Stvorenje je bilo visoko najmanje dva metra, a cijelo mu je tijelo bilo obraslo veoma gustom ridastom dlakom, dugackom otprilike 1 cun (3 cm).Buduci da je stvorenje lezalo na trbuhu, nekoliko ga je seljaka okrenulo na leda. Pokazalo se da je to zenka s velikim dojkama. Bradavice su joj bile upadljivo crvene, po cemu se moglo zakljuciti da jos doji mladunce. Kosa na licu je bila sasvim kratka, oci duboko usadene, a usne jako debele i ispupcene. Glava joj je bila uska, s jako ispupcenim jagodicama, a kosa dugacka 1 chi (30 cm).Lice stvorenja me je jako podsjetilo na lice pekinskog pracovjeka (kineski Homo erectus). Seljaci su mi kasnije pricali da su vidali dva takva stvorenja (muzjaka i zenku). Kretali su se na straznjim nogama, drzeci se jako uspravno, visoki oko dva metra i strahovito snazni. Nisu znali govoriti nego su samo urlikali, rezali i groktali."

Avtor Administrator ob 09:40 0 komentarji

Jeti oteo cobanicu

Istražujuci najvece misterije svijeta, autor ovog teksta je u dva navrata - 1981. i 1989. godine - putovao je u Kinu. Prvi puta je boravio u Pekingu i Vuhanu, gdje se organizirala jedna od najkompletnijih znanstvenih ekspedicija što je imala zadacu provjeriti izvješca iz provincije Hubej da u tom neistrazenom kraju divlji ljudi nanose velike štete lokalnom pucanstvu

Prema sturim podacima objavljenim u Pekingu, u Hubeju je zivjelo najmanje 300 ljudi, koji su se sreli s cudnim ljudskim kreaturama. Koliko je u tim neobicnim izvjescima bilo istine?

Divlji ljudi iz HubejaNa ovo pitanje, potrazio sam odgovor kod uglednog kineskog znanstvenika Tczoua Guoshinga, istrazivaca Muzeja prirodne historije u Pekingu, koji je vec nekoliko puta bio u ekspedicijama, sto su pod visokim okriljem kineske Akademije znanosti, boravile u divljim predjelima

provincije Hubej.- Ne, ne vjerujem da se radi o divljim ljudima. U pitanju je, mozda, neka rijetka vrsta kratkorepih majmuna - odgovorio je kratko profesor Guoshing i potsjetio me na zanimljivu cinjenicu. S obzirom na to da Kinezi vrlo brizljivo biljeze kroniku svih pojava vezanih uz prirodu, i u ovom su slucaju okrenuli knjige i pronasli da se jos od dinastije Tang, u 7. stoljecu, makar jednom u stotinu godina, pojavljuju podaci o neobicnom stvorenju za koje se kasnije ispostavlja da je bio majmun.Ipak, seljaci iz Hubeja vjeruju u postojanje divljih ljudi. O njima govori narodno stvaralastvo, a jedno predanje za koje vecina Hubejaca duboko vjeruju da je istinito, govori o tome kako je prije nekoliko decenija divlji covjek sisao s nepristupacnih vrleti i s jednog pasnjaka kidnapirao neku sirotu cobanicu. Selo je organiziralo hajku, ali nije naslo ni snjeznog covjeka, a niti mladu seljanku. Napokon, kada je dogadaj poceo padati u zaborav, poslije dvije-tri godine, u selu se pojavila nesretna cobanica i sa sobom donijela musko dijete neobicna izgleda. Ispricala je sve detalje svog tragicnog dozivljaja, a za dijete je priznala da mu je otac niko drugi nego - jeti!Znanstvenici koji su proucavali neobicno musko dijete nisu mogli potvrditi pricu, ali je nisu ni demantirali, a kako je uskoro sirota zena skrenula s uma, ova nevjerojatna storija nikada do kraja nije sasvim razjasnjena.Kineska je Akademija znanosti od 1976. godine primila preko 150 obavijesti o videnjima snjeznog covjeka, a posebno su zanimljiva dva slucaja: 32-godisnja je seljanka Gong Julan ispricala da je kosila travu kada je ugledala divljeg covjeka kako se polako krece prema nekom stablu u blizini. Bio je visok i hodao je uspravno, a tijelo mu je bilo prekriveno gustom dlakom. Imao je dugu kosu koja mu je padala do ramena. Prislonio se uz stablo i dugo cesao.Znanstvenici koji su provjeravali istinitost ovog slucaja , odista su na stablu - na 130, 180 i 200 centimetara iznad zemlje, sto je odgovaralo visini struka, ramena i glave jetija - nasli sive i smede dlake duge od 3 do 6 centimetara. Analizom u znanstvenim laboratorijama u Pekingu doslo se do nedvojbenog zakljucka da su dlake u osnovi iste strukture i sastava kao kod primata, te da se znacajno razlikuju od medvjedih!Drugi je slucaj jos zanimljiviji: jedne noci u svibnju 1976. godine, dok su se pustom cestom vozila sestorica clanova partijskog komiteta lokalne sumarije, pred njihovo vozilo je iskrslo neobicno divlje stvorenje. Bilo je visine normalnog covjeka, kretalo se uspravno, na dvije noge, a tijelo mu je bilo prekriveno crvenkasto-smedom dlakom. Istrazna komisija je temeljito preslusala svu sestoricu ocevidaca, koji su tvrdili da u pitanju nije bio medvjed niti majmun. Jedino je ih je lice cudne spodobe podsjecalo na gorilu!

Uzbudljiva svjedočanstvaZa vrijeme mog drugog boravka u carstvu jetija, kada sam 1989. godine predvodio novinarsku-istrazivacku ekspediciju u Kashmir, Nepal, Tibet i Sikkim, jedan od nasih zadataka bilo je istraziti najaktuelnija izvjesca o pojavama snjeznog covjeka. Predvodeni dvojicom vodica, sherpasa, mjesec i pol dana smo se kretali snjeznim vrletima Karakoruma i Himalaje, ali smo jedino u Namche Bazaru, 260 kilometara udaljenom od Kathmandua, saznali da je jeti ponovo viden. Pojavio se na mjestu zvanom March, na nadmorskoj visini oko pet tisuca metara, gdje je napao stado jakova, a svjedoci koji su to posmatrali, tvrdili su da je himalajska goveda ubijao jednim zahvatom, zavrnuvsi im vratovima, kao da se radilo o srndacima a ne o snaznim jakovima!Na mjesto dogadaja izasla je i nepalska policija, koja je potvrdila da je registrirala otiske ruku i nogu nepoznatog napadaca. Radilo se o odraslom jetiju, visokom preko dva metra. Otisak

njegove ruke bio je dug 27, a sirok 10 centimetara, dok su stopala imala dimenzije 40 sa 12 centimetara.

Istrazujuci ovaj slucaj, stigli smo i do budistickog samostana Pangboche, u kome su nam gostoprimljive lame pokazale navodni jetijev skalp, star oko 350 godina. Dobro ocuvani skalp bio je odrezan simetricno, iznad usiju. Unutrasnja strana bila je sasvim glatka i cjelovita, bez savova ili deformacija. Kozno je tkivo djelovalo kao da je poteklo od naborane koze, a debljina mu je bila oko tri milimetra, sto je dokazivalo da ne potjece od jaka ili neke himalajske divlje zivotinje !

Vraticemo se jos ovom skalpu. Recimo da medu Nepalcima, a osobito medu sherpasima, koji zive visoko u planinama, kruzi bezbroj uzbudljivih prica o jetiju. U budistickom samostanu Tjangbocheu, u sjenci Mount Everesta, culi smo nevjerojatnu pricu kako, s vremena na vrijeme, jedan jeti navraca u samostanski vrt !Inace, svake godine u Kathmandu stizu zivopisni opisi o napadima jetija. Lakhpa Domani, djevojka iz himalajskog sela Machherma, opisala je sto je dozivjela dok je napasala jakove. Prvo je zacula prodoran sum, a kada se okrenula suocila se s golemim majmunolikim stvorom krupnih ociju i izbocenih vilica. Bio je obrastao crnom i crvenosmedom dlakom. I sam iznenaden situacijom, zgrabio je djevojku i ponio je ka obliznjem potoku, ali ga je njena vriska zbunila pa ju je ispustio. Potom se ustrijemio na dva jaka; jednog je ubio udarcima, a drugog je scepao za rogove i vjestim zahvatom - slomio mu vrat. O citavom slucaju obavjestena je mjesna policija, koja je - otkrivsi jetijeve tragove i pregledavsi ubijene jakove - potvrdila djevojcinu pricu.Kao i mnogi drugi istrazivaci i znanstvenici, Arthur C. Clarke smatra da se dokazi o postojanju jetija mogu svrstati u tri glavne skupine: otiske stopala u blatu i snijegu, svjedocanstva ocevidaca i fizicke dokaze, kao sto su nadene kosti, dlake, koza, izmet...

Avtor Administrator ob 09:39 0 komentarji

Divlji covjek na filmu

I prica koja slijedi puna je enigmi. Novinarima ju je ispricao Glenn Thomas, drvosjeca iz Estacade. Tog je dana Glenn silazio jednom strmom stazom nedaleko Terzan Springsa, u blizini Round Mountaina, kada je zacuo neku cudnu buku.Bio sam zaklonjen drvecem - ispricao je Thomas - kada sam kroz gusto granje ugledao tri neobicne covjekolike spodobe kako ruju po gomili kamenja. Izgledale su upravo onako kako najcesce opisuju tajanstvenog bigfoota: kosmate po cijelom tijelu, vrlo snazne grade, golemih ruku i nogu. Muzjak, zenka i mladunce. Dizali su kamenje, to je radio muzjak, i kopali u dubini sest-sedam stopa. Potom je muzjak posegnuo u rupu i izvukao leglo glodavaca, pa ga pojeo. Zatim je ponovio istu radnju...

Legendarni snimak

Naravno, nisam se usudio rizikovati da me otkriju. Tiho sam se povukao do staze, a onda sam se dao u bijeg.Celuloidna vrpca na koju je amaterskom kamerom snimiljen americki divlji covjek dugo je bila predmetom pomnih znanstvenih provjera i analiza. Snimio ju je Roger Patterson za vrijeme izleta

u Bluff Creek, u sjevernoj Kaliforniji, a detaljno su je analizirali mnogi istrazivaci, antropolozi, zoolozi i drugi znanstvenici. U njenu autenticnost danas u Americi gotovo da nitko ne sumnja, a dr. D. W. Grieve, profesor biomehanike u Royal Free Hospital u Londonu, dosao je do zakljucka da bi snimljeno covjekoliko stvorenje moglo biti visoko oko dva metra, tesko oko 127 kilograma, znatno sirih ramena od prosjecno snaznog covjeka i s korakom dugim oko 107 centimetara!Istodobno su i trojica uglednih sovjetskih znanstvenika, dr. Bajanov, dr. Burtsev i Donskoj, koji su film, takoder, detaljno pregledali u Moskvi, dosli do zanimljivih zakljucaka:- Skakutanje tog covjekolikog stvorenja - izjavio je novinarima Donskoj - mozemo ocijeniti prirodnim, bez ikakvih znakova imitiranja i oponasanja, sto bi se lako uocilo da je rijec o falsifikatu! Po mom sudu rijec je o autenticnom snimku!Druga su dvojica sovjetskih znanstvenika, dr. Bajanov i dr. Igor Burtsev, dosli do zakljucka da je snimljenom bigfootu, najbliza analogija Homo erectus, majmunoliko stvorenje koje je, za razliku i od ranog Homo sapiensa, svrstano medu zivotinje a ne medu ljude, mada potjece od istog evolucionog korijena.

Osnovne karakteristikeKada je u pitanju sasquatch, znanstvenici su - nakon sto su pomno pregledali detaljne iskaze najmanje sedamdesetak pouzdanih svjedoka iz kanadske Britanske Columbije, Washingtona, Idahoa, Montane, Alberte, Oregona i sjeverne Californije - uspjeli fiksirali njegove osnovne karakteristike:- Sasquatch je gorostasan, visok od dva do cetiri metra;- Stopala su mu duga od 30 do 50, a siroka vise od 18 centimetara;Ima noge, ruke i stopala slicne ljudskim;- Najcesce se pojavljuje u ljetnim mjesecima (lipnju i srpnju), cesce nocu nego danju, a videniji su muzjaci nego zenke;- Prilikom susreta sa covjekom, sasquatch se ponasa "ravnodusno", obicno stoji i bulji, dok mu duge ruke opusteno vise niz tijelo. Ne pokazuje strah, ali ni agresivnost.Svi oni koji se danas profesionalno ili amaterski bave izucavanjem svega sto je vezano za hipoteticna dvonozna bica koja se, s vremena na vrijeme, pojavljuju u razlicitim krajevima naseg planeta, jos uvijek nisu sasma sigurni da oni odista postoje, niti znaju (ako vec postoje!) gdje ih smjestiti i kako ih znanstveno definirati. Dok jedni vjeruju da se radi o rijetkim vrstama kratkorepih majmuna ili planinskih medvjeda, drugi smatraju da je rijec o prezivjelim neandertalcima ili gigantopitecu, "izgubljenoj karici" evolucije covjeka za kojom prirodnjaci vec desetljecima uzaludno tragaju. Mozda su stoga najblizi istini oni koji kazu:"Da, postoji nesto sto se krece uspravno, poput covjeka, i sto zahtjeva objasnjenje, ali ne treba zaboraviti ni cinjenicu da je covjek oduvijek bio sklon stvaranju legendi i mitova..."

Avtor Administrator ob 09:39 0 komentarji

Život medju fantomima

Kad je bila dijete Rut je seksualno zlostavljao njen otac. Ali je užas zapravo poceo kada ju je, godinama kasnije, pocela da proganja njegova prikaza!

"Sazdani smo od takve grade od koje se snovi grade", napisao je Sekspir. Mozda zbog toga kao sto je rekao T. S. Eliot "ljudski soj ne moze podnijeti previše stvarnosti."Ali šta je stvarnost a šta su snovi?

Druga realnostJednom prirodnjaku stvari su realne kad se mogu prenijieti culima ili instrumentima, kada im se može uzeti mjera, a ponašanje posmatrati, kad se o njima mogu izvoditi zakljucci i postavljati naucna pravila i zakoni. U carstvu misli, normalan covjek bez poteškoca razlikuje fantaziju i maštu od stvarnih predstava i doživljaja.I parapsihološka istraživanja su pokazala da uistinu postoje "realnosti" izvan onih koje opcenito opažamo sa naših pet cula, kao što su tonovi cija je visina isuviše visoka da bi ih culo ljudsko uho. A možda postoji i "realnost", potvrdena iskustvima mistika, dok su u ekstazi.Ipak, ostaje cinjenica da je "normalnost" za vecinu nas zajednicko polazište senzornih percepcija koje mi svi dijelimo; sve u svemu macka sjedi na jastucetu, a ne obratno!Ali, šta je bila realnost za cuvenu Sibil Izabel Dorset koja je, izmedu svojih 16 licnosti, vidjala sebe u ogledalu na razne nacine - kao otmenu plavušu, smedokosu, visoku, vitku crvenokosu, smedokosog muškarca, plavookog muškarca, sramežljivu platinastu plavušu, malu vitku brinetu - sa potpuno razlicitim karakterima koji idu uz svakog od njih. Ona je cak i kupovala prikladnu odjecu za svaku licnost u sebi, a izbor svih tih licnosti u njoj, zbunjivao je sve ostale kad bi se pojavili u njenom tijelu.Šta je sa pacijentkinjom psihijatra dr Mortona Šacmana, 25-godišnjom Rut, Amerikankom, udatom za Pola, koja živi u Londonu sa troje djece? Njeni doživljaji ispricani u Šacmanovoj knjizi «Rutina prica» i 1982. godine dramatizovani na televiziji BBC, zaprepastili su svijet?!…

Užasni doživljajRut opisuje neobicne simptome: seks sa Polom izgleda joj prljavim, boji se otvaranja vrata, izbjegava društvo, hvata je panika u gomili, mrzi da ide u kupovinu, nema apetita, ima negativna osjecanja prema svojoj djeci, strahuje da ce joj mozak eksplodirati...Rutina životna drama više je nego užasna. Bila je treca u porodici sa cetvero djece, a najmlade je rodeno 10 godina nakon nje. Dok je majka poradala posljednje dijete, otac ju je pokušao silovati - i gotovo u tome uspio. Da je taj napad bio stvaran a ne izmišljen, govore cinjenice da je njen otac bio pijanica i redovno se drogirao; bio je nasilan - jedanput je cak i pucao u Rut , ali ju je promašio; krivotvorio je cekove i bio je cest posjetilac ludnica i zatvora.Rut je o užasnom doživljaju ispricala majci, ali umjesto u njoj da nade zaštitu, ona ju je smjestila u djeciji dom. Rut nikada više nije živjela sa roditeljima i osjecala je "odvratnu" mržnju prema ocu.Ono što Rut nije odmah ispricala dr Šacmanu bilo je da je gotovo svakodnevno vidala fantomsku prikazu svog oca. Pocela ju je da progoni godinu dana nakon rodenja najmladeg djeteta. Ponekad bi njegovo lice vidala na mužu, Polu ili na svojoj bebi, a mnogo cešce je osjecala njegovo prisustvo. Bila je ubijedena da je on proganja i da je postice da izvrši samoubistvo. Jedanput je s njom «sjedio» za stolom i izgledao je potpuno stvarnim. Drugom prilikom, «sjedio» je na stolici, izmedu dva gosta. Cula ga je kako govori i posmatrala ga kako prati njihov razgovor, mada ga drugi, nisu ni culi ni vidjeli. Rut je postala pacijent dr Šacmana 1979. godine, ali je i dalje vidala prikazu svog oca, osjecala njegovo prisustvo, cula njegov smijeh, osjecala cak i miris njegovog znoja.

Život sa prikazomRutino ponašanje nije bilo psihoticno. Pošto je procitao da jedno malajsko pleme, Senoi, smatra «život» snova tako znacajnim da svoju djecu uce da se suocavaju, ovladavaju i koriste svim onim što je prouzrocilo užas u njihovim nocnim morama, dr Šacman je predložio Rut da slijedi njihov primjer i da se suoci sa prikazom svog oca.Pobjeda nije izvojevana ni brzo, ni lako. Rut je i dalje vidala prikazu svog oca, cula njegov glas i osjecala da joj cita misli… Psihijatar joj je savjetovao da otjera prikazu što je ona, na kraju, i ucinila.Šestog dana terapije, Rut je vidjela kako se njen muž Pol izgledom pretvara u njenog oca i kada joj je lako dodirnuo ruku, osjetila je pritsak do boli. Te noci je odbila da spava sa Polom, jer je osjecala da joj je on otac. Sljedeceg dana ocevo lice vidjela je na dr Šacmanu. A onda se sve smirilo.Dr Šacman je smatrao da bilo izuzetno korisno kad bi Rut snagom svoje volje mogla po želji prizivati fantomsku prikazu. Ako bi je mogla stvarati, onda bi je mogla i otjerati po vlastitoj volji. Kad joj je to predložio, Rut je pristala i uskoro je - uspjela u tome.Nekako baš u to vrijeme, dr Šacman je morao otputovati u Njujork na dvije i po sedmice. U tom periodu Rutin se otac pojavio bar osam puta. Cula je šuškanje njegove odjece, otvaranje kutije sa cigaretama, a jedanput se probudila i vidjela ga kako joj sjedi na krevetu. No, svaki put je uspjela da ga otjera. Prikaza je zatim nestala i nije se pojavljivala punih 19 dana.

Zanimljiva iskustvaPo povratku, Šacman je predložio Rut da pokuša stvoriti fantomsku prikazu, koja prema njoj nece biti neprijateljski raspoložena nego – naprotiv – koja ce joj postati prijateljem! Nakon izvjesnog napora, Rut je uspjela stvoriti duhovnu verziju svoje najbolje prijateljice Beki. Rutine prikaze su se ponašale normalno (mada su povremeno prolazile kroz zatvorena vrata i zidove), kao živa ljudska stvorenja. Mada ih je mogla otjerati, ona ih nije uvijek mogla natjerati da rade ono što nisu željele.Jednog je dana Rut "duplirala" dr Šacmana u njegovom prisustvu, stvarajuci «dopellgangera», koji je sjedio na stolici lijevu do njega. Kad je Šacman sjeo u njegovu stolicu, duhovni dvojnik je prešao na drugu, a kad je prolazio ispred prikaze, on ju je zaklonio od Rutinog pogleda. Rut je vidjela obojicu kako se istovremeno odražavaju u ogledalu, a kad je dr Šacman ispružio ruku prema njoj, to je ucinio i njegov fantom!Rut je uskoro postala saradnik dra Šacmana. U zamracenoj prostoriji, ona je stvarala prikaze, zatim je detaljno bilježila njihove osobine; mogla je obilaziti oko njih, posmatrati ih iz razlicitih uglova, doticati ih (bile su hladnije od živih bica)… Prikaze su cak mogle i da pišu poruke koje je jedino Rut mogla vidjeti i citati; nisu se mogle fotografisati, niti im je glasove bilježio magnetofon.Rut je uskoro otkrila da može proizvesti prikazu svoga oca i nametnuti joj svoju volju, a jednom je uspjela cak i da se stopi s njom. "Što sam se više opuštala", pricala je poslije, "manje sam ga vidjela a sve više sam postajala on!…»Jedan iznenadujuci dogadaj se desio kad je Rut posjetila SAD i provela neko vrijeme sa ocem. Dva puta je spavala sa prikazom Pola i poslije je zabilježila kako su oba iskustva bila seksualno vrlo zadovoljavajuca.Medutim, drugi eksperimenti nisu uspjeli. Na primjer, Rut je pokušala da opiše nove Polove gace, zamišljajuci njegovu prikazu obucenu u njih - ali u tome nije uspjela. Postepeno su granice Rutinih neobicnih sposobnosti postajale ocite, ali prikaze nikada nisu uspjevale prenostiti

informacije o predmetima izvan Rutinog životnog iskustva.Medutim, jednaput je Pol vidio Rutinu prikazu kako sjedi na divanu. Cuo ju je kako govori i vidio kako joj se usne krecu, a onda je otkrio da prava Rut sjedi na drugom mjestu.

Izleti u djetinjstvoKonacni preokret u Rutinoj terapiji je bio kada je uspjela da stvori sopstvenog dvojnika. Uz pomoc njega, Rut se detaljno sjecala zaboravljenih dogadaja iz svog djetinjstva od kojih je mnoge potvrdila i njena majka. Ponekad je uspjevala da se poistovjeti sa sopstvenom prikazom, što joj je omogucavalo da padne u "trans sjecanja", koji je u nekim vidovima bio poput transa spiritista, a u nekim opet poput hipnoticke regresije.U tim trenucima Rut je govorila i ponašala se kao dijete. Kad joj je dat jedan broj psiho-testova, dok je bila u stanju regresije u raznim uzrastima života, ona ih je uradila na nivou djevojcica tog životnog uzrasta. Testovi su pokazali da Rut uistinu ponovno preživljava svoj život iz vremena kada je bila dijete i adolescent. Drugi testovi su dokazali da su Rutine prikaze djelovale na njen vid i sluh kao što bi djelovala stvorenja od krvi i mesa!Za Rut su ove prikaze sada zabava. Kad je sama u automobilu može posaditi jednu od njih pored sebe da joj pravi društvo, ili na nekoj dosadnoj sjedeljci voditi necujne razgovore sa duhovima osoba koje poželi. Ali, daleko od njene košmarne stvarnosti, implikacije njene životne price su uistinu dalekosežne za parapsihološka istraživanja i za znanost.

Avtor Administrator ob 09:38 0 komentarji

Povratak iz smrti

Misteriozni dogadjaji koji cekaju racionalno objašnjenje. Je li se moguce vratiti iz smrti? • Fantasticni doživljaji filmskih zvijezda Elke Sommer, Telly Savalasa, Curd Jürginsa i Shirley Maclaine

Steven i Marija Selfer imali su osmogodišnju kćerkicu Saru i živjeli sretnim životom u bogatoj četvrti Denvera (Colorado) sve dok, iznenada, jednog popodneva porodicu Selfer nije zadesila teška nesreća...Gospoda Selfer je sjedila u dnevnoj sobi i pratila na televiziji svoju omiljenu emisiju, a Sara se sunčala u dvorištu pored velikog, zelenog bazena. Iz susjednog dvorišta čuo se zvuk motorne kosilice kojom je njihov susjed Don kosio travu. Dijelila ih je lijepo ukrašena daščana ograda preko koje su Don i mala Sara o nečem žučno raspravljali. Kako mu djevojčica nije odgovorila na posljednje ponovljeno pitanje, Don se popeo preko ivice ograde da je vidi, ali nje više nije bilo na platnenom naslonjaču pored bazena. Pomislio je da je ušla u kuću i nastavio da kosi.Međutim, kada se po treći put popeo i pogledao preko ograde, primijetio je nepomično tijelo djevojčice kako licem prema dolje pluta u bazenu. Preskočio je ogradu i obučen skočio u bazen.Gospođa Selfer, koja ga je vidjela kroz veliki, stakleni prozor dnevne sobe, skočila je iz fotelje. Gotovo bez daha je istrčala u dvorište, gdje je Don već klečao nad nesrećnom djevojčicom, pokušavajući da je povrati vještačkim disanjem. Posmatrajući njegove napore gospođa Selfer je paralizirano stajala dok joj susjed nije doviknuo da pozove Hitnu. Pozvala, ali Sari više niko nije mogao pomoći. Tek nakon autopsije, otkrilo se da je dijete patilo od ozbiljne srčane mane. Vjerovatno je nešto hladnija voda tog dana imala udjela u ubrzavanju srčanog udara. Bilo je jasno da se utopila usljed nenadanog gubitka svijesti!

Iznenadnom smrću ljupke Sare za njene roditelje je nastao pravi duševni pakao. Stivenu Selferu je trebalo više od nekoliko mjeseci da se povrati od užasnog šoka, a gospođa Selfer je zapala u takvu depresiju da se nije oporavila ni nakon dvije godine. Jednostavno, u njenom životu nije bilo više mjesta za veselje i radost...A onda se dogodile nešto što je teško objasniti. Mala se Sara vratila!

* # *

Te godine jesen je bila vrlo ugodna i blaga. Više je ličila na produženo ljeto. U školskim dvorištima katoličkog internata 'Sant Joseph' bio je u toku čas fizičkog vaspitanja. Dječaci i djevojčice vježbali su salto u kome su im pomagala dvojica bivših gimnastičara. Međutim, desetogodišnjoj Alici Perkins se izgleda veoma žurilo, jer je svojim skokom preduhitrila nastavnika. Pala je tako nezgodno da je poslije skoka ostala da leži bez svijesti.Dežurni ljekar u internatu 'Sant Joseph' odlučio je da se djevojčica prebaci u bolnicu. Sticajem okolnosti bila je to ista bolnica u koju je prije dvije godine prebačena Sara Selfer. Smjestili su je u zasebnu dječiju sobu ali kada su liječnici stigli - Alice Perkins više nije bilo!?

* * *

Popodne je gospođa Selfer, po svom starom običaju, gotovo nepomično sjedila i piljila tužnim očima nekud u daljinu, kroz veliki prozor iza kojeg se talasala zelena voda dvorišnog bazena. Još sebi nije mogla da oprosti što se onog kobnog dana zanijela posmatrajući televizijsku emisiju. Mučila ju je misao da je mogla spasiti svoju Saru. Iz melanholičnog raspoloženja trglo ju je zvono na ulaznim vratima - jednom dugo i tri puta kratko. Bože, samo je Sara zvonila baš tako!Usplahireno je skočila i pojurila ka ulaznim vratima. Kroz obojena stakla se nazirala figura djevojčice. Dok joj se krvni pritisak penjao abnormalnom brzinom, otvorila je širom vrata i pustila unutra vedru djevojčicu sličnu njenoj pokojnoj Sari.- Zdravo, mamice - rekla je nepoznata mala gošća i, po starom Sarinom običaju, propela se na prstiče i poljubila je u desni obraz.Gospođa Selfer nije mogla da dođe do glasa. Stajala je paralisana, a kada je djevojčica nastavila u pravcu stepeništa, ona je tiho zatvorila vrata i kao hipnotisana krenula za njom. Nema sumnje, djevojčica je poznavala raspored soba i stvari u njima. Otvorila je Sarinu sobicu, zatim njen ormar u kome je nekad držala knjige i školsku tašnu. Zatim je ušla u kupatilo i oprala ruke. Ponovo se vratila u sobu, otvorila jedan drugi plakar u kojem su bile smještene Sarine igračke. Pomilovala je velikog pajaca po crvenom nosu, malo ga zavrnula i iz igračke se začuše poznati zvuci uspavanke. Onda je igračke vratila na svoje mjesto i sjela na uredno namješteni krevet, ruku skupljenih u krilo, onako kako je uvijek sjedila mala Sara.- Ko si ti, zlato? - prišla joj je uzbuđeno Marija Selfer kada se oporavila od šoka.- Mama, pa ja sam tvoja Sara!.. Zar si me zaboravila?!...- O, bože, naravno da te nisam zaboravila - jecala je nesrećna žena. - Sve ove godine sam se molila Svevišnjem da se vratiš... Strašno mi nedostaješ, mila.- Ne budi tužna, mamice. - nježno ju je djevojčica pomilovala po licu vlažnom od suza. - Zbog tebe sam se i vratila. Da ti kažem da više ne tuguješ. Znaš, ja u stvari i nisam umrla. Samo sam u jednom drugom svijetu!...Ove čudne riječi kao da su umirile gospođu Selfer, pa i sama poče da briše suzno lice. Iznenada se dijete, međutim, uhvati za čelo i umorno sklopi svoje plave oči.

- Moram sada da se vratim... - govorila je tiho, tonom u kome se ocrtavala čudna odsutnost. - Mama, moram sada da idem...Gospođa Selfer joj sa mnogo majčinske nježnosti podiže nožice na krevet. Činila je to nekako odsutno, ali ne bez nježnosti. Potom kao omađijana, ni sama nije znala zašto, uključi televizijski prijemnik, koji već dvije godine nije palila. Upravo je bila u toku emisija vijesti i njenu pažnju privuče fotografija djevojčice koja je ležala u njenoj sobi. Spiker je izvještavao da je nestala djevojčica po imenu Alice Perkins...Gospođa Selfer priđe telefonu i okrenu nekoliko brojeva. Kada je dobila vezu, mirno je saopštila:- Obavještavam vas da se djevojčica koju tražite nalazi u mojoj kući...Kada su za nepunih deset minuta stigla šerifova kola, pred vratima ih je već čekala gospođa Selfer.Uvela ih je u sobu male Sare. Iznenađenim ljudima je trebalo nekoliko trenutaka da se povrate od uzbuđenja, jer su tamo odista zatekli Alicu Perkins, koja je tog dana tajanstveno nestala iz bolničke sobe.Vratili su je u gradsku bolnicu. Pokušaji da se medikamentima vrati njena svijest, nisu urodili plodom. Poslije desetak dana djevojčica je izdahnula. Otišla u neki drugi svijet... Neku drugu dimenziju...

+ = +

Autor djela 'Astralna projekcija' Anthonv Martin smatra da izvantjelesna projekcija može da ima najrazličitije forme i da se često graniči sa najnevje-rovatnijim mogućnostima. Otuda mnoge njene forme zadiru u okultizam, telepatiju, koincidenciju, radiesteziju, prekogniciju ili, čak, u ono što se u svijetu naziva - fenomen bučnih duhova. Od njenih fascinirajućih 'efekata' nisu pošteđene ni najpoznatije ličnosti svijeta.Nekada popularna zapadnonjemačka glumica Elke Sommer, danas živi u SAD, već odavno se bavi i slikarstvom. Svoje likove, vizantijskih crta lica, najčešće slika nakon astralnih izleta u davno prošlo vrijeme. U doba velikog Vizantijskog carstva, u kome je, navodno, »fatalna plavuša« živjela jedan od svojih ranijih života!Glumac Telly Savalas, televizijskom gledalištu poznat kao uporni i pronicljivi policijski inspektor Kojak, u burnom životu doživio je i nešto što je najbliže - astralnom iskustvu.Dok se noću automobilom vozio zabačenim kvartovima grada, desilo mu se da je ostao bez goriva. Bilo je gluvo doba noći i Telly je izašao iz kola ljutit što je sebe doveo u oneprijatnu situaciju. Međutim, upravo u trenucima kada je pomišljao da nema nikakve šanse da mu neko priskoči u pomoć, odnekud iz mraka iskrsnuo je neznanac u crnom 'cadillacu' i ponudio mu da ga poveze. Naravno, popularni glumac je prihvatio ponudu, a u toku neobaveznog čavrljanja, dok su se vozili, neznanac je ispričao kako dobro poznaje nekog lokalnog atletičara.Telly se silno začudio kada je sutradan pročitao u novinama da je atletičar umro u zagonetnim okolnostima upravo na mjestu gdje ga je vozač uzeo u kola. No, kad je nazvao broj koji mu je njegov spasilac dao, da bi mu još jednom zahvalio, uzrujana žena na drugom kraju linije, saopštila mu je da je njezin muž, već - tri godine mrtav!Nekada 'čudo od djeteta' filmskog svijeta - Shirley Maclaine - već godinama se bavi spisateljstvom, a njene knjige - o astralnim doživljajima i ranijim inkarnacijama - širom naše planete gotovo preko noći postaju bestseleri.Njen kolega, agilni Curd Jürgens, za vrijeme kliničke smrti doživio je izlet - do pakla i nazad:'Staklena kupola operacione sale najednom se promijenila – ispričao je novinarima. - Postala je

užareno crvena. Iza stakla sam vidio grimasama izobličena lica koja su buljila u mene. Padala je nekakva vatrena kiša, ali me kapi nisu doticale. Rasprskavale su se svuda oko mene, a zastrašujući plameni jezici palacali su prema meni poput brojnih kobri. U magnovenju, primijećivao sam velik broj nepoznatih likova. Nesumnjivo, likovi su pripadali prokletima i to saznanje ispunjavalo me užasom koji mi je stezao grlo, prijeteći da će me ugušiti. Očito, nalazio sam se u paklu!...

Avtor Administrator ob 09:37 0 komentarji

Let kroz paralelne svjetove

Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrdjuju, ali je pitanje kako ih objasniti.

Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.

Začuđujuća pojavaCelner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali.Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!

Čudesne moći Sai BabeCelnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon.U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu.Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.

Inteligentni projektiliPrimjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta."Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.

Nepoznate dimenzijeDogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica:"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom

životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.Šta sve ovo znaci?Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…

Paralelni svjetoviNeki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!

Poruke iz drugog svijeta

Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena. Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija?Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.

Rješenje u polusnuNajmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.

Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.

Eksperiment u snuJoš jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:«Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine.Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

Izum u snu I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu.

Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.

Drevne tajneIzvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke...Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

Pakt s Đavolom! Ðuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao 'Ðavolji triler', za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu!Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Međutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.

Avtor Administrator ob 09:36 0 komentarji

Užas u duši

Hladan znoj, noge klecaju, srce snažno lupa, hoce da iskoci.... Znate li šta vam se dogadja u tom trenutku? Šta je izazvalo takve reakcije? Zašto vam se usta suše i u tijelo uvlaci nemoc koja vas parališe?

Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni...Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...),

koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo prezivljavanje.No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?

Izbjeći smrtNeosporno, strah je univerzalan. Sve zivotinje, bilo da su beskicmenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kicmenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da ce biti pojedene, ugusene, da ce pasti, da ce se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima! Pravi alarmni sistem, strah omogucava zivim bicima da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti.Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaca. Kod insekata, on je refleks prezivljavanja. Naravno, i kod covjeka se uocava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Buduci da mozak covjeka moze da objasni ono sto vidi, strah se rada kao manifestacija maste i predvidanja onoga sto se moze dogoditi. Covjek istrazuje svoj licni dozivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki covjek, suceljen s opasnosti, reagovat ce drugacije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom plivac osjeca kako mu se krv ledi u venama: ali, gledajuci je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbudenje.Kao mali plasimo se svijeta koji nas okruzuje. Postavlja se pitanje: postoji li gen straha koji se budi s nasim rodenjem?Znanstvenici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (racunajuci tu i covjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadrzi program funkcioniranja svih zivih bica. U kom obliku? U stvari, mnostvo gena ucestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te tacke gledista, strah je bioloski, to jest, integriran od samog naseg rodenja.Istrazivanja sto su ih vodili etnolozi i drugi znanstvenici, pokazala su da se bebe, bas kao i mlade simpanze, spontano boje pauka i reptila. Kao da zivotinje oblika bitno drugacijeg od naseg i obdarene drugacijim nacinom premijestanja iskljucuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omogucavaju nase prezivljavanje. Drugi primjer: snazan zvuk ili naglo gubljenje ravnoteze povlace refleksni strah i ne poznavajuci uzrok!

Život pun strahovaDok su drugi, naprotiv, nauceni tokom dozivljenih iskustava, "steceni strahovi" nastaju zahvaljujuci "plasticnosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put srece jeza. Medo pocetnik misli da ce mala zivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrst bodlji u njusku. Kod sljedeceg susreta, medo ce se povuci!Covjek je neosporno sampion u ucenju straha. Roditelji, profesori, knjige,televizija, casopisi... On uci da se boji vjestica, elektricne struje, serijskih ubica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruzja... Ali, covjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od zivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u buducnost, covjek zamislja hiljadu bolesti, nesrecnih slucajeva, neuspjeha itd. I jos gore od svega: on vidi dolazak smrti, neizbjezne i nepredvidive. Gdje? Kada? Kako? Kod covjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, sto druga ziva bica ne poznaju.Da li su nasi strahovi vjecni?U vecini slucajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima covjeka od dana rodenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprecava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudozderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa...

Neki znanstvenici povezuju ove nocne more sa onima sto su ih morali osjecati prehistorijski ljudi, zavuceni u svoje pecine, i stalno izlozeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod covjeka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim zivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujuci cujnim i njusnim osjetilima, covjek cije je najostrije osjetilo vid, je bespomocan pred divljim zvijerima tokom noci. Dodajte malo maste, i covjeciji duh proizvodivlastite monstrume u pomrcini.

Vlastiti monstrumiU proslosti, nasi preci bojali su se svega: snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomracenja, suse, pozara... mnogo vise nego danas. Cudi klime i drugih prirodnih fenomena za njih su bili prije svega bozja predskazanja.Danas, u mnogim tehnoloski razvijenim zemljama, znanost je objasnila cudi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare: atomska opasnost (Cernobil), genetski modifikovane namirnice, zagadena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilici...), i tako dalje sve do novih dostignuca i novih strahova.Dremate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokusava da otkljuca bravu s vanjske strane vasih vrata. Obuzima vas strah.sta cinite? Otvarate prozor i skacete...? Cekate da lopov ude pa da ga tresnete peglom...? Paralisani ste, nemocni da mrdnete prstom...? Otvarate vrata, bijesni, cak spremni da vas uljez ozlijedi...?Pred nekom opasnoscu, u funkciji licne emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjeca isti strah i ne reaguje na isti nacin. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da ude u tramvaj. Bilo o cemu da se radi, za specijaliste koji proucavaju ponasanje, postoje cetiri nacina reagovanja: pobjeci, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost.

Smrt od strahaBjezite kada ocijenite da ce vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se mozete uhvatiti ukostac s opasnoscu. Ostajete nepokretni, najcesce sakriveni, kada ocijenite da je bjekstvo nemoguce. Bacate se u celjust vuka kada mislite da nemate sta da izgubite, Vas strah se pretvara u bijes.Moze li se umrijeti od straha?Tesko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snazne emocije, kao sto je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obicno prati snazno povecanje srcanog ritma. A srce – zasto ne - moze da popusti pred tako brutalnom navalom.U slucaju duzeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moze da umre od soka: u ovom slucaju reaguje nervni sistem naredujuci prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u celjusti lava prije nego sto on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje zivotinje u trenutku uginuca.Kod covjeka, negativne posljedice sto moze da ih izazove snazan strah vise su psiholoskog reda. Atentat, rat, strah za djetetom ciji je zivot ugrozen, saobracajni udes, katastrofalni zemljotres... tesko se zaboravljaju.Kada je nesto dozivljeno i kada se covjek vrati u "normalne zivotne tokove", strah zauvijek ostaje. zrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa.Nocu ima kosmare, a danju joj slike dogadaja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom.Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoski centri za pomoc traumatiziranim

osobama. zrtva moze da "istrese svoju vrecu", da isprica sta joj se dogodilo u proslosti i sta sada osjeca. Koliko joj to pomaze zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.

Avtor Administrator ob 09:36 0 komentarji

Poruke iz duhovnog svijeta

Pero se podiže i samo piše, krugovi od kože se povezuju i razdvajaju - ovo su samo neki od psihokinetickih efekata zabilježenih u mini laboratoriji grupe SORRAT.

Izuzetan uspjeh grupe SORRAT u podsticanju psihokineze (PK), navelo je parapsihologa Viljema E. Koksa da u ljeto 1977. godine instalira mini laboratoriju na Skirim farmi u Misuriju, SAD. Prva laboratorija se sastojala od jedne nevelike kutije, ucvršcena celicnim trakama na stabilnu drvenu osnovu i zakljucanu sa dva katanca. Koks je u kutiju stavio razne "igracke" da bi se parapsihološka (PK) sila igrala sa njima. Nekoliko manjih PK fenomena dogodilo se odmah od kojih je, svakako, najzanimljiviji bio misteriozna pojava komada stare indijanske kože sa bobicama u cvrsto zakatancenoj mini laboratoriji.

Zagonetna dešavanjaTada je laboratorija prensena u kucu dr Dž. T. Ricardsa u Rolu, Misuri, gdje je živio i Koks. Dr Ricards se isticao po dvjema osobinama: bio je i istoricar SORRAT-a i uspjevao je izazivati paranormalno kuckanje - iako je on to objašnavao djelovanjem duhova, a ne svojim parapsihološkim mocima. Razliciti PK fenomeni dešavali su se u prvoj mini laboratoriji. Jedne prilike u kutiji su bili cist papir, olovka, suhi grašak ofarban bijelo i plavo, jedna mala caša, izrezani prstenovi od kože i dobro pricvršceni za jedno mjesto u samoj kutiji, niz od šest špula nanizanih na žicu sa uvrnutim krajevima i razni drugi sitni predmeti.Mini laboratorija je bila postavljena na stolicu u dnevnoj sobi a oko nje je bilo okupljeno nekoliko prijatelja dr Ricardsa zainteresovanih za paranormalne pojave. Kada su ugasili svjetlo, odjednom su se zaculi šumovi iz unutrašnjosti kutije. Tamo se ocito odvijala PK aktivnost.Telefonirali su Koksu i on je stigao na farmu na vrijeme da cuje kako sušeni grašak skakuta po unutrašnjosti kutije. Zatim je nastala tišina i svjetlo je upaljeno.Nakon što su sve dobro pregledali, otkriveno je da su se dogodile neke iznenadujuce promjene unutar kutije. Nije bilo jedne od šest špula a žicani krug na kojem su bile nanizane imao je drukcije uvrnute krajeve. Trideset plavih zrna graška je uskocilo u cašu, dva ravna komada metala za cišcenje lula pretvoreni su se u prstenove, a kožni prstenovi su bili premješteni na drugo mjesto.

Strogo kontrolisane laboratorijeOvi paranormalni dogadaji dali su dr Koksu ideju da formira još dvije mini laboratorije i da u njih postavi kamere kako bi snimile sve što se tamo bude zbivalo. Objekti koji su se pratili bili su vezani prekidacima tako da su ukljucivali svjetlo cim bi se pomjerili. I jedan casovnik takode je postavljen ispred kamere da bi pokazivao tacno vrijeme PK aktivnosti. Tako je parapsihologija prvi put u povjesti doživjela ozbiljan znanstveni tretman. Sve ono što je kasnije snimljeno samo je bila još jedna potvrda da paranormalni fenomeni – ma kako ih mi objašnjavali – nisu proizvod maštara, nego su dio naše stvarnosti.Izvještaji o telekinezi i teleportaciji imaju dugu istoriju a o njima govore i svete knjige.

Posmarani iz istorijske perspektive, Koksovi rezulati ni u kojem slucaju nisu jedinstveni, mada cinjenica da su zabilježeni na filmu, doprinosi njihovoj afirmaciji i znacaju.Koksova druga i i treca mini laboratorija bile su postavljene u maloj sobi u podrumu kuce dr. Ricardsa u Roli. Bili su to, u stvari, dva staklena akvarija okrenuta naopacke. Razlikovali su se samo po tome što je treci bio veci od drugoga i po nevažnim detaljima u pogledu položaja brava. Celicna traka je cvrsto obmotavala oba akvarija, a krajevi te trake su bili pricvršceni teškim katancima. Zatim su mini-labovi ucvršceni na nepomicne daske, a uski prostor izmedu svakog akvarija i njegove podloge bio je ucvršcen dodatnim gumenim zaptivacima.Jedin je Koks imao kljuceve od katanaca i potpunu kontrolu nad rasporedom predmeta u unutrašnjosti mini laboratorija. Ako se uzme u obzir i Koksova prošlost - više od 30 godina parapsiholoških istraživanja i nekoliko godina uspješnog rada sa mini-labovima, svaka podvala ili prevara doima se nevjerovatnim. I Koksov znanstveni ugled takode se suprotstavlja svakoj sumnji u prevaru.

Pod uticajem duhovaPrvi snimljeni dogadaji dobiveni su u maju 1979. godine i pokazivali su levitirajuce pero. Uskoro nakon toga snimljene su dalje sekvence levitirajuceg pera, ukljucenog u "neposredno" pisanje u zakljucanoj i zapecacenoj mini laboratoriji. Medu napisanim rijecima isticale su se rijeci "Bizon King"! King je bilo ime koje su pominjali mnogi mediji, medu njima i poznati Italijan Eustahije Pladino. King je, navodno, bilo ime jednog iz grupe duhova koji su djelovali u Koksovim laboratorijskim eksperimentima.Cetvrtog jula 1979. godine snimljeno je pero kako ispisuje rijeci - "Velicanstveni 4". Kao i u vecini slucajeva, kretanje pera je bilo izuzetno brzo. Koks ga procjenjuje dvostruko bržim od normalnog pisanja ljudskom rukom.Jedan drugi primjer PK iz ovog perioda je primjer "hodanja" jedne aluminijske kutijice za film unutar zakljucanog mini-laba. Na filmu se vidi kako kutijica polako "ide" i spotice se na neku manju prepreku blizu sredine akvarija.U maju 1979. Koks je neocekivano dobio krunski dokaz teleportacije. Na podu podruma našao je zeleni flomaster kojeg je predhodne noci zakljucao u mini laboratoriji.Spisak teleprtiranih predmeta uskoro je postao prilicno dug: šibice, grašak, pera, vrpce, igracke, komadi nakita i filma, metalni predmeti i papir... Koks je snimio i više od šest paranormalnih povezivanja prstenova. Taj film jasno otkriva da su se prstenovi uistinu medusobno povezali ali samo nakratko da bi se potom opet razdvojili. Ono što iritira jeste da su se prstenovi uvijek razdvajali tako da nikakve trajne veze nisu ostale kao dokaz.

Poruka Džona KingaU pismenim porukama navodnih duhova koji su saradivali u Koksovim mini laboratorijama naglašava se znacaj trajnog povezivanja. Ono što je nevjerovatno jeste "odgovor" jednog duha-saradnika. On je napisao: "Pokušalo smo, ali ne možemo da natjeramo proklete kožne prstenove da ostanu povezani. Izvinite - Džon King".Raznolikost i ucestalost parapsiholoških fenomena u Koksovim mini-labovima i dalje su se povecavali. Kasniji je snimljeno sortiranje obojenih zrna graška, savijanje metala, spontano sagorijevanje, miješanje karata i duvanje balona.Lakoca sa kojom su materijalni predmeti prolazili kroz zidove mini laboratorija navela je grupu parapsihologa iz Role da se njome posluže kao paranormalnim "poštanskim sanducetom". Nestajanje pisama jasno je snimljeno, a nekoliko dana kasnije – gle cuda - pisma su isporucena

putem normalnih poštanskih isporuka.Kako je ova praksa "PK pošte" bivala sve cešca, koverte su ostavljane otvorene u mini-labovima, a šarolik izbor predmeta oko njih telekineticki bi uskakao unutra prije nego što bi pisma bila teleportirana. Vrlo cesto je primijecivano da su i inostrane marke nalazile put do tih koverata, tako da su pisma stizala sa markama i datumima australijskih, italijanskih i južnoamerickih žigova.

Nestašni duhoviDuhovi i poltergeisti su vec izvan mode, jer su ih potisnuli alieni (vanzemaljci) Ali opet se nade poneko ko u njih vjeruje i redovno ih saziva.· London, 5. 3. 1998: Jedan bracni par obratio se sudu s molbom da ne plati posljednju ratu za kucu: bivši vlasnik nije ih upozorio da u njoj borave duhova! Gospoda je cak tvdrila da ju je jedan i obešcastio. Sudija joj nije povjerovao.· Jerusalem, 10. 3. 1998: Dvije djevojke zatražile su pomoc egzorciste ili rabina koji se bavi istjerivanjem davola jer svaki put kada bi otvorile frižider, u njemu bi ugledala lice jedne starice.· Madrid, 31. 3. 1998: Duh kralja Ataulfa redovno se pojavljuje u dvoranama muzeja Reina Sofia. To je tvrdnja jednog cuvara koji je bio toliko zastrašen da je zatražio pomoc policije. Nakon tog dogadaja, cuvar je dobio premještaj.· Legnano, 13. 7. 1998: Papir koji se sam zapali, telefon koji sam od sebe zazvoni, kompjuter koji sam od sebe proradi – ovo se dešava u uredu jednog komercijaliste. Iako je poduzela temeljitu istragu, policija nije otkrila racionalno objašnjenje ovih dogadaja.· Pariz, 15. 10. 1998: Vec duže vremena u crkvici u jednom francuskom mjestašcu u unutrašnjosti, dešavaju se veoma cudne stvari: statue padaju uz tresak, a svijece se same dižu iznad oltara. Intervenisali su i egzorcisti i francuski mediji, ali dogadaji nisu prestali. Doduše, sada se rjede dešavaju.

Avtor Administrator ob 09:34 0 komentarji

Kabinet cuda

Iako se paranormalni fenomeni teško izazivaju po narudbi, grupa americkih istraživaca uspjela je u kontrolisanim eksperimentima poluciti zadivljujuce rezultate!

Koverta se sama pomicala iza pisace masine, polako i u trzajima. Stigla je do vrha masine i polagano kliznula preko nje. Iznenada se prevrnula na tastaturu - i pocela da biva prozirnom. Zatim je potpuno iscezla!...Ovaj zapanjujuci dokaz psihokineze i teleportacije bio je vrhunac jedne od najneobicnijih ikad videnih filmskih predstava. Na celuloidnoj traci 8-milimetarskog filma prikazan je širok izbor psihokinetickih efekata, koji su potvrdivali da um gospodari materijom! Najneobicnije u svemu tome bila je cinjenica da su se svi psihokineticki i teleportacijski fenomeni odvijali unutar zakljucane staklene kutije!

Neobično udruženjeOvi filmovani parapsihološki eksperimenti prikazni 1980. godine u mjestu Rolla, u Misuriju (SAD), bili su vrhunac jednog cudesnog projekta zapocetog u oktobru 1961. formiranjem

Društva za istraživanje telekineze (SORRAT).SORRAT je osnovao Džon G. Najhard, profesor engleske njiževnosti. Snažna karizmatska licnost i covjek širokih interesovanja, Najhard je oduvijek bio fasciniran paranormalnim pojavama. Godinama je istraživao tajna znanja i vještine pretkolumbijskih naroda Amerike a bio je blizak prijatelj i svetog covjeka Sijuksa, Crnog Soba, i pocasni clan indijanskog plemena Oglala Sijuksi. Neki od prijašnjih clanova SORRAT-a tvrdili su da je Najharda u mladosti posvetio vrac Sijuksa, a kružile su i glasine da je Najhard to posvecenje prenio na još jednoga clana SORRAT -a.Ova vrsta vjerovanja možda je pomogla da grupa SORRAT za kratko vrijeme postane poznata. I njeni ostali clanovi posjedovali su izuzetne paranormalne sposobnosti. Grupa se sastajala svakog petka navece u kuci prof. Najdharda u Misuriju i jako se zbližila tokom 16 godina djelovanja.Tehnike kojima se SORRAT služio da bi izazivao psihokineticke fenomene bile su slicne onima kojima su se koristili mnogi spiritualisti. U suštini, oni su bezbrižno sjedili u grupi, cekajuci da se dogodi neki od parapsiholoških f4enomena (PK).

Tajanstveno kuckanjeJedan od clanova, Džozef Mangini, razvio je sposobnost da padne u trans a tada su PK fenomeni uistinu bili posebno snažni. U prva dva mjeseca otkriveno je da su se podrucja naizgled paranormalne hladnoce razvijala oko malih eksperimentalnih predmeta položenih na sto. Termometri postavljeni pored ovih predmeta bilježili su pad sobne temperature i do pet stepeni. A nakon nekoliko mjeseci pocelo je paranormalno kuckanje.Ova kuckanja su bila bitna, jer su stimulisala samopouzdanje i utrla put drugim, složenijim fenomenima. Istražujuci kuckanje došlo se do zakljucka da ono na izvjestan nacin pokazuje inteligenciju: služilo se kodovima pomocu kojih je odgovaralo na pitanja, a u nekim kasnijim prilikama, prenosilo je cak i informacije koje nisu bile poznate nijednom clanu grupe. Tako je tajanstveno kuckanje pružilo cujni dokaz da grupa postiže dobre rezultate i to je stvaralo osjecaj zadovoljstva i išcekivanja. Šta ce se sljedece dogoditi?Kuckanje je otvorilo dvosmjerni kanal komunikacije izmedu onoga što je Viljem E. Koks nazvao "posredstvo" i doprinijelo da se uspostvi dijalog sa onostranim. Razvio se i svojevrstan govor: kuckanje jedanput znacilo je «da», dva puta – «ne», lagano struganje – «možda», itd. Na ovaj nacin grupa je održavala jednostavne sesije pitanja i odgovora. To "posredstvo" je takode moglo prenosti poruke, služeci se alfabetskim kodom - jedan udarac za A, dva za B itd. Kad je ustanovljen, kod je služio grupi da traži od "posredstva" da izvodi odredene PK efekte koji su onda mogli biti izmjereni.Clanovi SORRAT su uskoro otkrili da je jedna od prednosti komuniciranja bila i ta, da je «posredstvo» moglo odbiti da izvrši zadatak koji je smatrao isuviše teškim. Na ovaj nacin broj neuspjelih zadataka je bio mali što je pomoglo održavanju pozitivnog interesovanja u grupi. Druga prednost komuniciranja bila je da su clanovi grupe mogli izdavati naredenja koja su poslušana, što je dokazivalo da grupa kontroliše stvar a na «posrednik», odnosno takozvano «posredstvo».

Prvi uspjesi

Ipak, možda najznacajniji aspekat kuckanja bilo je to da se strana, koja ih je prouzrokovala, identificirala kao - grupa duhova. Ipak, identitet «posredstva» ostao je nejasan zato što su parapsiholozi bili skloni da usvoje humanisticko stanovište - radije vjerujuci da su fizicki efekti

nastali zahvaljujuci živima nego mrtvima - kasnije su SORRAT-ovi "duhovi" prilicno elokventno i upadljivo tvrdili da oni posjeduju samostalan život.Psihokineticki efekti grupe SORRAT postali su tako snažni i uocljivi da su do kraja 1965. godine, uspješno levitirali jedan mali hrastov stolic. Ohrabreni time, oni su uskoro uspjeli da levitiraju jedan mnogo masivniji sto, težak cak 37 kg. Zatim su prešli na lagani metalni poslužavnik kao svoj PK cilj. Uspjeli su ga levitirati, a za vrijeme jednog eksperimenta pošlo im je za rukom da poslužavnik održavaju u lebdecem stanju, na visini od 4,5 metra, citavih tri minute.SORRAT-ova knjiga isjecaka koju je sakupio dr. Ricards, arhivar i fotograf grupe, sastoji se od mnogih fotografija raznih predmeta na koje se djelovalo psihokinetickim silama. Osim pomenutih efekata, grupa je izvodila i druge parapsihološke fenomene: izazivanje tajanstvenih svjetala, teleportaciju predmeta, a jedne je prilike izazvala pojavu fantomske prikaze. «Bio je to pravi kabinet cuda!»- izjavio je jedne prilike dr Ricards.Tokom mnogih godina profesor Najhard je bio u kontaktu sa prof Dž. B. Rajnom (neki ga smatraju ocem moderne parapsihologije), koji je bio fasciniran fenomenalnim uspjesima clanova grupe SORRAT. Iz te saradnje rodila se ideja da se u sljedecim eksperimentima koristi takozvani «izum protiv prevare» - zakljucana kutija ili minijaturna PK laboratorija ili mini-lab!Prototip mini-laba, koga je konstruirao prof. Najdhard bila je ogromna staklena kutija ali su efekti u njoj bili prilicno rijetki i ograniceni. Koks je prilagodio tu ideju, napravivši smanjene verzije plitkih drvenih kutija.

Brojni fenomeniPrilikom eksperimentisanja, razni predmeti bi bili stavljani u kutiju, cije je dno prekriveno finim slojem toza kafe. Zatim bi se "posredstvu" dao zadatak. Na primjer, pokretanje jednog para kockica kroz toz, dok bi se drugi par držao na mjestu. Zadatak je tako smišljen da bi sprijecio postizanje efekata jednostvanim naginjanjem kutije. Ovaj zadatak je cesto uspješno realiziran, ponekad dajuci i dodatne efekte, jer bi kockice pri kretanju ostavljale isprekidan trag, kao da su skakutale, a zapravo su levitirale od jednog mjesta do drugog.Ponekad je samo toz stavljan u kutiju, a "posrednik" bi dobivao zadatak da proizvede vidljive tragove na dnu. U drugim kutijama nije bilo toza. One su bile opremljene jednim listom indigo papira i iglom za pisanje. Ispitanici bi mentalnom snagom pokretali tu iglu da sama piše - pritiskivanjem na indigo i ostavljajuci tragove na bijelom dnu."Neposredno pisanje" rezultiralo je razlicitim vrstama komunikacija: nekad su to bile škrabotine, a nekada smislene rijeci – dijelovi mnogo složenijih i povezanijih poruka. Godine 1977. Koks se povukao iz Rajnove laboratorije i posvetio se intenzivnom izucavanju paranormalnih fenomena u sklopu grupe SORRAT. On je testirao kutije sa kafom i otkrio je da se PK efekti dogadaju spontano, kad ih niko ne pokušava da proizvede niti o njima aktivno misli. Ovo je potpuno osporilo ideju da parapsihološki fenomeni zahtijevaju ogromnu koncentraciju i napor. A cinjenica da su se kutije s kafom mogle ostaviti na miru i da bi i u takvim okolnostima i dalje proizvodile PK fenomene ce se kasnije eksploatisati u eksperimentima u mini-labovima sa zapanjujucim uspjesima. Ali o tome drugom prilikom.

Avtor Administrator ob 09:33 0 komentarji

U potrazi za šestim culom

Ljudski um posjeduje moci razumijevanja koje su izvan dometa pet cula. Fenomeni iz oblasti ESP su nepobitna cinjenica za koju nauka još nije našla racionalna objašnjenja!

etrnaestogodisnji Stenli Kripner jako je zelio jednu enciklopediju. Roditelji mu je nisu mogli kupiti, jer su bili vocari i zbog lošeg roda jabuka te godine ostali su gotovo bez novaca. Stenli je otišao u svoju sobu i rasplakao se. Nakon izvjesnog vremena poceo je da razmišlja o nacinima kako da dode do novca i misli su mu se okrenule ka bogatom ujaku Maksu. Odjednom, kroz glavu mu je prošla strašna misao: Ujka Maks mi ne može pomoci, jer je umro!Nakon mnogo godina Kripner - sada jedan od vodecih americkih istraživaca parapsiholoških pojava kaže:"U tom casu sam zacuo kako zvoni telefon. Majka se javila, a onda je pocela jecati, jer joj je moj rodak saopštio da se Maks iznenada razbiloi da je upravo umro!"

Tri objašnjenjaHiljade ljudi su imali slicna iskustva. Na neki cudan i neobjašnjiv nacin saznavali su informacije, koje su im stizale mimoilazeci uobicajne puteve. Tokom posljednjih pedeset godina istraživaci to nazivaju terminom ekstra senzitivna percepcija - ESP.Da bi objasnili taj nesvakidašnji fenomena do sada je izvedeno na stotine hiljada eskperimenata. Pa ipak, znanstvenici se nisu odmakli od pocetka. Ono što je postalo svima jasno jeste da ESP nije neki izolovani fenomen. Naprotiv!Uzmimo, na primjer, Kripnerovo iskustvo. Postoje tri parapsihološka objašnjenja:Telepatija: Moguce je da se djecakova svijest ukljucila u rodakovusvijest i procitala mu misli u trenutku dok se on spremao da im javi tužnu vijest.Vidovitost: Sasvim je vjerovatno da je mladi Kripner posjedovao svijesto ujakovoj smrti - osjetio je da se dogodila a da niije postojala nikakva komunikacija izmedu njihove dvije svijesti.Predskazivanje: Treca mogucnost je da je saznanje o ujakovoj smrt do njega pristiglo iz – buducnosti! On je na neki neobšanjivi nacin skocio u buducnost i spoznao šta ce mu majka saznati iz telefosnkog razgovora.Postoji i cetvrta mogucnost: umrli ujak je možda posmrtno komunicirao sa svojim necakom. Da je to bio slucaj, Kripneru bi bile potrebne neka vrsta ekstrasenzorne moci da bi bio svjestan prisustva umrle osobe. Takva komunikacija se obicno naziva sposobnošcu medija i izvan je podrucja naucnog istraživanja ESP-a.

Slučaj gospođe LuterLjudi koj istražuju ESP, parapsiholozi, bave se vrlo složenom temom u okviru koje se moraju razmatrati mnoga alternativna rješenja, ukljucujuci i ona iz konvencionalne nauke. Povremeno je teško odluciti gdje se završava telepatija, a gdje zapocinje vidovitost.Rani istraživaci krajem XIX vijeka poceli su da skupljaju i sreduju najupecatljivije slucajeve. Tako se pojavila knjiga svjedocanstava – uglednih sudija, ljekara, advokata - koji su doživjeli neobicna iskustva.Medu tim iskustvima se našao i slucaj gospode Luter, ženee profesora F. S. Lutera, glasovitog matematicara iz Kembridža.Gospodu je Luter jedna prijateljica upitala da li ima knjigu pjesnika Emersona. «Nemam!» - odgovorila je iskreno, ali je te noci sanjala kako tu knjigu poklanja prijateljici. Istovremeno, i

prijateljica je sanjala kako od gde Luter prima tu knjigu. Iduceg dana profesor je opazio kako mu žena prevrce po policama za knjige. U jednom trenutku, dohvatila je primjerak nekog casopisa i nasumice ga otvorila. Preko dvije stranice bio je ispisan naslovo - "Emersonove kuce i prebivališta".Takvi spontani slucajevi se dogadaju kad ih ljudi najmanje ocekuju,tako da se ne mogu objektivno izucavati, a cekanje da se ESP desi u laboratorijskim uvjetima je toliko rijetko i uzaludno kao da ste se odlucili na cekanje da vam grom udari u kucu ili da vam komad meteora padne u dvorište. Ali, skeptici su godinama lako odbacivala i spontane slucajeve, objašnjavajuci ih slucajnošcu. Zbog toga je bilo neophodno uciniti nešto kako bi se izucananje ESP postavilo na naucnu osnovu.

Dr Rajn dijeli kartePostalo je ocigledno da postoje ljudi kojima su parapsihološka iskustvarelativno uobicajena, pa su istraživaci poceli da izvode kontroliranotestiranje s njima, pokušavajuci da dokažu postojanje telepatije.Pionir u ovom poslu bio je dr Džozef Benks Rajn koji je sa svojom suprugom vodio prvi ESP projekat na americkom Sveucilištu Djuk.Rajnovi su prvobitno bili biolozi sve dok sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeca zanimanje za paranormalne pojave nije postao njihov glavni intares. Zahvaljujuci inicijativi profesora MakDugala bilo im je omoguceno da 1927. godine otpocnu znanstvena istraživanja. Tako je, prvi put u povijesti, parapsihologija dobila «pravo gradanstva» i ušla u znanstvene laboratorije. Upravo dr Rajn je stvorio termin ESP i tom fenomenu posvetio preko 50 godina života, sve do smrti 1980. godine.Metod Rajnovih istraživanja ESP bio je da se ispitanicima daju zadaci pogadanja. Obicno su se služili špilom od 25 karata, koje su dijeljene na pet hrpa po pet karata, a svaka hrpa je imala razlicite simbole: zvijezda, krug, krst, vijugave linije, pravougaonik. Ove karte, nazvane Zenerovim kartama po imenu jednog od istraživaca izmiješane su a onda ih je istraživac gledao jednu po jednu. U drugoj prostoriji primalac ili ispitanik bi pokazivao na simbole za koje je smatrao da ih onaj drugi gleda. Prema zakonu vjerovatnoce ispitanik bi obicno pogodio pet od 25 karata. Povremeno, ako bi mu sreca bila naklonjena, mogao je imati i više od pet pogodaka, ali u drugim prilikama bi on slabije pogodao, tako da bi se u jednom produženom nizu testova rezultati izjednacili.S druge strane, ako je ispitanik uistinu posjedovao ESP sposobnosti, rezultat bi bio natprosjecan, a to je upravo ono što je dr Rajna interesiralo.

Otklonjene sumnjeJedna od Rajnovih "zvijezda" bio je covjek po imenu Lincmajer, koji je volio da ga se zabavlja dok pogada. Rajn bi ponekad, dok bi se vozili, zaustavljao automobil kako bi obavili testiranje na licu mjesta. Jednom prilikom Lincmajeru je pošlo za rukom ono što nije uspjelo nikome prije njega - da pogodi petnaest karata!U eksperimentu pogadanja karata u Rajnovom automobilu izgleda da je Lincmajer citao istraživaceve misli. On je, takoder, ucestvovao u testovima u kojima se od njega tražilo da imenuje kartu prije negošto je okrene. Pošto niko nije znao o kojoj je karti bilo rijec, Lincmajer se, da bi pogodio, morao služiti vidovitošcu. Pa ipak, njegovi su rezultatibili znatno iznad prosjecnih što je dokazivalo da Lincmajer odista posjeduje parapsihološke

moci.Tokom sljedecih deset godina, dr Rajn je istraživao moci pojedinih ljudi da sagledavaju buducnost. Od ispitanika je tražio da pogode unaprijed kakav ce biti poredak Zenerovih karata kad se izmiješaju. Lincmajer je i ovdje postizao impresivne rezultate.Kad je 1934. godine prvi put objavljen rad doktora Rajna, on je izazvao ogromno zanimanje javnosti. Mnoge njegove kolege, naucnici, nastojali su da otkriju propuste i grške u njegovim istraživanjima, ali je Rajn na sve njihove kritike zadovoljavajuce odgovore.Ako ovdje nije bilo greške, razmišljali su skeptici, onda mora da je pogrešna Rajnova statisticka analiza. Možda natprosjecni rezultati, koje je bilježio, nisu bili manifestacija ESP-a vec statisticki hir?!…I ta sumnja je oklonjena 1937. godine, a otklonio ju je niko drugi do Americki institut za statistiku!

Avtor Administrator ob 09:33 0 komentarji

Prica o Tedu Seriosu

Mogu li se misli fotografisati? Hotelski nosac iz Cikaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!

Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru prema svom licu. Fleš se upalio a dr Džul Ajzenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle cuda - pojavila se slika jedne zgrade.Za Seriosa, cikaškog hotelskog nosaca, za kojeg tvrde da je alkoholicar i strastveni pušac (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih cudnih parapsihološkiri fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Ajzenbada, vanrednog profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Koloradu, bila je to upecatljiva predstava paranormalne moci, koju je trebalo znanstveno istražiti.

Fantastične predstaveKad je u aprilu 1964. godine odletio u Cikago na prvu sesiju eksperimenata sa Tedom Seriosom, Ajzenbad je bio gotovo siguran da ce prisustvovati "nekoj vrsti madionicarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinijela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.Istraživaci, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su cak i sami snimali fotografije sa kamerom upravljnom na tog cikaškog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najcešce bili vrlo neobicni. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?To je toliko nevjerovatno da od samog pocetka lici na lukavu prevaru. Da bi proizveo svoje zacudujuce slike, Serios je u pocetku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plasticni cilinder ciji je jedan kraj pokriven obicnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavano zarolao komadic papira.

- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamracio objektiv.Njegovi kriticari, medutim, shvataju to kao nešto što ima drugaciju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - madionicarev šešir.

Pod savršenom kontrolomDva izvještaca, Carls Rejnolds i Dejvid Ajzendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj nacin sakriti a koja je proizvela rezultate slicne Seriosovim. Njihova prica objavljena u casopisu «Popularna fotografija» (oktobar 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.Ajzenbad i drugi istraživaci zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obicno daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.Serios obicno nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogucava da bilo šta sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživaci, oni tako pažljivo kontrolišu eksperimente da je prevara naprosto nemoguca!U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je neko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna americka parapsihološka istraživaca dr О. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:«Mi smo posmatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primjetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"Osim toga, dodaje dr Ajzenbad, Serios nikada nije uhvacen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija iskljucuje teoriju o prevari!

Pun pogodakSerios je pozvao istraživace da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Ajzenbad u jednoj hotelskoj sobi u Cikagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena izmedu dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj koverti.Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj sesiji predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao cikaški Vatrogasni toranj - karakteristicno mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se cinilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Ajzenbad je bio vrlo impresioniran, djelimicno radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.Medjutim, nakon dvije godine, Ajzenbad je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimicno vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uocljivu" slicnost sa cikaškim Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.

Međutim, dešavale su se i neobicni je stvari. U maju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno razlicitih «mislografija» necega što je izgledalo da je staklena fasada neke radnje. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni ducan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao radnja - Wells Fargo Express Office. Ajzenbad kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguce i ranije. No, i pored

nastojanja nije se uspjelo doci do bilo kakove fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu radnje, postoji neobicna zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je tacno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".Nešto slicno se desilo sa slikom koja je prikazivala dva sprata jedne zgrade i neka slova pomalo zamucena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar Vazduhoplovnog odjeljenja kanadske konjicke policije, ali su na mislografiji uocene cudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki nacin koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi rijeci bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobicnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografisao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Ajzenbad i neki drugi istraživaci organizovali su eksperimentalnu sesiju 27. maja 1967. u Prirodnjackom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da ce Seriosova moc možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko hiljada godina.

Čudna zamjenaSerios je bio ubijeden u uspjeh i poceo je da se koncentriše na prizor covjeka koji pali vatru. I odista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u cucecem položaju. Medutim, leca Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uocila profesorica H. Mari Vermington i rekla, da je to jako slicno dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodnjackog muzeja u Cikagu cije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.Šta se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?Detaljnom istragom, u koju su bili ukljuceni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguce, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodnjackog muzeja, a ne iz Prirodnjackog muzeja u Denveru.Uskoro nakon ove sesije Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio da se podvrgava eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.Serios je gubio svoju moc i ranije - najduže na period od dvije godine - i cinilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, burazeru."Ali, možda jeste bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom strucnjaka napravio u junu 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!

Avtor Administrator ob 09:32 0 komentarji

Drama iznad Minska

Vidjali su ih piloti, pomorci, policajci, cak i astronomi, ali jos uvijek niko nije odgonetnuo o cemu se radi. Jesu li u pitanju letjelice iz dalekih zvjezdanih svjetova, vremeplovi iz nekih nepoznatih vremensko-prostornih dimenzija ili...

ARGUMENTI SOVJETSKIH PILOTA: Dogadjaj se odigrao u januaru 1983. godine i mnogi ga u bivsem Sovjetskom Savezu smatraju stopostotno autenticnim. Posada aviona “TU 134 A”, koji je letio na relaciji Tbilisi-Rostov-Talin dozivjela je nesto sto je krajnje tesko racionalno objasniti. To je javno priznao i tadasnji dopisni clan Akademije nauka SSSR, zeltuhin, koji je na zamolbu moskovskog lista “Trud” komentiraoa kao “raport” iskusnih pilota kojima se moze vjerovati, koji iza sebe imaju od 4500 do 12000 sati provedenih u zraku.

Neobicne egzibicijeDogadaj se odigrao u sami osvit dana, u 4,10 sati, u trenutku kada se avion nalazio na nekih 120 kilometara od Minska. Drugi pilot Genadij Lazurin, posmatrajuci svoj dio neba, primijetio je s desne strane aviona malu mrlju, iz koje je nesto kasnije izasao tanki mlaz svjetosti, usmjeren prema zemlji. Zatim slijedi novo iznenadenje: mlaz se pretvorio u svjetlosni konus. Posada registrira stvaranje drugog, a zatim nesto kasnije i treceg svjetlosnog konusa. Ono sto je na zemlji osvijetlio ovaj “reflektor” bilo je vidljivo kao po danu – kuce, putevi, polja... Zatim se svjetlost reflektora podigla sa zemlje i zaustavila se na sovjetskom zrakoplovu.Posada je sve to pazljivo registrirala, ali se - zbog ne prihvatanja zvanicnih sovjetskih organa da fenomeni NLO postoje - kolebala da li da o svemu izvijesti Kontrolu leta. No, sve su se te dileme rasprsile kada je “bijela tacka” nestala i na njenom mjestu se pojavio – zeleni oblak. Kapetanu aviona ucinilo se da se misteriozni leteci objekat ogromnom brzinom priblizava i da sijece kurs aviona. Kada je, u tom trenutku, kapetan Igor Cerkasin kriknuo svom pomocniku: “Predaj izvjestaj zemlji”, istog trenutka nepoznati objekat se zaustavio.“Zeleni oblak” je u meduvremenu poceo da izvodi egzibicije. “Propao” je ispod visine na kojoj je letio avion, a zatim se ponovo podigao vertikalno. Poceo je da se krece lijevo-desno, pa zatim ponovo dolje-gore. Na kraju, fiksirao se tacno preko puta aviona i... nastavio da leti kao da je privezan za avion na visini 10.000 metara i brzinom od 800 kilometara. U unutrasnjosti “oblaka” palila su se i gasili mali plamicci, kao ukrasi na novogodisnjoj jelki. Na horizontu su ostajali tragove vatrene cik-cak linije.

sta je vidio radar?U meduvremenu “oblak” se poceo mijenjati. Iz njega je izrastao “rep”, koji je licio na “vazdusnu pijavicu”, siru u vrhu, uzu pri dnu. Tako je na nebu nastala “zapeta”, nakon cega se “rep” poceo podizati prema “horizontu”. Iz elepticnog oblika, “rep” se zatim pretvorio u – “cetverougao”.Posada je raportirala na zemlju da ih prati ostronosni “oblacni avion” – bez krila i sa suzenim repom. Osvjetljavao se cas zelenim, cas zutim svjetlom.U tim trenucima, iz pravca Petersburga prema zoni aerodroma u Minsku priblizavao se jos jedan avion “TU-134”, koji je od prvog aviona bio udaljen oko stotinu kilometara. Bilo je nemoguce da se sa te udaljenosti ne primijeti “oblacni avion”. Komandir drugog aviona, ipak, nije nista uocavao. Dispecer u Minsku, koji je odlicno vidio misteriozni leteci oblak dao je petersburskoj posadi koordinate i sugerirao u kom pravcu da obrate paznju. Poslije toga, posada je bukvalno oslijepila od snazne svjetlosti koja je izbila iz “oblaka”. Kada su dosli sebi, vidjeli su ono sto su za sve vrijeme promatrali piloti i putnici iz prvog “tupoljeva”.U paketu sa “oblacnim avionom”, posada Igora Cerkasina je prosla iznad gradova Rige i Vilnusa. Vazdusni dispecer tih gradova fiksirali su cudni tandem. Leteci iznad Cudskog i Psovskog jezera, posada je mogla da ocijeni razmjere “oblacnog zrakoplova”. Zajednicki let trajao je sve do Talina.

Kasnije je utvrdeno da je dispecer u Talinu na svom radaru sve to jasno vidio i pratio – pred njim je, uporedo sa “TU-134 A” stalno bila misteriozna letjelica.

POPULARIZATOR LETECIH TANJIRAALAN HINEK: Znameniti americki znanstvenik, jedan od najvecih popularizatora letecih tanjira. Svoju doktorsku diplomu iz oblasti astronomije stekao je na Sveucilistu u Cikagu 1935. godine. Bio je profesor na Sveucilistu u Ohaju, a potom rukovodilac opservatorije Makmilan. U meduvremenu je postao konsultant u cuvenom projektu “Plava knjiga” americkih zrakoplovnih snaga.Smatra se da je upravo Hinek iskovao skracenicu UFO (Unidenrified Flying Object – NLO, Neidentificirani leteci objekt).Iako je u pocetku bio skeptican kada su u pitanju leteci tanjiri, Hinek je prikupio hiljade izvjestaja i licno istrazio desetine slucajeva. Pocetkom sedamdesetih godina objavio je zapazeno djelo “The UFO Experience” i prvi je iskovao frazu “bliski susret trece vrste”.Hinek je osnovao Centar za istrazivanje fenomena NLO, u kojem je njegova supruga Mimi uz pomoc nekoliko saradnika analizirala prikupljena obavjestenja o pojavi letecih tanjira. Njihove statisticke studije polazile su od neuobicajnih dogadaja sa elementima pouzdanosti, ali nijedno njihovo istrazivanje nije, nazalost, rezuliralo nepobitnim dokazima o NLO-realnosti!

NLO SU VIÐANI I U PROsLOSTIARHIVE: Tvrdnje da su leteci tanjiri proizvod masovne psihoze prouzrokovane covjekovim letom u kozmos i velikim rivalitetom obavjestajnih sila u vrijeme hladnog rata, istrazivaci NLO-a suprotstavljaju izvjestaje iz XIX stoljeca. Dvadesetog augusta 1880. clan Francuske akademije M. A. Trekul navodno je vidio zagonetni zlatno-bijeli leteci objekat oblika cigare. Godinu dana kasnije, 22. juna 1881. godine, krstareci izmedu Melburna i Sidneja dva sina princa od Velsa posmatrali su neki leteci objekat, opisavsi ga u knjizi “Krstarenje Bakantea”. Spominje se i zvanicna izjava Aleksandra Hamiltona, farmera iz Le Roja u Kanzasu i bivseg clana Predstavnickog doma SAD, podnijeta 21. aprila 1897. u kome trvrdi da je vidio cudni “zracni brod” kako leti nebom.“Ako se pogledaju arhive vidi se da je april 1897. vrvio pojavama cudnih vazdusnih brodova u SAD”, tvrdi Frenk Edvards u svojoj knjizi “Leteci tanjiri – ozbiljno pitanje”.

Avtor Administrator ob 09:31 0 komentarji

Spektakl na nebu

Vidali su ih piloti, pomorci, policajci, cak i astronomi, ali jos uvijek niko nije odgonetnuo o cemu se radi. Jesu li u pitanju letjelice iz dalekih zvjezdanih svjetova, vremeplovi iz nekih nepoznatih vremensko-prostornih dimenzija ili.ALDEN MAJK: Tog dana, 12. augusta 1974. godine, oko tri sata poslije ponoci, americki policajci Majk Alden i Mark Pen, bili su u rutinskoj patroli nedaleko od periferije mirnog gradica Tiltona, kod Nju Hempfsira. Odjednom, na udaljenosti od jednog kilometra, iznad krosanja drveca ugledali su beidentificirani leteci objekat. Prema navodima policajca Aldena, koje je objavila gotovo cjelokupna americka stampa, zagonetna je letjelica imala oblik ogromne lopte za ragbi i bila je svjetlija od bilo koje zvijezde na nebu.Policajci su odmah ukljucili svoj sluzbeni magnetofon i uspostavili radio-vezu sa Policijskom

stanicom, kako bi sljedecih minuta dezurnom sluzbeniku iznosili sve pojedinosti koje su zapazali na neobicnoj letjelici. Uz konsultaciju sa Centralom, odlucili su da tajanstvenim posjetiocima iz letjelice skrenu paznju na svoje prisustvo, pa su upalili dugacka svjetla na svom automobilu usmjerivsi ih prema letecem tanjiru. Istodobno su na krovu kola ukljucili karakteristicnu treptavu plavu svjetlost.Nema sumnje, bica iz leteceg tanjira su ih odmah primjetili, jer je u istom casu, otuda stigao jasan odgovor: sa neobicne letjelice je dolazila zuto-plava svjetlost, u istom ritmu kao i sa policijskih kola. Kao da su odgovarali na svjetlosne signale, priblizujuci se policajcima u isto vrijeme.U meduvremenu, na lice mjesta stigla je jos jedna policijska patrola. U kolima su bili iskusni policajci Stiven Hodz i Mark Stenli. Oni su slusali izvjestaj svojih kolega, pa su odmah dosli da im se nadu pri ruci. Najzad, stigla su i treca policijska kola, u kojima je bio sef policije Harold Knolton. Dakle, pet policajaca s troja kola, magnetofonima i radio vezamama...Iznanada, policajci su primijetili jos dva manja leteca tanjira, bljestavobijele boje. Postrojeni u nekoj cudnoj formaciji, tri su cudne letjelice, pred zapanjenim americkim policajcima, pocele da izvode prave zracne akrobacije. Cas su vertikalno polijetale, cas su se okretale u krug, dizale, pa spustale, pa opet dizale. Kao da su zeljele da prikazu sve mogucnosti koje posjeduju.Poslije otprilike pola sata, tri su leteca tanjira naglo odletjela i izgubila se iz vidokruga. Da je svjedocanstvo autenticno u to niko ne sumnja jer su spektakularnu nebesku predstavu sa svojih prozora promatrali mnogi mjestani koji zive u blizini.

SLUCAJ “MOIGNE DOWNS”AKHURST, LESLIE: Godine 1967. zabiljezen je jedan od najzanimljivijih slucajeva iz dosjea letecih tanjira, poznatiji pod nazivom "Moigne Downs". Naime, jedan bivsi oficir RAF-a, J. B. W. Brooks, naveo je u svom izvjestaju da je primijetio neidentificirani leteci objekat. Leslie Akhurst je provjerio istinitost te tvrdnje kroz intervju sa Brooksom, u februaru 1968. godine.Akhurts je, inace, bio pripadnih Aviojedinice MOD S-4, koja je prva primila izvjestaj s navodima da je nekolicina ljudi primijetila misteriozne loetjelice. Zajedno sa kolegama, Akhurst je zakljucio da je najvjerodostojinije objasnjenje slucaja "Moigne Downs", to sto je ocevidac nosio opticka sociva, sto i jeste bila istina, ali i ne dovoljno opravdanje teze da NLO nikako ne postoji.

OSMATRACI NEBAAERONAUTICNI (VOJNI) INFORMACIONI SERVIS: Ovaj servis je mjesten u Velikoj Britaniji, u londonskom Centru za kontrolu aviosaobracaja u zapadnom Draytonu, u Middlesexu. Prema sluzbenom nalogu, kontrolori aviosaobracaja na Aerodromu, nadlezni su da smjesta obavijeste odgovorne organe o eventualnim videnjima ili radarskim registriranjima neidentificiranih letecih objekata.

ZNANSTVENA OBRADA NLO-aARGUMENTI KLODA POERA: Francuski znanstvenik Klod Poer, dugogodisnji direktor Nacionalnog centra za kozmicka istrazivanja u Tuluzu, pokusao je da otkrije da li uistinu postoje leteci tanjiri i da ujedno napravi neku vrstu standarda ili portre-robota ovih misterioznih letjelica.Od 35.000 registriranih prijava, u kojima su ocevici pred vlastima iznijeli svoja zapazanja o onome sto su vidjeli i culi i neposredno dozivjeli u susretima sa letecim tanjirima, Klod Poer je izvrsio detaljnu selekciju i odbacio cak 34.000 registriranih slucajeva. Hiljadu prijava uzeo je u

obzir iz jednostavnog razloga sto mu se ucinilo da su argumenti izneseni u njima dovoljno cvrsti i oslobodeni uobicajene maste i fantastike.Posto je sve slucajeve jos jednom provjerio i obradio, pripremio je gradu za kompjuter koji je trebalo da izbaci tipicne karakteristike letecih tanjira. Evo sta je Poer ustanovioa nakon kompjuterske obrade materijala.Prvo, bez ikakvih diskusija, leteci tanjiri postoje. Oni su na stotine puta slijetali na slabo naseljena mjesta. Kada se gledaju danju, boja im je bljestavometalna, s otsjajem suncevih zraka. Nocu najcesce izgledaju zuto-oranz boje. Mogu da budu u obliku diska, cigarete ili nekog drugog ovalnog oblika. Njihovo prisustvo cesce se uocava nocu (u 70 posto slucajeva), nego danju. U deset posto slucajeva primjecuju se prilikom ateriranja, a u pet posto slucajeva pored letecih tanjira primjecuju se i zagonetna bica koja njima upravljaju.Gotovo je sigurno - smatra francuski znanstvenik Kod Poer - da te enigmaticne letjelice posjeduju veliku magnetnu energiju, koja cesto moze da ometa emisiju radija ili da prekine radio-veze u avionima, a nekad i da izbaci iz upotrebe citav sistem komunikacija u avionskim kabinama.Takoder, kao sigurno moze se uzeti da leteci tanjiri u Zemljinoj atmosferi mogu razvijati mnogo vecu brzinu od 25.000 kilometara na sat i da mogu odjednom da mijenjaju pravac kretanja, sto nijedna zemaljska letjelica nije u stanju!Klod Poer je jos ispitivao jedanaest mjesta u Francuskoj na kojima su se, navodno, spustali leteci tanjiri. Na jednom je mjestu cak naisao na svjez trag prizemljivanja ovih letjelica - na udubljenje u obliku tri skije - na osnovu koga je izveo racunicu da su leteci tanjiri teski izmedu pedeset i stotinu tona i dugacki izmedu dvjesto i trista metara. Zanimljiva je i konstatacija francuskog znanstvenika da na mjestima gdje se leteci tanjiri prizemne, sljedecih godina nista ne moze da uspjeva, cak ni korov!

Avtor Administrator ob 09:30 0 komentarji

Nevjerovatno putovanje

Viđali su ih piloti, pomorci, policajci, cak i astronomi, ali jos uvijek niko nije odgonetnuo o cemu se radi. Jesu li u pitanju letjelice iz dalekih zvjezdanih svjetova, vremeplovi iz nekih nepoznatih vremensko-prostornih dimenzija ili..

ADAMSKI, GEORGE: Za ime Georgea Adamskog veze se najpoznatiji slucaj navodnog kontakta sa alienima. Adamski je roden 1891. godine, ali je tek u 62. godini zivota, odnosno 1953. godine, publicirao pricu o svom kontaktu sa bicima iz drugih svjetova. U knjizi "Leteci tanjiri nam dolaze", Adamski navodi da je od 1946. godine imao vise puta priliku susresti se sa Vanzemaljcima.Prvog aliena upoznao u 12,30 casova, u cetvrtak, 20. novembra 1952. godine. Desilo se to u Kaliforniji, na podrucju Desert Centra, deset kilometara prema Arizoni. Adamski i alien su komunicirali kombinacijom znakovnog jezika i telepatije. Adams se predstavio kao “profesor George Adamski”, iako ostaje otvoreno pitanje da li je uistinu nosio titulu profesora. Vecinu svojih veza Adamski je uspostavio preko Mount Palomara, najveceg svjetskog teleskopa, iako danas mnogi zlonamjernici tvrde da je njegova jedina veza sa Mount Palomarom bila ta sto je sluzio hamburgere u turistickom kaficu na podrucju na kojem je bila smjestena cuvena opservatorija. Alien je, navodno, Adamskom objasnio da dolazi sa planete Venere, koju je

Adamski nazvao sestrom planete Zemlje. I jos nesto: Adamski navodi da je letecim tanjirom proputovao kroz Suncev sistem, gdje je upoznao Marsovce, Saturnizane i Jupiterijance. Fantasticni dozivljaji Adamskog i danas imaju mnogo pobornika, iako su istrazivanja demantirala vecinu njegovih navoda. No, najveci problem je taj sto je znanost nezainteresirana za provjeru vecine njegovih tvrdnji, jer se znanstvenicima njegova prica cini krajnje nevjerovatnom.

NEVJEROVATNI DOzIVLJAJI ABDUCTIONS (kidnapiranje): Najspektakularnija svjedocanstva o ovom NLO fenomenu su ona o kojima govore ocevici, bilo da se radi o ljudima koji su samo opazili letece tanjire, bilo da se radi o zrtvama alienskog kidnapiranja. Tipicni scenario za ono sto se u SAD naziva “obductions” obicno je vezan za izolirana i nenastanjena podrucja, kroz koja nocu sami voze i gdje bivaju napadnuti i oteti iz svojih automobila, te prebaceni u NLO-e. U letecim tanjirima, postaju zrtve cudnih medicinskih istrazivanja, kirurskih zahvata, maltretiranja i raznovrsnih eksperimenata.Prema do sad prikupljenim podacima, bar kada su u pitanju SAD, u proslosti su se kidnapiranja desavala na najrazlicitijim mjestima i u najrazlicitijim vremenima dana i noci. Izuzetak ne predstavljaju cak ni strogo intimne spavace sobe! Registrirani su cak i slucajevi kada su ljudi iz svojih kuca izvodeni kroz zidove, preko visoko izdignutih prepreka, na ulici, usred bijela dana... U jednom slucaju, navodi se da je neka mlada zena oteta tijekom zabave, u momentima kada se oko nje nalazio izuzetno veliki broj prijatelja i poznanika, od kojih su vecina - ili bili nesvjesni ozbiljnosti cjelokupne situacije ili su bili paralizirani za poduzimanje bilo kakve akcije.Nakon visesatnog ispitivanja i saslusavanja, zrtve su najcesce vracane na mjesto gdje su dozivjele prepad, ali bi im prije povratka alieni, na neki neobjasnjiv nacin, dali amneziju tako da su njihova sjecanja u svjesnom stanju bivala potpuno potiskivana ili su bila puna kosmara. Sjecanja na ono sto su prezivjeli, najcesce su ostajala pohranjena u njihovoj potsvijesti.Zasto je to tako?Neki znanstvenici vjeruju da trauma prouzrokovana otmicom i misterioznim eksperimentima u letecim tanjirima izaziva blokadu misli i sjecanja. Ove se blokade, navodno, mogu oslobadati koristenjem kombinacije regresivne hipnoze (hipnoza sa sposobnoscu vracanja u neke ranije vremenske periode), tako da osobe koje su prezivjele “obductions”, ozive potisnuta sjecanja na dramaticne dogadaje koje su prezivjele u NLO-u.

PRVI IZVJEsTAJANTONIO VILLAS BOAS: Prvi izvjestaj o prisilnom kidnapiranju dao je Antonio Villas Boas 1957. godine, a o prvom iskustvu s koristenjem regresivne hipnoze izvjestio je 1961. godine bracni par Betty i Barney Hill, koje su neobicno iskustvo dozivjeli za vrijeme nocne vjoznje. Od tog perioda zabiljezeni su mnogi slicni izvjestaji, a u nekim se navode svjedocanstva u kojima su pojedinci navodili da su se zahvaljujuci regresivnoj hipnozi nerijetko prisjecali dramaticnih dozivljajao, koja su im se desila tridesete ili cetrdesete godine proslog stoljeca.Budd Hopkins je upoznao veliki broj ljudi koji su se pod hipnozom “sjetili” neobicnih detalja u koje je tesko povjerovati, ali jos teze ih je odbaciti. On smatra da takozvane "neistinite slike", ne mogu uvijek biti pod znakom pitanja. Ocevicima je neophodno pruziti priliku da se “otvore” i da se prisjete i najmanjih detalja, a istrazitelji se moraju prihvatiti i uloge psihoterapeuta.I dok neki istrazitelji stavljaju pod upitnik pravovaljanost podataka dobijenih putem regresivne hipnoze, niko u SAD danas ne sumnja u terapeutske efekte ovog nacina budenja potsvijesti.

Kathie Davis je u intervjuu datom 1990. godine, izjavila da je cak bila spremna poduzeti samoubistvo da nije bilo Hopkinsa i njegove pomoci. Ona je navela da joj je bilo veoma tesko da se sama nosi sa bolnim iskustvima dozivljenim u jednom letecem tanjiru, te da joj je bila neophodna pomoc nekog psihoterapeuta kao sto je Budd Hopkins.Neobicni sucaj Kathie Davis detaljno je opisan i u Hopkinsovoj knjizi "Neobicni pozivi bica sa drugih planeta zabiljezeni u sumi Copley". I jos nesto, gotovo svi slucajevi otimanja i kidnapiranja ljudi od strane bica iz NLO-a razlikuju se svaka na svoj nacin.

CIA I FENOMEN NLOACUFF, JOHN: U decembru 1969. godine John Acuff je postao direktor NICAP-a, institucije koja se bavila istrazivanjem fenomena letecih tanjira. Acuff je naslijedio majora Donalda E. Keyhoea, koji je prije toga pukovnik Josepha Bryana III smjenio s duznosti sefa specijalnog CIA-nog Odjela za psihicka istrazivanja zrtva rata. On je uspostavio cvrsce veze sa CIA-om i fenomenu NLO dao legalitet.Acuffa je kasnije naslijedio Alan Hall, penzionirani detektiv CIA, koji je stvorio obiman dosije slucajeva koji nikada nisu znanstveno objasnjeni, a mnogi su godinama drzani u strogoj tajnosti.

LEGALIZIRAO LETECE TANJIREADDONIZIO, HUGH J: Medu mnogobrojnim pojedincima kojima trebamo zahvaliti priznavanje postojanja fenomena letecih tanjira, svakako je i uporni americki kongresmen Hugh J. Addonizio. On je, nakon sto je detaljno proucio izvjestaje NICAP-a, 1961. godine javno osudio skrivanje od ociju javnosti podataka vezanih za videnja NLO na nebu Sjedinjenih Drzava.Njegova kritika izazvala je lavinu negodovanja americke javnosti, medu mnogima i uglednih amreickih intelektualaca, pa je fenomen letecih tanjira dobio “gradanstvo” i postao temom kojoj se pocelo pristupati na jedan drugaciji i mnogo ozbiljniji nacin.

Avtor Administrator ob 09:29 0 komentarji

Oni vrše eksperimente na ljudima!

Posljednjih godina veliki broj znanstvenika istražuje jedan gotovo nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imaliako sam prakticirala rad samo s odraslim licima, iznad 21. godine života, odlucila sam da primim 18-godišnjeg Marka zbog njegove bake i djeda, mojih bivših pacijenata. Sjedio je sam u cekaonici kada sam izašla. Upoznali smo se i krenuli ka ordinaciji. Imao je prelijepe crte lica i atletski gradeno tijelo. Usput mi je ispricao da ima artritis, ali da se sada relativno dobro osjeca s obzirom na stanje u kakvom je bio nekoliko godina ranije. “Sada artritis imam samo u kukovima, donjem dijelu leda i u clancima,” kazao je.

"Osjecao sam kao da lebdim!..."Mark mi je pricao o svom životu, svojoj želji da upiše fakultet i frustracijama zbog bolesti. Pitala sam ga da li je u životu imao ponavljane snove. Uspio se sjetiti nekoliko takvih snova, ali je samo jedan od njih zagolicao moju znatiželju. Podsjecao me na susret s vanzemaljcima, alienima.- San mi se cinio posve stvaran – prisjecao se Mark. - Bio sam potpuno bespomocan, paraliziran. Nekoliko sekundi preda mnom je stajala nepoznata osoba koja kao da nije bila s naše planete. U

stvari, nije bilo ljudsko bice i podsjecalo me na aliene. Imalo je duguljasto lice, ali pošto moj san nije bio potpuno jasan, ne mogu se sjetiti detalja s tog lica. Oci su mu bile okrugle i blještavo zelene. Nakon što me je uzelo u narucje, osjecao sam se kao da lebdim što me je iskreno uplašilo...- Koliko se cesto ponavljao taj san?- Mnogo puta tokom niza godina.- Je si li se ikada interesirao za letece tanjire?!...U tom trenutku nMarkov pogled je zablistao.- Da, veoma sam zainteresiran za vanzemaljske pojave. Cesto razmišljam o alienima i njihovoj tehnologiji... I o nacinima na koji nas oni analiziraju. Dok sam ležao u djecijoj bolnici, nadao sam se da ce me alieni oteti i odvesti sa sobom. Cak sam pohadao i kurs astronomije i mnogo sam vremena proveo gledajuci u zvijezde.- Da li si ikada sanjao NLO? - upitala sam ga.- Da. Nekoliko puta. Obicno sam sanjao kako ulazim u brod i polijecem, a u tom trenutku bi moj san obicno prestajao. U drugim snovima stajao bih na zemlji dok bi NLO letio iznad mene.

Tri puta kidnapovanOdlucila sam da ga odmah podvrgnem hipnozi. Mladic je uskoro zaspao i ušao u srednji hipnoticki trans.MARK: Vidim kucu u kojoj sam živio. Sedam mi je godina, period neposredno nakon što sam obolio od dijabetesa. Pojavljuju se alieni i odvode me. Unose me u brod.Dr. FIORE: Objasni mi šta tacno vidiš! Navedi detalje!MARK: Zaista ne znam kako su ušli u moju kucu. Kroz zid. Mogu prolaziti kroz zid. S njima izašao kroz krov. Ubrzo su me uveli u svemirski brod. Sa mnom su bila dva aliena... Pomalo se plašim. Ali imam osjecaj da mi se ovo ne dogada prvi put, da sam vec dva-tri puta prije bio kidnapovan. Alieni me sada poliježu na sto. Voze me kroz neki hodnik i u meduvremenu diraju moje ocne kapke.Dr. FIORE: Kako se sad osjecaš?MARK: Ne boli me ništa. Nisu grubi prema meni. Ne povreduju me vec samo razgledaju moje kapke. Sada me uvode u veliku prostoriju u kojoj se nalazi još jedan djecak.Dr. FIORE: [ta se s njim dešava?MARK: On izgleda kao da spava.Dr. FIORE: Da li mu išta rade?MARK: Ne. On samo tamo leži na stolu.Dr. FIORE: Gdje su alieni?MARK: Nisu tu. Negdje su izašli.Dr. FIORE: Da li si sam u prostoriji s tim djecakom?MARK: Da. Znam da je djecak tamo, ali ja ne marim što je on tu. Zabrinut sam za sebe. Želio bih da je sve ovo san...

Tajanstveni eksperimentiDr. FIORE: Evo, sad si se probudio.MARK: Da. Obojica smo budni i pored svakog od nas stoji po jedan alien. Oni imaju zadatak da nas drže za ruke. Ustajemo i uz njihovu pomoc hodamo. Mislim da posmatraju nacin na koji hodamo...Dr. FIORE: Zašto misliš da oni posmatraju nacin na koji hodate? Da li vam nešto govore?

MARK: Ne govore nam ništa. Ne znam kako se sporazumijevamo s njima, ali se nekako sporazumijevamo...Dr. FIORE: Da li primjecuješ bilo šta neobicno u svom hodu?MARK: Ne. Moj hod je sasvim dobar. Alieni gledaju moja koljena, clanke i kukove. Nekoliko puta su ponovili pregled. Vracaju me na sto. Ponovo ležim.Dr. FIORE: [ta se sada dogada?MARK: Kao da sam pod anestezijom. I dalje osjecam da sam na stolu, svjestan sam šta mi se dogada, ali sam bespomocan da... Imam osjecaj kao da sam malo izdignut iznad tijela. Oni mi stavljaju neku cjevcicu u penis...Dr. FIORE: Da li su ti objasnili zašto to cine?MARK: Rekli su mi da žele napraviti nešto što ce mi koristiti...Dr. FIORE: Kakav oblik anestezije su ti dali?MARK: Nisu mi ništa dali. Jedan je od njih samo spustio ruku na moje celo. Nježno me je dodirnuo i ja sam zaspao.Dr. FIORE: [ta si dalje osjecao?MARK: Kao kada lijecnik pritišce vaš stomak pokušavajuci da otkrije cir ili nešto slicno... Sada vidim sebe s visine. Alieni su poredani oko mog tijela i nešto rade oko mojih testisa. Mislim da provjeravaju cjevcicu. Sada su je izvukli, i to veoma brzo, gotovo neprimjetno.

"Lijecili su moj dijabetes!..."Dr. FIORE: Da li si ih upozorio da te ne povrijede?MARK: Jesam. Rekao sam im da ne želim da mi ostanu ožiljci...Dr. FIORE: I šta se sada dogada?MARK: Sada pregledaju moje grudi. Samo ih dodiruju. Dodiruju moj vrat i okrecu mi glavu s jedne na drugu stranu. Sijeku mi komad kose... (pauza) Sada jedan alien palcevima ili prstima dodiruje moje sljepocnice. Ja se budim.Dr. FIORE: I...?MARK: Jedan od njih mi pomaže da se podignem sa stola i vodi me do male stolice. Nakon što sam se smjestio, iznad glave mi je stavio okruglu posudu, slicnu haubi. Osjecam kako me obuzima toplina ispava mi se. Spavam... Dolazi jedan alien, skida haubu iznad moje glave, stavlja me u ležeci položaj i... BUM...Dr. FIORE: [ta znaci to BUM?MARK: Ja sam opet u svojoj sobi, u svom krevetu. Ali osjecam malu glavobolju.Dr. FIORE: Želim se vratiti na tvoj boravak na brodu, dok su te alieni lijecili. Sjeti se kako si se tada osjecao. Ako su te izlijecili, sjeti se stvari koje su ostavile najveci utisak na tebe...MARK: Kroz lijevu stranu mog stomaka su postavili veliki aparat, koji je odašiljao pulseve, odnosno šok-talase u moj pankreas. Lijecili su moj dijabetes. Aparat me golica dok šalje talase kroz moje tijelo...Dr. FIORE: Kako znaš da su talase slali u tvoj pankreas?MARK: Znao sam po tome što se kraj aparata završavao u mom pankreasu, a ja sam imao dijabetes. Na neki nacin sam svjestan da me žele izlijeciti...Dr. FIORE: Koliko aliena sada ima s tobom?MARK: Samo jedan.

Kako izgledaju alieni?Dr. FIORE: Možeš li mi ga opisati?

MARK: Ima ravnu glavu, koja nije zaobljena kao naša. Ima prilicno široka ramena i tanak vrat. Ruke su mu mnogo duže nego kod ljudi. Prsti takode. Ima samo cetiri prsta, a jedan od njih je palac.Dr. FIORE: Kakvo je njegovo lice?MARK: Ima izbacene obraze, koji odudaraju od ostalog dijela lica. Ima jako mala usta, koja nikako ne otvara. Nos ima samo dvije rupice. Oci su mu slicne macijim, crno-tamnozelene i udubljene su. Glava mu ima oblik jajeta. Ne vidim da ima kosu, ali vidim da ima nekoliko dlaka na glavi, ne mnogo. Nema ni obrve, ali ima veoma male uši koje ne lice našim. U stvari, i to su samo dvije rupe u glavi.Dr. FIORE: Šta ti je alien još radio?MARK: Na meni je isprobao svu svoju medicinsku opremu. Posebnim spravama je izvadio krv iz moje ruke, a zatim je iznad mojih grudi postavio ogromnu plocu. Tom spravom je skenirao moja pluca i srce. Na snimku sam prvi put u životu vidio kako iznutra izgledam. Sve svoje unutarnje organe i kosti.Dr. FIORE: Da li te je sve to plašilo?MARK: Ne. Osjecao sam se kao na lijecnickom pregledu. Osjecao sam i neku bliskost prema alienima, kao da mi se te stvari ne dešavaju prvi put.Dr. FIORE: [ta ste tacno osjecali: bliskost ili to da ste imali osjecaj kao da vam nije prvi put da vam se to dogada?MARK: Osjecao sam bliskost s alienom, i to zato što se on ponašao veoma ljubazno, baš kao prijatelj. Djelovao mi je veoma ljubazno, kao da sam ga vec ranije vidio i razgovarao s njim.

Dobri poznavaoci ljudskog tijelaDr. FIORE: Kako su alieni bili odjeveni?MARK: Na sebi nisu imali ništa. Bili su goli do kože, koja im je mijenjala boju, ovisno o svjetlosti u prostoriji. Mijenjala je sve boje, od bijele do crne.Dr. FIORE: Da li su govorili išta o vašem dijabetesu? Da li su vas išta pitali u vezi s bolešcu?MARK: Ne. Oni su vec znali da imam dijabetes. [ok-talasi korišteni su za lijecenje dijabetesa. To sam osjecao. Mislim da je njihova funkcija bila da ožive mrtve dijelove pankreasa. Ali u tome nisu uspjeli.Dr. FIORE: Dok su ispitivali vaš penis, da li ste imali osjecaj da su uzeli uzorak sperme?MARK: Da. Cjevcica je na kraju imala proširenje. I to je za mene bilo veoma bolno. Mislim da je na tom proširenju bio otvor koji je usisao spermu. Na kraju cjevcice nalazila se i kamera. Oni mora veoma dobro poznaju anatomiju ljudskog tijela i mislim da su ispitivali dio iz kojeg sperma dolazi, zbog cega su je morali isisati. To me je mnogo boljelo, iako sam spavao i u tim trenucima svoje tijelo gledao s visine.

"Svega sam se sjetio!..."Dr. FIORE: Kako ste znali da vas boli?MARK: Ne znam. Sjecam se da sam i kasnije prilikom mokrenja osjecao bolove...Dr. FIORE: Koliko su puta uzimali vašu spermu?MARK: Mislim, dva put.DR. FIORE: Kada je bilo posljednji put?MARK: Kada sam imao 15 godina.DR. FIORE: Da li imate još nešto da mi povjerite? Sjecate li se još nekih detalja?MARK: Ne. Ovo je sve.

Nakon što se Mark probudio iz hipnoze, klimnuo je glavom: ”Ne mogu da vjerujem da se to meni dogodilo. Ali svega sam se tako jasno sjetio. I osjecaji su bili pravi, plašio sam se kao da mi se sve to ponovo dogada...”

Avtor Administrator ob 09:28 0 komentarji

Oni su medu nama!

Ovu recenicu svojevremeno je izrekao americki pukovnik James Bo Grotz za vrijeme svog susreta sa predsjednikom SAD Ronaldom Reganom u tajnoj bazi Fort Carson u Coloradu!

Alieni su naša realnost!Ova fantasticna tvrdnja još koliko juce mogla se procitati samo u znanstvenofantasticnoj literaturi. Danas je ona, medutim, tvrdnja iza koje punim imenom i prezimenom stoji sve više uglednih americkih kozmickih strucnjaka, astronauta i istraživaca fenomena NLO. Medu njima je najglasniji dr. Richard J. Bovlan, ugledni americkii psiholog, autor dvije zanimljive knjige - "Pozitivna iskustva sa misterioznim posjetiteljima" i "Izvanzemaljski kontakti i ljudsko ponašanje". Njegovu izjavu da ce “vlade SAD i Rusije uskoro prekinuti šutnju koja traje vec više od 50 godina i reci nam istinu o postojanju Vanzemaljaca i NLO-a na našem planetu”, prenijela je cjelokupna svjetska štampa.

Šokantna istinaPripremajuci se za to šokantno suceljavanje sa istinom, smatra dr. Bovlan, americki su zvanicnici 18. marta 1995. godine vec testirali i javnost. Tog dana je Disney Corporation prikazala je dokumentarac o pojavama NLO-a. Bez ikakve najave, namjerno, htjelo se vidjeti reakcije gledatelja u državama Connecticut, Tennessee. Alabama, Florida i California, jer je TV-postaja koja je bila odabrana za prikazivanje autenticnog dokumentarnog filma imala vidljivost samo u tim državama. Zapanjujuci film, nikada do tada prikazan, komentirao je Michael Eisner, izvršni producent Disney Corporation, a mnoge njegove tvrdnje izrecene te veceri više su nego šokantne:· Covjecanstvo se nalazi u središtu najveceg dogadaja u svojoj povijesti, kontakt sa inteligentnim bicima sa drugih planeta je uspostavljen!· Inteligentna bica nas pozivaju da pristupimo galaktickom savezu. Taj je poziv istodobno i velicanstven i zastrašujuc!· Vanzemaijski brodovi na našu planetu dolaze u valovima i možemo reci da smo preplavljeni gostima iz svemira!· Nama još uvijek nezamisliva tehnologija omogucuje Vanzemaljcima da putuju svemirom i nevjerojatnom brzinom udu u našu atmosferu!· Više od jedne vanzemaljske letjelice palo je na Zemlju i bilo otkriveno od strane americke vojske. Obavljena su tajna ispitivanja, daleko od ociju javnosti!· U mjestu Roswell, New Mexico, jedan NLO doživio je nesrecu. U njemu su pronadena tri mrtva Vanzemaljca. Ostaci letjelice i tijela došljaka podvrgnuta su znanstvenom ispitivanju u projektu koji se vodio pod imenom Majestic Twelve. Grupu je osnovao americki predsjednik Truman, a u javnosti je njeno postojanje decenijama demantirano!· Kada je americki predsjednik Jimmy Carter na pocetku preuzimanja dužnosti predsjednika oformio Ured odmah je dao instrukcije da se osnuje Komisija za kontakte sa vanzemaljcima!

· U novembru 1975. godine Zapovjedništvo americkih vojnih zracnih snaga uspostavilo je kontakt sa Vanzemaljcima, koji su ih posjetili u nekoliko NLO-a.· Postoje naznake da ce americka vlada uskoro prekinuti šutnju dugu više od pola stoljeca i da ce definitivno priznati da su Vanzemaljci – naša realnost!.Pomocu ovog testa, Vlada je htjela vidjeti reakciju javnosti na moguci susret sa Vanzemaljcima. Te veceri, telefonska služba u navedenim državama doživjela je kolaps, a služba hitne pomoci uvidjela je koliko je njihova dosadašnja efikasnost relativna stvar.

Kada je pocelo?“Tokom godina koje su uslijedile nakon II. svjetskog rata, Vlada SAD-a bila je suocena sa serijom slucajeva koji ce promijeniti tok povijesti i utjecati na buducnost cijelog covjecanstva”- smatra Richard J. Boylan u tekstu kojeg prenosimo. Ti dogadaji bili su toliko nevjerojatni, da se tadašnji predsjednik Truman sa svojim vojnim vrhom osjetio potpuno bespomocnim, iako je upravo kao pobjednik izašao iz Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, SAD su jedine posjedovale atomsku bombu, imale su naprednu tehnologiju i najjacu ekonomiju, najviši standard i najjacu vojsku. Možemo samo zamisliti kako se vrh americke vlade i vojske osjecao kada su saznali za leteci tanjir koji je pao u New Mexicu. Izmedu januara 1947. i decembra 1952. godine pronadeno je 16 NLO-a, neki od njih razbijeni u sudaru sa tlom, a neki prizemljeni (otvaranjem vatre) od strane americkog ratnog zrakoplovstva. Pronadeno je 65 tijela, a jedan preživjeli Vanzemaljac odvežen je u vojnu bazu. Trinaest letjelica palo je u S AD-u, jedna u Norveškoj, dvije u Meksiku.U New Mexicu, kod mjesta Aztec, 13. februara 1948. godine pronaden je NLO. Mjesec dana kasnije, 25. marta, pala je još jedna letjelica u blizini mjesta White Sands Proving Ground. Bila je ovalnog oblika s promjerom od 30 metara.To što je pronadeno 17 mrtvih tijela izvanzemaljskih bica nije izazvalo toliki šok koliko cinjenica da su u obje letjelice pronadeni dijelovi ljudskih tijela, i to vrlo velik broj – ljudskih glava! Svi dijelovi ljudskih tijela bili su pohranjeni u neku vrstu hranjive tekucine. To otkrice bilo je jedno od najvažnijih i najšokantnijih u našoj povijesti od prahistorije do danas.U povodu tog otkrica u tajnosti je oformljena posebna komisija sacinjena od najuglednijih americkih znanstvenika. Projekt je nazvan SIGN.Slucaj "Roswell" javnosti je vec dobro poznat. Ali, "zahvaljujuci" famoznoj CIA-e, jedna cinjenica nikada nije objelodanjena - 1949. godine zarobljen je jedan ŽIVI Vanzemaljac, koji je nazvan imenom Ebe. To ime (skracenica od Extraterrestrial Biological Entity) predložio dr. Vannevar Bush. Na pocetku svog "sužanjstva", prilikom ispitivanja, Ebe je pokazao sklonost "iznošenju cinjenica po svom nahodenju". Drugim rijecima, volio je lagati. Ipak, nakon dvije godine, postupno se poceo otvarati. Njegove izjave kompilirane su u "Žutoj knjizi", a njegove snimke su sastavni dio dokumentacije “Projekta Grudge”.Ujesen 1951. godine Ebe se razbolio, ali vrhunski americki lijecnici nisu uspjeli odrediti porijeklo bolesti. Jedino što su ustanovili bila je slicnost Ebeovog ustroja organizma sa biljnim. Botanicar Guillermo Mendoza napokon je odustao nakon mnogobrojnih pokušaja da pomogne sirotom Vanzemaljcu. Drugog maja 1952. Ebe je, nažalost, umro. Verziju tog slucaja, pomalo romantiziranu, mogli smo vidjeti u Spilbergovom filmu E.T.!U uzaludnom pokušaju da spasi Ebea, americka Vlada je odlucila emitirati u svemir poziv za pomoc. Odgovora nije bilo ali projekt nazvan “Sigma” nastavljen je sa punim entuzijazmom.

Tajna svjetska vladaNekako u isto vrijeme, predsjednik Truman dogovorio je sa vladom SSSR-a suradnju u slucaju eventualne opasnosti od strane Vanzemaljaca. Napravljeni su i razradeni planovi obrane u slucaju napada na našu planetu. Osnovana je nezavisna komisija strucnjaka, "Grupa Bilderberg”, koja je imala zadatak koordinirati americko-sovjetsku saradnju. Grupa se prvi puta sastala 1952. godine u Hotelu Bilderberg, a glavni štab je smješten u Genevi u Švicarskoj. S vremenom je ova grupa izrasla u TAJNU SVJETSKU VLADU, koja danas kontrolira najvažnije svjetske dogadaje i manipulira predsjednicima i dužnosnicima svih država. Najveci uticaj ima americki predsjednik George Bush, koji je dugogodišnji pripadnik samog vrha svjetske masonske ložePocetkom 1953. godine novi predsjednik ušao je u Bijelu kucu. Bio je to general Dwight David Eisenhower. Postao je poznat po svom nacinu donošenja odluka: kada se savjetinici nisu mogli medusobno složiti, nakon što bi saslušao sve alternative, odluku je donosio on sam.Tokom 1953. godine, pronadeno je deset oštecenih NLO-a, sa 26 mrtvih i 4 živa Vanzemaljca. Cetiri NLO-a pala su u Arizoni, dva u Teksasu, jedan u New Mexicu, jedan u Louisiani, jedan u Montani i jedan u Južnoj Africi. Stotine ocevidaca vidjelo je padove tih letjelica. Eisenhower je bio svjestan da tajnu vezanu za letece tanjire ne može javno obznaniti niti otkriti Kongresu. Pocetkom 1953. obratio se svom prijatelju Nelsonu Rockfelleru i njih su dvojica osnovali su grupu “MJ-12”. Medutim, vrijeme je pokazalo da je odluka da traži pomoc od Rockfellera bila najveca greška predsjednika Eisenhowera, kako za Ameriku, tako i za cijeli svijet. Rockfeller je, naime, najodgovornija osoba za skrivanje istine od javnosti.Godine 1953. astronomi su otkrili velike objekte u svemiru kako se približavaju Zemlji. Isprva, mislili su da su to asteroidi. Medutim, ubrzo su ustanovili da bi to mogla da bude eskadrila kozmickih brodova. Projekt “Sigma” to je i dokazao, buduci da su uhvaceni radio-signali sa tih vanzemaljskih letjelica.Kada su NLO-i došli u blizinu Zemlje, zauzeli su vrlo visoku geosinkroniziranu orbitu iznad samog ekvatora. Bilo je nekoliko ogromnih letjelica cija namjera nije bila poznata. Pomocu projekta “Sigma” i novoosnovanog projekta “Plato”, koristeci se kompjutorskim "binarnim" jezikom bilo je moguce dešifrirati radio-signale Vanzemaljaca i odrediti mjesto njihovog spuštanja.Pod stogo kontroliranim okolnostima, daleko od ociju svjetske javnosti, ostvaren je kontakt licem u lice sa bicima iz drugih svjetova, tvrdi Richard J. Boylan! Mjesto spuštanja bilo je u pustinji, a poznati film "Bliski susreti trece vrste" romantizirana je verzija stvarnog dogadaja. Cilj projekta “Plato” bio je samo jedan - uspostaviti diplomatske odnose sa Vanzemaljcima, a to je i postignuto. Da bi dokazali svoje dobre namjere, došljaci su na Zemlji ostavili nekoliko svojih pripadnika, a nekoliko Zemljana otišla je njihovom letjelicom.

Susreti sa VanzemaljcimaU meduvremenu, rasa humanoidnih izvanzemaljaca spustila se u vojnu bazu na Floridi i uspostavila neposredni kontakt sa americkom vladom. Od Amerkanaca su zahtjevali samo jedno – da smjesta prekinu sa nuklearnim pokusima i unište svo nuklearno oružje. Na zahtjev americke vlade za razmjenom tehnologije Vanzemaljci su odgovorili negativno! Duhovno nismo još spremni niti za tehnologiju koju vec imamo, a još razvijenija tehnologija u rukama naših znanstvenika i politicara potpuno bi uništila planet Zemlju. Do definitivnog dogovora nije došlo jer su predstavnici americke vlade smatrali da bi razoružavanje u ovom trenutku predstavljalo veliku opasnost za cijeli svijet. Nisu vjerovali Vanzemaljcima! Da li su donijeli pogrešnu odluku?

Treci susret sa Vanzemaljcima odigrao se 1954. godine u poznatoj vojnoj bazi Edwards Air Force. Baza je bila zatvorena tri dana, nitko nije mogao uci niti izaci. Povijesni dogadaj bio je unaprijed planiran. Svjedoci su potvrdili da su vidjeli tri NLO-a kako lete iznad vojne baze, i na njih je cak otvorena vatra. Srecom, bez pogodaka. Predsjednik Eisenhower susreo se sa Vanzemaljcima 20. februara 1954., a jevnosti je priopceno da je otišao zubaru u Palm Springs. Tom prilikom potpisan je formalni ugovor izmedu Vanzemaljaca i SAD. Štoviše, planeta Zemlja dobila je prvog izvanzemaljskog ambasadora, koji je bio u bazi još od drugog interplanetarnog susreta. Njegov naziv i titula bili su "Njegovo Svemocno Visocanstvo Crill (Kril)". U uskim vojnim krugovima, posprdno je nazivan "taoc Kril".Ubrzo nakon ovog susreta, predsjednik Eisenhower doživio je srcani udar! Osim predsjednika, susretu su još prisustvovali Franklin Allen (novinar), Edwin Nourse (fizicar), Gerald Light (sa Instituta za metafizicka istraživanja) i katolicki biskup Maclntyre iz Los Angelesa. Njihova reakcija na ovaj susret trebala je biti pokazatelj moguce reakcije javnosti cijelog covjecanstva. Odluceno je da javnost još uvijek ne bi smijela saznati za ove kontakte, a kasnija ispitivanja pokazala su da je takva odluka bila ispravna.Ugovor koji je postignut sadržava i tacku koja obje strane obvezuje na šutnju. Vanzemaljci su se obavezali na pružanje pomoci u obliku novih tehnologija koje ne mogu nanijeti nikakvu štetu ako dode u krive ruke. Sa svoje sirane, americka vlada je dozvolila Vanzemaljcima da u znanstvene svrhe vrše ispitivanja na ljudima, ali pod uvjetom da se osoba vrati na mjesto otkuda je odvežena, da joj se ne smije nanijeti nikakve ozljede i da joj se izbriše sjecanje na dogadaj. Takoder, Vanzemaljci su se obavezali da ce obaviještavati Komisiju Majesty Twelve (MJ-12) o svakom svom kontaktu sa ljudima i svakom obavjenom eksperimentu. Isto tako, dogovorena je razmjena diplomata na ambasadorskom nivou.

Uloga dr. A. HynekaIzvanzemaljci su ostali na Zemlji, a Zemljani su otišli na njihov maticni planet, i dogovoreno je vrijeme povratka. Taj dogadaj prikazanje u filmu "Bliski susreti trece vrste". Zanimljivo, tehnicki savjetnik u filmskom projektu bio je nito drugi do pokojni dr. J. Allen Hynek, covjek koji pedestih godina pobijao postojanje NLO-a da bi kasnije predvodio grupu istraživaca i znanstvenika koji su javno priznavali da su leteci tanjiri nepobitna cinjenica!Autor ovog teksta Richard J. Boylan, za vrijeme svoje službe u americkoj mornarici, u okviru projekta “Grudge” procitao je tajni izvještaj o kontaktima sa alienima. Autori tog izvještaja bili su pukovnik Friend i dr. J. Allen Hynek, postavljeni na to mjesto od strane ClA-e! Dr. Hynek je bio taj koji je nebrojeno puta opovrgavao prisutnost NLO-a i štampi davao objašnjenja poput "to je samo plin iz mocvare koji isparava" ili “o je bio roj insekata”, “jato divljih ptica”, “meteorološki baloni”, “opticki fenomeni”... Dr. Hynek je zvanicno bio clan glasovitog projekta "Plava knjiga" ("Blue book"), a tajno je bio odgovoran za izgradnju nekoliko podzemnih baza za Vanzemaljce i za razmjenu novih tehnologija.Podzemne baze u kojima borave Vanzemaljci izgradene su ispod indijanskog rezervata Four Corners, na granicama država Utah, Colorado, New Mexico i Arizona, te u podrucju pod nazivom Dreamland. Dreamland je sagraden u pustinji Mojave, u mjestu Yucca, gdje se danas leteci tanjiri vidaju gotovo svakodnevno!U novooformljenom projektu "Redlight", grupa znanstvenika i vojnih eksperata dobila je zadatak da istraže nacin leta NLO-a. U tu svrhu sagradena je super tajna podzemna baza u mjestu Groom Lake u Nevadi, na poljima gdje su se inace testirala nova oružja. Tako je nastala famozna AREA 51, cije su postojanje americka vlada i CIA dugo vremena osporavali. Za ulazak u nju danas je

potrebna posebna, tkz. Q dozvola. Iznad površine tla, podrucje je nazvano Dreamland, a ispod površine The Dark Side of the Moon.Prema informacijama i dokumentaciji koju posjeduje autor ovog teksta Richard J.Boylan, danas najmanje 600 Vanzemaljaca suraduje sa americkim znanstvenicima i osobljem CIA-e. Zbog straha od implantacije, samo odabranim pojedincima dozvoljeno je kontaktirati sa Vanzemaljcima, a njihove su aktivnosti pod neprekidnom kontrolom.

Majesty Twelve - zavjeraUltra tajnim memorandumom NSC5510, americki je predsjednik Eisenhower (Ajzenhauer) osnovao komisiju Majesty Twelve (MJ-12), koja je imala za cilj da koordinira i kontrolira sve u vezi sa kontaktima sa Vanzemaljcima. U to vrijeme nastao je i memorandum NSC5412/1, kojim bi se americkom Kongresu objasnila namjera tajnih sastanaka, ukoliko bi Kongres saznao za to. Grupe MJ-12 brojala je 19 clanova, a njeno osnovno pravilo glasilo je da se nikakva akcija ne može poduzeti bez suglasnosti najmanje 12 clanova.Pripadnici te grupe bili su redom birani iz americkog Vijeca za vanjske poslove, a kasnije iz tzv. Trilateralne komisije. Gordon Dean. George Bush i Zbigniew Brzezinski bili su medu njima. Vecina pripadnika MJ-12 regrutirana je iz tajnih udruženja "Skull and Bones" i "Scroll and Key", koje egzistiraju u sklopu sveucilišta Harvard i Yale!Trilateralna komisija, koja je svoje ime dobila je po znaku nazvanom "Trilateral insignia", amblemu koji su svemirski brodovi imali prilikom povijesnih susreta, radila je u tajnosti sve do 1973. godine. Za vrijeme Eisenhowera i Kennedya, komisija je lažno nazvana Komitet 5412, odnosno Special Group. Za vrijeme predsjednika Johnsona korišteno je ime Komitet 303, buduci je u knjizi "Tajna vlada" kompromitirano ime Komitet 5412. Za vrijeme Nixona, Forda i Cartera upotrebljeno je ime Komitet 40, a za vrijeme Reagana, Komitet PI40. Svih tih godina mijenjao je samo ime, dok su ciljevi i aktivnosti ostale iste.Godine 1995. postalo je jasno da su Vanzemaljci prevarili Eisenhowera i prekršili ugovor. Osakaceni ljudi i stoka pronalaženi su u velikom broju, širom SAD. Sumnjalo se da grupi MJ-12 Vanzemaljci nisu prikazali tocne liste i broj ispitivanih Zemljana. Takode je osumnjicena i Rusija za suradnju sa Vanzemaljcima, što se pokazalo tocnim. Došljaci su tvrdili da su ljudskom rasom manipulirali, a to cine još i danas pomocu tajnih društava, te uz pomoc magije i okultizma. Medutim, treba imati na umu da bi i takve tvrdnje mogle biti pokušaj manipulacije!Nakon nekoliko zracnih sukoba izmedu zracnih snaga SAD i NLO-a, koji su se odigrali prije nego što je stupljeno u kontakt sa Vanzemaljcima, postalo je ocito da se naše oružje ne može mjeriti sa njihovim. Zbog toga je u novembru 1955. godine sacinjen Memorandum NSC-5412/2 koji je predvidao osnivanje komisije koja bi "ispitala razvoj i primjenu nuklearnog oružja". Pravi razlog je, medutim, bio razvoj oružja kojim bi se Zemljani mogli obraniti u slucaju da izvanzemaljci postanu ozbiljna prijetnja.Henry Kissinger, clan te Komisije, napisao je tada rad "Nuklerano oružje i vanjska politika", koji je objavilo Vijece za inostrane odnose, a izdavac je bio Harper&Brothers iz New Vorka. Bilo je to 1957. godine.Poslije saznanja da se naše oružje ne može mjeriti sa oružjem Vanzemljaca, uslijedilo je još jedno šokantno otkrice: Vanzemaljci koriste ljudska bica kako bi dobili izlucevine žlijezda, encime, hormone i krvnu plazmu. Uz to vrše i genetske eksperimente!Buduci da tehnicka razina naoružavanja nije jamcila efikasnu obranu protiv visokorazvijenih Vanzemaljaca, MJ-12 su odlucili održavati diplomatske odnose sve dok Zemljani ne razviju adekvatna oružja.

Prorocanstva iz FatimeDogadaj u Fatimi, pocetkom ovog stoljeca, bili su takoder pažljivo proucavani od strane americke vlade. Amerika je u Vatikan ubacila svoje krtice i uskoro je napravljena tajna studija koja je ukljucivala i prorocanstva iz Fatime.Ako je vjerovati, americkim tajnim izvorima, prorocanstva iz Fatime nagovještavaju mogucnosti samouništenja ljudskog roda. Dogadaji koje opisuje Knjiga otkrivenja, zaista ce se dogoditi. Prorocanstvo kaže da ce se roditi dijete koje ce u svojim zrelim godinama, donijeti zaracenim narodima mir, a svijet ujediniti lažnom religijom. Pošto zavede cjelokupno covjecanstvo, bit ce prepoznat kao Antikrist. Treci svjetski rat buknut ce na Bliskom istoku invazijom Izraela na Ujedinjene Arapske Narode (sadašnje arapske zemlje prije toga ce se ujediniti), a kulminirat ce nuklearnim holokaustom...Godine 1957. – tvrdi Richard J.Boylan - održan je tajni simpozij na kojem su ucestvovali tada najveci znanstveni umovi. Zajednicki zakljucak bio je zastrašujuci: 2000 godine, odnosno odmah po prijelazu u treci milenij moglo bi doci do samouništenja ljudske rase! Zbog toga je predsjednik Eisenhower zatražio od tajnog društva JASON, sastavljenog od najvecih mozgova i najutjecajnijih ljudi, da iznesu moguce alternative opstanka. Tako su nastale:ALTERNATIVA 1: Nuklearnim bojevim glavama stvoriti ogromne rupe u stratosferi gdje bi toplina i radioaktivne cestice mogle izaci iz zemljine atmosfere. No, taj nacin stvorio bi dodatnu radijaciju. Velike ozonske rupe koje danas postoje mogle bi biti rezultat provedbe Alternative 1, no to je samo moguca pretpostavka.ALTERNATIVA 2: Izgraditi podzemne gradove i tunele, gdje bi odabrani pripadnici svih kultura našli utocište u nastupajucoj opcoj katastrofi. Ostatak covjecanstva bio bi prepušten samom sebi na površini zagadene planete. Danas znamo da su podzemni gradovi sa svim pripadajucim sadržajima vec spremni za prihvat veceg broja ljudi.ALTERNATVA 3: Iskoristiti izvanzemaljsku tehnologiju, kombinirati je sa vec postojecom i odobriti odreden broj ljudi koji bi osnovali kolonije u svemiru. Mjesec, kodnim imenom ADAM, vec je odavno odabran. Slijede, Mars koji nosi kodno ime EVA. Autor ovog teksta R.J.Boylan posjeduje fotografije baza na Mjesecu i vrlo lako se može dokazati da su kolonije na Mjesecu realnost - fotografije je snimila NASA i "procurile" su tek nedavno kada su digitalizirane i pohranjene u kompjutor.Osim ove tri alternative, napravljen je i jedan cudovišan plan. Uz kontrolu radanja potrebno je uvesti sterilizaciju i uvesti smrtonosne mikrobe kako bi se smanjio broj ljudi na cijelom planetu. AIDS je samo jedan od rezultata tog plana, slijede ebola, sars... Gospodari svijeta su odlucili reducirati broj crnaca, hispanjolaca i homoseksualaca. U zajednickom dogovoru, istovremeno kad i americka, i ruska vlada je pocela ostvarivati Alternativu 1 i Alternativu 2. Zajedno rade i danas. Sve ove godine, antagonizam izmedu Rusije i Amerike bio je maska kako bi se prevarile mase i opravdali projekti, tobože potrebni radi obrane zemlje. Vlade SAD i Rusije su najbolji saveznici!Dok je bio u Bijeloj kuci, predsjednik Kennedy je postavio ultimatum grupi MJ-12 da smisli nacin kako da se americka i svjetska javnost upozna sa postojanjem Vanzemaljaca. Bio je spreman to obznaniti u 1964. godini. Takoder je bio na najboljem putu da otkrije sadržaje tajnih planova koji se vode pod imenima Alternativa 1, 2 i 3. Buduci da je postao opasan za ljude iz "Tajne vlade", odluceno je da mora biti ubijen. To je bio stvarni razlog atentata na JFK!

Tajni planoviPosljednjih godina u provedbi je tajni plan (posebno u SAD), kojim bi se trebala pripremiti

javnost za konacnu istinu o postojanju kontakata sa Vanzemaljcima. Zbog toga se u SAD javnost svakodnevno bombardira raznim filmovima, radijskim programima, reklamama i ostalim sadržajima koji izvanzemaljce predstavljaju cas kao loša, cas kao dobra bica.U posljednjih nekoliko godina iznimno je povecan i broj videnja NLO-a u cijelom svijetu i stoga je za ocekivati da ce istina o Vanzemaljcima biti objelodanjena vrlo brzo!Ali vratimo se cudovicnim zamislima clanova komisije M-12 o kontroli stanovništva na Zemlji...Desetljecima “Tajna vlada" organizira nabavu raznih narkotika i distribuira ih uglavnom siromašnima kao i manjinama (Meksikanci, Kubanci i dr.) u Americi. Socijalnim programima nastoji se stvoriti što veci broj nezaposlenih i ovisnih ljudi. Postice se uporaba oružja do kojeg se lako dolazi, a sve u namjeri da se stvori klima opce nesigurnosti. Najnovije vijesti potvrduju kako su uvijek u takvim zakulisanim igrama umiješani politicari na najvišim položajima. Opravdano se sumnja da je kralj jeftine droge “cracka” George Bush, senior! Direktor CIA-e John Deutch naredio je istragu kako bi se razbila sumnja u to kako je CIA-e, a to znaci americka vlada, omogucila nikaragvanskim kontrašima da prodaju drogu u Los Angelesu i Sjedinjenim Državama kako bi došli do novca za borbu protiv Ijevicarskih sandinista, a usput unštili i americku crnacku sirotinju. Buduci da se takvim službenim istragama ne vjeruje, osobito kad je rijec o istragama CIA-i, smatra se daje optužba preozbiljna da bi bila povjerena samo toj obavještajnoj službi. Govori se i o tvrdnjama da su pilici koje najcešce kupuju crnci, zaraženi kemikalijom za steriliziranje.Optužbe u vezu CIA-e s prodavacima droga objavljene su u ozbiljnim novinama iz San Josea. Napisao ih je i dokazima potkrijepio bijeli novinar poslije obimnog istraživanja. Prema njegovim tekstovima kontraši su 80-tih godina goleme kolicine “cracka” plasirali najprije u siromašne, crnacke dijelove Los Angelesa, a potom i cijelim SAD. CIA je, iako i nije izravno u tome sudjelovala, morala to znati. Glasine se brzo šire, a osobito su naelektrizirani afroamerikanci. Neki od njihovih najpoznatijih predstavnika izjavili su, javno, kako posjeduju dokaze da je George Bush Senior bio "kralj cracka".Vlada SAD vrlo uspješno podgrijava klimu sveopce nesigurnosti. Projekt "ORTON", koji je i danas aktuelan, ima zadatak da pomocu jeftinih droga i hipnoze izazove želju u mentalno oboljelih osoba za ubijanjem. Brojni su primjeri pucanja u školskim dvorištima i slicnim mjestima. Tim postupcima stvara se gradanski lobby koji zatim traži zabranu prodaje vatrenog oružja. Plan odlicno funkcionira, a srednja klasa u Americi traži od vlade da stane na kraj slobodnoj prodaji oružja.(Autorova napomena: Slucajevi masovnih ubojstava dogadaju se širom Amerike, škola u Kanadi, shopping centara, ubojstva u gradu Stockton u Kaliforniji, ubojstvo rabina Meir Kuhana i mnoga druga - ubojice su redom bili na psihijatrijskom lijecenju a svima je davana droga, to jest sredstvo za umirenje “prozac”. Ta droga, uzimana u odredenim kolicinama, uzrokuje kod covjeka ekstremno nasilje. Tako se proizvode masovni ubojice, a takoder su vršena ispitivanja ugradnjom chipa u pacijentov mozak, takozvani “implant”. I još nešto, takvi napadi redovito završavaju pacjentovom autodestrukcijom (samoubistvom) i tragovi se brišu!Kada se val nasilja proširi do ocekivane mjere, a to ce biti uskoro, pocinje predvidena opca medijska kampanja, koja je vec u tijeku. Stvara se opce uvjerenje kako u velikim americkim gradovima vlada anarhija, a to i nije daleko od istine. Svakodnevno, u novinama, a i na televiziji potencira se klima sveopceg nezadovoljstva, nasilja i nesigurnosti.Sve ovo je dio plana koji nosi tajni kodni naziv REX-84A! Americka vlada je, zajedno sa vojskom, vec 1984. godine uvježbavala provedbu tog plana, i to vrlo uspješno. Tajna vlada preuzet ce vlast u Americi, a samim tim i u svijetu koji je vec podijeljen i dezorijentiran, posebno

zadnjih desetak godina. Tajna Vlada usko suraduje sa Vanzemaljcima, što je potvrdio i Philip Klass, agent CIA-e, u svojim dokumentima pisanim od 1970. do 1973. godine.

Što znaju astronauti?Tokom istraživanja svemira i spuštanja na Mjesec, sve americke letjelice pratili su izvanzemaljski brodovi. Dvadesetog novembra 1990. godine TV Channel 2, jedna od televizijskih stanica u Los Angelesu objavila je da “crveni blještavi okrugli objekat” prati spaceshuttle “Atlantis” koji je bio na vojnom zadatku. To je bilo prvo javno priznanje da NLO uistinu postoje.Bazu Luna na Mjesecu fotografirao je Lunar Orbiter, dok su astronauti iz Apolla snimili film. Na tom se filmu mogu jasno vidjeti velike kupole, sagradene kao piramide; monumentalne kružne strukture, veliki silosi, mašine za eksploataciju rude u obliku slova "T" i razna vozila nepoznate namjene. Takoder, jasno je vidljiv i ogromni svemirski brod, a pored njega još jedan manji - sve su to službene fotografije NASA-e. Baza Luna zajednicka je rusko-americka Mjeseceva baza i ona dokazuje da Alternativa 3 nije znanstvena fantastika vec realnost!Astronauti iz programa Apollo, svi odreda, bili su šokirani svim tim saznanjima. Zbog toga su se njihovi životi iz temelja promijenili. Naredeno im je da šute, pod prijetnjom najstrožih kazni i ucjena. Jedan astronaut je progovorio britanskom producentu TV emisije "Alternative 3", i jasno mu rekao što su sve vidjeli. Taj isti astronaut napisao je i knjigu ''Alternative 3" pod pseudonimom Bob Grodin. (Stvarni Bob Grodin postoji i odigrao je znacajnu ulogu u prikrivanju istinskih razloga ubojstva predsjednika Kennedya.), ali je 1978. godine pocinio samoubojstvo. Nije izdržao pritiske i ucjene. Prije toga morao je u knjigu uvrstiti brojne laži kako bi odjek tv-emisije "Alternative 3" do kraja ublžio i minimizirao.Istinu je, ipak, nemoguce sakriti. Previše astronauta i pilota vidjelo je izvanzemaljske letjelice i mnogi su spremni da svjedoce.Prisjetimo se...

Major G. Cooper: “Oni nas posjecuju!”Posljednji Amerikanac koji je u svemir letio sam bio je major Gordon Cooper. Dok se nalazio u orbiti oko Zemlje, iznad grada Pertha u Australiji, 15. maja 1963. oko 22 sata vidio je sjajni, zelenkast objekat kako mu se velikom brzinom približava. NLO je bio zamjecen i iz radarske baze Muchea nedaleko Pertha. Kada se Cooper spustio na Zemlju, novinarima je bilo zabranjeno postavljati pitanja u svezi NLO-a. (Vijest je proširila australska nacionalna TV i radio mreža koja je pratila citav let.)Prilikom svog govora u Ujedinjenim Narodima, major Gordon Cooper nije iimao dlake na jeziku. Izjavio je:"Vjerujem da izvanzemaljske letjelice i njihove posade posjecuju našu planetu!... Mnogi astronauti ne žele o tome govoriti."Nešto kasnije, u intervjuu koji je dao J. L. Fernandu, Cooper je bio još jasniji:"Godinama, držim tajnu u sebi. Mnogi piloti i astronauti, takoder. Sada želim reci istinu. Svaki dan radari širom SAD-a uhvate poneku letjelicu nepoznatog podrijetla. Tisuce ljudi vidjelo je NLO-e. Postoje brojna svjedocanstva i dokumentacija o tome, ali se sve skriva od javnosti! Zašto?! Da bi se izbjegla panika, naravno. Nedavno sam, ovdje na Floridi, bio svjedokom neobicnog fenomena,. Vidio sam kako se iznenada pojavio plamen na jednom polju, a iz plamena je izronio NLO. Jasno sam vidio nekakva bica kako napuštaju letjelicu i uzimaju uzorke

tla. Kada su se vratili u letjelicu, ona je nestala nevjerojatnom brzinom. Nitko me ne može razuvjeriti da nisam vidio NLO i Vanzemaljce!..."

N. Armstrong i E. Aldrin: “Oni su na Mjesecu i gledaju nas!”Prema rijecima NASA-inog astronauta Neila Armstronga. Vanzemaljci imaju bazu na Mjesecu i nedvosmisleno nam porucuju da se Mjeseca klonimo. Sigurno je da su obojica – Neal Armstrong i Edvin “Buzz” Aldrin - odmah nakon povijesnog spuštanja na Mjesec, 21. jula 1969., vidjeli vrlo jasno kozmicki brod Vanzemaljaca. Jedan od astronauta javio je da vidi svjetlo u krateru, tokom TV prijenosa.Bivši NASA-in službenik Otto Binder uspio je ''premostiti" NASA-ine telekomunikacijske veze i snimiti sljedeci dijalog:NASA: ...Stoje tamo? Kontrola zove “Apollo 11”...“APOLLO 11”: Ove "bebe" su ogromne!... Enormne!... Bože, ovo ne biste vjerovali! Kažem vam da je tamo još jedna letjelica, na rubu kratera. Oni su na Mjesecu i gledaju nas!U razgovoru sa Neil Armstrongom, koji je voden na simpoziju NASA-e, jedan novinar je je Armstrongu postavio pitanje:- Što se, zapravo, zbivalo na Mjesecu za vruijeme misije “Apollo 11”?Armstrong: - Bilo je nevjerojatno!... Znali smo da postoji mogucnost susreta sa Vanzemaljcima. U stvari, bili smo na to upozoreni - od strane Vanzcmaljaca.- Kako mislite, "bili smo upozoreni" ?Armstrong: - Ne mogu ulaziti u detalje... Mogu samo reci da su njihovi brodovi veci i brži od naših, znatno su tehnološki napredniji. One što smo vidjeli bili su veliki... i prijeteci!- Ali, NASA je nastavila sa svojim misijama i nakon dogadaja vezanih uz Apollo 11!?!...Armstrong: Naravno, NASA je morala nastaviti ali o dogadajima (u vezi s misijom “Apollo 11”) se šutjelo. Nije se htjelo izazivati panika na Zemlji.Armstrong je sa Mjeseca obavijestio Kontrolu na Zemlji kako ih “promatraju” dva velika leteca objekta. Medutim, NASA je cenzurirala taj dio prijenosa i javnost nije mogla ništa cuti o postojanju NLO-a. “Buzz” Aldrin snimio je kolor film na kome je zabilježeno i kretanje NLO-a, a nastavio je snimati i pošto je Armstrong izašao izvan svoje letjelice. Armstrong je priznao da je prica istinita ali nije želio ici u detalje, osim što je naglasio kako je CTA odgovorna za zataškavanje cijelog slucaja.Osim navedenih astronauta, izvještaje o bliskim susretima sa izvanzemaljskim letjelicama dali su i astronauti Donald Slavton (1951.), Robert White (1962.), Joseph A. Walker (1962.), te Eugen Cernan (1973.) i Maurice Chatelain (1979.).Poznata je izjava NASA-inog astronauta Scotta Carpentera:"Nikada, prilikom boravka astronauta u svemiru, oni nisu bili sami. Svi do jednoga su bili praceni NLO-ima!..."

Sukob na MjesecuBuduci da se saradnja sa Vanzemaljcima odvija vec desetljecima, došli smo u posjed tehnologije koja nadmašuje sve naše snove. Momentalno, SAD posjeduju atomsku antigravitacionu letjelicu smještenu u jednoj tajnoj bazi u Nevadi. Americki su astronauti tom letjelicom došli do Mjeseca, Marsa i Venere. Javnost je sistematski obmanjivana o pravoj prirodi ovih planeta, kao i o stupnju razvoja današnje tehnologije.Tek je posljednjih godina objavljeno da je pronadena voda na Mjesecu, medutim, ta cinejnica godinama je poznata uskom krugu ljudi, kao što im je vrlo dobro poznato i postojanje velikih

baza, takoder, na Mjesecu!Autor ovog teksta Richard J. Boylan posjeduje službene NASA-ine fotografije, a neke od njih bile su objavljene i u knjigama "Otkrili smo na Mjesecu baze Vanzemaljaca " i "Još je netko na Mjesecu", autora Freda Stecklinga. Godine 1969. došlo je, navodno, do ozbiljnog incidenta izmedu Rusa i Amerikanaca u zajednickoj bazi na Mjesecu. Ubijeno je 66 ljudi, a neki americki znanstvenici bili su neko vrijeme taoci Rusa. Rusi su tada bili suspendirani iz zajednickog programa, ali su napetosti prevazidene i ponovo je uspostavljena saradnja, koja i danas traje.No, neki misle da je scenario pobune u podzemnoj bazi ARCHULETA MESA cista dezinformacija, koja je imala za cilj da izazove zbunjenost. John Lear je autora ovog teksta uvjeravao kako su specijalne Delta Force jedinice došle u sukob sa Vanzemaljcima (Novi Svjetski Poredak mora imati neprijatelja iz svemira). Medutim, istina je da je jedino neprijateljstvo izmedu Zemljana i Vanzemaljaca bilo izazivanje i pucanje na NLO od strane SAD. Zadatak je bio srušiti NLO i ispitati njihovu tehnologiju ali se u tome nije uspjelo.Jedan je slucaj posebno zanimljiv. Godine 1978. jedan je trokutasti NLO nekoliko puta preletio iznad vojne baze. Tada je otvorena vatra na leteci tanjir, koji je svaki put uspješno izbjegao projektile americke vojske. Kao da su Amerikancima htjeli pokazati koliko su nadmocni i napraviti ih smiješnima!

Kontrola "MUFON"-a"MUFON" - Mutual UFO Network, je internacionalna organizacija sastavljena od ljudi koji se ozbiljno i studiozno bave fenomenom NLO-a. Udružili su svoje znanje i talente, a organizacija MUFON ima svoje podružnice na svim kontinentima. Sjedište organizacije je u SAD, a svatko tko smatra da je vidio NLO može javiti na sljedecu adresu:MUTUAL UFO NETWORK, INC. 103 Oldtowne Road Seguin, Texas 78155- 5099 USAU “MUFON”-u je zastupljeno 45 znanstvenih disciplina, kao što su medicina, psihologija, psihijatrija, teologija, astronomija, komunikacija, politicke nauke, fotoanalize i mnoge druge, a Upravni odbor sastavljen je od fizicara, matematicara i doktora raznih znanosti.Medutim, sve važnije NLO organizacije kontrolirane su od strane "Tajne vlade". Jedna takva organizacija, NICAP, bila je razorena iznutra, infiltriranjem agenata CIA-e.Dobar primjer je i MUFON. Stotine clanova u cijelom svijetu vode istrage, šalju fizicke dokaze u centralu gdje dokazi odmah nestaju. Nedavni primjer: u dvorištu škole u mjestu Gulf Breeze na Floridi sakupljena je tekucina koja je iscurila iz NLO-a koji je preletio to podrucje. Uzorci su poslani MUFON-u, gdje su odmah nestali.Direktor Walter Andrus, izjavio je kako su uzorci slucajno izgubljeni, što je obicna laž! No, to nije prvi puta da MUFON uništava fizicke dokaze. Autor ovog teksta smatra kako je MUFON "crna rupa" u svjetskom "NLO dvorištu". Kontrola informacija je velika i ništa ne može promaknuti. Clanovima se govori u što da vjeruju a u što ne i vecina ih nije svjesna kako je sve kontrolirano. Direktori uživaju financijsku podršku vlade u vidu visokih prihoda, mirovinskih cekova i slicno, a ruku koja ih hrani ne žele ugristi. Novac je osnovni nacin kontrole.Najvažnije UFO publikacije su takoder kontrolirane, kao što je slucaj sa "UFO magazinom". Vicki Cooper, izdavacica "UFO magazina" sama je prije nekoliko godina izjavila prijateljima i rodacima da je financijski pomaže CIA. Još 1988. kada je Vicki intervjuirala Leea Grahama u njegovoj kuci u Huntrigton Beachu, on se sjeca kako je na odlasku rekao "znaš, moj magazin mogla financirati CIA". Sin Vicki Cooper pohada "West Point Militaru Academv". Kada se jednom prilikom nije složila sa vladinm mišljenjem o jednom slucaju NLO-a, odmah su ocjene njenog sina postale lošije.

Prema izjavi Don Eckera, Vicki Coper je radila za poznatu madam Mayflower. FBI je htio uhititi madam Mayflower a pronašli su Vicki kao krivca za falsificiranje poreznih knjiga. Uhapšena je, ali se na sudu pojavila kao krunski svjedok. Umjesto povratka u zatvor, receno joj je da pokrene "UFO Magazin". Dobila je novac i poecela objavljivati informacije koje su joj diktirane. UFO Magazin se cita u cijelom svijetu, a citatelji pojma nemaju o zakulisanim igrama.

ZakljucakAmericka vlada još nije spremna javnosti otkriti najcuvaniju tajnu - postojanje Vanzemaljaca na Zemlji. Sve dok to ONA ne odluci, i dalje ce postojati agenti zaduženi za dezinformacije, zataškavanja, prijetnje, ucjene itd.Ljudi ne znaju koliko su izmanipulirani i kako se njima vlada pomocu raznih tajnih društava, religija, magije, okultizma... Eisenhower je bio oisljednji predsjednik koji je bio u potpunosti upoznat sa strogo cuvanim tajnama. Predsjednici koji su došli poslije njega dobivali su informacije od grupe MJ-12, i to informacije koje nisu bile potpune.Svi predsjednici progutali su servirane price o alienima koji su dobili utocište na našoj planeti i koji nam za uzvrat daju nove tehnologije. U meduvremenu, nevini ljudi stradaju kao žrtve Vanzemaljaca i naših znanstvenika. Na njima se vrše jezivi eksperimenti. Javnost se i dalje obmanjuje.Od 27. do 29 maja 1996. godine u hotelu Sheraton u Washingtonu održan je Okrugli sto pod nazivom "Kada se kozmicke kulture sretnu". Daleko od ociju javnosti o toj temi raspravljali su vrhunski znanstvenici, akademici, predstavnici americke i ruske vlade, vojni službenici i predstavnici glavnih religija. Unatoc neobicno jakom osiguranju, dijelovi nekih izlaganja tajno su snimljeni i predstavljaju nepobitan dokaz da su ONI MEÐU NAMA!Vrijeme za njihovo javno pojavljivanje je došlo!

sreda, 01. oktober 2008

Freddy Jackson

Ovu interesantnu fotografiju, načinjenu 1919. godine prvi put je objavio Sir Victor Goddard tek 1975. godine. Fotografija predstavlja grupni portret Goddard-ovog eskadrona, koji je tokom prvog Svetskog rata služio na brodu. Na fotografiji se pojavljuje jedno lice više. Iza leđa pilota u gornjem redu, četvrtog s leva, jasno se može videti lice još jednog čoveka. Kažu da je to lice avio-mehaničara po imenu Freddy Jackson [Fredi Džekson] kojeg je ubila elisa aviona samo dva dana ranije. Sahranjen je na dan kada je ova fotografija načinjena. Svi članovi eskadrona prepoznali su njegovo lice na fotografiji.

Smatra se da je Freddy Jackson, nesvestan činjenice da je mrtav, odlučio da se pojavi na ovoj grupnoj fotografiji.

Hawker Hart

Interesantno je dodati da je Sir Victor Goddard, isto kao i Lord Combermere, imao još paranormalnih iskustava. 1935.godine, tada već Air Marshall (čin u Royal Air Force ravan generalu kopnene vojske) Sir Victor Goddard je sa svojim Hawker Hart dvokrilcem poleteo iz Edinburga u Škotskoj ka svojoj bazi u Andoveru u Engleskoj, odlučivši da usput preleti napušteni aerodrom u mestu Drem blizu Edinburga.

Neupotrebljavani aerodrom je, još u to vreme, zarastao u korov, hangari su se raspadali i krave su se napasale na mestu gde su avioni pre bili parkirani. Goddard je zatim nastavio svoj let za Andover ali je naišao na neobičnu oluju. Usled jakih vetrova u neobičnim, braon-žutim oblacima izgubio je kontrolu nad avionom i počeo spiralan pad ka zemlji. Uspevši u poslednjim momentima da povrati kontrolu, uvideo je da njegov avion ponovo ide u smeru napuštenog aerodroma u mestu Drem. Kada se približio aerodromu, nevremena je odjednom nestalo i on se našao leteći kroz savršeno sunčan dan.

Ali ovaj put, dok je leteo preko aerodroma, zapazio je da sve izgleda potpuno drugačije. Hangari su bili kao novi, i četiri aviona bila su na zemlji od kojih su tri bili prepoznatljivi dvokrilci, ali obojeni u žuto što ga je začudilo, a četvrti je bio jednokrilac kojih RAF 1935.godine nije imao. Mehaničari su bili obučeni u plave uniforme što je Goddard-u bilo veoma čudno jer su u to vreme svi RAF mehaničari nosili braon uniforme. Također ga je zbunila činjenica da ga niti jedan od mehaničara na pisti nije primetio dok je preletao aerodrom. Sir Victor Goddard je zatim ponovo uleteo u nevreme ali je ovaj put uspeo da srećno stigne u Andover.

RAF je tek 1939. godine počeo da boji avione u žuto, uveo jednokrilce koje je Goddard video na pisti i promenio boju uniforme avio-mehaničara u plavo. Da li je Goddard nekako uspeo da poleti četiri godine u budućnost i da se zatim vrati nazad kroz vreme je misterija koja i dan danas čeka objašnjenje.

Avtor Administrator ob 10:40 0 komentarji

Figura pored oltara

U današnje vreme, nakon više stotina godina kroz koje su nam poznate različite tehnike fotografisanja, na svetu postoji svega nekoliko fotografija koje navodno prikazuju duhove umrlih, a koje na ovaj ili onaj način nisu razjašnjene na naučnoj osnovi ili raskrinkane kao obična prevara.

Među malobrojnim, ovo je definitivno jedna od najboljih…

Ovu fotografiju oltara načinio je sveštenik po imenu Kenneth Lord [Kenet Lord] leta 1954. godine kada je promovisan na službu vikara u Newby [Nju-bi] parohiju u severnom Jorkširu u Engleskoj.

Toga je dana uzeo da fotografiše svoju crkvu sa namerom da fotografije pošalje svojim prijateljima. Odabrao je miran deo dana, i svojom novom, u to doba modernom kamerom Rolleicord 4 načinio ukupno dvanaest snimaka.

Na petom snimku, snimljenom unutar crkve se, sa desne strane oltara, nazire zastrašujuća prilika u dugačkom crnom ogrtaču sa nečim što podseća na masku koja prekriva lice.

Sveštenik Lord je bio potpuno siguran da u crkvi nije bilo nikoga i da je sve izgledalo normalno dok je fotografisao oltar. Kada je naknadno razvio film, odlučio je da potraži mišljenje stručnjaka te je poslao negativ u Kodak jer je film koji je koristio u kameri također proizvela kompanija Kodak. Nakon toga negativ je navodno pregledao i nezavisni fotograf , kao i mnoge organizacije, ali niko nije mogao da na negativu pronađe ništa što bi ukazivalo da je u pitanju falsifikat.

Čuveni Sir Arthur Charles Clarke [Arthur Čarls Klark] je u jednoj od epizoda svoje serije “Svet zagonetnih sila”, uz pomoć računara prikazao da su neke poznate fotografije duhova ustvari fotografije živih ljudi načinjene, slučajno ili namerno, metodom dvostruke ekspozicije ili produžene ekspozicije, u kom slučaju je neko ušao u kadar kamere pa se nejasno razaznaje na fotografiji.

Ali za ovu fotografiju do današnjeg dana nema prihvatljivog objašnjenja.

Newby crkva je sagrađena 1870. godine, i koliko je poznato, nikada u njoj nije bilo duhova ili nekih drugih paranormalnih fenomena.

Detaljna analiza proporcija na fotografiji ukazuje da je figura na fotografiji visoka preko 2 metra i sedamdeset santimetara!

Avtor Administrator ob 10:39 0 komentarji

Duh na stepeništu

"Braon Ledi" iz Rajnham-a

Duh Ledi Dorothy Townshend - Braon Ledi iz Rajnham-a

Ovaj portret Braon Ledi verovatno je najpoznatija fotografija duha ikada načinjena. Veruje se da je na fotografiji duh Ledi Dorothy Townshend [Doroti Taunšend], supruge Charlsa Townshenda [Čarls Taunšend], 2. Vikonta Raynhama koji su nastanjivali Raynham Hall [Rajnham Hol] u Norfolku u Engleskoj početkom osamnaestog veka.

Rajnham Hall je bio kuća familije Townshend više od tri stotine godina. Dorothy je bila sestra Sir Robertu Walpole-u [Sir Robert Valpol], koji je jednom prilikom bio poslovni partner Charlesu Townshendu, ali su se posle posvađali.

Pričalo se da je Dorothy, pre no što se udala za Charlesa, čoveka poznatog po svojoj eksplozivnoj i ćudljivoj naravi, bila ljubavnica Lorda Wharton-a [Lord Varton] koji je uživao visoku reputaciju zahvaljujući svom ljubavnom životu i pored kojeg nijedna žena «nije mogla da provede ni 24 časa pod

istim krovom bez straha za svoju reputaciju.» Charles je sumnjao da ga Dorothy i dalje vara i, iako postojeća dokumentacija govori da je Dorothy umrla i da je sahranjena 1726. godine, sumnja se da je sahrana bila režirana i da je Charles svoju suprugu držao zaključanu u udaljenom i neposećenom delu kuće sve dok nije umrla mnogo godina kasnije.

Duh Lady Dorothy posećuje veliko hrastovo stepenište ali i druge delove velikog Rajnham Hall-a. Početkom 19.og veka kralj George IV je, dok je boravio u Rajnham Hall-u, video figuru žene odevene u braon haljinu kako stoji pored njegovog kreveta, bledog lica i rasčupane kose. Ponovo je viđena na stepeništu 1835. godine kada je pukovnik Loftus posetio kuću za Božićne praznike.

Nedelju dana kasnije video ju je još jednom, u «braon haljini od satena i kože koja je svetlela bledom svetlošću». Također je naveo da mu se učinilo kao da su joj oči bile iskopane. Nekoliko godina kasnije, Kapetan Frederick Marryat [Frederik Marjat] i dvoje njegovih prijatelja videli su je kako «lebdi» uz stepenište noseći fenjer. Kapetan Marryat također navodi da im je, dok je prolazila pored njih, Lady Dorothy namignula na «đavolski način». On je zatim ispalio hitac iz pištolja u pojavu, ali je metak jednostavno prošao kroz nju.

Čuvena fotografija uzeta je Septembra 1936. godine kada su kapetan Provand i Indre Shira, dva profesionalna fotografa, došli sa zadatkom da načine nekoliko fotografija Rajnham Hall-a za « Country Life» [Kantri Lajf] magazin. Sledećim rečima je Indre Shira okarakterisao ovaj događaj:

Charles Townshend

«Kapetan Provand je uslikao jednu fotografiju a ja sam držao svetlo. On je zatim fokusirao kameru za još jednu fotografiju a ja sam stajao pored njega, tačno iza kamere, držeći fleš u ruci i gledao sam direktno uz stepenice. Odjednom sam ugledao «eteričan oblik» sa velom kako polagano ide niz stepenice. Prilično uzbuđen, oštro sam uzviknuo: «Brzo, brzo, tamo ima nešto!» Pritisnuo sam okidač

za fleš. Kada je blic okinuo i kada je fotografija uzeta, Kapetan Provand je skinuo prekrivač sa glave koji se koristio za fokusiranje, okrenuo se prema meni i upitao:»Čemu toliko uzbuđenje?»

Posle toga, kada je film razvijen, po prvi puta se Braon Ledi mogla videti na fotografiji. Fotografija je objavljena 16. Decembra 1936. godine u magazinu Country Life, a duh se od tada pojavljivao samo nekoliko puta.

Avtor Administrator ob 10:38 0 komentarji

Duh u biblioteci

Lord Combermere

Lord Combermere - duh u biblioteci - sedi u svojoj fotelji

Ovu fotografiju biblioteke u Combermere Abbey načinio je Sybell Corbet [Sajbel Korbe] 1891. godine. Figura čoveka koji sedi nazire se u fotelji sa leve strane. Njegova glava, okovratnik i desna ruka koja se odmara na naslonu jasno su vidljive. Ostatak nije. Veruje se da je na fotografiji duh Lorda Combermere-a.

Lord Combermere je bio britanski konjički oficir početkom 19.og veka, i istakao se u nekoliko vojničkih

pohoda.

Combermere Abbey, koja se nalazi u Cheshire-u [Češajr] u Engleskoj, osnovali su Benediktanski monasi 1133.godine. Kralj Henry VII je 1540. godine izbacio monahe i manastir je nakon toga nastanio Sir George Cotton KT [Džordž Koton], zamenik upravnika imanja Princa Edward-a, sina Henry-a VIII.

Sir Stapleton Cotton, potomak Sir George-a Cotton-a uzima titulu «Lord Combermere» i 1817.godine postaje Guverner Barbadosa. Danas je manastir turistička atrakcija i hotel.

Lord Comembere je tragično nastradao 1891. godine nakon što ga je udarila kočija sa konjskom zapregom. Sybell Corbet je načinio ovu fotografiju za vreme sahrane Lorda nekoliko kilometara dalje na lokalnom groblju. Ekspozicija za ovaj snimak trajala je oko jedan čas. Neki smatraju da je tokom tog vremena da je neko od posluge koja je radila u kući ušao u biblioteku i nakratko seo u fotelju, ostavivši pri tome providan trag na fotografiji, ali su članovi posluge energično odbili takvu ideju tvrdnjom da su svi u to vreme bili na sahrani.

Biblioteka u Combermere u kojoj je snimljena fotografija duha

Interesantan podatak je da je Lord Combermere također povezan sa još jednom, dobro poznatom paranormalnom pričom, čuvenom pričom o pomerajućim kovčezima na Barbadosu. Kovčezi preminulih pripadnika Chase [Čejs] familije misteriozno su se preturali i menjali mesta unutar zapečaćene grobnice, navodno pokretani misterioznim silama. Više puta su kovčezi postavljani u pravilan raspored, ali kada god bi grobnica bivala otvorena za još nekog člana familije, kovčezi su pronalaženi razbacani, demolirani ili jedan na drugom. Lord Combermere je kao guverner Barbadosa u to vreme naredio sprovođenje profesionalne istrage ove misterije.

Avtor Administrator ob 10:38 0 komentarji

Paranormalna putovanja

Lovci na duhove, obožavatelji NLO-a i ljudi koji vole iskočiti iz kože od straha uživat će u pustolovinama posjete li sljedećih osam vrhunskih odredišta s nezemaljskom aurom.

STONEHENGE, ENGLESKA

Očigledno je zašto je Stonehenge na popisu obveznih odredišta svima koje zanimaju paranormalne smicalice. Star je (sagrađen između 3000. i 1600. pr. Kr.), zagonetan je (nitko nije dokraja siguran čemu je služio, premda je astrološki sat trenutačno najprihvaćenije objašnjenje) i vjerojatno su ga koristili druidi - ti psihodelični prethodnici hipika, utjelovljeni u liku Gandalfa iz Gospodara prstenova.

Od 1985., nakon što je policija silom uklonila partijanere koji su okupirali Stonehenge, pristup kamenju ograničen je, ali se i dalje osjeti energija koja okružuje to mjesto.

KRUGOVI U ŽITU, ENGLESKA

Već najmanje tisuću dvjesto godina čudnovati se uzorci pojavljuju na poljoprivrednim površinama i izbezumljuju lokalno stanovništvo. Posljednjih petnaest godina, međutim, iz ljeta u ljeto, područje oko Stonehengea u jugozapadnoj Engleskoj praktično je zatrpano geometrijskim likovima zapanjujuće veličine (neki su dugi gotovo kilometar), matematičke preciznosti (oblici zasnovani na fraktalnoj geometriji) i sklada. Svake godine diljem Ujedinjenog Kraljevstva pojavi se stotinu pedeset takvih tvorevina. Poklonici tvrde da elektromagnetske nepravilnosti koje se šire oko krugova utječu na ljude, a mogu ometati i mehanizme satova.

HRAM JOKHANG, TIBET

Više od tisuću tristo godina ovaj se velebni hram uzdiže nad Lhasom, jednim od najviših gradova na svijetu (3640 m) i tibetskom duhovnom prijestolnicom. U razdoblju od otprilike 639. do 647. kralj Songtsen Gampo započeo je njegovu gradnju nad mračnim jezercem nakon što je jedna od njegovih supruga ustvrdila da jezerce simbolizira vještičje srce i da bi se gradnjom hrama nad njim mogli otkloniti zli duhovi.Hodočasnici i dalje pješače ovdašnjim visokim planinskim prijevojima. Premda u njegovoj okolici katkada vlada velika gužva, drevni je kompleks neprekidno okružen nadnaravnom aurom svetosti.

HANGING ROCK, AUSTRALIJA

Prilično je teško uplašiti se divovske vulkanske stijene u neposrednoj blizini Melbournea, napose kad na njezinu vrhu možemo očekivati blizak susret s koalama (osim ako ne dođe do zapleta u priči o pikniku, nestanku školarki i nerješivoj tragediji). Kultni fenomen koji okružuje Hanging Rock počeo se razvijati nakon izlaska romana Joan Lindsay iz 1967. godine i filma Petera Weira „Piknik na Hanging Rocku“ koji je uslijedio, a sablasni veo otada obavija to mjesto. Iako se priča reklamirala kao izmišljena, čitatelji i

gledatelji pretpostavljaju da je istinita. Jesu li djevojke otete? Je li ih progutala vremenska anomalija? Ili ih je, kao što je nabacio jedan zanesenjak Hanging Rockom, pregazila lavina meteora?

GRADSKO GROBLJE, HAITI

U fantastično nakićenoj „povijesti“ Haitija, proizašloj iz pera europskih istraživača iz 18. stoljeća, prekomjerno se ističu okultni običaji domaćeg stanovništva. Unatoč tome, ovo je jedno od mjesta koje vam ne preporučujemo posjetiti u noći punog mjeseca. Haićanski vudu sadržava legende o vukodlacima (loup-garou) koji jedu djecu, bezbrojnim demonima koji žderu ljudske lešine i o zombijima (otrovanim ljudima koji pristaju na povratak iz mrtvih). Danas groblje posjećuju stotine djece beskućnika koja navodno provaljuju u grobnice tražeći robu za preprodaju. Kad padne noć, više se boje policajaca koji ih dolaze opkoliti nego loup-garoua.

XALAPA, MEKSIKO

Dana 24. lipnja 2005. grad Jalapa poslao je signal proučavateljima NLO-a sa svih strana svijeta nakon neobičnog masovnog opažanja NLO-a usred bijela dana. Govori se da su tom događaju svjedočile stotine ljudi, uključujući guvernera Veracruza, Fidela Herreru Beltrána, desetke policajaca te novinskih i televizijskih novinara. Uočeno je najmanje četrnaest NLO-a. Dotičnu su zračnu paradu zabilježile kamere, dok je svjetina uzbuđeno vrištala.

Ugniježđen u brdima, 1200 metara iznad Meksičkog zaljeva, ovaj nebeski sveučilišni grad jedan je od najslikovitijih i kulturom najbogatijih odredišta koja možete istražiti dok tragate za nezemljanima.

VELIKE PIRAMIDE, EGIPAT

Jedno je spavati u kući punoj duhova, a nešto je sasvim drugo ostati dobrovoljno zaključan unutar zidova Kraljeve odaje u najznamenitijem drevnom spomeniku na svijetu. Napoléon Bonaparte vjerojatno je bio prvi Europljanin koji je to učinio, i to 1798. Kad je sljedećeg jutra izišao na danje svjetlo, navodno je bio „vidljivo potresen“, a o svojem iskustvu nije želio govoriti čak ni na samrtnoj postelji, dvadeset tri godine poslije. Godine 1904. Aleister Crowley, zloglasni britanski okultist, ponovio je taj pothvat, odlučivši tijekom boravka unutra naglas čitati magične riječi. Radi zaštite nedužnih, radno vrijeme danas onemogućuje noćna bdijenja.

BERMUDSKI TROKUTI

ščezli ratni brodovi, letjelice koje nestaju s radarskoga zaslona... Izvješća o nestalim brodovima pišu se već stoljećima, a oni i dalje nadiru. Možda se radi o hirovitoj prirodnoj pojavi, rasporu u prostorno-vremenskom tkanju ili upletanju svemiraca. Tri kuta Bermudskog trokuta čine Bermudi, Miami i Portoriko, a zatvaraju poligon površine više od milijuna četvornih kilometara. Unajmite brod u Miamiju i krenite u nepoznato. Što bi vam se moglo dogoditi?

Avtor Administrator ob 10:36 0 komentarji

Duh sa čuvenog Boothil groblja

Terry Ike Clanton [Teri Ajk Klanton] je glumac, pevač i pesnik-kauboj, a također je i potomak legendarne Klanton Bande koja se sukobila se još legendarnijim Doc Holliday-om [Dok Holidej] i Earp [Erp] klanom kod „OK Corral“-a, a ova fotografija zauvek je promenila njegovo mišljenje o fotografijama duhova.

Fotografija je snimljena u crno-beloj tehnici jer je on želeo da fotografija izgleda kao da je uzeta potkraj 19.og veka na Divljem Zapadu pa se i fotografisao u odeći koja se nosila u to doba. Klanton je zatim odneo film na razvijanje u lokalni dragstor, a kada je film konačno razvijen nije mogao da poveruje svojim očima. Među nadgrobnim spomenicima, desno od njegovog prijatelja, nalazi se lik malenog čoveka sa tamnim šeširom. Sudeći po visini, ovaj čovek ili kleči, ili nema noge ili Wyatt Earpustaje iz zemlje.

Klanton je siguran da u vreme kada je fotografija načinjena nije bilo nikog drugog osim njih dvojice u blizini i veruje da lik koji se pojavljuje na fotografiji nosi nož u uspravnom položaju, a čiji vrh se nalazi negde u visini njegove kragne. Ukoliko vam ovi detalji nisu bili dovoljno ubeljivi obratite pažnju na senku njegovog prijatelja na fotografiji; njegova senka proteže se unazad i desno od njega. Lik u pozadini trebao bi da ima istu takvu senku ali je nema uopšte.

Avtor Administrator ob 10:35 0 komentarji

Duh na «Tulipan Stepeništu»

Sveštenik po imenu Ralph Hardy [Ralf Hardi], penzionisani klerik iz mesta White Rock u kanadskoj provinciji British Columbia načinio je ovu, sada uveliko poznatu fotografiju 1966. godine. Njegova namera bila je da fotografiše elegantno spiralno stepenište poznato po imenu Tulipan Stepenište u delu Nacionalnog Pomorskog Muzeja u Greenwich-u u Engleskoj po imenu Queen's House. Kada je film razvijen, fotografija je otkrila zamaskiranu priliku koja se penje uz stepenište držeći se obema rukama za ogradu.

Stručnjaci koji su ispitivali originalni negativ, uključujući i neke iz kompanije Kodak, zaključili su da filmom nije manipulisano ni na koji način. Priča se da se neobjašnjive figure pojavljuju s vremena na vreme u okolini stepeništa kao i da se ponekad mogu čuti koraci koji dolaze niotkuda.

Ova fotografija nije jedini dokaz paranormalnih aktivnosti u Queen's House. U ovoj 400 godina staroj zgradi čak i u današnje vreme redovno se dešavaju neobjašnjive pojave, viđaju duhovi i čuju fantomski koraci. Nedavno je jedan od asistenata u galeriji tokom razgovora sa dvojicom kolega video kako se vrata jedne od soba zatvaraju sama od sebe. Prvo je pomislio kako je to jedan od predavača a zatim je video kako figura žene lebdi preko balkona i prolazi kroz zid na zapadnom balkonu. Sva trojica videla su duh žene obučene u bledo-sivu krinolinu.

Ostale misteriozne pojave uključuju neobjašnjivo pevanje dečijeg hora koje dolazi niotkuda, figuru žene koja panično sakuplja krv sa poda na dnu Tulipan Stepeništa (priča kaže da je pre 300 godina služavka bačena u smrt sa najvišeg vrha tog istog stepeništa), zatim neobjašnjiva otvaranja i zatvaranja vrata pa čak i štipanje turista i posetioca nevidljivim prstima.

Avtor Administrator ob 10:34 0 komentarji

Duh sa zadnjeg sedišta

Gospođa Mabel Chinnery [Mejbel Čineri] krenula je jednog lepog dana 1959. godine u posetu grobu svoje majke. Ponela je sa sobom fotoaparat kako bi uslikala mesto na kojem je njena pokojna majka sahranjena. Nakon što je načinila nekoliko snimaka nadgrobnog spomenika, okrenula se i uslikala svog supruga koji je sam čekao u automobilu. Barem se njima tako činilo...

Kada je film razvijen oboje su bili više nego iznenađeni uvidevši da je na fotografiji, pored njenog supruga, žena koja nosi naočare i sedi na zadnjem sedištu automobila. Gospođa Čineri istog momenta prepoznala je lik svoje pokojne majke – kojoj su toga dana bili na grobu u poseti. Stručnjak koji je potom ispitao fotografiju ustanovio je da lik žene koja sedi na zadnjem sedištu nije rezultat refleksije ili dvostruke ekspozicije.

Avtor Administrator ob 10:33 0 komentarji

Duh u zapaljenoj zgradi

19. Novembra 1995. godine Wem Town Hall [Vem Taun Hol] u Shropshire-u [Šropšajer-u] u Engleskoj izgoreo je do temelja. Mnogo ljudi skupilo se tada da posmatra kako ova stara građevina, sagrađena 1905. godine, nestaje u plamenu. Tony O'Rahilly [Toni ORahili] jedan je od meštana koji se našao na licu mesta i načinio nekoliko fotografija koristeći svoj foto-aparat i 200mm objektiv. Stajao je sa druge strane ulice. Na jednoj od fotografija može da se vidi delomično providna figura malene devojčice kako stoji na vratima. Niti O'Rahilly niti bilo ko drugi od posmatrača i vatrogasaca nije video duh devojčice kako stoji na vratima.

O'Rahilly je fotografiju poslao Asocijaciji za Naučna Istraživanja Paranormalnih Fenomena koja je zatim fotografiju prosledila na analizu Dr.Vernonu Harrisonu [Vernon Harison], stručnjaku za fotografiju i bivšem predsedniku Kraljevskog Fotografskog Udruženja. Dr.Harrison je pažljivo ispitao i fotografiju i negativ i zaključio da se radi o «originalnom crno-belom snimku koji nije manipulisan ni na koji način»

Ali ko je malena devojčica sa fotografije? Wem, maleni gradić na severu Shropshire-a i u prošlosti je bivao uništavan u požaru. Istorijski podaci danas govore o velikom požaru 1677. godine koji je uništio mnogo drvenih kuća u ovom gradu. Na njih se nadovezuje legenda koja

kaže da je malena devojčica po imenu Jane Churm [Džejn Čurm] nehotice svećom zapalila krov od pruća. Dosta ljudi veruje da je njen duh ostao i navodno je viđen nekoliko puta.

Avtor Administrator ob 10:32 0 komentarji

Ruka na TV

Na Badnje veče 1968. godine, žena iz američke države Minesota fotografisala je supruga koji je sklapao igračke za božićni poklon. Nije znala da je također zabeležila neobičan prizor na njihovom isključenom televizoru. Tek kada je film razvijen videli su da je “na programu” te večeri bila ruka nekog duha. Prema njenom kazivanju ruka se, također na Badnje veče, pojavila i prethodne godine.

Avtor Administrator ob 10:31 0 komentarji

Saint Germain – Besmrtni Grof

Bio je neverovatan alhemičar za kojeg se kaže da je uspeo da pronikne u tajnu večnog života. Uživao je društvo bogatih i slavnih stotinama godina...i neki veruju da je još uvek živ. Iako je bio dobro poznat na većini dvorova tadašnje Evrope, veoma malo se znalo o njegovom životu. Nije nam poznato ni mesto ni vreme njegovog rođenja, a i okolnosti pod kojima je zvanično i umro najverovatnije su u potpunosti isfabrikovane. Njegovo poreklo ostaje misterija, kao i izvor njegovog neverovatnog iskustva i obrazovanja. Pa ko je onda bio (ili još uvek jeste) Grof de Saint Germain?

Evropa XVIII veka bila je svedok nastajanja neobične, energične grupe karaktera koji su kao cilj imali poboljšanje načina života i olakšavanje ljudske patnje, ljudi koji su igrali ključnu ulogu u transformaciji vremena čuvenog po kraljevskoj izjavi "L'Etat, c'est moi” u moderni koncept nacija kakav i danas poznajemo. Grof de Saint Germain bio je najmisterioznija figura od svih. Iako je bio dobro poznat na većini dvorova tadašnje Evrope, veoma malo se znalo o njegovom životu. Nije nam poznato ni mesto ni vreme njegovog rođenja, a i okolnosti pod kojima je zvanično i umro najverovatnije su u potpunosti isfabrikovane. Njegovo poreklo ostaje misterija, kao i izvor njegovog neverovatnog iskustva i obrazovanja. Pa ko je onda bio

(ili još uvek jeste) Grof de Saint Germain? neverovatan alhemičar za kojeg se kaže da je uspeo da pronikne u tajnu večnog života. ivao je društvo bogatih i slavnih stotinama godina...i neki veruju da je još uvek živ.

Da li je moguće da čovek može da dostigne besmrtnost i da živi večno? To je šokantna tvrdnja istorijske figure poznate pod imenom Comte de Saint-Germain [Grof Sen-Žermen]. Prema postojećim podacima rodio se negde potkraj 17.og veka iako neki veruju da je živeo još u vreme Hrista. Pojavljivao se mnogo puta kroz istoriju - čak i ne tako davnih 70-ih godina dvadesetog veka i uvek je izgledao kao da mu je 45 godina. Poznavao je mnoštvo najpoznatijih ličnosti u evropskoj istoriji kao što su naprimer Casanova, Madame de Pompadour, Voltaire, Kralj Louis XV, Katarina Velika, Anton Mesmer, a ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin pominje ga u svojoj kratkoj priči «Pikova dama». Ko je ustvari bio ovaj misteriozni čovek? Da li su priče o njegovoj besmrtnosti obične legende i folklor? Ili je moguće da je stvarno uspeo da pronikne u tajnu života i pobedio smrt?

Avtor Administrator ob 10:31 0 komentarji

Duh na balkonu

1982. godine, tokom posete crkvi Svetog Botolfa u Bishopsgate [Bišopsgejt] u Londonu, Engleska fotograf Chris Brackley [Kris Brekli] načinio je nekoliko fotografija unutrašnjosti ovog istorijskog zdanja. Niko sem njega i njegove supruge nije bio prisutan za vreme njihove posete crkvi. Kada je film razvijen, Kris je bio zaprepašćen otkrićem da se na jednoj od fotografija, na balkonu desno od oltara, nalazi lik žene u staromodnom ogrtaču.

Negativ je zatim poslat na rigorozno profesionalno ispitivanje čiji su rezultati potvrdili da se ne radi o slučaju dvostruke ekspozicije kao i da je foto-aparat kojim je fotografija načinjena u savršeno ispravnom stanju.Nekoliko godina kasnije građevinar koji je bio zaposlen na rekonstrukciji KRIPTE u crkvi Svetog Botolfa kontaktirao je autora ove fotografije i objasnio mu da je tokom izvođenja radova, prilikom rušenja jednog zida, slučajno prevrnuo nekoliko veoma starih kovčega. Jedan od njih se otvorio prilikom pada i građevinar je video da se u njemu nalazi veoma dobro očuvano telo žene čije lice neodoljivo podseća na lice žene koja se nepozvana pojavila na ovoj fotografiji. To ga je i navelo da pronađe i kontaktira fotografa i nadopuni njegovu priču.

Ova crkve se inače po prvi puta pominje 1212. godine, mada je na tom lokalitetu i pre postojala crkva. 1247. godine na zemljištu na severnoj strani crkve sagrađen je Priorat Svete Marije od Vitlejema koje je kasnije postala čuvena Vitlejem Bolnica za Lude poznatija pod nazivom Bedlam.Crkva je spašena od velikog požara u Londonu 2. Septembra 1666. godine, ali je 1724. godine srušena. Na istom mestu podignuta je nova crkva, a njena gradnja završena je 1729. godine

Avtor Administrator ob 10:30 0 komentarji

Povratak iz mrtvih

Za običnog smrtnika ovo bi bio kraj priče. Ali ne i za besmrtnog grofa. Nastavio je da se pojavljuje kroz ceo XIX i XX vek!

1785. godine viđen je u Nemačkoj sa Anton Mesmer-om, koji se pogrešno smatra ocem hipnoze (okriće hipnotičkog transa pripada ustvari jednom od Mesmerovih učenika po imenu Marquis de Puysgur)Prema zvaničnoj istoriji reda slobodnih zidara, Saint-Germain je pozvan i prisustvovao je Masonskom Kongresu u Parizu 1785. godine. Društvo su mu na kongresu pravili i Saint-Martin, Antoan Mesmer i Cagliostro, a isto ovo društvo bilo je prisutni i na ranijem kongresu masona u Wilhelmsbadu 16. Jula 1782. godineNakon preuzimanja Bastilje tokom francuske revolucije 1789. godine, Grofica d'Adhémar izjavljuje da je imala poduži razgovor sa grofom. Saint-Germain joj je navodno pričao o njenoj budućnosti na način koji je pokazivao da on tačno zna šta će da se desi. Ona ga je viđala nekoliko puta tokom svog života i svaki put je izgledao kao da ima četrdesetak godina.

Nakon 1821. godine Grof Saint-Germain verovatno je uzeo drugi identitet. U svojim memoarima Albert Vandam piše o susretu sa čovekom koji je, ne samo svojim izgledom, neverovatno podsećao na grofa, ali se ovaj put zvao Major Fraser. Albert Vandam piše:

«Nazivao se Major Fraser, živeo je sam i nikada nije pominjao svoju familiju. Bio je više nego bogat iako je izvor njegovog bogatstva za svakoga ostajao misterija. Posedovao je neverovatno znanje o svakoj zemlji Evrope i svakom istorijskom momentu u istoriji evropskih država.Njegova memorija bila je apsolutno fantastična, i što je veoma neobično, često je onima koji su ga slušali davao do znanja da svoje znanje i mudrost nije stekao iz knjiga. Mnogo puta mi je, sa čudnim osmehom na licu, kazivao da je poznavao Nerona i razgovarao sa Danteom i tako dalje.»

Major Fraser nestao je bez traga.

Između 1880 i 1900, ime grofa Saint-Germain-a ponovo dospeva u javnost. U to vreme slavni mistik i medijum Helena Petrovna Blavatsky, jedan od osnivača Teozofskog Društva, zajedno sa još nekoliko članova tog udruženja tvrdi da je Grof Saint-Germain još uvek živ i da radi na «duhovnom razvoju Zapada» i da je postao jedan od «skrivenih majstora» kao što su Hrist, Buddha, Appollonius iz Tyane, Christian Rosencreutz, Francis Bacon i drugi.Postoji navodno i originalna fotografija na kojoj su zajedno Madame Blavatsky i Saint-Germain.

A 1897. godine, čuvena francuska pevačica Emma Calve posvetila je svojim autogramom jedan od svojih portreta Grofu St.Germain-u.

Najskorije pojavljivanje čoveka koji je tvrdio da je Grof Saint-Germain bilo je 1972. godine u Parizu kada je čovek po imenu Richard Chanfray izjavio da je on lično legendarni grof. Pojavio se na francuskoj televiziji, i kako bi potvrdio svoje izjave, koristeći plinski rešo pred kamerama, navodno pretvorio olovo u zlato. Richard Chanfray je 1983. godine počinio samoubistvo.

Avtor Administrator ob 10:29 0 komentarji

Duhovi na SS Watertown

Priča o duhovima sa SS Watertown [Votertaun] jeste na neki način klasik u analima lovaca na duhove, ne samo po jednostavnosti priče već i po tome što ne postoje nikakva neslaganja oko činjenica. Činjenice su jasne. Njihova tumačenja nisu.

Decembra 1924. godine tanker za naftu SS Watertown nalazio se na svojoj redovnoj ruti krećući se u pravcu juga niz pacifičku obalu Meksika. Nakon što je isporučio tovar nafte i naftnih derivata u Los Anđeles, tanker se zaputio nazad ka Panamskom Kanalu na svom putu prema Atlantiku. Nakon prolaska kroz PANAMSKI KANAL, SS Watertown bi okrenuo na sever u New Orleans, gde bi, u obližnjim rafinerijama preuzeo novi tovar naftnih derivata za razbuktalu američku ekonomiju toga doba. Ovaj put između rafinerija u Meksičkom zalivu i spremišta za naftu u Los Angelesu postao je rutina za SS Watertown i kapetan Keith Tracey [Kit Trejsi] dobro je poznavao svoj posao.Nažalost, čak i pored iskustva i svih mera predostrožnosti, uvek postoji šansa za nepredviđeno, i tragedija je čekala svoj momenat.

S.S. Watertown dobili su ne tako popularan zadatak da očiste talog koji je ostao u jednom od tankova za benzin koji je nedavno ispražnjen u Los Anđelesu. Iako to nije bio naročito komplikovan zadatak, ipak je predstavljao prilično prljav posao i zaostala benzinska isparenja nisu bila nimalo prijatna. Ali, ovoga puta gasovi nisu samo izazivali iritaciju i gušenja – ovog kobnog dana bili su smrtonosni. Usled visoke koncentracije otrovnih isparenja, dvojica nesrećnih mornara izgubila su svest, a potom, u nemogućnosti da pozovu pomoć, i život. Kapetan i posada, iako prilično potreseni ovim tragičnim događajem, nisu mogli da naruše običaje na moru, te su započele pripreme za njihovu sahranu u more. U jutro, 4.og Decembra te 1924. godine, kapetan je sakupio posadu broda, izvršio ceremoniju i umotana tela dvojice mornara spuštena su na večni počinak u zelene vode Pacifika.Ali njihov počinak nije bio dugog veka.

Toga dana, James Courtney [Džejms Kortni] i Michael Meehan [Majkl Mihan], dvojica članova posade sa tankera

Već sledećeg jutra posada broda bila je u haosu. Prvi oficir broda prijavio je da je, nešto pre zore, video dva lica u talasima sa leve strane broda. Nesrećni mornari su se vratili! Uskoro su i ostali članovi posade

počeli da zapažaju lica dvojice mornara u talasima. Njihova lica bila su malo uvećana i pojavljivala su se na vrhovima talasa ili u turbulentnim strujanjima vode iza broda, na oko desetak metara od broda i sa oko 3 metra međusobnog razmaka. Bila bi vidljiva oko desetak sekundi, a zatim nestajala i ponovo se pojavljivala u jednakim vremenskim intervalima koje je posada broda iz radoznalosti merila.Da li su ovo bili duhovi nesrećnih mornara?

I sledećih dana lica dvojice poginulih mornara često su se mogla videti u vodama Pacifika. Na brodu se povela polemika da li će duhovi da ih prate kroz Panamski kanal, ali onoga trenutka kada je SS Watertown napustio vode Pacifika i uplovio u vode Panamskog kanala lica su nestala i do kraja plovidbe nisu se više pojavljivala.

Po dolasku u New Orleans, kapetan Tracey je podneo izveštaj svojim pretpostavljenima, CITGO naftnoj kompaniji koja i danas postoji, u kojem je naveo detalje smrti dvojice mornara i kasnija neobjašnjiva dešavanja na brodu. Kapetan Tracey je u zauzvrat dobio savet da kupi foto-aparat koji će da drži pri ruci tokom plovidbe nazad u Los Anđeles.Na putu nazad, nije bilo ni znaka od duhova dvojice mornara sve dok SS Watertown nije prošao nazad kroz Panamski kanal i ponovo zaplovio vodama Tihog okeana.Kada se SS Watertown ponovo obreo u Pacifiku posada je nastavila da viđa lica dvojice poginulih mornara, ne toliko često i u pravilnim razmacima kao ranije, ali dovoljno da kapetan Tracey načini 6 fotografija. Nakon što je uslikao talase, kapetan je i film i foto-aparat zaključao u brodski sef.

Kada su konačno pristali u luku, kapetan je poslao film na razvijanje u New York, i od 6 fotografija koliko je ukupno načinio na prvih 5 nije se videlo ništa, ali na šestoj fotografiji...

Šesta fotografija prikazivala je dva lica u talasima okeana, dve poznate i veoma dobro formirane glave koje plutaju na peni talasa stvorenih turbulencijom brodskih propelera. Obe glave se veoma dobro uklapaju u ostatak fotografije. Negativ je tada poslat čuvenoj Burns detektivskoj agenciji u Čikago na proveru ali nikakav trag falsifikovanja ili modifikovanja filma nije pronađen.

Duhovi naSS Watertown

A što se dvojice nesrećnih mornara tiče, njihova lica u moru viđana su i tokom trećeg putovanja, iako sa manje učestalosti. Četvrtog puta nije ni bilo, barem ne za ostatak posade broda SS Watertown. Iz samo njima poznatog razloga, kompanija koja je bila vlasnik broda i poslodavac celokupnoj posadi, otpustila je ili raspršila po ostatku flote veliki deo prvobitne posade, a duhovi po svemu sudeći nisu bili vezani za sam brod koliko za njegovu posadu te se više nisu pojavljivali.

Kroz sledećih deset godina ova priča ostala je misterija koja se potiho prepričavala među zaposlenima u CITGO kompaniji, sve dok 1934. magazin ove kompanije nije objavio priču o duhovima na SS Watertown. Nažalost, posle deset godina postalo je veoma teško ući u trag svedocima iz prve ruke, ali osnova priče, kao i neverovatna fotografija koju je načinio kapetan Keith Tracey ostaju da svedoče o misterioznim dešavanjima na SS Watertown.

Jedno od uobičajenih “naučnih” objašnjenja jeste da je posada broda patila od stresa prouzrokovanog smrću njihovih prijatelja i da su zbog njihovog emotivnog stanja počeli da viđaju lica mornara u talasima mora. Ova pojava naziva se PAREIDOLIA. Mornari su, prema ovom objašnjenju, bili povezani u mrežu zajedničke vizualne histerije koja je pripomogla ubeđenju da su, umesto vode i zapenušanih talasa ustvari videli ljudske pojave.

Ali ovaj članak ne bi danas bio ovde kada bi rešenje bilo tako jednostavno, a ono što ga komplikuje do te mere da ni danas, posle gotovo jednog veka, nije objašnjeno ono što je fotografija uspela da zarobi.Možda jeste tačno da grupa ljudi, pogotovo ljudi pod stresom, može da podlegne masovnoj histeriji i pogrešno protumači nesreću ili uz pomoć mašte i straha isfabrikuje pojave ili ponašanja koja u stvari ne postoje, ali kako je moguće da takav stres proizvede fotografije ? Zar ne može dokaz u obliku fotografije da opiše šta se tamo stvarno dešavalo ? Mornari James Cortney i Michael Meehan bili su odani svome brodu i posadi čak i u smrti.

Avtor Administrator ob 10:27 0 komentarji

Stigmata

Stigmata je spontana manifestacija krvavih rana na rukama, stopama, celu i ledjima jedne osobe - slicne (identicne) ranama razapetog Hrista. Oni koji opisuju stigmatu kategorizuju je kao bozanstvenu ili misterioznu.

Istorija nam govori da su nosioci rana na rukama , stopama, celu i tjelu, oznakama Hristovih muka, to dozivljavali u veoma slicnim (identicnim) i intenzivnim patnjama i bolovima. Ovakvi primjeri se zovu *vidljiva stigmata*.Drugi dozivljavaju stigmatu kao patnju i bol, bez vidljivih rana na tijelu. Ovaj fenomen se zove *nevidljiva stigmata*. Rane po obicaju zarascuju nekoliko sati nakon pojavljivanja.

Neki ljudi koji pate od stigmate dozivljavaju osjecaj velike tuge, depresije, slabosti i fizickog bola u tijelu prije samog krvarenja. Oni ce krvariti iz tih rana na neodredjeno vrijeme - da bi na kraju iznenada krvarenje prestalo samo od sebe i isto tako rane zarasle same od sebe. Rane se mogu otvarati samo na jednom dijelu tijela npr. rukama ili nogama, a mogu se pojaviti i na vise mjesta istovremeno. Osoba je gotovo uvijek u bolu i neugodnosti pri dozivljavanju ovog fenomena.

Iako neki ljudi smatraju stigmatu kao psiholoski samoprouzrokovanu, ovo se rjetko, gotovo nikad ne desava. Stigmata moze da pogodi muskarce i zene.Krv koja se pojavljuje prilikom dozivljavanja stigmate moze pripadati sasvim drugoj krvnoj grupi nego krv osobe koja dozivljava ovaj fenomen.

FENOMENI

Prirodna poboznost ili duhovna obmana

Slucaj tridesetjednogodisnjeg svestenika sa Krka Zlatka Sudca, kome su se pre tri godine na celu i rukama pojavile stigme, krvave rane poput Hristovih na raspecu, jedno je od misticnih cuda koja se vec vise vekova javljaju u zapadnom hriscanstvu. Iako je svestenik Sudac religiozna tema broj jedan u susednoj Hrvatskoj, da "svako cudo nije neophodno pouzdan znak Bozje blagodati", slazu se hriscanski i Istok i Zapad. Splet istorijskih i raznoraznih okolnosti uslovio je mnoge dodirne tacke, ali i duboke razlicitosti izmedju istocnog i zapadnog hriscanstva. Upitali smo teologe obe crkve sta misle o stigmatama i harizmaticima

Grcka rec "stigma" (plural stigmata) upotrebljavala se jos pre hriscanstva, a oznacavala je zig koji se usijanim gvozdjem utiskivao na ruci ili glavi zarobljenika ili roba. U hriscanstvu stigmata oznacavaju, pre svega, rane, odnosno oziljke ili tragove razapinjanja na Isusovom telu, koje je On na Tominu nedelju pokazao nevernom apostolu Tomi. Za nas je interesantno ono sto se desavalo kasnije, da su neke licnosti narocito u srednjem veku ali i kasnije, sve do nasih dana, na svojim rukama, nogama, boku, glavi, ledjima ili plecima imale rane slicne Isusovim, iz kojih je povremeno tekla krv, a da te rane nisu nastale fizickim ranjavanjem. Lica sa takvim ranama nazivala su se stigmaticari. Kao sto su anticki robovi na telu nosili zig gospodara kojem su pripadali, tako su hriscanski stigmaticari nosili na telu oznake svoga Gospodara - Hrista.

Prvi koji pominje "stigmata" na svome telu jeste sveti apostol Pavle u poslanici Galatima: "Ubuduce da mi niko ne stvara teskoce, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim." (Gal 6,17)

Medju najpoznatijim katolickim stigmaticarima, prvi o cijim stigmama imamo pouzdane podatke jeste Sveti Franjo Asiski (1181-1226). Njegove stigme su nastale spontano, bez spoljnjeg uticaja ili fizickog ranjavanja. U dvadesetom veku najcesce su pominjani nemacka misticarka Tereza Nojman i italijanski kapucin padre Pio iz Pietrelcine, koga je papa Jovan Pavle Drugi ubrojao medju katolicke svetitelje. Koliko je do sada bilo stigmaticara ne zna se tacno, ali se navode brojke izmedju 100 i 330.

Buduci da "hriscanske" stigme mogu nastati na razne nacine, pravi problem je kako razlikovati autenticne stigme, nastale "same od sebe" od onih izazvanih namernim ranjavanjem iz asketskih pobuda (da vernik bude po ranama slican svome Gospodu) i onih rana koje je neko sebi naneo da bi ga ljudi slavili kao svetitelja. Jos uvek nema pouzdanih izvornih zapisa o dosadasnjim stigmama, a ne postoji ni zbirka uskladjenih pravila po kojima ih treba prosuditi.

Kako su stigme i misticna i fizicka pojava, njima treba da se bave i teologija i prirodne nauke kao medicina i psihologija. Cini se da medicina kao egzaktna nauka lakse moze da opise prirodu tih rana i da kaze da li mogu da se utvrde njihovi uzroci. Autenticne stigme cesto ostaju dugo otvorene rane, koje ne zarastaju, ne gnoje se i nisu podlozne upalama. Ne mogu da se lece, a periodicno krvare, i to obilno.

Na psiholoskom podrucju se prica vise komplikuje. Poznato je da se stanja duse odrazavaju i na telo, npr. da se od nervoze dobija cir, ili se zbog depresije oboleva od karcinoma.. Psihologija poznaje i druge snazne uticaje duse na telo. Ugledni zagrebacki teolog i psiholog otac Mijo Nikic objasnjava da neke

osobe intenzivna stanja svoje psihe mogu da izraze govorom tela: "Psihologija kao nauka fenomen stigmi objasnjava kao rezultat intenzivnih emocionalnih napetosti i dogadjanja unutar vlastite psihe. Emocionalno labilne osobe s histericnom strukturom licnosti svoje potisnute konflikte mogu izraziti... i psihosomatskom reakcijom koja moze da bude slicna pojavi stigmatizacije." To znaci da se ne moze uvek jasno razlikovati da li pojava stigmata dolazi od psihickih stanja licnosti koja moze biti i poremecena ili je to misticni dar neba.

Za razjasnjenje pojave stigmi nuzno je pozvati u pomoc i teologiju. Prema misljenju poznatih autora, koji istrazuju ovaj fenomen, stigme se javljaju u svojevrsnom ekstatickom, tj. donekle izmenjenom stanju svesti. O tom pomenuti teolog, isusovac dr Mijo Nikic, kaze: "Postoji autenticna ekstaza koja je dar Bozji osobi koja iskreno trazi Boga i pokorava se njegovoj volji. Pravi vizionar - ekstaticar - uvek je istinski skrusen covek, uvek pun samoodricanja. U tom slucaju ekstaza ostavlja pozitivne ucinke na dusu i psihu te osobe. Na intelektualnoj razini pojacava dublju spoznaju Boga i smisla zivota, na psihickoj razini prociscuje i pojacava osetljivost osobe da njena percepcija bude objektivnija, a na moralnom podrucju podstice coveka na aktivnost i nesebicnu ljubav."

U prosudjivanju da li su neke stigme autenticne, tj. misticnog porekla, Crkva je veoma suzdrzana i obazriva: oslanja se na temeljita medicinska, psihofizioloska i teoloska ispitivanja. Od tristotinak poznatih stigmaticara samo je njih 36 uvrsteno medju svetitelje i blazenike.

Prema "Opcem religijskom leksikonu" (Leksikografski Zavod Miroslav Krleza, Zagreb, 2002) stigme se pojavljuju iskljucivo kod hriscanskih mistika, i to od srednjeg veka na ovamo. Koliko god su takvi fenomeni neobicni, ne treba previse da cudi sto se oni pojavljuju osobito na hriscanskom zapadu i bas u srednjem veku. Poznata su srednjovekovna hodocasca na Bozji Grob, pasionske igre vezane uz Veliki petak, koje su bile pocetak pozorisne umetnosti hriscanskog Zapada, flagelanti - koji su se bicevali u litijama, poboznost "Via crucis" - put krsta, koji se jos i danas moli u katolickim crkvama tokom velikog posta. Za razliku od hriscanskog Istoka koji je svoju skrusenost izrazavao i jos uvek izrazava dugim postovima, Zapad se usredsredio na posmatranje Hristove patnje, sto je urodilo intenzivnom privrzenoscu Spasitelju Patniku.

Protosindjel Sava (Janjic): Posledica nepravilnog nacina molitve

U Pravoslavnoj crkvi cuda nikada nisu bila retkost. Pravoslavni hriscani duhovno uzrastaju uz zitija svetih, cudesna isceljenja, mirotocive ikone, gledajuci pred sobom savremene duhovnike koji svojim zivotom neprestano svedoce da Bozja blagodat u crkvi deluje danas kao sto je delovala u proteklim vekovima. Za razliku od zapadnih hriscanskih veroispovesti u kojima je primetna ostra polarizacija izmedju racionalno-filosofskog pristupa veri s jedne, i misticno-harizmatskih pokreta s druge strane, u pravoslavnoj tradiciji primecuje se organski uravnotezen odnos izmedju delovanja Bozije blagodati i same institucije crkve koja je sama po sebi jedan blagodatni, bogocovecanski organizam. Zato su pravoslavnoj tradiciji sasvim strane krajnosti koje se primecuju u duhovnom zivotu nepravoslavnih hriscana, posebno rimokatolika.Posle Drugog vatikanskog koncila u rimokatolickom svetu nastupio je citav niz promena medju kojima je posebno primetan nastanak novog harizmatskog pokreta 1967. godine u Americi. Ovaj pokret javio se

kao spontani odgovor na stav Koncila da harizme (darovi Svetog Duha) treba da igraju znacajniju ulogu u hriscanskom zivotu i da treba da budu primljeni sa blagodarnoscu i utehom (Lumen Gentium). Za Pravoslavnu crkvu ovaj pokret je, kao uostalom i mnogi drugi oblici rimokatolicke duhovnosti, od samog pocetka bio problematican, ne samo zbog cinjenice da u crkvi blagodatni darovi i dalje postoje kao i u apostolskim vremenima (up. 1 Kor. 12, 4-11), o cemu je posebno govorio i pisao Sveti Simeon Novi Bogoslov u 10. veku, nego pre svega zbog nacina zadobijanja i projavljivanja tih darova.

Upravo na tom polju razlike izmedju pravoslavne i rimokatolicke duhovnosti su veoma velike ne samo zbog ozbiljnih razlika u dogmatskom ucenju, nego posebno zbog shvatanja spasenja coveka, delovanja blagodati Bozije i razumevanja duhovno-asketskog podviga kojim se izgradjuje zajednica coveka sa Bogom. Ove razlike posebno su postale vidljive nakon Velikog raskola 1054. godine, posle koga se na rimokatolickom Zapadu pojavio citav niz neobicnih duhovnih pojava i teoloskih ucenja, do tada nezabelezenih u crkvenoj tradiciji, koja prema misljenju Pravoslavne crkve, ozbiljno odstupaju od ucenja apostola i otaca prvih vekova hriscanstva.

Dok je pravoslavna duhovnost nastavljala svoj razvoj na temeljima asketskih ucenja egipatskih i palestinskih staraca, zasnovanih na teologiji velikih kapadokijskih otaca 4. veka, ucenjima Svetog Jovana Damaskina, Svetog Maksima Ispovednika i drugih filokalijskih pisaca, na Zapadu je crkvena tradicija evoluirala u dva suprotna pravca: teologija se pretvorila u sholasticki racionalizam, dok se duhovni zivot razvijao u pravcu mistickog pijetizma i filantropije, koji su jedno od jakih uporista nasli u moralistickom "ucenju o zadovoljenju Bozje pravde" Anselma Kenterberijskog iz 11. veka.

Prema tom ucenju, uprosteno receno, askeza (podvig) je potrebna da bi se zadovoljilo grehom uvredjeno Bozije dostojanstvo. Dok se u pravoslavnoj duhovnosti telesni podvig posmatra, pre svega, kao metod u procesu ociscenja srca, koje duhovno ozdravljuje i sjedinjuje se s Bogom, na Zapadu je sve vise preovladalo uverenje da Bog od coveka ocekuje patnju i bol da bi se spolja upodobio stradalnom Hristu i tako potvrdio svoju ljubav zadovoljivsi Boga. Tipican primer nove zapadne duhovnosti bio je Franja Asiski (13. vek), koji na Zapadu slovi kao jedan od najvecih svetitelja, dok njegova ucenja gledano iz ugla pravoslavne tradicije predstavljaju klasicni primer duhovne obmane - prelesti.

Duhovni podvig Franje Asiskog bio je zasnovan na intenzivnoj intelektualnoj masti i razmisljanju, senzualnosti i dramaticnim psiholoskim manifestacijama. U ogromnoj zelji da se upodobi Hristu, Franja vatreno moli Boga da na sopstvenom telu oseti njegova stradanja, te dobija stigme, "misticke rane Hristove", koje su u celom rimokatolickom svetu dozivljene kao veliki izliv Bozje blagodati. Od tada je medju rimokatolicima zabelezeno jos oko 300 stigmata, medju kojima je i nama savremeni kontroverzni svestenik sa Krka, don Zlatko Sudac.

Iako je zabelezeno nekoliko slucajeva otvorenog krivotvorenja, nema razloga za sumnju da ova pojava zaista postoji. Medjutim, za Pravoslavnu crkvu svako cudo nije neophodno pouzdan znak Bozje blagodati, pa je prema tome osnovno pitanje u kakvom duhovnom stanju takva cuda i pojave nastaju, odnosno, da li dolaze od Boga ili od djavola. Pravoslavna duhovnost je zasnovana na dubokom unutrasnjem pokajanju, smirenju i strana joj je svaka teatralnost i uzbudjenost sopstvenim darovima.

Kao vocka obremenjena plodom, dusa podviznika se povija u smirenju i izbegava svetsku slavu. Nasuprot raspevanim i uzbudjenim rimokatolickim harizmaticima, pravoslavni podviznici, isihaste, zive u tihovanju srca i dubokom umnom sozercanju (kontemplaciji). Najveci svetitelji do kraja zivota nisu verovali da su ugodili Bogu. Za njih osecaj greha nije bio moralistickog, nego ontoloskog karaktera, dozivljavan kao duboki bol zbog odvojenosti od Tvorca.

Nasuprot tome kod Franje Asiskog i slicnih harizmatika primecuje se mnogogovorljivost o ljubavi prema coveku, Bogu i Bozjim darovima i odnos prema grehu kao iskljucivo moralnoj kategoriji. Za njih je greh samo moralna nesavrsenost koja se iskupljuje spoljasnjim podvigom i ispovescu. Zapravo, izgleda da je citavo pravoslavno duhovno-terapeutsko iskustvo potpuno strano rimokatolickom Zapadu, dok se odusevljenje pricama o vlastitim harizmama bilokacije, prorostva, isceljenja... rimokatolickih harizmatika, poput velecasnog Sudca, u pravoslavnoj tradiciji smatra zalosnim primerom duhovne obmane.

Takvi primeri duhovne obmane, nazalost, nisu retkost i posledica su nepravilnog nacina molitve. Zato Pravoslavna crkva i njeni duhovnici stalno govore o potrebi budnosti i trezvenog podviga, bez mastanja, raspaljenog razmisljanja o Gospodnjim stradanjima. Autenticna molitva je duboka unutrasnja svest o stalnom Bozjem prisustvu u tihovanju srca, oslobodjenom od svih vestastvenih predstava i pomisli. Darovi koji proisticu iz takve molitve sasvim su nenametljivi i podviznik ih dozivljava iskljucivo kao delo Bozje, a sebe kao duboko nedostojnog te milosti.

Prema Svetom Maksimu Ispovedniku i drugim svetiteljima Crkve, istinska ljubav se ne stice i ne projavljuje u pijetistickoj filantropiji i infantilnoj senzualnosti, nego u mukotrpnom ociscenju srca kroz cistu umno-srdacnu molitvu i preusmerenju bogomdanih energija, koje su po dejstvu greha deformisale autenticni lik covekov. Zato kod pravoslavnih svetitelja nema niceg teatralno natprirodnog, iako neprestano projavljuju veliku blagodat i cine cuda. Njihovo pokajanje i plac puni su duhovne radosti.

Ono sto posebno privlaci u njihovom duhovnom liku jeste duboko smirenje i nenametljiva ljubav koja potpuno nadilazi svaku povrsnu emotivnost i predstavlja, pre svega, ontolosku, a ne moralnu kategoriju. Svetitelj je svet ne zato sto je dobar covek i cini cuda, nego zato sto je postao saucesnik Bozje prirode i obitaliste jedinog svetog Gospoda Hrista (up. 2 Pet. 1, 4)

Reinkarnacija

SEDAM DELOVA LJUDSKOG BICA

(rasporedjeni kao tri dela duse – monada)

DUH

1. Bozanski ili kosmicki princip.

2. Stanje nirvane.

3. Individualna kosmicka inteligencija. "Individualno" se uzima kao besmrtni monad (dusa), koji prenosi karmicke odredbe iz prethodne reinkarnacije.

Sve zajedno cini – INDIVIDUU

DUSA

4. Ego - psiha i svesnost o sopstvenom postojanju. Ego predstavlja granicu razdvajanja izmedju monada (duse) i tela.

5. Astralno telo - nezavisna svest koja moze da se odvoji od fizickog tela i nastavi da zivi i posle smrti. Vodi poreklo od stanja nirvane u individui.

6. Etericko telo - zivotna snaga koja cini nasu auru. Fizicko telo ne moze da postoji bez nje, a i ona nestaje brzo nakon smrti.

MATERIJA

7. Fizicko telo - sve vidljive osobine jedinke (pojedinca) tokom njenog zivota. Fizicko telo ukljucuje sve funkcije i aspekte bica: razum, emocije, vestine, memoriju ...

Sve zajedno cini – LICNOST

LICNOST - prolazno

Na osnovu ezoterickog tumacenja, licnost se sastoji od svih osobina koje traju samo za vreme zivota. Fizicko telo je glavna komponenta tog perioda, zatim tu su ukljuceni energija, secanja, snaga karme i sve slabosti smrtnika. Licnost sama po sebi - predstavlja samo jedan deo coveka.

INDIVIDUA - besmrtno

Ona je neodvojiva i nedeljiva, sastoji se od svih delova zivota jedne licnosti koji ce nastaviti da postoje i kada fizicki zivot prestane. Sasvim razvijeni duh je besmrtan, a monad (duh) kada postigne taj stepen

razvijenosti, ima ostvaren potencijal za mogucu reinkarnaciju.

PRINCIP INDIVIDUALNOSTI

Svi ljudi imaju jedan monad (duh) koji je individualan i besmrtan. Taj monad (duh) se spusta iz duhovnog sveta u fizicko telo i ostaje u njemu za vreme ljudskog zivota, da bi se nakon smrti ponovo vratio u duhovnu sferu.

Biljke i zivotinje imaju zajednicki monad (duh), koji se ponekad naziva "zajednicka dusa" koja postoji na astralnom planu. Zrak astralnog plana (dusa biljke ili zivotinje) i posle smrti se vraca nazad. Sve biljke i zivotinje imaju astralna i etericna tela, ali posto je njihov monad (dusa) zajednicki svim vrstama, ne razvijaju ego, niti se reinkarniraju, sve dok ne dodje do pocetka individualizacije. Za neke zivotinje se smatra da su daleko napredovali u procesu individualizacije, npr: macke, majmuni, psi, konji, delfini, ptice.

PROCES REINKARNACIJE

Najezotericnije doktrine smatraju da se muskarci ponovo radjaju kao zene, tu tvrdnju potkrepljuju teorijom da se ono sto se nalazi unutar jednog zivota manifestuje na spoljnoj formi sledeceg. Vreme izmedju inkarnacija zaivisi od duhovne evolucije i relativno je vremenu koje se provede na duhovnom planu, odnosno izmedju smrti i ponovnog rodjenja.

Veruje se da se u proseku monad (dusa) reinkarnira dva do tri puta, za vreme zajednicke ere koja traje 2160 godina, ali to moze da bude i cesce ukoliko do smrti dodje nasilno ili na neprirodan nacin.

Za oznacavanje eterickog bica koristili su se razliciti termini, cak i danas imamo u opticaju veliki broj sinonima za opisivanje energije eterickog tela npr:

Stari Kinezi - Ci energija

Kabalisti - sarafenska mudrost

Polinezani - mana

Alhemicari - etar

Ruski naucnici - energija bioplazme

Vilhelm Rajh - biljno isijanje

Savremena medicina - psihosomatski fenomeni

Avtor Administrator ob 10:26 0 komentarji

Egzorcizam

Po ucenju crkve egzorcizam je ritualno oslobadjanje ljudi od djavola ili djavolovih slugu (demona). Postojanje opsednutosti ljudi je opisano u bibliji kada Isus Hrist isceljuje ljude opsednute demonima. Egzorcizam se sprovodi od strane posebno ucenih svestenika koji se mogu odupreti iskusenjima necastivog i koji molitvama i naredbama u ime Hrista „isteruju“ djavola iz opsednutih. Postoje pouzdani podaci da se egzorcizam tajno sprovodi i danas od strane crkve.

Opsjednuti bez zastite

Na zidu djecje sobe jedne novozagrebacke porodice osvanula je poruka zlokobnog sadrzaja “Necete me unistiti – istrunut cete u paklu!”. Bili su tu i Sotonini simboli: cetiri pentagrama, sestice i izokrenuti krizevi... Istovremeno, svi vjerski simboli - slike, kasete i knjige u sobi, bili su osteceni i razbacani po podu.

Prema pricanju majke, prizor je otkrio maksimalnu opsjednutost Sotonom njene 13-godisnje kcerke. zeleci da je oslobodi demona, zajedno sa svojom kumom i prijateljicom, povela je kcerku na misu za ozdravljenje. Takve mise u novozagrebackoj Crkvi Sv. Kriza jednom mjesecno organizuje molitvena organizacija “Milosrdni Isus”, pod vodstvom fra Dragana Smiljana Kozula.

I dok se fra Kozul molio za progon zlih duhova, sirota devojcica je ispustala neartikulisane krikove, bacala se po podu, povredujuci sve koji su se nasli u njenoj blizini. Najgore je ipak uslijedilo poslije mise, kad su svi napustili crkvu, i fra Kozul poceo da izgovara egzorcisticke molitve za oslobadanje djevojcice od zlih duhovnih napasnika. Molitva je trajala gotovo sat i po, dok se djevojcica bacala, otimala i urlala.

U drustvu sotonista

Majka se sjeca da je sve pocelo poslije odluke da kcerku krsti u crkvi, posto je porodica prethodnih godina zapustila vjerski zivot. Ona svjedoci da se njena kcerka prije godinu dana, poslije jednomjesecne posjete ocu u Njemackoj, vratila potpuno izmjenjena.

- Tek sam kasnije saznala da je tamo usla u drustvo koje je takoreci 24 sata dnevno slusalo tehno muziku i organizovalo sotonisticke skupove. Sve je pocelo jednog jutra, poslije njenog povratka, kad se probudila s crnim podlivima po licu, rukama i nogama i s teskim grcevima u trbuhu. Od tada osjeca slabost u nogama, nemoc, rusi se i trenutke gubi svijest.

Zabrinuta majka, i sama medicinski radnik, pokusala je da nade razumno medicinsko objasnjenje, ali nije

uspjela. Kad je na ruci djevojcice primijetila crni podliv u obliku zvijezde, kcerka joj je objasnila da je te noci imala nocne more i da se borila sa zlim silama.

- Priznala je da je nekoliko puta povracala neku zelenu masu te da je, s vremena na vrijeme, nepoznata sila baca po krevetu. Njena prijateljica mi je ispricala da je ljetos na moru iz nje progovarao neki duboki glas sa zlim namjerama. Toga se moja kcerka ne sjeca, jer je u tim trenucima bila u transu...

Na pocetku mise za iscjeljenje porodicnog stabla, fra Dragan Smiljan Kozul tumaci da se mole za mrtve u porodici sve do cetvrtog koljena, kako bi se zivi oslobodili zla, koje mozda otuda izvire. Vjernici se posebno prisjecaju onih koji su imali tezak i nesrecan zivot ili su zavrsili ubistvom, samoubistvom ili u pobacaju, vjerujuci da su i oni bili zrtve Sotoninih sluga.

Dramaticno stanje

Mada se Katolicka crkva u Hrvatskoj nije jos zvanicno izjasnila o praksi "istjerivanja davola", mnogi lokalni svecenici su ubijedeni da "necastivi" nije samo apstraktna metafora, nego "zla sila" koju ne treba potcjenjivati i koja danas vlada mnogim stanovnicima Hrvatske. Oni sve glasnije zahtijevaju da se Kaptol odredi prema nastaloj situaciji. Poznato je, naime, da za obavljanje obreda egzorcizma nijedan svecenik u Zagrebackoj nadbiskupiji nema generalno dopustenje, ali se zna da su neki svecenici, pored fra Dragana Smiljana Kozula, voditelja Pokreta krunice za obracenje i mir, fra Zvjezdana Linica, voditelja Kuce susreta - Tabor, i mons. Josipa Balobanica, prvog covjeka zadarskog nadbiskupa, vrlo uspjesni u obracunu s demonima i ostalim duhovnim napasnicima. Ipak, sve je to nedostatno prema 100.000 opsjednutih osoba koliko ih, prema nekim u javnosti iznesenim procjenama, zivi samo u Zagrebu!

Za svakog egzorcista najodgovorniji je biskup koji ga imenuje ili mu daje privremeno pravo da obavlja egzorcisticke obrede. Medutim, premda je svaki biskup po svome habitusu egzorcista, vecina biskupa nema toga dara, pa i pri imenovanjima egzorcista trazi pomoc iz susjednih biskupija, cak i drzava. Tako u Hrvatskoj djeluje slovenski sluzbeni egzorcista vic. Marijan Arhar, koji je ovlasteni egzorcist Ljubljanske nadbiskupije. Vic. Arhar poznat je mnogima koji posjecuju mise za ozdravljenje duse i tijela, koje povremeno odrzava na zagrebackom Svetom Duhu u Crkvi sv. Ante.

Simptomi opsjednutosti

U Hrvatskoj je danas vise nego ikada aktuelno pitanje kako se manifestira opsjednutost, kako je prepoznati i kada zatraziti pomoc egzorciste?

Dobar egzorcista zna da razlikuje napade zloduha od razlicitih duhovnih stanja, caranja, prokletstva i sl. koja uzrokuju nemir u covjeku. Potreban je oprez i zato se poziva na razboritost, cak i onda kada su prisutni “tradicionalni” znakovi koji upucuju na slucaj koji egzorcizam uzima u obzir, a to znaci: da neko govori i razumije jezik s kojim ni na koji nacin nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o dogadajima koji se odigravaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da ocituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje. Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaceni kao davolski, jer mogu biti

unutar koordinata paranormalnoga, te je potrebno povesti racuna o drugim znakovima, osobito moralnoga reda.

Zato je nezaobilazna pomoc medicinskih i psihijatrijskih strucnjaka. Ako nema dovoljno sigurnosti da je rijec o opsjednucu, egzorcizam se ne smije vrsiti. Da bi mogao sve to uvaziti, od egzorcista se zahtijeva duboka teolosko-liturgijska formacija, “klinicko oko”, kao i oci vjere te sensus Christi. Kada se govori o oprezu, treba ga potkrijepiti brojkama: od hiljadu onih za koje se trazi egzorcizam (koji su prosli stroge znanstveno-medicinske analize), tri do pet slucajeva prepoznaje se u kontekstu opsjednuca. Dakle, Crkva je svjesna da to nije najcesci oblik djelovanja Sotone. To je mozda najspektakularniji oblik, jer je rijec o vlasti nad covjekovom tjelesnim i mentalnim funkcijama, ali duhovni napasnici nisu u stanju potpuno oduzeti slobodnu volju.

Svestenik pa ljekar

Ljudi se za pomoc obracaju najcesce u poodmakloj fazi, odnosno kada su simptomi postali neizdrzivi i kada vise ne mogu obavljati svakodnevne poslove. Tegobe se obicno izrazavaju neprestanom mucninom, cestim glavoboljama, malaksaloscu, higijenskom zapustenoscu i opcom nezainteresiranoscu. Ponekad opsjednuce moze biti toliko jako da potpuno blokira cak i majcinski instinkt. S druge strane, egzorcisti tvrde kako postoji niz slucajeva da ljudi ni ne znaju kako su pod utjecajem zloduha, pa probleme s kojima se susrecu (cak i neke zdravstvene) pripisuju utjecaju vremena, losem raspolozenju ili problemima na radnom mjestu.

Stoga hrvatski svecenici preporucuju svakome da prije nego sto posjeti lijecnika ode svome sveceniku kako bi se temeljito ispovijedio, okajao grijehe i primio sakrament bolesnickog pomazanja. To je, tvrdi se, dovoljno u najvecem broju slucajeva, dok se manji broj mora podvrgnuti obredu egzorcizma.

GASNER JOZEF (GASSNER JOHANN JOSEPH)

1727-1779 Katolicki svestenik u svoje vreme jedan od najpoznatijih egzorcista u Nemackoj. Poznat je po teoriji o postojanju prirodnih (uzroka) bolesti kod coveka i onih koje su posledica demonskih sila. Gasner je praktikovao egzorcizam (isterivanje djavola i demona) u Konstanzu, Regensburgu, Eilwangenu i drugim gradovima. Savremenici su zabelezili da se radilo o ucenom coveku, koji se ne bi mogao nazvati sarlatanom. U lecenju prirodnih i neprirodnih bolesti koristio se hipnozom i sugestijom, a i sam je tokom lecenja oboljevao od istih simptoma. Medjutim, on je to objasnjavao cinjenicom da i Samani i istocnjacki svestenici moraju da lecenjem pacijenata preuzmu svojom spiritualnom snagom deo neprirodnih bolesti, a potom se izlece sopstvenom snagom i prociscenjem, sto je on nazivao cinom inicijacije.

Crkva ima moć otklinjanja

”Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju ili egzorcizmu. Isus ga je sam vršio; od njega Crkva ima moć i zadaću otklinjanja.” U jednostavnom obliku egzorcizam se vrši u slavlju

sakramenta svetoga krštenja. Svečano ili ”veliko” otklinjanje može vršiti samo svećenik i to s biskupovim dopuštenjem. U takvim slučajevima treba postupati razborito i strogo poštujući odredbe koje je donijela Crkva. Egzorcizam ima zadaću izgoniti zloduha ili osloboditi od njegova utjecaja. To se čini duhovnom vlašću koju egzorcista ima od samoga Krista, jer je on tu ovlast povjerio svojoj Crkvi. Psihičke bolesti se isključivo liječe od strane medicine. Zato je prije bilo kakvog obreda potrebno dobro provjeriti da li se zaista radi o opsjednutosti ili o bolesti.

Egzorcist govori

Odlomci iz knjige Egzorcist govori, Gabriele-a Amortha, koju je u prijevodu Fra Josipa Marcelića objavila biblioteka Duh i voda (urednik Don Božidar Medvid) 1995. godine (Župni ured Jelsa, otok Hvar). Naslov originala Un esorcista racconta.

Kakve su smetnje koje može uzrokovati đavao ljudima dok su živi? Nije lako naći knjige koje raspravljaju o toj temi, pa i stoga jer nedostaju zajednički izrazi u kojima bi se svii slagali. Potrudit ću se stoga da odredim smisao riječima koje upotrebljavam ovdje i u ostalim dijelovima knjige.

Postoji redovito djelovanje đavla koje se odnosi na sve ljude: to je napastovanje na zlo. I Isus je prihvatio tu našu ljudsku sudbinu i dopustio je da ga Sotona napastuje. Ovdje se nećemo zaustavljati na ovom kobnom đavolskom djelovanju, ne što ne bi bilo važno, nego jer imamo za cilj osvijetliti izvanredno djelovanje Sotone koje mu Bog dopušta samo u određenim slučajevima.

Ovo drugo djelovanje može biti razvrstano u pet različitih oblika.

1. Fizičke patnje uzrokovane od Sotone izvana. Radi se o fenomenima o kojima čitamo u životopisima mnogih svetaca. Znamo naime kako su sveti Pavao od Križa, Župnik Arški, pater Pio i mnogi drugi bili izmlaćeni, bičevani, udarani batinama od đavla. Na ovom obliku se ne zaustavljam jer u ovim slučajevima đavao nije nikada imao nutarnjeg utjecaja na udarene osobe i nikada one nisu trebale molitvu egzorcizma. Jedino što su se na tu nakanu pomolile osobe koje su znale za stvar. Radije se zaustavljam na slijedećim četirima oblicima koji izravno zanimaju egzorciste.

2. Ðavolsko opsjednuće (possessio diabolica). To je najteža patnja i događa se kada đavao uzme u posjed tijelo jednog čovjeka (a ne dušu) čineći da djeluje ili govori kako on hoće, a da mu se žrtva ne može oprijeti, te stoga osoba i nije moralno odgovorna. Ovaj oblik najviše je izložen spektakularnim fenomenima, kao što su oni prikazani u filmu Egzorcist, ili kao što su uočljivi znakovi koje navodi Obrednik: govoriti novim jezicima, pokazati izvanrednu snagu, otkrivati skrivene stvari. Ovakav jasan evanđeoski primjer imamo u opsjednutom iz Geraze. Ali jasno treba reći da postoji mnoštvo različitih đavolskih opsjednuća s velikim razlikama obzirom na težinu i na simptome. Bila bi velika pogreška zaustaviti se samo na jednom modelu. Među tolikima, molio sam egzorcizam nad dvama osobama koje je đavao potpuno imao u vlasti: za vrijeme egzorcizma ostajale su posve nijeme i nepokretne. Mogao bih navesti razne primjere s veoma razlièitim fenomenima.

3. Ðavolsko zlostavljanje (vexatio diabolica) ili smetnje i bolesti, od veoma teških do manje teških, koje pak dosižu do opsjednuća: da se izgubi svijest, da se čine djela ili izgovaraju riječi za koje netko nije odgovoran. Neki biblijski primjeri. Job nije bio opsjednut od đavla, ali je bio teško udaren u sinovima, u dobrima, u zdravlju. Zgrbljena žena i gluhonijemi, koje je Isus ozdravio, nisu bili pod potpunim opsjednućem đavla, ali je prisutnost đavla uzrokovala spomenute fizičke patnje. Zacijelo da sv. Pavao nije bio pod utjecajem đavla, ali ga je đavao trajno mučio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim (2 Korinćanima 12,7). Očito se tu radilo o fizičkom zlu (trn u tijelu), a uzročnik je bio đavao.

Opsjednuća su i danas dosta rijetka, ali mi egzorcisti susrećemo veliko mnoštvo osoba koje đavao muči u zdravlju, u materijalnim dobrima, u radu, u čuvstvima... Teško je pak dijagnosticirati zlokobni uzrok ovih zala (ili utvrditi da li se radi o đavolskom uzroku ili ne) i ozdraviti ih. Ovo nije nimalo jednostavnije od dijagnosticiranja i oslobađanja od pravih opsjednuća. Može se raditi o različitoj težini zla, ali ne o teškoći u shvaćanju i o vremenu potrebnom za ozdravljenje.

4. Ðavolska opsesija (opsessio diabolica). Radi se o nenadanim napadima, katkada dugotrajnim, opsesivnim mislima, koje su nekada razumski apsurdne, ali od kojih se žrtva ne može osloboditi. Zbog toga udarena osoba živi u trajnom stanju iscrpljenosti, očaja, napasti samoubojstva. Opsesije gotovo uvijek utječu i na sne. Može se reći da su ovo bolesna stanja koja spadaju u područje psihijatra. I za mnoge druge fenomene mogu se dati psihijatrijska, parapsihološka i slična tumačenja. Ali ima slučajeva koji su posve izvan simptomatologije ovih nauka i koji otkrivaju simptome koji sigurno upućuju na đavolsko djelovanje ili prisutnost. Te razlike se nauče studijem i praksom.

5. Postoji napokon đavolsko uznemirivanje (infestatio diabolica) koje se očituje na kućama, predmetima i životinjama. Ovdje se na tome ne zaustavljam, nego će biti o tome govora u tijeku izlaganja u knjizi. Dovoljno je da ovdje utvrdim smisao koji dajem izrazu uznemirivanje (infestatio). Radije ga ne upotrebljavam u odnosu na osobe, za koje upotrebljavam izraze: opsjednuće, zlostavljanje, opsesija.

Kako se obraniti od svih ovih mogućih zala? Kažimo odmah da su u strogom smislu, prema Rimskom obredniku, egzorcizmi potrebni samo za prava đavolska opsjednuća, što smatramo odviše suženim. Mi se egzorcisti u stvari bavimo svim slučajevima u kojima se naslućuje djelovanje zlih duhova.

Avtor Administrator ob 10:26 0 komentarji

Sotona

Sotona (heb. שטן satan; aram. נא cט dש lat. Sátanas) znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. إبليس) ili Šejtan (arap. شيطان), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30).

Izgled i lik

U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili.

kao: as, like, qua, such

Avtor Administrator ob 10:24 0 komentarji

Demon

Demon je bestjelesno mitlološko biće za kojega se u staroj Grčkoj držalo da donosi inspiraciju i znanje kao posrednik između bogova i čovjeka. Dok se kasnije, dolaskom kršćanstva demon počeo držati za zlo biće koje želi odvesti čovjeka na krivi put, dalje od boga. Demone su također zvali vragovima, ili palim anđelima. Demonski zavodnici žena su se zvali incubi; muškaraca succubi. A potomke takvih incubi demona i žena se smatralo vješticama.

U Knjizi postanka čitamo o anđelima koji opće s "ljudskim kćerima". Mitovi drevne Grčke i Rima izvještavaju o bogovima koji se prikazuju ženama kao bikovi, ili labudovi ili zlatna kiša i u tom obliku ih oplođuju. U jednoj ranoj kršćanskoj tradiciji, filozofija ne proizlazi iz ljudskog genija nego od demonskih spletki, od palih anđela koji odaju nebeske tajne svojim ljudskim bračnim drugovima. Izvještaji sa sličnim elementima pojavljuju se u svim svjetskim kulturama. Usporedno s incubima pojavljuju se arapski djinn-i, grčki satiri, hinduistički bhut-i, samoanski hotua poro-i, keltski dusii i mnogi drugi. U jednoj epohi opsjednutoj demonima, bilo je lako demonizirati one kojih se bojimo ili ih mrzimo. Tako se govorilo da je Merlinov otac incubus. Isto se govorilo za Platona, Aleksandra Velikog, Augusta i Martina Luthera. Povremeno cijele narode - na primjer Hune ili stanovnike Cipra - njihovi neprijatelji optuže da njima gospodare demoni.

U talmudskoj tradiciji arhetipni succubus je Lilith, koju je Bog stvorio iz prašine, zajedno s Adamom. Ona je istjerana iz Raja zbog neposlušnosti - i to ne Bogu, nego Adamu. Sve otada, ona provodi svoje noći zavodeći Adamove potomke. U drevnoj iranskoj i mnogim drugim kulturama, vjerovalo se da noćne izljeve sjemena prouzročuju succubi. Sv. Tereza Avilska je izvijestila o živo doživljenom seksualnom susretu s jednim anđelom - anđelom svjetla, ne tame, bila je u to sigurna - kao što su to činile i druge žene koje je kasnije posvetila katolička crkva. Cagliostro, čarobnjak i varalica iz osamnaestog stoljeća, proširio je glasinu da je on, poput Isusa iz Nazareta, proizvod sjedinjenja "djece neba i zemlje."

Antička Grčka

Vjera u demone je bila proširena u starom svijetu. O njima se mislilo više kao o prirodnim nego natprirodnim bićima. Hesiod ih često spominje. Sokrat je opisivao svoju filozofsku inspiraciju kao djelo osobnog, dobroćudnog demona. Njegova učiteljica, Diotima iz Mantineje, govori mu (u Platonovoj Gozbi) da je “Sve demonsko posrednik između Boga i smrtnika. Bog nema izravni kontakt s čovjekom.” I nastavlja: “samo kroz demonsko postoji doticaj i razgovor između čovjeka i bogova, ili u budnom stanju ili u snu.”

Platon, najčuveniji Sokratov učenik, pripisivao je veliku ulogu demonima: “Niti jedna ljudska priroda ojačana velikim moćima nije u stanju srediti ljudske poslove” rekao je “ a da ne bude preplavljena drskošću i krivnjom...”

Ne dajemo govedu da bude gospodar goveda, ili kozi da gospodari kozama, nego smo mi nadmoćna rasa koja njima vlada. Na sličan način Bog, u svojoj ljubavi spram čovječanstva, nad nas postavlja demone, koji su nadmoćna rasa, i oni se s velikom lakoćom i užitkom za sebe, a i ništa manje za nas, brinu o nama i daju nam mir, poštovanje, red i pravdu, nikad ne zakažu i čine ljudska plemena sretnima i ujedinjenima.

On je čvrsto poricao da su demoni izvor zla, i prikazao je Erosa, čuvara seksualnih strasti kao demona, a ne boga, “koji nije ni smrtan ni besmrtan, ni dobar niti zao”. Ali svi kasniji platonisti, uključujući neoplatoniste koji su snažno utjecali na kršćansku filozofiju, smatrali su da su neki demoni dobri a neki zli. Njihalo se ljuljalo. Aristotel, čuveni Platonov učenik, ozbiljno je razmatrao ideju da su snovi djelo demona. Plutarh I Porfirije smatrali su da demoni, koji nastanjuju gornji zrak, dolaze s Mjeseca.

Kršćanstvo

Rani crkveni oci, unatoč tome što su upijali neoplatonizam iz kulture koja ih je okruživala, žudjeli su za time da se odvoje od “poganskih” sustava vjerovanja. Naučavali su da sve poganske religije štuju demone i ljude, i oboje pogrešno shvaćaju kao bogove. Kada se Sv. Pavao žalio (u Efežanima VI, 12) o zloći na visokim mjestima, on nije mislio na korumpiranost vlasti, nego na demone koji žive na visokim mjestima: Jer mi se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv kneževina, protiv sila, protiv vladara svjetske tame, protiv duhovne zloće na visokim mjestima.

Otpočetka, puno se više mislilo pod pojmom demona, negoli što podrazumijeva poetska metafora o zlu u ljudskim srcima.

Sv. Augustin je bio jako uznemiren demonima. On navodi pogansko mišljenje koje je prevladavalo u njegovo doba: “Bogovi zauzimaju najviša područja, ljudi najniža, a demoni srednja područja... Oni imaju besmrtnost tijela, ali strasti su im zajedničke s ljudima.” U Knjizi VIII Božje države (otpočete 413), Augustin upija ovu drevnu tradiciju, zamjenjuje bogove Bogom, demonizira demone, tvrdeći da su svi, bez iznimke, zli. Oni nemaju nikakvih vrlina. Oni su izvor svog duhovnog i materijalnog zla. On ih zove “zračnim životinjama... koje žude nanositi zlo, kojima je potpuno tuđa pravednost, koji su natečeni od ponosa, blijedi zbog zavisti, vješti u zavođenju.”

Oni mogu tvrditi da nose poruke između Boga i čovjeka, prerušavajući se u božje anđele, ali ovo držanje je zamka kojom nas pokušavaju namamiti u vlastitu propast. Oni mogu poprimiti svaki oblik, I znaju mnogo stvari - “demon” znači “znanje” na grčkom - posebice o materijalnom svijetu. Ma koliko bili inteligentni, nemaju milosti. Oni vrebaju “uhvaćene i prevarene duhove ljudi” pisao je Tertulijan “prebivaju u zraku, zvijezde su im susjedi, saobraćaju s oblacima.”

Srednji vijek

U jedanaestom stoljeću, utjecajni bizantski teolog, filozof i sumnjivi političar, Mihael Psellus, opisao je demone ovim riječima:

Ove životinje žive u našem vlastitom životu, koji je pun strasti, jer oni su prisutni većinom u strastima, a njihovo prebivalište je materija, a takav im je i položaj i stupanj. Iz tog razloga i oni su podložni strastima i čvrsto su uz njih vezani.

Neki Richalmus, opat Schoenthala, oko 1270. napisao je cijelu raspravu o demonima, bogatu iskustvom iz prve ruke: on vidi (ali samo kada su mu oči čvrsto zatvorene) bezbrojne zlobne demone koji zuje oko njegove glave poput zrnaca prašine - a i svih drugih ljudskih glava.

Unatoč učestalim valovima racionalističkih perzijskih, židovskih, kršćanskih i muslimanskih nazora na svijet, unatoč revolucionarnom socijalnom, političkom i filozofskom vrenju, postojanje, velik dio

karaktera, pa čak i ime demona nije se izmijenilo od Hesioda do križarskih ratova.

Kuliminacija straha od demona

Opsjednutost demonima počela je dosizati vrhunac kada je, u svojoj čuvenoj Buli iz 1484, papa Inocentije VIII objavio:

Došlo je do naših ušiju da pripadnici oba spola ne izbjegavaju odnose sa zlim anđelima, incubima i succubima, i da uz pomoć njihovih vradžbina, i čarolija, bajanja, čini i zazivanja, guše, istrebljuju i uništavaju ženski porod.

Isto tako, oni stvaraju brojne druge nevolje. Ovom Bulom Inocentije je otpočeo sa sustavnim optuživanjem, mučenjem i smaknućima bezbrojnim “vještica” po cijeloj Europi. One su bile krive zbog, kako je to Augustin opisao, “zločinačkog miješanja s nevidljivim svijetom”.

Unatoč tome što je Bula spominjala “pripadnike oba spola”, nije iznenađujuće što su smaknute bile većinom djevojke i žene.

Mnogi vodeći protestanti narednih stoljeća, unatoč svojim razlikama spram katoličke crkve, prihvatili su gotovo identične poglede. Čak i humanisti poput Desideriusa Erasmusa i Thomasa Moorea vjerovali su u vještice. “Napuštanje čarolija” rekao je Johne Wesley, utemeljitelj metodizma “je u biti napuštanje biblije”. William Blackstone, čuveni pravnik, tvrdio je u svojim Komentarima engleskih zakona (1765):

Nijekati mogućnost, a kamoli postojanje čarobnjaštva i vještica je izravno kontradiktorno Božjoj riječi u raznim paragrafima i Starog i Novog Zavjeta.”

"Prepoznavanje" demona u čovjeku

Papa je zadužio Kramera i Sprengera da napišu preglednu analizu, koristeći svo akademsko oružje kasnog petnaestog stoljeća. Uz pomoć iscrpnih citata iz biblije, iz djela starih i novih učenjaka, oni su stvorili Malleus Maleficarum (Čekić za vještice), ispravno opisan kao jedan od najužasnijih dokumenata ljudske povijesti. Thomas Ady, u Svijeći u mraku, osudio ga je kao "skup zlobnih doktrina i izuma", "stravičnih laži i nemogućih stvari", koji služi da bi se prikrila "njihova besprimjerna okrutnost od ušiju svijeta." Ono na što se Malleus zapravo svodi je da ako si optužen za čarolije, onda si vještica. Mučenje je nepogrešivo sredstvo za demonstraciju ispravnosti optužbe. Optuženi nema nikakvih prava. Ne postoji mogućnost suočavanja s tužiteljima. Malo je pažnje poklonjeno mogućnosti da je optužba podignuta iz nečasnih motiva - recimo, zbog osvete ili ljubomore, ili pohlepe inkvizitora koji su u vlastitu korist rutinski konfiscirali imovinu optuženih. Ovaj tehnički priručnik za mučitelje također sadrži i metode kažnjavanja sračunate da oslobode demone iz tijela žrtve prije no što je proces "ispitivanja" ubije. S Malleusom u ruci, i zajamčenim papinim hrabrenjem, inkvizitori su se počeli pojavljivati po cijeloj Europi.

Inkvizitori su zapošljavali tragače za vješticama, takozvane "ubadače", koji su primali zgodnu premiju za

svaku djevojku ili ženu koju bi predali na smaknuće. Nisu imali nikakva razloga da budu oprezni u svojim optužbama. Obično su tragali za "vražjim znakovima" - ogrebotinama ili madežima - koji, nakon uboda iglom niti bole niti krvare. Jednostavan trik šakom često je prikazivao iglu kako tobože duboko prodire u vještičino tijelo. Kada nije bilo "vidljivih znakova" bili su dostatni i "nevidljivi". Pod vješalima, jedan je "ubadač" priznao da je doveo do smrti dvijestotine dvadeset žena u Engleskoj i Škotskoj, za dobit od dvadeset šilinga po komadu".

Avtor Administrator ob 10:24 0 komentarji

Simptomi crne magije

Vječita je zagonetka kako i zašto jedan čovjek nanosi zlo drugom ljudskom biću. Naime, od kad je svijeta i vijeka - loši i griješni ljudi zavide dobrima, starost zamjera mladosti, a nesretne osobe – sretnima. Zavist se ispoljava u vrlo različitim oblicima, počev od ljubomore i gnjevnih izjava, preko različitih nepodopština, pa sve do zlih namjera i odgovarajućih negativnih djelovanja.

Crna magija je poput grudve snijega, malene i jedva zamjetne na nekom planinskom vrhuncu, koja se kotrlja ka udolini, uvećava i narasta u pravu lavinu, te se obrušava svom silinom na nedužne i nemoćne žrtve. Sa vremenom i godinama – ona ne biva slabijom, dapače, sve više jača... Ponekad crna magija zahvaća i nekoliko generacija jedne obitelji, katkada se odražava samo na muške ili ženske članove, a uglavnom «stradava» najstarije ili najmladje djete.

Da biste prepoznali crnu magiju neophodno je znati kako se ona nanosi, te kakovi je simptomi prate. Prije svega, magijsko djelovanje utječe na dušu čovjeka, pa ona «obolijeva», stradava i pati. Kao što je poznato čovjek je trojedino biće, koje se sastoji od tijela, duše i duha. Grubo govoreći – ljudsko tijelo se može usporediti sa automobilom. Da bi se taj «automobil» pokrenuo – potrebna mu je energija, koja se nalazi u duši. Postupak ili proces uroka, čarki i vračanja temelji se na «kradji» energije iz duše žrtve, oduzimanju slobodne volje i prava na izbor, darovanom od Boga, još prilikom rodjenja.

Nitko nije «imun i otporan» na crnu magiju. Svatko može postati njenom žrtvom: i malo, nemocno djete podjednako kao i najsnažniji «bilder», bogat i utjecajan pojedinac, siromašan i pošten čovjek, pa čak i crkveno lice! Pa, ipak, postoji odredjeni, mali broj ljudi, sposobnih oduprijeti se negativnom djelovanju, jer žive u skladu sa deset Božjih zapovjedi.

Često puta mogu se čuti pitanja u stilu: «Zašto je to uradjeno baš meni ili mojoj obitelji? Pa mi nikada nismo nikome učinili zlo, nego smo svima pomagali». Umjesto odgovora na pitanje – uzvratit ćemo protupitanjem: «Koja će to vještica ili crni mag crpiti i isisati energiju iz bolesnog starca, neuspješnog biznismena ili opakog kriminalca?!?»

U tekstu koji slijedi iznijet ćemo neke osnovne pokazatelje magijskog djelovanja – svojevrstan test iz kojeg ćete saznati da li ste preplašeni, ureknuti, očarani ili omadjijani.

StrahČesto puta djeca stradavaju zbog straha, koji predstavlja blaži oblik magijskog djelovanja, pa zato navodimo neke od uobičajenih poremećaja, kako biste ih na vrijeme prepoznali. Mala djeca često se plaše mraka, jer su im možda u dječjem vrtiću ispričali koje-kakve strašne priče o Babarogi ili ih je netko drugi namjerno uplašio, ružno pogledao «urokljivim» očima i slično.

Pojedina djeca noću škripe zubima, premda nemaju gliste, druga spavaju isključivo pod svjetlom lampi ili se pokrivaju posteljinom preko glave, treća se trzaju na svaki šum ili plaču u snu... Neka od njih ne žele ostati sama u kući ni usred bijela dana, pretjerano su vezana uz majku, pa joj ne dopuštaju udaljavanje niti na jedan jedini trenutak. Osjetljivije djete može mokriti u krevet u normalnom uzrastu (u dobi od dvije godine i više) što takodjer ukazuje na prisustvo straha.

Takvi «bezopasni» strahovi ne dopuštaju im normalan razvoj i odrastanje, a uz to se snažno odražavaju na njihovu psihu, iz čega se kasnije «radaju» fobije, bolesti ili nakaradno ponašanje, pa djeca postaju gruba i agresivna, te otvoreno iskazuju gadjenje i netrpeljivost prema nekim bliskim ljudima. Stalno su bijesna i spremna su se «istresti» na prvu osobu, koja im se nadje na putu.

Magija kod odraslihOsoba pod utjecajem crne magije ne može gledati drugim ljudima izravno u oči, štoviše, teško podnosi i vlastiti izgled u ogledalu. Lice takve osobe je i pri blještavom svjetlu nekako tamno, sivo, pa se stječe utisak kao da ima stalno uključenu neku potkožnu svjetiljku! Pogled joj je silno «zamagljen» i mutan, a oči neprestano «bježe». Osim toga, može joj pojaviti crvenilo u zjenicama. Često ima dojam kako joj netko stalno stoji iza ledja, panično se boji znojenja šaka, pa čak i samog mirisa znoja! Bezrazložno se plaši domaćih životinja, zatvorenog i mračnog prostora, poput lifta, vožnje u tunelu, preko mosta i slično, zatim je proganja strah od pada sa visine, utapanja u vodi, itd... Prilikom boravka u nekom prostoru osjeća se vrlo nelagodno, premda ne pronalazi valjane razloge za tako nešto. Dakle, danonoćno je može proganjati strah i izazvati njenu nesigurnost, zabrinutost, plačljivost i tugu (češće je to slučaj kod žena). Bezrazložni nastupi jeze i drhtavice samo pogoršavaju stanje u kom se nalazi. Katkada pati od vrtoglavice, nesvjestice ili nesanice, a može se dogoditi i obrnuti slučaj pa je stalno i bezrazložno snena.

Ni noću nema mira, jer sanja košmarne snove, groblja ili pokojnike. Zbog svega toga iz dana u dan gubi snagu, neraspoložena je, «pritiska» je ogroman bol u duši, pa razmišlja kako je netko ugnjetava, nema volje ni ustati, a kamo li raditi.

Njoj ništa ne ide onako kako bi trebalo, pa joj bukvalno sve ispada iz ruku, vječito kasni, ni u čemu ne uspjeva, a uz to nije u stanju organizirati vlastiti život. Ona se, jednostavno, ne umije naći u pravo vrijeme na pravom mjestu. Stalno nekuda žuri, pokušava brzo govoriti, neočekivano mijenja temu razgovora, kojem, u pravilu, nedostaje logike. Vrlo se teško koncentrira, pa nerijetko ne pamti ono što je kazala samo minutu ranije. Čak i kada je posve mirna – ne možete se oteti dojmu kako će u svakom trenu skočiti i pobjeći. «Bacaka» se amo-tamo po «rijeci života», kao da pliva protiv struje i vrtloga, uvjerena da se kreće u ispravnom smjeru, premda svo vrijeme izgleda kao da se nalazi barem pola sata ispred sebe, u budućnosti!

Osjeća dugotrajnu slabost i nemoć u rukama, premda svakodnevno ne radi teške poslove ili stječe dojam kako ima «olovo» u nogama, što joj otežava kretanje, pa se brzo umara, čak i u laganoj i kratkoj šetnji ili prilikom uspona po stepenicama. S vremena na vrijeme nosi se mišlju da bi najradije napustila sve, otišla nekuda bez traga, a u najgorem slučaju spopada je misao kako je život besmislen i da je jedini izlaz – u samoubistvu!

Naravno, magijsko djelovanje može kod čovjeka izazvati i posve drugačije simptome, poput pojave i proganjanja, odnosno opčinjenosti različitim fiks – idejama, zatim vršenje nekih nerazumnih postupaka, česta i snažna razdražljivost, agresivnost i bijes. U krajnje nepovoljnim okolnostima – žrtvi crne magije prilikom molitve, pogleda na svete slike i predmete ili tokom obreda u crkvi – padaju na pamet bogohulne, odvratne i griješne misli.

Ljubavna magijaLjubavna magija radi se u osnovi na privlačenje pojedine osobe ili odvraćanje neke osobe od dotadašnjeg partnera. Ona se može svesti, primjerice, na slijedeći slogan: «Da bez mene ne živi, ne jede, ne pije», čime se «zarobljava» nečija duša, nagoni osoba da razmišlja i mašta isključivo o onome, tko je to počinio ili naručio. Duša se koprca u «tamnici» magije...

Simptomi «crnog vezivanja»Odjednom vas je nešto neobično i silno privuklo k osobi, prema kojoj ste donedavno bili posve ravnodušni. Ne možete misliti ni o čemu drugome, već samo o njoj (ili njemu), a uz to osjećate ogromnu želju za seksom odmah čim pomislite na nju ili njega. Svi vam pričaju da ste se silno promijenili i više ne sličite sebi, te da vaš partner ima brojne mane i nedostatke. Vi to jednostavno ne zamjećujete, nego naprotiv, razmišljate da oni griješe ili ne znaju kako je partner čudesna i jedinstvena osoba. Postali ste agresivni, uznemireni i plašite se koječega. U svakom slučaju – stalno vas prati neki unutarnji nemir. Burno reagirate na kritičke primjedbe o voljenoj osobi, štoviše, osjećate se vrlo sretno u njegovoj blizini bez obzira na mnoštvo teškoća i problema, koje vam on donosi sa sobom. Pa, ipak, i sami ste katkad nezadovoljni njegovim (ili njezinim) ponašanjem, te se silno nervirate zbog toga.

Nemojte nikada ni pomisliti da nekoga privučete na nedopušten i magičan način. Istinska ljubav ne može se nasilno probuditi. Čarolija će ubrzo nestati, a žrtva se pretvoriti u zombija, biti samo fizički prisutna, duševno odsutna, tužna, zamišljena... Malo po malo, doći će do pogoršanja u različitim životnim područjima, u poslu, zdravlju, materijalnom stanju. Ukoliko je «vezivanje» uradjeno na piće – tada postoji bojazan da će s vremenom i godinama žrtva «vezivanja» postati ovisnik o alkoholu, a zatim i bolesnik, kojem stradava jetra, želudac i drugi organi...

Znaci «ljubavnog odvraćanja»Postoji i drugačiji oblik djelovanja «crne» ljubavne magije, koji je suprotan «privlačenju», jer služi za «odvraćanje» odnosno razdvajanje nekog para. Oba partnera nikako ne mogu zaboraviti jedno drugog, pa dugo žale za sretnim vremenima kad su bili zajedno. Kao posljedica razočarenja – «okiva se i zatvara» srce (prekriva ga tamnosivi energetski oblak), pa se osoba plaši prepustiti vlastitim osjećajima i ne može

se više u nikoga zaljubiti. Magija, pravljena na razdvajanje odrazit će se na sve kasnije veze, partnerstva ili brakove u koje će «žrtva» stupiti u budućnosti. Dakle, jednom rastavljena – zauvijek rastavljena! Sve njene buduće veze bit će kratke i završavati bez riječi ili suprotno tome – trajat će relativno dugo, ali nikada neće biti okrunjene brakom! Ukoliko se unatoč svega uspije vjenčati – prije ili kasnije njezina će se bračna zajednica raspasti!

Vjerovatno ste se susretali sa ženama i muškarcima, koji nakon razočarenja razmišljaju o suprotnom spolu na ovakav način: «Svi su muškarci isti» ili «Sve su žene k....», pa ostaju usamljene «usidjelice» ili «stari momci», dakle okorjeli neženje. Ovakva vrsta magije nerijetko se naziva «vijencem samoće».

Magija koja se radi u cilju razdvajanja i rastanka ljubavnog para može imati različite simptome kod pripadnika oba spola. Tako, na primjer, unatoč silne želje za seksom muškarac osjeća nemoć u spolnom životu, nikako ne može ostvariti kvalitetan odnos sa ženom, a u najgorem slučaju stradava zbog impotencije. Za razliku od njega – žena može biti hladna i frigidna, plašiti se seksa i pronalaziti brojne izgovore da bi izbjegla neugodne trenutke u postelji...

Magija neplodnostiNekim ženama u potpunosti izostaje menstruacija ili je vrlo oskudna, unatoč toga što se nalaze u najboljim godinama. Uzroci neplodnosti mogu biti i drugačije prirode, pa nam je tako poznat slučaj djevojke u dobi od 23 godine, koja nikad nije imala menstruaciju, jer je kao dvogodišnje djete pala na električnu grijalicu i zbog toga nije nikada istinski postala ženom. U toku dugogodišnje prakse – susretali smo se sa osobama, koje nisu mogle zatrudnjeti zbog davne prehlade i upale organa za reprodukciju, što je jednostavno «nevidljivo» i najsavremenijim medicinskim uredjajima. Treba istaći i činjenicu – da jedan ili više pobačaja (bilo spontanih, bilo hotimičnih) može izazvati kod osobe potpuno iste simptome kao i crna magija. Na svu sreću – takvi negativni utjecaji mogu se ukloniti odgovarajućom molitvom, ispovjedi i postom. Mnogo je teža situacija kada dodje do erozije grlića maternice. Pojedine žene veoma lako i relativno često zatrudne, ali nikako ne uspjevaju zadržati plod, što je takodjer jedna od mogućih posljedica navedenih uzroka.

Crna magija radi se i na neplodnost bračnog para, kako ne bi imao djece, odnosno potomaka, pa će se prekinuti njihova «loza». Postoje brojni slučajevi u kojima medicinski nalazi «kažu» da je sa ženom sve u redu, dok je muž, na primjer, bolovao od zaušnjaka ili ima smanjeni broj spermatozoida, odnosno probleme sa njihovim kretanjem, pa zbog toga ne mogu imati djete.

Trudnoća, koja se javlja kao posljedica umjetne oplodnje, porod uz pomoć carskog reza, «izlazak» djeteta iz majčine utrobe na zadak ili omatanje pupčane vrpce oko vrata djeteta – nesumnjivo ukazuju na prisustvo crne magije.

Negativna energija prostoraNegativna energija sakuplja se sa vremenom i ne ostavlja trag samo na ljudima, već i na prostoru u kojem oni borave. Posebno su nepovoljna za stanovanje mjesta gdje se nasilno prolila krv, blizina groblja (bez obzira na starost istih), zatim prostori gdje su mučeni ljudi (policijske stanice, zatvori i slično),

bolnice, itd... Kuće ili stanovi, u kojima je netko bolovao od teške bolesti i umro, sakupili su mnogo negativne energije u sebi – podjednako su nepovoljne za boravak i život. Gotovo je nemoguće u potpunosti otkloniti takve štetne utjecaje, već je vjerojatno samo ublažavanje negativnih posljedica – redovnim posvećivanjem od strane crkvenog lica, sadnjom cvijeća crvene boje (ruža, tulipana, geranije, itd...) ili izgradnjom manjeg, dekorativnog bazena, jer protočna voda pročišćava energiju i oživljava prostor. U dvorištim i okućnicama na takvim prostorima ne bi se smjele saditi jele i breze.

Magija koja se pravi na zemlju (u vidu takozvanog «nagaza») ponajprije djeluje na zdravlje nekog pojedinca ili cijele obitelji, često stradavaju kosti (ruku, nogu, kralježnice), pa se osoba – žrtva «nagaza» bezrazložno spotiče i/ili pada čak i na potpuno ravnoj površini, pri čemu katkada ima dojam kako ju je nešto nevidljivo gurnulo ili podiglo u vis, a zatim bacilo na zemlju. Nerijetko stradavaju i vene i to kod ljudi u srednjim i poznim godinama, koji se uz velike napore jedva kreću. U nepovoljnim okolnostima «nagaz» može izazvati i teška reumatska obolenja i kod mladića, i kod djevojaka.

Negativnu energiju prostora možemo uporediti sa dugogodišnjem prokišnjavanjem i vlagom, koja svakako ostavlja tragove na osobama, koje su duže vremena prebivala u takvom okruženju. Preselenjem ili napuštanjem takvog prostora – ne prestaju i posljedice, što, dakle, znači da osoba svuda sa sobom «nosi» negativnu energiju iz starog prebivališta, te da od iste ne može pobjeći na «kraj svijeta»!

Magija na posao (biznis)Ljudima, kojima je uradjena magija na posao – novac naprosto klizi iz ruku, pa sve što zarade ubrzo potroše ili se, štoviše, silno zadužuju, i to u razdoblju obično dužem od godinu i po dana. Neki preduzetnici bivaju pokradeni od vlastitih radnika ili lopova izvan firme, drugi se nikako ne mogu oporaviti od poslovnih gubitaka i kazni, koje su posljedica neurednog i nepropisnog poslovanja.

Osnovni oblici ove magije svode se na «vezivanje očiju, ruku ili nogu», pa je tako osoba, kojoj su vezane oči bukvalno «slijepa», ne vidi ono što je svima drugima više nego jasno, pregovara i potpisuje ugovore na svoju štetu, itd... Biznismen sa vezanim rukama i nogama ne može preduzeti potrebne aktivnosti, natječe se s drugima za poslove, ali ga u poslednji trenutak netko uvijek pretekne, a u najboljem slučaju započinje poslove koje u pravilu ne dovršava do kraja i odustaje prije nego što stigne do cilja. Ukoliko unatoč svega i završi pokoji posao – zarada svakako nije onakva kakvu zaslužuje. Katkada stupa u partnerstvo s osobom, koja ga vara, iskorištava, izdaje, a zatim napušta...

Magija protiv bogatstva (odnosno za bijedu)Magiju nedaća u poslu prate i problemi sa imovinom, poput čestih šteta na automobilu i kućanskim aparatima, zatim stalnim popravcima na objektu u kojem živi žrtva ove vrste magije.

Nasljedjivanje i raspodjela imovine mnogo puta izaziva ljubomoru, zavist i nezadovoljstvo bliskih ljudi, koji se, bez ikakvog ustručavanja služe nečasnim i nedopuštenim sredstvima ne bi li ostvarili svoje podle ciljeve. Otuda proizilaze brojni i dugotrajni imovinski sporovi na sudu, kojima se ne nazire kraj, premda je žrtva potpuno u pravu, i moralno, i materijalno, i u pogledu dokumenata.

Osoba «pod magijom» u dužem vremenskom razdoblju ne može se uknjižiti kao vlasnik nekretnine, koju je uredno kupila ili mjesecima bezuspješno oglašava prodaju imovine po sniženoj cijeni, te je na kraju prodaje budzašto, u bescijenje.

Magija zatvaranjaSplet okolnosti u poslovanju ili, uopće u životu, može nekog nevinog pojedinca, osudjenog bez krivice, strpati u zatvor – gdje ce čamiti u nekoj ćeliji.

Magija bolestiZnačajan gubitak na težini u kratkom vremenskom razdoblju, može nagnati čovjeka da se uputi ljekaru, te učini medicinske pretrage. Treba naglasiti činjenicu da će uradjeni nalazi biti posve uredni ili potpuno pogrešni, zbog toga što crna magija ne dopušta utvrdjivanje pravog stanja organizma. Unatoč pozitivnih nalaza – osoba se i dalje loše osjeća, pa na očigled bliskih ljudi jednostavno «kopni»...

Crnomagijsko djelovanje može prouzročiti psihosomatska obolenja, sve vrste depresije osim endogene, razne vrste psihoze, vizualnu, zvučnu i taktilnu halucinaciju, šizofreniju, neurasteniju, različite vrste fobija, Parkinsonovu bolest, epilepsiju...

Osim gornjih oboljenja, kao posljedica «crne magije» može se javiti histerično sljepilo, alergični konjunktivitis (tj. upala očnog nerva), gluhoća, paraliza, stalne glavobolje i migrena, a u najgorem slučaju - moždani udar.

Osim glave, mogu «stradati» i drugi dijelovi tijela, odnosno organi, počev od zubi i krvarenja iz desni, preko oštrih respiratornih obolenja, upale jednjaka, astme i angine pektoris. Treba istaći činjenicu kako je i srčani udar posljedica negativnog djelovanja.

Česte mučnine u želucu, praćene jakim nagonom za povraćanjem, čirevi na dvanaestercu, poremećaji u radu crijeva (stalni zatvori stolice ili proljevi), kao i pojava bubrežnih bolesti – takodjer su posljedica crne magije.

Ni koža nije imuna na negativno djelovanje, što se očituje u pojavi pigmentacije, bradavica, crnih prišteva, kožnog osipa (tj. ekcema), urtikarije, kožnih i potkožnih čireva, gnojnih nakupina na licu ili ušima, a u krajnje nepovoljnim okolnostima – crna magija uzrokuje i psorijazu. Kod osobito teških slučajeva – koža se ljušti do krvi i kosti, a to ne mogu spriječiti nikakova dermatološka sredstva.

Snažna upala zglobova (artritis ili poliartritis), reuma, rahitis i slično - uglavnom su «rezultat» crne magije, koja je uglavnom uradjena na zemlju.

Pojava takozvanog 13-og rebra, cisti, svih vrsti dobroćudnih i zloćudnih tumora, te kancerogenih obolenja (odnosno, raka) ukazuje na prisustvo vrlo snažne crne magije.

Umjesto daljeg nabrajanja mogućih bolesti navest ćemo hvalisanje jednog crnog maga: «Ja mogu učiniti

svašta, oduzeti pamet, olovom napuniti noge, posaditi djavla u nečiju utrobu... Ostavit ću mu samo desnu ruku kako bi se mogao prekrstiti (tj. prekrižiti)...»

Želimo istaci činjenicu kako djeca ne nasljedjuju bolesti svojih predaka, nego samo poremećaje izazvane crnom magijom! Naravno, ne pada nam na pamet tvrditi kako su baš sve bolesti posljedica crne magije, nego samo one koje su neizlječive. Ponašanje čovjeka, njegove misli, riječi, djela, osjećaji i nagoni takodjer uzrokuju brojna oboljenja, no, to će biti tema jednog posebnog napisa.

Magija ovisnostiMagija ovisnosti i poroka osobito je teška, jer je kod žrtve potpuno «ubijena» snaga volje, pa se ona unatoč silnoj želji ne može odreži alkohola, droge i drugih opijata. Alkoholičar odnosno narkoman pristaje na liječenje, koristi s vremena na vrijeme, različite blokatore, prolazi kroz faze u kojima ne konzumira drogu ili alkohol, pa se opet i iznova vraža staroj slabosti.

Magija nezgoda, ozljeda i traumaNiz ozljeda, počev od onih bezazlenih, kao što su spoticanje, uganuće, iščašenje, lakši i teži prijelomi – posljedica su negativnih utjecaja sa strane. Skloni smo tvrditi da je najveći broj nesretnih slučajeva (udar struje, groma, ranjavanje hladnim i vatrenim oružjem, utapanje, gušenje, itd...) direktna posljedica crne magije. U tom smislu - sve prometne nezgode, a posebno one koje se dogadjaju na raskrsnicama, bez obzira na tehničke i mehaničke uzroke – izazivaju osobe, pod utjecajem crne magije. Ukoliko se, na primjer, medjusobno sudare dvije «žrtve» - tada će ishod nesreće biti katastrofalan.

Magija smrtiMagija na smrt radi se obično na razdoblje od 3 mjeseca do 20 godina, a njezinom žrtvom postaju ne samo pojedinci, već ona «kosi» i istrebljuje cijele obitelji! Ne smijemo zanemariti činjenicu da je svako samoubistvo isključiva posljedica crne magije, jer je samoubica doveden (prema vlastitom mišljenju) u bezizlaznu situaciju, pa je protivno Božjim zapovjedima «podigao» ruku na sebe.

Obiteljsko prokletstvoZa kraj napisa ostavili smo obiteljsko prokletstvo, koje, bez sumnje, najteži oblik crne magije, zato što ne pogadja samo jednu generaciju neke obitelji, nego se prenosi i proteže čak na sedam budućih pokoljenja! Obiteljsko prokletstvo može nanijeti kako osoba sa strane, tako i netko unutar same porodice.

Najteža kletva je majčina, kada proklinje čedo, koje je rodila, pa zbog toga - upozoravamo majke i očeve, braću i sestre – nikada ne proklinjite svoje bližnje, a niti ikoga drugoga! Posljedice ove vrste magije gotovo su nesagledive, a mogu obuhvatiti sve što je naprijed navedeno!

Umjesto zaključkaPonekad, u neznanju, čovjek sam sebe omadjija, a da toga nije niti svjestan. Poznat nam je slučaj žene, koja je u trudnoći pregazila preko grančica i potoka sa prljavom vodom, pa se njeno djete rodilo sa omotanom pupčanom vrpcom oko vrata, te je uz krajnje napore liječnika spašeno. Nema sumnji da

uglavnom drugi ljudi (veoma često su to bliski rodjaci ili susjedi) nanose nekome magiju, pa pojedine žrtve stradavaju i od nekoliko različitih vrsti magijskih djelovanja (počev od «nasljedne», preko straha iz djetinjstva, pa sve do «stjecanja» u različitim prilikama, poput primitka poklona, na svadbi i slično).

Rijetke su obitelji u kojima ni jedan član nije zahvaćen «crnom magijom». Negativna energija jednog od ukućana odražava se na sve preostale članove obitelji. Uzmite, na primjer, oca akloholičara, koji nemilice troši novac na svoj porok, pa su se majka i djeca prisiljeni odreći koječega. No, njemu ni to nije «dovoljno», pa ih maltretira i time izaziva strah kod najmladjih.

U magiji vlada pravilo suprotno elektrici, pa ovdje minus privlači minus, a ne obratno! Dakle, ureknuta ili omadjijana osoba privući će osobu sa istim problemima u ljubavnu vezu, poslovno partnerstvo, prijateljstvo, kao kupca ili prodavača. Kada se «sjedine» dvije magije (npr. vjenčanjem) sve postaje još teže.

Oduprite se negativnim utjecajima, tako što ćete živjeti u skladu sa deset zapovjedi Božjih, molite se svakodnevno, idite redovito u crkvu, postite... Ne ogovarajte nikoga i ne spletkarite – makar to činili iz dosade ili zabave. Ne budite previše gordi. Nemojte zavidjeti nikome ili biti ljubomorni! Poželite uvijek svima (skrušeno od srca čak i svojim neprijateljima) sve ono najbolje – što želite i samom sebi!

Odlazak u crkvu, pridržavanje svega naprijed iznijetog, nošenje različitih amajlija ili talismana – neće «skinuti» sa vas ni strah, ni urok, a niti crnu magiju, ali će učiniti vaš život mnogo podnošljivijim.

Avtor Administrator ob 10:22 3 komentarji

Spiritizam

Spiritizam, okultizam, parapsihologija, parapsiholog, smrt i život, spiritualni medijum......

Smrt ne znači uvijek samo SMRT !!!

Smrt ima svoj nastavak, a to je ŽIVOT. Uz spiritizam i okultizam možemo doći do neočekivanih rezultata. To su područja od kojih nam ponekad zastaje dah u prsima, ali ne mora uvijek biti sve toliko strašno. Parapsihologija ima mnogo zanimljivih rješenja, a parapsiholog ih može riješiti.

U našem ovozemaljskom svijetu mnogo puta sa velikom dozom straha slušamo ili prepričavamo najneobičnije priče o nekim čudnim stvorenjima. Te čudne spodobe nazivamo duhovima. Duhovi se obično tretiraju kao maljušna, prozirna stvorenja sa ne baš prevelikom blistavom inteligencijom. Za naše vidno polje oni su nevidljivi. U svijetu je uočeno ili registrirano jako mnogo istinitih slučajeva o prisutnosti duhova ( spiriti ). Ljudi koji istražuju i proučavaju život duhova nazivaju se spiritisti.

Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna

iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Na mentalnom ekranu vidovite osobe se vide slike kao iz nekog sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju ne samo vidjeti već i stupiti u izravni kontakt sa duhovima u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve mentalne sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspijevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola...

Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,..

Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama želi stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u kući i djelovati vrlo destruktivno na naše misli.

Što mislite kakav je to osjećaj kada vas jedan mračni, zao duh probudi usred noći ?

Od tih negativnih stvorenja trebamo se znati obraniti i zaštititi. Moramo shvatiti da su duhovi samo dio prirode koja nas okružuje - npr. zrak koji svakodnevno udišemo u svoje tijelo, prepun je najrazličitijih energetskih tijela, duhova.

Mnogi se plaše smrti !

Čemu strah ?

Da li je opravdan ?

Moramo shvatiti da su ljudi došli na ovu prekrasnu planetu da bi tu jedno vrijeme živjeli, te nakon tog kratkog vremenskog razdoblja, ponovno se vratili u svijet od kuda su došli - svijet nadmoćnih energija. Kada jedna osoba umre ona se u toj novoj dimenziji nađe u potpuno istom tjelesnom obliku. Evo kako je jedan vojnik, koji je bolovao od tifusa doživio svoju tjelesnu smrt.

Vojnik Nolan u jednoj seansi prizivanja duhova, ovako je objašnjavao » Čini mi se kao da sam se probudio iz nekog sna, možda malo dužeg sna. Vrlo čudno, ali nisam se više osjećao bolestan. Taj nadasve neobičan osjećaj da me ništa ne boli u trenutku me oduševio, jer poslije tolike neljudske patnje, tolikih bolova u cijelom tijelu, nisam mogao vjerovati da je to doista stvarno. U isto vrijeme kroz cijelo moje biće provlačila se neka čudna slutnja, neki čudan strah. Sasvim neočekivano na jednoj poljskoj ležaljci ugledao sam svoje mrtvo, beživotno tijelo. Zurio sam u njega. Prvo što sam pomislio - ovo je neki fenomen ! Što se to meni događa? Tu, pored mene stajala su još tri vojnika koji su nedavno bili ubijeni. Oni su me srdačno pozdravljali govoreći – dobro nam došao u svijet duhova. U momentu sam osjetio snažne, nasilne osjećaje, te povikao - nisam ja MRTAV !!! Jedan od tih vojnika odgovorio mi je da sam sada živ više nego prije. Svijet duhova u tom trenutku je bilo moje boravište. Da bi me u to uvjerio jedan od vojnika rekao mi je da samo promatram dolje na poljskoj ležaljci moje beživotno tijelo. Doista, moje beživotno - ohlađeno, zaleđeno tijelo još je uvijek dolje ležalo. Nedugo nakon toga dva nepoznata čovjeka moje nekadašnje tijelo odgurali su i bacili u već iskopanu rupu. Što sam mogao tada napraviti, baš ništa. Ja sam tada bio jedina zainteresirana osoba koja je pratila moj pogreb ».

Mnogo puta mladi ljudi iz znatiželje pokušavaju stupiti u kontakt sa duhovima. Za stupanje u kontakt obično se koriste tri tehnike - OUIJA, plankete i papir.

OUIJA je tehnika gdje drvenasta, trokutasta naprava sa rolinima ( pomični kotačići ) donosi poruke sa onog svijeta. Na tu spravicu stavi se jedna ruka. Ta spravica i ruka vođeni su nekom neobjašnjivom, misterioznom silom, te svojim pomicanjem i dodirom s vrhom drvene naprave određuje pojedina slova abecede i brojeve. Na taj vrlo jednostavan način stvaraju se kompletne riječi i rečenice. To su poruke. Kod plankete na drvenu napravu stavi se olovka koja piše po već pripremljenom papiru ( automatsko pisanje ). I naravno, treća tehnika je papir, a tu se koristi čaša okrenuta naopačke. Svatko od prisutnih stavi po jedan prst na čašu i uz prizivanje određenog duha čaša počinje sama da se kreće do slova i brojeva koji su stavljeni u široki krug. U tom magičnom krugu trebaju biti ispisane riječi - DA i NE. U prostoriji uvijek mora biti neparan broj prisutnih. U lagano zatamljenom ambijentu kada se završava seansa, duha se mora obavezno sa zahvaljnošću ljubazno pozdraviti. Sa ovim mističnim stvarima bolje se ne igrati. Mora se točno znati redosljed u seansi jer u protivnom možete snositi i neke čudne posljedice.

Spiritizam je vjerovanje u mogućnost komunikacije s dušama pokojnika i za različite prakse pokušaja uspostave takvih komunikacija, često uz pomoć neke osobe (medija), za koju se smatra da je obdarena sposobnošću da djeluje kao posrednik s duhovnim svijetom.

Spiritizam je uzeo na sebe religijski karakter. Preuzima dokazivanje pretpostavke svih religija - postojanje duhovnog svijeta - i ustanovu svjetske religije u kojoj će se sljedbenici različitih tradicionalnih vjera, stavljajući svoje dogme postrani, moći ujediniti. Ako nije oblikovalo konačno vjerovanje (credo) i ako se njihovi predstavnici razlikuju u svojim stavovima od vjerovanja kršćana, to je jednostavno zato što se od spiritizma očekuje da zastupa novu i (pot)puniju objavu koja će na racionalnoj osnovi dokazati važne kršćanske dogme ili pokazati da su one posve neutemeljene.

Manifestacije (fenomeni)

Fenomeni vezani uz spiritizam mogu se podijeliti na fizičke i psihičke. Fizički uključuju:

• pojavu neobičnih kuckanja i drugih zvukova;• telekineza - micanje, podizanje ili premještanje objekata (stolova, stolica) bez dodirivanja ili s dodirivanjem koje je nedostatno da objasni micanje;• "aporti" - pojavak ili nestanak objekata, ponekad kroz zatvorena vrata;• otisci napravljeni na parafinu ili sličnim supstancijama;• svijetleće pojave - zračenje svjetla od medija ili iskri ili maglovitih formi (ekto-plazme);• levitacija objekata ili samog medija;• materijalizacija ili pojava duha u vidljivom ljudskom obliku;• duhovna fotografija u kojoj se obilježje ili oblici preminulih osoba pojavljuju duž ploče nalik na živo fotografirani subjekt.

Psihički fenomeni su oni koji izražavaju ideje ili sadrže poruke. Ovoj skupini pripadaju:

• kuckanje po stolu kao odgovor na pitanje;• automatsko pisanje; pisanje po ploči;• govor u transu;• vidovnjaštvo;• opisi duhovnog svijeta;• komuniciranja s pokojnicima.

Povijest spiritizma

Vjerovanje u mogućnost komunikacije s dušama mrtvih je drevno, a prakticiralo se u Perziji, Grčkoj, Kaldeji, Kini i Egiptu. Zaista se čini da je spiritizam bio prakticiran, u jednom ili drugom obliku, od strane ljudi koje su dobrano dijelili prostor, vrijeme i kulturu. Međutim, moderna faza spiritizma datira od 1848. godine iz iskustava obitelji Fox u Hvdesvilleu, a kasnije u Rochesteru, država New York. Neobjašnjiva "kuckanja" u kući, micanje namještaja kao uz pomoć nevidljivih ruku i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguće. Uvjerene kako kucanje dolazi od duhova umrlih koji s njima žele stupiti u kontakt, dvije Foxove kćeri, Catherine i Margaret, pronašle su kod tih signala i postavljale pitanja "duhu" koji je odgovarao kuckanjima. Njih smatraju prvim "medijima" modernih vremena. Slična uznemiravanja pojavila su se i u drugim dijelovima Sjedinjenih država, osobito u Stratfordu, Connecticut, u kući dr. Phelpsa, prezbiterijanskog svećenika, gdje su manifestacije (1850. -1851.) često bile nasilne, a odgovori duha blasfemični. Sestre Fox su 1851. u Buffalu posjetila tri liječnika, sveučilišna profesora u tom gradu. Kao rezultat njihovih istraživanja doktori su izjavili da su "kuckanja" bila jednostavno "pucketanja" članaka koljena. Ali ta tvrdnja nije umanjila niti popularni entuzijazam niti interes više ozbiljnijih osoba.

Predmet su preuzeli ljudi poput Horace Greeleva, Wm. Lloyd Garrisona, Roberta Harea, profesora kemije na Sveučilištu u Pennsvlvaniji, i John Worth Edmondsa, suca Vrhovnog suda države New York. Među spiritistima se istakao Andrevv Jackson Davis, čije djelo Principi prirode (1847), koje je diktirao u transu, sadrži teoriju svemira koja nalikuje Svvedenborgianovoj. Spiritizam je također našao ozbiljne zagovornike među svećenicima različitih denominacija, osobito univerzalista; snažno se obraćao mnogim ljudima koji su izgubili religiozno vjerovanje u budući život, a dobro je prihvaćen od onih koji su tada pokretali pitanje nove socijalne organizacije - pionira modernog socijalizma. Vjera u spiritizam je toliko bila raširena da je 1854. g. Američkom Kongresu podnijeta peticija za imenovanje komisije za istraživanje ovog fenomena. Peticija sa nekih 13 000 potpisa stavljena je na stol, ali ništa nije poduzeto.

U Europi je put spiritizmu bio pripravljen Svvedenborgianovim pokretom i epidemijom micanja stola, koja se s kontinenta proširila u Englesku i preplavila sve slojeve društva. To je još bila pomodna zabava kada su 1852. dva medija, gđa Havden i gđa Roberts, došle iz Amerike u London i držale seanse koje su privlačile pozornost znanstvenika, ali i popularistički interes. Faradav je 1853. pokazao da su micanja stola bila uslijed voljnog mišićnog djelovanja, a dr. Carpenter je dao isto objašnjenje. No, mnogo zamišljenije osobe, većinom među klerom, držale su se spiritističke interpretacije. To je također prihvatio socijalist Robert Owen, dok je profesor de Morgan, matematičar, u svom iskazu sa seanse s gđom Havden bio zadovoljan da je "netko ili neki duh čitao njegove misli".

Kasniji razvoj u Engleskoj slijedio je s medijima koji su došli iz Amerike: Daniel Dunglas Home (Hume) 1855., braća Davenport 1864. i Henry Slade1876. Među engleskim medijima 1872. postali su istaknuti vlč. William Stanton Moses i gđica Florence Cook, te 1866. William Eglinton. Spiritizam su zagovarale različite periodičke publikacije, te branili brojni radovi od kojih je za neke bilo rečeno da su ih diktirali sami duhovi, npr. Spirit Teachings Staintona Mosesa, čija je svrha bila dati izvješće o uvjetima u drugom svijetu i oblikovati neku vrstu spiritističke teologije.

Za vrijeme ovog razdoblja znanstveno mišljenje o spiritističkim pojavama bilo je podijeljeno. Dok su profesori Huxley i Tvndall oštro denuncirali spiritizam u teoriji i praksi, gospodin (kasnije sir Wm.) Crookes i dr. Alfred Russell Wallace smatrali su fenomen vrijednim ozbiljnog istraživanja. Isti pogled je izražen u izvješću koje je Dijalektičko društvo objavilo 1871. godine nakon istrage duge osamnaest mjeseci, kao i 1876. na sastanku Britanske asocijacije, gdje je prof. Barrett, F.R.S. zaključio svoje izvješće požurivanjem postavljanja znanstvenog vijeća za sistematsko istraživanje ovakvih fenomena.

Rast spiritizma u kontinentalnom dijelu Europe obilježen je sličnim prijelazom od popularne znatiželje do ozbiljne istrage. Godine 1787. Egzegetsko i filantropijsko društvo iz Stockholma, slijedeći Svvedenborgianov pogled, protumačilo je izražavanje "magnetiziranih" subjekata kao poruke iz duhovnog svijeta. Ova interpretacija postupno je dobivala naklonost u Francuskoj i Engleskoj, ali do Cahagnetovog izdanja prvog volumena Arcanes de la vie future devoilees, 1848. u Parizu, nije objašnjavala koji bi bio cilj komuniciranja sa svijetom mrtvih. Micanje stola i neobično kuckanje izazvalo je uzbuđenje u Parizu i dovelo do istrage grofa Agenor de Gasparina. On je zaključio (Des

tables tournantes, Paris 1854.) kako fenomen potječe od neke fizikalne sile ljudskog tijela, a prof. Thury iz Ženeve (Des tables tournantes, 1855.) složio se s tim objašnjenjem. Barun de Guldenstubbe (La Realite des Esprits, Paris 1857.) nasuprot tome objavio je svoje vjerovanje u duhovnu intervenciju, a M. Rivali, kasnije poznat kao Allan Kardec, objavio je "spiritualističku filozofiju" u Le Uvre des Esprits (Paris 1853.), koja je postala vodič za cijeli predmet.

U Njemačkoj je spiritizam također izrastao iz »duševnog magnetizma». J.H. Jung je u svojoj Theorie der Geisterkunde obznanio da je u stanju transa duša oslobođena iz tijela, a sam trans kao takav on smatra bolesnim stanjem. Među najranijim njemačkim vidovnjakinjama bila je gđa Frederica Hauffe, «vidovnjakinja iz Prevorsta», čija su iskustva iznesena u knjizi Justinusa Kernera Die Seherin von Prevorst (Stuttgart 1829.).

U svom kasnijem razvoju spiritizam je predstavljen u znanstvenim i filozofskim krugovima od istaknutih ljudi kao što su npr. Ulrici, Fichte, Zullner, Fechner i Wm. Weber. Posljednja trojica vodila su (1877.-1878.) niz eksperimenata s američkim medijem Sladeom u Leipzeigu. Rezultati su objavljeni u Zullnerovim Wissenschaftliche Abhandlungen. lako je smatrana važnom u to vrijeme, ova istraga se ne može držati zadovoljavajućom zbog nedostatka opreza i točnosti.

Sve ovo u glavnim crtama pokazuje da je moderni spiritizam unutar jedne generacije prešao granice pukog popularnog pokreta i izazvao pozornost znanstvenog svijeta. On je, štoviše, doveo do ozbiljnih podjela među znanstvenicima. Za one koji poriču postojanje duše odvojeno od organizma, prethodno stvoren zaključak je bio da ne mogu postojati takve komunikacije kao što tvrde spiritisti. Naravno, ovo negativno viđenje još uvijek zauzimaju oni koji prihvaćaju temeljne ideje materijalizma. Ali daleko od svih takvih a priori razmišljanja, oponenti spiritizma opravdavaju svoje stajalište naglašavajući bezbrojne slučajeve prijevara koje su iznesene na vidjelo ili preko pobližeg ispitivanja korištenih metoda ili preko priznanja samih medija.

Međutim, usprkos ponovljenim raskrinkavanjima pojavili su se fenomeni koji se očito ne mogu opisati kao varka bilo koje vrste. Njihov neobjašnjivi karakter skeptici pripisuju krivom promatranju. Spiritistčke prakse su, jednostavno, smještene kao novo poglavlje u dugoj povijesti okultizma, magije i popularnog praznovjerja. S druge strane, određeni broj mislioca osjeća se obveznim priznati, i nakon svih mogućnosti elemenata prijevare, da ipak ostaju neke činjenice koje zahtijevaju sustavnije istraživanje. Londonsko Dijalektičko društvo je 1869. imenovalo 33-očlano vijeće «da istraži fenomene sa navodnim duhovnim manifestacijama i da izvjesti o tome». Izvješće Vijeća 1871. godine kaže da se «mogu proizvesti pokreti u krutim tijelima bez fizičkog kontakta od strane neke neprepoznatljive sile, koja djeluje unutar nedefinirane udaljenosti od ljudskog organizma i povrh dosega mišićnog djelovanja«, te da je «ova sila često upravljana razumom (inteligencijom)". U Londonu je 1882. osnovano Društvo za psihička istraživanja radi znanstvenog ispitivanja »prijepornih fenomena«. Motiv istrage dopunjavao je povijest hipnotizma, koji je bio ponavljano opisivan kao šarlatanstvo i prijevara. Usprkos tomu, strpljivo istraživanje vođeno rigoroznim metodama pokazalo je da ispod pogreške i prijevare leži neki stvarni utjecaj na koji treba računati, a koji je u konačnici objašnjen teorijom

sugestije. Napredak spiritizma, mislilo se, mogao bi jednako tako donijeti ostatak činjenice koja zaslužuje znanstveno objašnjenje.

Društvo za psihička istraživanja uskoro je u svom članstvu brojilo različite predstavnike znanosti i filozofije u Engleskoj i Americi, a brojna udruženja sa sličnim ciljevima i metodama osnovana su u mnogim zemljama. «Zapisnici» društva sadrže detaljna izvješća o istraživanjima spiritizma i srodnih predmeta, a stvorena je i voluminozna literatura. Dok neki pisci zadržavaju kritički stav, drugi otvoreno govore u prilog spirirtizma, a neki nedavno preminuli (Mvers, James) su se prije smrti dogovorili sa svojim preživjelim suradnicima da uspostave komunikaciju!

Pretpostavke

Kako bi objasnili fenomene koji su nakon pažljive istrage i isključenja prijevare smatrani autentičnima, predložene su tri hipoteze.

Telepatska hipoteza uzima kao svoju polaznu točku podsvijest. Ona je, kako se tvrdi, subjekt dezintegracije koji djeluje tako da njezini segmenti mogu utjecati na um drugoga (percipijenta) čak i na udaljenosti. Osobnost je oslobođena, tako da kažemo, iz organizma i obuzima dušu drugoga čovjeka. Medij će, po ovoj hipotezi, dobiti informacije izmjenom misli ili s mislima ljudi prisutnih na seansi ili drugih misli u vezi kojih prisutni ne znaju ništa. Ovaj bi se pogled, kako se smatra, slagao s priznatim činjenicama hipnoze i s rezultatima eksperimentalne telepatije, a objasnio bi ono što se pojavljuje kao slučajevi posjednuća.

Slična ovoj je spiritistička hipoteza psihičkih zračenja koja u čovjeku razlikuje fizičko tijelo, dušu i posrednički element zvan «perispirit». To je prorijeđen fluid ili astralno tijelo koje u određenim osobama (medijima) može izlaziti iz materijalnog organizma i tako oblikovati «dvojnika». On, također, zajedno s dušom napušta tijelo nakon smrti i sredstvo je preko kojega se uspostavlja komunikacija s perispiritom medija. Spiritistička hipoteza tvrdi da se komunikacije primaju od bestjelesnih duhova. Njezini zagovaratelji kažu da je telepatija nedovoljna da ukalkulira sve činjenice, te da njezina sfera utjecaja mora biti tako proširena da uključi sva mentalna stanja i pamćenja živih osoba. Čak i s takvim proširenjem, ne bi objasnila selektivni karakter fenomena kod kojega se činjenice relevantne za potvrdu osobnog identiteta pokojnika razlikuju od onih koje su irelevantne. Telepatija većinom može biti sredstvo preko kojega bestjelesni duhovi djeluju na misli živih osoba.

Za one koji priznaju da manifestacije proizlaze od inteligencija različitih od medija, sljedeće pitanje koje se nameće jest: jesu li te inteligencije duhovi pokojnika ili bića koja nikada nisu bila utjelovljena u ljudsko obličje. Odgovor se često teško nalazio čak i kod priznatih vjernika u spiritizam, a neki od njih su bili prisiljeni priznati djelovanje stranih ili neljudskih inteligencija. Ovaj zaključak je utemeljen na nekoliko vrsta dokaza:

• teškoća utvrđivanja identiteta duha - utvrđivanja je li dojavljivač (komunikator) zaista osobnost ili

pokazuje da jest;• sklonost lažnog predstavljanja dijela duhova koji ih vode kao glasovitih osoba koje su nekad živjele na zemlji, iako se na pobliže ispitivanje pokazuju prilično ignorantni prema onima kojima se lažno predstavljaju;• trivijalni karakter komunikacija, tako radikalno suprotan onome što bi se očekivalo od onih koji su prešli u drugi svijet i koji bi prirodno trebali biti zabrinuti da priopće informacije o najozbiljnijim stvarima;• kontradiktorne izjave koje daju duhovi, a tiču se njihovog stanja, odnosa Boga i čovjeka, temeljnih pravila ćudoređa;• konačno, nizak ćudoredni ton koji često ispunja poruke duhova koji pretendiraju prosvijetliti čovječanstvo.

Ove varke i nedosljednosti često su neki autori pripisivali podsvijesti (Flournov), drugi su ih smatrali duhovima nižeg reda, tj. ispod razine čovječnosti (Stainton Moses), dok ih treće objašnjenje otvoreno pripisuje demonskom uplivu (Raupert, Modem Spirit-ism, St. Louis 1904.). Za kršćane ovaj treći pogled na problem ima posebnu važnost zbog činjenice da se navodne komunikacije suprotstavljaju bitnim istinama vjere, kao što su Kristovo božanstvo, vazmeno otajstvo i otkupljenje, Božji sud i buduće ispaštanje grijeha, dok ohrabruju agnosticizam, panteizam i vjerovanje u inkarnaciju.

Spiritizam zaista tvrdi da daje nepobitan dokaz besmrtnosti, znanstvenu demonstraciju budućeg života koji daleko nadilazi bilo koju filozofsku dedukciju spiritualizma i zadaje smrtni udarac materijalizmu. Međutim, ova tvrdnja počiva na valjanosti hipoteze da komunuikacije dolaze od bestjelesnih duhova, a nema potporu onih koji zastupaju telepatsku hipotezu ili demonski utjecaj. Ako bi ovi posljednji trebali dokazati fenomen, objasnili bi ga bez rješavanja ili čak izazivanja problema ljudske besmrtnosti. Ako bi ponovo bilo pokazano da argument temeljen na činjenicama normalne spoznaje i prirode duše ne može proći kritičku provjeru, ista provjera bi sigurno bila fatalna za teoriju izvedenu iz medijumističkih izjava, koja nije samo rezultat abnormalnih uvjeta, nego je otvorena širokom polju različitih interpretacija. Čak tamo gdje je svaka sumnja varke ili tajnog dogovora uklonjena - a što je rijedak slučaj - kritičan istraživač će doći na ideju da fenomen koji se sada čini neobjašnjivim može eventualno, poput mnogih drugih čudesa, biti objašnjen bez pribjegavanja spiritističkoj hipotezi. Oni koji su na temelju svojih filozofskih dokaza uvjereni u besmrtnost duše mogu kazati da komunikacije s duhovnim svijetom pojačavaju njihovo uvjerenje. Ali odbaciti svoju filozofiju i staviti sve na spiritizam bilo bi više nego riskantno jer bi to barem posredno pružilo izliku za potpunije odbacivanje duše i besmrtnosti. Drugim riječima, ako bi spiritizam bio jedini argument za budući život, materijalizam, umjesto da bude istisnut ponovno bi trijumfirao kao jedina moguća teorija znanosti i zdravog razuma.

Opasnosti

Uz ovaj rizik filozofske pogreške, moraju se dodati mentalne i ćudoredne opasnosti koje za sobom povlače spiritističke prakse.

Koja god objašnjenja bila ponuđena za «moći» medija, njihove prakse prije ili kasnije uzrokuju stanje pasivnosti koje ne može ništa drugo doli naškoditi duši i umu. Ovo je jasno kod hipoteze uplitanja stranih duhova, jer takvo posjednuće oslabi i nastoji izbrisati identitet ličnosti. Slični rezultati se mogu očekivati ako se podrži druga hipoteza prema kojoj pritom dolazi do dezintegracije ličnosti. U oba slučaja ne iznenađuje što će mentalna ravnoteža biti narušena, a samokontrola oslabljena ili uništena. Pribjegavanje spiritizmu često proizvodi halucinacije i druga zastranjivanja, posebno kod osoba sklonih ludilu i čak onih koji se inače normalno izlažu žestokom fizičkom i mentalnom naporu.

Iz dugogodišnjeg iskustva neki svećenici su došli do zaključka da svi oni koji su se bavili spiritizmom, kao po pravilu, doživljavaju napast crnih i suicidalnih misli, tj. prije ili kasnije u određenim kriznim situacijama pomišljaju na samoubojstvo, a mnogi ga i učine (M. Bolobanić, Kako prepoznati zamke zloga, Zadar, 2000 , str 71.).

Ozbiljna je i opasnost ćudoredne izopačenosti. Prakticiranje ili ohrabrivanje prijevare bilo koje vrste je vrijedno osude; zlo je sigurno veće kada varka pribjegne propitkivanju o budućem životu. Ovakve prakse, kada se rabe i bez namjere varanja, potkopavaju temelje ćudoređa, jer proizvode dezintegraciju ličnosti ili pozivaju upad strane inteligencije. Može biti da se medij »možda isprva prepušta poticajima impulsa koji mu mogu doći kao od neke više sile, ili ga u razvoju njegove automatske romanse pokreće instinktivna prinuda - u bilo kojem slučaju, ako nastavlja ići na ruku i ohrabrivati ovo automatsko poticanje, malo je izgleda da može dugo zadržati neumanjenu iskrenost i zdrav razum» (Podmore, Modern Spiritualism, II, 326 sqq.).

Stav crkve

Biblija kategorički zabranjuje svaki oblik vraćanja i prizivanja duhova kao bezbožne i praznovjerne prakse koje teško vrijeđaju čast Božju i formalno su oprečne prvoj zapovijedi: Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare: ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Gospodin, Bog vaš!Lev 19, 31

Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer: tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom: nitko tko bi bajao, zazivao duhove i dše predaka, ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini gadi se Gospodinu:Pnz 18,10-12

Osim čistog i jasnog zabranjivanja navedenih praksa, biblijski tekstovi snažno pozivaju na vjernost toj zapovijedi, pozivajući se otvoreno na božansku kaznu koja proizlazi iz upuštanja u bezbožne i praznovjerne prakse: Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. Posvećujte se da budete sveti! Ta, ja sam Gospodin, Bog vaš!Lev 20, 6

Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru, kojom se iznevjerio Gospodinu: nije držao Gospodnje zapovijedi, i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, a nije pitao Gospodina; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Majeva sina Davida.Ljet 10, 13-14

Riječ Božja ne ostavlja ni najmanju sumnju oko etičkog suda kojeg treba pripisati praksama magije, okultizma, nekromantizma i spiritizma: one se, u velikoj metafori o «zaručničkom» odnosu između Boga i njegovog naroda, izjednačuju s prostitucijom, čine oblik idolopoklonstva i razlikovno su obilježje onih poganskih naroda koje Bog »stavlja u ruke» Izraela, te su težak grijeh protiv prve zapovijedi.

Kako je spiritizam bio blisko povezan s praksama "duševnog magnetizma» i hipnotizma, o ovim vrstama fenomena govorilo se u teološkim raspravama i u odlukama crkvenih vlasti. Kongregacija inkvizicije 25. lipnja 1840. je zaključila: "Otklonivši svaku zabludu, svako vračanje, izričito ili uključno zazivanje đavla, nije moralno zabranjeno korištenje magnetizma, naime samo kao čina korištenja fizikalnih sredstava koja su inače dozvoljena, ako se ne teži prema nedozvoljenom cilju, ili na neki drugi način zlom. Primjena naime čisto fizikalnih principa i sredstava za nadnaravne stvari i učinke, kako bi ih se protumačilo fizikalno, samo je potpuno nedozvoljena i krivovjerna varka«.

Ova odluka je ponovljena 28. srpnja 1847., a enciklika Sv. oficija biskupima od 4. kolovoza 1856. između ostaloga kaže: Premda je ovim općim dekretom dovoljno protumačena dopuštenost ili nedopuštenost korištenja ili zloporabe magnetizma, ipak ljudska je zloća toliko porasla, da zanemarivši dozvoljeno bavljenje znanošću, radije se okreće zanimljivostima na veliku propast duša i na štetu samog građanskog društva, te se hvale da su otkrili neki princip predviđanja i predskazivanja. Tako neke ženske, ne uvijek čednog ponašanja, pričaju da su zahvaćene sposobnošću hodanja u snu i jasnim gledanjem, i kako to već nazivaju, te da mogu vidjeti i nevidljivo, započeti razgovore o vjeri, dozivati duše mrtvih, primati odgovore, otkrivati nepoznato i daleko, te se lakoumnim pokušajima usuđuju činiti praznovjerne stvari takve vrste, i tako proricanjem sebi i svojim gospodarima sigurno stječu veliku dobit. U svemu tome, kakvom god se vještinom ili varkom služile, budući da se primjenjuju fizikalna sredstva za nenaravne učinke, radi se o potpuno nedozvoljenoj i krivovjernoj prijevari te o sablazni protiv dobrog ponašanja«.

Biskupe se nadalje potiče da ulože sve moguće napore za potiskivanje ovakvih zloupotreba «kako bi se Gospodnje stado zaštitilo od neprijatelja, polog vjere očuvao, i vjernici zaštitili od moralne korupcije«.

Drugi plenarni koncil u Baltimoru (1866.) govoreći o prijevarnoj praksi u spiritizmu izjavio je da se neke manifestacije mogu pripisati sotonskom uplitanju i upozorava vjernike protiv davanja bilo kakve potpore spiritzmu ili čak, izvan znatiželje, pohađanje seansi (Dekret, nn. 33-41). Taj koncil posebice naglašava protukršćanski karakter spiritističkih tehnika glede vjere i karakterizira ih kao pokušaj ponovnog oživljavanja poganstva i magije. Dekret Sv. oficija od 30. ožujka 1898. osuđuje spiritističke prakse, čak iako je isključena komunikacija s demonom, te se čini kako se komunicira samo s dobrim duhovima.

Najeksplicitnija i najznačajnija osuda spiritizma nalazi se u negativnom odgovoru kojeg je dao Sv. oficij 24. travnja 1917. i autoritativno odobrio papa Benedikt XIV. dva dana kasnije na pitanje:»Smije li se prisustvovati razgovorima ili bilo kakvim spiritističkim skupovima (koji se odvijaju) preko medija, kako ih zovu, ili bez medija, uz pomoć hipnoze ili bez nje, kao i onima koje imaju oblik poštenja ili pobožnosti, bilo da se ispituju duše ili duhovi bilo da se slušaju njihovi odgovori, ili pak da se samo gleda, pa i proturječeći šutke ili izričito, da se ne želi imati nikakva veza sa zlim duhovima? Odgovor: U svemu niječno.«

U svim tim dokumentima napravljena je distinkcija između legitimnog znanstvenog istraživanja i praznovjernih zloupotreba. S ovim se Crkva ne izjašnjava o naravi činjenica kojima se spiritisti hvale, jesu li to autentični fenomeni ili jednostavne obmane (na znanosti je da donese takav sud), ali se veoma jasno izjašnjava o opasnostima po vjeru i ćudoređe kojima se izlaže onaj tko sudjeluje u spiritističkim praksama i zbog toga ih kategorički zabranjuje svojim vjernicima. Takva zabrana tiče se svih, od običnog vjernika do znanstvenika, i širi se na sve motivacije zbog kojih bi netko mogao sudjelovati na spiritističkoj seansi ili bilo kojem obliku prizivačke prakse, čak i bez nazočnosti medija.

Zaključak

Kršćanin vjeruje u uskrsnuće tijela kao božanski dar, a Crkva osim toga poučava da je ljudska duša besmrtna. Po sebi ne bi, dakle, bilo nemoguće misliti na mogućnost «komunikacije» između živih i pokojnika, ali problem se tiče nadasve načina: što rade duše nakon smrti, tko odlučuje da li se, kako i kada trebaju ili mogu pojaviti? Teološko razmišljanje jasno otkriva da duša, odmah po smrti tijela, biva suđena u svjetlu vrhunaravnog promisla pravde i ljubavi, koje Bog ima za nju, a ishod tog suda može biti vječna radost (pridružujući se odmah ili nakon razdoblja pročišćenja i kajanja) ili vječna patnja. U tom kontekstu čini se jasno da je samo na Bogu da odluči da li se, kako i kada neki pokojni mogu pokazivati živućima. Pretpostavljati da ih se «priziva» čin je grešne oholosti, gotovo kao da čovjek može poučavati Boga što treba raditi. Jedini ozbiljan i mudar stav, prema Božjim stvarima, stav je ustrajne i pune pouzdanja molitve, u kojoj se moli za spasenje živih i pokojnih, ostavljajući Bogu da utvrdi načine kojima želi podijeliti potrebne milosti.

Okultna praksa spiritizma, kao i sve ono što je tajnovito, privlači čovjeka i izaziva njegovu radoznalost. Zato se događa da čak djeca u osnovnoj školi, pa i srednjoškolska i studentska mladež, veoma često upadaju u iskušenje da se u pojedinim grupama pokuša zazivati duhove. Dakako da to čine i odrasli, među kojima je najrizičnija skupina roditelja sa snažnom željom da stupe u «komunikaciju»s tragično nestalom djecom. Sve se to čini u potpunom neznanju od kobnih posljedica, ne samo za vječni život, nego i za ovaj zemaljski.

Na kraju se treba sjetiti već spomenute mogućnosti uplitanja zlih duhova: čak i ako se često za tzv. spiritističke fenomene mogu naći prirodna objašnjenja, sama činjenica da je neodređeno moguće pretpostaviti uplitanje demonske prirode - na neki način dopušteno i od samih spiritista - trebalo bi

konačno razuvjeriti od približavanja takvim praksama. Između ostalog demoni, ne mogavši ipak činiti prava čuda, mogu itekako djelovati čudima koja pogađaju maštu i uobrazilju. Ako uz to uzmemo u obzir činjenicu da se - Sotona voli preodjenuti u anđela svjetla, imamo razlog više ne vjerovati i u one manifestacije koje bi se činile prekrivene kristalnom čistoćom. Pokušajmo npr. zamisliti majku koja je izgubila sina i koja se stavlja u položaj izvršenja, makar, «implicitnog» prizivanja, kojoj (bez trikova, obmana, sugestija ili drugog) odgovara glas veoma sličan glasu sina, koji je potiče da bude snažna, da ima vjere, da moli, da ne prekida razgovor s njim. Ima li što dirljivije od toga? Ipak, ako je to bio demon koji je htio dovesti u napast ženu koja je izgubila sina, nema sumnje na čemu temelji njezinu »slabu točku«. Takav primjer, možda i suviše fantastičan, trebao bi nas navesti na razmišljanje.

Pakao

Pakao, prema mnogim religijskim shvatanjima, je prebivalište grešnika i mesto stradanja i patnje. Većina drevnih religija poznavala je koncept mesta koje je odvajalo dobre od zlih ili žive od mrtvih (npr. sumorno Hadovo podzemno kraljevstvo u grčkoj mitologiji, ili hladno i mračno podzemlje Nilfhajma ili Hela u norveškoj mitologiji). Hrišćanski teolozi ga opisuju kao poslednje mesto u kome se nalaze đavoli i demoni. Pakao je takođe definisan kao kompletna i završna podela Božije ljubavi i milosti prema grešnicima koji su odbacili moralne standarde i izabrali da žive grešnički život. Čistilište, u katolicizmu je mestu čišćenja za grešnike koji su zaslužili spas, ali nisu okajali grehe počinjene u životu na Zemlji. Nasuprot čistilištu, pakao je smatran večnom kaznom, bez šanse za iskupljenje i spas onih koji su u njemu.

Pakao u raznim religijama

Islam

Muslimani veruju u jahannam (na arapskom جهنم), koji je sličan hebrejskom ge-hinnom-u. U Kur'anu, svetoj knjizi Islama, nalaze se doslovni opisi užarenog pakla, kao i raja (Jannah) poput cvetnog vrta u kome će uživati istinski vernici. Takođe, raj i pakao su podeljeni u više nivoa, zavisno od loših dela počinjenih u životu (gde je kazna određena zavisno od težine greha), a dobra dela zavisno od toga koliko je pojedinac verovao u Boga (Alaha) na Zemlji. U Kur'anu se u jednakoj meri spominje i pakao i raj. Kur'an takođe govori da neki koji su osuđeni na pakao nisu osuđeni zauvek, već na određeni period. Kada dođe Sudnji dan, bivšim osuđenicima će biti suđeno i odlučeno da li će ući u raj ili ne.

Hrišćanstvo

Hrišćani vide pakao kao večnu kaznu za one koji ne veruju u Isusa Hrista kao njihovog spasioca i koji čine velike grehe u životu na Zemlji. Izuzeci su nekad oni koji nisu verovali u Isusa Hrista ali su imali olakšavajuće okolnosti (mladost, neznanje, mentalnu bolest i drugo.) Većina Hrišćana veruje da se

odlazak u pakao desi odmah po nastupanju smrti, dok drugi veruju da se to dešava nakon Sudnjeg dana. Neke denominacije Hrišćanstva, kao npr. Jehovini svedoci, veruju da je pakao neka vrsta groba u kome čovek nesvesno čeka na reinkarnaciju u raj (Zemlju).

Judaizam

Gehena se spominje u rabinskoj literaturi. Ponekad je to prevedeno kao pakao ali ih ne veže obavezno isto značenje. Termin Gehena (ponekad i Gehenom) je originalno uzet iz imena doline (Gai'ben-Hinom- suva dolina Hinomovog sina) u Jerusalimu, u koga su se bacali pokloni koji su namenjeni Hramu, ali nisu prihvaćeni. U Judaizmu, Gehena nije pakao, nego više čištilište gde se osobi sudilo na osnovu dela koje je počinio u životu. Kabala je opisuje kao "čekaonicu" za sve duše, i dobre i zle. Većina smatra da ljudi nisu u Geheni zauvek, već najduže 12 meseci. Ukoliko je osoba dobra, njegova duša se penje u Olam Habah (često povezano sa rajem), a ukoliko je loša, ponovno se rađa.

Kineske i japanske religije

Opis pakla je veoma složen u kineskim i japanskim religijama. Vladar pakla mora da rešava i politička pitanja, kao što to čine Zemaljski vladari. Pakao je predmet mnogih narodnih priča, u kojima ljudi u paklu mogu ponovno umreti. Kinesko viđenje pakla ne uključuje obavezno dugu patnju onih koji su u njemu. Oni smatraju da je pakao sličan današnjoj kontroli pasoša ili imigracijskoj kontroli. Na sahrani, oni spale i "čekovnu knjižicu za pakao" sa umrlim. Sa ovom knjižicom, umrli može podmititi vladara pakla i potrošiti novac sa knjižice u paklu ili u raju.

Hinduizam

U Hinduizmu postoje kontradikcije da li pakao (Narak) postoji ili ne. Za neke je to samo metafora za savest. Ali u Mahabharati se spominje da su Pandavas i Kauravas otišli u pakao. On je takođe opisan u Puranasu i ostalim pisanim dokumentima. Veruje se da ljudi koji počine "paap" (greh) odu u pakao i budu kažnjeni za grehe koje su učinili. Bog, Yama, koji je takođe Bog smrti, je kralj pakla. Chitragupta, čuvar zapisnika o gresima, pročita grehe i Yama odredi kaznu. Ove kazne uključuju ubacivanje u ključalo ulje, prženje u vatri, mučenje korišćenjem raznih oružja i dr. Osobe koje okaju svoje grehe, ponovno su rođeni u skladu s njihovom karmom. Niko nije savršen i zato svi moraju imati makar jedan zabeležen greh.

Budizam

U Budizmu postoje razna verovanja o paklu. Većina škola Theravāda, Mahāyāna i Vajrayāna priznaju razne oblike pakla (kao što su hladni i vreli pakao), koja su mesta velike patnje za one koji čine loša dela. Boravak u paklu je privremen. Onima koji imaju previše negativne karme su reinkarnirani tu, gde ostaju dok se ta karma ne potroši, a tad se rađaju u drugom okruženju, kao što su ljudski lik, gladni duhovi, životinje i drugo...

Avtor Administrator ob 10:21 0 komentarji

Proročanstva indijanaca

prošlom stoleću jedna stara mudra žena iz Kri Indijanske nacije, zvana "Oči od Vatre" imala je viziju budućnosti. Prorekla je da će jednoga dana, zbog pohlepe belog čoveka, doći vreme, kada će zemlja biti opustošena i zagađena, šume uništene, ptice padati sa neba, vode će biti potamnele, ribe potrovane u potocima, a drveća neće biti, čovečanstvo kakvo znamo prestaće da postoji. Doći će vreme kada će čuvari legendi, priča, kulturnih rituala i mitova i svih Drevnih Plemenskih Običaja, biti potrebni da nas povrate u zdravlje, čineći zemlju ponovo zelenom. Oni će biti ključ čovečanstva za opstanak, oni su "Dugini ratnici".Doći će dan buđenja kada će svi ljudi svih plemena formirati Novi Svet Pravde, Mira, Slobode i prepoznavanja Velikog Duha.

"Dugini ratnici" će širiti ove poruke i učiti sve ljude Sveta. Učiće ih kako da žive na "Način Velikog Duha". Reći će im kako se današnji svet odaljio od Velikog Duha i da je zato Zemlja "Bolesna".

"Dugini ratnici" će pokazati ljudima da je Veliki Duh pun ljubavi i razumevanja i kako da načine Zemlju ponovo lepom. Ti ratnici će dati ljudima principe ili pravila da slede da bi učinili svoju stazu od svetlosti u svetu. Ti pricipi će biti od Drevnih Plemena."Dugini ratnici" će ljude učiti drevnoj praksi o Jedinstvu, Ljubavi i Razumevanju.Oni će učiti harmoniji među svim ljudima na sve četiri strane sveta.

Kao drevna plemena, oni će učiti ljude kako da se mole velikom Duhu sa ljubavlju koja teče kao prelepi planinski potok i utiče stazom u okean života. Još jedanput, oni će biti sposobni da osete radost u osamljenosti i društvu. Oni će biti slobodni od jadne zavisti i voleti čovečanstvo kao svoju braću, bez obzira na boju, rasu ili religiju. Osetiće kako im sreća ulazi u srca i postaće jedno sa čitavom ljudskom rasom. Njihova srca biće čista i zračiće toplinom, razumevanjem i poštovanjem za čitavo čovečanstvo, Prirodu i Velikog Duha.

Oni će još jedanput napuniti svoje umove, srca, duše i dela najčistijim mislima.Tragaće za lepotom Oca Života - Velikog Duha!Naći će snagu i lepotu u molitvama i usamljenosti života.

Siromašni, bolesni i sa potrebama biće paženi od braće i sestara sa Zemlje.Ova praksa postaće ponovo deo njihovih svakodnevnih života.

Onaj koji će voditi ljude biće odabran na stari način - ne po političkoj struji, ili ko govori najglasnije, ko se hvali najviše, ili po imenu ili po blaćenju, već prema tome čija dela govore najviše. Oni koji pokažu svoju ljubav, mudrost i hrabrost i oni koji pokažu da mogu i koji su radili za dobro svih, biće izabrani za lidere ili Poglavice. Biće izabrani po svojim "kvalitetima" a ne po sumi novca koju koriste. Kao brižne i odane "Drevne Poglavice" razumeće ljude sa ljubavlju i gledati da se deca obrazuju sa ljubavlju i mudrošću

svojih bližnjih. Pokazaće im da čuda mogu biti ostvarena, da se izleči svet od bolesti i povrate njegovo zdravlje i lepota.

Zadataka ovih "Duginih ratnika" će biti mnogo i velikih. Biće zastrašujućih planina ignorisanja da se osvoje i naići će na predrasude i mržnju. Oni moraju biti odani, nepokolebljivi u njihovoj snazi i snažna srca. Oni će naći voljna srca i umove koji će ih slediti na ovom putu povratka "Majke Zemlje" lepoti i izobilju - ponovo.

Taj dan će doći, nije dalek.

"Kada svet bude umirao podićiće se novo pleme svih boja i svih vera.To pleme će se zvati Ratnici Duge i staviće svoju veru u akciju, a ne reči."( Pročanstvo )

Indalo simbol

Najstariji pronađen simbol Indalo koji predstavlja čoveka sa raširenim rukama koje spaja duga, je simbol naslikan 4 500 godina pre Hrista.Pronađen je u pećini Španije (La Cueva de Los Letreros),u severnoj provinciji Almeriji, poznatijoj kao La Paz (Mir).Ljudi iz Mojácar koristili su ga stotinama godina.Crtali su ga svugde jer se veruje da donosi dobru sreću.Neki arheolozi veruju da je to praistorijski simbol Boga.

Avtor Administrator ob 10:21 0 komentarji

Kremansko proročanstvo

Tarabići su čuvena zlatiborska porodica iz sela Kremana koja se proslavila širom Balkanskog poluostrva po svojoj vidovitosti.

Porijeklo Tarabića

Tarabići su se doselili iz Hercegovine na Taru, u selo Kremna (vidi članak Doseljavanja stanovništva na Zlatibor). Prema porodičnom usmenom predanju, Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina, Milošem, Savom, Lazarem i Milanom, tjerajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko obronaka Tare, vidje u jednoj dolini zmiju sa dukatom u ustima. Tarabići tad zastadoše i počeše da kopaju na tom mjestu. Iskopali su ćup pun dukata i četvorica braće su ga podijelili na ravne časti, puneći dukatima jedan volujski rog i tako dijeleći zlato u krug. Prema prethodnom dogovoru, trojica braće su uložili novac u gradnju kuće na tom

mjestu, dok Miloš, ne znano zašto, nije htio da učestvuje u tome, ali je ostao da živi u zajednici sa braćom. Prema jednom drugom predanju, on je svoje dukate zakopao u temelje njihove nove kuće. Na mjestu gdje su Tarabići našli zlato i gdje su sazidali kuću, nastao je zaselak porodice Tarabić, koji se nalazi na južnim obroncima Tare, iako je dio sela Kremana, koje se nalazi na sjevernim obroncima Zlatibora.

Izgled kuće Tarabića u vrijeme kad su proroci živjeli u njoj

Mističnost Kremana

Kako se vjeruje, Kremna su nastala u drevnoj fazi nastanka Zemlje, prilikom jednog njenog sudara sa nekim drugim nebeskim tijelom. Tako je nastala Kremanska kotlina, koja čini prelaz Zlatibora ka Tari. Ovdašnje stijene su veoma neobičnog sastava (po tome su Kremna dobila ime; kamen - kremen). Smatra se da je to neka vrsta poludragog kamena, a priče kruže da se on tajno ispituje u zapadnjačkim laboratorijama. U stvari, naučnici tvrde da je kremansko zemljište sastavljeno od stijena periodotita koje metamorfozom prelaze u serpentine i imaju prirodnu moć biogenog zračenja koja blagotvorno djeluju na ljudski organizam. Poznato je da Kremanci izuzetno dugo žive i osjećaju se zdravo i vitalno i u poznoj starosti.

Možda baš zbog tog kamena, Kremna su oduvijek davala vidovite ljude. Zabilježeno je da je jedan Kremanac savjetovao kneza Lazara da ne ide u boj s Turcima, već da ih pusti da odu dalje ka Evropi, ali knez ga nije poslušao. I za vrijeme Srpske revolucije pominje se neki vidoviti Kremanac kog Karađorđe takođe nije htio da sluša. Ali zato je knjaz Miloš povjerovao u njegovu vidovitost i dugo godina se pridržavao njegovih savjeta. Kad je prestao da ga sluša, sustigla ga je dobro poznata sudbina: progon iz zemlje i sve ostalo.

Zaselak Tarabići u Kremnima

Pojava Tarabića

U XIX vijeku pojavljuju se proroci Tarabići, a poslije njih još nekoliko vidovitih Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negdje i Nešević) i dr.

Tarabići su imali sreću da im je kum bio pismen čovjek, prota Zaharije Zaharić, koji je njihova proročanstva prenio dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo“. Dr Kazimirović namjerno kaže Kremansko, a ne Tarabića proročanstvo, jer nije sigurno šta su od toga predvidjeli Tarabići, a šta je uzeto iz kremanskog naroda i proročke tradicije. Recezent Kazimirovićeve knjige bio je vladika Nikolaj Velimirović, 77-mi proglašeni svetac Srpske pravoslavne Crkve. Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu. Ova kuća još

uvijek stoji, i još uvijek nema nikog da ospori ili potvrdi ovu jednu od mnogobrojnih legendi o Kremanskom proročanstvu.

U doba vladavine komunizma u Jugoslaviji, tadašnji vrh države svojski se trudio da ospori Kremansko proročanstvo. D. Golubović je objavio drugo izdanje Kremanskog proročanstva, u kom se, između ostalog, kaže i da će srpski narod najzad naći svoj vječni mir kad se povede za znakom koji se vidi kad se jabuka rasiječe na pola - aluzija na petokraku, simbol komunizma.

Kremanski kamen

Kamen je sastavni dio mističnosti i istorije Kremana. Samo ime Kremana vodi porijeklo od kamena (kremena). U blizini Kremana, na putu za Taru, prije nekoliko godina podignut je Dom proroka, jednosobna brvnara koja je bila neka vrsta muzeja. U njoj je bilo sakupljeno više eksponata vezanih za Kremna i Tarbiće. U brvnari-muzeju kao jedan od najiteresantnijih eksponata bila je izložena tzv. Kosmička kugla, kamena lopta glatka na dodir, prečnika oko jedan metar. Po predanju, to je jedan primjerak od više miliona takvog kamenja koje je nekad davno zasulo Zemlju iz svemira. Vjeruje se da ovo kamenje zrači nekakvom čudnovatom energijom, i da tako djeluje na posjedovanje moći vidovitosti kod Kremanaca. Priče kažu da se ovo kamenje tajno proučava u zapadnjačkim laboratorijama.

Kosmička kugla

tekst uz Kosmičku kuglu

2004-te godine neke britanske i američke kompanije su počele kopanje rude nikla u Kremnima i Mokroj Gori. Ubrzo se odustalo od toga, navodno jer zalihe nisu bile velike, ali Kremanci kažu da se jedne noći,

kad su kopali nikl, začula jaka čudnovata eksplozija, a već sljedećeg jutra Britanci i Amerikanci su uzrujano otišli. Lokalno stanovništvo se bunilo protiv kopanja nikla, jer je čulo za rudnike u Sibiru u Rusiji, gdje je okolina zagađena i do 200 kilometara uokolo. Zato im je laknulo kad su Amerikanci otišli, ali oni su ubrzo opet došli. Međutim, ima i onih Kremanaca koji se ne uzrujavaju zbog kopanja nikla, jer se pozivaju na riječi Tarabića, koji su rekli da će stranci doći da kopaju rudu, ali da će to biti najobičniji kamen, i da će ga oni prodavati po svijetu, vjerujući da je poseban, međutim od toga neće biti ništa. Ovi snimci Kosmičke kugle napravljeni su 9-tog avgusta 2005-te godine oko 15 časova. Nepunih 36 časova kasnije Dom proroka je zagonetno, do temelja izgorio, a Kosmička kugla se raspala. Vjeruje se da je neko od mještana podmetnuo požar. Dom proroka je ubrzo potom obnovljen.

Kremansko proročanstvo sadrži dosta predviđanja, od kojih su se mnoga ispunila. Tarabići su predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na srbijanskom prijestolju, propast Karađorđevića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu - aluzija na Josipa Broza.

Prvi Tarabić za koga se zna da je posjedovao dar vidovitosti bio je Miloš Tarabić (1809-1854). Živio je prilično kratko, četrdeset i pet godina, kao što je i prorekao. Kada se njegova predviđanja uporede sa predviđanjima njegovog sinovca Mitra Tarabića (1829-1899), vidi se da je Miloš bio daleko vidovitiji od Mitra, ali je Mitar više govorio i proricao.

Prema riječima prote Zaharija, Miloš je imao čudne pronicljive oči i blago i pobožno ponašanje (mada je prota Zaharije malo poznavao Miloša i sa njim je svega dva-tri puta razgovarao, a sa Mitrom nebrojeno puta, jer je Miloš umro tri godine nakon što je prota Zaharije stigao u kremansku parohiju; ovaj protin opis Miloša je vjerovatno posljedica podsvjesnog ubjeđenja da vidoviti ljudi imaju pronicljive oči i da je Miloš, kao prorok, bio veoma smjeran i pobožan čovjek). Dalje ljudi kažu da je Miloš bio padavičar, i veoma pošten čovjek koji je živio povučeno i malo s kim je razgovarao. Bio je nepismen i ćutljiv čovjek. Imao je dva brata, Lazu i Milana, koji se nimalo nisu odlikovali vidovitošću. Nije se ženio, a Mitar jeste, čiji sin Sreten takođe nije bio nimalo vidovit.

Miloš je kratko živio, ali je govorio da će i poslije smrti živjeti. Rekao je da će njega živog sahraniti i da će se poslije smrti javljati jednom iz svoje familije. To je bio Mitar. Mitar je mnoge stvari čuo još u djetinjstvu od strica Miloša, a nešto je saznao i iz Miloševih javljanja o kojima je pripovijedao proti Zahariju. Kad bi ga prota Zaharije, njegov kum, pitao kako zna, obično bi odgovarao: „Tako mi je, kume, kazato!“. Prota je govorio i šta mu je Mitar odgovarao kad ga je ispitivao o mnogim drugim stvarima. Tad bi obično rekao: „Ja, kume, nijesam gatar. Samo znam da pričam što mi je kazato!“

Ni Miloš ni Mitar nikad nisu svoja predviđanja vezivali za tačne datume, već su uvijek govorili „kad to bude, onda će“, mada su nerijetko važnije događaje vezivali sa drugim od manje važnosti. Ako bi nešto trebalo da se dogodi uskoro, onda bi govorili: „Skoro će biti!“ ili „Uskoro ćeš, kume, čuti!“ i sl. Ponekad se neki događaj dugo nije događao, pa bi prota obično gubio nadu da će se to ikad dogoditi. Tad bi mu Mitar rekao: „Ja ti, kume, nijesam reko kad će se baš to dogoditi. Čekaj, pa ćeš čuti!“ I kasnije, po protinim riječima, to bi se zaista obistinilo.

Iako je Mitar bio mnogo orniji za razgovor od Miloša, koji je bio neka vrsta osobenjaka, i on je govorio „jezikom Pitije“. Narod ih je obojicu smatrao za lude i šašave ljude, a kad bi se kasnije stvarno dogodilo ono što bi oni prorekli, tad bi govorili: „Ene! Potrevi Tarabić!“ Taj početni loš stav kremanskog i uopšte čitavog zlatiborskog stanovništva prema Tarabićima bio je takav uglavnom jer ljudi često i nisu razumjeli Miloša i Mitra. Na primjer, kada je Miloš u svoje vrijeme govorio kako će se zemlja mjeriti i prema mjeri danak plaćati (tako je on prorekao plaćanje poreza na zemljište po arima i hektarima) i kako će novac biti jedno parče hartije, malo ko od tadašnjih nepismenih ljudi mu je vjerovao i proglašavali su ga čudakom. Oni nisu dočekali da vide ostvarenje njegovih predviđanja.

Ipak, Tarabići su uživali i veliki ugled među mnogim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam prota Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“ Prota ga je poslušao i na njegovo mjesto je došao Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.

Proročanstva Miloša Tarabića

(prema Kremanskom proročanstvu dr Radovana Kazimirovića) Miloš Tarabić je tačno predskazao ne samo svoju smrt, već i sudbinu svih tadašnjih srbijanskih vladara i događaje na tadašnjoj političkoj sceni Srbije. Ukupno, ostavio je skoro dvadeset različitih proročanstava, pa se ne može govoriti o tome da je slučajno pogađao stvari. „Da čovek baš izmišlja, teško će toliko budućih događaja izmisliti. Stoga će svaki razuman čovek pre verovati u njegovu izvanrednu moć (kriptestezija), koja mu je Bogom dana, a pred kojom mi stajemo začuđeni, zapanjeni!“ (dr R. Kazimirović, „Kremansko proročanstvo“)

Miloš je, uopšteno, prorekao sljedeće stvari:

1) svoju smrt - Imao je staru majku koja ga je stalno molila i preklinjala da se ženi, što on nikako nije htio i umro je neženjen. Jednom, kad su mu majčina moljakanja dosadila, rekao joj je: „Čuješ li ti, babo! Nemoj me moliti da se ženim. Ja se ženiti neću! Kad budem imo četres i pet godina, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikad nećeš!“ Isto je rekao i svojoj braći.

2) sudbinu svoje sestre Bose - Imao je sestru Bosu (1816-1898) koja ga je takođe stalno molila da se ženi, jer je željela da mu na svadbi zaigra. Jednom je i njoj rekao: „Ja se, Boso, ženiti neću, a ti ćeš se udati, i udaćeš se dobro. Dobićeš i đece, ali će ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Tad će doći vrijeme kad ćeš se pokajati i mene sjetiti, pa ćeš reći 'E, jadna Boso! Kamo lijepe sreće da se nijesam ni udavala!'“

3) sudbinu serdara Jovana Mićića - Jovan Mićić je bio apsolutistički vladalac sa titulom rujanskog (zlatiborskog, užičkog i ariljskog) serdara u prvoj polovini XIX vijeka. Jednom je pozvao Miloša i rekao mu da se okane „ludih vračarija“. Da bi ga omalovažavao, upita ga: „Otkud moreš znati sudbinu ljudi?“ Miloš mu reče: „Taj mi je dar urođen i od Boga Gospoda dat.“ „Ondak“, reče mu serdar, „ded meni što proreci!“ A Miloš mu reče: „Ti ćeš od gladi umrijeti!“ Pošto je serdar bio jedan od najbogatijih ljudi, imao je skupocjeno odijelo, velike posjede i veliku vlast, ovako nešto izgledalo je krajnje glupo i nimalo

vjerovatno. Smijući se, serdar ga opet upita: „Vidiš li onu kobilu tamo u avliji?“ „Vidim“, odgovori Miloš. „E, dede proreci što će oždrijebiti!“ „Žensko ždrijebe“, reče Miloš. Tad serdar naredi da ubiju kobilu i da je raspore, i u njenoj utrobi stvarno nađoše žensko ždrijebe. Tad se serdar Mićić uozbilji i duboko uzdahnu. 27-mog decembra 1844-te godine umro je od gladi u zarobljeništvu u gurgusovačkoj ozloglašenoj kuli Jovan Mićić, rujanski serdar.

4) smjenu dinastija na srbijanskom prijestolju - Onda kada na Zlatiboru niko nije ništa slično slutio, Miloš Tarabić je govorio da će iz zemlje otići knjaz Aleksandar Karađorđević i da će opet doći knjaz Miloš Obrenović. Sav narod je vjerovao da je knjaz Miloš umro u Rumuniji, čak je to pisalo i u novinama, ali Miloš je nepokolebljivo tvrdio da je stari knjaz živ, i da će opet doći da vlada, ali to će trajati nepune dvije godine, a zatim će umrijeti prirodnom smrću. Tako je i bilo.

5) vladavinu Mihaila Obrenovića - Miloš je govorio: „Poslije smrti knjaza Miloša doći će da vlada njegov sin Mihailo. On će vladati dobro. On će uzeti gradove od Turaka i išćeraće ih iz Srbije. Ali kad počne da radi da uzme Bosnu i Hercegovinu, ondakar će poginuti od svojih ljudi!“

6) vladavinu kralja Milana Obrenovića i Srpsko-turske ratove - O kralju Milanu Miloš je proti Zahariju govorio: „Knjaz Mihailo gine, pa će poslije dovesti jedno dijete da vlada, i ono će vladati svakojako. Ono će Srbiju namučiti, ali će je i kraljevskim vijencem ovjenčati. To dijete će sa Crnom Gorom objaviti Turskoj carevini rat, ali će Turska carevina biti veoma jaka i mi ćemo, kume, teško š njom na kraj izaći. Tada će se i Rusija umiješati. Neće ni njojzi lakše ići, ali će je pobijediti. Sva okolna naša sela spaliće Turčin, ali se, kume, ne boj! Kremna neće postradati, Turčin preko Šargana neće prijeći.“

7) proglašenje Srbije za kraljevinu - „Kad se rat svrši“, dalje je Miloš govorio, „Srbija će da poraste i ojača. Neće dugo potrajati i ona će postati kraljevina.“

8) sudbinu kralja Aleksandra i kraljice Drage - Rekao je (govoreći o kralju Milanu): „To dijete metnuće na glavu krunu kraljevsku, ali će biti zle ruke i zle sreće, umrijeće u najboljem dobu. On će imati sina jedinca i taj će biti gore sreće no što mu je otac bio. Neće imati od srca poroda. Ondakar će jednog dana poginuti i kralj i kraljica. Poginuće u samome dvoru. Ubiće ih vojska!“

9) ponovni dolazak Karađorđevića - Miloš dalje nastavlja sa proricanjima: „Poslije ove pogibije na srpski prijesto će opet doći Karađorđevići. Oni će doći i vladati narodom, ali neće dugo proći, pa će nastati veliki ratovi!“

10) Prvi svjetski rat - „Sve velike sile udariće jedna na drugu. Krv će se potocima proljevati. Izginuće mnogo svijeta. Mnoge će se majke u crno zaviti, jer će svoje najmilije izgubiti. Mnogo će đece bez roditelja ostati!“

11) veliku epidemiju na Zlatiboru 1915-te godine - „Narod će strašno poboljevati i umiraće užasno! Smrt će mnoge istrijebiti. Mnoge će kuće bez čeljadi ostati!“ Tokom te godine, samo u Kremnima umrlo je preko 500 ljudi. Iz kuće po dvoje-troje čeljadi je umiralo na dan.

12) propast Srbije - „Srbija će propasti. Narod će biti u izgnanstvu tri ljeta, pa će zatim bez puške ući u Otadžbinu.“

13) propast Turskog carstva - „Rat će mnoge pokositi. Kad sve to bude ondakar će i Turske carevine nestati. Nje će sasvim nestati iz Evrope!“

14) propast Austrije - „Nestaće, kume, i Austrijske carevine! I njojzi će doći kraj. Tada će narodi koje je ona pritisla življeti slobodno.“

15) sudbinu Istanbula - „Kad Turska bude sasvim išćerana iz Evrope, ondakar će Carigrad uzeti Rusija. Ona će biti najsilnija država na svijetu. Ali ga jopet ni ona neće u svojijem rukama imati, no će ti, kume, i druge države vladati, dogovorno kao na saboru. Carigrad će biti 'svačiji i ničiji'!“ Po ovom proročanstvu, Istanbul će u budućnosti izgleda biti međunarodni grad pod ruskom upravom.

16) proglašenje Srpske carevine - „Naša će vojska, kume, dugo u Višegradu zastati. Višegrad će dugo biti ni u našijem ni u neprijateljskijem rukama. Ali, kad jednom velike sile nadjačaju, kad jednom neprijatelju pukne po glavi, ondakar će naša vojska lako prijeći i uzeće cijelu Bosnu i Hercegovinu. Tada će se naša Srbija mnogo proširiti. Povratićemo jopet granice, koje smo nekada pod carevima imali. Bosna i Hercegovina biće naše. Đe je srpska kuća, biće srpsko. Kad sve to bude i svrši se, neće dugo potrajati i Srbija će biti carevina.“ Moguće je da je Miloš ovdje, riječju carevina htio da označi ne toliko oblik državne uprave koliko veličinu buduće naše zemlje.

17) buduću prijestonicu - Najzad, Miloš Tarabić je vidio da će naša buduća carska prijestonica biti Kruševac. Rekao je: „Pošto Srbija postane carevina, ondakar neće dugo proći, pa će i prijestonica prijeći iz Biograda u Kruševac. Kruševac će, kume, biti carska prijestonica!“

Zaharije Zaharić

Zaharije Zaharić (1836. – 1918.) bio je kremanski paroh, kum čuvene vidovnjačke porodice Tarabića. Njegova zasluga je što su proročanstva Tarabića sačuvana, jer je on, kao pismen čovjek, zapisivao sve svoje razgovore sa Tarabićima.

Bježeći od Turaka, beranski knez Stjepan Radonjić doselio se u Kremna i napravio kuću na brdu Strmcu. Kasnije se preselio na susjednu padinu koja gleda na to brdo, jer je tu bilo i vode i drveta i kamena. Po jednom od sinova kneza Stjepana, proti Zahariju, porodica je promijenila prezime u Zaharić. Kuća Zaharića bila je čuvena po proizvodnji veoma dobre rakije. Do okupacije od strane Bugara 1943-će godine na kući Zaharića nalazilo se četrnaest odžaka. Bugari su ih sve popalili, a kada su po podrumima izbušili burad, potekla je rijeka rakije.

Zaharići su od davnina bili sveštenička porodica. Prota Zaharije je u Kijevu završio duhovnu akademiju, a potom je došao u Kremna, 1841-ve godine, i već sa sedamnaest godina je postao prota. Kada se zapopio,

promijenio je prezime Radonjić u Zaharić.

Prota Zaharije bio je omiljen u narodu. Sa 35 godina bio je izabran za narodnog poslanika i na tu funkciju je biran nekoliko puta. Odustao je tek kada mu je Mitar Tarabić za vrijeme mandata 1865. – 1867. rekao: „Nemoj, kume, više biti poslanik!“

Bio je veliki pristalica dinastije Karađorđevića. Kod kralja Petra je dolazio bez najave i ulazio bez pitanja, a ovaj ga je za put uvijek darivao dvorskim cigaretama. A prota je njemu donosio vodu sa ljekovitog Rakovog vrela u Kremnima. I za vrijeme Prvog svjetskog rata kralj Petar ga nije zaboravio, već je proti, koji je tad bio teško bolestan, iz Soluna tajno slao pomoć. Kao uticajnom čovjeku kod Srba sa obje strane Drine, proti su se povjeravali delikatni poslovi. U Kremna su, da bi se sa njim vidjele i dogovarale, dolazile najviđenije svetovne i duhovne ličnosti ondašnje Srbije. 1915-te godine kod prote je došao dr Radovan Kazimirović, kome je prota povjerio sva proročanstva Tarabića. Protina kazivanja profesor Kazimirović je između dva svjetska rata pretočio u knjigu „Tajanstvene pojave u našem narodu i Kremansko proročanstvo“, čiji recenzent je bio episkop Nikolaj Velimirović.

Zlatiborci su izgleda vjerovali da prota ipak nije bio samo vjerni sluga Božiji, jer su govorili: „Rat će se završiti one godine kad proto Zarije umrije!“

Prota je umro 25-tog februara 1918-te godine, ne dočekavši „slavno vrijeme kada će se narod jopet latiti pluga i uživati u slobodi“, kako su mu proroci govorili.

Avtor Administrator ob 10:21 0 komentarji

Sujeverje

Kako je nastalo sujeverje

Ne izlazite iz kuće pre nego što proverite dnevni horoskop u novinama, najradije biste prespavali petak 13, a crne mačke jednostavno mrzite iz dna duše. Ako ste pomalo sujeverni - ništa strašno. Svako se, priznao to ili ne, ponekad povede za uobičajenim praznoverjem. No, ako vas to previše okupira, bilo da se radi o "dobrim" ili "lošim" predskazanjima, zaboravljate da vaš život zavisi jedino od vas samih. Dok sedite skrštenih ruku i čekate da vam stvari padnu s neba, zapitajte se odakle zapravo potiče sujeverje.

U dalekoj prošlosti, kada su naši preci pokušavali da objasne misteriozne pojave i događaje najbolje što su umeli s obzirom na znanje koje su posedovali - pojavilo se prvo sujeverje.

Na primer, pre nego što se razvila nauka, nije bilo jednostavno objasniti i shvatiti tako čudne stvari kao što je pojava ljudske senke kada je sunčano ili odraza čovekovog lika. Drevni narodi pretpostavili su da su senka i odraz deo čovekove duše. Tako se ustalilo verovanje da je duša ranjena ukoliko se razbije ogledalo ili staklo koje reflektuje ljudski odraz.

Danas znamo da naš odraz nije vidljivi deo naše duše, ali još uvek verujemo da je razbijeno ogledalo loš predznak.

Sujeverje je objašnjenje za koje se ljudi hvataju čak i nakon novih saznanja i prihvatanja nepobitnih činjenica koje dokazuju da su ta smešna uverenja neistinita.

Neka od tih objašnjenja su uobičajena i rasprostranjena gotovo po celom svetu:

Ne prolazite ispod merdevina - tako prizivate lošu sreću.

Razbijeno ogledalo doneće vam sedam godina nesreće.

Loš je znak ako vam crna mačka pređe put.

Ako ulovite zvezdu padalicu u letu, ispuniće vam se želja.

Broj 13 je baksuzan.

Zaštitiće vas zečja šapa u džepu ili slične amajlije.

Ne ostavljajte tašnu na podu - ostaćete bez novca.

Kiša na venčanju, ma koliko uzrujala mladence, predznak je velike sreće.Mogli bismo nabrajati u nedogled... Dakle, pazite šta radite - na vreme smo vas upozorili. Naravno, ne zaboravite da potražite odžačare po komšiluku. Ma, znate već kako to ide.

Za svako od navedenih verovanja postoji mnogo izvora informacija. Koje je tacno? Ko zna! Ja sam ovde uglavnom koristio tumecenja koja sam pronašao u jednoj staroj knjizi, koja se zove "SUPERTITIOUS? HERE'S WHY" a napisali su je Julie Forsyth Batchelor i Claudia de Lys. Objavljena je 1954. godine u izdanju Scholastic Book Services.

Crna macka donosi nesrecu

E. Redford (E. Radford) opisuje u Enciklopediji sujeverja istorijat ovog verovanja, ciji je koren u Engleskoj, kojom je tada vladao kralj Carls I. Njegov strah da ce izgubiti svog ljubimca, jednu crnu macku, bio je toliki da je naredio da je cuva posebna straža. Onoga dana kad se macka razbolela i uginula, za vladara je sve pošlo naopako pa je vec sledeceg dana izgubio vlast i bio uhapšen.

Verovatno je od tog dogadaja stvorena legenda u kojoj su crnim mackama pripisane misticne moci. Ove životinje su na brodovima držane pre svega da bi miševi bili “pod kontrolom”, ali im je uskoro pripisana i moc uticaja na sudbinu broda, analognu onoj koju je imala i na sudbinu kralja Carlsa I - ako bi neko bacio macku preko ograde broda ili ako bi ona sama pala u more, to bi znacilo da ce i brod završiti na dnu

mora (što je u skladu sa principima simpateticke magije). Uskoro su i mornari poceli da tumace svoju sudbinu na osnovu ponašanja macke. Kad macka, recimo, pride nekom od njih, to je znacilo da ce ga pratiti sreca, a ako mu pride samo do pola puta pa se onda vrati, bio je to loš znak.

Ova verovanja preuzele su od mornara i njihove porodice, pa je u svakoj kuci sa bar jednim mornarem držana crna macka. Smatralo se da ona “cuva kucu” od nesrece koja bi na moru mogla da zadesi moreplovca. Ovo verovanje do te mere je bilo izraženo, da su crne macke smatrane za pravu dragocenost, pa se dogadalo i da budu predmet krade.

Dalji razvoj verovanja uoblicio je ono što je i danas rašireno kod mnogih naroda, pa i našeg. Onoga dana kad se mornar pripremao za put, ukucani su gledali kakvu ce mu srecu “proreci” crna macka jer se verovalo da ona zna šta ga ceka. Ako bi krenula od njega ka vratima, pokazujuci mu simbolicno put, bio je to dobar znak i on je polazio bezbrižan, ali ako bi mu “presekla” put to je znacilo da mu ne savetuje da krene jer ga na putu ceka nesreca.

Takode je postojalo i verovanje da je crna macka služila kao pomocnik ili maskota vešticama, i da se pretvarala u davola pošto bi im odslužila sedam godina.

Verovanje da macka ima devet života potice još od starih Egipcana, koji su obožavali macke. Oni su se divili njihovoj vitalnosti i sposobnosti da prežive pad sa velike visine, pa je iz toga proisteklo verovanje da macke imaju devet života.

Zašto baš devet? Macka je, kao objekat obožavanja, dovedena u vezu sa njihovim tadašnjimm Trojstvom, koje su cinili Majka, Otac i Sin. Tri puta tri bio je najviši izraz iskazane casti, pa je tako stvoreno verovanje da macka ima devet života

Razbijeno ogledalo - sedam godina nesrece

Ako razbijete ogledalo, nesreca ce vas pratiti sledecih sedam godina!

Verovatno je da bi ovo verovanje danas moglo da se koriguje, tako da se "smanji kazna" onome ko razbije ogledalo, jer je sedam godina zaista mnogo vremena. Ipak, ono i dalje postoji u istom obliku u kome je i zaceto.

Prva ogledala koja je covek koristio, istini za volju, nisu ni mogla da se razbiju, jer ih je cinila mirna površina vode. Bez naucnog znanja o prirodi, covek je mislio da je njegov odraz, koji je video na površini jezera ili bare, bio njegovo drugo "ja", ili njegova druga duša. On se plašio da bi, ako bi uznemirio to svoje "drugo ja", na neki nacin time povredio sam sebe. Kad su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje znacilo bi i ozbiljnu povredu svoje duše.

Stari Rimljani su verovali da se covekov život "obnavlja" svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je cekati celih sedam godina da bi se on obnovio.

I ovo sujeverje, kao i vecina drugih, zasnovano je na prakticnim razlozima. Staklena ogledala su nekada bila veoma skupa, pa je njihovim vlasnicima dobro došlo verovanje koje bi pomoglo da ona što duže ostanu citava.

Detelina sa cetiri lista

Postoji nekoliko legendi koje prate ovu biljku. Jedna od njih je da je Eva ponela sa sobom detelinu sa cetiri lista kad je napuštala raj. Ipak, mnogo pre nego što se pojavila prica o Adamu i Evi, Druidi (starokeltski sveštenici) u Engleskoj su verovali da detelina sa cetiri lista ima magijska svojstva. Jedno od tih verovanja bilo je da svako ko pronade detelinu sa cetiri lista, dobija sposobnost da vidi zla bica kao što su veštice i davoli, pa da tako može da ih izbegne.

Prema drugom tumacenju, za detelinu sa cetiri lista verovalo se da donosi srecu zato što ona predstavlja krst, ali ne kao religijski simbol (jer se on u hrišcanstvu pojavio tek u trecem veku posle Hrista) nego kao Solarni ili Suncev krst. Naime, ljudi su nekada koristili Suncev krst za orijentaciju: jedna prava linija krsta pokazivala je na mesto na kome Sunce izlazi ili zalazi (kao istok ili zapad), a druge dve pokazivale su sever i jug. Presek ovih linija cinio je Solarni krst.

U stvarnosti, detelina sa cetiri lista je zapravo kao i obicna detelina, samo sa degenerisanim genom koji odreduje broj listova. Potražnja za ovim simbolom srece danas je tako velika da su neke uzgajivacnice uspele da odgaje sorte deteline u kojima se ovaj degenerisani gen veoma cesto javlja, pa tako danas možete da kupite seme od njih i da tako imate celu baštu punu "srece"!

Petak, trinaesti

Smatra se da je petak, kad pada trinaestog dana u mesecu, nesrecan dan za sve ljude osim za one koji su rodeni u petak, trinaestog - za njih je to onda srecan dan!

Danas se pominje mnogo korena od kojih potice verovanje da je petak nesrecan dan. Jedno od njih je da je Eva ponudila jabuku Adamu u petak, drugo da je u petak zapoceo Veliki potop, zatim da je gradnja Vavilonskog tornja prekinuta u petak, pa da je Isus Hristos razapet u petak (a na tajnoj veceri je bilo 13 ljudi), i tako dalje.

Inace, još pre nego što je Biblija bila napisana, petak je smatran za važan dan. Ljudi su se petkom posvecivali posebnim ritualima, u kojima su pozivali svoja božanstva i molili ih za dobru žetvu, zdravlje i srecu. Oni koji su radili toga dana smatrani su za proklete, i verovalo se da ce im se to nepoštovanje božanstava osvetiti.

Petak se nekada ljudi zvali i "Vešticji Sabat", jer se verovalo da su se svakog petka dvanaest veštica sastajale sa djavolom - a to je trinaest zlih duša na jednom mestu, dovoljno da se nacini zlo. Zato se spoj petka i trinaestog u mesecu smatra najgorom mogucom kombinacijom.

Triskaidekafobija i paraskevidekatriafobija

Triskaidekatriafobija je iracionalni strah od broja 13, a paraskevidekatriafobija je strah od od petka, trinaestog. Terapeut Donald Dozi (dr. Donald Dossey), cija specijalnost je lecenje iracionalnih strahova kod ljudi, uverava svoje pacijente da ce biti izleceni ako nauce da tecno izgovore ovu rec napamet. Zanimljivo, ali izgleda da kod velikog broja njegovih pacijenata ovo funkcioniše. Tim ljudima je verovatno potrebno samo malo sugestije da bi se oslobodili svojih strahova.

U petak, trinaestog oktobra 2000. godine održana je promocija knjige "Da li postoje stvari koje ne postoje". Da bi simbolika bila potpuna, promocija je zapocela tacno u 19.06 casova, jer je to vreme u znaku tri šestice - 6 casova i 66 minuta posle podne.

Ako pitate zašto - odgovoricu pitanjem: a zašto da ne?

Da li je trinaesti, kad pada u petak, zaista nesrecan dan? Kao što lepo rece Robert Tod Kerol, mogao bi da bude - ako verujete u to. Neka prorocanstva su samoostvariva

Potkovica

Verovanje da potkovica donosi srecu potice od verovanja u simbole polukruga i Mesecevog srpa. U ranijim religijama verovalo se da polukružni oblik poseduje magijske moci i da ima sposobnost zaštite. U antickom Juhatanu i Peruu, hramovi su gradeni tako da su imali ulazno stepenište i trem u obliku polukruga, a slicna praksa je bila i u Španiji. Ruševine Stounhedža takode pokazuju da su Druidi (starokeltski sveštenici), koji su obožavali Sunce, gradili objekte polukružnog oblika. Tokom Srednjeg veka, crkve i javne zgrade imale su prozore i mnoge detalje na fasadama u obliku polukrugova, jer je postojalo verovanje da ovaj oblik štiti od zlih sila.

Konje su poceli da potkivaju Grci u 4. veku. U to vreme konji su bili svete životinje, pa su njihove potkovice smatrane za predmete koji donose srecu. Potkovice su pravljene od gvožda, za koje se, uzgred, verovalo da je cvrstinu dobilo od veštica.

Doskora su potkovice pravljene iskljucivo sa sedam rupa za eksere, jer se verovalo da taj broj ima magijsku moc. Zato nije nikakvo cudo što su stari Grci i Rimljani držali potkovice zakucane na zidove ili iznad vrata kako bi im donosile srecu i štitile ih od svakog zla.

Postoje dva razlicita verovanja kako treba okaciti potkovicu. Po jednom, ona treba da bude okrenuta otvorom nagore, pa ako joj se neki neoprezni davo suviše približi, on ce biti uvucen njenom magijskom

snagom u taj otvor i uništen. Po drugom verovanju, potkovicu treba okrenuti otvorom nadole, kako bi se sreca iz nje stalno prosipala (narocito ako je okacena iznad vrata), pa tako neprekidno sprecavala da davo prede prag i ude u kucu.

jos jedan koren verovanja u to da potkovica donosi srecu:

Pre mnogo vekova, Arapi su pustinju prelazili na konjima i, kad bi konj izgubio potkovicu ili kad bi ona pukla, to je moglo nesrecnu životinju i njenog vlasnika da košta života, jer konj nije mogao da nastavi put po tlu koje je mestimicno bilo kamenito. Ako bi u takvoj situaciji konjanik pronašao svoju (ili tudu) izgubljenu potkovicu, zaista je imao razloga da se raduje, jer bi mu ona spasila život! Ona bi mu tada zaista donela srecu.

Kucanje o drvo

U našim krajevima je ovo najzastupljeniji vid sujeverja. Svaki put kad neko prokomentariše nešto dobro ili se dogodi neki povoljan preokret, on kucne o drvo i obicno kaže "da kucnem o drvo, da ne cuje zlo".

Ovo se zaniva na starom verovanju da su bogovi živeli u drvecu koje je raslo po šumama. Kad je neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtevao da on najpre dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega, što je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a u isto vreme i njegov gest zahvaljivanja za ispunjenu molbu.

Istovremeno je postojalo i verovanje da oko drveca oblecu i duhovi koji su ljubomorni na ljudsku srecu i koji su cinili sve da osujete svaki dobar razvoj dogadaja. Kucanje o drvo je imalo i tu svrhu da "zagluši uši" tim duhovima, kako oni ne bi culi da je želja ispunjena.

Zecja sapa

Ako je verovati ovoj sujeverici, da bi zecja šapa donela srecu onome ko je nosi, to mora da bude njegova zadnja leva šapa, da se nosi u levom džepu, a posebno veliku snagu ima ako je tog zeca ubila razroka osoba u noci punog meseca! Ipak, kad negde kupite zecju šapu, to je obicno prednja šapa (ona je manja pa je prakticnija za nošenje), a ko je i kada ubio zeca - to vam verovatno nece ni biti važno (a još manje nesrecnom zecu).

Verovatno je da je ovo sujeverje nastalo u staro vreme, kad su ljudi zecevima pripisivali i dobre i zle osobime. Ove životinje su umiljate kad se pripitome, ali je podozrenje izazivalo to što su u nocima kad je mesec jako sijao, izlazili da se hrane. Posebno je zbunjivalo ljude to što neke vrste zeceva leti imaju smede, a zimi belo krzno.

Snaga zecjih zadnjih nogu je impresivna, narocito kad oni brzo trce, a pritom oni zadnje šape cak provlace ispred prednjih, kao da ce im one "pokazati put" kojim mogu da pobegnu od opasnosti. Moguce je da je to stvorilo kod ljudi uverenje da zadnje šape imaju magijsku moc da izbegnu svaku

opasnost.

Prolazak ispod merdevina

U nekim azijskim zemljama, osudenike na smrt su vešali tako što su konopac vezivali za sedmu precagu merdevina prislonjenih o stablo drveta. Pošto se verovalo da je smrt "prelazna", ljudi su se dobro cuvali da ne prolaze ispod tih merdevina jer su verovali da ce tako i oni "uhvatiti" smrt.

Merdevine su simbolizovale razlicite stvari u raznim kulturama. Egipcani su im pripisivali pozitivne misticne osobine, jer su verovali da je njihov bog sunca Oziris spašen merdevinama kad je bio zarobljen od strane Duhova tame. Zbog ovoga su male merdevine stavljane u grobove egipatskih kraljeva, kako bi im pomogle da se popnu na nebo. I dan-danas neki Egipcani nose male modele merdevinama jer veruju da ce im one doneti srecu.

U drugim krajevima sveta, ljudi iz razlicitih razloga izbegavaju da produ ispod merdevina. Jedan od korena ovog obicaja zasniva se na tome da su merdevine, kad se naslone na zid, cinile trougao sa podom i zidom, što je simbolizovalo život (ili boga), a taj simbol je smatran za svetinju pa bi prolazak kroz njega bio skrnavljenje svetinje. Zato se verovalo da ce svakoga ko prolaskom kroz ovaj trougao pokaže nepoštovanje svetinje, snaci zaslužena kazna.

Feniks

Postoje mnogi opisi ove legendarne ptice koja nikad nije bila viđena. Neki smatraju da je feniks prvobitni primer stvari koje se ne mogu videti (kao što je npr. Bog) već se samo mogu razumeti preko njihovih

imena ili atributa. Neki opisuju feniksa kao pticu veličine orla; jednu polovinu tela čini orao a drugu polovinu fazan. Drugi kažu da feniks nalikuje čaplji, a treči da je ona zbir najlepših delova tela svih ptica sveta. Njeno ime potiče od grčke reči koja označava crvenu boju, jer se feniks vezuje za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosu. Mnogi veruju da ova ptica živi sama u Arabiji ili Etiopiji.. Ali se svi slažu da je to ptica ogromne lepote.Najinteresantnija činjenica vezana za ovu pticu je da se ona smatra besmrtnom i da se ponovo rađa iz pepela svake tristote ili petstote godine. Kada se bliži kraj njenom životnom ciklusu, feniks skuplja aromatične trave, drvo i začine iz celoga sveta od kojih će načiniti za sebe lomaču ili gnezdo. Sedeći na gnezdu, on bi zapalio vatru mašući krilima ili uz pomoć sunčevih zraka. Kada njegovo staro telo sagori, feniks se ponovo rađa iz crva, svoje koštane srži ili iz jajeta koje bi ostalo u pepelu, pa bi zatim ponovo krenuo na svoj životni put od sledećih petstotina godina. Prema nekim legendama, ponovno rođeni feniks bi poneo svoje stare kosti u Grad Sunca u Egiptu gde bi ove bile sahranjene praćene specijalnim pogrebnim ritualima.

Po Jevrejskoj legendi feniksovo ime je Milkam. Prema tradiciji, pošto je Eva pojela zabranjeno voće, postala je ljubomorna na besmrtnost i čestitost drugih stvorenja u vrtu. Zbog toga je nagovorila sve životinje iz vrta da pojedu voćku sa zabranjenog drveta kako bi je pratile u njenom padu, sve je uspela da nagovori osim feniksa. Bog je nagradio feniksa tako što mu je dao utvrđeni grad gde će živeti u velikom miru sledećih 1000 godina. Na kraju ovog perioda od hiljadu godina, feniks bi sagoreo u vatri i bio ponovo rođen iz jajeta koje je posle njega ostalo u pepelu. Jedna druga jevrejska legenda kaže da na kraju svakog perioda od 1000 godina feniksovo telo se postepeno smanjuje, gubeći perje postaje mala beba feniks koja ponovo izraste u veliku pticu. U svakom slučaju za Anđela Smrti feniks je nedodirljiv.

U Egiptu je feniks poznat pod imenom Bennu ili Bynw. On je simbol Boga Sunca i povezan je sa Ozirisom, vladarem donjeg sveta. Oziris koji je i sam vaskrsao, predao je Bennu tajne besmrtnosti. U Egiptu je Bennu korišćen kao simbol za druge cikluse kao što su oni vezani za izlazak i zalazak sunca kao i za godišnje izlivanje Nila.

Svakih 500 godina, Bennu bi odletao u Sunčani Hram u Heliopolisu gde su ga svešteneci čekali da mu pomognu. Ptica bi zatim podigla veliku lomaču od začina, popela se na nju i dopustila sunčevim zracima da je sagore. Iz pepela bi se se rodio crvić od koga bi do kraja tog dana narastao odrasli Bennu.

Kineska ptica Feng-huang je najverovatnije ista ptica kao i feniks. Ona je napravljena od svih najpoželjnijih delova svih ovozemaljskih stvorenja: vrata zmije, glave ždrala, zmajevih pruga, repa ribe, oklopa kornjače, lastinog grkljana i petlovog kljuna. Ova ptica se može videti samo u mirnim i blagorodnim vremenima. Ponekad je prikazivana sa vatrenom loptom predstavljajući tako vezu sa suncem. To je carska ptica i naziva se "skerletnom pticom".

Feng-huang živi u Kraljevstvu Mudrih koje se nalazi negde u istočnoj Kini. On pije najčistiju vodu i jede samo bambus. Kad god on zapeva, svi pevci sveta se pridruže njegovoj pesmi. Njegova koštana srž se smatra svetom hranom. Ova ptica je zaštitnica kineskih vladara. Mužjak Feng-huang simboliše sreću a

ženka Feng-huang predstavlja caricu. Par Feng-huangova simbolizuje bračno blaženstvo. Pri začeću, ova izuzetna ptica daruje dušu embrionu u majčinoj utrobi. Taoisti su je zvali "cinober pticom".

Gde god da se nađe, feniks se povezuje sa uskrsnućem, besmrtnošću, pobedom nad svim nedaćama i zlim silama, zbog toga što izranja iz pepela. Tako je feniks postao omiljeni simbol na ranim hrišćanskim nadgrobnim spomenicima. U odeljku 25 -26 njegovog pisma Korinćanima, Sv Klement, rimski Biskup, podržao je legendu o feniksu kao potvrdu Hristovih moći da vaskrsava verujuće ljude. On citira Joba kad ovaj kaže: "Ti ćeš uzdići telo moje, koje je pretrpelo sve ove patnje".

Na mnogim mestima će se naći ptica feniks kako predstavlja Hrista. U mnogim zemljama se verovalo da u jednom vremenu živi samo jedan feniks. On se rađa sam od sebe i ne prati prirodne zakone reprodukcije. U Srednjem veku se verovalo da feniks vaskrsava iz mrtvih posle tri dana.

Često je prikazivan kao simbol Hrista, sa palminim drvetom (još jedan simbol uskrsnuća) ili kako nosi palminu grančicu (simbol trijumfa života nad smrću), ili kako nosi maslinovu grančicu (simbol mira koji Bog nudi ljudima).

Feniks simbolizuje ponovno rođenje, nadu, čestitost, brak, veru, postojanost, leto, večnost, besmrtnost, i svetlost. On je predstava kosmičke vatre iz koje je svet stvoren i u kojoj će skončati. Rimljani su oslikavali lik feniksa na novčićima i medaljama kao znak njihove želje da Rimsko carstvo traje večno.

Govori se da živi 500, 1461 ili 12594 godina (ovisi o izvoru), feniks je muška ptica crveno-zlatne boje. Nakon kraja životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i šalje ga u grad Heliopolis (grčki Grad sunca) u Egiptu. Govori se da se izliječi kad je ozljeđen, a to dokazuje njegovu besmrtnost - simbol vatre.

Neki smatraju da je feniks prvobitni primer stvari koje se ne mogu videti (kao što je npr. Bog) već se samo mogu razumijeti preko njihovih imena ili atributa. Njeno ime potječe od grčke reči koja označava crvenu boju, jer se feniks veže za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosuJoš jedna osobina mu je da pomoću suza može izlječiti bilo kakvu ranu.

Avtor Administrator ob 10:20 0 komentarji

Ezoterichni( occultno-religijski ) simboli

Pentagram

Simbol koji se često pogrešno tumači i najneshvaćeniji simbol

Pentagram je dugo bio povezan sa magijom i misterijom.To je najjednostavniji oblik zvezde koji se može nacrtati iz jednog poteza (iz jedne linije).Nekada se naziva i beskonačan čvor.Druga imena su Goblinski Krst (Goblin Cross),Pentalfa,Veštičje stopalo,Đavolja Zvezda.

Dugo se veruje da je pentagram vrlo moćna protekcija od zla i demona,prema tome simbol je zaštite i bezbednosti,i nosi se kao amajlija za uopšte sreću.Stara američka narodna pesma Green Grow the Rushes, O! se odnosi na pentagram iznad vrata i prozora.Pet je simbol kod tvojih vrata (Five is the symbol at your door.).Potencija i asocijacija pentagrama je evoluirala kroz istoriju.Danas je uglavnom to sveprisutni simbol Neo-Pagana sa dubokim magijskim i paganskim značenjem i simbolikom.Simbol Pentagram se danas pripisuje mnogim značenjima,iako su mnoga značenja postavljena u ne tako dalekoj,vrlo bliskoj prošlosti.Ipak on je korišćen kroz istoriju u mnogim kontekstima.

Najranija poznata upotreba Pentagrama datira još iz doba Uruk 3500 godina pre nove ere u Ur of the Chaldees u antičkoj Mesopotamiji gde je nađen na crepovima (krhotinama) zajedno sa drugim znacima perioda koji je povezan sa najranijim poznatim razvitkom pisanog jezika.U kasnijim periodima Mespotamijske umetnosti pentagram je korišćen u kraljevskim spisima i bio je simbolika imperijalističke moći koja se produžuje ka 4 strane sveta.Među Jevrejima, simbol je pripisan Istini i pet knjiga Pentateuch-a.Često se pogrešno naziva Solomonov pečat (vidi heksagram) iako je njegova upotreba bila paralelna sa heksagramom.U Antičkoj Grčkoj,naziva se Pentalpha, prema tome što se sastoji od 5 slova A.Za razliku od ranijih civilizacija, Grci generalno nisu dodavali neka druga simbolična značenja svojim slovima u azbuci,mada su određeni simboli postali povezani sa oblicima ili pozicijama Grčkih slova (npr. Gammadion, Alpha-Omega).Geometrija pentagrama i njegove metafizičke asocijacije su istraživane od strane Pitagorejaca (posle Pitagore 586-506 g.p.n.e) koji ga je smatrao za amblem perfekcije,savršenstva.Zajedno sa drugim otkrivenim znanjem geometrijskih figura i proporcija, prešao je u post-Helensku umetnost gde se zlatna proporcija može videti u dizajnu nekih hramova.

Rani Hrišćani su atributirali pentagram sa 5 rana Hrista,od tada pa do srednjovekovnih vremena,bio je manje značajan Hrišćanski simbol.Pre vremena Inkvizicije,nije bilo zlih povezanosti sa pentagramom.Pre je njegov oblik podrazumevao Istinu,religiozni misticizam i rad i delo Stvaraoca.Car Konstantin I koji nakon što je dobio pomoć Hrišćanske crkve u svojem vojnom i religioznom preuzimanju Rimskog carstva

312 god,je koristio pentagram zajedno sa Či-ro simbolom (simboličan oblik krsta) u svom pečatu i privesku.

Ipak,krst (simbol patnje) je radije nego pentagram (simbol Istine) bio korišćen od strane crkve koja je naknadno došla do moći i čija manifestacija sudbine je bila da Uzurpira vrhovnu moć Rimskog carstva.

Godišnja crkvena gozba Epifanije,proslavljajući posetu tri Mudraca detetu Isusu kao i Crkvena misija da se donese istina ?Gentiles?? je imala pentagram za simbol, (iako je u današnje vreme simbol promenjen u petokraku zvezdu zbog reakcije na Neo-Pagansku upotrebu pentagramu, i druge).

U legendi Sir Gawaina i Zelenog viteza,pentagram je bio Sir Gawainov glif (glyph) upisan u zlato na njegovom štitu,simbolizirajući 5 viteških vrlina - Velikodušnost,Učtivost,Čednost (Devičanstvo,Čistota,strogost stila),Viteštvo,Pobožnost.

U srednjevekovnom dobu,beskrajni čvor je bio simbol Istine i bio je zaštita od demona.Korišćen je kao amajlija za ličnu zaštitu i da čuva na prozorima i vratima.Pentagram sa jednim krakom nagore simbolizuje leto, sa dva kraka nadole bio je simbol za zimu.Tokom dugog perioda Inkvizicije bilo je mnogo proglašavanja i objavljivanja laži i optužbi u interesu pravovernosti i eliminacije jeresa,krivoverja.Crkva je zaostala u periodu pravog diabolizma svega što se protivilo.Pentagram je viđen kao mogućnost da se simboliše Đavo u obliku Jareće glave i Bafometa i baš za obožavanje tog Bafometa su Inkvizicijsti optužili Templare.Dominikanci u Inkviziciji su skrenuli pažnju sa Hrišćanskih jeretika na Paganske Veštice,na one koje su kao prihvatile Hrišćanstvo ali i dalje pratile staru religiju i na mudre (Veštce,Magove i sl.) među njima.U čišćenju Veštica, drugi rogati bogovi kao što su Pan postali su ekvivalent Đavolu (Hrišćanskom konceptu) i pentagram narodni simbol zaštite,po prvi put u istoriji,je ujednačen sa zlom i naziva se Veštičje stopalo.Stara religija i simboli su otišli pod zemlju od straha koji je crkva ulivala,i tu su i ostali da venu,vekovima.U osnivanju Hermeticizma, u tajnim društvima zanatlija, umetnika i učenih ljudi daleko od očiju crkve i njene paranoje,proto-nauka alhemije se razvila zajedno sa svojom okultnom filozofijom i skrivenim,kriptičnim simbolizmom.Grafički i geometrijski simbolizam je postao vrlo bitan i period renesanse se ''podigao,,.

Koncept mokrokosmičkog sveta Čoveka kao analogija makrokosmu,višem univerzumu duha elementalne materije je postao deo tradicionalnog zapadnog učenja,dok je dugo dugo bio u istočnoj filozofiji.Pentagram zvezda Mikrokosma,je simolizirala čoveka u Mikrokosmu,predstavljajući u analogiji Makrokosmički univerzum.

Pravilan (okrenut krak na gore) pentagram ima sličnosti sa čovekom sa nogama i rukama raširenim.U Tycho Brahe-ovom Calendarium Naturale Magicum Perpetuum (1582) pojavljuje se pentagram sa čovečjim telom određenim, i u Hebrejskom za YHSVH asociran je sa elementima.Ilustracija Braevog savremenika Agripe (Henry Cornelius Agrippa von Nettesheim) je u sličnim proporcijama i prikazuje 5 planeta i Mesec,u centralnoj tački,genitalijama.Druge ilustracije perioda od Roberta Fluda (Robert Fludd) i Leonarda da Vinčija pokazuju geometrijske veze čoveka i univerzuma.

Kasnije,pentagram je postao simbolika veze između glave i 4 člana i otuda čista koncentracija biločega (ili duha) do 4 tradicionalna elementa materije, zemlja,voda,vazduh,vatra - Duh je suština.

U slobodnom Masonstvu,čovek kao Microprosopus je bio i ostao asociran sa petokrakim Pentalpha.Simbol je korišćen, isprepleten i uspravan za sedećeg Gospodara kolibe (kuće).Geometrijske osobine i struktura Beskrajnog čvora su cenjeni i simbolijski uneti i objedinjeni u kompase ugla 72 stepena,Masonski amblem predanosti i dužnosti.Porekla slobodnog masonstva su izgubljena u dubini istorije,zamućena od strane tradicionalne majstorske tajnosti reda,ali postoje znaci kroz istoriju o postojanju ovakvih i sličnih majstorskih udruženja i ritual i simbolizam koji je ostao poznat samo nekolicini,i istorija pentagrama je ostala zatvorena u istoj vrsti misterije.Ženska grana Masonstva koristi petokraku Istočnu zvezdu sa dva kraka na gore kao njihov amblem.Svaki krak pamti junakinju biblijske nauke.

Nijedna poznata grafička ilustracija pentagrama povezanosti sa zlom se ne pojavljuje sve do 19. veka.Eliphas Levi Zahed (ustvari pseudonim Alfonsa Luis Konstanta, odkaluđerenog francuskog katolika Abb) ilustrira pravilan pentagram mikrokosmičkog čoveka pored obrnutog pentagrama sa jarećom glavom Bafometa.Ova ilustracija i prirašćivanje je dovelo do koncepta različitih orijentacija pentagrama dobra i zla.

Protiv Racionalizma 18-og veka došla je reakcija u 19-om veku sa rastom novog misticizma dosta zahvaljujući Svetoj Kabali (Holy Qabalah),antička usmena tradicija Judeizma vezana za kosmologiju Boga i univerzuma i moralne i okultne istine njihove veze sa čovekom.To i nije toliko religija koliko sistem razumevanja baziran na simbolizmu i numeričkim i azbučnim vezama reči i koncepata,Gematria.

Zlatno doba je učinilo mnogo da Hermetička Kabala uznapreduje i raširi njeno korenje po svetu u svom vremenu snage (od 1888 do početka Prvog Svetskog rata) kroz spise i radove mnogih pristalica došle su neke od mnogih važnih ideja današnjeg Kabalizma filozofije i magije. 1940-te godine Gerald Gardner je usvojio pentagram sa dva kraka na gore kao pečat (sigil) drugog stepena inicijacije u novo nastalim,Neo-Paganskim ritualnim Veštičarenjem,kasnije poznato kao Wicca.Pentagram sa jednim krakom na gore zajedno sa trouglom takođe vrhom na gore predstavlja treći stepen inicijalizacije.(Sa trouglom vrha na dole predstavlja prvi stepen).Tek od kasnih 1960-ih godina pentagram se ponovo nosi kao amajlijski simbol.Zajedno sa događajima,sa rastom popularnosti i interesa za veštičarenje i Viku i publikacijom mnogih knjiga (uključujući i nekoliko romana) na tu temu,došlo je do reakcije crkve.U svojoj krajnosti,jedan aspekat reakcije bio je establišmentu satanističkog kulta - Satanine Crkve - od Anton LaVaya.Za svoj amblem,ovaj kult je usvojio obrnuti pentagram nakon slike Bafometa Eliphas Levia (slepci,morali su, neka smisle svoj simbol, đubrad aaaaa :-0 ).Reakcija Hrišćanske crkve bila je da osudi kao zlo sve one koji su uzeli Pentalphu za simbol pa čak i da proglase sam simbol za čisto zlo,baš kao što je bio i stav ljudi prema svastici posle rata.

Razlika između krak na gore i krak na dole oblika pentagrama postala je akcentirana,naglašena u glavama pagana i dovela do koncepta belog i crnog veštičarenja,bele i crne magije.Oni koji su uzeli ispred svega jak lični etički kod Vike, ''I ne povredi nikoga,radi šta želiš,, ('An it harm none, do what you

will') nisu želeli da budu rascepani istom rukom kao i satanisti čija je filozofija jedna od dominacija duhom od strane fizičkog tela - prioritet materije i fizičkog postojanja.

Stoga,uprkos upotrebi i različitim značenjima obrnutog pentagrama kao simbol Gardnerove inicijacije,drugi Vikanci,primetno u Sjedinjenim Američkim Državama gde fundamentalisti Hrišćani su poprilično agresivni prema onima koji ne dele verovanja sa njima,su protiv svake upotrebe simbola.Kažu da čak i upotreba pravilnog pentagrama dovodi do socijalne diskriminacije protiv pagana u nekim zajednicama.

Drugačije, pentagram ili pentakl je postao čvrsto ustanovljen kao uobičajeni Neo-Paganski i Wiccanski simbol,postizajući mnogo aspekata mistike i asocijacije za koje se danas često misli da su antički folklor.

Starost i antičnost pentagrama je sigurna njegova značenja i asocijacije su evoluirale i bivale obogaćene kroz istoriju.Njegova upotreba u modernom paganizmu kao simbol grupe je od iste važnosti kao i krst u istoriji Hrišćanstva i više u sveprisutnosti i atributiranim značenjima leži potencijal nego u antičnosti.Od svesti stavova prema zemlji i poštovanja života modernih Pagana je već došlo do pomeraja ka zaštiti i sačuvanju ekologije i resorsa naše planete.Možda će oni videti zoru novog doba nade ili možda samo kraj doba ljudi.

PENTAGRAM II

1.Pentagram se javlja u dva oblika: kao petougao i kao zvezda (deset uglova).Simbolika mu je mnogostruka, ali se uvek temelji na broju pet koji izrazava jedinstvo nejednakih delova.Pentagram je zato mikrokosmos.Pet krakova pentagrama usklađuju u plodnom spoju brojku 3 koja označava muški princip i brojku 2 koja odgovara ženskom principu.Simboliyuje, dakle, androginost.Služi kao znak raspoznavanja članovima istog društva: u antici,na primer, pitagorejcima. Pentagram je jedan od ključeva koji otvaraju put do tajne.

Pentagram znači i brak, sreću,ispunjenje. Nekada se smatrao simbolom savršene ideje. Prema Paracelzusu pentagram je jedan od najmoćnijih znakova. Pitagorejski pentagram - koji je u Evropi postao pentagram gnostičkog Hermesa - ne javlja se samo kao simbol spoznaje, nego i kao sredstvo vračanja i sticanja moći.Likove pentagrama upotrebljavali su čarobnjaci za praktikovanje svoje moći: bilo je pentagrama ljubavi, uroka itd.

2.Ako pentagram nije petougao, nego petokraka zvezda, u masonskom predanju se naziva Plamenom zvezdom. Uz određenu ogradu Ž.Buše (J.Boucher) navodi ovo Ragonovo tumačenje: Kod Egipćana je ona (plamena zvezda) bila slika Izidinog i Sunčevog sina, tvorca godišnjih doba, te amblem kretanja; slika onog Horusa, simbol pramaterije, nepresušnog izvora života, slika one iskre svete vatre, koja je univerzalno seme svih bića.Za masone ona je amblem Genija koji dušu uzdiže do velikih stvari.Autor podseća da je pentagram bio omiljeni simbol pitagorejaca... Ucrtali bi taj simbol na svoja pisma kao pozdrav, i to je odgovaralo latinskoj reči vale. Pentagram se nazivao i ugeia; boginja Higija bila je boginja zdravlja; svako od slova koja čine tu reč postavljalo se na jedan vrh pentagrama.Pentagram izražava neku moć koja je stvorena sintezom komplementarnih sila.

Pentagram III

Pentagram je moćan simbol protekcije i balansa, i svaki od krakova ili tačaka predstavlja 5 elemenata (4 ispoljavajuća elementa zajedno sa ujedinjujućim elementom Duha).

Pentagram okrenut sa krakom na gore predstavlja red, sa svim na svom pravom mestu.U ovome je Duh prikazan gore,iznad ostalih elemenata - meso je podređeno Duhu.Obrnuti pentagram može biti simbol zla (na isti način na koji je prikazan i obrnuti krst),gde Duhom vladaju materijalni elementi. U određenim paganskim religijama baziranim na prirodi,obrnuti pentagram je dobrotvoran simbol gde predstavlja muško božanstvo,Rogatog Boga, koji je popzitivna sila.U ovom slučaju su dva kraka koja su okrenuta nagore stilizacija božijeg izgleda.

Zbog toga što pentagram sa krakom nagore predstavlja sile i gradivne blokove prirode u ispravnoj manifestaciji, poseduje vrlo smirujuć, harmoničan uticaj.

Fizički svet je finalna kristalizacija viših sila,i tako manifestovani svet (kao sto je Malkhut, Kabbalista) i element Zemlja se smatraju za kompoziciju drugih elemenata.Pošto je pentagram predstav spajanja elemenata u jedno, nekada se koristi i za predstavljanje elementa Zemlje.Primeri ovoga uključuju elementalne alate Ceremonijalne Magije, gde je pentakl (disk na kome je upisan pentagram) odgovara Zemlji, i Tarot,gde je serija pentakla (suit of pentacles) Zemljana serija ili špil.

Pentagram predstavlja mikrokosmos i unutrašnje energije,dok heksagram predstavlja makrokosmos i spoljašnje energije. Pentagrami se često mogu naći u prirodi, u cveću ili kristalizovanim oblicima, na primer, njihov oblik se može koristiti za crtanje ljudske figure sa torzom i udovima u pravilnoj proporciji, kao što je ukazao na to Leonardo Da Vinčijev (1452-1519) poznati crtež \"Vitruvijanskog čoveka\" (napravljenog oko 1492 i nazvanog po raspravi o proporcijama muškog čovečijeg oblika od strane antičkog Rimskog arhitekte Vitruvija (Vitruvius)).

Kao ekspresija broja 5 i u njegovom dinamičkom aspektu,pentagram je povezan sa sefira Geburah na Drvetu Života. Takođe predstavlja 5 Hinduističkih elemenata ili Tattva (Prithivi - Zemlja, Apas - Voda, Vayu - Vazduh, Tejas - Vatra i Akasha - Duh), i 5 elementalnih aktiviteta Kineske filozofije (Zemlja,Metal,Voda,Drvo i Vatra).

Pentagram je jednopotezan (npr. može se nacrtati iz jednog puta bez odvajanja olovke od papira. tako da se lako crta u vazduhu sa magijskim alatom,krećući od bilo koje od 5 tačaka krakova i pomerajući u bilo koja dva pravca.Nije iznenađujuće to što je pentagram važan simbol u Magiji, i može se crtati u invocirajućim i terajućim oblicima. Vrlo važan pročišćujući i protektivni ritual.

Pentagram IV

PENTAGRAM: Odbrana od zlih džinna

Kako djeluje: Pentagram sluzi za odbranu od zlih duhova i demonskih sila ili se koristi za njihovo potcinjavanje. Time se podstice bolje zdravlje, samopostovanje i unutrasnji razvoj. Ali pentagram se koristi i za caranje, bajanje, a smatra se da je posebno opasan u polukrugu ili kad su mu dva kraka okrenuta prema gore (to je obiljezje vjestica).

Njegova povijest: Pentagram je poznat pod razlicitim imenima: zvijezda vjestica, vjesticin kriz, vukodlakova noga, pentakel, betlehemska zvijezda, carobnjakova zvijezda, plamena zvijezda. Ponekad se upotrebljava za predstavljanje Alfe i Omege Kristove kao i njegovih pet svetih rana. Cigani pentagram nazivaju zvijezdom mudrosti i njegovo znacenje dokazuju time sto poprijeko razrezana jabuka svojim sjemenkama i njihovim sjedistima stvarno tvori pentagram.

Smatra se da njemacki naziv Drudenfuss potice od Torove kcerke Thrud. A Thrud znaci moc i silu. Ona je posjedovala moc da se pretvori u labuda ciji je otisak noge slican pentagramu.

Po predanju znak pentagrama se mora nacrtati u jednom potezu, sto podsjeca na alkemicarsko pravilo da se zapoceti rad na nekom \\"velikom djelu\\" ne smije prekinuti.

AGRIPIN PENTAGRAM: Protiv negativnih sila

Kako djeluje: Ovaj simbol predstavlja snaznu zastitu protiv svih neprijateljskih i negativnih sila. On pomaze covjeku da sam otkrije vlastitu vrijednost, da nade unutrasnji mir, srecu i zadovoljstvo.

Njegova povijest: Jednu varijantu pentagrama stvorio je Hajnrih Kornelije Agripa od Neteshajma. Zajedno sa Paracelzusom on se ubraja u najpoznatije srednjovjekovne alkemicare.

Agripin pentagram predstavlja golog muskarca cijih je pet \\"ugaonih tacaka\\" - glava, ruke i noge - postavljeno na ugaone tacke pentagrama. Ostalo je nerazjasnjeno sta tako razapeti covjek zapravo predstavlja - je li to obgrlio svijet, je li povezan sa tockom zivota ili prikazuje svetoga Pavla okovanog u lanac ljubavi i mudrosti Bozije. U svakom slucaju pentagram slikovito predstavlja povezanost covjeka i mikrokosmosa covjekovog svijeta koji je, po ucenju hermeticara, refleksija i odraz makrokosmosa, odnosno citavog univerzuma. Jer spoznati covjekov mikrokosmos znaci istovremenu spoznaju i makrokosmosa i tajni postojanja.

Heksagram

Taj lik sastavljen od dva jednakostranična trougla postavljena jedan preko drugog tako da je vrh jednog okrenut prema gore, a vrh drugog prema dole, čineći šestokraku zvezdu, jedan je od najuniverzalnijih simbola.U Indiji susrećemo šestokraku zvezdu pod imenom Jantra; kod Jevreja, hrišćana i muslimana pod imenom Solomonov pečat.Nalazimo je i u gliptici srednjoameričkih civilizacija.U hermetičkoj filozofiji predstavlja sintezu evolutivnih i involutivnih sila, koja nastaje prodiranjem jednog trojnog sastava u drugi. Indijsko predanje u tome vidi sjedinjenje Šive i Šakti, ili temeljnu hijerogamiju. Psihološki, prema Jungu, to jedinstvo suprotnosti simbolizuje jedinstvo ličnog i prolaznog sveta.Napokon sjedinjenje duše s bogom cilj je svih religija.

Heksagram je kao kineski simbol sasvim drugačiji.Kineski heksagrami su sakupljeni u knjizi Ji Đing, poznatoj pod imenom Knjiga promena.Izgleda da jedino ta knjiga nije bila spaljena kad su bile uništene filozofske knjige po naredbi Kin Še Huang Tija (Qin She Huang Di) u III veku pre n.e. Prema Masperou, ona potiče iz VIII ili VII veka. Heksagrami su likovi sastavljeni od šest crtica. Te crtice su neisprekidane ( _ ) ili isprekidane (--) i predstavljaju dao ili opšte načelo koje označava poredak.Neisprekidane linije u heksagramu simbolizuju sunce,toplo,delovanje,muški element, neparni broj, jang.Svaka isprekidana linija predstavlja suprotno - hladno, pasivnost,ženski element, parni broj, jin. Heksagrama ima 64; prva dva su:

jedan isključivojang

što znači da se sastoji samo od neisprekidanih linija koje predstavljaju oca, snagu,sunce;

drugi isključivo jin

sastavljen samo od isprekidanih linija,a simbol je majke, pasivnosti, meseca.

Ostala 62 simbola se sastoje od neisprekidanih i isprekidanih elemenata, najčešće u nejednakoj razmeri, s izuzetkom.

simbola br. 11

koji predstavlja blagostanje, čast, slobodoumnost.

i simbola br. 12

koji predstavlja prepirke, nesreće, zloba

Prema onome što znamo o drevnoj kineskoj misli,red u svetu uspostavljen je uravnoteženjem dva principa jina i janga ili tačnije, mutacijom. Simbolično sastavljanje heksagrama podešavanjem linija samo

po sebi simbolizuje stanje ili dao koje upravlja svetom i bićima i tako daje elemente koji mogu biti temelj jednog shvatanja sveta,logičke klasifikacije stvari, a mogu čak proniknuti njihovu bit.Heksagrami su simboli složeni od geometrijskih formula,a odnose se na idealne i trajne praoblike; čitanje heksagrama omogućuje neku vrstu psihoanalize koja se ne temelji na subjektivnom tumačenju učitelja, nego na brojčanoj kombinaciji linija.Stari su Kinezi tvrdili da, poznavajući Ji Đing i neprestano ga produbljujući, mogu otkriti tajna bića i stvari, predskazati njihovo ponašanje i donekle njima upravljati.

Solomonov Pečat

Solomonov pečat čini šestokraku zvezdu, sačinjenu od dva jednakostranična međusobno ukrštena trougla.Taj lik prava je suma hermetičke misli.Sadrži, prvo, četiri elementa: trougao s vrhom prema gore predstavlja vatru; trougao s oborenim vrhom vodu; trougao vatre sa okrnjen osnovicom trougla vode označava vazduh; nasuprot tome, trougao vode okrnjen osnovicom trougla vatre odgovara zemlji. Sve to ujedinjeno u šestouglu predstavlja sveukupnost elemenata univerzuma.Uzmu li se četiri postrane tačke zvezde, na kojima su zgodno smeštena četiri temeljna svojstva materije, otkrivaju se odnosi između četiri elemenata i svojstava suprotstavljenih dva po dva:Uz vatru idu vruće i suvo,uz vodu vlažno i hladno, uz zemlju hladno i suvo, uz vazduh vlažno i vruće.Variranje tih sklopova proizvodi raznovrsnost materijalnih bića.Tako se Solomonov pečat ukazuje kao sinteza suprotnosti i izraz kosmičkog jedinstva.Solomonov pečat obuhvata, takođe prema hermetičkom predanju, i sedam osnovnih metala, to jest sveukupnost metala, kao i sedam planeta u kojima je sažeta sveukupnost neba. U centru su zlato i Sunce; na gornjem su vrhu srebro i Mesec; na donjem olovo i Saturn; na gornjem desnom vrhu bakar i Venera, na donjem živa i Merkur; na gornjem levom vrhu gvožđe i Mars,a na donjem kalaj i Jupiter.Na osnovi tog šestougla mogla bi se uvišestručiti igra odnosa među elementima, svojstvima, metalima i planetama s njihovim raznim lestvicama simbola.Celokupna misao i trud alhemije se sastoje u tome da se postigne preobražaj nesavršenog, koje je na periferiji, u jedinstveno savršenstvo, koje je u centru, a koje simbolizuje zlato i Sunce.Svođenje mnogostrukog na jedno, nesavršenog na savršeno, san svih naučnika i filozofa, izraženo je u Solomonovom pečatu.Neki tumači nisu oklevali da pređu s materijalnog plana na duhovni plan i da u alhemijskom Velikom delu vide askezu i mistiku kojima je cilj da biće, podeljeno između njegovih brojnih sklonosti, vrate sjedinjenosti s njegovim božanskim principom.

Jednopotezni Hexagram (Unicursal Hexagram)

Jednopotezni Heksagram se tako naziva zbog toga što se može nacrtati iz jednog poteza bez prekida.Ovo je vrlo važno u ritualnoj magiji, gde je kontinualna linija preferirana više nego prekinut pokret.

Simbol je izveden od strane Zlatne zore (Golden Dawn), a kasnije adaptiran od strane Aleister Crowley-a kao zamisao od ličnog značaja.Često ga nose Thelemiti kao znak religijske identifikacije i prepoznavanja.

Stvoren je u svrhu crtanja figure jednim potezom,kao što su ostali magični poligoni kreirani - pentagram je jedan od primera.Ovo je od velikog značaja u ritualnoj magiji kada se moraju praviti invocirajući i

terajući heksagrami.

Kraulijeva adaptacija Jednopoteznog heksagrama je postavila ružu sa pet latica,simbolizirajući pentagram (i božansku ženstvenost),u centar; simbol u celosti stvara 11 (5 latica ruže + 6 tačaka

heksagrama), broj božanskog jedinstva.

Haos zvezda ( haos tačka, haosfera)

Haos zvezda je žbicasta naprava sa osam jednako udaljenih strela koje isijavaju iz centralne tačke.Originalno potiče od strane pisca fantastike noveliste Michael Moorcock-a kao simbol haosa (bezgranične mogućnosti). Haos točak je usvojen kao simbol Haos magije.Trenutni zaobljeni oblik je izveden od strane autora i haos magičara Peter Carroll-a.Ankh

Ankh je magični krst ili čvor, nazvan Živi (od Nem Ankh), i često se upotrebljava u ikonografiji suprotnosti. Svojim ovalom iznad krsta mogao bi makrokosmički da predstavlja sunce,nebo,zemlju,a mikrokosmički čoveka. Najčešće se tumači kao znak koji izražava pomirenje suprotnosti ili sjedinjenje aktivnog i pasivnog načela,što,čini se, dobro potvrđuje činjenica da u ležećem položaju predstavlja dvostruka seksualna obeležja; kao i indijska predstava androgina,uspravljenog na lotosovom cvetu i veoma realistički izvedenog. Tumačen na tradicionalniiji način, on je, prema Šandoru (Champdor), simbol miliona godina budućeg života. Njegov krug je savršena slika onoga što nema nema ni početka ni kraja; predstavlja dušu koja je večna,jer je proizašla iz duhovne supstance bogova. Krst prikazuje stanje transa u kojem e borio inicijant; ili tačnije, on predstavlja stanje smrti i raspeće izabranika, pa su u nekim hramovima sveštenici inicijanata polegali na krevet u obliku krsta... Onaj ko je posedovao geometrijski

ključ ezoteričkih misterija, čiji je simbol upravo taj krst sa drškom, znao je da otvori vrata sveta mrtvih i mogao je da otkrije skriveni smisao večnog života.

Bogovi i kraljevi, a gotovo uvek Izida, imaju u ruci taj krst kao znak da drže život i da su besmrtni.Pokojnici ga drže u ruci u času psihostazije ili kad su na sunčevoj barci kao znak da mole od bogova tu besmrtnost. Ankh je simbolizovao i središte iz kojeg teku božanske osobine i napici besmrtnosti: uhvatiti ga u ruke značilo je napiti se na samim izvorima. Krst se ponekad držao odozgo, za dršku - naročito za vreme pogrebnih svečanosti: tada je oblikom podsećao na ključ; on je i bio ključ koji je otvarao vrata grobnice na Polju Ialou, u svet večnosti. Ponekad se krst sa drškom drži posred čela, među očima: takav uvodi inicijanta u misterije i obaveze tajne: tim se ključem tajne zatvaraju pred profanima. Ako bi onaj, koji je uživao u najvišem viđenju, koji je bio obdaren vidovitošću i koji je probio koprenu onostranog, pokušao otkriti misteriju, zauvek bi ga izgubio.

Ključ sa drškom se često, kao simbol večnosti, poredi sa Izidinim čvorom.To nije zbog pravaca pravih linija koje se u mašti produžavaju u beskraj, već zato što se linije savijaju u zatvorenu krivu u kojoj se susreću. taj prsten simbolizuje beskonačnu životnu energiju poistovećenu sa Izidom, odakle potiče svaki oblik života. Svi koji hoće da sačuvaju svoj život nose ga takođe i kao talisman. Krst sa drškom se može poistovetiti i sa drvetom života,sa svojim stablom i krošnjom.

Izidin čvor, sa nekom vrstom čipke koja okružuje grane i prsten krsta, kao zamršene ili upletene kose, ima složenije značenje. Smislu znaka života i besmrtnosti dodaje smisao veza koje nas učvršćuju sa smrtnim i zemaljskim životom i koji je potrebno razmrsiti da bi se pristupilo besmrtnosti.Odreši tvoje veze, kaže jedan tekst iz egipatske knjige mrtvih, razmrsi Neftisine kovrdže ili: Blistavi su oni koji nose prsten.Oh! vi koji nosite prsten! U sličnom smislu,jedna budistička knjiga ima naslov: Knjiga odmotavanja čvorova. Dok obični krst sa drškom simbolizuje božansku besmrtnost, stečenu ili željenu, Izidin čvor ukazuje na uslove za tu besmrtnost: odmotavanje čvorova, u bukvalnom smislu, razrešenje.

Avtor Administrator ob 10:19 1 komentarji

Swastika

vastika je jedan od najraširenijih i najstarijih simbola.Susrećemo ga od dalekoistočne Azije do Srednje Amerike, u Mongoliji, Indiji i severnoj Evropi.Bio je poznat Keltima,Etrurcima,staroj Grčkoj,i od njega je izveden ornament koji se naziva grčkim.Neki su tvrdili da potiče od stanovnika Atlantide, što je trebalo da potvrdi njegovu veliku starost, a u vezi,možda,s iskonskim tradicionalnim značenjima.

Ma kako bilo, svastika je jedan od najvišeznačnijih simbola koji su brojne civilizacije prihvatile kao glavno znamenje.Svastika simbolizuje vertikalnu osovinu točka sa četiri kraka,čije je kružno kretanje prikazano zavrnućem svakog pojedinog kraka,kao da trake vijore na vetru ili kao da su stope u pokretu... Romanski likovi Hrista često su prikazani oko neke spirale ili svastike: ti likovi daju ritam stavu, raspoređuju pokrete, nabore odeće. Time se ponovo uvodi stari simbol stvaralačkog vrtloga oko koga se postepeno raspoređuje hijerarhija stvorenja koja emaniraju iz njega...

Bez obzira na to kakvo značenje imala, svastika očigledno ukazuje na kružno kretanje oko središta, oko nepomične glavčine koja je stožer pojavnog sveta.Ona je simbol nastajanja univerzalnih ciklusa, tokova energije: ne ovosvetovne, nego delovanja načela na pojavnost. U tom smislu dugo se mogla smatrati Hristovim znamenjem od katakombi na srednjovekovnom zapadu do nestorijanizma u stepama; a u tom smislu je i znamen Bude, jer prikazuje Točak zakona (Darmačakra) koji se okreće oko svog nepomičnog središta.U njegovom središtu je ponekad prikazan Agni.U masonskim simbolizmu središte svastike predstavlja polarnu zvezdu, a četiri gamme koje je čine predstavljaju četiri glavna položaja Velikog Medveda oko nje.

Izgleda da dva smera okretanja svastike nemaju značenja koje im se pokušavalo pripisati.No ta dva smera ukazuju na dva navoja dvostruke spirale,dvojaki tok jin i jang kosmičke energije,okretanje sveta viđeno s jednog i drugog pola (Genon /Guenon/).

U hinduskoj ikonografiji svastika ponekad naprosto zamenjuje točak, na primer kao znamen naga.No ona je i znamen Ganeše,božanstva spoznaje, a ponekad pojavni oblik vrhovnog načela.Ravni delovi krsta svastike odgovaraju uopštenom gore iznesenom simbolizmu,ali zakrivljeni delovi ukazuju na to da spoljne stvari sveta ne vode direktno u glavčinu, u bindu.Put načela je zakrivljen (vakra).

U Kini je svastika znak za broj deset hiljada, što je sveukupnost bića i pojavnog.Ona je i prvobitni oblik znaka fang: u tom slučaju pokazuje četiri smera četvrtastog prostora,zemlje,vodoravno širenje iz središta.Možda ima veze i sa rasporedom brojeva Lušua (Lushu), koji u svakom slučaju ukazuje na kružno kretanje.

Ima i izvedenih oblika svastike,kakav je,na primer,oblik sa krakovima u obliku krive u Baskiji, koji naročito jasno podseća na dvostruku spiralu.Takav je sekundarni oblik i ključaste svastike čiji svaki krak predstavlja ključ: to je vrlo obuhvatan izraz simbolizma ključeva, gde vertikalna osa odgovara svešteničkoj funkciji i solisticijima, vodoravna osa kraljevskoj funkciji i ekvinocijima.

Poreklo reci Svastika

Rec svastika potice iz sansktrskog jezika, kojim se govori u Indiji i u nekim delovima juzne i jugoistocne Azije.Njima(Indijcima, budistima itd.) svastika znaci predmet koji donosi srecu.E to nije sasvim slucajno jer sama rec kaze da je simbol srece, dobrobiti...

Rec 'svastika' (suasti) sastoji se od reci 'su' sto znaci 'dobro' i reci 'asti' (je) sto je verzija glagola 'biti' tj. 'postojati'.Iz svega ovoga proizilazi da svastika znaci 'dobro je' ili 'dobrobit', dok onaj sufiks 'ka' predstavlja sufiks za umanjenicu, pa bi s toga svastika bilo nesto tipa, 'dobrobitnic' ili nesto slicno, u svakom slucaju rec je o maloj, sitnoj dobroj stvari.Postoji I teorija da rec svastika potice iz svete reci 'svastikah', sto znaci 'biti srecan'.

Odakle potice svastika tj kukasti krst?

Ono sto je Jedino sigurno, jeste da se svastika pojavljuje u mitologiji vecine naroda. I stari sloveni su je poznavali, kao simbol sretje. Svastika kao simbol moze se naci vec u ranom Vincanskom pismu, dakle datira iz 6000 godine pre nove ere. Rusi imaju jedan specifican naziv za svastiku:KOLOVRAT!!!Rec je kovanica:KOLO kao Sunce i VRAT kao vrteti, kretati, trcati, ali kao tumacenje reci VRAT, navodi se i zrak iliti luca( Njegosevo delo 'Luca mikrokozma').Kolovrat za razliku od klasicne svastike ima osam krakova(moze se naci i sa cetiri).

Kod Rusa postoji dosta naziva svastiku, evo nekih: Свастика, Коловрат, Посолонь, Свята Дар, Свасти, Сваор, Солнцеврат, Агни, Фаш, Мара, Инглия, Солнечный Крест, Солард, Ведара, Светолет, Цветок Папоротника, Перунов Цвет, Свати, Раса, Боговник, Сварожич, Святоч, Яроврат, Одолень-Трава, Родимич, Чароврат...

Dakle svastika, kukasti krst ili kolovrat jedno te isto. Medjutim, vecina istoricara se slaze da svastika potice iz Indije. Ipak, postavlja se pitanje, posebno ako uzmemo u obzir verodostojnost nalaza u Vinci, da li taj simbol zaista dolazi sa istoka! Medjutim ovaj simbol bio je poznat I narodima Mongolije, Grcke, Srednje Amerike te Keltima, Etrurcima te germanima….

Neki smatraju da je Grcka iznedrila ovaj simbol. Naime, svastika zaista jeste Grcima bila znana I od nje je izveden ornament sto se naziva grckim. Jedina teorija koja bi osporila tezu da je prvi put pronadjena u Vinci jeste ona da svastika potice jos od stanovnika Atlantide…naravno, s obzirom da je I samo postojanje Atlantide pod znakom pitanja, mozemo da odbacimo ovu tezu za sada.

Zvanicna istorija i herladika ga svrstavaju u period 2000 god. p.n.e. a vezuju ga za prearijevsku kulturu Mohendzo daro. Znacenje svastikeSvastika je jedan od simbola sa najvise znacenja, prihvacen od strane velikog broja civilizacija.

Ali u osnovi, svastika predstavlja kretanje, prvenstveno sunca.Ona je simbol nastanka univerzalnih ciklusa I tokova energije tj delovanja principa na pojavnost.Zato se ponekad smatrla I za Hristov znamen ali I znamen Bude ( pogledati Tocak zakona )U masonskom simbolizmu predstavlja polarnu zvezdu a 4 gamme predstavljaju 4 glavna polozaja Velikog Medveda oko nje.

U Kini pak, Ona je prvobitni oblik kineskog znaka FANG Ipredstavlja 4 smera cetvrtastog prostora, zemlje I horizontalno sirenje iz sredista. Takodje moguce je I povezanost sa rasporedom brojeva LUSHUA koji evocira kruzno gibanje.Takodje oznacava I broj 10 000 sto je broj sveukupnosti bitja I svega pojavnoga.

U hinduistickoj ikonografiji ponekad zamenjuje tocak ali je I znamen Ganeshe, bozanstva spoznaje ili pojavni oblik vrhovnog bozanstva. Ravni delovi krsta svastike naime odgovaraju gore pomenutom simbolizmu ali zakrivljeni delovi ukazuju da je put principa zakrivljen I zaobilazan ( vakra ).

Na Tibetu je znak srece i talisman, a na indo-budistickom prostoru svastika vazi za 'zhig' na Budinom srcu.Takodje prisutna je na raznim mozaicima Stare Grcke, kod Helena.U germanskoj mitologiji se prikazuje kao simbol Torovog cekica.

Svastika se pojavljuje kroz citavu svetsku umetnost, kao simbol za dobro i srecu.Cesto se vezuje za bogove, , kod Slovena npr sa boginjom Slavom ili tzv. Mater sva Slava.Takodje svastika se pojavljuje i kao simbol hinduskog svetog trojstva tzv. Trimurti(Brama-stvaratelj, Visnu-odrzavatelj, Siva-razoritelj), ovo sveto trojstvo od starih religija imaju(koliko je meni poznato) samo Sloveni i Indisu.Indusi imaju Trimurti, mi Sloveni(Srbi) imamo Triglava.

Dalje, svastika moze predstavljati i pojam reinkarnacije iliti ponovnog rodjenja koji se naziva 'samsera' i jos uvek postoji u hinduizmu i jainizmu.zgled Svastike I varijacije.

Osnova svastike jeste okomita osovina tocka sa 4 kraka, koga je kruzno kretanje prikazano zavrnucem ( savijenoscu tako reci) svakog kraka, slicno stopalima u pokretu.

Brojne su varijacije

Tako naprimer, romanticki likovi Isusa Hrista cesto su bivali prikazivani oko kakve spirale, tj svastike.

Eto napomenucu jos jednom, da je Kolovrat – Svastika kod Slovena imao 8 krakova, mada se mogao naci I onaj sa 4.

U Baskiji pak, moze se naci izvedeni oblik svastike, kao naprimer Mesec sa krakovima u obliku krivulje koji podseca na dvostruku zavojnicu.Zatim vidjena je I kljucasta Svastika, kojoj svaki krak predstavlja kljuc.

Svastika I moderno doba

Ne samo da je Svastika simbol sa izuzetno mnogo znacenja, vec je I jedan od najcesce eksploatisanih simbola ikada……

Pre izbijanja II sv. rata bila jedan od glavnih simbola Coca-Cole, nalazila se na mnogim razglednicama u SAD-u, radjeni su podni mozaici sa mnostvom isprepletanih svastika I . Medjutim prava eksploatacija svastike pocela je upravo sa II svetskim ratom…

Svastika se javlja:

Na Germanskim preselicama( Kowell, Munchenberg, speerblatte) Na starom novcu kraljvine Danske Na grobu Vojvode Stiliha u Raveni Sveta germanska runa \"Verdandi\" Pod imenom \"Mjolnir\" poznat kao cekic boga Thora Cesta je u starogermanskim Gibur-runama Na mnogim vazama nadjenim u Troji Na pecatu keltskog grada Knososa pre 3000 god. U isto doba Imhotep stavlja na desno rame Zoserovo Na zigu Lagaskog patesija Lugalande Na omfori iz INdokaida gde Herkules otima Tronog. Na slici Dionisa Zagreusa u pompeji Na grckog zlatnoj fibuli pre 2700 god.(U britanskom muzeju) NA slici Smanitskih Konjaka( u Napuljskom muzeju) NA vazi Apolona i Artemide iz Melosa (Atinski muzej) Na zidu biblioteke Hong-Cou pokrajna Ce-Ciang Na nekoj drevnoj dozi u Banongo (afrika) Na tiskanskoj tkaninin \"andikira\"u gani Na unknow konznoj torbi iz Salage

Na machevima japanskih samuraja Na plastu koji oznacava nekog boga za vreme Babilonskog kralja U svetoj knjizi mongolskog naroda Mo-so( muzej zagreb) Kod plemena Joruba u africi Na sarkofagu iz Klazomene Crkva Sv.Marije , Loreta na Hardcanima Na vratima crkve Sv.Save u tokiju Na stecnjacima u Listici i Miosicima Na grobnoj ploci brace Zenici iz 4 veka Na posudju prahistorijskih iskopina u Batmiru Sremska mitrovica - Kuca staor Sirmiuma U Pompeji u jednoj kuci 160 x nadjen ovaj simbol Japoda u Lici Iliri, Makedonija nacrtan naopacke pre nekih 6000 do 8000 god.

Zasto cetvorka...

Ne zna se njena tachni nastanak i lokacija ali pradanja oko svastike se poprilichno slazu. Kaze se da ona predstavlja 4 osnovna elementa : vatru, vodu, zemlju i vazduh. Ljude koji pokretom kresu vatru, 4 unakrsna polozaja zemljae i sunca, vecni zivot i uskrsnuce, Boga Raa. Svastika je podesni simbol. Cetri su crte tocka u pokretu nekako zakrivljene. Visnju se nekad zivoe i "chakravatin" - pokretac tocka.

Dnevni Izlaz Sunca :

Sunce izlazi u 6 :00 ali upliv na vegetaciju stize oko 9 :00, kada je odskocilo od CCA za 45 stepeni. Kulminuje u 12 ali zega nastaje u 15 h. Pocinje da zalazi oko 18h, ali mrak pada oko 21 h. Ponocni znak je 00:00 ali najgori mrak je u 3:00.

Avtor Administrator ob 10:18 0 komentarji

Sotonizam

Pojam sotonizam (satanizam, dijabolizam) označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim što nosi ogrtač od kozje kože, odnosno jareću glavu. Jarac je česti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreće naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije.

Povijest

Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski časnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivača. Rais, koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja među tzv. “povijesne vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se javlja u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17. i 18. stoljeće). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18. stoljeća vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su održavali obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” tiskana je u 17. Stoljeću, mada je najvjerojatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i održavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svećenici koji na misama održavaju seksualno-magične orgije. Takvi rituali bili su najčešće u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV., madamme de Montespan, a održavao ih je okultist La Voistin i svećenik Abbe Guiborg.

Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vođa ogranka karmelićanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1847. Papa koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upražnjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inače pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srčanog udara).

Nova era

Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist.

Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba,

hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals” 1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.

Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.

Avtor Administrator ob 10:18 0 komentarji

Vestica iz Blera-legenda iz Merilenda

Februar 1785Nekoliko dece optuzuje Elly Kedward da je pokusala da ih namami u svoju kucu da bi imizvukla krv. Kedward-ova je optuzena da je vestica, proterana iz sela tokom izuzetnoostre zime, i pretpostavljalo se da je mrtva.

Novembar 1786Do sredine zime, nestali su svi oni koji su osudili Kedward-ovu, a uz njih ipolovina gradske dece. Strahujuci od prokletstva, mestani napustaju Bler i zaklinjuse da nikad vise ne pomenu ime Elly Kedward.

Novembar 1809Objavljen je Kult Vestice iz Blera. Ova retka knjiga, najcesce smatrana fikcijom,govori o citavom gradu koji je proklela proterana vestica.

1824Na mestu gde se nalazio grad Bler, osnovan je Burkitsvil.

Avgust 1825Jedanaest osoba svedoci da su videli bledu zensku ruku kako hvata i povlaci desetogodisnjuEileen Treacle u potok Tappy East Creek. Devojcicino telo nikada nije pronadjeno, i trinaestdana nakon utapanja, potok je zakrcen uljastim snopovima pruca.

Mart 1886Osmogodisnji Robin Weaver je nestao i poslato je vise grupa u potragu. Mada se Weaver vraca,jedna od grupa koje su ga trazile nestaje. Njihova tela nadjena su nedeljama kasnije kod Coffin Rock-a,sa medjusobno vezanim rukama i nogama, i u potpunosti bez utrobe.

Novembar 1940-Maj 1941Pocevsi sa Emily Hollands, ukupno sedmoro dece je oteto u zoni koja okruzuje Burkitsvil u Merilendu.

25 Maj 1941Stari pustinjak po imenu Rustin Parr ulazi u lokalnu prodavnicu i saopstava prisutnima daje "konacno gotov". Posle cetiri sata, koliko im je trebalo da stignu do njegove udaljenekuce u sumi, policija pronalazi tela sedmoro oete dece u podrumu. Svako dete bilo je ubijenona ritualan nacin, i utroba im je bila uklonjena. Parr priznaje sve do najsitnijih detalja,govoreci vlastima da je to uradio zbog "duha stare zene" koji je boravio u sumu u blizininjegove kuce. Ubrzo je osudjen i obesen.