John Bradshaw

OSLOBODITE SE STIDA

KOJI VAS

SPUTAVA

OSLOBODITE SE STIDA KOJI VAS SPUTAVA

John Bradshaw Budui da mu korijeni seu u predverbalno razdoblje naeg ivota, stid

je teko definirati. To je zdrava ljudska snaga koja moe postati istinska bolest due. Postoje dva oblika stida: zdravi stid i toksini stid, koji unitava ivot.

Zdravi nas stid dri vrsto na zemlji. To je uto svjetlo koje nas upozorava da smo bitno ogranieni. Zdravi je stid temeljna metafizika granica za ljudska bia. To je emocionalna energija koja nas upozorava da nismo Bog - da smo grijeili i da emo opet grijeiti, da trebamo pomo. Zdravi nam stid doputa da budemo ljudska bia.

Zdravi je stid dio osobnih moi svakog ljudskog bia. Omoguuje nam da znamo koje su nam granice i da tako djelotvornije upotrijebimo svoju energiju. Idemo boljim smijerom kada znamo koje su nam granice. Ne rasipamo vrijeme na ciljeve koje ne moemo postii ili na ono to ne moemo promijeniti. Zdravi stid omoguuje integriranje umjesto rasipanja nae energije.

Toksini stid toliko razara djelovanje naeg autentinog ja da se i kroz oblike prikrivanja lanog ja probijaju jasni sindromi stida. Svaki sindrom ima svoju posebnu strukturu. Toksini stid postaje sr neuroza, poremeaja linosti, politikog nasilja, ratova i kriminala. Vie od svega to znam pribliava se definiciji ljudskog ropstva.

Rad na pretvaranju toksinog stida u zdravi stid vodi neposredno u duhovnost. Zdravi nam stid govori da smo ogranieni; treba nam pomo; nismo Bog. Ima netko ili neto vee od nas. Zdravi je stid izvor duhovnosti.

E Q @ 2 0 0 9

INDEX

Uvod I. DIO - PROBLEM

1. Mnogobrojna lica stida 2. Izvori toksinog stida 3. Skrovita toksinog stida

II. DIO - RJEENJE Uvod: Proces eksternalizacije Parabola: Zatoenik u tamnoj spilji

4. Izaite iz skrivanja i izolacije 5. 12 koraka u pretvaranju toksinog stida

u zdravi stid 6. Oslobodite svoje izgubljeno unutarnje dijete 7. Integracija poreknutih dijelova 8. O ljubavi prema sebi samome 9. Izlijeite svoje uspomene i promijenite

sliku o sebi 10. Suprotstavite se unutarnjim glasovima

i promijenite ih 11. Kako prevladati toksini stid u vezama 12. Duhovno buenje

EPILOG DODATAK BIBLIOGRAFIJA

6 10 11 41

112 173 174 177 179

187 199 214 236

250

272 303 324 350 352 356

ZAHVALA

elim zahvaliti Gershanu Kaufmanu, koji je svojim djelom o stidu poeo istraivati ovo podruje. Kaufmanova knjiga Stid (Shame) bila je moj glavni izvor za imenovanje demona koji zovem toksini stid. Moja knjiga ne bi bila mogua bez njegovih pionirskih pothvata.

Zahvalnost dugujem i anonimnom piscu Hazeldonova djela pod nazivom Stid to razumijem zdravi stid kao ono to nas upozorava na nae temeljne ljudske granice, te to razumijem suprotnost vie od ljudskog bia/manje od ljudskog bia, koja je odreujua za toksini strah.

Jo nekoliko ljudi bilo mi je vano da razumijem dinamiku stida. To su Sheldon Kopp, Marylin Mason, Merl Fossum i Terry Kellog.

Kip Flock, moj prijatelj i kolega-terapeut u Los Angelesu, iznimno mi je mnogo pomogao odrediti pojmove u ovoj knjizi. Kip i ja proveli smo bezbrojne sate razgovarajui i razjanjavajui pojam stida.

elim zahvaliti kolegama iz Centra za obiteljski oporavak n Houstonu (posebno Mary Bell) na stalnoj potpori.

Naslov originala John Bradshaw HEALING THE SHAME THAT BINDS YOU

Copyright 1988 by John Bradshaw This translation is published under arrangement with Health

Communications, Inc., 3201 S.W. 15th St. Deerfield Beach, FL 33442-8124 U.S.A.

Zahvaljujem Johnu Daughertyju, Georgu Pletcheru i veleasnom Mikeu Fallsu, mojim najboljim prijateljima, to su sa mnom dijelili svoju bol i ranjivost. To to su me prihvatili bez stida omoguilo mi je da podijelim s njima svoj toksini stid. Zajednikim smo snagama smanjili mo toksinog stida u naim ivotima.

Hvala mojim nakladnicima, Peteru Vegsou i Garyju Seidleru, za stalnu privrenost i potpunu potporu mojem radu. Zahvalan sam Marie Stilkind to je briljivo ureivala ovu knjigu i to me ohrabrivala da vjerujem vlastitu stilu, a zahvalan sam i osoblju iz organizacije Zdrava komunikacija.

Moja publicistkinja Diane Glynn i njezina vjeta kolegica Jodee Blanco uinile su za promidbu mojega djela mnogo vie od onoga to nalae puka dunost.

Ova knjiga ne bi bila mogua bez iznimna strpljenja Barbare Evans, koja je marljivo tipkala i pretipkavala moj rukopis (u bilo koje doba dana i noi). Zbog pristupa u radu na ovom materijalu, Barbara je bila za mene mnogo vie od tipkaice.

I, da ne zaboravim (to preesto inim), najdublje sam zahvalan mojoj Vioj sili ija me Milost spasila od toksinog stida.

UVOD

I nije ih bilo stid Knjiga postanka

Prije deset godina doao sam do jednoga od onih bitnih otkria koja iz temelja mijenjaju ivot. Imenovao sam najvanijeg demona u svojem ivotu. Dao sam ime stidu. To to sam imenovao stid znai da sam postao svjestan goleme razarajue moi koju je stid imao u mojem ivotu. Otkrio sam da me cijeloga ivota stid sputavao. Upravljao je mnome poput ovisnosti. Pokazivao sam ga; skrivao ga - suptilno i ne tako suptilno; prenosio sam ga na svoju obitelj, klijente i svoje uenike.

Stid je bio nesvjesni demon kojega nikada nisam priznao. Postajui svjestan dinamike stida, spoznao sam da je to jedna od najjaih razarajuih sila u ljudskom ivotu. Imenujui stid, poeo sam stjecati mo nad njim.

Sam po sebi stid nije lo. Stid je normalna ljudska emocija. Zapravo je nuno imati osjeaj stida da bi ovjek uistinu bio ljudsko bie. Stid je osjeaj koji nam daje doputenje da budemo ljudska bia. Stid nas upozorava na nae granice. Stid nas dri u ljudskim okvirima dajui nam

na znanje da moemo pogrijeiti, da emo sigurno grijeiti i da nam je potrebna pomo. Na nam stid kae da nismo Bog. Zdrav stid je psihologijski temelj poniznosti. On je izvor duhovnosti.

No ja sam otkrio da se stid kao zdravo ljudsko uvstvo moe pretvoriti u stid kao stanje stvari. I tada on preuzima itav ovjekov identitet. Imati stid za svoj identitet znai vjerovati da ti bie nije ispravno, da si manjkav kao ljudsko bie. im se stid pretvori u identitet, on postaje toksian i dehumanizirajui.

Toksini stid je nepodnoljiv i uvijek iziskuje prikrivanje, lano ja. Budui da pojedinac osjea kako je njegovo istinsko ja manjkavo i neispravno, treba lano ja koje nije ni manjkavo ni neispravno. im netko preuzme lano 'ja', prestaje postojati u duevnom smislu. Imati lano ja znai prestati biti autentino ljudsko bie. Proces lanog samooblikovanja ono je to Alice Miller zove ubojstvo due. Kao lano ja, pojedinac nastoji biti vie od ljudskog bia ili pak manje od ljudskog bia. Toksini stid najizrazitiji je postojei oblik nauenog kunog nasilja. On razara ljudski ivot. Toksini stid lei u biti veine duevnih bolesti. Gershen Kaufman pie u svojoj knjizi o stidu:

Stid je osjeaj koji je izvor mnogih sloenih i uznemirujuih unutarnjih stanja: potitenosti, otuenosti, samosumnjienja, izolirajue osamljenosti, paranoidnih i shizofrenih pojava, prisilnih poremeaja, podvajanja linosti, perfekcionizma, dubokog osjeaja inferiornosti, nedostatnosti ili promaenosti, tzv. graninih stanja i poremeaja narcizma.

Stid (Shame)

Toksini stid toliko razara djelovanje naeg autentinog ja da se i kroz oblike prikrivanja lanog ja probijaju jasni sindromi Stida. Svaki sindrom ima svoju posebnu strukturu. Toksini

stid postaje sr neuroza, poremeaja linosti, politikog nasilja, ratova i kriminala. Vie od svega to znam pribliava se definiciji ljudskog ropstva.

Biblija opisuje stid kao bit i posljedicu Adamova pada. U hebrejskom jeziku Adam znai ovjek nainjen od zemlje. Adam simbolizira sva ljudska bia. Biblija navijeta da on nije bio zadovoljan vlastitim biem. Htio je biti vie od onoga to je bio, vie od ovjeka. Nije se pomirio sa svojim bitnim ogranienjima. Izgubio je zdravi stid. Biblija govori da podrijetlo ljudskog ropstva (istoni grijeh) lei u enji da budemo neto drugo nego to jesmo... da budemo vie od samih ljudskih bia. U svom toksinom stidu (gordosti), Adam je elio lano ja. Lano ja dovelo ga je do propasti.

Poto je Adam otuio svoje istinsko bie, poeo se skrivati. I gospodin Bog pozva Adama... Gdje si? I Adam ree: uo sam tvoj glas u vrtu i sakrih se (Knjiga postanka 3:9-10). Prije pada i mukarac i ena bili su goli i nisu se stidjeli (Knjiga postanka 2:25). Kad su odabrali biti neto drugo od onoga to jesu, bili su goli i stidjeli su se.

Golotinja je simbolizirala njihova istinska i autentina ja. Bili su ono to su bili i time su bili zadovoljni. Nisu imali to skrivati. Mogli su biti potpuno i bez ostatka iskreni.

Simboliki i metaforiki opis Adama i Eve opis je ljudskog stanja. ini se da je bezuvjetna ljubav i prihvaanje sebe najtei zadatak za ljudsku vrstu. Odbijajui prihvatiti nae pravo ja, pokuavamo stvoriti snanija lana ja ili pak odustati od svega i postati manje od ljudskih bia. To donosi ivot u prikrivanju i tajnovitosti.

Potpuno samoprihvaanje i ljubav prema sebi jedini je temelj za sreu i za ljubav drugih. Bez potpunog samo-prihvaanja i ljubavi za sebe osueni smo na iscrpljujui

zadatak stvaranja lanog ja. Potrebni su golema energija i velik trud da bi se ivjelo s lanim ja. To bi moglo biti simbolino znaenje biblijske tvrdnje da e poslije pada mukarac i ena patiti u svojim prirodnim djelatnostima: ena u raanju, a mukarac u radu.

Kako moemo nadvladati stid koji nas sputava? U emu je naa nada? To je tema ove knjige u kojoj vam elim prepriati vlastito putovanje u prevladavanju stida. To je putovanje bila najvanija stvar u mojem ivotu. Toksini je stid posvuda. Toksini je stid lukav, moan i zbunjujui. Snaga toksinog stida obitava u njegovoj tami i tajnovitosti.

U I. dijelu ove knjige pokuat u izvui stid iz njegova skrovita, ispitati njegova mnogobrojna lica te izloiti njegove korijene i glavne oblike prikrivanja. Pokazat u kako stid stvara beznadnost i duhovnu propast.

U II. dijelu upuujem na sve meni poznate naine smanjivanja toksinog stida i njegovog ponovnog pretvaranja u zdravi stid. Najiskrenije se nadam da e svakom itatelju koji je sputan okovima toksinog stida ova knjiga pomoi kako bi se oslobodio tog prijeteeg neprijatelja.

I. DIO

PROBLEM

1. POGLAVLJE

MNOGOBROJNA LICA STIDA

Budui da mu korijeni seu u predverbalno razdoblje naeg ivota, stid je teko definirati. To je zdrava ljudska snaga koja moe postati istinska bolest due. Postoje dva oblika stida: zdravi stid i toksini stid, koji unitava ivot. to se lie toksinoga stida, to je tegobno unutranje iskustvo neoekivana razotkrivanja. To je dubok rez koji se prvenstveno osjea iznutra. Dijeli nas od nas samih i od drugih. U toksinom se stidu odriemo samih sebe. A to odricanje iziskuje prikrivanje. Toksini stid paradira u raznoraznim maskama i krabuljama. Voli tamu i tajnovitost. Upravo je taj tamni aspekt stida dosad izmicao prouavanju.

Kako se toksini stid prikriva i maskira, moramo ga istraivati uei prepoznati njegova mnogobrojna lica i njegove mnogobrojne zbunjujue oblike prikrivanja u ponaanju.

STID KAO ZDRAVA LJUDSKA EMOCIJA Nedavno sam sluao intervju s jednim poznatim sportaem.

Otvoreno je govorio o neuspjehu koji je doivio u poznatoj televizijskoj kui gdje su ga zaposlili kao sportskog komentatora.

U glasu mu se moglo osjetiti razoaranje. Zapanjila me njegova otvorenost i potenje. Izraavao je zdravi stid. inilo se da je posve svjestan kako, unato mnogim uspjesima, ipak ima i bitna ogranienja.

STID KAO DOPUTENJE DA BUDEMO LJUDI Na nam zdravi osjeaj stida daje na znanje da smo

ogranieni. Govori nam da biti ljudsko bie znai biti ogranien. Mi smo, ljudi, zapravo u bitnome ogranieni. Ogranieni smo po definiciji. Nitko od nas nema niti e ikada imati neogranienu mo. Neograniena mo koju nam nude mnogi moderni gurui lana je nada. Od njihovih programa koji nas pozivaju na neogranienu mo obogatili su se oni, a ne mi. Oni diraju u naa lana ja i iskoritavaju na toksini stid. Mi smo, ljudi, konani. Ogranienje je naa temeljna priroda. Nemile tekoe posljedica su odbijanja da se pomirimo s naim granicama.

Zdravi je stid emocija koja nas upozorava na naa ogranienja. Kao i sve emocije, i zdravi je stid energija u kretanju. I kao i sve emocije i on nas potie na zadovoljavanje naih osnovnih potreba.

Jedna od naih osnovnih potreba jest potreba za strukturom. Strukturu osiguravamo stvarajui sustav granica unutar kojih moemo sigurno djelovati. Struktura daje naim ivotima oblik. Granice i oblik daju nam sigurnost i omoguuju djelotvorniju uporabu energije.

Jedna stara poalica govori o ovjeku koji se popeo na konja i odjahao u svim smjerovima. Bez granica nemamo okvira i lako se zbunimo. Idemo ovim i onim putem, gubei mnogo energije. Gubimo svoj put. Postajemo ovisnici, jer ne znamo kada prestati; ne znamo rei ne.

Zdravi nas stid dri vrsto na zemlji. To je uto svjetlo koje nas upozorava da smo bitno ogranieni. Zdravi je stid temeljna metafizika granica za ljudska bia. To je emocionalna energija koja nas upozorava da nismo Bog - da smo grijeili i da emo opet grijeiti, da trebamo pomo. Zdravi nam stid doputa da budemo ljudska bia.

Zdravi je stid dio osobnih moi svakog ljudskog bia. Omoguuje nam da znamo koje su nam granice i da tako djelotvornije upotrijebimo svoju energiju. Idemo boljim smjerom kada znamo koje su nam granice. Ne rasipamo vrijeme na ciljeve koje ne moemo postii ili na ono to ne moemo promijeniti. Zdravi stid omoguuje integriranje umjesto rasipanja nae energije.

STID KAO RAZVOJNA FAZA

Prema Eriku Eriksonu osjeaj stida dio je druge faze psihosocijalnog razvitka. U prvoj fazi dijete mora uspostaviti osjeaj temeljnog povjerenja. To temeljno povjerenje mora biti vee od djetetova osjeaja nepovjerenja. Najbolje emo razumjeti zdravi stid shvatimo li ovu fazu uspostave povjerenja u psihosocijalnom razvoju.

Od poetka moramo znati da moemo vjerovati svijetu. Svijet nam se prvo prikazuje preko naih osnovnih skrbnika. Moramo znati da se moemo pouzdati u nekoga izvan nas tko e nam se nai pri ruci na ljudski predvidiv nain. Imamo li skrbnika koji je uglavnom predvidiv, koji je u vezi s nama i odraava sve oblike naeg ponaanja, razvijamo osjeaj temeljnog povjerenja. Kad osjeamo sigurnost i povjerenje, poinjemo razvijati interpersonalnu vezu koja oblikuje most uzajamnosti. Takav je most presudan za razvoj osjeaja vrijednosti. Jedini nain na koji dijete moe razviti

osjeaj vlastitog ja jest preko odnosa s drugim. Mi smo mi prije no to postanemo ja.

U toj najranijoj ivotnoj fazi moemo poznavati sebe samo u odrazu oiju naih primarnih skrbnika. Da bismo rasli, svima nam je potreban povezujui most s naim primarnim skrbnikom.

INTERPERSONALNI MOST

Odnos izmeu djeteta i skrbnika postupno se razvija iz obostranog interesa, kao i iz podijeljenih iskustava povjerenja. Povjerenje je zapravo potaknuto injenicom da poinjemo oekivati uzajamnost reakcije i oslanjati se na nju. Kako povjerenje raste, stvara se emocionalna veza, a ona omoguuje djetetu da se upusti u istraivanje svijeta. Ta veza postaje interpersonalni most izmeu djeteta i skrbnika. Most je temelj za obostrani razvitak i razumijevanje. Interpersonalni most ojaava odreena iskustva koja poinjemo prihvaati i o kojima poinjemo ovisiti. Druga osoba, na primarni skrbnik, postaje znaajna jer su njezina ljubav, potovanje i briga za nas uistinu vani. Doputamo si da budemo ranjivi utoliko to doputamo sebi da trebamo drugu osobu.

Kad se uspostavi temeljno povjerenje, dijete je u prilici razviti stid. Stid moe biti zdrav ili toksian.

RAZVITAK ZDRAVOG STIDA

S otprilike petnaest mjeseci dijete poinje razvijati muskulaturu. Mora uspostaviti ravnoteu izmeu oslanjanja i otputanja. Najraniji razvoj miia uspostavlja ravnoteu pri ustajanju i hodanju, to potie elju za vrljanjem i istraivanjem. A da bi vrljalo i istraivalo, dijete se mora odvojiti od svojih primarnih skrbnika.

Zapravo, Erikson kae da je osnovni psihosocijalni zadatak u toj razvojnoj fazi postii ravnoteu izmeu samostalnosti i stida, odnosno sumnje. Ova faza (od 15. mjeseca do tree godine) zove se strana druga, jer dijete poinje istraivati dodirivanjem, kuanjem i ispitivanjem. Dvogodinjaci su tvrdoglavi. ele sve uiniti na svoj nain (uvijek na oku svojem skrbniku). Kad se dvogodinjaku pomrse rauni (otprilike svake tri minute), jako se razbjesni i ozlovolji. U toj fazi dijete mora uzimati stvari kako bi ih, kroz odluna ponavljanja, ispitalo. Svijet je potpuna novost - prizori, zvukovi i mirisi - sve to valja usvojiti ponavljajui iskustva.

DJETETOVE POTREBE

Vie od svega, dijete treba odlunog skrbnika, ali takvoga koji ima razumijevanja i ije su vlastite potrebe zadovoljene posredstvom branog druga. Takav skrbnik mora rijeiti probleme u vlastitim izvornim vezama i mora imati osjeaj samoodgovornosti. Ako je tomu tako, moe biti na raspolaganju djetetu i pruiti mu ono to treba.

Dijete treba dobar uzor zdravog stida i ostalih emocija. Ono treba skrbnikovo vrijeme i brigu. Vie od svega djetetu su potrebne jasne granice. Ono uz sebe mora imati nekoga tko e te granice postaviti. Vanjski nadzor mora biti vrst, ali i ohrabrujui. Dijete mora znati da se interpersonalni most nee sruiti zbog njegova novog poriva da postupa na svoj nain - a to je poriv za samostalnou. Erikson pie:

vrstoa ga mora zatititi od mogue anarhije njegova jo uvijek neuvjebana osjeaja za razluivanje, njegove nesposobnosti da se promiljeno oslanja i otputa.

Djetinjstvo i drutvo (Childhood and Society)

Ako dijete moe biti zatieno vrstim, ali dobrostivim granicama; ako ono moe istraivati, ispitivati i bjesnjeti, a da pritom ne popusti skrbnikova ljubav, tj. interpersonalni most, ono moe razviti zdrav osjeaj stida. Taj se osjeaj moe izraziti kao trenutak nelagode zbog normalnih ljudskih neuspjeha ili pak kao straljivost i stid u nazonosti stranaca. Takav je osjeaj stida kljuan i nuan kao ravnotea i granica neije novootkrivene samostalnosti. Zdravi stid nas upozorava da nismo svemogui.

Sjeam se poetka jednog svojeg predavanja. Kad sam krenuo prema pozornici, netko me blago upozorio da mi je otvoren rasporak na hlaama. Crvenilo i neugoda bili su glas mojeg dobrog stida, koji me upozoravao da se ne zanesem previe.

STID KAO NEUGODA I CRVENILO

U neugodnoj situaciji ovjek je uhvaen nepripremljen -razotkriven je onda kada nije spreman biti razotkriven. Osjea kako nije u stanju nositi se sa situacijom u nazonosti drugih. To se moe oitovati u neoekivanoj tjelesnoj nespretnosti, interpersonalnoj osjetljivosti ili naruavanju pravila dobrog ponaanja.

U takvim se situacijama zacrvenimo, to prati osjeaj zdravog stida. Crvenilo izraava razotkrivenost, neoekivanost, nehotinu prirodu stida.

Helen Lynds u svojoj knjizi O stidu i potrazi za identitetom (On Shame and the Search for Identity) pie:

ovjekov osjeaj nehotice je razotkriven; ovjek je nezatien.

Crvenilo lica izraz je nae ljudske ogranienosti. Sposobnost da pocrvenimo metafora je nae bitno ograniene ljudskosti.

Uz crvenilo se javlja poriv da se pokrije lice, sakrije lice ili propadne u zemlju. Kad se zacrvenimo znamo da smo u neemu pogrijeili. Zato bismo uope imali sposobnost pocrvenjeti da greke nisu dio nae prirode? Crvenilo kao izraz zdravog osjeanja stida dri nas vrsto na zemlji. Podsjea nas na nau temeljnu ljudsku ogranienost. Ono nas upozorava da se ne zanesemo previe vlastitom savrenou.

STID KAO STIDLJIVOST

Stidljivost je prirodna granica koja nas uva od povrijeenosti ili razotkrivanja pred strancem. Mnogi od nas osjeamo stid kada moramo prii strancu. Osjeamo nelagodu, zamuckujemo ili udno govorimo. To moe izazvati neugodu. U iskustvu stidljivosti sadran je zdrav osjeaj stida, oklijevanje da se razotkrijemo.

Po definiciji, stranac je netko nepoznat. Netko o kome ne znamo. Stranac nosi prijetnju nepoznatog. Naa je stidljivost na zdravi stid u nazonosti stranca. Kao i sve druge emocije i stidljivost nas upozorava da budemo oprezni, da se uvamo kako ne bismo bili povrijeeni ili razotkriveni. Stidljivost je granica koja uva nau unutranju bit u nazonosti stranca. Stidljivost moe postati ozbiljan problem kada je ukorijenjena u toksinom stidu.

STID KAO OSNOVNA POTREBA ZA ZAJEDNICOM

Stara poslovica kae: Jedan kao nijedan. Ta izreka podcrtava nau temeljnu potrebu za zajednicom, odnosno potrebu za vezama, za drutvenim ivotom. Nitko od nas ne bi uspio sam. Mi, ljudska bia, trebamo pomo. Nitko od nas nije loliko snaan da ne treba ljubav, intimnost i razgovor u zajednici.

Pri roenju smo simboliki vezani za majku. Najprije smo mi, a tek onda ja. O takvoj izvornoj vezi mnogo toga ovisi. Nakon godinu i pol dana uspostavljanja uzajamnog povjerenja, poinjemo izlaziti kako bismo ispitali svoju samostalnost. Potreban nam je osjeaj stida kako bi nas podsjetio na nae granice. Potreban nam je stid i sumnja kako bismo uravnoteili svoju novootkrivenu samostalnost.

Trebat e nam roditelji sve dok ne budemo spremni napustiti dom. Ne moemo zadovoljiti svoje potrebe ako se ne oslanjamo na primarne skrbnike. Zdrav osjeaj stida postoji kako bi nas podsjetio da trebamo pomo. Ne moemo sami. Nijedno ljudsko bie ne moe. ak i kad steknemo stanovite vjetine, ak i kad smo neovisni, jo uvijek e nam trebati pomo. Bit e nam potrebno da volimo i rastemo. Bit e nam potrebno da se skrbimo za druge i da budemo potrebni. Na stid djeluje kao zdrav znak da trebamo pomo te da trebamo voljeti i biti u brinim odnosima s drugima.

Bez zdrave oznake stida, ne bismo bili u vezi sa svojim temeljnim potrebama za oslanjanjem na druge.

STID KAO IZVOR KREATIVNOSTI I UENJA Jednom sam prigodom organizirao teaj s Richardom

Bandlerom, jednim od utemeljitelja programa Neurolingvistiko programiranje. Bilo je to iznimno iskustvo, koje se ne zaboravlja. Richard nas je zamolio da se sjetimo trenutka iz naeg ivota kada smo bili sigurni da imamo pravo. Ja sam se prisjetio jednog sluaja sa svojom enom. Zatraio je da, u pamenju, proemo kroz to iskustvo. Tada je traio da organiziramo iskustvo poput prie na filmu: da ga podijelimo u dijelove, a potom odvrtimo kao film. Zatim smo trebali odvrtjeti film unatrag. Potom je zatraio da ga odvrtimo bez reda - srednji

dio prvi, posljednji dio u sredini itd. Potom smo trebali jo jednom proi kroz iskustvo kao to smo to uinili prvi put. Trebali smo osobitu pozornost posvetiti pojedinostima iskustva i naem osjeaju da smo u pravu.

Kad sam ponovno prolazio kroz iskustvo, ono vie nije imalo naboj kakav je imalo prvi put. Zapravo, jedva da sam osjeao ita od prvotnog intenziteta. Richard nas je uvodio u oblik unutranje korekcije zvane rad na submodalnosti. No nije to ono to je meni bilo vano. Vana mi je bila Richardova tvrdnja o kreativnosti. Za mene je kreativnost najvea ljudska mo.

Richard Bandler je najavio kako je jedna od najveih prepreka kreativnosti osjeaj da imamo pravo. Kad mislimo da smo potpuno u pravu prestajemo traiti nove informacije. Biti u pravu znai biti siguran, a kad smo sigurni, prestajemo biti znatieljni. Znatielja i uenje u biti su svakog uenja. Platon je rekao da filozofija poinje s uenjem. Stoga osjeaj potpune sigurnosti i osjeaj da smo u pravu dovode do toga da prestanemo tragati i uiti.

Na zdravi stid, koji je osjeaj nae bitne ogranienosti i omeenosti, ne doputa nam da ikada pomislimo kako sve znamo. Na je zdravi stid dobar utoliko to nas potie traiti nove informacije i uiti nova znanja.

STID KAO IZVOR DUHOVNOSTI

Abraham Maslow, jedan od pionira psiholokog programa Trea sila, jednom je napisao:

Duhovni je ivot... dio ljudske biti. To je odreujua odlika ljudske naravi... bez koje ljudska priroda nije potpuna ljudska priroda.

Dalji dosezi ljudske naravi (The Farther Reaches of Human Nature)

to je duhovnost? Vjerujem da je u vezi s naim nainom ivota. Vjerujem da je ivot u stalnom razotkrivanju i razvoju. Stoga je u duhovnosti rije o irenju i rastu. Rije je o ljubavi, istini, dobroti, ljepoti, davanju i brizi. U duhovnosti je rije o cjelovitosti i potpunosti. Duhovnost je naa krajnja ljudska potreba. Nuka nas da nadiemo svoje granice i postanemo utemeljeni u krajnjem izvoru stvarnosti. Veina ljudi taj izvor zove Bogom.

Na je zdravi stid nuan kao temelj nae duhovnosti. Upozoravajui nas na bitne granice, zdravi nam stid daje na znanje da nismo Bog. Zdravi nas stid usmjeruje prema nekom veem znaenju. Daje nam na znanje da postoji netko ili neto vee od nas samih. Zdravi je stid psiholoki temelj nae poniznosti.

TOKSINI STID Scott Peck opisuje neuroze i poremeaje linosti kao

poremeaje odgovornosti. Peck pie: Neurotina osoba preuzima previe odgovornosti; osoba s poremeajem linosti nedovoljno. Kad su neurotiari u sukobu sa svijetom, automatski pretpostavljaju da su oni u krivu. Kada se osobe s poremeajem linosti sukobe sa svijetom, automatski pretpostavljaju da je svijet u krivu.

Put do ljubavi (The Road Less Traveled)

Svi barem donekle poznajemo stanja neurotinih osoba ili onih s poremeajem linosti. Velik nam je problem u ivotu odrediti i razjasniti nae odgovornosti. Da bismo bili iskreno posveeni ivotu u potenju, ljubavi i stezi, moramo biti pripravni posvetiti se stvarnosti. Takva obveza, prema Peckovim

rijeima, zahtijeva volju i sposobnost trpjeti stalno samo-ispitivanje. Za to je potrebno biti u dobrim odnosima sa samim sobom. Upravo to ima osoba koja nije utemeljena na stidu. Zapravo, toksino stidljiva osoba ima neprijateljski odnos prema sebi. Toksini stid - stid koji nas sputava - temelj je i neurotinih sindroma ponaanja i sindroma poremeaja linosti.

NEUROTINI SINDROMI STIDA

to je stid koji vas sputava? Otkuda on u vaem ivotu? to se dogaa sa zdravim stidom u tom procesu?

Toksini stid, stid koji vas sputava, doivljava se kao sveproimajui osjeaj neispravnosti i manjkavosti kao ljudskog bia. To vie nije osjeaj koji nas upozorava na nae granice, to je stanje stvari, unutranji identitet. Toksini stid daje osjeaj bezvrijednosti, osjeaj promaenosti i nedoraslosti kao ljudskog bia. Toksini je stid kada ja prekida s ja.

On je poput unutranjeg krvarenja. Razotkrivanje pred sobom lei u sri toksinog stida. Osoba utemeljena na stidu nee razotkrivati svoje unutarnje ja pred drugima, ali to je jo znaajnije, nee ga razotkrivati ni pred samim sobom.

Toksini je stid tako muan stoga to predstavlja bolno razotkrivanje svoje, kako pojedinac vjeruje, promaenosti pred sobom. U toksinom stidu ja postaje objekt vlastita prezira, objekt kojemu se ne moe vjerovati. Kao objekt kojemu se ne moe vjerovati, pojedinac doivljava sebe kao nepouzdanu osobu. Toksini se stid doivljava kao unutranje muenje, bolest due. Ako sam ja objekt kojemu se ne moe vjerovati, tad ja nisam u sebi. Toksini je stid paradoksalan i samogenerirajui.

Stida se stidimo. Ljudi e spremno priznati krivicu, povrijeenost ili strah, ali ne i stid. Toksini je stid osjeaj izoliranosti i usamljenosti u punom smislu. Osobu utemeljenu na stidu progoni osjeaj odsutnosti i praznine.

Toksini je stid malo prouavan. Lako ga je zamijeniti s osjeajem krivnje. Freud je prouavao tjeskobu i osjeaj krivnje, ali je gotovo potpuno zanemario stid.

U lanku objavljenom u New York Timesu pod naslovom Stid izlazi iz skrovita i postaje predmetom znatnije pozornosti (Shame Steps out of Hiding and into Sharper Focus) Daniel Goleman pie:

Psiholozi, po opem priznanju pomalo u neprilici i zateeni, sa zakanjenjem se okreu stidu, toj silnoj i monoj emociji koja je dosad, nekako, uspijevala izbjei strogo znanstveno ispitivanje.

STID KAO IDENTITET - INTERNALIZACIJA STIDA

Svako se ljudsko stanje moe internalizirati. Kad se to dogodi, emocija prestaje djelovati kao emocija i postaje odlikom naravi. Vjerojatno znate nekoga za koga biste mogli rei da je ljutita osoba ili nekoga koga biste nazvali melankolikom. U oba sluaja emocija je postala temeljem naravi neke osobe, njezin identitet. Takva se osoba nije naljutila ili je u melankolinu raspoloenju, ona je ljuta ili je melankolik.

Kad je rije o stidu, internalizacija ukljuuje barem tri procesa:

poistovjeivanje s nepouzdanim ili na stidu temeljenim uzorima

traumu naputenosti te sputavanje osjeaja, potreba i nagona stidom

dojmove koji, meusobno povezani u sjeanju, oblikuju kolae stida.

Internalizacija se ostvaruje postupno i s vremenom. Svako ljudsko bie mora se suoiti s nekim njezinim aspektima. Istinska internalizacija, meutim, nastaje pri stalnom pojaavanju svih triju procesa.

Poistovjeivanje s uzorima utemeljenima na stidu Poistovjeivanje spada u normalne ljudske procese. Uvijek

imamo potrebu za poistovjeivanjem. Ono nam daje osjeaj sigurnosti. Pripadajui neemu veem od nas samih osjeamo sigurnost i zatienost od ire stvarnosti.

Potreba da se poistovjetimo s nekim, da se osjeamo dijelom neega, da pripadamo nekamo, jedna je od temeljnih potreba. Uz iznimku nagona za samoodranjem, nijedna druga tenja nije tako jaka kao ova potreba koja poinje s naim skrbnicima ili drugim bliskim osobama i proiruje se na obitelj, drutvenu klasu, kulturu, naciju i svijet. U manjoj mjeri ona se oituje u privrenosti politikoj stranci, ili pak u sportskom navijanju. Naa momad omoguuje nam da doivimo snane osjeaje pobjede ili poraza. Jo od djetinjstva navijam za isti nogometni klub. Kad oni pobjeuju, pobjeujem i ja. Kad oni gube, ja se uspaniarim.

Ova potreba za pripadanjem objanjava odanu i esto fanatinu privrenost koju ljudi iskazuju skupini... svojoj skupini.

Kad djeca imaju roditelje utemeljene na stidu, poistovjete se s njima. To je prvi korak u djejoj internalizaciji stida.

Naputenost: nasljee prekinute uzajamnosti Stid se internalizira kad nas napuste. Naputenost je

precizan pojam kojim se moe opisati kako neka osoba gubi svoje autentino ja i prestaje postojati u duevnom smislu.

Bez odraza u zrcalu djeca ne mogu znati tko su. Odraz im omoguuju njihovi primarni skrbnici, to je presudno u prvim ivotnim godinama. Naputenost podrazumijeva gubitak odraza. Roditelji koji su emocionalno zatvoreni (svi roditelji utemeljeni na stidu) ne mogu odraavati i potvrivati emocije svoje djece.

Budui da je najranije razdoblje naeg ivota predverbalno razdoblje, u njemu sve ovisi o drutvenoj vezi. Ako nismo imali nekoga tko odraava nae emocije, nismo mogli znati tko smo. Odraavanje ostaje vano kroz itav ivot. Sjetite se neugodnog iskustva koje je veina nas doivjela - razgovora s osobom koja nas ne gleda u oi dok s njom razgovaramo. Dok govorite, ona se vrpolji ili neto ita. Na identitet zahtijeva blisku osobu, ije nas oi vide otprilike kao to mi vidimo sami sebe.

Zapravo, Erik Erikson definira identitet kao interpersonalan. On pie:

Osjeaj identiteta ega nagomilano je uvjerenje da su neija unutranja istovjetnost i kontinuitet... popraeni istovjetnou i kontinuitetom njegova znaenja za druge.

Djetinjstvo i drutvo (Childhood and Society)

Osim nedostatka odraza, naputenost ukljuuje sljedee: zanemarivanje razvojnih potreba za osloncem svaki oblik zlostavljanja zaplitanje u mreu prikrivenih ili otvorenih potreba

roditelja ili potreba obiteljskog sustava.

Sputavanje potreba, osjeaja i nagona stidom Sputavanje osjeaja, potreba i instinktivnih nagona stidom

najvaniji je initelj u prerastanju zdravoga u toksini stid.

Biti sputan stidom znai da uvijek kad osjetite bilo kakvu emociju, potrebu ili nagon, osjetite i stid. Dinamika bit vaeg ljudskog ivota utemeljena je u vaim osjeajima, potrebama i nagonima. Kada su oni sputani stidom, stidite se do same biti.

Dojmovi koji, meusobno povezani u sjeanju, oblikuju kolae stida

Kako se iskustva stida nagomilavaju i kako se protiv njih branimo, slike stvorene tim iskustvima zapisuju se u banci pamenja neke osobe. Budui da rtva nema vremena ili potporu odalovati bol zbog prekinute veze, njezine su emocije potisnute, a alost nerazrijeena. U sjeanju joj ostaju verbalni (sluni) dojmovi, ba kao i vizualni, tj. slike postiujuih prizora. Sa svakim novim postiujuim iskustvom, novi verbalni dojam i vizualna slika pridodaju se ve postojeima i oblikuju kolae postiujuih sjeanja.

Djeca, osim toga, pamte postupke roditelja kada se oni prikazuju u najgorem svjetlu. Kad mama ili tata, usvojitelj ili bilo tko drugi tko obavlja ulogu skrbnika potpuno izgubi kontrolu, ugroava djetetov opstanak. Djetetov nagon za preivljavanjem duboko pamti takva ponaanja. Svako sljedee iskustvo stida koje barem i veoma malo podsjea na tu prolu traumu lako moe potaknuti sjeanje na rijei i scene iz prole traume. A tada se biljei i novo i staro iskustvo. Tijekom vremena ti se prizori stida povezuju i gomilaju. Svaki novi prizor pojaava stari, poput snjene grude koja kotrljajui se nizbrdo, postaje sve vea.

Kako vrijeme prolazi, veoma je malo potrebno da bi se aktivirali ovi kolai postiujuih sjeanja. Rije, slian izraz lica ili prizor mogu ih potaknuti. Katkada nije potreban ak ni vanjski poticaj. Samo prisjeanje moe izazvati iznimno

bolno iskustvo. Stid kao emocija sada se zamrznuo i usjekao u bit neijeg identiteta. Stid je duboko internaliziran.

STID KAO SAMOOTUENJE I IZOLACIJA

Kad netko pati od otuenosti, znai da doivljava dijelove svojega ja kao sebi tue.

Primjerice, ako vam nikada nije bilo doputeno izraavati ljutnju u obitelji, vaa ljutnja postaje otueni dio vas samih. Doivljavate toksini stid kada ste ljuti. Taj vam je dio oduzet ili je odijeljen od vas. No ne moete se rijeiti emocionalne snage ljutnje. Ljutnja je samoodravajua i samozatiujua energija. Bez te energije postajete otira drugima, onaj koji svima udovoljava. Budui da su vai osjeaji, potrebe i nagoni sputani toksinim stidom, sve ste vie i vie otueni. Osjeate se pogrenim i inferiornim; ini vam se da je va ivot promaen. Nikako ne moete s drugima podijeliti svoje unutranje ja, jer ste predmet vlastita prezira. Kad moete sebe prezirati, vie niste u sebi. Osjeati stid znai osjeati da vas vide razotkrivena i poniena. Kad ste predmet samom sebi, okreete pogled unutra, pratei i ispitujui svaku, pa i najsitniju pojedinost ponaanja. To unutranje kritiko promatranje je muenje. Stvara bolnu napetost koju Kaufman opisuje kao proizvodnju sputavajueg i paralizirajueg uinka na sama sebe. To paralizirajue unutranje motrenje uzrokuje povlaenje, pasivnost i nepokretnost.

Odijeljeni dijelovi naega ja projiciraju se u veze. esto su temelj mrnje i predrasuda. Odijeljeni dijelovi neijeg ja mogu se manifestirati kroz podijeljenu ili ak viestruku linost. To je est sluaj u osoba koje su doivjele tjelesno i seksualno nasilje.

Osoba podijeljena i otuena unutar sebe moe razviti i osjeaj nestvarnosti. Moe imati sveproimajui osjeaj nepripadnosti, promatranja sa strane. Stanje unutarnje otuenosti i izolacije prati i kronina depresija. To je povezano s tugom zbog gubitka autentinog ja. Moda je najdublji i najrazorniji aspekt neurotskog stida odbacivanje sama sebe.

STID KAO LANO JA Budui da razotkrivanje sebe pred sobom lei u sri

neurotskog stida, nuan je bijeg od sebe. Taj je bijeg povezan sa stvaranjem lanog ja. Lano ja uvijek je vie ili manje od ljudskog. Osoba s lanim ja moe biti perfekcionist ili povrna osoba, obiteljski junak ili rtveno janje. Kako se oblikuje lano ja, pravo ja se skriva. Stvarani godinama, slojevi obrane i maski toliko su jaki da pojedinac potpuno gubi svijest o tome tko je zapravo.

Veoma je vano uvidjeti da se lano ja moe iskazivati u takvim suprotnostima kakve su, primjerice iznimno sposoban perfekcionist ili pak propali narkoman. Obojica skrivaju dubok osjeaj unutranje rastrganosti, rupe u dui. Mogu se tako prikriti da izgledaju poput krajnjih suprotnosti, dok uistinu obojicom upravlja neurotski stid. Zapravo je najparadoksalniji aspekt neurotskog stida u tome to je on osnovni pokreta i iznimno sposobnog i nesposobnog, i junaka i rtvenog janjeta, i pravednog i nevaljalog, i monog i jadnog.

STID KAO OVISNOST O DRUGOME

Mnogo se pisalo o ovisnosti o drugome. Svi se slau da je tu rije o gubitku sebstva. To je stanje kad pojedinac nema unutarnji ivot. Srea je samo izvanjska. Dobrohotnost i samopotovanje su izvanjski. Ne dolaze iznutra. Pia Mellody

ovisnost o drugome definira kao bolesno stanje u kojemu je autentino ja nepoznato ili se skriva, tako da je osjeaj sebe... vlastite vrijednosti... samopotovanja i povezanosti s drugima iskrivljen, to stvara bol i iskrivljene odnose. Nema bitne razlike izmeu te definicije i mojeg opisa internaliziranog stida. Smatram da je internalizirani stid bit ovisnosti o drugome.

STID KAO GRANINI POREMEAJ Kaufman smatra da su mnoge emocionalne bolesti ukorije

njene u neurotskom stidu. ini se oitim da su neki od tih poremeaji povezani sa sindromima stida. To se odnosi na ovisnu linost, kliniku depresiju, shizoidne pojave i granini poremeaj. Ja smatram da je toksini stid pojam koji ujedinjuje ono to esto predstavlja zbrku psiholokih definicija i distinkcija. Premda mi je jasno da takve iscrpne etioloke distinkcije, dobivene tonom i preciznom razradom, imaju kliniku i psihoterapijsku vrijednost, mislim da su neke od njih kontraproduktivne.

Nakon to sam prouavao djela Jamesa Mastersona o graninim poremeajima i pregledao njegove radne filmove siguran sam da postoji minimalna razlika u lijeenju ljudi utemeljenih na toksinom stidu i Mastersonova lijeenja graninih poremeaja. Uvjeren sam da je Mastersonov granini poremeaj sindrom neurotskog stida.

To je skup sljedeih, u glavnim crtama povezanih, simptoma: poremeaj predodbe o sebi tekoe u odreivanju i izraavanju vlastitih indivi-

dualiziranih misli, elja i osjeaja te tekoe u samostalnoj procjeni vlastite vrijednosti

tekoe sa samodokazivanjem.

STID KAO BIT I POGONSKA SNAGA SVIH OVISNOSTI

Neurotski je stid sr i pogonska snaga svih kompulzivno/ ovisnikih poremeaja. Moja je openita radna definicija takvih poremeaja sljedea: Patoloki odnos prema svakom iskustvu promjene raspoloenja koje ima ivotno tetne posljedice.

Nagon za ovisnou povezan je s rastrganim ja, s vjerovanjem da pojedinac nije ispravan kao osoba. Sadraj ovisnosti, bez obzira na to radi li se o konzumentskoj ovisnosti ili ovisnosti o aktivnosti (poput posla, kupovanja ili kockanja), jest uspostava intimne veze. Radoholik je u ljubavnoj vezi sa svojim radom, alkoholiar s piem. Oboje modificiraju raspoloenje kako bi izbjegli osjeaj usamljenosti i povrijeenosti u svojem ranjivom, stidljivom dijelu. Svako ovisniko ponaanje uzrokuje ivotno tetne posljedice koje, opet, uzrokuju jo vei stid. Novi stid pokree kolo ovisnosti.

Slika 1.1. prikazuje kako internalizirani stid pothranjuje ovisnost i kako ovisnosti stvaraju novi stid, pa pojedinac postaje jo vie utemeljen na stidu. Ovisnici taj ciklus zovu kavezom za vjeverice.

Ja sam nekada pio kako bih rijeio probleme izazvane piem. to sam vie pio kako bih olakao svoju na stidu utemeljenu usamljenost i povrijeenost, osjeao sam se sve postienijim. Stid raa stid. Krug zapoinje pogrenim sustavom vjerovanja koje je zajedniko svim ovisnicima - da ih nitko ne bi mogao eljeti ili voljeti takve kakvi jesu. Zapravo, ovisnici ne mogu voljeti sebe. Predmet su vlastita prezira. Taj duboko internalizirani stid uzrokuje iskrivljeno razmiljanje. Iskrivljeno razmiljanje svodi se na uvjerenje da e mi biti dobro ako pijem, jedem, vodim ljubav, vie zaraujem, vie radim itd. Stid pretvara pojedinca u ono to Kellog naziva radnim biem, umjesto ljudskog bia.

Slika 1.1. Kompulzivno/ovisniki ciklus koji je potaknut stidom i

koji obnavlja stid

Vrijednost se procjenjuje prema izvanjskosti, nikada prema unutranjosti. Mentalna opsjednutost odreenim ovisnikim odnosom prvi je stupanj promjene raspoloenja, jer nas razmiljanje udaljava od emocija. Nakon to smo neko vrijeme opsjednuti, dolazi do drugog stupnja promjene raspoloenja. To je iivljavanje ili ritualna faza ovisnosti. Ritual moe biti odlazak na pie s dekima, jedenje na omiljenom skrovitu mjestu ili lutanje u potrazi za seksom. Ritual e zavriti tako to emo se opiti, nasititi, doivjeti orgazam, potroiti sav novac itd.

Potom slijede osjeaj stida zbog vlastita ponaanja i ivotno tetne posljedice - mamurnost, nevjera, poniavajui seks, prazan novanik. Meta-stid je zamjena afekta -transformiranje stida zbog sebe u stid zbog iivljavanja i ivotno tetnih posljedica. Taj meta-stid pojaava identitet utemljen na stidu.

Ne valjam; neto nije u redu sa mnom, ponavljamo poput pokvarene ploe. to vie to ponavljamo, vie uvrujemo pogrean sustav vjerovanja. Toksini stid pothranjuje ovisnost i sam se obnavlja.

STID I OSJEAJ KRIVNJE Toksini stid valja jasno razlikovati od osjeaja krivnje (i

krivnja moe biti zdrava i toksina). Zdravi je stid emocionalna osnova nae savjesti. Taj je osjeaj posljedica ponaanja koje se protivi naim vjerovanjima i vrijednostima. Osjeaj krivnje podrazumijeva internalizirana pravila i razvija se nakon stida. Prema Eriksonu, u treoj fazi psiholokog razvoja, koja poinje poslije tree godine, uspostavlja se polarna ravnotea izmeu inicijative i osjeaja krivnje. Osjeaj krivnje je, razvojno, zreliji od stida i ne odraava se izravno na neiji identitet te ne

Slika 1.2. Suprotnost stid - osjeaj krivnje

Izvori i opis

Osjeaj odgovornosti i moi

Doivljaj

Osjeaj pogreke

Moralnost, estitost

Osjeaj za granice Usporedba sa sportom

Toksini osjeaj krivnje Nedovreni razvoj zbog iskrivljena super-ega; rezultat perfekcionizma, obiteljskog uplitanja

Megalomanski osjeaj odgovornosti; biti moan u sustavu nemoi

Turobna ozbiljnost; nema mjesta grekama; ne smijem pogrijeiti - to bi bilo uasno Pogreka zbog krutosti uloge; pogreka iskrivljenog miljenja (odgovorni smo za tue ivote) Mogu biti dobar ako sam savren i slijedim sva pravila (legalistiki pristup) i izvravam svoju zadau (ulogu)

Nemam pravo na ogranienja, osim unutar svoje krute uloge Krenje jednostavnog pravila - kao off-sidea; posljedica je velika kazna, poput iskljuenja iz igre

Zdravi osjeaj krivnje Nastupa nakon stida; po Eriksonu trea psihosocijalna faza; inicijat-va versus osjeaj krivnje; oblikovatelj savjesti

Normalan osjeaj odgovornosti; pouzdanost; iskuavanje snage volje

Pogreio sam; prekrio sam svoja pravila; krivo mi je

Pogrean postupak; krivi korak; mogunost popravka

Nisam dobro uinio; mogu popraviti tetu

Prekrene moralne granice (vrijednosti) Krenje pravila igre - kao istravanje u out na nogometnom igralitu

Toksini stid

Nedovreni razvoj: na stidu uteme-ljeni uzori; trauma naputenosti; isprepleteni dojmovi stida

Neodgovornost; manjak volje; krivi izbor; nesposobnost

Ja sam promaen; nema mi pomoi; ne valjam; bezvrijedan sam

Pogreni smo u samoj biti; osjeaj da smo manjkavi kao osobe -nepopravljivi smo Lo sam; nisam dobar; nisam dorastao; nemoralan sam

Nema ogranienja; ni u emu nisam dobar Naruavanje same igre; promae-nost - nikada neu postii gol

Zdravi stid

Rano se razvija, 15 mjeseci -3 godine; po Eriksonu druga psihosocijalna faza

Ogranieno mo i odgovornost; proizlazi iz poznavanja granica; potrebna mi je pomo Mogu pogrijeiti i grijeit u; to je normalno, a pogreke se mogu ispraviti U svojoj smo biti ogranieni, pogreka proizlazi iz nae prirodne konanosti Dobar sam, ali imam svoje granice - doputenje da budemo ljudi

Bitna ogranienost

Krenje pravila, jednostavan prekraj; sporost

umanjuje njegov osjeaj osobne vrijednosti. Proizlazi iz integriranog sustava vrijednosti. Fossum i Mason kau:

Osoba s osjeajem krivnje moe rei: "Strano mi je kad napravim neto protiv svojih naela." Ili: "ao mi je zbog posljedica mojega ponaanja." Time su vrijednosti te osobe reafirmirane. Postoji mogunost popravka, uenja i poboljavanja. Dok je krivnja bolan osjeaj aljenja i odgovornosti zbog svojih postupaka, stid je bolan osjeaj u vezi sa sobom kao osobom. Mogunost popravka stidljivoj se osobi ini iskljuenom, jer je stid stvar identiteta... a ne pogreke u ponaanju. Iz tog se iskustva nita ne moe nauiti i ne otvaraju se mogunosti poboljanja, jer ono samo potvruje pojedineve negativne osjeaje prema sebi.

Suoavanje sa stidom (Facing Shame)

Slika 1.2. pokazuje sloenu suprotnost izmeu toksinog stida, zdravog stida, toksine krivnje i zdrave krivnje. U aritu je teza da je toksini stid povezan s osjeajem neispravnosti kao ljudskog bia. Popravak se ini nemoguim, jer nikakva promjena zapravo nije mogua. U svojoj krajnjoj biti, toksini stid znai beznae.

POREMEAJI LINOSTI KAO SINDROMI STIDA

Narcistika osoba

Prema Jamesu Mastersonu glavne klinike oznake osobe sa narcistikim poremeajem su:

Megalomanija, iznimna zaokupljenost samim sobom te nedostatak zanimanja i suuti za druge, unato njihovom nastojanju da dobiju potvrdu i pohvalu.

Narcistiki i granini poremeaji (The Narcissistic and Borderline Disorders)

Osoba s narcistikim poremeajem neizmjerno je motivirana traiti savrenstvo u svemu to radi. Takva je osoba usmjerena na stjecanje bogatstva, moi i ljepote te na pronalaenje drugih koji e odraavati njezinu veliinu i diviti joj se. Ispod te vjene fasade krije se praznina ispunjena zaviu i srdbom. Sr te praznine je internalizirani stid.

Paranoina osoba Paranoina je obrana poza kojom se nastoji prevladati

prekomjerni stid. Paranoina osoba postaje hiperoprezna, predosjeajui i oekujui izdaju i ponienje za koje je sigurna da e uslijediti. Ona osjea da je osobno ugroavaju ak i nevini dogaaji i vjeno je na oprezu.

Harry Stack Sullivan opisao je ja paranoine osobe kao osjeaj beznadne manjkavosti. Izvore osjeaja manjkavosti paranoina osoba trai drugdje. To je kao da se unutranje oi stida, prezira i gnuanja projiciraju van. Krivi postupci, pogreke i drugi oblici osobne promaenosti ne mogu biti dio paranoine osobe. Ona ih prenosi sa svojeg unutranjeg ja na druge.

Prijestupniko ponaanje Kriminal openito

Allice Miller uvjerljivo je pokazala kako je kriminalno ponaanje zapravo uglavnom iivljavanje nesvjesnoga, tj. ponavljanje doivljenoga u prolosti. To znai da je prijestupnik nekada i sam bio rtva u situaciji veoma slinoj onoj u kojoj sada druge ini rtvama. Djeca iz obitelji u kojima je bilo nasilnikog ponaanja i zlostavljanja, djeca iz obitelji s visokim stupnjem naputenosti trpe strahovitu viktimizaciju. Oni, openito govorei, ili preuzimaju ulogu rtve koju e ponovno

i ponovno ponavljati, ili se pak poistovjeuju s prijestupnikom i ponavljaju prijestup na bespomonim rtvama (to su i sami neko bili). To se ponavljanje zove kompulzivno ponavljanje - nagon za ponavljanjem.

U knjizi Za tvoje dobro (For Your Own Good) Alice Miller potanko opisuje ponavljanja mladia - narkomana i ubojice djeteta. Premda nitko ne moe dokazati da je svaki prijestupniki in iivljavanje stida zbog naputenosti, niti je to uinio, mislim da ima dovoljno podataka koji podupiru pretpostavku da je tomu najee tako. Nitko nije ponudio nijedno drugo rjeenje za vjeni problem zloina i kriminala. Nedvojbeno, kriminalci se osjeaju kao drutveno izopeni ljudi i podnose teret golema toksinog stida. Tjelesno zlostavljanje

Onaj tko tjelesno zlostavlja druge i sam je neko bio rtva - nemona i poniavana. Roditelji koji tjelesno poniavaju i zlostavljaju djecu najee su i sami u mlaoj dobi bili zlostavljani. Nikada nisu razrijeili internalizirani stid u vlastitim ivotima. Njihove su traume iz djetinjstva ugraene u niz meusobno isprepletenih sjeanja. Te izvorne prizore sad ponavljaju njihova djeca; oni ih tjeraju na ponavljanje, poput Pavlovljeva refleksa. Kaufman tumai:

Roditelji koji se spremaju zlostavljati vlastitu djecu ponovno proivljavaju situaciju u kojoj su sami bili udarani, ali istodobno je proivljavaju i iz perspektive svojih roditelja. Sada oni igraju ulogu svojih roditelja.

Zato roditelji, koji su i sami neko bili zlostavljana i udarana djeca, ele biti poput svojih roditelja? Odgovor treba traiti u dinamici poistovjeivanja. Poistovjeivanje prijestupnika jasno je definirao Bettelheim kao poistovjeivanje s agresorom.

Kad su djeca tjelesno povrijeena i kada duevno pate, ele to prije pobjei od toga. Stoga se vie ne poistovjeuju sami sa sobom nego sa svojim postiujuim tlaiteljem, pokuavajui zadobiti njegovu mo i snagu. Poistovjeujui se s roditeljem, pojedinac istodobno postaje slabo, zloesto dijete i snaan nasilni roditelj. Unutranja slika roditelja-muitelja budi staru situaciju i posreduje proces. Tjelesno zlostavljanje moe potaknuti prisilno ponavljanje zlostavljanja, usmjerenog prema sebi ili svojem supruniku, ili pak prema djeci.

rtve tjelesnog nasilja mogu, osim toga, i ostati rtve. Martin Seligman je proveo opseno istraivanje o onome to on zove nauena bespomonost. U osnovi, proizvoljno, nasumino i nepredvidivo tjelesno zlostavljanje uzrokuje stanje pasivnosti u kojemu rtva osjea kako ne moe vie nita uiniti. Uz to se javlja i negativni sustav vjerovanja. Osoba vie ne vjeruje u mogunost izbora.

Jednostavnije se vezanost za nasilje moe objasniti injenicom da to se nekoga vie tue, on se sve vie i vie stidi. to je stid vie internaliziran, snanije je vjerovanje da smo manjkavi i neispravni. to vie vjerujemo da smo manjkavi i neispravni, ogranienije su nam mogunosti izbora. Internalizirani stid unitava granice. Bez granica nemamo zatite.

Seksualno zlostavljanje Oni koji seksualno zlostavljaju najee su ovisnici o seksu.

Katkada takve osobe ponavljaju situaciju u kojoj su same bile seksualno ili tjelesno zlostavljane. Seksualno zlostavljanje stvara intenzivan i onesposobljavajui stid koji veoma esto stvara podijeljenu linost. Poinitelji incesta i seksualnog zlostavljanja poticani su internaliziranim stidom. Kaufman kae:

I poinitelj napada ili nasilja utemeljen je na stidu. Takva su djela djela moi i osvete, roena iz nemoi i potaknuta stidom... taj je prizor nasilja ponavljanje, rekonstrukcija prizora jednake nemoi i ponienja koju je iskusio sam poinitelj od ruke drugog muitelja... rtvu, metu osvete, zbunjuje izvor poiniteljeva stida. Poraavajui i poniavajui rtvu poinitelj se trenutano oslobaa stida.

Viktimizacija se moe manifestirati kroz incest, uzne-miravanje, silovanje, voajerizam, egzibicionizam, nepristojno ponaanje ili kroz telefonske pozive. U svakom sluaju, rije je o izraavanju stida i viktimizaciji nevinoga.

Megalomanija - onesposobljena volja Toksini stid ima i oblik megalomanije. Megalomanija je

poremeaj volje. Moe se pojaviti kao narcistiko samo-uveliavanje ili bijedna bespomonost. Oba ekstrema odbijaju biti ljudska bia. Oba pretjeruju: jedan je vie od ljudskog bia; drugi je to manje. Vano je shvatiti da je onaj koji je manje od ljudskog bia - onaj bespomoni - takoer megaloman. Bespomonost kae da mi nita i nitko ne moe pomoi. Ja sam najbolesniji meu bolesnima... ja sam najbolji/ najgori na svijetu.

Megalomanija je rezultat unitene ljudske volje. Volja se prvenstveno onesposobljava kroz postiivanje emocija. Postiene i zaprijeene emocije spreavaju punu integraciju intelektualnog znaenja. Kada doivimo dogaaj nabijen emocijama, moramo se emocija osloboditi kako bi intelekt, um i mo prosuivanja izvukli smisao iz njega. Emocije iskrivljuju miljenje. Kada su sputane stidom, njihova se energija smrzava i nije mogua puna integracija izmeu uma i volje.

Ljudska je volja intenzitet elje podignut na razinu akcije. Volja je apetit. Um (zakljuivanje i prosuivanje) daju

volji oi. Bez uma, volja je slijepa i nema sadraja. Bez sadraja volja poinje htjeti samu sebe. Ovo stanje unitenosti uzrokuje ozbiljne probleme. Neki od njih jesu:

Volja hoe ono to se ne moe htjeti. Volja pokuava imati sve pod svojim nadzorom. Volju se doivljava kao svemonu, ili kad ne uspije,

kao bijednu. Volja hoe samo za volju htijenja (impulsivnost). Volja hoe u apsolutnim ekstremima - sve ili nita.

TOKSINI STID KAO DUHOVNI BANKROT

Problem toksinog stida u krajnjemu je duhovni problem. Ja to zovem duhovnim bankrotom. Ve sam najavio da je duhovno bit ljudske egzistencije. Mi nismo materijalna bia na duhovnom putovanju; mi smo duhovna bia koja trebaju zemaljsko putovanje kako bi postala potpuno duhovna.

Duhovnost je nain ivota - takav koji poveava i proiruje ivot. Stoga je bit duhovnosti rast i irenje, novost i kreativnost. Bit duhovnosti je bivanje. Bivanje je onaj pobjedonosni udarac kojim trijumfiramo nad nitavnou. Bitno u bivanju jest zato je neto neto, a ne nita. Bivanje je temelj svih bia.

Odrugojaenje i dehumanizacija Uslijed toksinog stida, koji je otuivanje ja od sama sebe,

pojedinac se odrugojauje. Odrugojaenje jest pojam koji rabi panjolski filozof Ortega

Y. Gasset kako bi opisao dehumanizaciju. On kae da je ovjek jedino bie koje ivi iznutra. Biti uistinu ljudsko bie

znai imati unutranje ja i ivot iznutra. ivotinje ive u stalnoj budnosti, uvijek na oprezu, tragajui izvan sebe za hranom i obranom. Kada ljudska bia vie nemaju unutranji ivot, odrugojauju se i dehumaniziraju.

Toksini je stid polarnost vie od ljudskog/manje od ljudskog. Potreba da lano ja pokrije i sakrije autentino ja iziskuje ivot u kojemu prevladavaju rad i dostignua. Sve ovisi o tome kako radimo te o uspjesima koje postiemo, umjesto o bivanju. Bivanje ne trai mjerilo; ono je samo sebi opravdanje. Bivanje je utemeljeno u unutranjem ivotu koji raste u bogatstvu. Toksini stid trai sreu i potvrdu vani, jer je unutranjost neispravna i manjkava. Toksini je stid duhovni bankrot.

Stid kao bespomonost Toksini stid ima osobinu neizljeivosti. Ako sam neispravan,

manjkav i pogrean, nema mi pomoi. Takvo uvjerenje vodi do nemoi. Kako se mogu promijeniti? Toksini stid ima i osobinu cirkularnosti. Stid raa stid. Vidjeli ste na slici 1.1. kako ovisnici izraavaju internalizirani stid, a onda se osjeaju postienima zbog svojega sramnog ponaanja.

Funkcionalna autonomija Kad se internalizira, toksini stid je funkcionalno autonoman,

to znai da moe biti potaknut iznutra, bez ikakvih vanjskih stimulansa. ovjek moe zamisliti neku situaciju i osjetiti dubok stid. Moe sam potaknuti spiralu stida kroz unutranji razgovor. to vie doivljava stid, sve je postieniji i tako u krug.

Upravo je znaajka slijepe ulice ono to stid ini tako beznadnim. Mogunost za popravak ini se iskljuenom ako je ovjek u osnovi neispravan kao ljudsko bie. Pribrojite

tome samoobnavljajuu osobinu stida i uvidjet ete unitavajuu, duevno razarajuu snagu neurotskog stida.

itatelj sada ve uvia kako je dramatino za mene bilo otkrie dinamikog stida. Osvjetavajui dinamiku stida, imenujui ga, stjeemo stanovitu mo nad njim.

2. POGLAVLJE

IZVORI TOKSINOG STIDA

OBITELJSKI SUSTAV

Uvod

Toksini se stid prvenstveno potie kroz znaajne veze. Ako nekoga ne cijenite, teko je zamisliti da vas mogu postidjeti njegove rijei ili djela. Mogunost toksinog stida poinje s naim izvornim vezama. Ako su nai primarni skrbnici utemeljeni na stidu, ponaat e se bestidno i prenijeti svoj toksini stid na nas. Nije mogue nauiti vlastitu vrijednost ako se sami ne cijenimo.

Toksini stid je vienaratajni. Prenosi se s jednog narataja na drugi. Ljudi utemeljeni na stidu pronalaze druge ljude utemeljene na stidu i vjenaju se. Kao par, oboje nose stid iz vlastitih obiteljskih sustava. Njihov e brak biti utemeljen na njihovoj stidljivoj biti. Najvanija posljedica toga bit e nedostatak intime. Teko je dopustiti nekome da vam se priblii ako se osjeate neispravnima i manjkavima kao ljudsko bie. Parovi utemeljeni na stidu odravaju neintimnost

kroz lou komunikaciju, stalne neproduktivne svae, igre, manipulacije, nadmetanje za stjecanje nadzora, povlaenje, i optuivanje.

Kad se takvim, na stidu utemeljenim, roditeljima rodi dijete, sve je ve unaprijed jasno. Roditelji trebaju biti uzor. Pruanje uzora odnosi se na mnoga podruja: kako biti mukarac ili ena; kako se intimno odnositi prema drugoj osobi; kako priznati i izraziti emocije; kako se poteno svaati; kako imati osjeaj za tjelesne, emocionalne i intelektualne granice; kako komunicirati; kako se nositi s beskrajnim ivotnim problemima i kako ih preivjeti; kako biti samodiscipliniran, kako voljeti sebe i drugoga. Na stidu utemeljeni roditelji ne mogu postii nita od svega toga. Jednostavno ne znaju kako.

Djeca trebaju vrijeme i panju svojih roditelja. Poklanjati vrijeme nekome dio je ljubavnog truda. To znai nai se djetetu pri ruci, paziti na njegove potrebe vie nego na svoje.

Ja sam primjerice, provodio dosta vremena sa svojim sinom. esto je to bilo tako da bih ja gledao nogometnu utakmicu na televiziji, dok se on igrao u sobi. Ako bi previe galamio, ukorio bih ga. Provodili smo koliinski dosta vremena zajedno, no ono nije bilo utroeno kvalitetno.

Dio ljubavnog truda je i sluanje. Djeca posve jasno izraavaju svoje potrebe i priopit e nam ih neuvijeno. Moramo ih sluati. To iziskuje poprilinu koliinu emocionalne zrelosti. Da bi dobro sluao, ovjek najprije mora imati zadovoljene vlastite potrebe. Ako imate neku potrebu, teko vam je sluati. Potreba je poput zubobolje. Kad smo utemeljeni na stidu, usmjeravamo se jedino na nau bol.

Potrebiti, na stidu utemeljeni, roditelji se ne mogu nikako skrbiti o potrebama svoje djece. Dijete je postieno kad god ima neku potrebu, jer se potrebe djeteta sukobljavaju s potrebama roditelja. Dijete raste i odrasta. Ali ispod maske odraslog ponaanja krije se dijete koje je bilo zanemarivano. To potrebito dijete je nezasitno i kada postane odrastao ovjek, ima rupu u dui. Kao odraslome, nikada mu nije dosta. Odrasli nastoje da im ono to dobiju bude dovoljno i trude se kako bi sljedei put vie i dobili. Odraslo dijete ne moe se zasititi, jer se zapravo radi o potrebama djeteta.

Ja sam primjerice, u svojim ranim vezama, uvijek iao predaleko i elio previe. Ako bih sreo neku djevojku i ako bismo se svidjeli jedno drugome, odmah bih poeo priati o braku, ak i nakon prvog sastanka\ Kad bi se zaljubila u mene, oekivao sam da se skrbi za mene poput majke. Zahtjevna djeca trebaju roditelje. Tako odrasla djeca pretvaraju ljubavnike u roditelje, u nekoga tko e se pobrinuti za njihove potrebe.

Najvanije je da potrebiti, na stidu utemeljeni brakovi, stvaraju potrebite, na stidu utemeljene obitelji. Djeca rastu na tlu stida umjesto u toplom naruju ljubavi.

Na stidu utemeljene obitelji djeluju u skladu sa zakonima drutvenih sustava. Kad je drutveni sustav disfunkcionalan, krut je i zatvoren. Svi lanovi takve obitelji upleteni su u vrstu ekstatine zamrznutosti. Oni se brinu o potrebi sustava za ravnoteom.

Djeca idu u kolu, u crkvu ili sinagogu, odrastajui za ivot u drutvu. Svaki dio tih drutvenih sustava dodaje svoj jedinstven doprinos indukcijskom procesu toksinog stida.

MAXOVA PRIA* Max je moda najtraginija osoba koju sam sreo u

posljednjih dvadesetak godina otkako radim kao savjetnik. Obratio mi se sa 44 godine. Odmah sam ga zavolio. inilo se da ga svi vole. Imao je problem kakav nikad prije nisam rjeavao. Max je bjeao. Bjeao je devet puta. U odreenom trenutku, uglavnom kad bi mu ilo veoma dobro u ivotu i kada bi bio pod pritiskom uspjeha, jednostavno bi stavio u automobil neke nune sitnice i poeo voziti. Sve bi ostavio - odjeu, pokustvo, obitelj i posao. Max je bio direktor prodaje u nekoj tvrtki.

Pri devetom je bijegu ostavio petero djece; svi su imali manje od 17 godina. Doli su ivjeti s Maxom poto se razveo od svoje tree ene. Troje djece je bilo iz njegova prvog braka, etvrto iz drugog, a peto iz treeg. Dok sam razgovarao s Maxom, duboka je bol njegova ivota bila oita. Njegov je stid bio jo oitiji. Zapravo, Maxov je ivot bio metafora internaliziranog stida.

Utjelovljavao je mnogobrojna lica stida i bio je proizvod najvanijih izvora stida. Osim toga, pokazivao je mnoge oblike prikrivanja stida.

U razgovoru je neprestano skretao pogled. esto se crvenio. Bio je bolno zbunjen i pretjerano napet. Katkada bi me prkosno pogledao u oi i otvoreno mi ispriao o nekim svojim postupcima, ozbiljno se optuujui. Potom bi to popratio dugim, samoobmanjujuim priama o svojoj pouzdanosti i uspjenosti. Kad bih se blago suprotstavio

* Max je sloen simbol - vrsta tipinog predstavnika toksinog stida. Prikupio sam pojedinosti iz traginih ivota stvarnih, na stidu utemeljenih ljudi. Jedan od njih sada je mrtav - postao je traginom rtvom toksinog stida.

njegovim pokuajima da se izbjegne suoiti s istinom, postao bi izrazito osjetljiv, zauzeo bi obrambeni stav, a katkada bi se i istinski razbjesnio. Iz svega mi je toga postao jasan njegov oaj, njegova oajnika usamljenost i njegova, na stidu utemeljena, bespomonost. Premda je intelektualno bio nadaren i oito je bio dobar direktor prodaje, tijekom svojih bjegova bavio se drugorazrednim poslovima. Bio je ista, pera posua, pomonik smetlara, drvosjea, scenski radnik, kuhar u jeftinim gostionicama, a na svojem je posljednjem izletu, kako je on nazivao svoje bjegove, skupljao i prodavao aluminijske limenke.

Max, premda tjelesno privlaan enama, na izletima je uvijek ostajao sam i nije se uputao u seksualne odnose. Bio je visok 190,5 cm i zgodan. Kad me je sreo, ve je bio spolno nemoan. To je, do neke mjere, prouzroila dugogodinja izolacija i puenje marihuane.

Max je bio ono to Pat Carnes u svojoj knjizi Izlazak iz sjene (Out of The Shadows) zove seksualnim ovisnikom prvog i drugog stupnja.

Seksualna ovisnost prvog stupnja ukljuuje sljedee: Vie ljubavnih veza ili seksualnih partnera. Kompulzivno samozadovoljavanje uz pomo pornografije

ili bez nje. Kroninu potragu za seksualnim zadovoljstvom, bilo

heteroseksualne ili homoseksualne prirode. Fetiistiko ponaanje, bestijalnost ili prostitucija.

Drugi stupanj ukljuuje voajerizam, egzibicionizam, nepristojno ponaanje i opscene telefonske pozive.

Carnes govori i o treem stupnju seksualne ovisnosti koji ukljuuje incest, silovanje i zlostavljanje. Stupnjevi se odnose

na razine viktimizacije i pravnih posljedica koje prate seksualni in. Drugi i trei stupanj uvijek podrazumijevaju postojanje rtve i zakonom su kanjivi.

to se Maxa tie, on je tijekom svoja tri braka imao vie ljubavnih veza. U poetku drugog braka uputao se u voajerizam popraen velikim osjeajem degradiranosti i stida. Jedanput se sakrio u grane nekog stabla i ekao tri sata samo da bi dvije minute gledao mladu enu bez iega na sebi, osim grudnjaka i gaica.

Max je, osim toga, lutao velikim robnim kuama, uputajui se u suptilne oblike nepristojnog ponaanja. Kad se doao posavjetovati sa mnom, ve je potpuno prekinuo sve veze sa enama. Bio je izoliran i nije imao nikakvu pravu vezu. Pomirio se s neprivlanim poslom knjigovoe u prodavaonici raunala.

Sva su Maxova djeca bili ovisnici. Njegova je najstarija kerka u 26. godini bila ve u drugom braku. Bila je ozbiljan skrbnik-ovisnik i mijeala je ljubav sa saaljenjem. Pronalazila je mukarce koji su bili na samom dnu i vraala ih u normalan ivot. Njezin je drugi mu bio bivi preprodava droge u Europi, nekoliko je puta zatvaran zbog raspaavanja narkotika u Francuskoj. Maxova dva sina i kerka iz drugog braka bili su teki narkomani i imali su velikih tekoa u vezama i u seksu. Najmlai - djeak iz njegova treeg braka - bio je s nepunih trinaest godina etiri puta uhiivan i zatvaran zbog nasilna ponaanja izazvanog alkoholom i drogom.

Povremeno sam viao Maxa gotovo sedam godina. Ba kad bih pomislio da smo postigli neki napredak, Max bi odustao (pobjegao bi od mene). Zbliio sam se s Maxom vie no to bi to ijedan psiholoki savjetnik smio. Max me podsjetio na moj vlastiti stid i ovisnost o drugima. Toliko

sam mu elio pomoi da sam postao pretjerano zainteresiran za rezultat naeg rada. U rujnu 1974. Max je umro. Imao je pedeset dvije godine. I njegov je otac umro upravo u toj dobi.

U Maxovoj je linosti postojala znaajka megalomanske melodramatinosti. No bio je i istinski velikoduan i plemenit. Njegova je suut za patnje drugih bila bezgranina. Umro je od emfizema u odjelu za siromane dravne bolnice. Na njegovu sam pogrebu plakao kao nikada u ivotu.

Max je predstavljao sve nas, na stidu utemeljene ljude. Rekao sam da je umro od emfizema. Zapravo je umro od toksinoga stida. Njegov je internalizirani stid bio izvor njegove ovisnosti o drugima, kemijske i seksualne ovisnosti. Max je bio univerzalno utjelovljenje toksinog stida. Njegov je ivot, od poetka do kraja, ilustrirao izvore i demonsku snagu toksinog stida.

S pomou iskustava iz Maxova ivota istaknut u ove izvore toksinog stida: njegovu disfunkcionalnu obitelj, njegove na stidu utemeljene roditeljske uzore, vienaratajnu postiujuu obiteljsku povijest, njegovu naputenost, njegovo kolovanje, njegovo vjersko podrijetlo i postiujuu kulturu koju svi mi dijelimo s njim.

DlSFUNKCIONALNE OBITELJI Toksini stid ima podrijetlo u meuljudskim odnosima,

osobito u znaajnim vezama. Nae su najznaajnije veze one izvorne. Pojavljuju se u naim izvornim obiteljima.

Judith Bardwick to veoma dobro opaa: Brak, a stoga i obitelj, okolina je u kojoj doivljavamo naa najintimnija i najmonija ljudska iskustva. Obitelj je jedinica kojoj pripadamo, u kojoj moemo oekivati zatitu

od neukrotive sudbine, u kojoj stvaramo beskonanost kroz nau djecu i u kojoj pronalazimo raj. Graa od koje je sastavljena obitelj mnogo je krvavija i mnogo strasnija nego graa od koje je sastavljeno prijateljstvo; a i cijena je vea.

U tranziciji (In Transition)

Obitelj je okolina u kojoj stjeemo prve spoznaje o sebi. Unutranji identitet prvo pronalazimo u odraavajuim oima naih primarnih skrbnika. Naa sudbina u velikoj mjeri ovisi o zdravlju naih skrbnika.

U Maxovu je sluaju otac, Jerome, bio teki alkoholiar i enskar - ovisnik o seksu. Jerome je bio utemeljen na stidu. Otac ga je napustio, a odgajala ga je emocionalno incestuozna majka-alkoholiarka. Maxova je obiteljska povijest zastraujua.

Kad je Max imao osam godina, njegova se majka Felicia razvela od njegova oca Jeromea. Od svoje je osme godine Max bio emocionalno i financijski zanemaren. Njegov je stariji brat, Ralph, preuzeo ulogu Maxova oca. I starija je sestra, Maxine, preuzela roditeljsku ulogu. Oni su bili njegovi mali roditelji.

Maxova su se majka i otac vjenali sa 17, odnosno 18 godina. Vjenali su se jer je majka bila trudna. Oekivali su Maxovu stariju sestru - Maxine. Felicia je potjecala iz vrste, religiozne kranske obitelji. Obitelj je zahtijevala da je Jerome oeni. Felicia je bila naoko iznimno edna osoba i emocionalno zatvorena. Nosila je potisnutu seksualnost svoje majke. Njezinu je majku seksualno zlostavljao vlastiti otac (takoer alkoholiar) i dvojica od njezine devetero brae. Felicijina majka nikada nije govorila o tim incestuoznim inovima i nosila ih je kao svoju sramnu tajnu. Felicia je, iako prividno ispravna i edna, iivjela seksualni stid svoje

majke zatrudnjevi u sedamnaestoj godini. Feliciju je takoer seksualno zlostavljao djed, majin otac.

Felicia je bila emocionalna supruga svojega oca. Postala je njegova mala ena i pouzdanica poto joj se majka povukla u hipohondriju.

I Jerome je bio emocionalni skrbnik svoje majke. Bio je njezin mali mukarac i postao joj je nadomjesni suprunik. Oba su Maxova roditelja bili nadomjesni suprunici. To znai da su oboje bili rtve emocionalnog incesta. Oboje su bili ozbiljno utemeljeni na stidu, bili su ovisnici o drugima i ovisnici o alkoholu. Maxova je majka bila pokorna, ali hladna i nesenzualna. Max je roen pet godina nakon Jeromeova i Felicijina vjenanja. Nije bio planiran a zapravo niti eljen. Radilo se o sluajnoj trudnoi. Max je bio ono to se zove izgubljenim djetetom u teoriji obiteljskih sustava (Sharon Wegscheider-Cruse).

OBITELJI KAO DRUTVENI SUSTAVI Opazili ste da sam istaknuo rijei izgubljeno dijete,

nadomjesni suprunik, mali roditelji. Istaknuo sam ih kako bih pokazao da su to krute uloge uvjetovane potrebama obiteljskog sustava. U svojoj knjizi Bradshaw o obitelji i u istoimenoj seriji emisija na televizijskoj postaji PBS naglasio sam novo razumijevanje obitelji kao drutvenih sustava.

Obitelji su drutveni sustavi koji prate zakone organizma. Prvi je zakon drutvenih organizama da je cjelina vea od zbroja njezinih dijelova. Obitelj se definira kao interakcija i meuodnosi njezinih dijelova, a ne kao njihov zbroj.

To se holistiko naelo moe ilustrirati slikom ljudskog tijela. Nae je tijelo cjelovit organiki sustav, sastavljen od mnogih podsustava. Tu su ivani, krvoilni, endokrini sustav

itd. Ljudsko tijelo kao organizam nije zbroj njegovih sastavnih dijelova, nego meuodnos tih dijelova. Moje tijelo nije moje tijelo ako je izrezano na dijelove. Primjerice, ako mi odreete noge od tijela, teko da ete, pogledavi ih same, povezati te noge sa mnom. U sustavu je svaki dio povezan sa svakim drugim dijelom. Svaki je dio u cijelosti dio i dijelom cjelina.

to se tie obitelji, ona je kao organizam vea od bilo kojeg svojeg lana. Obitelj se definira odnosima izmeu dijelova, a ne kao zbroj dijelova. Kao drutveni sustavi, obitelji imaju svoje sastavne dijelove, uloge i potrebe koje definiraju sustav.

Glavni sastavni dio obitelji kao sustava jest brak. Ako je brak zdrav i funkcionalan, i obitelj e biti zdrava i funkcionalna. Ako je brak disfunkcionalan, i obitelj je disfunkcionalna.

U Maxovu sluaju, brak njegovih roditelja bio je iznimno disfunkcionalan. Kada je glavni sastavni dio sustava disfunkcionalan, cijeli je sustav izbaen iz ravnotee. Kada je sustav izvan ravnotee, poinje djelovati drugi zakon, zakon dinamike homeostaze. To je zakon ravnotee.

Dinamika homeostaza znai da e, kad god je neki dio sustava izvan ravnotee, ostatak lanova sustava pokuati povratiti ravnoteu.

U svojim sam televizijskim emisijama to ilustrirao uporabom mobila. Dodirnete li neki dio mobila, utjecat ete i na sve ostale njegove dijelove. Ako se jedan dio pomakne, pomaknut e se svi dijelovi. Mobil e se uvijek vratiti u stanje mirovanja. U zdravoj, funkcionalnoj obitelji mobil je u blagom kretanju. U disfunkcionalnoj obitelji, mobil je sklon zamrzavanju i statinosti.

Djeca u disfunkcionalnoj obitelji preuzimaju krute uloge uvjetovane obiteljskom potrebom za ravnoteom. Tako e

primjerice dijete koje nije eljeno pokuati uravnoteiti obitelj time to nee izazivati nikakve probleme, to e pomagati, to e teiti savrenstvu, to e biti iznimno odgovorno ili neprimjetno. To je uloga izgubljena djeteta. Istaknuo sam te rijei kako bih pokazao da je rije o disfunkcionalnoj ulozi.

I Max i njegova sestra Maxine bili su izgubljena djeca. Maxov je brat, Ralph, bio zvijezda ili junak, zapravo je teio tome da bude iznimno uspjean kako bi svojoj na stidu utemeljenoj obitelji alkoholiara dao dostojanstvo. Maxovi stariji brat i sestra postali su Maxovi mali roditelji.

Kako se Jerome sve vie odavao alkoholu, napustio je svu svoju djecu. Budui da u obiteljskom sustavu nije bilo oca, Ralph je preuzeo tu ulogu i postao Maxov mali otac. A budui da obitelj nije imala brak (glavni sastavni dio), Ralph je preuzeo ulogu Felicijina nadomjesnog supruga. U tom sustavu nije bilo priskrbljivaa novca, pa su Ralph i Maxine postali iznimno odgovorni skrbnici.

Kao dijete, Max je nalazio zatitu od oeva alkoholizma - neki bi ga roaci primali u svoju kuu. On je bio zatieni. Max je, meutim, to doivljavao kao naputenost. Od najvee je vanosti ovdje uoiti da su sve navedene uloge zapravo oblici prikrivanja stida.

Ralph je prikrivao svoj stid igrajui ulogu zvijezde-junaka. Osim toga, ponaao se bestidno prema Maxu, traei od njega da bude savren. Traio je pretjeranu disciplinu od Maxa, neprestano ga ocjenjujui prema naelima mora se i treba se. Ralph je bio stalni izvor stida za Maxa. Max je volio starijeg brata i divio mu se. Svojevoljno je prihvaao interpersonalni prijenos stida svojega brata. Ralph je, osim toga, bio i iznimno religiozan. Uio je za sveenika. Sluio se vjerskom pravednou kao oblikom prikrivanja svoga

Slika 2.1. Maxova disfunkcionalna izvorna obitelj

stida koji je prenosio na Maxa moralizirajui i procjenjujui ga.

Kada strah, bol i usamljenost stida u disfunkcionalnoj obitelji postanu veoma snani, jedna osoba, esto ona najosjetljivija, postaje obiteljsko rtveno janje. Njezina je funkcija olakati bol svim lanovima obitelji. Prvo je Maxine preuzela tu ulogu zbog Felicije. Ona je postala mamino rtveno janje. Poslije je Ralph postao rtveno janje, jer je u pubertetu bio aktivni alkoholiar. Zatim se Ralph pokajao i otiao u sveenstvo. Time je otvoren prostor za Maxa. On je poeo piti i bjeati u petnaestoj godini. Njegov je prvi veliki bijeg trajao etiri dana, i zavrio je na plai u New Orleansu. Kako su se njegovi bizarni bjegovi nastavljali, obitelj se sve vie i vie usmjeravala na njega. Razgovarajui o Maxu i neprestano se bavei njime, svi su lanovi obiteljskog sustava ublaavali vlastitu bol.

Max je postao poput rtvenog janjeta u idovskom ritualu okajavanja. U tom se ritualu po janjetu razmae krv i poalje ga se u pustinju. Tako rtveno janje okajava za ljudske grijehe. Max je postao rtveno janje. Doslovno je otiao u smrt nosei stid nekoliko narataja svoje obitelji.

Svi su lanovi Maxova obiteljskog sustava preuzeli odreene uloge kako bi stavili pod nadzor Jeromeovu alkoholiarsku ovisnost i Felicijinu ovisnost o drugima. U funkcionalnim obiteljima uloge se odabiru i prilagodljive su. lanovi mogu odluiti hoe li prestati igrati uloge. U disfunkcionalnim obiteljima uloge su krute. Slika 2.1. pokazuje razliite uloge u Maxovoj izvornoj obitelji. Ja sam dodao neke iz mojih zabiljeki o Maxu. Uoit ete da sve uloge prikrivaju na stidu utemeljenu unutranju bit. Budui da svaki lan sustava ostvaruje svoju krutu ulogu, sustav ostaje zamrznut i

Slika 2.2. Obiteljska povijest bolesti Maxove majke (Felicije)

U svih se keri potvrdilo da je majka imala pravo - mukarci nita ne vrijede.

nepromjenjiv. Disfunkcionalne su obitelji zamrznute u stanju nalik na opinjenost. Stidljiva bit odrava sustav zamrznutim. Svi se skrivaju. Uloge prikrivaju istinsko i autentino ja svake osobe.

Stid: na stidu utemeljene obitelji i vienaratajna bolest

Jedan od razornih vidova toksinog stida jest injenica da se on prenosi s narataja na narataj. Skriveni i tajni vidovi toksinoga stida izvori su njegova vienaratajnog ivota. Budui da se dri u tajnosti, stid se ne moe razrijeiti. Obitelji su bolesne koliko i njihove tajne. Tajne su ono ega se takve obitelji stide, a mogu se pratiti naratajima unatrag. Mogu to biti tajne o samoubojstvima, incestima, abortusima, ovisnostima, javnoj sramoti, financijskoj propasti itd. Sve tajne na kraju izau na vidjelo. To je snaga toksinog stida.

Bol i patnja stida stvaraju automatske i nesvjesne obrambene sustave. Freud ih naziva raznim imenima - poricanje, idealizacija roditelja, potiskivanje emocija i disocijacija od emocija. Vano je uoiti da ne moemo znati ono to ne poznajemo. Poricanje, idealizacija, potiskivanje, disocijacija postaju, kada se oblikuju, nesvjesni mehanizmi preivljavanja. Budui da su nesvjesni, gubimo dodir sa stidom, bolom i patnjom koju oni prikrivaju. Ne moemo izlijeiti ono to ne moemo osjetiti. Stoga se, ako ga se ne lijei, na toksini stid prenosi kroz narataje.

Ve sam navijestio da su Maxovi i otac i majka dolazili iz obitelji utemeljenih na stidu. Slika 2.2. pokazuje Felicijinu obiteljsku povijest bolesti. Njezina majka potjee iz alko-holiarske, incestuozne obitelji. Felicijina je majka u akutnim stanjima svoje bolesti bila nelijeeni, na stidu utemeljeni,

ovisnik o drugima. Bila je agorafobina i hipohondrina. Felicijin je otac poticao stid njezine majke doputajui joj da bude bolesna. On je, osim toga, stavio Feliciju u ulogu nadomjesne supruge. Felicia je bila nelijeena rtva emocionalnog i tjelesnog incesta koja je potiskivala svoju seksualnost i nosila nerijeene incestuozne probleme svoje majke. Ona ih je nesvjesno iivljavala time to je bila zavodljiva i Ralphu i Maxu. Ralph je, kao stariji sin, postao Felicijin nadomjesni suprug, ponavljajui emocionalni incest. Felicija je idealizirala svojeg oca i poticala je njegovu ozbiljnu ovisnost o drugima i o radu. Sve su se tri Felicijine sestre udale za disfunkcionalne mukarce. Sve su nosile nerazrijeeni seksualni bijes svoje majke.

Felicijina je majka stalno korila mukarce iz svoje bolesnike postelje. Max se sjeao kako joj je, dok je bio djeak, jedna od najomiljenijih uzreica bila: Mukarci hoe samo jednu stvar. Misle penisom. Ta izjava, izreena pred mladim mukarcem, ima elemente seksualnog zlostavljanja. I Ralph i Max bili su rtve Felicijina nesvjesnog seksualnog bijesa i prezira prema mukarcima.

Kada je Felicia ostala u drugom stanju s Jeromeom iivjela je nerazrijeeni seksualni stid svoje majke. Max je ponovio Felicijino iivljavanje kad je sa sedamnaest godina njegova djevojka Bridget ostala prvi put u drugom stanju. I Ralph se oenio kad mu je djevojka ostala u drugom stanju.

Na slici 2.3. pokazao sam glavne dijelove povijesti bolesti Jeromeove obitelji. Njegova je majka, kao sedmogodinja djevojica, vidjela kako joj je vlastita majka izgorjela u poaru. Napustio ju je otac. Poslao ju je da ivi sa svoje dvije ujne koje su mrzile mukarce. Bunila se protiv te situacije stalno izazivajui nevolje.

Slika 2.3. Obiteljska povijest bolesti Maxova oca (Jeromea)

Poela je seksualni ivot veoma rano. Uvijek mi se inilo da je promiskuitetnim ponaanjem iivljavala vrstu seksualne zlostavljanosti. Max nije imao podataka o njezinoj porodici. Tako to nikada nisam mogao provjeriti. Max izrazito nije volio svoju baku, a djeda nikada nije vidio. Jeromeova se majka udala sa esnaest godina. Mu joj je tragino stradao ne navrivi trideset godina. Poginuo je od strujnog udara dok je radio u elektrani. Jeromeova je majka dobila pozamaan novac kao udovica. Opijala se i zabavljala nekoliko sljedeih godina. ini se da je bila genetski predodreena za alkoholiarku.

Kad se udala za Jeromeova oca, bila je trudna i on se nakon olujnih sedam godina razveo od nje. Jerome je tada imao sedam godina. Otada je vidio oca samo dva puta. Jednom je stopirao 480 km da bi ga vidio, no im je stigao, strpali su ga na autobus i poslali natrag kui. Drugi put se upleo prst sudbine. Jerome je proitao u novinama o smrti svojega oca. Otiao je na pogreb, no zamolili su ga da ode, s objanjenjem da bi njegova nazonost ondje bila nezgodna. Otac mu se, naime, dvaput enio i imao je troje djece iz drugog braka.

Tako je Jerome rastao bez oca i bio je upleten u mreu svoje majke, alkoholiarke i seksualne ovisnice. On je bio njezina rtva emocionalnog incesta. Max je iivljavao ovaj uzorak vienaratajne naputenosti svojim bjegovima. Oba njegova roditelja, Jeromea i Feliciju, napustili su roditelji istog spola. Oboje su roditelji iskoritavali za svoje potrebe, umjesto da se brinu za njih.

Max je susreo svoju prvu enu, Bridget, na fakultetu. Ona je bila odraslo dijete alkoholiara (ODA) i otac ju je jako volio. Bila je jedinica, lijepa i pametna. Bila je obiteljska

zvijezda i u meunaratajnom savezu s oba roditelja. Max je bio tree dijete. A tree dijete esto nosi dinamiku

braka svojih roditelja. Max je doslovno ponovio ranu trudnou svoje majke i rani brak svojih roditelja. Poslije je napustio svoju djecu, ba kao to je i njegov otac napustio njega. Max je osjeao usamljenost i izolaciju koju su njegovi roditelji iskusili u svom braku.

Bridget je bila skrbnik u svojoj obitelji. Doslovno se skrbila o tuzi svojeg oca, duboko ukorijenjenoj izolaciji i depresiji. To je postizala stalnom aktivnou i veselou. Bila je voditeljica navijaica u srednjoj koli. Ta je uloga postala toliko kronina da je izgubila svaki dodir sa svojim autentinim ja.

Jednom me prigodom Max zamolio da se sastanem s njom zbog njihove najstarije keri. Ve sam bio navijestio Maxu kako mi se ini da Bridget potie neurozu njihove keri. esto ju je izvlaila iz neprilika i davala joj novac koji si nije mogla priutiti. Kad sam razgovarao s Bridget obuzeo me neugodan osjeaj da ne znam s kim priam. Bila je uasno brbljava i glumila je. Toliko je bila uivljena u ulogu da pojma nije imala da glumi. Slika 2.4. pokazuje Maxov obiteljski sustav. Najstarije je dijete nesumnjivo bilo izgubljeno dijete - davala je sve od sebe kako bi se skrbila za sve. Sva su druga djeca izraavala stid obiteljskog sustava. Srednji su sinovi bili teki alkoholiari. etvrto je dijete takoer bilo alkoholiar i ovisnik o tabletama. Najmlae je dijete izraavalo Maxov internalizirani bijes kroz prijestupniko ponaanje.

Ukratko, nadam se da itatelj moe osjetiti djelovanje vienaratajnih uzoraka u Maxovu podrijetlu. Nadam se da shvaate kako je Max ponovio te uzorke i prenio ih na

Slika 2.4. Povijest bolesti Maxove obitelji

svoju djecu. U pet narataja Maxova obiteljskog stabla pet je narataja alkoholizma, naputenosti i ovisnosti o drugima. etiri su narataja seksualnog zlostavljanja i seksualne ovisnosti. Ima ranih trudnoa, ponovnih brakova i razvoda. Maxa je napustio otac Jerome na jednak nain na koji je Jeromea ostavio njegov otac. Max je umro u istoj dobi kao i njegov otac. Maxova pet narataja duga obiteljska karta nije netipina za obitelji utemeljene na stidu.

Na stidu utemeljeni brakovi i roditeljski uzori Iz dosad reenog trebalo bi biti oito da je glavni izvor

toksinoga stida obiteljski sustav i njegovi vienaratajni uzorci nerazrijeenih tajni.

Jo jasnije reeno, takve obitelji stvaraju ljudi utemeljeni na stidu koji se meusobno pronalaze i vjenaju. Oboje oekuju od drugoga da se skrbi za njih i da igra ulogu roditelja djetetu unutar njega ili nje. Oboje su nepotpuni i nezasitni. Nezasitnost je utemeljena u nezadovoljenim potrebama iz djetinjstva. Kad se sretnu i zaljube dvoje odrasle djece, dijete u svakom od njih oekuje da onaj drugi zadovolji njegove potrebe. Budui da je zaljubljenost prirodno stanje spajanja, nepotpuna se djeca spajaju kao to su to inili i u simbiotskoj fazi djetinjstva. Svaki privremeno ima osjeaj cjelovitosti i potpunosti. Budui da je zaljubljenost uvijek erotina, oboje se u seksualnom zagrljaju osjeaju oceanski. Zaljubljenost je mona kao bilo koji narkotik. ovjek osjea potpunost i ekstazu.

Naalost, to stanje ne moe potrajati. Ekstatika je svijest vrlo selektivna. Ljubavnici se usmjeravaju na istost i privlai ih novost koju predstavljaju jedno za drugo. Ubrzo se, meutim, poinju javljati prave razlike u socijalizaciji. Dvije

izvorne obitelji podiu svoje na stidu utemeljene glave. Sad poinje bitka! Tko e se skrbiti o kome? ija e obiteljska pravila pobijediti? to su osobe vie utemeljene na stidu, manje e trpjeti meusobne razlike. Ako me voli, uinit e kako ja hou, nagovaraju jedna drugu. Ponovno su na sceni stari uzori.

Pravila obitelji utemeljene na stidu Svaki obiteljski sustav ima nekoliko kategorija pravila. Postoje

pravila o slavljima i o drutvenom ivotu; pravila o dodirivanju i o seksualnosti; pravila o bolesti i odgovarajuoj zdravstvenoj zatiti; pravila o putovanjima i zanimanjima; pravila o odravanju kuanstva i o troenju novca. Moda su najvanija pravila o osjeajima, o meuljudskoj komunikaciji i o roditeljskoj ulozi.

Toksini se stid svjesno prenosi s pomou posramljujuih pravila. U obiteljima utemeljenima na stidu pravila svjesno postiuju sve lanove. Openito, meutim, djeca doivljavaju najjai udarac stida. Pokazivanje moi oblik je prikrivanja stida. Mo je esto hijerarhijska. Tata moe vikati na bilo koga. Mama moe vikati na sve, osim na tatu. Najstarije dijete moe vikati na bilo koga, osim na mamu i tatu itd. Najmlai u obitelji mui maku.

Obiteljska pravila disfunkcionalnih obitelji 1. Kontrola. ovjek mora stalno nadzirati sve interakcije,

osjeaje i osobne postupke... imati sve pod nadzorom glavna je obrambena strategija za stid.

2. Perfekcionizam. Uvijek budi u pravu u svemu to ini. Perfekcionistiko pravilo uvijek podrazumijeva i nametanje mjerila. Strah i izbjegavanje negativnog organizirajue je

naelo ivota. lanovi ive u skladu s vanjskom slikom. Nitko nije dorastao.

3. Okrivljavanje - Kad god se ne ostvari na plan, krivimo za to sebe ili druge. Okrivljavanje je jo jedan oblik prikrivanja stida... Okrivljavanje odrava ravnoteu u disfunkcionalnom sustavu kad se izgubi nadzor.

4. Uskraivanje pet sloboda. Pet sloboda, koje je prva definirala Virginia Star, opisuju posve funkcionalnu linost. Svaka je sloboda u vezi s nekom temeljnom ljudskom moi... moi zapaanja, miljenja i tumaenja, moi osjeanja, moi elje i biranja te moi zamiljanja. U obiteljima utemeljenima na stidu perfekcionistiko pravilo zabranjuje potpuno izraavanje tih sloboda. Ono kae da ne biste smjeli percipirati, misliti, osjeati, eljeti ili zamiljati onako kako to inite. Trebali biste to initi onako kako to trai perfekcionistiki ideal.

5. Pravilo Ni rijei! Ovo pravilo zabranjuje potpuno izraavanje bilo kojeg osjeaja, potrebe ili elje. U obiteljima zasnovanim na stidu lanovi ele sakriti svoje istinske osjeaje, elje ili potrebe. Stoga nitko ne razgovara o svojoj samoi i osjeaju unutranje rastrganosti.

6. Ne grijeite. Greke razotkrivaju oteeno, ranjivo ja. Priznati greku znai otvoriti se ispitivanju. Prikrijte vlastite greke, a ako netko drugi pogrijei, posramite ga.

7. Nemogunost oslanjanja na druge. Ne oekujte pouzdanost u odnosima. Nikome ne vjerujte i neete se razoarati. Budui da roditeljske razvojne potrebe za pronalaenjem oslonca nisu bile zadovoljene, ni njihova se djeca nee moi osloniti na njih. Nastavlja se ciklus nepovjerenja.

Ova pravila nisu svima vidljiva. Ipak, to su operativna naela koja upravljaju obiteljima utemeljenima na stidu u njihovim meuljudskim odnosima. Ona nastavljaju ciklus stida kroz itave narataje.

Pravila roditeljskog ponaanja tipina za veinu obitelji zapadnoga svijeta uzrok su masovnom stidu. Dodajte tomu alkoholizam, incest i tjelesno zlostavljanje, pa ete dobiti veliku disfunkcionalnost. Alice Miller je saela ova pravila pod nazivom otrovna pedagogija. Pravila kau:

Odrasli su gospodari djeteta koje o njima ovisi. Oni, poput bogova, odluuju to je ispravno, a to krivo. Dijete se smatra odgovornim za bijes roditelja. Roditelji uvijek moraju biti zatieni. Djetetovi osjeaji usmjereni prema afirmaciji ivota prijet

nja su autokratskoj odrasloj osobi. Djetetova se volja mora slomiti to je prije mogue. Sve se to mora dogoditi u veoma ranoj dobi, tako da

dijete ne primijeti i da ne moe prokazati odrasloga. Za tvoje dobro

(For Your Own Good) Vjerovanje u apsolutnu roditeljsku mo potjee iz doba

monarha i kraljeva. Ono je preddemokratsko i predeinsteinov-sko. Pretpostavlja svijet vjenih zakona, svjetonazor deus ex machina. To je bio svijet Newtona i Descartesa. Takav je svjetonazor opovrgnut mnogo puta.

Ova otrovna pedagogija opravdava razne metode koje sadre visok stupanj zlostavljanja i usmjerene su na sputavanje vitalne djeje spontanosti; tjelesno udaranje, laganje, dvolinost, manipulaciju, taktike zastraivanja, uskraivanje ljubavi, izolaciju i prisilu sve do muenja. Sve su te metode toksino posramljujue.

STID KAO STANJE STVARI

Kada se zdravi stid transformira u toksini, to se zove "procesom internalizacije". Zdravi je osjeaj stida izgubljen, a pojavljuje se stanje zamrznutosti, u kojemu osoba vjeruje da je neispravna i manjkava kao ljudsko bie. Ova transformacija ukljuuje tri dinamike: prvo, poistovjeivanje s uzorima utemeljenima na stidu; drugo, traumu naputenosti i stid koji sputava sve ljudske osjeaje, potrebe i nagone; i tree, meusobno povezivanje i uveliavanje vizualnih sjeanja ili prizora; i uvanje u pamenju postiujuih slunih i taktilnih dojmova.

TRAUMA NAPUTENOSTI Rije naputenost, u smislu u kojemu se upotrebljava u

ovom tekstu, znatno nadilazi uobiajeno znaenje te rijei. Dodajem pojam tjelesne ostavljenosti, to je najee znaenje rijei. Pri imenovanju naih demona moramo proiriti stara znaenja rijei.

elim proiriti znaenje rijei naputenost tako da one ukljui oblike emocionalne naputenosti: uskraivanje maenja, narcistika prikraenost, fantazijska vezanost, zanemarivanje razvojnih potreba za osloncem i zaplitanje obiteljskog sustava. Moja definicija naputenosti ukljuuje i sve oblike zlostavljanja.

Alice Miller u svojoj izvrsnoj knjizi Drama naputenog djeteta (The Drama of the Gifted Child) opisala je paradoksalnu injenicu da mnogi dobri estiti, odani roditelji naputaju svoju djecu. Takoer je istaknula jo jednu podjednako paradoksalnu injenicu - mnoge iznimno nadarene i iznimno us