bilten Zavičajnog društva Stari Slatinik - broj 8 – prosinac 2015.

Poštovane mještanke i mještani te svi prijatelji Starog Slatinika,

nakon sedam godina ušlo je u naviku da se krajem godine bilten Zavičajnog društva Stari Slatinik nađe u vašim sandučićima. Niti ova godina neće biti iznimka pa se u vašim rukama nalazi sada već osmi „Staroslatinički glas“. I ovaj put potrudili smo se informirati vas o ljudima, aktivnostima i događanjima u našem mjestu.

Prvi članak opisuje događanja i manifestacije u Zavičajnoj zbirci koja opravdava svoje postojanje i trud uložen u njeno održavanje. Ove godine Zbirka je dobila poseban značaj posjetom etnologa konzervatora Hrvatske i susjednih zemalja.

Zatim smo napravili i kratke izvještaje s tradicionalne manifestacije „Staroslatiničko ljeto“ i nogometnog turnira „Neven i Mijo“

Središnja tema ovoga broja su naši mještani koji su u našem selu našli svoj dom prije više od 20 godina, ne svojom voljom već slijedom nesretnih okolnosti proizašlih iz Domovinskog rata. Na primjerima nekoliko obitelji nastojali smo pokazati njihove izgnaničke priče te način uklapanja u novu sredinu i buduće planove.

Pozdravljamo osnivanje udruge „Zlatnik“, još jedne udruge građana u Starom Slatiniku, koja okuplja učenike naše Područne škole, njihove nastavnike i roditelje. Fotografiju s njihove prve radionice možete vidjeti dolje, a više detalja nalazi se na 7. stranici.

Na kraju naučit ćemo vas pripremiti ljekovitu gavezovu mast za tjelesne boljke, po recepturi naše članice Zdenke, a za duševni odmor naš pučki pjesnik Miro Čuljak pripremio je dvije prelijepe pjesme.

Uredništvo

2

DOGAĐANJA U ZAVIČAJNOJ ZBIRCI Zavičajno društvo Stari Slatinik ove godine se po peti put uključilo sa svojom Zavičajnom zbirkom u manifestaciju Noći muzeja.

Budući da je nacionalna tema desete jubilarne Noći muzeja bila posvećena Nikoli Tesli, prof. Ivan Lutz je održao vrlo zanimljivo

predavanje naziva „Hrvatski izumitelji i zašto o tome šutimo“ u kojem se ne samo osvrnuo na genij Nikole Tesle, već i na mnoge

druge inovatore i izumitelje iz prošlosti i sadašnjosti Hrvatske, a o kojima se jako malo zna i govori. Tom prilikom je pozvao ne samo

nadležne institucije države Hrvatske, već i nas sve ostale da se malo bolje brinemo o kreativnim genijima koji se mogu nalaziti među

nama.

Osim stalnog postava Zavičajne zbirke posjetitelji su mogli pogledati izložbu koju je priredila prof. Blanka Borić, „Hrvatski

inovatori“ na kojoj je predstavljen mali dio izumitelja i inovatora iz Hrvatske te njihovih izuma.

Drugo predavanje na temu „Astronomija za početnike“ održao je predsjednik Zavičajnog društva Tomislav Lovinčić koji je

upoznao posjetitelje s vrstama teleskopa i početnim koracima u promatranju noćnog neba. To predavanje je popratio s projekcijom

„Planetarij u vlastitom domu“ koja je govorila programima za upoznavanje zvjezdanog neba i svemira.

Prije, između i poslije predavanja posjetitelji su bili počašćeni s kuhanim vinom, čajem i prigodnim zakuskama.

Zavičajno društvo je jako zadovoljno ovogodišnjom posjećenošču mještana Starog Slatinika, općine i ostatka županije kojih je po

lošem vremenu bilo 90-ak, a posebno im je drago zbog velikog broja posjetitelja mlađih uzrasta koji daju poticaj da se ne stane na

ovom mini jubileju, već da za pet godina proslavljamo puni jubilej održavanja Noći muzeja u našem Starom Slatiniku.

Zadnjih dana školske godine 2014./2015. našu Zavičajnu zbirku posjetili su svi učenici drugih razreda Osnovne škole „Ivan

Mažuranić“ Sibinj koja uključuje područne škole iz Starog Slatinika, Gornjih Andrijevaca, Grižića, Grgurevića. Bartolovaca i

Slobodnice.

Značajan događaj u našoj zbirci bio je posjet etnologa konzervatora Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske i Makedonije koji su,

nakon svojeg VI. simpozija posvećenog zaštiti i očuvanju tradicijske i kulturne baštine održanog u Požegi, uključili i Zavičajnu zbirku

Stari Slatinik u svoj program obilaska te su o njoj dali jako dobro mišljenje.

Prilikom oba posjeta, domaćini su im, kao i inače, bili predstavnici Zavičajnog društva, među kojima je prednjačio naš neslužbeni

kustos, gospodin Branko Grozdanić, a koji je posjetiteljima dao puno informacija o našoj Zbirci te pričama vezanim za nju.

3

STAROSLATINIČKO LJETO 2015

U prepunoj sali Društvenog doma „dr. Ante Starčević“ održano je tradicionalno Staroslatiničko ljeto 2015. Uz domaću pjevačku skupinu "Veseli Slatinčani" (koja je bila i organizator ove manifestacije), još su nastupili: KUD "Ivan Goran Kovačić" iz Beravaca, KUD "Radinje" iz Siča, KUD "Bebrina" iz Bebrine, KUD "Zrinski" iz Brodskog Stupnika i Ženska pjevačka skupina "Golubice" KUD-a iz Batrine.

Kao i prethodnih godina, birani su najljepša djevojka i mladić. Najljepšom djevojkom proglašena je Martina Pover Jelić iz Bebrine, a najljepšim mladićem Tomislav Čorak iz Brodskog Stupnika

NOGOMETNI TURNIR „NEVEN I MIJO“

NK „Zvonimir“ iz Donje Vrbe pobjednik je Memorijalnog turnira „Neven i Mijo", koji se svake godine odigrava u sjećanje na dvojicu nekadašnjih nogometaša Svačića, poginulih hrvatskih branitelja.

Turnir je otvorio zamjenik župana Davor Vlaovi ć, uz načelnika općine Brodski Stupnik Petra Lovin čića i predstavnika kluba Antu Blatan čića.

4

U NAŠEM SLATINIKU SU NAŠLI SVOJ DOM

BERNARDIČINO „HUMANO PRESELJENJE“

Bernardica Čuljak, zvana Berna , u Stari Slatinik je došla tzv. humanim preseljenjem. Stigla je u veljači 1993. iz Vojvodine, točnije sela Morović koji se nalazi u općini Šid. Evo što nam je o tome rekla:

Po zanimanju sam nastavnik biologije i kemije. Do mirovine, u koju sam otišla 1. rujna 2015., radila sam u OŠ „Stjepan Radić“ Oprisavci.

Selo Stari Slatinik za mene nije bilo nepoznato budući da sam od ranog djetinjstva ovdje dolazila u posjet rodbini. Nakon završene Gimnazije „Sava Šumanović“ u Šidu, upisala sam Pedagošku akademiju u Slavonskom Brodu, gdje sam završila dvopredmetni studij biologije i kemije. Čak sam za vrijeme studija u početku i stanovala u Starom Slatiniku.

Prema tome, odlazak iz Vojvodine za mene nije bio put u nepoznato. U Starom Slatiniku sam pored rodbine upoznala puno divnih ljudi i imam osjećaj da ovdje oduvijek živim.

Moje rodno selo Morović, koju nazivaju „Srijemskom Venecijom“, nalazi se na ušću Studve u Bosut i okruženo je šumama hrasta lužnjaka. Poznato je po lovu i ribolovu. Broji oko 2000 stanovnika, ima osmogodišnju školu, poštu, ambulantu, a prije rata i banku. Prije rata je bio i prometno povezan sa Šidom, i to brojnim željezničkim i autobusnim vezama. Nažalost, poslije rata je postao „slijepo crijevo“ s jednom autobusnom linijom dnevno koja prevozi djecu u školu.

Život u Moroviću i u Starom Slatiniku je dosta sličan. No, ipak bih primijetila da je Slatinik danas puno uredniji i razvijeniji kao selo. Dolaskom u Slatinik bila sam se uključila u rad s izbjeglicama i u rad KUD-a. Zbog odlaska u Njemačku prestao je taj društveni rad. Po povratku, dobivam posao u školi u Oprisavcima. Namjera mi je da se sada , kada sam u mirovini, ponovo uključim u društveni život.

Panoramski snimci Morovića

SRIJEMSKI ŠOKCI DOŠLI SU MEĐU SVOJE

OBITELJ GREGURIĆ doselila je u Stari Slatinik ratne 1992. godine iz srijemskog mjesta Novi Slankamen, mijenjajući svoje tamošnje imanje za imanje obitelji Branka i Miloša Vrzića.

Selo Novi Slankamen nalazi se na obroncima Fruške gore, uz Dunav i pretežito je voćarski i vinogradarski kraj. Zanimljiva i slučajna koincidencija je da naziv sela Slankamen (mađarski:Szalankemen) potiče od slanih izvora kao i naziv našeg Slatinika. To svakako nije bio razlog dolaska ove obitelji u našu sredinu, ali sigurno je to da ih je na ovaj sudbonosni potez natjerala nužda jer su svoju djedovinu morali napustiti zbog jačanja srpskog nacionalizma i otvorenih prijetnji njihovih paravojnih postrojbi, od kojih su se najviše isticale one koje je vodio ratni zločinac Vojislav Šešelj.

U naše selo su 1992. godine, vozeći svu svoju pokretnu imovinu na traktoru i iznajmljenom kamionu, došle dvije generacije Gregurića; otac Petar sa suprugom Katom te sinom Nikolom i njegovom suprugom Katarinom. Nikolin sin Tihomir sa suprugom Albinom i kćerkicom Martinom bio je u to vrijeme boravio kao izgnanik u Njemačkoj te se ostatku obitelji pridružio 1993. godine.

5

Djed Petar i njegova supruga Kata, te njegov sin Nikola nisu, nažalost, više među živima, najmlađa pripadnica ove obitelji Martina se udala te tako danas u Starom Slatiniku žive majka Katarina sa sinom Tihomirom i snahom Albinom. Treba spomenuti još jednog člana ove obitelji, Nikolinog i Katarininog drugog sina Petra (Batu) koji je iz Slankamena otišao prije njih, 1991. godine u Slavonski Brod i tamo zasnovao vlastitu obitelj.

Tihomir danas radi u „Đuri Đakoviću“ dok je Albina zaposlena u jednom staračkom domu u Slavonskom Brodu kao njegovateljica. Dolaskom u naše mjesto osjećali su se prilično čudno. Novi Slankamen je mjesto koje je veće od Starog Slatinika (cca 4000 stanovnika) te ima svoju župnu crkvu, osmogodišnju školu, poštu i ostale sadržaje,. Ispočetka je bilo teško prilagoditi se novoj, manjoj sredini. Iako hrvatski žitelji Novog Slankamena sebe nazivaju i smatraju i Šokcima, a došli su u šokačko, katoličko okruženje, ispočetka nije sve bilo baš idealno, prije svega zbog govora. Njihov ekavski izgovor upadao je u oči i „smetao“ dobrom dijelu mještana te su se tome morali prilagoditi.

Imanje Gregurića u Novom Slankamenu koje su silom prlika morali napustiti Nikola Gregurić pred svojim prvi plastenikom u St.Slatiniku

Vjerski i narodni običaji u jednom i drugom kraju su jako slični, uključujući folklor, glazbu te narodne nošnje i pjesme, ali Tihomir i Albina rado se sjećaju jednog božićnog običaja iz staroga kraja kojeg ovdje kod nas nema. To je običaj „Betlehemi“ koji se sastoji od toga da se na sam Badnjak mještani Slankamena, uglavnom mlađi ljudi, obuku u Sveta tri kralja, Baltazara, Gašpara i Melkiora i rimskog kralja Heroda te idu od kuće do kuće, kojom prilikom ih mještani časte. Na koncu se kao takvi pojave na Ponoćki.

Obitelj Gregurić potpuno se i brzo uklopila u životnu sredinu Starog Slatinika nastavljajući se baviti voćarstvom i zemljoradnjom. Pokojni Nikola bio je začetnik ozbiljnije proizvodnje voća i povrća zasadivši plantažu jabuka i bresaka te podignuvši tada najveći plastenik u mjestu. On i njegova supruga bili su poznati po prodaji svojih proizvoda pred kućom i na gradskoj tržnici. Mlađi naraštaj, Tihomir i Albina te kćerka Martina aktivni su društvenom i kulturno-zabavnom životu naselja. Tihomir odlično svira harmoniku i žičane instrumente te je poznat po nastupima širom županije zajedno sa nekoliko tamburaških sastava, od kojih je jedan upravo u osnivanju.

ČABRAJE – POLJOPRIVREDA IM JE U KRVI

Kada bi sastavljali popis najvećih poljoprivrednih gospodarstava u Starome Slatiniku, većina bi sigurno u sam vrh tog popisa smjestila obitelj Čabraja i njihovo poljoprivredno gospodarstvo. Članove ove vrijedne obitelji često vidimo na njihovim traktorima s raznim priključcima kako žure obaviti poslove, bilo obrade tla, sjetve, vršidbe uroda sa svojih njiva ili prijevoza vode za napajanje mnogobrojne stoke. Naime, u njihovim štalama možemo naći krave,bikove, junadi tovljenike kao i sedamnaest konja Hrvatskog posavca na koje su posebno ponosni. Od njiva obrađuju oko 150 katastarskih jutara od Slatinika pa sve do Kaniže.

Ova poljoprivredna priča u Starom Slatiniku obitelji Čabraja nije prva, jer su se i prije rata u Hrvatskoj i BIH, uspješno bavili stočarstvom. Živjeli su u hrvatskom selu Bijelom Brdu u općini Derventa (BIH). To je blago brdoviti kraj između rijeke Save i rijeke Ukrine s vrlo umjerenom i ugodnom klimom. Obrađivali su 20 jutara što pašnjaka, što visoko kvalitetne naplavne zemlje pokraj rijeke Ukrine. Imali su i tada modernu farmu s preko sto tovnih junadi koje su prodavali u kooperaciji sa zadrugom iz Dervente.

6

U proizvodnji su bili prvaci u svom kraju pa ne čudi da su bili zaduženi za vage i strojeve zadruge koje su koristili svi poljoprivrednici okolnih mjesta.

Uspješnu proizvodnju prekida rat. Razaranja uništavaju farmu i kuću dok naši sugovornici odlaze u izbjeglištvo nekoliko dana prije rušenja mosta na Savi. Te 1992. godine braća Pejo s ženom Maricom, djecom Matom, Draženom i Željkom te Adam s ženom Finkom i djecom Marijom i Brankicom dolaze najprije u G. Andrijevce da bi 1993. godine doselili u Stari Slatinik.

Prvi dojam o Slatiniku je bio da je to poljoprivredni kraj s mnogo obradive zemlje te da bi se ovdje mogli nastaviti baviti s poljoprivrednom proizvodnjom. Ponovo su krenuli ispočetka te teškim radom u ovih dvadesetak godina života u Starom Slatiniku stvorili su ono što imaju danas. Iako naglašavaju da se od poljoprivrede sve teže živi, ne planiraju odustati, tako da ćemo ih i u budućnosti susretati kako vrijedno rade i obrađuju slatinjsku zemlju.

MARIĆI IZ NOVIH BANOVACA

Na južnim granicama Vojvodine uzvodno i na kojih 18 kilometara od Zemuna i Beograda na obali Dunava nalaze se Novi Banovci. Mjesto iz kojeg je u Stari Slatinik doselio naš sumještanin Stjepan Mari ć.

Stipo je rođen 1967. godine, po zanimanju je automehaničar , trenutno zaposlen kao strojar na bageru. U Stari Slatinik doseljava 1992. Godine, zajedno s majkom Anom i ocem Antom, koji je , nažalost, preminuo ove godine.

Kad smo ga pitali kako to da je izabrao baš Stari Slatinik, odgovorio je da nije baš slučajno jer mu se jedna od sestara udala 1988. godine u Staro Topolje, tako da je često dolazio u ovaj kraj. Također je i njega i oca već

čekalo zaposlenje pa je tražio kuću u okolici Slavonskog Broda. Iako Stari Slatinik prvi puta posjećuje kada je obilazio sadašnju kuću, odmah im se svidio tako da je odluka donesena, postali su Staroslatinčani.

Sljedeće što nas je zanimalo bilo je to kako ga se dojmio Stari Slatinik te koje su razlike između njega i Novih Banovaca.

Stipi se na prvi pogled Stari Slatinik učinio manjim selom jer dolazi iz mjesta koje je tada brojilo 12000 stanovnika i imalo čak 56 ulica, No svidjelo mu se,i to najviše zbog dobre prometne povezanosti sa Slavonskim Brodom. Sljedeće što mu se svidjelo su slatinjska brda i šume jer stari kraj je ravničarski kraj s mnogo obradivih poljoprivrednih površina. Naglasio je razliku u kvaliteti zemlje. Naime, tamo je zemlja kvalitetnija i lakša za obradu. Kao primjer je spomenuo da nitko nije posjedovao tanjurače. Njegova obitelj je tamo obrađivala oko 5 jutara zemlje dok ovdje na imanju ima oko 2, plus dio šume. Stipo voli pecanje. U starom kraju mu je s tom zanimacijom bilo lakše jer mu je Dunav bio nadohvat kuće, dok ovdje ide na Savu ili ribnjak.

Zatim nas je zanimalo s čime se bavio osim pecanja i poljoprivrede, gdje je radio i da li je bio aktivan u kakvim društvenim aktivnostima. Odgovorio je da je bio zaposlen u jednoj prijevozničkoj firmi gdje je radio na održavanju autobusa. A što se društvenih aktivnosti tiče , od mnogih s kojima se bavio, najviše bi istaknuo članstvo i sudjelovanje u dva KUD-a, KUD „Branko Radičević“ Novi Banovci koji je početkom osamdesetih bio prvi u Vojvodini, te KUD „Galenika“ Zemun. S oba KUD-a imao je turneje po cijeloj bivšoj Jugoslavij,i a i po mnogim inozemnim destinacijama. Kaže u nogama ima preko pedeset koreografija narodnih plesova iz cijele Jugoslavije.

Priča o KUD-ovima podsjetila nas je na KUD „Dukat“ iz Starog Slatinika čiji je bio član i koreograf i vremena kojeg se uvijek rado sjeti. Tada je podijelio jednu priču koju je potpisnik ovog članka potpuno zaboravio. Naime, tada smo obojica bili članovi KUD-a „Dukat“ i jednom prilikom kada je došao kod Lovinčića kući prvi puta je sreo Jasminku Jurković, sadašnju mu suprugu.

Priča nas je tada prirodno dovela do sljedećeg pitanja o budućnosti u Starom Slatiniku gdje je odgovorio da je on svoju budućnost već stvorio s Jasminkom s kojom ima četvero djece, Anamariju, Marka, Antoniju i Mateja. Sad ga jedino zanima budućnost djece, kako će završiti školu, dobiti zaposlenje itd.

Zadnje što nas je zanimalo je to koliko je uključen u društveni život u Slatiniku i ima li kakvu preporuku za bogatiji društveni život u našoj sredini. Osim KUD-a devedesetih, bio je uključen u rad nogometnog kluba kao i sudionik mnogih akcija organiziranih u Slatiniku. A što se preporuke tiče, kaže opet bi se vratio na djecu jer nedostaje aktivnosti za mlade.

7

NOVA UDRUGA U STAROM SLATINIKU

Dana 21. listopada 2015. u prostorijama OŠ „Ivan Mažuranić“ Sibinj, Područne škole u Starom Slatiniku održana je osnivačka skupština Udruge „Zlatnik“. Inicijativa za osnivanje Udruge potekla je od roditelja učenika i učitelja. Udruga okuplja fizičke i pravne osobe s područja općine Brodski Stupnik, općine Sibinj i šire okolice sa svrhom poboljšanja i unaprjeđenja kvalitete života djece, mladih i njihovih obitelji te unaprjeđenja rada škole s ciljem:

poboljšanja suradnje djece, mladih i njihovih obitelji sa školom,

poticanja na cjeloživotno obrazovanje djece, mladih injihovih obitelji,

razvijanja odgovornog roditeljstva, socijalnih vještina, a posebice nenasilnog rješavanja sukoba,

razvijanja komunikacijskih vještina namijenjenih djeci, mladima i njihovim obiteljima,

poticanja kreativnosti, njegovanjakulturne baštine i usmjeravanja na očuvanje prirode i zaštitu okoliša,

unaprjeđenja korištenja dopuštenih prirodnih resursa primjenom odrednica održivog razvoja,

promicanja i razvoja volonterstva,

poticanja samoodrživog rada,

uočavanja i razvoja potencijalno nadarenih područja i sposobnosti djece, mladih i obitelji,

razvijanja i njegovanja interesa za stvaralaštvo.

Osnovno područje djelovanja Udruge je obrazovanje, znanost i istraživanje, a sporedna područja djelovanja Udruge su demokratska politička kultura i zaštita okoliša i prirode. Za predsjednicu Udruge izabrana je Snježana Ćurčija, zamjenica predsjednice je Tomislava Prskalo, a članovi upravnog odbora su Brankica Prskalo, Andreja Vrljić i Sanja Pranjić. Isti dan u Udrugu se učlanilo još 15-ak roditelja i učitelja. Pri osnivanje Udruge pomogli su nam Općina Brodski Stupnik i djelatnik LAG „Posavina“ Danijel Perić. Zahvaljujemo na pomoći!

Udruga je već započela sa svojim aktivnostima, pa je za 18. 11. 2015. dogovorena radionica u kojoj će se salvetnom tehnikom izrađivati slike i uporabni predmeti te čistiti školski orasi. Pozvani su svi zainteresirani da se uključe u rad Udruge!

8

ISKORISTIMO BLAGODATI PRIRODE I PRIPREMIMO SAMI LJEKOVITE MASTI

GAVEZOVA MAST

Korijen crnog gaveza se vadi u proljeće i jesen, obično kada biljka nije u cvatu. Četiri do šest opranih korijena očistimo četkom i sitno nasjeckamo. Zagrijemo 250 grama čiste svinjske masti i u njoj kratko prepržimo gavez. Smjesu ostavimo preko noći da odstoji. Sljedeći dan ju zagrijemo te procijedimo kroz krpu i istisnemo. Napunimo u čiste male posudice i pohranimo u hladnjak.

Po želji možemo nakon cijeđenja otopiti nešto pčelinjeg voska i ukapati malo propolisa jer tako dobijemo bolju teksturu i veću ljekovitost masti.

Gavezova mast je jako ljekovita, koristi se kod sportskih ozljeda, reumatskih bolova i svih vrsta rana. Uspješno se primjenjuje i kod rana životinja.

Po istom principu ljeti možemo pripravljati masti od cvjetova i listova nevena i stolisnika te cvjetova kamilice.

Pripremila: Zdenka Aničić, nastavnica biologije

IZDAVAČ:

Udruga „ZAVIČAJNO DRUŠTVO STARI SLATINIK“ UREDNIŠTVO:

Blanka Borić, Tomislav Lovinčić, Josip Salantić AUTORI TEKSTOVA:

Blanka Borić, Tomislav Lovinčić, Josip Salantić, Zdenka Aničić, Marijana Krijan AUTORI FOTOGRAFIJA:

Josip Salantić, Ivan Salantić, Marijana Krijan, osobna arhiva Bernardice Čuljak, Tihomira Gregurića i Stjepana Marića TISAK:

TDA BROD d.o.o., Slavonski Brod, naklada 350 primjeraka

LJETO U SLAVONIJI

Ljeto je. Prži zvizdan slavonski. Iza kola drveni seljački

Diže se oblak guste prašine. Gori.

I nebo i zemlja gori. Sve gori.

Treperi uzavreli zrak Poviš njiva uzorani.

U daljini se čuje Ćilibikanje mladih fazana.

Vezilje se sklonile Ispod hlada breze bijele.

Utihnula je pjesma cvrčaka. Divljač traži lokve

U potocima presahlim. Ptice su pobjegle

U krošnje hrastova stoljetni. Ni riba u vodi ugode nema.

Ni riba, ni čovjek. Čovjek pored klasja zrelog, ovjek pored kazana vreloga, Čovjek pored nevjeste mlade

Poslije prve noći bračne O kako gori

I nebo i zemlja gori Slavonija gori u kolovozu.

Miro Čuljak – Gršić, kolovoz 2015

SELO BEZ SELJAKA

Nema više lumpovanja Nit bećarski drugovanja,

Nit orača, nit kopača Žeteoca, nit kosaca Nit gusaka onih bijeli

Što su selom graktat znale Ostale su prazne štale

Što se svakog dana ruše Prazne štale, prazne duše.

Nema više plandovanja Ispod krošnje starog hrasta

Nit momački ljubovanja Sa djevojkom pokraj plasta.

Ni svatova nema više Kao što su nekad bili

Sa zapregom konja vrani Po nevjestu dolazili.

Po nevjestu isprošenu I u svilu obučenu

S dukatima okićenu. Sad je selo bez seljaka Nit dukata, nit momaka Još poneka ima baka Što bi život Bogu dala Da se vrate stari dani Zimska prela i čijala.

Miro Čuljak – Gršić, kolovoz 2015.

PJESME Mire Čuljka