Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 310 000 Zagreb

Uvod u forenzičnu antropologiju

ak. god. 2009./2010., dr. sc. Mario Šlaus

Zagreb, lipanj 2010.

Bioarheologija

- prve antropološke analize kreću iz dvaju smjerova:o prepoznavanje promjena na ljudskim kostima nastalih djelovanjem poznatih

bolesti kao što su tuberkuloza, Hansenova bolest (lepra) ili sifiliso forenzičko-antropološke analize

- arheologija - rekonstrukcija života ljudi koji su ostavili materijalne dokaze o svojemu postojanju

- moderna bioarheologijao razvoj i opće prihvaćanje pouzdanih i standardnih metoda za određivanje

spolao povećana dostupnost velikih, dobro otkopanih i čvrsto datiranih arheoloških

zbirki koštane građeo razvoj multivarijantnih statističkih metoda i njihova primjena u

bioarheološkim analizamao pomak težišta antropoloških analiza s deskriptivnoga opisa jedne osobe

(njezine identifikacije, bolesti, trauma) na cijelu populaciju, koja postaje osnovnim predmetom proučavanja

- povijest bioarheologijeo 1755. Jean Joseph Sue, u radu iznosi rezultate detaljnih mjerenja četiriju

tijela te maksimalne duljine dugih kostiju 14 osoba od šestomjesečnoga fetusa do osobe od 25 godina

o Angel, radovi kao temelj suvremene paleopatologije i paleodemografije 1960-ih godina

o europski antropolozi (npr. Lipták, Wenger) u to vrijeme uglavnom se bave kraniometrijskim istraživanjima, mjerenjem ljudskih lubanja i statističkim analizama dobivenih reultata, na temelju čega se rekonstruiraju migracije različitih populacija

o u SAD-u Aleš Hrdlička utemeljuje bioarheologiju (osteološka zbirka u Smithsonianu, časopis American Journal of Physical Anthropology, povezuje fizikalnu antropologiju s forenzikom)

o u Hrvatskoj Dragutin Gorjanović Kramberger, Krapina, rekonstrukcija uvjeta života i društvenih obilježja neandertalaca; nakon 2. svj. rata Franjo Ivaniček; analize staroslavenskih groblja; danas – Hrvatsko antropološko društvo i Institut za antropologiju te Osteološka zbirka HAZU

2

Kosti

- podjela kostijuo duge kosti – npr. bedrena ili goljenična, nalaze se u ekstremitetima,

pokretači tijelao kratke kosti – kosti zapešća šake, kosti donožja stopala, kosti prstijuo plosnate kosti – neke kosti lubanje, zdjelice, lopaticeo nepravilne kosti – kralješci, kosti pešća, odnosno korijena šake, kosti nožja

i neke kosti lubanje

- građa kosti- kosti su izgrađene od kompaktne i spongiozne1

kompaktne tvari- dijafize – središnji dio dugih kosti – uglavnom se

sastoje od kompaktne tvari kortikalne kosti) i okružuju šupljinu, ispunjenu koštanom srži

- krajnji dijelovi kosti i epifize izgrađeni su pretežno od spongiozne tvari, presvučene tankim slojem kompaktne kosti

- plosnate kosti imaju s obje strane tanki sloj kompaktne kosti, između kojega se nalazi spongiozna koštana tvar

- kosti se sastoje od anorganske (kalcijev i magnezijev fosfat, kalcijev karbonat, kalcijev fluorid) i organske građe (fibrile2 i koštane stanice)

- ljudski je kostur gotovo sav izgrađen od lameralne kosti, koja se sastoji od sustava koštanih lamela3 što nastaju okoštavanjem međustanične tvari između kolagenih fibrila

- u šupljinama koštanoga tkiva nalazi se koštana srž koja sudjeluje pri osifikaciji4 i iz matičnih stanica stvara krvne stanice

1 spužvasta, trabekularna2 niti vezivnoga tkiva3 organske i anorganske tvari koje grade kosti složene su u lamele - lamele su čvrsto zbijene na površini kosti, a u unutrašnjosti su spužvasto strukturirane4 okoštavanje, pretvorba mekih dijelova (vezivno tkivo, hrskavica) tijela u vapneni dio

3

- tri glavne ravnine u tijelu:o sagitalna ili središnja ravnina – prolazi sredinom tijela i dijeli ga na dvije

simetrične polovice; medijalno (prema sredini) i lateralno (od sredine)o frontalna ili čeona ravnina – ide zdesna nalijevo i u smjeru čela te dijeli

tijelo na prednji i stražnji dio; anteriorno ili ventralno (ispred frontalne ravnine) i posteriorno ili dorzalno (iza frontalne ravnine)

o transverzalne ili horizontalne ravnine pri uspravnome stavu sijeku tijelo u vodoravnome smjero; superiorno (prema gore) i inferiorno (prema dolje)

- kosti koje čine ekstremitete: proksimalno - dio kosti bliži trupu ili glavi te distalno - dio kosti dalji od trupa ili glave

- za trup i kralježnicu – kranijalno, prema glavi i kaudalno, od glave.

- oko 806 jezgara u 11. prenatalnome tjednu iz kojih se razvijaju kosti, pri rođenju oko 450 jezgara, odrastao čovjek 206 kosti

- iskopavanje kostijuo kosti treba ostaviti u zemlji dok se ne otkrije sav kosturo otkriveni kostur treba fotografirati i nacrtatio prije prikupljanja kosti treba zapisati sve relevantne podatke o ukopuo kosti treba prikupljati oprezno da se ne oštete, po određenome redoslijeduo vlažne kosti treba ostaviti nekoliko sati da se suše u hladu prije

transportiranjao iz lubanje treba istresti svu zemljuo prikupljene kosti treba spremiti u papirnate ili kartonske vrećice; ako je

kostur dobro očuvan, treba uporabiti više vrećica – jednu za lubanju i donju čeljust, drugu za duge kosti i treću za manje kosti; na vrećice se vodootpornom tintom piše ime nalazišta, broj groba i datum otkopavanja

o prikupljene kosti obrađuju se u laboratoriju, čiste se, a nakon čišćenja suše se (dva do tri dana) te se signiraju, najčešće crnim tušem i lakom; nakon sušenja mogu se rekonstruirati – lijepljenje fragmenata

Skeletonizacija

- tafonomija – znanost koja proučava sudbinu organskih ostataka nakon smrti, brzinu

- njihova raspada te način na koji se fosiliziraju- brzina skeletonizacije ovisi o brojnim čimbenicima

o okolna temperatura, brojnost kukaca i njihova pristupa tijelu, način i dubina ukopa, djelovanje životinja, vlage, veličina i težina tijela te kemijski sastav tla; proces se usporava pri niskim temperaturama i ukapanju u većoj dubini.

- brzina raspada kostiju također ovisi o mnogim čimbenicimao ako je tijelo pokopano u zemlju koja ima neutralnu pH vrijednost, kosti mogu

biti očuvane vrlo dugo (u nas najbolje na Jadranu); kiselao tla mogu uništiti kosti u vremenu od 25 do 500 godina, ovisno o klimi

4

o najdulje ostaju očuvane obično duge kosti, a najbrže se uništavaju delikatne kosti lica, lopatice, krajevi rebara

- boja koju će kost poprimiti nakon smrti ovisi o kemijskome sastavu tla, količini vode itd.

o najčešći je uzrok oksidacija metala u dodiru s kosti, koji se prepoznaje po difuznim zelenim mrljama

o drugi razlog jest spaljivanje - iako su meka tkiva potpuno uništena u vatri, kostur je djelomično uništen i usitnjen, a kost koja je bila pod utjecajem vatre prepoznajemo po transverzalnim pukotinama koje izgledaju poput otisaka nokta

pri izlaganju vatri kost najprije poprimi crnu, zatim sivu te naposljetku bijelu boju, a nijanse na istome fragmentu kosti nam mogu pokazati smjer kretanja vatre

suha kost drukčije se ponaša u vatri od žive kosti jer ne sadržava toliku količinu tekućine, pa ne pokazuje sitne transverzalne pukotine, nego mnogo veće longitudinalne pukotine.

Razlikovanje ljudskih od životinjskih ostataka

- morfološke razlikeo životinjske kosti, približno jednake veličine kao i ljudske, imaju veće zglobne

ploštine i jače naglašena područja oko epifizne ploče negoli ljudskeo mišićna hvatišta na kostima razvijenija su u životinja nego u ljudio debljina kompaktne kosti, od koje su izgrađene dijafize dugih kosti, u odnosu

prema promjeru cijele kosti iznosi četvrtinu promjena ljudske kosti i trećinu drugih sisavaca te osminu ptica

o spongiozna kost, od koje su izgrađeni krajnji dijelovi kosti i epifize, u životinjskim je kostima mnogo gušća od ljudske

o kosti životinja znatno su dakle teže, kompaktnije i grubljega izgleda

- radiološke razlikeo spongiozna kost u životinja je homogena i gusta, a u ljudi rjeđao u životinja je kortikalna kost jasno odvojena od spongiozne, dok je u ljudi taj

prijelaz suptilnijio u životinja sitni, gusti koštani spikuli povezuju kortikalnu kost sa

spongioznom, a u ljudi nema takvih spikula

- mikroskopske razlikeo životinjske kosti izgrađene su od koncentričnih naslaga kosti koje su poput

cilindričnih valjaka uvučene jedne u drugeo životinjske su kosti izgrađene od oko 50 % lameralne kosti5 i 50 % lamina6, a

ljudske pretežno – 92 % - od lameralne kosti

5 vezivno tkivo koje čini većinu kostura kralježnjaka, većinom sastavljeno od kalcijevih soli6 tanka ploča, sloj tkiva

5

Razlikovanje arheoloških od forenzičnih nalaza

- kontekst nalaza – položaj kostura i asocirani materijalni ostacio fetalni položaj često označava prapovijesni ukopo tijelo ispruženo na leđima s rukama ispruženima ili prekriženima preko prsa

može pripadati srednjovjekovnim ili povijesnim ukopima, ali i forenzičnoj građi

o bitno je mjesto na kojemu su pronađeni ostaci – je li ondje dokumentirano groblje i sl.

- materijalni ostaci kao ključevi, upaljači i sl. upućuju na recentno, a fragmenti keramike, fibule, mačevi i sjekire upućuju na arheološki materijal

- razlikovanje arheoloških nalaza od recentnih, bitni čimbenici:o kosti iz arheoloških nalaza sadržavaju malo organske tvari i često pokazuju

uništenje korteksa kostio masne ili zelene kosti karakteristične su za recentne nalaze. prepoznaju se po

tankome sloju masnoga filma na korteksu (u površinskim nalazima taj film može se zadržati do približno godine dana, a u ukopima do otprilike pet godina)

o fini pijesak ili zemlja u medularnim šupljinama očuvanih dugih kosti obično upućuje na veliku starost

o analiza zubi - recentni nalazi često imaju različite stomatološke intervencije, a u arheološkoj građi toga nema – niska učestalost karijesa i jako trošenje griznih ploština zubi, što je posljedica prehrane tvrđom hranom i uporabe zubi kao oruđa

Razlikovanje perimortalnih ozljeda od antemortalnih i postmortalnih

- vrste ozljedao antemortalne – prije smrti, pokazuju određeni stupanj zacjeljivanjao perimortalne – u trenutku smrti ili oko njega, rana ne pokazuje znakove

zarašćivanjao postmortalne – nakon smrti, ljudsko i životinjsko ponašanje, prirodne sileo u forenzičkim analizama najbitnije su perimortalne ozljede, a u

bioarheološkim je bitna učestalost i distribucija antemortalnih trauma kako bi se rekonstruirali uvjeti i kvaliteta života

6

Antemortalne ozljede

- osoba je preživjela dovoljno dugo da bi proces zacjeljivanja mogao započeti

- Schinz i suradnici – faze zacjeljivanja duge kostio formiranje hematoma7 - krv iz potrganih krvnih žila u korteksu, periosteumu i

koštanoj moždini uđe u područje frakture te se stvori hematom koji brzo koagulira)

o fibrozno vezivno tkivo ulazi u hematom te se stvara fibrozni8 kalus9

o fibrozni kalus povezuje razdvojene koštane elemente i predstavlja matricu za stvaranje fibrozne kosti i primarnoga koštanoga kalusa

o nakon tjedan dana fibrozni kalus pretvara se u primarni kaluso primarni kalus prelazi u sekundarni kalus, izgrađen od lameralne kosti (u

idealnim uvjetima primarni kalus prosječne duge kosti formira se nakon 6 tjedana)

o kalus se smanji na najmanju moguću mjeru

- čimbenici koji utječu na vrijeme potrebno da bi lom zarastao: jačina frakture, kost koja je slomljena, pravilna orijentacija koštanih elemenata, imobilizacija kosti, zdravstveno stanje osobe sa slomljenom kosti, starost osobe

- lom kortikalne kosti u odrasle osobe zacjeljuje nakon tri mjeseca, trabekularne kosti nakon šest tjedana, a lomovi u djece dvaput brže nego u odraslih osoba

- antemortalni lomovi dugih kosti prepoznaju se po prisutnosti koštanoga kalusa, koji može biti veći ili manji, ovisno o jakosti i vrsti frakture

- frakture lubanje mnogo su opasnije od frakture dugih kosti (opasan je prvi stadij stvaranja hematoma ili edema10, uzrokuju naglo povećanje pritiska na mozak te se može prekinuti dovod krvi)

Perimortalne ozljede

- nastaju u samome trenutku smrti ili oko njega- u osteološkim analizama taj termin, za razliku od patološkoga konteksta, pokriva

vremenski interval koji se proteže od razdoblja neposredno prije smrti pa do nekoliko tjedana nakon smrti – živa kost ima elastična obilježja koja zadržava sve dok se elastična komponenta kosti (kolagen) ne raspadne, a vrijeme raspada ovisi o kemijskome sastavu tla te o spoli i dobi osobe

- perimortalne ozljede najlakše se prepoznaju na kortikalnoj kosti dugih kostiju ili lubanje

7 izljev krvi u nekome organu, tkivu ili međutkivnom prostoru8 fibroza - zadebljanje i ožiljkasto pretvaranje vezivnoga tkiva, obično poslije kakve upale ili oštećenja9 kalus - novostvoreno granulacijsko tkivo između krajeva slomljene kosti koje nakon nekoga vremena dovodi do potpunoga zarašćivanja10 oteklina nakupljene tekućine u tkivu ili organima ljudi ili životinja

7

- glavna obilježja perimortalnih ozljedao oštri rubovi fraktureo kod prostrijela ili lomova iz rane često izlaze zrakaste linije frakture, te su

linije najčešće ravne i budući da ih osoba koja ih je zadobila nije preživjela, ne pokazuju znakove remoeliranja

o ako se radi o udarcima nanesenima tupotvrdim predmetom ili nagnječenjima, mjesto udarca okružuju koncentrične linije ili frakture

o boja kosti na rubovima fraktura jednaka je kao i boja okolne kosti

Postmortalne ozljede

- postmortalne ozljede – obilježjao rubovi frakture grubi suo iz rane rijetko izlaze linije frakture, a kad izlaze, uglavnom su nepravilne i

isprekidaneo boja kosti na rubovima rane znatno je svjetlija od boje okolne kosti

- većina postmortalnih izljeda posljedica je ovih aktivnostio protok vremena i djelovanja prirodnih sila – izbjeljivanje od sunca,

djelovanje korijenja i biljaka, djelovanje morao ljudsko djelovanje – nepravilno i nesturčno iskopavanje ostataka, namjerna

uniptenja (skalpiranja, lov na glave i sl.)o životinjske aktivnosti – grizenje, žvakanje, drobljenje i raspršivanje

ostataka, životinje – medvjed, vuk, lisica, pas, svinja i gotovo svi glodavci, najveća oštećenja zadaju medvjed i svinja (duge kosti, zdjelica, lubanja)

Određivanje spola

- dva pristupa:- vizualni pregled morfoloških obilježja kostura

o kosti muškaraca u načelu su robusnije, dulje i imaju jače izražena mišićna hvatišta od kosti žena

o funkcionalne razlike postoje u zdjeličnome obruču11 u žena zbog poroda – on je dovoljno uzak da omogućava nesmetan uspravni hod, a dovoljno širok da omogući prolazak dječjoj glavici tijekom poroda, u muškarca je zdjelični prolaz znatno uži, što omogućava učinkovitiji uspravni hod -.-

- statistička analiza izmjerenih vrijednosti različitih dijelova kostura, pri čemu se najčešće rabe diskriminantno funkcijske statističke analize

o taj pristup polazi od pretpostavke da neki dijelovi kostura pokazuju jaki spolni dimorfizam – bimodalnu distribuciju vrijednosti koja ovisi o spolu osobe

o izmjere se unaprijed definirane varijable te se dobivene vrijednosti ubace u jednadžbu

11 zdjelični obruč inače omogućava uspravni hod, prenosti težinu tijela s kralježnice na kostur noge, služi za hvatište snažnim mišićima, štiti zdjelične organe

8

o nedostaci – neki dijelovi zdjelice (npr. preponska kost) relativno su krhki pa su rijetko očuvani u arheološkim populacijama te su računane zato jednadžbe za druge dijelove kostura kao npr. bedrena kost; populacijski specifične – jednadžbe se ne mogu primijeniti na drugu populaciju

Određivanje spola na kosturu djeteta

- u bioarheološkim analizama spol se ne određuje na kosturima djece jer je vrlo različit stupanj očuvanosti nježnoga dječjega zdjeličnoga obruča12 na arheološkim nalazištima

- preduvjet bi bio da svi otkopani dječji kosturi imaju dobro očuvane zdjelice, a vjerojatnost je za to vrlo mala

- na pojedinačnim nalazima spol se na kosturu djeteta može odrediti uspoređujući stupanj kalcifikacije zuba sa stupnjem razvoja postkranijalnoga kostura – u dječaka se postkranijalni kostur (kostur s iznimkom lubanjskih kosti) razvija malo sporije nego u djevojčica, a brzina kalcifikacije zuba ista je

- morfološka analiza – Boucher - veliki sjedni urez na stražnjemu rubu zdjelične kosti – u djevojčica je širi već u fetalno doba

- uzdignutost aurikularne zglobne pljoštine13 – djevojčicama je ploština cijelim rubom uzdignuta iznad površine crijevne kosti, a u dječaka je u istoj razini

Određivanje spola na kosturu odrasle osobe

- najvažnija je os coxae – zdjelična kost, sastoji s od tri zasebna dijela do 12. godine – crijevne kosti (os ilium), sjedne kosti (os ischii) i preponske kosti (os pubis); sjedna i preponska kost spajaju se između 7. i 8. godine života, a sve tri spajaju se u zglobnoj časici kuka oko 12. godine – spajanje najčešće završava do 17. godine

- bitne razlike u zdjeličnoj kostio veličina – zdjelična kost žene šira je i niža od zdjelične kosti muškarca, a

zdjelična kost muškarca robusnija je i težao veliki sjedni urez – na zdjeličnoj kosti taj je urez širok i obično zatvara kut

od otprilike 60 stupnjeva, a u muškarca je uži i zatvara kut od 30 stupnjevao aurikularna zglobna ploština – u žena je uzdignuta iznad okolne kosti, a u

muškaraca je u istoj ravnini s okolnom kosti, u muškaraca je veća i plosnatijao predaurikalni sulkus14 – od 1 do 5 milimetara širok utor između aurikularne

zglobne ploštine i velikoga sjednoga ureza, utor je posljedica višestrukih ili jednoga teškoga poroda, pri porodu dolazi do sitnih oštećenja i/ili pucanja zglobne hrskavice te oštećenja ventralnih15 ligamenata

o acetabulum16 – zglobna čašica zdjelične kosti veća je u muškaraca nego u žena

o preponska kost (os pubis), najpouzdaniji pokazatelj spola na kosturu, trup preponske kosti žene dulji je od trupa preponske kosti muškarca; kažiprst se

12 pedobear? :)13 na stražnjemu dijelu crijevne kosti, stvara zglob s križnom kosti14 brazda na zdjeličnoj površini crijevne kosti, bočno od aurikularne površine, naglašenija u žena; sulkus – brazda, udubljenje u organu ili tkivu15 koji se odnosi na trbuh, trbušnu šupljinu; trbušni, utrobni, želučani16 konkavna površina zdjelice

9

prisloni okomito uz pubičnu simfizu17 – u muškarca se palac neće moći pomicati jer je stisnut uz donju granu preponske kosti, a u žena hoće jer je trup preponske kosti izdužen

o na preponskoj kosti još i ventralni greben18 – samo u žena, subpubična konkavnost – uočljiva i izražena u žena, donja grana preponske kosti – široka i plosnata u muškaraca, u žena tanja, gracilnija, često ima tanki greben

- bitne razlike u lubanjamao veličina – muška lubanja veća je i robusnija od ženskeo donja čeljust (mandibula) – u muškaraca je veća i deblja, a grane su šire,

kut s trupom donje čeljusti u muškaraca je između 90 i 120 stupnjeva, a u žena između 110 i 140 stupnjeva; zglobni su nastavci veći u muškaraca, muška je brada četvrtastija

o orbite19 – orbite žene su veće, zaobljenije i postavljene malo više od orbita muškaraca, a rubovi su oštriji u žena

o mastoideus – koštana izbočina (sisasti nastavak) na sljepoočnoj kosti, razvija se u vezi s vlakom mišića te je veći u muškaraca nego u žena

o zatiljna kost – na vanjskoj strani zatiljne kosti nalaze se hvatišta za snažne mišiće te su koštane pruge od kojih ti mišići polaze jače izraženiji u muškaraca

o čeona kost – u muškaraca je veća, zakošenija, s jače izraženim nadočnim lukovima od čeone kosti žene

- spolni dimorfizam u postkranijalnome kosturu – najlakše funkcijskom analizom

o preduvjeti: velik uzorak dugih kosti muškaraca i žena koji pripadaju populaciji i vremenu za koje se funkcije izračunavaju; na uzorku spol mora biti nedvosmisleno i točno određen

o do danas su diskriminantne funkcije za određivanje spola izračunane za bedrenu kost (femur)20 srednjovjekovne i suvremene hrvatske populacije te za goljeničnu kost (tibija)21 srednjovjekovne hrvatske populacije

17 jajolika spojna ploština sa zdjeličnom kosti, spoj između dviju stidnih kostiju; simfiza - spoj kostiju vezivnom hrskavicom18 trokutasta koštana izbočina19 očne šupljine20 varijable za bedrenu kost – najveća duljina femura, epikondilarna širina femura, antero-posteriorni subtrohanterični promjer, transverzalni subtrohanterični promjer, antero-posteriorni promjer na sredini kosti, transverzalni promjer na sredini kosti21 varijable za goljeničnu kost – duljina tibije, najveća širina proksimalne tibije, najveća širina distalne tibije, najveći promjer tibije u razini hranidbenoga otvora, transverzalni promjer tibije u razini hranidbenoga otvora, obujam tibije u razini hranidbenoga otvora

10

Određivanje životne dobi

- određivanje stupnja rasta, razvoja ili propadanja različitih dijelova kostura te se tako dobiva biološka ili koštana dob osobe, no ona ne mora biti istovjetna kronološkoj dobi

- dvije pogreške – djeca iste kronološke dobi mogu pokazivati različite stadije koštanoga rasta; ekološki, socijalni i genetski čimbenici bitno utječu na brzinu rasta i razvoja

Određivanje životne dobi djece i adolescenata

- najtočnije analizom zubao mliječni zubi – 20, po 10 u svakoj čeljusti, a stalnih ima 32, po 16 u svakoj

čeljustio mliječni zubi razvijaju se u 5. ili 6. tjednu prije rođenja, a počnu nicati

između 6. i 12. mjesecao razlike između dječaka i djevojčica vrlo su male, neki misle da mliječni zubi

niču malo ranije u dječakao kronologija nicanja mliječnih zuba – Lysell i suradnici (npr. medijalni sjekutić

donje čeljusti prvi, potom gornje, a na kraju tek drugi kutnjaci)o trajni zubi niču u dva stadija – između 6. i 8. godine prvi trajni kutnjaci i

trajni sjekutići, a zatim oko 12. godine stalni očnjaci, pretkutnjaci i drugi stalni kutnjaci, dok su treći kutnjaci najvarijabilniji i najnepouzdaniji - Liversidge i suradnici – kronologija nicanja trajnih zuba

o u trajnih je zuba prisutna mala ali jasna razlika u kronologiji nicanja zuba te su djevojčice naprednije od dječaka za približno šest mjeseci

- kostio dimenzije kosti, najpouzdaniji je bazilarni dio zatiljne kosti, kronologija –

Fazekas i Kosao u starije djece najpreciznije na temelju duljine dijafiza dugih kosti jer su

femur i tibija22 najčešće očuvane dječje duge kostio tijekom rasta dijafize dugih kosti potpuno su odvojene od epifiza, a početkom

puberteta postupno se počinju spajati s dijafizama, čime završava proces rasta

o stupanj spojenosti epifize s dijafizom lako se uočava na maceriranoj23

kosti – potpuno odvojena metafizna površina na proksimalnome ili distalnome kraju dijafize ima karakterističan valovit, grub i nepravilan izgled, a na kostima gdje je epifiza djelomično spojena s dijafizom jasno se uočava pukotina na mjestu spajanja, nakon završetka rasta ta se pukotina potpuno izremodelira te je stoga nevidljiva na kostima odraslih osoba

22 bedrena i goljenična kost23 smekšanoj, natopljenoj

11

Određivanje životne dobi osoba koje su završile rast

- najkorisnije su kronološke promjene u morfologiji pubične simfize i aurikularne ploštine na crijevnoj kosti; rjeđe morfološke promjene na sternalnome24 kraju četvrtoga rebra, a kao dodatni kriteriji rabe se i morfološke promjene na nepčanoj kosti (do 18. godine neravna i gruba, palatinski šavovi otvoreni su i definirani, do 50. godine površina se stanjuje, a nakon 50. palatinski šavovi uglavnom su nevidljivi te je ondje sitna poroznost) te prisutnost osteoartritisa na zglobnim ploštinama i kralježnici (obično nakon 45. ili 50. godine)

- Brooks i Suchey – šest razdoblja u metamorfozi pubične simfizeo naglašena valovita površina kosti i nemogućnost razdvajanja gornjega od

donjega dijela pubične simfizeo katkad se još uočavaju horizontalni grebeni, ali manje su izraženi, počinju se

razdvajati gornji i donji dio pubične simfize, a na ventralnoj strani katkad se počinje razvijati široki ventralni greben

o donji dio pubične simfize odvojen je od gornjega, završen je proes stvaranja ventralnoga grebena, ploština simfize uglavnom je glatka

o površina simfize ima zrnat izgled te se rijetko uočavaju ostaci horizontalnih grebena, simfiza je ovalna, javlja se na inferiornome dijelu ventralne strane hipertrofična25 kost, a na dorzalnoj strani blage degenerativne promjene

o cijela ploština simfize obrubljena je tankim koštanim grebenom, malo je udubljena prema rubu, hipertrofična kost jest i na dorzalnoj strani, još koštani rub ne pokazuje eroziju

o udubljivanje u odnosu prema rubu, naglašena koštana egzostoza26, ploština je porozna i rupičasta, nerpravilan izgled

- Lovejoy i suradnici – osam razdoblja metamorfoze aurikularne ploštine koji odgovaraju razdobljima od po pet godina (od 20 do 24 godine)

o aurikularna ploština ima fino zrnatu, blago valovitu površinu bez poroznosti, prekrivena je širokim usporednim grebenima

o manja valovitost površine, javljaju se strije kao fini, sitni urezi na površini aurikularne ploštine

o grubo zrnata površina, gubi se valovit izgled, povećava se broj i gustoća strija, mala područja mikroporoznosti

o grubo zrnat izgled, nestaju strije većinom, slaba mikroporoznost, ploština je plosnata, rubovi pokazuju blage degenerativne promjene

o grubo zrnatu površinu zamjenjuje gusta, tvrda kost, nema strija, povećava se mikroporoznost, javljaju se mali otoci hipertrofične kosti

o gusta tvrda kost potpuno mijenja grubu zrnatu površinu, blaga makroporoznost, nepravilnija hipertrofična kost

o nepravilna površina, naglašena makrporoznost, inferiorni dio ploštine pokazuje degenerativne promjene, nepravilni otoci hipertrofične kosti povećavaju se i katkad spajaju u veliki koštani greben

o nepravilna površina izrazito, naglašeno uništenje subhondralne27 kosti, nepravilni rubovi, povećanje količine hipertrofične kosti (više od 60 godina)

24 sternum – prsna kost25 hipertrofija kao prekomjerno povećanje obujma i težine nekoga organa ili tkiva26 dobroćudna izraslina na površini kostiju27 ispod hrskavice

12

Traume

- traumatske promjene na kostima i zubima mogu biti posljedica nesreća ili namjernoga nasilja

- nesretni slučajevi najčešće rezultiraju ozljedama potkoljenice, ključne kosti, nadlaktične i palčane kosti te kuka

Antemortalne traume kao posljedica namjernoga nasilja

- često usmjereno prema glavi ili vratu protivnika – dominacija, veliko krvavljenje, frakture zubi

- udarci tupotvrdim predmetima po svodu lubanje uzrokuju sljedeće moguće prijelome: prijelom vanjske i unutarnje stijenke kosti, prijelom vanjske i unutarnje stijenke kosti s utisnućem kosti u obliku predmeta, prijelom vanjske i unutarnje stijenke kosti koji se iz svoda širi na bazu lubanje, prijelom vanjske stijenke kosti s utisnućem ili bez njega

o vrsta prijeloma ovisi o jačini sile i o veličini površine kosti, najblaži su prijelomi oni u kojima je zahvaćena samo vanjska stijenka kosti – depresijske frakture (mala snaga na malu površinu kosti)

- udarci oštrim predmetima uzrokuju ubodne rane ili posjekotine (ubodna je rana više dublja nego šira, a kod posjekotine je obrnuto)

- perimortalne ubodne rane imaju polirane rubove, a pri posjekotini kost je polirana na mjestu inicijalnoga kontakta između oštrice i kosti, dok je usporedni rub rane grub i nepravilan (ta razlika omogućava rekonstruiranje kuta i smjera iz kojega je ozljeda nanesena); u antemortalnim posjekotinama mjesto inicijalnoga kontakta oštro je, a mjesto završnoga kontakta grubo je i slabo definirano

Perimortalne traume koje su posljedica namjernoga nasilja

- u arheološkim populacijama najčešće oštrim predmetima, a potom tek tupotvrdim- npr. perimortalna trauma tupotvrdim predmetom na lijevoj sljepoočnoj kosti,

fraktura kao paukova mreža, udarcem se mijenja oblik lubanje zbog elastičnosti kosti, ona se udubi i izazove se izbočenje, kad mehanička sila nadjača elastičnost kosti, ona puca, a ako je udarac dovoljno jak, iz središta udarca izlaze radijalno linije frakture, dok se na određenoj udaljenosti od središta nalaze koncentrični prijelomi

13

Patološke promjene na kostima

Nespecifične zarazne bolesti

- periostitis – upala periosteuma, čvrste fibrozne membrane koja obavija cijelu kost osim zglobnih nastavaka koji su prekriveni hrskavičnim tkivom, kroz unutrašnji sloj periosteuma prolaze krvne žile koje hrane kost, a taj sloj ima i sposobnost stvaranja nove kosti

o može biti posljedica više čimbenika – nespeficične bakterijske infekcije, specifičnje zarazne bolesti koja se hematogenim putem proširila na kost (npr. sifilis), lokalizirane traume, venozne insufijencije, metaboličkih bolesti itd.

o u aktivnome stanju najčešće sive ili smeđe boje, porozan, s dobro definiranim i blago povišenim rubovima, podsjeća na koru drveta

o može biti generaliziran ako je zahvatio cijelu kost (posljedica nespecifičnih i specifičnih zaraznih bolesti) ili lokaliziran ako je ograničen na mali i jasno definiran dio kosti (najčešće posljedica trauma i kroničnih gnojnih čireva), potonji se katkad vidi na goljeničnim kostima u obliku nepravilne, porozne, nove kosti naglašene debljine koja grubo iscrtava obrise čira

o gotovo nikada nije smrtonosano najčešće je lokaliziran na medijalnoj strani goljenične kosti (nije okružena

većom količinom mekih tkiva te je anteriorni rub odmah ispod kože, što je čini podložnijom infekciji)

- osteomijelitis – upala koja je zahvatila meduralnu28 šupljinuo najčešće se razvija kada piogene29 bakterije prodru u kost, a među mogućim

uzročnicima još su neki virusi, gljivice i parazitio može se razviti i kao posljedica direktne infekcije preko traumatske ili

kirurške rane, širenjem upale iz okolnih mekih tkiva na kost te hematogenim putem iz nekoga udaljenoga upalnoga žarišta (najčešće u djece)

o najčešći uzročnik – Staphylococcus aureuso dijafiza kosti vretenatsko je zadebljana, na površini se vide glatki, plitki utori

koji nastaju zbog pritiska gnoja koji jer stisnut između korteksa i periosteuma, a također se na dijafizi vidi jedna kloaka ili više njih, okruženih novom, poroznom, hipervaskulariziranom kosti – involukrumom30

o znatno opasnija bolest, smrtnost u 19. stoljeću od hematogenoga osteomijelitisa oko 20 posto smrti

28 medula - unutrašnji, središnji dio organa ili njegova dijela, okruženog drugačijim vanjskim dijelom; srž, moždina, nutrina; ovdje – srž kostiju29 koje stvaraju gnoj30 sloj novoga koštanoga rasta izvan postojeće kosti, nastaje akumulacijom gnoja u kosti, a nova kost raste iz periosteuma

14

Speficične zarazne bolesti

- tuberkuloza – narajraširenija zarazna bolest suvremenoga svijetao uzročnik je mikrobakterija, najčešće se prenosi putem respiratornoga sustava,

prijenos je moguć samo ako je bolest u aktivnome stanjuo počinje se razvijati kada bacili tuberkuloze dospiju u plućne alveole, ondje

žarište bolesti u većini slučajeva zacijeli, a ako ne, bacili se hematogeno šire na druge dijelove tijela – bubrege, mozak i koštano tkivo najčešće. a i to često zacijeli, no mogu i dalje te uzrokuju uništenje okolnoga tkiva, a potom i po cijelome tijelu gdje stvore upalna žarišta i često uzrokuju smrt

o tuberkulozni bacili ulaze u kostur preko krvotoka, najčešće u kosti s crvenom koštanom srži jer su one dobro prokrvljene i imaju razmjerno brzi metabolizam (kralješci, rebra, prsna kost)

o tuberkulozni bacili demineraliziraju i uništavaju trabekularnu31 kost tako da zahvaćena kost pokazuje lokaliziranu ili generaliziranu osteoporozu, najčešće su zahvaćeni kralješci i rebra, zatim kuk, koljeno, kratke kosti pešća i lubanja

o najlakše se prepoznaje na kralješku, i to najčešće na prvome slabinskome kralješku, bacili uništavaju anteriorni dio trupa kralješka, a potom i tkivo intervertebralnoga32 diska, katkad su nuspojave parapareza ili paraplegija, a napredovanjem bolesti dolazi do potpunoga uništenja trupa kralješka, što uzrokuje deformaciju zvanu Pottova grba

o osim kralježnice tuberkuloza zahvaća i: kuk, sakroilijačni zglob33, veliki trohanter na proksimalnome dijelu femura, koljeno, kratke kosti pešća i stopala, lakat, dijafize dugih kosti, lubanja, rebra

- lepra (guba) ili Hansenova bolesto uzročnik je mikrobakterija, bolest najčešće zahvaća kožu, periferne živce,

sluznicu nosa i kosti, javlja se u tuberkuloidnome obliku (bijela krvna zrnca napadaju bacile lepre, ali uništavaju i periferne živce te koža gubi osjet pa mišići slabe, koža puca te nastaju gnojne rane) i lepromatoznome obliku (imunosustav uništava bacile antitijelima koji probijaju rupu u staničnoj sitijenci, no kod bacila lepre one su debele te se bacili skrivaju od antitijela ulazeći u ljudske stanice, razmnožavaju se i dolazi do uznapredovale lepre – leprozni rinitis; promjene na koži, sljepilo, destrukcija do mutilacije prstiju na rukama i nogama, zahvaća lice, erodira prednji rub gornje čeljusti, ispadaju zdravi sjekutići), ovisno o imunitetu zaražene osobe, simptomi se javljaju nakon nekoliko godina

o prenosi se najčešće kašljajem i kihanjem, rjeđe kontaktom s ranom na koži, prenosi se teško, najčešće se razvija u ruralnim krajevima

o lice - atrofija koštanoga trna na dnu nosne šupljine, često se remodelira i širi nosni otvor, atrofija i destrukcija alveolarne kosti na središnjemu dijelu gornje čeljusti, endonazalne34 promjene kao posljedica kroničnoga upalmnoga procesa te destrukcija koštanoga nepca

o prsti – destrukcija od nokata, odakle se širi na drugu i potom prvu falangu prsta, a na nogama destrukcija započinje na metatarzalnim kostima odakle se širi na proksimalne falange – možda zato što su najviše izložene pritisku pri hodu; promjene su često bilateralne, ali nisu simetrične

31 spongioznu32 disk između kralježaka33 između sacruma (križne kosti) i illiuma (crijevne kosti) u zdjelici34 u unutrašnjosti nosne šupljine

15

Metaboličke bolesti i anemija

- anemija uzrokovana nedostatkom željeza o najčešća i najlakše prepoznatljiva radiološka promjena jest vertikalna

orijentacija trabekula35 u stijenkama lubanje, što se na rendgenskoj snimci prepoznaje po vrlo karakterističnome izgledu koji podsjeća na nakostriješenu kosu

o najvažnija je morfološka promjena hipertrofija diploë36, što uzrokuje stanjivanje i poroznost vanjskoga korteksa lubanjskih kosti

te promjene obično su najizraženije na tjemenim i zatiljnoj kosti rezultat su hipertrofije crvene koštane srži koja, u pokušaju da

nadoknadi manjak željeza u organizmu, povećava produkciju crvenih krvnih zrnaca

o na maceriranim kostima prepoznaje se kao porozna, malo izbočena kost koja izgledom podsjeća na narančinu koru, Angel – porotična hiperstoza

- rahitiso uzrok je nedostatak vitamina D, koji utječe na sposobnost tankoga crijeva

da apsorbira kalcij i fosfor, dva elementa koji imaju važnu ulogu u modeliranju i remodeliranju koštanoga tkiva te nedostatak vitamina D onemogućuje mineralizaciju kosti, a nemineralizirana kost ne može izdržati normalna biomehanička opterećenja te puca ili se deformira

o patološke promjene najizraženije su na mjestima bnrzoga rasta – tanki i porozni kortekst kosti, široka medularna šupljina i prorijeđena trabekularna kost, zbog tih promjena kosti postaju krhke i lako pucaju ili se pod težinom tijela deformiraju, najčešće su zahvaćeni distalni dijelovi femura, radiusa i ulne37, sternalni krajevi rebara i lubanja.

- skorbut – nastaje zbog nedostatka vitamina Co simptomi – opća slabost, mutnožućkasta boja kože, povišena temperatura,

bolovi u zglobovima i ekstremitetimao kolagena veza između gingive38 i periosteuma gornje i donje čeljusti slabi i u

njoj se pojavljuju rane zbog kojih desni natiču i krvare, zubi se klimaju i s vremenom ispadaju

o uznapredovale oblike bolesti karakteriziraju hemoragije (krvarenja) u koži i pod periosteumom dugih kosti

o zahvaća kosti koje najbrže rastu – sternalne krajeve rebara, distalni kraj bedrene, palčane i lakatne kosti te proksimalni kraj nadlaktične kosti

o patološke promjene nastaju zbog izravnoga nedostatka vitamina C i sekundardno zbog inače benignih trauma

izravne se posljedice vide na rubovima dijafiza dugih kosti djece, koje zbog defekta u sintezi kolagena ne okoštavaju pravilno, trabekularna kost ne stvara se dostatno brzo te se metafizno područje mrvi i puca pod opterećenjem, što uzrokuje dislokaciju epifize

35 malo, često mikroskopsko tkivo u obliku malih zraka, često mehaničke funkcije36 diploë – spužvasta struktura ili tkivo unutarnjega dijela kratkih, nepravilnih i plosnatih kosti37 lakatna kost38 desni

16

sekundarne posljedice najčešće se vide na dijafizama dugih kosti, gdje se zbog sitnih trauma pojavljuju subperiostalni hematomi (u odraslih na sredini dijafize, mali su, a u djece oko zglobova i na većoj površini)

17

Reumatske bolesti

- reumatoidni artritis- ankilozantni spondilitis - progresivna kronična reumatska bolest povezana s

pojavom antigena HLA-B27 u krvnome serumu, odnos muških i ženskih bolesnika jest 3:1

o bolest najčešće zahvaća sakroilijakalne zglobove i kralježnicu te kukove i ramena

o upalni proces razara sakroilijakalne, intervertebralne i kostovertebralne zglobove, što uzrokuje koštanu ankilozu39 zahvaćenih dijelova, prednji rubovi kralježaka gube normalan konkavni oblik i postaju četvrtasti, kralježnica dobiva izgled bambusova štapa

Patološke promjene na kostima i zubalu

- patološke promjene na kostima i zubalu koje bioarheolozi analiziraju da bi procijenili količinu fizičkoga rada i rekonstruirali habitualne aktivnosti:

o osteoartritis na zglobovima dugih kostio osteoartritis na kralježnicio Schlmorlovi defekti - nastaju zbog hernijacije intervertebralnoga diska na

kralješcimao promjena morfologija zubi (zubi kao oruđe i sl.)

- osteoartritiso propadanje i trošenje zglobne hrskavice koja se stanjuje te gdjegdje potpuno

nestajeo te se koštani elementi izravno dodiruju pa subhondralna kost kondenzira ili

sklerozira; na rubovima zglobova stvara se novo koštano tkivo – osteofit; zglob se deformira, ograničena je pokretljivost, mišići atrofiraju

o karakteristike: mali osteofiti koji u obliku tankoga, malo uzdignutoga koštamoga ruba okružuju zglobnu ploštinu; u težim oblicima rubni osteofiti nepravilniji su, veći i oštriji, a na površini je mikroporoznost, katkad i makroporoznost; najteži oblici kad je zglobna hrskavica potpuno uništena, dolazi do eburnizacije, što se prepoznaje prema poliranome izgledu zglobnih ploština koje nalikuju slonovači i reflektiraju svjetlost

- osteortritis na kralježnici – oštećenje zglobne hrskavice između susjednih kralježaka

o osteoartritične promjene i na superiornim i na inferiornim rubovima trupa kralješka, ne nastaju na zglobnim ploštinama i nisu artritične zapravo, no analiziraju se zbog sličnosti u kontekstu osteoartritičnih promjena

39 srastanje zglobnih ploha, ukočenje zgloba

18

- Schmorlovi defekti – dva susjedna kralješka nisu spojena samo intervertebralnim zglobovima nego i složenim zglobnim sustavom koji se sastoji od intervertebralnih zglobova, intervertebralnoga diska i ligamenata

o intervertebralni diskovi građeni su od fibroznoga prstena i središnjega dijela, ako jezgra probije fibrozni prsten ili hrskavicu kralješka nastaju ozljede diska, no češće se probije u trupove susjednih kralježaka na kojima nastaju plitki okrugli ili bubrežasti defekti, obično ne veći od jednoga centimetra u promjeru

- promjene na zubima – tri vrsteo tanki, polirani, vodoravno orijentirani utori – ublažavanje bolao okrugli defekti – habitualna držanja čavlića među zubimao promjene na sjekutićima, kutnjacima i pretkutnjacima, povezane s

osteološkim promjenama na falangama prsti i osteoartritičnim na kralješcima - obrada nekoga gruboga materijala prstima i zubima

- među patološke promjene na zubalu koje bioarheolozi analiziraju ubrajaju se:o abrazija ili pretjerano trošenje griznih ploština zubi zbog tvrde hrane ilio uporabe zubi kao oruđao djelovanje različitih bakterija na zube i zubne alveole, što dovodi do karijesa i

alveolarnih apscesa40

o atrofija alveolarne kosti do koje dolazi zbog antemortalnoga gubitka zubi, starosti i smanjene uporabe zubi

o tumori zubala – uglavnom benigni, na nepčanoj kosti ili unutrašnjoj strani mandibule

o slučajne ili namjerne modifikacije zubi (ukrašavanje kruna zubi urezivanjem znakova, namjerno brušenje zubi)

o urođene ili razvojne anomalije (dentalna asimetrija, rotirani zubi, hipoplazija41)

40 gnojne upale41 nepotpun razvoj nekog organa ili cijelog organizma, zaostalost u embrionalnom razvoju; nerazvijenost, zakržljalost

19