biskupski popisi

105

Milan IvanieviNadbiskupski pohodi upama Vranjicu, Mravincima i Kuinama do godine 1764.


Milan IvanieviHR, 21000 SplitKneza Vieslava 16

UDK: 262.2:94(497.5 Vranjic)16

Izvorni znanstveni lanakPrimljeno: 21. lipnja 2010.

Hrvatski prijevod spisa nadbiskupskih pohoda upama Vranjicu, Mravincima i Kuinama, koje su jedine nekada bile u prostoru sadanjega Grada Solina (sada ih je vie), a Solin je pripadao upi Vranjicu. Sauvani su spisi pohoda od 10. lipnja 1682. (Vranjic), 1. svibnja 1711. (Mravince i Kuine), 21., 22. i 23. svibnja 1718. (Vranjic) i 18., 19. i 20. travnja 1750. (Mravince i Kuine).

Kljune rijei: Vranjic, Solin, Mravince, Kuine, nadbiskupski pohodi upama (1682. - 1764.)

UvodU svojoj su ranoj povijesti crkvene zajednice spoznale

vanost biskupova obveznoga dolaska u upu kada mu ona vie nije bila blizu, nego je ostala na nioj razini cr-kvene vlasti, a biskup je imao viu razinu te vlasti i bio pro-storno sve udaljeniji od brojnih upa svoje biskupije. U prvim su stoljeima kranstva nastale pravne odredbe o toj biskupovoj dunosti. Maloazijski grad Laodicea (turski: Denizli) bio je sjedite ranokranske zajednice koja je na saboru, oko godine 380., propisala nekoliko pravila svoga ivota, pa tako i ono o biskupu koji izvan svoga sjedita smije imati samo slubu pohoditelja: , .1 panjolski je grad Tarragona imao veoma staru kransku zajednicu na poluotoku, moda i najstariju. U doba vizigotskoga kralja Teodorika i njegova konzula Petra, u gradu je 6. studenoga 516. bio sabor de-setorice biskupa i nadbiskupa Ivana. Potvreno je staro pravilo o godinjem pohodu biskupa: Multorum casuum experientia magistrante reperimus nonnullas dioecesanas esse ecclesias destitutas: ob quem rem id constitutione de-crevimus, ut antiquae consuetudinis ordo servetur, et annu-is vicibus ab episcopo dioeceses visitentur, ut si qua forte ba-silica reperta fuerit destituta, ordinatione ipsius reparetur; quia tertia ex omnibus per antiquam traditionem ut accipi-atur ab episcopis novimus statutum.2 Na etvrtome crkve-nom saboru u Toledu, u stolnoj crkvi svete muenice Lao-

kadije, potvrdili su 5. prosinca 633. biskupi Hispanije i Ga-lije pravilo: Episcopum per cunctas dioeceses parochiasque suas per singulos annos ire oportet, ut exquirat quid unaqu-aeque basilica in reparationem sui indigat; quod si ipse, aut languore detentus, aut aliis occupationibus implicatus id explere nequiverit, presbyteres probabiles aut diaconos mi-ttat, qui et reditus basilicarum et reparationes et ministranti-um vitam inquirant.3 Ta je biskupova dunost bila u stolje-ima trajanja Crkve podlona brojnim promjenama i utje-cajima drugih prava i dunosti, pa ju je dugotrajno zane-marivanje dovelo do pred granicu opstanka. Novu i trajnu snagu dala joj je odluka Opega crkvenog sabora u Tren-tu (latinski: Tridentum; njemaki: Trient). Prihvaena je 11. studenoga 1563. za trajanja dvadesetetvrte sjednice u stolnoj crkvi svetoga Vigilija: Patriarchae primates metro-politani et episcopi propriam dioecesim per se ipsos aut si legitime impediti fuerint per suum generalem vicarium aut visitatorem si quotannis totam propter eius latitudinem vi-sitare non poterunt saltem maiorem eius partem ita tamen ut tota biennio per se vel visitatores suos compleatur visitare non praetermittant. () Non obstantibus quacumque con-suetudine etiam immemorabili atque exemptionibus et pri-vilegiis quibuscumque. Visitationum autem omnium ista-rum praecipuus sit scopus sanam orthodoxam que doctri-nam expulsis haeresibus inducere bonos mores tueri pravos corrigere populum cohortationibus et admonitionibus ad religionem pacem innocentiam que accendere cetera prout

1 H. T. Bruns 1839, I., str. 79 (br. LVII.).2 H. T. Bruns 1839, II., str. 17 (br. VIII.).3 H. T. Bruns 1839, I., str. 233 (br. XXXVI., stariji br. XXXV.).

Tusculum 3, 2010.

106

locus tempus et occasio feret ex visitantium prudentia ad fi-delium fructum constituere.4

Tadanji je splitski nadbiskup Marco Cornaro (latin-ski: Marcus Cornelius) od 9. svibnja 1562. bio u Trentu,5 u etvrtak, 16. srpnja, slavio je sveanu misu,6 a 4. prosin-ca 1563., u znak prihvaanja, potpisao je saborske spise.7 Nadbiskup se nije vratio u Split, nego u Rim i tu se odre-kao biskupske asti, pa je 19. srpnja 1566. izabran novi nadbiskup.

Nova je saborska odluka o obveznom pohodu obna-atelja biskupske vlasti u njegovoj biskupiji sporo utira-la svoj put u ivot zajednice vjernika. Vrhovne su crkve-ne vlasti morale potaknuti tu obvezu i svojim odlukama o apostolskim pohoditeljima.8 Splitsku su nadbiskupiju po-hodila tri apostolska pohoditelja. Agostino Valier (latinski: Augustinus Valerius; Venezia, 7. travnja 1531. - Roma, 23. svibnja 1606.; biskup u Veroni od 15. svibnja 1565.; kardi-nal od 12. prosinca 1583.) doao je u Split 19. oujka 1579. i odmah zapoeo pohod, a u Trogir je stigao 4. travnja. Mi-chele Priuli (latinski: Michael Priolus; Venezia, 4. svibnja 1547. - Venezia, 1. kolovoza 1603; biskup u Vicenzi od 3. kolovoza 1579.) doao je u Split 8. oujka 1603. i odmah zapoeo pohod, a u Trogir je stigao 3. travnja. Ottavio Garzadori (latinski: Octavianus Garzadorus; Vicenza, oko 1567. - Vicenza, 14. kolovoza 1652.; biskup u Boiano-Cam-pobassu od 19. prosinca 1622.; nadbiskup u Zadru od 11. oujka 1624. do 1639.) doao je u Split 16. sijenja 1625. i 17. sijenja zapoeo pohod, a u Trogir je stigao 28. sije-nja. Spisi ove trojice jedinih apostolskih pohoditelja Split-ske nadbiskupije nisu tiskani, pa jo uvijek valja itati nji-

hove rukopise. Od godine 2005., kada su tiskani spisi nji-hovih pohoda u Hvarskoj biskupiji, traenje je olakano, jer je poznat redoslijed sadraja u tim rukopisima.9 Ruko-pisi pohoda splitskih nadbiskupa svojoj Nadbiskupiji nisu tiskani, a nisu ni opisani kao to su opisani spisi apostol-skih pohoditelja, pa jo uvijek u pojedinome rukopisu va-lja najprije provjeriti vremenski slijed i mjesta nadbiskup-skih pohoda.10

Nadbiskupija jo nema povijest napisanu na novim znanstvenim naelima, pa itatelj ne moe lako, u jedno-me djelu na hrvatskome jeziku, doznati cjelovite osnovne podatke o nadbiskupima. To me je potaknulo na sabira-nje tih podataka za razdoblje neposredno poslije Opega crkvenog sabora u Trentu pa do godine 1764. itatelj e tako doznati vremenski slijed nadbiskupa, mjesto i vrije-me njihova roenja i smrti, visoke crkvene slube koje su obavljali i osnovne podatke o spisima njihovih pohoda u Nadbiskupiji. Za podatke o njihovu ivotu odabrao sam tri niza tiskanih izvora. Najstariji je u djelu to ga je sasta-vio Daniele Farlati,11 drugi je izvor, po vremenskome slije-du tiskanja, djelo mnogih prireivaa sa zajednikim na-slovom Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi,12 a trei je izvor leksikografsko djelo Hrvatski biografski leksi-kon.13 O pojedinim sam nadbiskupima prouio i posebna djela.14 Za izvor podataka o spisima pohoda pojedinoga nadbiskupa svojoj Nadbiskupiji odabrao sam Popis iz go-dine 1833. On je opirniji od sadanjega popisa, jer sadri podatke o spisima koji poslije godine 1833. nisu naeni u Nadbiskupskome arhivu.15 Dvije vrste osnovnih podataka nisam uvrstio u ovaj popis, jer ih nije dovoljno samo opi-

4 Sacrosancti et Oecumenici Concilii Tridentini () canones et decreta, Lyon 1744, str. 270 (Caput III). S. Kovai 2005, str. 18: donesena je odluka prema kojoj je svaki biskup duan osobno, a u sluaju zakonite sprijeenosti preko svoga generalnog vikara ili posebno imenovanoga vizitatora, pohoditi svake godine barem vei dio biskupije, ako ve zbog prostranosti njezina podruja ne moe svu, tako da je svu obie najdalje tijekom dvije godine. U vrenju te svoje zadae nije se trebao obazirati na suprotne obiaje, povlastice ili izuzetosti. U tekstu navedene odluke jasno je odreen cilj tih pohoda: uvrenje vjere i svestrana obnova sveenstva i puka u pobonosti i ponaanju.

5 J. le Plat 1779, str. 350: R. D. Marcus Cornelius electus archiep. Spalatensis. Elect. 15 Aug. 1536. Tridentum venit 9 Maji 1562. Pratio ga je dominikanac Aurelio de Chio kao teolog: F. Aurelius de Chio, cum R. D. Spalatensi (J. le Plat 1779, str. 378; D. Farlati 1765, str. 458).

6 S. Pallavicino 1670, str. 72: Diarium. Celebravit solemniter Marcus Cornelius, Archiepiscopus Spalatensis. D. Farlati 1765, str. 457-458. 7 J. le Plat 1779, str. 331: Ego Marcus Cornelius electus Spalatensis diffiniens subscripsi. 8 S. Kovai 2005, str. 18: pape su pokoncilskog razdoblja, sluei se svojom vrhovnom (apostolskom) vlau, a radi to svestranije i to uspjenije provedbe

koncilskih obnoviteljskih odluka, u biskupije na podruju raznih talijanskih i nekih drugih drava slali izvanredne pohoditelje s najviim ovlastima. 9 S. Kovai 2005, str. 28-41.10 Rukopisi su u Splitu, u Nadbiskupskome arhivu (dio Splitska nadbiskupija; u novije vrijeme ima ustaljenu kraticu: NAS,S). Jedan je rukopis nekada bio ukraden

iz toga Arhiva, pa je sada u Zagrebu, u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.11 D. Farlati 1765, str. 458-567. Kaimir Luin je na hrvatski preveo samo ono to je Nicola Petricelli napisao o Cosmiju (N. Petricelli 2000).12 Trei svezak (1503.-1592.), drugo izdanje, Mnster 1923. (fototipsko izdanje: Padova 1960.); etvrti svezak (1592.-1667.), Mnster 1935.; peti svezak (1667.-

1730.), Padova 1952.; esti svezak (1730.-1799.), Padova 1958.13 Svezak 1, 1983., str. 55 (Albani); str. 799-800 (Bizza); svezak 2, 1989., str. 132 (Bondumier); str. 707-708 (Cosmi); str. 754-755 (Cupilli); svezak 3, 1993., str. 393-394

(Dinarii); str. 494-499 (Dominis; pisci: Vesna Tudjina-Gamulin i arko Dadi); svezak 4, 1998., str. 308-309 (Foconio); svezak 6, 2005., str. 687-688 (Kai; pisac: Pejo okovi). Natuknice, koje u ovome popisu nemaju posebno naznaene pisce, napisao je Slavko Kovai.

14 Dominis: S. Kovai 2006; Albani, Cosmi, Cupilli i Laghi: O. M. Paltrinieri 1829; Cosmi: S. Kovai 2000; Kai: M. Vuli 1974.15 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 104, list 27-31: Riguardo gli atti Sinodali e gli atti di Visite Diocesane (o postanku popisa: S. Kovai 1996, str.

319-323.).

107


sati, nego ih valja predoiti i fotografijama. itatelja samo kratko upuujem na izvore u kojima e ih nai. Podatke o grbovima nadbiskupa prouio je Urban Krizomali.16 Liko-ve nadbiskupa slikali su razliiti slikari u razliitim razdo-bljima, a sve su slike prouene.17

Popis splitskih nadbiskupaAlvise Michiel (latinski: Aloysius Michaelius; nema po-

datka o roenju i o smrti), visoke crkvene slube: nema podatka prije nadbiskupske, Split: nadbiskup: imeno-vanje 19. srpnja 1566., zamolio imenovanje koadjutora s pravom nasljedstva, poslije imenovanja koadjutora, 3. kolovoza 1575., otputovao iz Splita, bio je jo iv godine 1580., kada je zbog njegova suenja nastao spor Pape i Mletake Republike.18

Giovanni Domenico Marcot de Serafinis zvan Foco-nio (latinski: Iohnnes Dominicus Marcot de Serafinis dic-tus Foconius; Venezia, oko 1541. Murano, 2. kolovoza 1602.), visoke crkvene slube: naslovni nadbiskup Korinta (3. kolovoza 1575.), Split: koadjutor nadbiskupa s pravom nasljedstva 3. kolovoza 1575., primio palij 5. studenoga 1582. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 47 (od 14. listopada 1576. do 23. svibnja 1590.), broj 49 (od 21. srpnja 1598. do 19. listopada 1602.; sada u Arhivu Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti, II d 81).

Marko Antun de Dominis (latinski: Marcus Antonius de Dominis; Rab, oko 1559. Roma, 9. rujna 1624.), viso-ke crkvene slube: Senj i Modru: biskup (od 27. svibnja 1596. do 15. studenoga 1602.), Split: nadbiskup: izabran 5. listopada 1602., imenovanje 15. studenoga 1602., pri-mio palij 20. studenoga 1602., dudeva potvrda 28. velja-e 1603., doao u Split 23. oujka 1603., prvi put predlo-io odreknue 15. studenoga 1612; novi nadbiskup ime-novan 22. kolovoza 1616.; otiao iz Splita 20. ili 21. rujna, etiri dana prije dolaska novoga nadbiskupa.19 Spisi po-hoda u Popisu iz godine 1833.: broj 49 (od 8. svibnja 1604. do 22. kolovoza 1609.; od 1. listopada 1613. do 30. svibnja 1615.), broj 50 (od 11. do 12. travnja 1603.; od 28. rujna 1604. do 23. listopada 1605.; od 28. do 30. rujna 1604.; od 22. do 25. veljae 1606.).

Sforza Ponzoni (latinski: Sfortia Ponzonus; Venezia, 6. rujna 1581. [krtenje] Venezia, 27. listopada 1640.), viso-ke crkvene slube: Cividale del Friuli: kanonik, Split: nad-biskup: imenovanje 22. kolovoza 1616., doao u Split 24. ili 25. rujna 1616. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 49 (od 6. do 20. studenoga 1624.; od 27. studenoga do 13. prosinca 1627.; od 15. svibnja 1638. do 14. veljae 1642.), broj 50 (od 31. svibnja 1620. do 17. lipnja 1629.; od 2. srpnja 1620. do 16. veljae 1622.; 17. lipnja 1629.), broj 51 (10. kolovoza 1621.; od 23. lipnja 1618. do 5. srp-nja 1636.)

Leonardo Bondumier (latinski: Leonardus Bondume-rius; Venezia, oko 1606., nema podatka o smrti), prije 20. veljae 1641. nije bio sveenik, visoke crkvene slube: Split: nadbiskup: imenovanje 15. travnja 1641., primio pa-lij 13. svibnja 1641., prvi put predloio odreknue u godini 1646., ali mu nije udovoljeno, zbog bolesti otiao iz Spli-ta u Mletke na koncu 1661., prihvaeno odreknue 1666. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 52 (20. sije-nja 1652.; od 22. studenoga 1655. do 10. travnja 1669.).

Bonifacio Albani (latinski: Bonifacius Albanus; Berga-mo, 1. kolovoza 1619. Split, 18. veljae 1678.), visoke cr-kvene slube: Venezia: generalni prokurator somaska (4. svibnja 1662.), generalni prepozit somaska (1665.), Split: nadbiskup: imenovanje mletakoga Senata, iz godine 1667., potvrdio papa 30. sijenja 1668., biskupsko reenje 19. veljae 1668., primio palij 27. veljae 1668., doao u Split poslije 9. rujna 1669., kada je proglaen mir. Spisi po-hoda u Popisu iz godine 1833.: broj 53 (od 4. lipnja 1669. do 4. veljae 1672.).

Stefano Cosmi (latinski: Stephanus Cosmus; Venezia, 24. rujna 1629. Split, 10. svibnja 1707.), visoke crkvene slube: Verona: generalni prepozit somaska (od 1674. do 19. svibnja 1677.), Split: nadbiskup: imenovanje 5. rujna 1678., biskupsko reenje 18. rujna 1678., primio palij 3. listopada 1678., doao u Split 26. rujna 1682. Spisi poho-da u Popisu iz godine 1833.: broj 50 (od 13. do 29. svibnja 1705.), broj 54 (od 18. svibnja 1695. do 3. travnja 1705), broj 55 (od 20. travnja do 9. lipnja 1704.).

16 U. Krizomali 1940. Grbovi, od Dominisa do Bonefaia, nisu opisani po pravilu heraldikoga opisivanja (blazoniranja), ali crtei, fotografije i opisi pomau u osnovnome prepoznavanju.

17 Razliite su razine prouenosti. Nabrajam nadbiskupe i djela u kojima itatelj moe nai podatke i fotografije (O. M. Paltrinieri 1829 ima izvorne tiskane slike). Dominis: I. Prijatelj-Pavii 2006; Albani, Cosmi, Cupilli i Laghi: O. M. Paltrinieri 1829; Cosmi: K. Prijatelj 2000 (foto izvan ovoga teksta na str. 5); Cupilli: K. Prijatelj 2000, str. 279 (foto); Laghi: K. Prijatelj 2000 (foto izvan ovoga teksta na str. 117); Kai: K. Prijatelj 2000 (foto izvan ovoga teksta na str. 117), R. Tomi 2002, str. 195; Bizza: K. Prijatelj 2000, str. 277 (foto), R. Tomi 2002, str. 213; Dinarii: I. Ostoji 1971, str. 32.

18 B. Jozi 2006, str. 125, bilj. 23 i 25: Preludij nepopustljivosti koja e kulminirati u vrijeme interdikta bio je proces protiv splitskog nadbiskupa Alvise Michiela 1580. (kao izvritelj oporuke prisvojio si je dotinu batinu). Proces je izazvao prosvjed papinskog nuncija; odvjetnika Marka Veniera, koji je proces pokrenuo, papa je izopio i od mletake je strane traio pismenu ispriku te jamstvo vee crkvene slobode prijetei svoj signoriji crkvenom kaznom.

19 . Ljubi 1870, str. 152.

Tusculum 3, 2010.

108

Stefano Cupilli (latinski: Stephanus Cupillus; Venezia, 19. studenoga 1659. Split, 11. prosinca 1719.), visoke cr-kvene slube: Belluno: upravitelj sjemenita (od 1681. do 1693.), Trogir: biskup (od 1. lipnja 1699., biskupsko ree-nje 8. lipnja 1699.), Split: nadbiskup: imenovanje 12. ouj-ka 1708., primio palij 26. oujka 1708., preuzeo nadbisku-piju 26. svibnja 1708., doao u Split 13. srpnja 1708. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 56 (postoji neka zabuna u nadnevcima). Lovre Kati je kratko opisao spise pohoda koje je on naao u Arhivu:20 14. sijenja 1709., od 27. lipnja do 19. srpnja 1709., godina 1711., 21. studeno-ga 1717. (pohoditelj Nikola Bijankovi), od (nezapisanoga nadnevka) 1718. do 16. lipnja 1718.

Giovanni Battista Laghi (latinski: Iohannes Baptista Laghius; Venezia, 26. listopada 1665. Split, 11. velja-e 1730.), visoke crkvene slube: Vicenza: upravitelj sje-menita (od 1689. do 1702.), Split: nadbiskup: imenova-nje 12. oujka 1720., primio palij 6. svibnja 1720., doao u Split 21. studenoga 1720. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 57 (od 23. prosinca 1721. do 19. rujna 1725.), broj 58 (od 17. oujka 1722. do 12. listopada 1725.), broj 59 (od 18. oujka 1722. do 30. listopada 1757.).

Antun Kai (latinski: Antonius Kadcich; Makarska, 28. svibnja 1686. [krtenje] Split, 7. listopada 1745.), visoke crkvene slube: Trogir: biskup (od 1. prosinca 1721.), Split: nadbiskup: imenovanje 18. prosinca 1730., primio palij 5. oujka 1731., doao u Split 6. svibnja 1731. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 60 (od 18. svibnja 1737. do 25. listopada 1738.).

Pacifico Bizza (latinski: Pacificus Bizza; Rab, 3. svibnja 1695. Split, 13. svibnja 1756.), visoke crkvene slube: Rab: biskup (od 24. studenoga 1738., biskupsko reenje 30. studenoga 1738.), Split: nadbiskup: imenovanje 17. si-jenja 1746., doao u Split 26. lipnja 1746. Spisi pohoda u Popisu iz godine 1833.: broj 61 (od 3. lipnja do 9. srp-nja 1747.). Lovre Kati je kratko opisao spise pohoda koje je on naao u Arhivu:21 godine 1748. i 1750., 23. veljae 1752. (poetak), 11. svibnja 1754. (poetak).

Nikola Dinarii (latinski: Nicolaus Dinaricius; Hvar, ru-jan 1700. Split, 13. srpnja 1764.), visoke crkvene slube: Osor: biskup (od 22. listopada 1745., biskupsko reenje 28. studenoga 1745., preuzeo biskupiju u veljai 1746., doao u Osor 31. svibnja 1746.), Split: nadbiskup: imeno-

vanje 3. sijenja 1757., primio palij 3. sijenja 1757. Spisi pohoda nisu u Popisu iz godine 1833. Nadbiskup je pro-glasio svoj pohod 14. prosinca 1757., a prvostolnu je cr-kvu pohodio 12. veljae 1758., kako sam svojedobno na-znaio u opisu oltara svetoga Staa u toj crkvi.22

Dosadanja prouavanja pohoda upama Vranjicu, Mravincima i Kuinama

Lovre Kati pokazuje u svojim prouavanjima prvi put jedan od spisa nadbiskupskih pohoda tek u djelima svoga kasnoga ivotnog razdoblja. To je bilo godine 1955. kada tumai kako je nadbiskup znao to su suradnici u priku-pljanju podataka za djelo Illyricum Sacrum pisali o crkvi Gospe od Otoka: Biljeke 1716. upotrebio je i nadbiskup Cupilli kad u vizitaciji god. 1718. kae za crkvu Gospe od Otoka: Ova crkva, koliko postoji tradicija o njoj, vrlo je sta-ra i bila je vie puta restaurirana.23 Drugi podatak iz toga spisa Kati ima u izvornome jeziku: Godine 1718. nad-biskup Cupilli kod vizitacije solinske crkve biljei: Dice si, che limmagine della B. Vergine posta sullaltar maggiore as-sai decentemente ornata fosse nella fortezza di Clissa, dove avvicinandosi i Turchi sia stata portata in quella Piazza per sicurezza e di poi che un24 di casa Barozzi Proveditore di Clis-sa labbia restituita a questa chiesa di Otoch. Te dvije tradi-cije ne tiu se istoga prijenosa, ve dvaju prijenosa u razli-ito vrijeme, a valjda se ne radi ni o istoj slici. udnovato je, da ovako recentno sagraenu crkvu Cupilli 1718. god. pri vizitaciji smatra vrlo starom, dapae i esto restaurira-nom. Spis o vizitaciji nalazi se u arhivu biskupske kurije u Splitu i na strani 68-71 opisuje tu crkvu ovako: Chiesa de-lla Beata Vergine nellIsola del Fiume Salona detta Ottoch. Questa, per quanto si ha tradizione molto antica, e f pi volte rifatta, o sia restaurata. figliale della chiesa di S. Mar-tino di Vragnizza avendo il curato di questa la soprainten-denza dellaltra. Dva su oltara u crkvi od kojih je jedan pro-sta krinja, u kojoj se pohranjuje crkveno ruho. Na njemu je jedna slika molto gentile. Pod slikom je natpis, kojim je bila snabdjevena ona slika, koja je bila u Klisu. Oko crkve je zemlja od 12 vretena, to je crkvi dala mletaka vlada. To je dananja Gospina livada, najslavnije mjesto hrvat-ske povijesti, jer je istovetna s Otokom. Obitelj Petkovi oduzela je crkvi zemlju od 5 vretena u blizini Vranjica, a za to darovala joj jednu kazulu. Ista je obitelj uzurpirala jed-

20 L. Kati 1957, str. 237-259.21 L. Kati 1957, str. 259-272.22 M. Ivanievi 1989, str. 38.23 L. Kati 1955, str. 206.24 Nedostaju rijei: Nobil Huomo.

109


nu kulu, u kojoj je stanovao uvar svetita. Tu su kulu ka-snije prodali conte Marchiju, koji je uza nju sagradio mli-nove. Ta kula bila je jo itava sve do dolaska okupatora i velike je povijesne vrijednosti, jer se dizala na glavi mosta na dnu Otoka, kuda je u rimsko doba i u ranom srednjem vijeku prolazio put za Split, a o kojem je govoreno u po-etku ove rasprave. Sreom sauvao sam dobru fotograf-sku snimku. Kula ima oblik turske graevine. Cupilli dono-si i inventar crkve. Najprije na velikom oltaru jedna je pala sa slikom Bl. Dj. i Djetia, okiena dvjema krunama od po-zlaena srebra i s poprsjem (busto) takoer od srebra, po-krita kristalnim staklom. Jedna je kruna nad okvirom ure-ena srebrnim filigramom, pozlaena. Povie te pale jo su tri krune od srebra. Na jednom okviru privrteno je 40 zavjetnih darova. Crkva ima 4 svilene zavjese za pokri-vanje slike. U inventaru nalazi se jedan drveni antipendij i tri svilena zastora i jedan od domaeg platna, zatim je-dan srebrni kale. Crkva je posjedovala osam kazula, od kojih su neke bila skupocjene na pr. s raznim uvezenim cvjetovima, k tome jo jedna oltarska slika s tri krune od srebra. Uzevi u obzir, da nije prolo vie od pedeset godi-na, otkada je bila sagraena crkva, ona je bila dobro snab-djevena svim potrebnim. Manje vrijedne i obine stvari ja sam izostavio u popisu. Slike na oltarima bile su umjetni-ke, pa je udno, to Buli, koji je imao 29 godina, kad je postradala crkva, nije ostavio potanji njezin opis. Narod pripovijeda, da je slika Gospina bila Arapkinja, to znai, da je bila bizantska.25 Kati nastavlja tiskanje svojih pro-uavanja spisa nadbiskupskih pohoda, pa je godine 1957. uvrstio ovo svoje prepriavanje: Cupilli je nastavio svoj pohod godine 1711. Na ovom pohodu nijesu obilne bi-ljeke kao u Sinjskoj krajini. () U Kuinama, selu, koje se spominje u prvoj polovici XII. stoljea, na nadvratniku cr-kve sv. Luke vidio je natpis, koji je i prepisan u Dnevniku: Chiesus 1467 M N O R S B Hoc opus fuit D P Julii. itanje je loe i nerazumljivo. Danas se ne vidi rije fuit, a mislim da se nije ni onda vidjela. Ja itam ovako: IHS 1467 Minutius R(estauratum) hoc opus | D(ie) P(rima) Iulii. Tu bi se moglo jo dodati FUIT, pa bi hrvatski znailo: Ovo djelo bi pom-njivo restaurirano 1467. dana prvoga mjeseca srpnja. Ako se pak ono R popuni = restauravit, onda bi se italo: Mi-nucij je ovo djelo restaurirao 1467. prvoga dana mjese-ca srpnja. IHS je neka vrsta invokacije na kamenu, koja je inae obina u ispravama. itali natpis bilo kako, svaka-ko je jasno, da je ta crkva restaurirana u XV. stoljeu, pa

ako ba hoemo u najmanju ruku, da je u to vrijeme ba-rem postojala te da je iz prijeturskih vremena. Na njoj da-nas nema nita od prvotnoga njezina oblika, jer je u XIX. stoljeu barbarski poruen njezin krov i zamijenjen neu-kusnim ciglama. Nad oltarom je troan bavasti svod.26 Kati nastavlja prepriavanje spisa iz godine 1718.: Iz Su-urca prispio je nadbiskup u Vranjic, koji je tada bio upa matica i za Solin. Godine 1718. u Vranjicu je upnik domo-rodac don imun Grubi, koji stanuje u oinskoj kui. Ovaj je upnik sagradio tzv. Doimunov dvor, kuu poput kule, koja i danas slui za stanovanje Grubi-Boanovima. up-sku su kuu drali bratimi za bratimsko i crkveno ito. I ta stara kua jo postoji i slui za crkveno i bratimsko skladi-te. Nijedno selo nije bilo tako bogato crkvenim rubljem kao Vranjic. Crkva je imala 14 kazula raznih boja za svea-ne dane. Kazule su svilene i lijepo izraene, a jedna je od srebrnoga brokata. Uz te bilo je jo i est kazula za obi-ne dane. Jedan je misal bio latinski, a jedan glagolski. Ima avet i hrvatski Ritual. Piksida je imala etiri vela, od ko-jih je jedan bio zlatom izvezen. kropionica je od srebra. Jo je crkva posjedovala dva ormara za pohranu rublja i tri srebrne posudice za sveta ulja, jednu zastavu, dvadeset srebrnih zavjetnih darova. Na jednome oltaru na pali na-slikani su Gospa, sv. Dominik i sv. Frane. Druge dvije slike prikazuju Poroenje Kristovo i Raj i pakao. Na zvoniku su bila tri zvona. Treba istaknuti nekoje naredbe nadbisku-pove pri ovome pohodu. Naredio je, da se kupi glagolski misal, da se uvee avet i da se stavi slika sv. Martina, ti-tulara crkve, na svoje mjesto. () O biljekama Cupillije-vim u Solinu pisao sam drugom prigodom. Cupilli zove solinsku crkvu Chiesa della Beata Vergine nellIsola del fi-ume Salona detta Ottoch. Tu se sauvao kontinuitet povi-jesnoga imena crkve Gospe od Otoka. Cupilli pogreno dri, da je ta crkva ona, koju je negda sagradio prvi solin-ski biskup sv. Dujam. Za sliku Gospinu na glavnom oltaru kae da je vrlo lijepo ureena (assai decentamente ornata) i da je bila pohranjena u klikoj tvravi, kad su se priblia-vali Turci, a kasnije ju je providur Barozzi vratio u ovu cr-kvu. To se, bez sumnje, ima odnositi na rat 1714. do 1718. Na slici je bio natpis, koji, naalost, nije zabiljeio. Druga slika, takoer Gospina, vrlo je mila (assai gentile).27 Iako Kati opirno prepriava spise nekih pohoda nadbisku-pa Bizze u drugim upama, iz spisa u godini 1750. veoma kratko prepriava: Htijui zavriti svoju prvu vizitaciju Bi-zza je 18. i 19. IV. pohodio jo Mravince, Kuine, Kamen i

25 L. Kati 1955, str. 217-218.26 L. Kati 1957, str. 249-250.27 L. Kati 1957, str. 254-255.

Tusculum 3, 2010.

110

Stobre, mala sela u neposrednoj blizini Splita. Nije nita osobito zabiljeio. Mravince su imale 16 kua, a Kuine 15. U Mravincima upnik daje seljanima na dan sv. Marka piti, jer taj dan oni po starome obiaju spreme zajedniki ru-ak. Oni njemu za redovinu 1 variak penice, 1 variak jema, 1 hljeb o Uskrsu i Boiu od brana, kakvo imaju u kui.28

Duko Kekemet, koji nije radio u arhivima, nego mu je svoje rukopise dao Vranjianin Vladimir Juri, uvrstio je u svoje djelo podatak koji u znanosti do tada nije po-stojao: Prvi podaci o opremi crkve zapisani su u nadbi-skupskoj vizitaciji Stjepana Cosmija 10. srpnja 1682. Za-pravo, zapisano je to vranjika crkva mora napraviti i na-baviti: tako mora obukati crkvu, staviti kamen za moi u oltar, slikati dio oltara, nabaviti jedno raspelo, nabavi-ti kandelire i dr. Nadalje se iz vizitacije vidi da su u crkvi (osim sv. Martina) bili i oltari sv. Kria i sv. Ante [biljeka 223 na stanici 137: Vizitacija St. Cosmija. Nadbiskupski ar-hiv, Split.]29 Potom Kekemet, bez navoenja izvora, pre-priava podatke iz spisa pohoda nadbiskupa Cupillija,30 koje je godine 1957. tiskao Lovre Kati.

Benedikta Zeli-Buan, u kratkoj povijesti svoga rod-noga mjesta, tiskanoj u njezinim poznim godinama, pa je vjerojatno plod nedovenoga rada, ovako prevodi spis nadbiskupova pohoda: Iz zapisnika o pastoralnim vizita-cijama nadbiskupa Cupillija 1711. god. saznajemo prve zanimljive pojedinosti o selu Mravince i o njegovoj u-pnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Zbog toga emo taj odlo-mak iz zapisnika skoro doslovno prenijeti. U petak 1. svib-nja uputio se je nadbiskup s pratnjom iz Splita na konjima koje mu je poslao upnik crkve sv. Mihovila sela Kamen i sv. Ivana Krstitelja mjesta Mravince. Kada su prispjeli u selo Kamen i asno doekani od stanovnika, nadbiskup se je u pratnji upnika i nadbiskupske pratnje smjesta upu-tio jaui u konparohijalnu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Mra-vincima i kada je uao u nju sveano je blagoslovio na-rod i dao odrijeenje mrtvima u crkvi i u groblju, slube-no pregledao crkvu i odredio slijedee: 1) Neka se nabavi eljezna brava s kljuem za ormar, 2) Neka se posveeni kamen na oltaru prekrije votanim platnom, 3) Neka se nabave tablice misnih tajni Lavabo i In principio, 4) Neka se krstionica prekrije zastorom i neka se zatvori okruglom eljeznom bravom bez katanca, 5) Neka se voda za krte-

nje uzima u katedrali, i 6) Neka se sagradi zid oko groblja. Uz to je ustanovljeno da u selu postoji bratovtina Sv. Iva-na Krstitelja koja broji 16 lanova. Ni crkva ni bratovtina nemaju nikakvih nekretnina. Zabiljeeno je i to da se po-vie crkve vidi istaknuti kri (koji je stajao na vrhu zvoni-ka na preslicu na proelju crkve). [biljeka 97 Nadbiskup-ski arhiv, Split, Visitazio Cupilli, inv. br. 61. f. 36/37.] Nakon toga je nadbiskup pohodio crkvu sv. Luke u Kuinama, blagoslovio sakupljeni puk i dao odrijeenje mrtvima, iz-dao neke odredbe u vezi crkve i vratio se natrag u Kamen, gdje je odrao misu, podijelio sakrament krizme i odrao propovijed na hrvatskom jeziku. Potom je poao u rnov-nicu gdje je, kako biljei zapisniar, uinio sve po obiaj-niku Rimskog obrednika, te tu u rnovnici ispitao upnika Kamena i Mravinaca, koji je poao iz Kamena s nadbisku-pom u rnovnicu. Tom prilikom je upnik Don imun Gru-bi izjavio nadbiskupu da je on ve sedam godina upnik Kamena i Mravinaca, postavljen od nadbiskupa Cupilli-ja, te svake godine biran od puka i potvrivan od nadbisku-pa. [biljeka 98: Isto, fol. 38/39.]31

Arsen Duplani, u svome odlino protumaenom za-kljuku o vrijednosti slike crkve Gospe od Otoka, djela sli-kara Petra Zeevia (Split, 2. oujka 1807. Split, 16. ko-lovoza 1876.), prouava i dio povijesnih izvora o crkvi, pa tako i: opis crkve u vizitaciji splitskoga nadbiskupa Stje-pana Cupillija iz godine 1718. U njoj se odmah na poet-ku kae da je, prema tradiciji, crkva veoma stara i da je nekoliko puta obnovljena (Questa Chiesa per quanto si h traditione molto antica, e f pi volte rifatta, sia restau-rata) [biljeka 30: NAS, S br. 66, str. 68.] to se nikako ne bi moglo rei za zdanje podignuto prije samo 50 ili 60 go-dina.32 Duplani nastavlja o spisu nadbiskupova poho-da: Najvaniji i za sada gotovo jedini izvor o unutranjem izgledu i opremi crkve Gospe od Otoka prije poara 1875. jest zapisnik pastirskog pohoda nadbiskupa Stjepana Cu-pillija iz godine 1718. [biljeka 104: NAS, S br. 66, str. 68-71. Njime se koristio ve Kati (Zadubine, str. 206, 217-218), ali ga zbog vanosti donosimo ovdje u cijelosti u pri-logu.] Ondje se navodi da je crkva veoma stara i da je vie puta bila obnavljana. Iznad ulaznih vrata, kako je to uobi-ajeno, nalazio se kor s ogradom od stupia, od kojih su tri nedostajala, pa je nadbiskup naredio neka se naprave. Crkva je imala zvonik i u njemu jedno zvono. Na glavnom

28 L. Kati 1957, str. 267.29 D. Kekemet 1984, str. 88.30 D. Kekemet 1984, str. 87-88.31 B. Zeli-Buan 1997, str. 41-42 (poglavlje: Samostalna crkvena upa sv. Ivana Krstitelja).32 A. Duplani 1999, str. 15.

111


oltaru nalazila se slika Gospe s Djetetom s dvije pozlaene srebrne krune, koja je bila prekrivena srebrnim oklopom (busto) i kristalnim staklom. Tom oltaru pripadao je drve-ni predoltarnik sa etiri zavjese (jedna je bila od pozlae-ne koe coridoro). Cupilli navodi da je zbog dolaska Tu-raka slika bila odnesena u Klis, odakle ju je tamonji pro-vidur Barozzi vratio u Solin. Ovaj podatak nije jasan kada se zna: da je Gospina slika bila prenesena u Split gdje ju je 1604. vidio nadbiskup Dominis, [biljeka 105: NAS,S, br. 15, str. 6v. Opisujui oltar, on kae: cum Icona Beatae Virgi-nis, quae fuit translata ex Salonis.] da je Klis osloboen od Turaka 1648. te da je Piero Barozzi bio providur od 1663. do sredine 1665. i od kolovoza 1666. do sredine 1668. [bi-ljeka 106: Prema spisima klikih providura koji se uvaju u Dravnom arhivu u Splitu (sign. JU/PK, kut. 1) Barozzi je bio providur od poetka 1663. do travnja 1665. Zatim se od polovice 1665. i u prvoj polovici 1666. javlja vicepro-vidur Giambattista Zorzi, a od kolovoza 1666. do sredine 1668. ponovno Barozzi.] Zato Kati pie: Te dvije tradicije ne tiu se istoga prijenosa, ve dvaju prijenosa u razliito vrijeme, a valjda se ne radi ni o istoj slici. Kao postolje bo-nog oltara sluio je ormar u koji se spremao ckveni pribor, a na njemu je stajala druga slika Gospe s Djetetom, tako-er s krunama, za koju Cupilli u uvodu kae da je veoma lijepa. Ispod te slike bio je natpis koji se nalazio ispod Gos-pine slike s glavnog oltara dok je bila u Klisu. Od umjetni-na Cupilli spominje jo sliku sv. Ante. Iz zapisnika vizitacije razvidno je da je crkva bila dobro opremljena jer su popi-sani svijenjaci, kalei, patene, krievi, lampada, kadioni-ca, razno ruho, krune, zavjetni darovi itd. Duplani na zavretku svoga djela, kako je i najavio, u prilogu tiska i-tav spis u izvornome jeziku.33

Na koncu ovoga prikupljanja dosadanjih prouava-nja pokazujem itatelju svoje razmiljanje samo o jed-nome zakljuku u njima, a ne upozoravam ga na razne manjkavosti. Arsen Duplani naglaava svoj zakljuak o onome to nadbiskup pie o slici Bogorodice: Cupi-lli navodi da je zbog dolaska Turaka slika bila odnesena u Klis, odakle ju je tamonji providur Barozzi vratio u So-lin. Ovaj podatak nije jasan kada se zna: da je Gospina slika bila prenesena u Split gdje ju je 1604. vidio nadbi-skup Dominis, da je Klis osloboen od Turaka 1648. te da je Piero Barozzi bio providur od 1663. do sredine 1665. i

od kolovoza 1666. do sredine 1668. Ove Duplanieve rijei tumaim kao potvrdu njegove spoznaje o jednome prijenosu slike, onome prije godine 1604., i o prestan-ku ratnih neprijateljstava u prostoru od Klisa do Solina u godini 1648., otkada u Klisu nema osmanlijske vojske. U stvarnosti je moglo biti drukije. U svim je prijenosima mogla biti samo jedna slika, uvijek ista. Prijenos iz Soli-na u Split, prije godine 1604., niim ne prijei vraanje te slike iz Splita u Solin poslije godine 1648. Tu nije mo-rala dugo ostati, jer tada u prostoru izmeu Klisa i Soli-na neprijateljstva nisu prestala.34 Prijenos slike iz Solina u Klis mogao je zapovjediti onaj koji je vodio pripreme za neku borbu s neprijateljskom vojskom, a Barozzi je mo-gao zapovjediti prijenos slike iz Klisa u Solin kada vie nije bilo opasnosti od borbe. itatelju jo valja naglasiti kako u ovim doslovnim navodima moe i sam prepozna-ti razliito postupanje sa spisima pohoda. Duan sam ga uputiti i u razloge postupka primijenjena u ovome svom prouavanju. Povijesna znanost ima tone podatke za svako budue prouavanje samo kada je spis u potpu-nosti prepisan u izvornome jeziku i kada je taj prijepis tiskan, onako kako je godine 1999. uinio Arsen Duplan-i.35 Veina sadanjih itatelja mora uz takav talijanski ili latinski izvornik imati hrvatski prijevod. Prijevod moe biti doslovan bez tumaenja pojedinih pojmova i doslo-van s tumaenjem tih pojmova u biljekama. Doslovan je prijevod optereen veoma estim ponavljanjem istih rijei i izraza, a doslovan prijevod s tumaenjem teko je itljiv, jer su biljeke brojne. Odluio sam itatelju u ovo-me izdanju ponuditi prijevod svakoga podatka u spisu, a to znai prijevod koji nije doslovan. U takvome u prije-vodu, bez upuivanja na biljeku, protumaiti svaki ma-nje poznat pojam kada on bude prvi put spomenut u ne-kome spisu.

Crkve u geodetskome nacrtu dovrenom u lipnju 1675.Za potpuniju spoznaju podataka iz spisa nadbiskup-

skih pohoda upama Vranjicu, Mravincima i Kuinama odluio sam itatelju pokazati nacrt prostora oko pojedi-ne crkve, pa tako i nacrt same crkve, koji je nastao radom dravnih geodeta, a zavren je u lipnju 1675. To je doba najblie lipnju 1682. kada je napisan spis najstarijega sa-uvanog pohoda Solinu i Vranjicu. Nacrt su izradili geo-

33 A. Duplani 1999, str. 31 i 34; str. 37-38 (Prilog).34 M. Ivanievi 2009, str. 97, 104.35 Dobro je zapaziti i popraviti dvije netonosti koje su najvjerojatnije nastale u tisku. Na stranici 37, 10 redak odozgo, tiskane su rijei: su i, a tone su rijei: di

cui. Na stranici 37, 18 redak odozgo, ispred rijei Reverendo izostavljena je rije quondam , a ona je vana za tono razumijevanje dogaaja. Na stranici 38, u nabrajanjima s brojem 26 i 30 tiskana je rije portabile, a u izvorniku je rije portatile.

Tusculum 3, 2010.

112

deti koje je vodio Giorgio (Zorzi) Calergi,36 a oni su radi-li i poslove dodjele zemljita pojedinome domainstvu.37 Ovdje tiskane fotografije posebnim je postupkom izradio enko Ivanievi, a podatak o vlasniku pojedine estice oko crkve prikupljen je u rukopisu to ga Ivan Grubii i ja pripremamo za neko budue tiskanje. Calergijev je na-crt u znanost prvi uveo Lovre Kati,38 na neke Calergijeve izvorne pogreke i netona Katieva tumaenja upozorio je Perislav Petri,39 a ja sam dodao ispravke jo nekih Ka-tievih nepotpunosti.40 Izvorni je naslov nacrta (poetni dio): Dissegno del territorio di Clissa. Nuouo acquisto della Serenissima Repubblica di Venetia, a zavrni je podatak, u desnome, donjem kutu: Opera di Zorzi Calergi, condotto e gouernator dellarmi di Clissa dellanno 1675 mese di zugno.

Odabrao sam crkve u Vranjicu, Solinu, Mravincima i Kuinama. Solinskim crkvama pribrojio sam i one koje su izvan granice izmeu Solina i Klisa,41 jer sam htio naglasiti njihovu povezanost s vodama Ilijina potoka i rijeke Solina (Rike) i blizinu granice koja je neprirodno dijelila i danas jo uvijek dijeli cjeloviti prostor. Crkve nabrajam od sjeve-ra na jug, a takav je i raspored izvornih brojeva koje one imaju u tumau nacrta. Na dva su mjesta (2077 i 2078) brojevi posve nestali s povrine papira i tragove moe ra-zaznati smo onaj koji zna to je nekada bilo napisano. i-tatelju dajem mogunost prepoznavanja tih mjesta po okolnim brojevima (za crkvu svetoga Mihaela: 388 i ostali) ili po mjestu (za crkvu svetoga Martina to je prepoznatljivi Vranjic u kojem samo crkva ima broj). U izvornome tuma-u nacrta, crkve imaju zajedniki naslov: Chiese la maggi-or parte distrute (Crkve veim dijelom poruene). Podatci su navedeni ovim redom: broj, naslovnik crkve kako ga ja odreujem, izvorne rijei, prijevod u zagradama.

2072 Sveti Ilija, SantEllia di Illijno urillo (Sveti Ilija od Ilijina vrila). Potok Ilijino vrilo ima broj 2052 (Acqua di Illij-no urillo).42 estice pojedinih vlasnika uz crkvu nabrajam samo na njezinoj zapadnoj strani, jer su one u granicama Solina, a nabrajam ih od sjevera na jug (najprije broj, a za-tim ime i prezime vlasnika): 650 Pavao Japirkovi, 279 Ja-kov Jeli, 278 Luka Mikeli, 277 Matej Drakovi.

2073 Sveti Juraj, San Zorzi della Fiumara (Sveti Juraj u Porjeju). Uz crkvu nabrajam samo znak L, a to je izvor Rike, Sorgente dellacqua Salona.43

2074 Sveti Petar i Mojsije, Vestigie dun monasterio di San Pietro (Razvaline samostana svetoga Petra).44 Jugoza-padno od crkve, uz granicu je broj 2135 Losetta sopra il grebano di Prosich (Loa iznad grebena u Prosiku), juno od nje je estica 237, a jugozapadno je estica 235, obje u vlasnitvu Ivana Krstitelja Benzona.

2075 Gospa od Otoka, La Madona assunta nomina-ta di Ottoch (Bogorodiino Uznesenje po imenu od Oto-ka).45 Zemlja na kojoj je crkva ima esticu 345, vlasnik je Ilija Gali, a zemlja istono od crkve je estica 246, vlasni-tvo Boe Ivia.

2076 Sveti Nikola. Najblie crkvi na sjevernoj strani, od istoka na zapad, su estice: 519 Ivan Kavga, 520 Ana Ra-dobilja, 528 Ivan Kavga; jugozapadno: 534 Mihael Budi; juno: 518 Margarita Drai i 517 Franjo Vuki (juno od 518).

2077 Sveti Mihael. Nabrajam estice od istoka na za-pad: 388 Ivan Barii, 389 Bratovtina Gospe od Otoka (broj je izblijedio, pa je prepoznatljiv samo po redoslije-du), 390 Marko od Imote, 398 Ivan Barii (zemlja na ko-joj je crkva), 397 Vicko Ivanievi, 396 Ilija Gali; estice iznad puta koji je sjeverno od crkve, od istoka na zapad: 391 Ivan Para, 392 Ivan Krstitelj Benzon, 393 Ivan Vrgo.

2078 Sveti Martin, San Martin di Vragnizza. Broj je izbli-jedio, ali je crkvu mogue prepoznati iznad dva slova: ZA. Istono od crkve mogue je prepoznati sjeveroistoni branik utvrenoga zida.

2080 Sveti Ivan Krstitelj, San Zuanne di Sutique. Najbli-a crkvi, a zapadno od nje u solinskome prostoru, uz samu granicu, je estica 170, vlasnitvo Luke Mikelia.

2081 Sveti Luka, San Luca fuori del nostro confine (Sve-ti Luka izvan nae granice). Uz crkvu nema estica, jer taj prostor nije tada bio u mletakoj vlasti, a meudravna je granica crta izmeu slova M, N, O.

36 Zadar, Dravni arhiv, Mape Grimani, 96.37 Zadar, Dravni arhiv, Mape Grimani, 61.38 L. Kati .39 P. Petri 1987.40 M. Ivanievi 2009, str. 94-95. Poslije ovih ispravaka i dalje sam nastojao prepoznati tono itanje, pa sam tako prihvatio i ono to je pod slovom E zapazio

Ivan Grubii, a to je itanje: Torre e bocha di Mala blazza (Kula i klanac Mala Blaca), koje je Kati izostavio.41 Granica je crta u boji vina (linea tortuosa di color vinado).42 L. Kati ga je izostavio.43 L. Kati ga je izostavio.44 L. Kati pogreno prepisuje: Vestigie dun Monastero di San Pietro.45 L. Kati pogreno prepisuje: La Madonna assunta nominata di Ottoch.

113


Slika 1Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2072 Sveti Ilija

Slika 2Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2073 Sveti Juraj

Tusculum 3, 2010.

114

Slika 3Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2074 Sveti Petar i Mojsije

Slika 4Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2075 Gospa od Otoka

115


Nadbiskupski pohodi upi VranjicuSpisi nadbiskupskih pohoda upi Vranjicu pisani su ta-

lijanski. Sauvani spisi u doba nadbiskupa Cosmija najprije pokazuju pohod koji je obavio nadbiskupov generalni vi-kar u godini 1682., prije nego to je nadbiskup 26. rujna do-ao u Split. Tako tumaim nadnevak 10. lipnja, koji je, bez naznake godine, stavljen na poetak odredaba u pohodu Solinu i Vranjicu. U nastavku sadraja na istome listu spisa, poslije nadnevka 11. lipnja, u pohodu upama u Stobreu i Kamenu, naznaen je nadnevak 21. lipnja 1682., u pohodu upi Grohotama, a na poetku tih odredaba su rijei: Ino-ltre Illustrissimo et Reuerendissimo Monsignor Vicario Gene-rale, to potvruje pohod generalnoga vikara, a ne nadbi-skupov. Dakle, pohod je upi Vranjicu obavljen u srijedu, 10. lipnja 1682., poslije pohoda upi u Kambelovcu, 9. lip-nja.46 Odredbe su veoma saete, samo tri do etiri rijei u svakoj, poredane jedna ispod druge. Na lijevome rubu je kratka naznaka mjesta. Prvi je po redu Solin, a naznaka je B. V. dOttoch, to znai: Blaena Djevica od Otoka. Prva re-enica upuuje na injenicu odredbe, a ne opisa: u pohodu Blaenoj Djevici od Otoka odreeno je. Potom je zapisano nabrajanje. To nabrajanje moe sadravati pojedine pred-mete ili pojedine vrste radova, a zajedno pokazuje sve ono to je pohoditelj naao manjkavo, bilo kao potpuni nedo-statak nekoga dijela bogoslune opreme, bilo kao nedoli-an izgled te opreme ili itavoga prostora. U nabrajanju za Solin najprije je uvrten Rimski misal na latinskome jeziku. Ta je knjiga u ono doba uvijek imala isti slubeni naslov Mi-ssale Romanum ex decreto Sacrosancti Concilii Tridentini restitutum, Sancti Pii V. Pontificis Maximi jussu editum, Cle-mentis VIII. et Urbani VIII. auctoritate recognitum. Svako je tiskano izdanje moralo imati dokaz o usporedbi s izvorni-kom Misala, a usporedbu je obavljala Kongregacija obreda. Tekst je tadanjega Misala najprije odredio papa Pio Peti svojom bulom Quo primum tempore (14. srpnja 1570.), potom papa Klement Osmi bulom Cum Sanctissimum Euc-haristiae Sacramentum (7. srpnja 1604.) i papa Urban Osmi bulom Si quid est in rebus humanis plane divinum (2. rujna 1634.). Sve tri su, u punome sadraju, morale biti tiskane na poetku Misala,47 a uz njih i druge odredbe po kojima je Mi-sal u nekome vremenu bio mijenjan. Zadnja takva odredba koja je mogla biti u novome Misalu, tiskanom prije godi-ne 1682., bila je odredba pape Klementa Devetoga od 21. lipnja 1670. U odredbama je pohoda na redu jedno Ras-

pelo. Ikonografski sadraj Raspela je kri s raspetim Kristo-vim tijelom. Raspelo, kakvo je predvieno u ovoj odredbi, je izraeno kao kip (trodimenzionalno, umjetnina u prosto-ru). To je kip malih mjera, oslonjen na postolje i lako pomi-an. Raspelo ili Kri mora biti na svakome oltaru, na sredini njegove duljine. U bogosluju postoje iznimke kada Ras-pelo ne smije biti na oltaru ili mora biti prekriveno ljubi-astim velom. Popis opreme i njezina mjesta na oltaru ti-skan je u uvodnome dijelu (rubrike) svakoga Misala. Sljede-a je odredba jedna oslikana stuba za smjetaj svijenjaka. Na oltaru su morala biti barem dva svijenjaka s pripada-juim im votanicama, desno i lijevo od Raspela (Kria) po jedan, ali svijenjaci nisu smjeli biti stavljeni na razinu Ras-pela, nego na viu razinu, jer je na razini oltara moralo biti samo ono to neposredno pripada misnome obredu. Osli-kana stuba znai drveno postolje izraeno u obliku stube i oslikano kao da je od raznobojnoga mramora. To je, daka-ko, privid barokne raskoi, jer su svi drugi dijelovi crkve bili od jednobojnoga kamena. Potom je odredba o oltarnome kamenu. On mora biti ugraen, umetnut (incastrar). To je najvaniji bogosluni dio oltara, jer se jedino na njega, u obredu pretvorbe, smiju staviti patena i kale. To je jedini dio oltara koji mora biskup posvetiti u posebnome obre-du, koji predvia postojanje sitnih dijelova svetakih moi u tome kamenu, jer drugi dijelovi oltara ne moraju biti po-sveeni. Oltarni kamen (sveti kamen, pietra Sacra, kako je napisano u odredbi) mora biti ugraen u nepomini oltar. Ako je ugraen samo u plou (menzu) koja je naslonjena na postolje, na nosae oltara, tada je to prenosivi oltar (al-tar portatile, est pojam u spisima pohoda). Niz odredaba o ureenju oltara zavrava onom o okviru predoltarnika (antependija). To je pomini dio, sastavni dio stipesa oltara, prednjega okomitoga dijela koji na oltaru spaja vodoravnu plou (menzu) s podnojem (supedanejom) na kojem stoje slubenici oltara. Predoltarnik ne smije biti podloan padu, a mora biti lako mijenjan, jer je bio obiaj stavljanja predo-ltarnika u skladu s bojom bogoslunoga ruha, pa je tako veoma opravdana odredba o izradi okvira za predoltarnik. Posljednja je odredba o ureenju zida crkve: zatvoriti pu-kotine i obukati (in boccar, et incartar il Muro).

U istome danu, drugi je po redu pohoenja Vranjic, a naznaka je na lijevome rubu samo Vragniz. Prva reenica upuuje samo na injenicu pohoenja upne crkve u Vra-njicu, bez naznake naslovnika. Potom je zapisano nabraja-

46 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 55, list 16r-16 v. Vjerojatno bi itanje itavoga sveska spisa pokazalo ime i prezime pohoditelja. Generalni je vikar tada bio Ivan Kupari. Roen je u Splitu 1635., arhiakon 1666., kanonik 1669., vikar 1678., biskup u Trogiru 1684., umro 1694. (I. Ostoji 1975, str. 188-189).

47 Uobiajeno je vane papinske bule nasloviti dijelovima prvih reenica u njima.

Tusculum 3, 2010.

116

nje, ali prve etiri odredbe nisu povezane s naznakom glav-noga oltara, nego se ta veza moe opravdano pretposta-viti, jer druga dva oltara imaju naznaku naslovnika, a niti jedan od njih nije sveti Martin. Prva nabrojena odredba je jedno Raspelo. Druga je odredba ugradnja, umetanje ol-tarnoga kamena. Trea je odredba bojadisanje stube olta-ra (il scalin dellaltare). To najvjerojatnije nije ona jedna stu-ba koja od razine crkve vodi do supedaneja oltara, jer ona vjerojatno nije bila drvena, pa ne bi mogla biti bojadisana. To je najvjerojatnije ono postolje za svijenjake na oltaru, a odredba o bojadisanju je istovrsna odredbi o ureenju oltara Gospe od Otoka. Zadnja u ovome nizu je odredba o bukanju zidova crkve (incartar la Chiesa). Na redu je ol-tar s naslovnikom svetim Antunom. Nije naznaeno je li to Opat ili Padovanski. Starina crkve mogla bi uputiti na Antu-na Opata, jer je on stari svetac. Svetac iz franjevakoga reda je mlai, jer je umro u Padovi 13. lipnja 1231., ali je slavni-ji, jer ga je ve 30. svibnja 1232. svetim proglasio papa Gr-gur Deveti, koji je Antuna poznavao i sluao njegove pro-povijedi. Veza franjevakoga sveca i Vranjica mogao je biti konventualac Gapar Uljani iz splitskoga samostana sve-toga Franje Asikoga, jer je on bio prvi upnik tek doselje-nim vjernicima. Imenovao ga je Paolo Bold u Klisu 2. lipnja 1650., a potvrdio Lunardo Foscolo u Trogiru 19. lipnja 1650. Moda su sveevo tovanje ponijeli novi vranjiki upljani iz svojih starih upa koje su u doba poetka seobe vodili franjevci malobraani. Prva odredba za ureenje Antunova oltara su dva svijenjaka, dakle onaj najmanji mogui broj svijenjaka na oltaru. Druga je odredba ukras (cornise) oko pale, to dokazuje kako je pala, a to ovdje znai slika, bila bez ukrasnoga okvira. Pala je sredinji jednostruki dio re-tabla oltara, a retabl je okomiti dio oltara iznad vodoravne ploe (menze) ili iznad predele, posebnoga dijela koji je iz-meu menze i retabla. Pojam pala je istoznaan pojmu ol-tarna slika, iako po svojoj vrsti likovno djelo stavljeno na to mjesto ne mora biti slika, nego moe biti i reljef i kip, ali je najee slika. Trea je odredba jedno Raspelo. Zadnja je

odredba oltarni kamen. Na redu je oltar s naslovnikom Ras-pelom. Za njega pohoditelj ima samo jednu odredbu: dva svijenjaka. Taj oltar nije imao onu vrstu Raspela kakvu po-hoditelj odreuje za druge oltare, u Solinu i u Vranjicu, jer takvo Raspelo nije ni smjelo biti na oltaru toga naslovnika. Na tome je oltaru moralo biti samo Raspelo kao pala, slika ili reljef ili kip na sredinjeme dijelu retabla. U skupini spisa ovoga pohoda, na listu 6r, zapisana su imena u Vranjicu: Ni-kola ali, glagolja (A Vragnich Nicolo alich Illirico) i Antun Poljakovi, akon glagolja (Antonio Pogliacovich Diacono Illirico). Godine 1697. zabiljeeni su: upnik sveenik Nikola Lali (Parochus Presbiter Nicolaus Lalich), klerik imun Gru-bi (Clericus Simon Grubich) i klerik Bartolomej Buri (Cleri-cus Bartholomeus Burich).48

Drugi pohod upi Vranjicu, po vremenskome slijedu sauvanih spisa, obavio je nadbiskup Cupilli,49 a zapoeo je 21. svibnja 1718., u subotu. Spis je ovoga pohoda izra-en u konanome obliku, pa sadri mnotvo podataka pravilno rasporeenih u dvije cjeline. Prva je opis onoga to je vieno i to je spoznano u odgovorima na pitanja, a druga cjelina sadri nadbiskupove odredbe. Obje su cje-line odijeljene po mjestu, kao i u spisu iz godine 1682., samo drugim redom. Godine je 1682. prvi Solin, a drugi Vranjic, dok je godine 1718. prvi Vranjic, a drugi Solin.

Prvi je niz zapisa o upniku, sveenicima i o imanju Cr-kve.50 Poinje naznakom Vranjic i nadnevkom 22. svibnja (Vragniza a 22 Maggio 1718), a to je peta nedjelja poslije Uskrsa. Naslovnik upne crkve u Vranjicu je sveti Martin, biskup. Crkva ima tri oltara. Veliki je sa slikom. Na sredini slike je sveti Martin, na desnoj strani slike je sveti Nikola, a na lijevoj strani je sveti Jeronim. Ako su strane slike na-znaene onako kako gleda posjetitelj okrenut licem olta-ru, tada bi Jeronim bio s desne Martinu, to bi bilo u skla-du s razinom tovanja svetaca: u sredini naslovnik crkve, s njegove desne nebeski zatitnik pokrajine, a s lijeve Ni-kola, nebeski zatitnik jedne skupine vjernika. Naslovnik je drugoga oltara Presveto Ime Marijino,51 a oltar je na li-

48 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 48, list 9r. Klerik je u ovome popisu pojam za razlikovanje od sveenika i akona, a openito je pojam osobe koja je primila jedan od sedam stupnjeva sveenikoga reenja. Klerik je, u posebnome znaenju ovoga popisa, osoba koja je primila jedan od etiri nia reda: vratar, lektor, egzorcist i akolit, jer su akon i sveenik dva vie reda, a u ovome su popisu tim redovima ve oznaene odreene osobe.

49 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 66, stranica 55-71 (rukopisni brojevi; knjiga je oznaena i brojevima utisnutim peatom za brojeve, ali su stranice s takvim brojevima brojene kao listovi 30r-38r).

50 Dobro je na ovome mjestu, gdje je prvi put u ovome mome prijevodu spisa pohoda napisana rije Crkva (velikim poetnim slovom), protumaiti itatelju razlog toga postupka. U spisu ovaj pojam znai zajednicu vjernika u najuem prostoru njihova vjernikoga ivota. Zajednica u takvome prostoru ima slubeno ime upa. U spisu pohoda ovo je ime napisano rijeju Crkva. Posveena graevina u kojoj se vjernici okupljaju na bogosluje i druge obrede takoer je crkva, a za razlikovanje obaju sadraja istoga imena, crkvu (graevinu) piem malim slovom.

51 Blagdan je povezan s danom (12. rujna 1683., nedjelja) kada je kranska vojska pred zidinama Bea, pod Marijinom nebeskom zatitom, pobijedila osmanlijsku vojsku koja je od 14. srpnja drala grad u opsadi. U ast toga dogaaja, papa je Inocent Jedanaesti tovanje Imena Marijina, koje je prije postojalo u pojedinim sredinama, proirio 5. veljae 1685. na itavu Crkvu, a slavljenje blagdana odredio u nedjelju u osmini Roenja Marijina (dakle, u nedjelju izmeu 8. i 15. rujna). Papa Pio Deseti, godine 1914., slavljenje je odredio na dan 12. rujna.

117


jevoj strani sveenika kada slavi misu (in cornu Evangelij, doslovno: na strani Evanelja), dakle na sjevernome zidu crkve. Na suprotnoj strani je trei oltar, a naslovnik mu je Sveti Kri (doslovno: u ast Svetoga Kria; in onore di S. Croce). Sadanji je upnik potovani imun Grubi, star etrdeset godina, rodom je iz ovoga sela, a u tom su selu roeni sveenici: potovani Nikola Lali, star osamdeset godina; Antun Matasovi, star sedamdeset godina, koji je sada u Katel Lukiu; Antun Poljak, star pedesetest go-dina; Ivan Drai, star pedesetjednu godinu, u Varou Kli-su; Bartolomej Buri, star tridesetdevet godina; Ivan Ben-zon, star dvadesetsedam godina. upnika svake godine izabire narod, a potvruje ga nadbiskup. upnik ima uz-dravanje od svake osobe u dobi kada je sposobna za pri-est.52 To uzdravanje je pola kvartarola (2,5 litre) jema i etvrtina kvartarola (1,25 litara) penice. Uz to svaka kua daje za Uskrs jedno jaje, jedan hljeb kruha i etvrtinu janj-ca, a to daje onaj koji toga dana ima to jesti. Za Boi sva-ka kua daje upniku kola, vr (1,3 litre) vina i etvrtinu kopca, onda kada ga u toj kui zakolju, ako ga ta kua ne blaguje na Boi. Nadalje, kada netko nema kopca, a ako nema ni rubac za obred vjenanja, tada na krtenju i spro-vodu sav vosak ostaje u crkvi. upnik na odreeno vrije-me ima kuu u kojoj sada sprema ito i vino bratima. U njoj sadanji upnik ne stanuje, a ovo pohoditelj istie, jer upnik stanuje u oevoj kui. upnikova je dunost svake godine slaviti dvanaest misa na blagdane apostola i na-mijeniti ih narodu.53 upnik, na dan kada bude potvren, pripremi objed harambai, dvojici sudaca, upanu i dvo-jici prokuratora (crkovinara). Crkva ima vlastiti dohodak: oko etrdeset vretena (34160 etvornih metara) oranice u Rupotinama, a to je od Bratovtine (Frataglia) svetoga Martina, koja se zove i Velika Skula (Scuola Maggiore), a u njoj je itavo selo. Crkva, nadalje, u svome posebnom vlasnitvu ima dvanaest vretena (10248 etvornih meta-ra) zemlje u Slanome, to je panjak, obrauju ga (lavorata) na treinu (che corrispondono il terzo): Toma Para, Jakov Drako, Ilija Japirkovi i Grgur Vrgo. Deset vretena (8540 etvornih metara) zemlje u Zgonu, dravnoga zemljita (del Principe) na koje se plaa livel54 (al quale si paga il li-velo), a to je zaklada koju je Crkvi ostavio pokojni Jakov Podrug; zemlju obrauje Petar Stanovi, na etvrtinu ita

(corrisponde il quarto). Ivan Mikeli, koji je umro 4. svib-nja 1718., ostavio je Crkvi itavo svoje imanje: etiri vre-tena (3416 etvornih metara) vinograda u Solinu i kuu s pokustvom, ali poslije smrti ene Lucije i svoje tetke Urule Bubi. Dohodak Crkve skupljaju dva prokuratora koje bratimi izabiru godinje, a taj dohodak i druge milo-stinje priskrbljuju Crkvi sve potrebno. Oltar Svetoga Kria ima Bratovtinu (Confraternit) od tridesetjednoga lana, a ona svojim trokom pribavlja samo oltarnike za taj ol-tar. Drugi oltar, onaj Imena Marijina, ima dvadeset brati-ma (h Confrati 20), a oni tome oltaru pribavljaju samo ol-tarnike. Vosak za oba oltara prikupljen je na sprovodima, to jest od onoga voska koji tamo gori, a ostatak pribavlja Velika Skula.

Drugi je niz zapisa popis svega to je dana 21. svib-nja pohoditelj u crkvi prepoznao. Podijeljen je na tri cje-line po oltarima i na jednu izvan oltara, svaka cjelina ima brojeve od 1, a neki od njih imaju ubrojeno i vie razlii-tih predmeta. Te brojeve ovdje ne prenosim, jer bi stvori-li zabunu.

Veliki oltar s naslovnikom svetim Martinom (brojevi od 1 do 42). Dvije pikside (posudice s poklopcima za uva-nje posveenih hostija i za priest vjernika hostijom), jed-na vea od druge; ona vea s postoljem od pozlaene ko-vine; ona druga sva od srebra. Pokaznica (pomini sveani okvir u kojem se, iza stakla, izlae posveena hostija pred vjernike uz posebno bogosluje) od srebra. Svetohranite (nepomino spremite, u ono doba najee u obliku or-maria na oltaru, u kojem je zakljuana jedna ili vie pik-sida) od bojadisanoga drva. Tri zavjese za svetohranite (zavjese su ispred vrata svetohranita, jer tako podsjea-ju na ator koji je bio starozavjetni pralik svetohranita); jedna bijela od platna bolje vrste; jedna ljubiasta od svi-le s pozlaenim cvjetovima; jedna isto ljubiasta od svi-le s raznobojnim prugama, odrpana. Pet krieva, dva od srebra, jedan vei od drugoga; jedan kri od mjedi, dva od drva. Dva kalea (posude, u obliku ae na postolju, za vino na oltaru, prije i poslije pretvorbe i za priest, kada je pod obje prilike: hostija i vino; unutarnja strana i vanjski rub ae moraju uvijek imati neoteenu pozlatu), jedan sav od srebra, a drugi s postoljem od pozlaene kovine. Dvije patene (plitki okrugli tanjurii na kojima je hostija

52 Katekizam iz godine 1566., u broju 232, ostavlja ispovjedniku na prosudbu u kojoj e dobi pripustiti dijete na priest, a od priesti su izuzeti luaci, osim u smrtnoj opasnosti.

53 Latinskim imenom Missa pro populo ima bogoslune posebnosti, a njezinu je sutinu zamislio Opi crkveni sabor u Trentu (dvadesetdruga sjednica, 17. rujna 1562.; dvadesetetvrta sjednica, 11. studenoga 1563.) elei ojaati upnu zajednicu vjernika, a umanjiti utjecaj pojedinca koji izvanvjerskim moima priskrbljuje bogoslune milosti.

54 Livel je vrsta vremenski ogranienoga prava nad zemljom, a nastaje ugovorom vlasnika i korisnika zemlje. Korisnik ima svu korist od zemlje, a vlasniku daje ugovorenu naknadu za tu korist.

Tusculum 3, 2010.

118

na oltaru, prije i poslije pretvorbe) od pozlaenoga srebra. est korporala (etvrtasta bijela platna koja valja staviti na oltar i tek tada na taj podloak staviti kale, a ispred nje-ga i hostije koje nisu u pateni) od kambrika (tanko lane-no platno bolje vrste, ime po Cambraiu u Francuskoj, gdje je zapoela izrada) obrubljanih ipkom. Osam paleta (e-tvrtasti komadi ukrobljenoga platna kojim valja pokriti kale) od kambrika. etiri burse (etvrtaste omotnice od platna za spremanje presavijenoga korporala; najee su u bojama bogoslunoga ruha), jedna bijela s prednje stra-ne, a ljubiasta s druge, od svile; druga isto s jedne stra-ne bijela, a s druge crvena, od svile; jedna s obje strane crna; jedna modra s raznim cvjetovima na jednoj strani, a na drugoj zelena, od svile. Trinaest pokrivala kalea. Jed-no od svile s raznobojnim prugama. etiri bijela, jedno od turskoga platna, izvezeno. Jedno od bijele koprene. e-tiri od maltekoga platna obubljena izvezenim cvjetii-ma. etiri druga crvena, jedno od svile s cvjetnim uzor-kom. Jedno od crvene koprene s prugama. Jedno drugo isto crveno. Jedno od crvenoga sukna. Jedno od pamuka s vezom. Dva crna. Jedno tkano od pree koja je uprede-na od svilenih krpa (filiselo). Drugo od platna s prugama. Jedno zeleno od svile s prugama. Tridesetdva purifikato-rija (rupia za brisanje opranoga kalea, patene i pikside) od razliitoga platna. Pala sa slikom svetoga Martina, sve-toga Jeronima i svetoga Nikole, a sa strane su dvije slike Navjetenja (ovakvo nabrajanje znai: na svakoj je strani sredinje slike po jedna slika s jednim likom iz Navjete-nja), ukraena jednom krunom od srebra (kruna je iznad Bogorodice). Dvanaest svijenjaka, est od drva bojadisa-noga srebrnom bojom; drugih est od mjedi. etiri vaze od drva bojadisanoga u crveno, a dijelom u zlatno, s de-set palma. etiri predonice za oltar (okviri u kojima su stranice s tiskanim misnim molitvama, a te su molitve stal-ne, pa ih predvoditelj bogosluja ne mora itati iz misa-la kao to ita one koje su vlastite pojedinoj misi),55 dvije

za molitve sa zajednikim naslovom Sveta gozba (Sacrum Convivium);56 druge dvije predonice su za Psalam 26 (25): U nedunosti ruke svoje perem (Lavabo)57 i za poetak Evanelja po Ivanu: U poetku bijae Rije (In princi-pio).58 Pet oltarnika (platno za pokrivanje vodoravne plo-e oltara; po duljini visi na bonim stranama oltara, a po irini visi na proelnoj strani oltara u veoj ili manjoj mje-ri, ovisno o ukrasu na toj povrini platna) od gruboga do-maeg platna s ipkom, a jedan ima i crvenu vrpcu (cen-dale). etiri jastuka (na njih su naslonjene misne knjige na oltaru); dva od koe, a druga dva su od staroga platna s cvjetovima. Jedan predoltarnik s dvije obloge, jedna je od svile s cvjetnim uzorkom, a druga od koe. etrnaest mi-snica (pianeta; vanjski dio bogoslunoga ruha koji pokri-va donje dijelove ruha; nosi ga misnik, a to je sveenik koji vodi obred mise; ima razliite bogoslune boje, a one su propisane), razliitih vrsta. Osam za blagdane (solenit);59 jedna zelena od svile s cvjetnim uzorkom; jedna modra s raznim cvjetovima; jedna crvena od grebene svile; jedna bijela od svile protkane srebrnom icom; jedna isto bijela od svile s uzorkom cvjetova razliitih boja; jedna s pruga-ma razliitih boja; jedna druga koja ima na bijeloj povri-ni razne cvjetove u bojama; jedna crna od svile s cvjetnim uzorkom. est za obine dane; dvije crne; jedna za obla-enje dok traje; jedna koju su gospoda odbacila; jedna cr-vena od bojadisanoga pamuka; jedna isto crvena od fe-randina (tkanine kojoj je osnova svila, a potka vuna) s pru-gama; jedna modra od svile s uzorkom tokica; dvije odr-pane, jedna bijela, druga u razliitim bojama. Sve misni-ce imaju svoj narunik (uzak komad tkanine koji poda-kon, akon, sveenik i biskup nosi povrh albe na lijevoj ruci) i tolu (uzak komad tkanine koji se nosi preko rame-na).60 etiri albe (donje bogosluno ruho od bijele tkani-ne, u obliku tunike s rukavima, dugaka je do pete), jed-na od domaega platna, druge tri od rijekoga platna, sa svojim amiktom (komad tkanine koji je najdonji u bogo-

55 Ova je oprema oltara opisana u dvadesetome broju rubrika, koji odreuje pripremu oltara i njegove urese (De Praeparatione Altaris, et Ornamentorum ejus). U toj odredbi predonica je opisana kao Ploa tajna, a mjesto joj je uz postolje Raspela (Kria): Ad crucis pedem ponatur Tabella Secretarum appellata. Tije tajna ovdje je usmjerena na injenicu tihoga izgovora veine ovih molitava, posebno molitve pretvorbe koja je sve do nedavno bila veoma tiha.

56 Razliiti je broj molitava sadran u ovoj cjelini. Openito su to sve molitve Kanona mise, osim Ivanova Evanelja, i sve molitve Reda mise, osim Psalma 26 (25) i molitve: Gospodine, koji si ljudsku narav divno stvorio (Deus, qui humanae substantiae dignitatem mirabiliter condidisti). Naslov je Sveta gozba uzet po prvome stihu pjesme svetoga Tome Akvinskoga: O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje (O sacrum convivium! in quo Christus sumitur). Pjesma je dio bogosluja na Tijelovo, koje je godine 1264. uredio papa Urban etvrti, a Toma je tada bio u Orvietu. Ova je predonica smjetena na sredinu oltara.

57 Uz Psalam je najee i molitva Gospodine, koji si ljudsku narav divno stvorio. Na oltaru je ova predonica na strani Poslanice, dakle desnoj strani sveenika koji slavi misu okrenut licem oltaru.

58 Na oltaru je ova predonica na strani Evanelja, dakle lijevoj strani sveenika koji slavi misu okrenut licem oltaru.59 Sveenik slavi misu svaki dan, a razinu slavlja odreuje asoslov. U promatranome su dobu postojale brojne razine bogosluja, a sada su neke promijenjene.

Ondanje razine: po redu asoslova: blagdan (festum): dvostruki (veliki, prvoga reda i drugoga reda), poludvostruki, jednostavni; nedjelja (dominica); obini dan (feria); dan prije blagdana (vigilia); osmina blagdana (octava); izvan reda asoslova: zavjetna misa (votiva), misa za pokojne (defunctorum).

60 Sveenik u misnom slavlju nosi tolu preko oba ramena prekrienu na prsima, a biskup neprekrienu, obojica je uvruju cingulom. Izvan mise nije prekriena. akon nosi iru tolu preko lijevoga ramena i preko prsa, a uvruje ju u struku.

119


slunome ruhu, a sveenik ga stavlja oko vrata) i cingulom (srednje debelo ue spleteno najee od lana, ali i od svi-le i vune; vee se iznad albe oko struka). Dva misala, jedan latinski, drugi hrvatski.61 Mrtvar (Una Cartella deMorti).62 Jedan hrvatski evanelistar s epistolarom (Schiavetto Ili-rico).63 Jedan hrvatski ritual (Un Rituale parimente Ilirico).64 Jedan veo za izlaganje Presvetoga Otajstva (pokaznice), odrpan. etiri pokrivala pikside, jedno crveno izvezeno zlatom; jedno modro od svile s cvjetiima; jedno zeleno od grebene tkanine; jedno glatko ljubiasto. Petnaest ra-zliitih ponjava (lancioli) za tionik, druge za brisanje ruku. Osam od platna s vezom, tri od crvene svile, dvije s pruga-ma i jedna s cvjetnim uzorkom, dvije od pamune tkani-ne, dvije od grebenoga platna. Tri kandila od mjedi.65 Jed-na uljanica (oliere) od srebra za svetohranite.66 Jedna ka-dionica od mjedi s navikulom (posudica za tamjan s dvo-dijelnim poklopcem koji se okree po sredini gdje ga po-vezuje arka; ima oblik laice na postolju) i liicom (scu-liero). Posuda od mjedi za blagoslovljenu vodu sa svojim kropilom (aspersorio) od srebra. Deset stolnjaka koji se stavljaju pred prsi u asu priesti. Dva ormara za uvanje bogoslunih predmeta. Tri vria za blagoslovljena ulja (u svakome je vriu, najee s poklopcem, ulje za razliitu namjenu: krtenje i sveti red, bolesniko pomazanje, kriz-mu). Dva zvonca, jedno prenosivo, drugo privreno bli-zu oltara. Dva nosaa svijea (torcia) za ophod. Jedna neb-nica (ombrella) od bojadisanoga platna. Dvije svjetiljke na motki (Ferali). Jedna slika koja tumai Roenje Gospodi-novo. Jedna slika, iznad kapele, koja tumai Raj i Pakao. Dvije klupe s klecalom koje slue i za smjetaj voska. Jed-na zastava koja se stavlja na dralo Kria.

Drugi oltar, na strani Poslanice, s naslovnikom Svetim Kriem (brojevi od 1 do 8). Jedan veliki Kri od drva s jed-nim izrezbarenim i pozlaenim okvirom od drva. Dvade-

set zavjetnih darova od srebra. etiri svijenjaka od mje-di. Jedna predonica (Sacrum Convivium). Dva jastuka od koe. Dva oltarnika od rijekoga platna, jedan od njih je ukraen crvenom vrpcom. Jedan predoltarnik od pozla-enoga drva s oblogom od koe. Jedno kandilo od mjedi.

Trei oltar, na strani Evanelja, s naslovnikom Blae-nom Djevicom (brojevi od 1 do 9). Jedna pala sa slikom Blaene Djevice i svetoga Dominika i svetoga Franje Asi-koga, ukraena krunama od srebra. Jedno Raspelo od drva. Jedna predonica (Sacrum Convivium). etiri svije-njaka od mjedi. Dva jastuka od koe. Dva oltarnika od ri-jekoga platna, jedan od njih je ukraen crvenom vrpcom. Jedan predoltarnik od koe. Jedna palma s drugim razlii-tim cvijeem. Jedno kandilo od mjedi.

Ostali predmeti razmjeteni u crkvi (brojevi od 1 do 4). Dvije privrene slike (quadri appressi), jedna svetoga Martina, druga Blaene Djevice. etiri klupe, dvije s kleca-lom i dva sjedala. Tri saga. Tri zvona na zvoniku.

Podatci o pobonim zakladama (Legati pii) koji su po-kazani u pohodu Vranjicu na dan 22. svibnja 1718. Baba Dorotea je ostavila Crkvi svetoga Martina jednu zemlju od deset vretena (8540 etvornih metara), smjetenu pred selom, koju dre (tenuti) Benzoni; sedam vretena (5978 etvornih metara) obrauje Jakov Pletikosi, a osta-la tri Marko Jeli. Vid Saraginov je ostavio Crkvi svetoga Martina petnaest vretena (12810 etvornih metara), na njih se uvijek plaa livel Dravi, a sada ih dre Marko Je-li i Boe Klakovi. imun Jeli je ostavio upniku, za mise, jednu zemlju od etiri vretena u Vrbici, a sada je dre Mar-ko, Grgur i Ivan Jeli. Jakov Pletikosi je iskazao namjeru svoga oca koji je u asu smrti ostavio Crkvi svetoga Marti-na jednu mjeru mota, namjenjujui to molitvama za mr-tve, i est votanica, ali nije odredio koja e biti teina vo-ska u svakoj. Crkvi nikada nije dan vosak, mjera mota je

61 Hrvatski misal je vjerojatno izdanje iz godine 1706., koje je u Rimu priredio i glagoljikim slovima tiskao Ivan Patri (Split, 1636. Roma, 20. oujka 1708.). Fotografiju naslovne stranice te knjige u Vranjicu tiskao je Marinko Mikeli (M. Mikeli 2006, str. 55). Poetni dio naslova: Missale Romanum slavonico idiomate iussu S. D. N. Urbani Octavi editum. Moda je u doba nadbiskupova pohoda u Vranjicu bilo starije izdanje misala iz godine 1631.

62 Popis umrlih rasporeen po danu i mjesecu smrti, ee s naznakom godine, ali ne redovito, po kojem su u te dane slavljene mise ili izgovorene molitve za pokoj njihovih dua.

63 Knjiga sadri izbor Poslanica i Evanelja po redu itanja u misnome bogosluju. U dobu ovoga pohoda vrijedio je izbor po misalu iz godine 1570. Ovo je pri-jevod s latinskoga izvornika, jezik je onodobni hrvatski koji su prihvaale crkvene vlasti u bogoslunim knjigama, a pismo je latiniko. Franjevac Ivan Bandu-lavi iz Skoplja (sada Gornji Vakuf, na bosanskom, i Uskoplje, na hrvatskom jeziku) prima 1. travnja 1613. mletako doputenje tiskanja hrvatskoga prijevoda to ga je on priredio. Poetni dio naslova: Pisctole, i evanghielya Priko suega godiscta novo istomacena po raslogu missala duora rimskoga. Ivan Bandulavi je svoje ime dao ucrtati na vrpci unutar slike na naslovnoj stranici: po f.(ra) Ivanu Bandulavichiu Skop.(glianinu) R.(eda) M.(ale) B.(rae). Provjerio sam izdanja u godinama: 1613., 1626., 1640., 1665., 1682., 1699., 1718. i 1739. (M. Ivanievi 2008, str. 181-182).

64 Hrvatski ritual je izdanje iz godine 1640., koje je s latinskoga na hrvatski preveo i u Rimu latinikim slovima tiskao Bartol Kai (Pag, 15. kolovoza 1575. Roma, 28. prosinca 1650.). Poetni dio naslova: Ritual rimski istomacen slovinski po Bartolomeu Kassichiu. Fotografiju naslovne stranice te knjige u Vranjicu tiskao je Marinko Mikeli (M. Mikeli 2006, str. 49). Knjiga sadri molitve za dijeljenje sakramenata (krst, potvrda, priest, ispovijed, bolesniko pomazanje, sveeniki red, enidba), blagoslova i egzorcizama. Tekst je tadanjega Rituala najprije odredio papa Pavao Peti svojom bulom Apostolicae Sedi (17. lipnja 1614.).

65 Svjetljka u obliku posude ovjeene o dra koji je privren na okomitu povrinu zida ili stupa (stuba) ili visi s vodoravne povrine stropa, svoda ili luka. U posudi je jedna ili vie uljanica koje povremeno svijetle.

66 Mala svjetiljka privrena u blizini svetohranita u kojoj uljanica neprestano svijetli.

Tusculum 3, 2010.

120

davana dotle dok su braa bila zajedno, a poslije je Cr-kva ostala bez te koristi. Postoji oporuka Stjepana Poljaka, ali valja pomno traiti je li u Kancelariji suda. Ivan ali, sinovac pokojnoga don Nikole alia, obvezao se dati, u razdoblju od est godina, potovanome upniku Vranjica jednu mjeru mota, jednu kvartu (5 litara) penice i jednu kvartu jema, jer je upnik slavio brojne mise za duu spo-menutoga don Nikole. Grgur Vargoev je iskazao oporu-ku svoje ene Magdalene koja ju je u bolesti uinila pred Ivanom Albanese i Katom Bubi, potom je osjetila opora-vak zdravlja, ali je poslije godinu dana opet zapala u bo-lest i pozvala spomenute svjedoke na potvrdu spomenu-te oporuke u kojoj ostavlja Crkvi svetoga Martina jedan vinograd od kojega ima polovicu i druga etiri komada oranice od kojih ima etvrtinu; polovicu vinograda i tri ko-mada zemlje dri Grgur ii (Sisich), a etvrti komad dri Petar Cernievi koji dri i polovicu vinograda.

Mi, Stefano Cupilli, milou Bojom i Svete Stolice nad-biskup Splita, primas Dalmacije i cijele Hrvatske, Vama don Ivane Draiu pozdrav i pod posluhom ova Naa za-povijed. Kada smo doli u selo Vranjic obaviti pohod ovoj crkvi upnoj (Chiesa Parochiale), eljeli smo, uz ostalo, ute-meljiti popis pobonih zaklada i misnih obveza, ali nismo nali niti jednu ispravu pripadajuu tako vanome sadr-aju. Mnoge su osobe iskazale da Vi imate prijepise opo-ruka, svojedobno uinjenih, u kojima je spomenut upnik ovoga sela, ili barem zabiljeke o spomenutim obvezama, stoga Vam zapovijedamo, u kreposti svetoga posluha i pod kaznom upada u privremeno udaljenje od slavljenja mise i dijeljenja sakramenata (Suspensione Divinis), ako prekrite, da pet dana poslije nego se Mi vratimo u Split donesete u Nau Kancelariju sve isprave pripadajue po-bonim zakladama Vranjica i k tome iskaete sve to zna-dete o ovome vanom sadraju. U vjeru ega i tako dalje. Dano u Vranjicu dana 23. svibnja 1718. u vrijeme svetoga pohoda. Stefano nadbiskup Splita. Don Franjo Antun Br-geli67 (Bergheglich), generalni vikar.68

Nikola Japirkovi je ostavio jedan zajam od osamde-setest lira, koji mu je dugovao Jakov Jeli; dunik Jeli

je osigurao vraanje toga zajma jednim zemljitem smje-tenim do mosta u Solinu; novac je spomenuti Japirkovi ostavio zakladi Crkve u Solinu. Potovanome su don i-munu Grubiu taj iznos morali dati Antun i imun, osta-viteljevi sinovci, ali oni nisu udovoljili strievoj pobonoj odredbi.

Odluke za Crkvu u Vranjicu. 1. pribaviti za oltare Sve-toga Kria i Imena Marijina predonice Sacrum Convivi-um, Lavabo i In principio na hrvatskom. 2. jedno pokrivalo (conoppeo) za svetu piksidu, bijele boje. 3. popraviti pa-viljon69 (padiglione) za Presveto. 4. ploa s molitvama za pripravu na misu (to je pomini okvir s odreenim moli-tvama, slian predonici, a namijenjen je sveeniku koji te molitve sam moli kao pripravu i zahvalu za slavljenje mise), u sakristiji, s klecalom. 5. kupiti novi misal na hr-vatskom.70 6. dati na pozlatu jednu patenu. 7. dati na novi uvez knjigu evanelistara s epistolarom. 8. napraviti jed-no pokrivalo za krsni zdenac. 9. jedna nova ispovjedaoni-ca s govornicama od lima71 (con le sue Orati di latta). 10. obloiti iznutra ormari za blagoslovljena ulja. 11. napra-viti nove vratnice sa zatvaraem na junome zidu crkve. 12. uiniti ophod s Presvetim svake tree nedjelje u mje-secu. 13. sastaviti knjigu s popisom svih svagdanjih misa koje sveenici slave i naznaiti koji je sveenik slavio te je drati pod kljuem u sakristiji. 14. neka potovani upnik pribavi knjigu u kojoj e biti popisane sve estice iz opo-ruka koje pripadaju pobonim zakladama, a u njih neka ubroji kako one koje su ve poloene i moe ih prikupi-ti, tako i one budue koje e biti s vremena na vrijeme. 15. napraviti prikaz misnih nakana za umrle. 16. ponovno staviti sliku svetoga Martina na njezino mjesto, na troak Crkve.

Ove su odluke stavljene u ruke potovanoga upnika u ovjerenome prijepisu.

Drugi je niz zapisa o crkvi u Solinu. Poinje naznakom: crkva Blaene Djevice na otoku rijeke Solina zvanome Otok (Chiesa della Beata Vergine nellIsola del Fiume Salo-na, detta Ottoch). Ova je crkva, po onome o emu postoji predaja, veoma stara i bila je vie puta prezidana (rifatta)

67 Kanonik 1732., umro 1757. (I. Ostoji 1975, str. 292).68 Ovako je zapisan slubeni nadbiskupov spis. Na poetku je spisa, kako je tada bilo uobiajeno, na rubu naznaka: Dana 24. svibnja u Klisu: Dokazao je potovani

gorespomenuti Drai, u nazonosti monsinjora presvijetloga i prepotovanoga nadbiskupa, zaklevi se kao sveenika osoba, da ne zna niti jedan drugi podatak o pobonim zakladama osim onih koji se mogu itati u ovoj knjizi.

69 Doslovan prijevod, jer je teko nai jednu prikladnu rije za oblik i izgled mjesta na koje valja staviti pokaznicu kada je izloena na oltaru. To je mjesto najee oblikovano kao presvoena polukruna udubina koja s tri strane okruuje pokaznicu, pa je veoma slina vrtnoj graevini u obliku sjenice.

70 Ova odredba stavlja pred budue prouavatelje zadau provjere je li Misal iz godine 1706. bio u Vranjicu prije ili poslije pohoda u godini 1718. Odgovor je vjerojatno negdje na stranicama knjige, ali ja do sada nju nisam vidio, pa ne mogu udovoljiti ni svojoj ni itateljevoj znatielji.

71 Ispovjedaonica ima otvor, kao prozori, koji je zatvoren tankom kovinskom ploom proupljenom nizom rupica, u raznim oblicima, koja potpuno omoguuje sluanje, djelomino skriva pogled na itavoga sugovornika, a posve onemoguuje izravno doticanje. esto prozori ima i kapak od drva sa arkom, pa je prozori mogue zatvoriti i tako odvojiti onoga koji na toj strani eka ispovijed.

121


ili popravljana (restaurata). Ona je podruna (figliale) u Cr-kvi svetoga Martina u Vranjicu, a upnik Svetoga Martina ima nadzor nad crkvom u Solinu. Kae se da je slika Bla-ene Djevice, smjetena na glavnome oltaru i doista pri-kladno ureena, bila u tvravi Klisu i da je u to utvreno mjesto odnesena na sigurno kada su se Turci pribliavali, a poslije ju je jedan plemeniti mu iz roda Barozzijevih, providur Klisa, vratio u ovu crkvu od Otoka. U crkvi su dva oltara, a jedan je glavni na kojem se slavi bogosluje. Dru-gi je na desnoj strani sveenika kada slavi misu (in cornu Epistole, doslovno: na strani Poslanice), dakle na junome zidu crkve. To nije potpuni oltar, jer za stipes (avendo per base) ima jedan ormar u kojem su spremljeni sveti pred-meti i na taj ormar je stavljena jedna, oku doista ugodna, slika Blaene Djevice, a ispod slike je natpis koji je prije bio ispod one slike koja je bila u Klisu. Na ovome je mje-stu u rukopisu spisa pohoda pisar poeo reenicu: Nu-tarnji prostor crkve je dug (Il vaso della Chiesa, di lun-ghezza) i prestao pisati. Ova Crkva ima dvanaest vretena (10248 etvornih metara) zemlje u blizini, koju joj je daro-vala Dudeva milost. Suvie je pet vretena (4270 etvor-nih metara) zemlje blizu otoka Vranjica, a darovao ih je Crkvi na Otoku sada pokojni potovani Ivan Petkovi. Nje-govi su sinovci tu zemlju prekupili od Crkve i dali jednu misnicu (una Pianeta), a na onoj su zemlji stvorili dio u vla-snitvu jo ivoga don Tome Petkovia, koji je sada upnik u Tisnome na Murteru. Uz to se kae kako je spomenu-ti, a sada pokojni, potovani (suddetto quondam Reveren-do) Petkovi ili netko od njegove obitelji prisvojio kuu ili kulu koja je bila boravite pustinjaka Crkve od Otoka (che serviva di abitazione al Romito della Chiesa di Ottoch), a tu su kuu poslije prodali gospodi knezovima Marki (Marchi) i oni su tik do nje uredili mlinicu.

Drugi je niz zapisa popis svega to je pohoditelj u cr-kvi prepoznao. Nema podjele, pa je opisana samo jedna cjelina, ona po velikome oltaru. Ona ima brojeve od 1 do 32, a neki od njih imaju ubrojeno i vie razliitih predmeta. Te brojeve ovdje ne prenosim, jer bi stvorili zabunu. Jed-na pala sa slikom Blaene Djevice s Djetetom, a ureena je dvjema krunama od pozlaena srebra i oklopom (e con un busto) i pokrivena kristalnim staklom (cristallo). Jedna kru-na, okruena srebrnim pozlaenim zvijezdama, stavljena izvana na okvir slike. Tri krune isto od srebra iznad ove pale. Jedan okvir s etrdeset zavjetnih darova isto od srebra. e-tiri zastora od svile za pokrivanje ove slike. Jedno Raspelo od drva. est svijenjaka od mjedi. Jedna predonica (Sa-

cro Convivio). Dvanaest palma s etiri vaze od bojadisano-ga drva. etiri oltarnika od domaega platna ukraena ip-kom. Jedan predoltarnik od drva s etiri obloge; jedna od koe, dvije od crvene svile, etvrta od sukna. Dva jastuka od koe. Dva kalea, jedan sav od srebra, drugi dijelom od srebra s postoljem od pozlaene kovine. Tri palme od po-zlaenoga srebra.72 Tri palete. Deset purifikatorija od doma-ega platna. etiri burse od svile; jedna crvena, bijela, mo-dra i zelena. Tri korporala od domaega platna obrubljena ipkom. Deset pokrivala kalea; jedno zeleno od obine svile; jedno modro od svile s cvjetnim uzorkom; tri bijela; jedno od bijele koprene; drugo od platna s vezom; tree isto od platna s vezom na kutovima; jedno od grebene svi-le; dva crvena od svile, jedno odrpano, drugo s prugama od razliitih cvjetova. Osam misnica; dvije crvene, jedna od svile koja ima na bijeloj povrini razne cvjetove; druga za oblaenje dok traje, jednostavna; dvije bijele, jedna od jed-nostavne svile, druga isto od svile koja ima na bijeloj povr-ini razne cvjetove; jedna od svile s prugama u raznim bo-jama; jedna modra od svile s cvjetovima u bojama koje su spomenute (con fiori di detto colori); jedna zelena od svile; jedna crna za oblaenje dok traje. Tri albe od domaega platna sa svojim amiktom i cingulom. Dva druga Raspela, jedno malo od srebra, drugo od drva. Tri kandila od mjedi. Jedna kadionica od mjedi, bez navikule i liice. Jedna slika svetoga Antuna. Jedan pokretni oltar (Altar portatile) sa sli-kom Blaene Djevice s Djetetom koja je ukraena dvjema krunama od srebra i jednom krunom iznad glave Djeteta. Dva ormara za uvanje bogoslunoga ruha. Jedan tionik s tri pokrivala (Tavaglie) od domaega platna. Jedna kutija (Casetta) za vosak. Dva zvona; jedno malo, prenosivo; dru-go na zvoniku. Dvije klupe s klecalom. Jedna kutija za mi-lostinju.

Odluke za crkvu Blaene Djevice od Otoka u Solinu. 1. dobiti natrag zemlju koju su prisvojila braa Petkovi, kako je opisano na stranici 68 rukopisa ovoga pohoda, a takoer i kulu ili kuu koju su spomenuti Petkovii otuili. 2. zemlje u vlasnitvu Crkve ne dati u zakup, nego ih obra-ivati, kao i do sada, na troak same Crkve. 3. kutiji za mi-lodare dodati drugi klju koji e drati potovani upnici Vranjica, a u tu kutiju staviti knjigu u kojoj e, od sluaja do sluaja, biti upisano koliko je novca uzeto i za to je potroen. 4. pribaviti za oltar dvije predonice: Lavabo i In principio. 5. napraviti tri stupia koja nedostaju na pjeva-litu (Coro). Spisi pohoda nadbiskupa Cupillija upi u Vra-njicu zavravaju ovom petom odlukom.

72 Rije u izvorniku Pallette bila je pogreno napisana, pa je prvo slovo l precrtano crticama, a slova ett zamrljana tako da slie na m. Time je stvorena rije Palme, a to je prava rije za ovaj predmet, jer paleta ne moe biti od pozlaenoga srebra nego od platna.

Tusculum 3, 2010.

122

Slika 5Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2076 Sveti Nikola i broj 2077 Sveti Mihael [zapadno od broja 390]

Slika 6Giorgio (Zorzi) Calergi, Dissegno del territorio di Clissa, broj 2078 Sveti Martin [iznad slova ZA]

123


Ovo su spisi svih nadbiskupskih pohoda upi Vranji-cu do godine 1764., koje sam uspio prepoznati u Nadbi-skupskome arhivu. Neki su spisi dosta neitljivi i neured-no prate biljekom na rubu stranice onaj sadraj koji je na njoj, a te rubne naznake su mi bile jedino kazalo. Mo-da e pomno itanje svake arhivske knjige pokazati spis nekoga pohoda koji je meni promakao. To bi ponajpri-je moglo biti u veoma neurednim spisima pohoda nad-biskupa Kaia. On je 3. lipnja 1731., u nedjelju, napisao svim upnicima najavu svoga pohoda: Buduchi Mi po-celi s pomochiu Boxjom nascu parvu opchienu vixitu, na-redismo dochi u Vragni u dossasnu nedigliu bitchie n 10 onoga.73 U spisima pohoda nisam naao zapis o upi Vranjicu. Ivan Grubii mi je iz svojih prouavanja dao po-datak iz matine knjige roenih.74 U njoj je, s nadnevkom 9. svibnja 1734., na drugu nedjelju poslije Uskrsa, poda-tak o pohodu nadbiskupa Antuna Kaia (Antonij Kadich Archiepiscopi), a zapisao ga je Andrija Ivanievi (Andreas Joannitius).75

U spisima pohoda nisam naao pohode nadbiskupa Bizze, ali sam od Ivana Grubiia dobio podatke o njima, a sam ih je nadbiskup potpisao u raznim matinim knji-gama u Vranjicu. Svoj potpis je etiri puta stavio na potvr-du o uvidu u matinu knjigu, a tu je potvrdu pisao pisar, a dva puta je pisar samo napisao potvrdu, bez nadbisku-pova potpisa. Prvi je put nadbiskup potpisao potvrdu 20. srpnja 1748., u subotu, u matinoj knjizi krtenih76 i u ma-tinoj knjizi umrlih.77 Drugi put, u srijedu, 23. oujka 1751., u knjigu krtenih potvrdu je upisao Ivan Kandido,78 a u e-tvrtak, 24. oujka 1751. to je ponovio u knjizi umrlih.79 Tre-i pohod je opet potpisao nadbiskup, a to je bilo u subo-tu, 4. svibnja 1754., u knjizi krtenih80 i u knjizi umrlih.81

Osobe spomenute u upi VranjicuU spisima nadbiskupskih pohoda upi Vranjicu ostalo

je zapisano tridesetdevet imena osoba i tri imena roda, a meu ta imena ne ubrajam imena pohoditelja. Toliko bo-gatstvo, nasuprot tri imena u Mravincima i niti jednoga u Kuinama, potaklo me je na sastavljanje izdvojenoga

popisa. U njemu sam dao onoliko podataka o pojedino-me imenu, koliko to doputa sadanja razina prouavanja matinih knjiga i katastra iz godina 1672. i 1675. Ta razina je dosegnuta u manjem broju tiskanih prouavanja Ivana Grubiia i u veem broju podataka u rukopisu to ga za-jedno pripremamo za neko budue tiskanje. U popisu je iza broja [1] podatak iz spisa pohoda, a iza broja [2] po-datak iz matinih knjiga i katastra. Nekoliko imena nema toga podatka (Albanese, Crnievi, alii, Marki, Lucija Mi-keli, Petkovii, Magdalena Vrgo).

Albanese, Ivan; [1] prije 1718. svjedok oporuke.Benzon, Ivan; [1] 1718. sveenik u dobi od 27 godina;

[2] krten 25. studenoga 1691., sin Antona Bencuna i nje-gove ene Dorotije, prvi put upisan kao kum (don Ivan Belcun) 16. veljae 1716., prvi put krsti 8. travnja 1725., misa u Splitu za njega pokojnoga 12. sijenja 1734.

Benzon (rod u Vranjicu); [1] 1718. dri zemlju iz zakla-de; [2] u ovome su vremenu ivjela braa Antona (16. trav-nja 1670. oko 1721.) i Petar (11. studenoga 1674. [opo-ruka] 21. travnja 1745.), sinovi Ivana Krstitelja Bencuna.

Bubi, Kata; [1] prije 1718. svjedokinja oporuke; [2] ena Nikole Bubia, roena oko 1650., umrla 7. sijenja 1744. u dobi od oko sto godina; imali su petero djece, ro-ene od 1690. do 1698.

Bubi, Urula; [1] 1718. tetka ostavitelja Ivana Mikelia; [2] ki Jure Bubia i njegove ene Jeline, roena 11. trav-nja 1667., nije se udavala, umrla prije 1742.; imala je se-stru Margaritu, roenu 22. oujka 1665., enu Grgura Mi-kelia, oca Ivana Mikelia.

Buri, Bartolomej; [1] 1697. klerik; 1718. sveenik u dobi od 39 godina; [2] roen 27. kolovoza 1679., sin Mar-ka Buria i njegove ene Mandaline, prvi put krsti 15. ouj-ka 1705., uz doputenje upnika Ivana Draia; obrede kr-tenja obavlja sve do 1713.; prvi put obavlja slubu upni-ka82 od 21. sijenja 1714. do 19. studenoga 1715.; poslije upnika Grgura Karavidovia, od 8. travnja 1742. obavlja bogosluje, zajedno s kapelanom u Solinu Pavom iva-liem, do 2. lipnja 1742., kada upnikom postaje Marko Pavi; drugi put upnik od 23. sijenja 1746. do 19. sije-

73 L. Kati 1938.74 Split, Dravni arhiv, MK 145 (1699. 1765.).75 Kanonik 1751., umro 1766. (I. Ostoji 1975, str. 296).76 Split, Dravni arhiv, MK 145 (1699. 1765.).77 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 8 (1742. 1803.).78 Split, Dravni arhiv, MK 145 (1699. 1765.).79 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 8 (1742. 1803.).80 Split, Dravni arhiv, MK 145 (1699. 1765.).81 Split, Nadbiskupski arhiv, Splitska nadbiskupija, 8 (1742. 1803.).82 U ovome popisu nadnevci upnikovanja u Vranjicu nisu stvaran poetak i kraj upnike slube, nego prvi i posljednji nadnevak upnikova upisa u matine knjige.

Tusculum 3, 2010.

124

nja 1749.; umro 13. veljae 1753., pokopan je u Svetome Martinu u Vranjicu u greb redovniki prid veliki oltar.

Crnievi, Petar; [1] 1718. dri zemlju iz zaklade.ali, Ivan; sinovac sveenika Nikole; [1] 1718. obve-

znik dara upniku.ali, Nikola; [1] 1682. sveenik, glagolja.Dorotea (Baba); [1] 1718. pokojnica, ostaviteljica za-

klade; [2] u dodjeli zemlje, u godini 1672., nabrojena pod brojem 15 ima estice broj 20 (3,8 vretena) i 430 (7,48 vre-tena), ukupno 10,56 vretena; nema podatka o njezinu ro-enju, kuma prvi put 13. studenoga 1678., a posljednji put 21. studenoga 1688.

Drako, Jakov; [1] 1718. obrauje crkvenu zemlju; [2] roen 3. travnja 1679., sin Matija Drakovia i njego-ve ene Matije; Jakov i njegova prva ena Jelina dobili su prvo dijete 6. prosinca 1701., drugo dijete 13. veljae 1703.; poslije smrti prve ene, s drugom enom Mandom ima prvo dijete 1. srpnja 1708., drugo dijete 4. svibnja 1712.; nakon smrti druge ene, s treom enom Matijom ima devetero djece, prvo je roeno 18. prosinca 1718., a posljednje 8. travnja 1742.; Jakov je umro 3. srpnja 1742.

Drai, Ivan; [1] 1718. sveenik u Varou Klisu, u dobi od 51 godine; [2] roen oko 1667., sin Tadije Draia i njego-ve ene Margarite; otac mu umire 1670., pa je na popisu iz godine 1672. u dodjeli zemlje na broju 49 njegova majka Margarita s obitelji od pet lanova i ona ima etiri estice ukupne povrine 25,132 vretena; upnik u Vranjicu od 30. travnja 1702. do 2. studenoga 1711.; umro 25. svibnja 1753. gospodin don Ivan Drai aliti Kroe pokopan u Vranjicu u Svetom Martinu prid kriev oltar u popovski greb.

Grubi, imun; [1] 1697. klerik; 1718. sveenik u dobi od 40 godina, upnik; [2] roen 13. studenoga 1678., sin Jakova Grubia i njegove ene Jakovice; akon u Vranji-cu 14. studenoga 170

biskupski popisi

Documents