bilten beogradske saborne crkve svetog arhangela … · 2016-10-17 · relativizovawa crkve kao...

2
17 \akon Nenad Ili}: SAMI SEBE I JEDNI DRUGE... Jedna od prvih stvari koje ~ovek ~uje kad postane aktivni u~esnik u crkvenom `ivotu je, otprilike: Popravi sebe, i time }e{ makar malo popraviti i svet oko sebe. Kasnije ustanovi da se, u takvom stavu, kriju mnoge zamke. Pre svega, relativizovawa Crkve kao zajednice, upadawe u zamku individualizma, koja ga do~ekuje sa neo~ekivane strane. A, opet, kad isproba sve druge prakti~ne pristupe, nikako ne mo`e da zaboravi taj prvi putokaz. Zna da je on istinit. I, to znawe ~esto parali{e svaku ideju o zajedni~koj aktivnosti. Ako `elimo obnovu pravoslavnog crkvenog `ivota, moramo biti prakti~ni u jednoj, toliko neprakti~noj, oblasti. Ve}ina Srba odlazak u Crkvu ne vidi kao neku posebnu aktivnost, ve} vi{e kao povremeno povla~ewe u mir molitve, mirisa tamjana, sve}a. A, radi se o, i te kako sna`noj, ak- tivnosti. Osim {to je Liturgija motorsveta, ono {to ga dr`i u postojawu, ona od nas pravi svedoke vere. Mawe ili vi{e ubedqive. Osim {to se, na Liturgiji, molimo i borimo za `ivot sveta, mi mewamo sebe, ispuwavamo se Bogom i urastamo u Boga, uzimamo duhovno blago, koje }emo posle razdavati siroma{nima Duhom. Onima koji su Duha `edni. I, time postajemo korisni. Svedoci dostojni nagrade. Dok su to samo velike i lepe re~i - vlada mlakost. Sve pri~e o crkvenim obnovama, ja~awu Pravoslavqa, padaju u vodu ako se presko~i neka stepenica. Veliko je i lepo biti svedok Vaskrslog Hrista, ali to nije lako. To treba postati. Nije lako svedo~iti. Mu~enici su, mo`da, jedini neupitni svedoci vere. Ostalima se veruje vi{e, malo ili nimalo. U kontaktima sa verou~iteqima, shvatio sam ~iwenicu da veronauka u {kola- ma zavisi od wihovog svedo~ewa, wihovog dara, neuporedivo vi{e nego {to nastava bilo kog drugog predmeta zavisi od dara nastavnika tog predmeta. Zaista - tamo gde su verou~iteqi daroviti svedoci, deca vole veronauku i neka od wih se pribli`avaju Bogu, a tamo gde su verou~iteqi lo{i svedoci - tamo od veronauke ima vi{e {tete nego koristi. A, sa svedo~ewem odraslima je i mnogo te`e. Za po~etak, treba se dobro ugraditi u Liturgiju. Mo`da nije najbo- qi pristup: uzeti kwige i sve izu~iti, sa idejom da }emo onda biti pravi u~esnici zajedni~ke Svete Slu`be. Mo`da se u svakoj Liturgiji pozabaviti nekim wenim aspektom, pri tom, sa sve{}u da ona tek kao celina ima puni SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 16. OKTOBAR 2016, GODINA 18, BR.5 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 smisao. Da se delovi ne mogu izdvajati iz we, ali da mi mo`emo da osvajamo deo po deo, koji }e onda osvetqavati i intenzivirati i one delove koje nismo potpuno osvetlili i osvestili. To je jedan mogu}i put ~iwewa sebe aktivnim u~esnikom. Za po~etak, mo`da - sam po~etak. Velika jek- tenija koju |akon, ili sve{tenik, ako nema |akona, izgova- ra na po~etku Liturgije. Ako razvijamo svest o tome da se ne samo molimo, nego, postav{i Telo Hristovo na zemqi, prinosimo svet Bogu i spajamo ga, vra}amo ga Bogu, mo`emo da razvijemo ne{to vi{e od svedoka u sebi. Gospodu se pomolimo: za vi{wi mir i spasewe du{a na{ih, za mir svega sveta, za nepokolebqivost svetih Bo`ijih Crkava i sjediwewe svih. Za hram u kome se molimo i za sve prisutne u wemu. Za svog vladiku, za sve{tenstvo, |akone i verni narod. Za sav na{ rod koji voli Hrista i za sve pravoslavne hri{}ane. Da odolimo svakom nepri- jatequ i protivniku. Za svoj grad, selo, kraj i za ceo svet i za verne svuda. Za ~ist vazduh, izobiqe zemaqskih plodova i mirno vreme. Za putnike, bolesni- ke, pa}enike i zatvorenike, za wihovo spasewe. Pomolimo se Gospodu da nas izbavi od svake nevoqe, od gneva na{eg i tu|eg, od opasnosti i teskobe, tuge, ~amotiwe. Svaku molitvu, pevnica, hor ili, najboqe, cela crkva, zajedno prati sa Gospode, pomiluj! Iz srca. Bez ostatka. A, onda, pomenuv{i Presvetu, pre~istu, preblagoslovenu, slavnu Bogo- rodicu, sa svima Svetima, izja{wavamo se da sami sebe, i jedni druge, i sav `ivot svoj Hristu Bogu predajemo. Iskreno. Iz sveg srca. Sami sebe i jedni druge. Sami sebe nije dovoqno. Predajemo i sebe i svet oko sebe. Umno`avawem ovog stremqewa u~vr{}uje se zajednica. Neke od ovih molitava ponavqaju se kroz Liturgiju. Probamo da ih ponovimo sa istim iskrenim usmerewem. I, ovo radimo i kad nam ide od ruke i kad smo, mo`da, slabi, nekoncentrisani, mrzovoqni. Neko pored nas predaje nas, svojom qubavqu, Hristu u tom tre- nutku mo`da boqe nego mi sami sebe. Uostalom, na{e snage su male. Dovoqno je i da zajedno stanemo pred Boga i poku{amo. Veli~anstvenost zajedni~ke molitve koja je premre`ila svet i dr`i ga u postojawu. Kad je vi{e ne bude, svet ne}e imati razloga da postoji. Ne treba to da zaboravimo. I, seti}emo se da radimo ne{to i te kako korisno. Za po~etak, mo`emo, bez velike teologi- je, da po~nemo i sa ovim. Mo`da }emo uskoro postati ne{to boqi svedoci nego {to smo bili. Ne{to korisniji i odgovorniji. Sa ne{to vi{e qubavi. U svakom slu~aju, iza}i }emo iz crkve, gledaju}i jedni druge iskreno blago- naklonije, sa ose}ajem da u~estvujemo u zna~ajnoj zajedni~koj delatnosti. Da smo zaista potrebni jedni drugima. Bogoslu`ewe mora biti aktivno, nije dovoqno samo da vernici stoje u crkvi, tek da bi se reklo da su bili, ina~e nema stvarnog do`ivqaja Vaskrsewa i radosti. Prota dr Vladimir Vuka{inovi} Liturgija nas u~i kako se daje redosled vrednostima u `ivotu. Prota dr Milo{ Vesin

Upload: others

Post on 09-Mar-2020

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA … · 2016-10-17 · relativizovawa Crkve kao zajednice, upadawe u zamku individualizma, koja ga do~ekuje sa neo~ekivane strane

17

\akon Nenad Ili}: SAMI SEBE I JEDNI DRUGE...

Jedna od prvih stvari koje ~ovek ~uje kad postane aktivni u~esnik u crkvenom `ivotu je, otprilike: Popravi sebe, i time }e{ makar malo popraviti i svet oko sebe. Kasnije ustanovi da se, u takvom stavu, kriju mnoge zamke. Pre svega, relativizovawa Crkve kao zajednice, upadawe u zamku individualizma, koja ga do~ekuje sa neo~ekivane strane. A, opet, kad isproba sve druge prakti~ne pristupe, nikako ne mo`e da zaboravi taj prvi putokaz. Zna da je on istinit. I, to znawe ~esto parali{e svaku ideju o zajedni~koj aktivnosti. Ako `elimo obnovu pravoslavnog crkvenog `ivota, moramo biti prakti~ni u jednoj, toliko “neprakti~noj”, oblasti. Ve}ina Srba odlazak u Crkvu ne vidi kao neku posebnu aktivnost, ve} vi{e kao povremeno povla~ewe u mir molitve, mirisa tamjana, sve}a. A, radi se o, i te kako sna`noj, ak-tivnosti. Osim {to je Liturgija “motor” sveta, ono {to ga dr`i u postojawu, ona od nas pravi svedoke vere. Mawe ili vi{e ubedqive. Osim {to se, na Liturgiji, molimo i borimo za `ivot sveta, mi mewamo sebe, ispuwavamo se Bogom i urastamo u Boga, uzimamo duhovno blago, koje }emo posle razdavati siroma{nima Duhom. Onima koji su Duha `edni. I, time postajemo korisni. Svedoci dostojni nagrade. Dok su to samo velike i lepe re~i - vlada mlakost. Sve pri~e o crkvenim obnovama, ja~awu Pravoslavqa, padaju u vodu ako se presko~i neka stepenica. Veliko je i lepo biti svedok Vaskrslog Hrista, ali to nije lako. To treba postati. Nije lako svedo~iti. Mu~enici su, mo`da, jedini neupitni svedoci vere. Ostalima se veruje vi{e, malo ili nimalo. U kontaktima sa verou~iteqima, shvatio sam ~iwenicu da veronauka u {kola-ma zavisi od wihovog svedo~ewa, wihovog dara, neuporedivo vi{e nego {to nastava bilo kog drugog predmeta zavisi od dara nastavnika tog predmeta. Zaista - tamo gde su verou~iteqi daroviti svedoci, deca vole veronauku i neka od wih se pribli`avaju Bogu, a tamo gde su verou~iteqi lo{i svedoci - tamo od veronauke ima vi{e {tete nego koristi. A, sa svedo~ewem odraslima je i mnogo te`e. Za po~etak, treba se dobro ugraditi u Liturgiju. Mo`da nije najbo-qi pristup: uzeti kwige i sve izu~iti, sa idejom da }emo onda biti pravi u~esnici zajedni~ke Svete Slu`be. Mo`da se u svakoj Liturgiji pozabaviti nekim wenim aspektom, pri tom, sa sve{}u da ona tek kao celina ima puni

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA, 16. OKTOBAR 2016, GODINA 18, BR.5

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

18

smisao. Da se delovi ne mogu izdvajati iz we, ali da mi mo`emo da osvajamo deo po deo, koji }e onda osvetqavati i intenzivirati i one delove koje nismo potpuno osvetlili i osvestili. To je jedan mogu}i put ~iwewa sebe aktivnim u~esnikom. Za po~etak, mo`da - sam po~etak. Velika jek-tenija koju |akon, ili sve{tenik, ako nema |akona, izgova-ra na po~etku Liturgije. Ako razvijamo svest o tome da se ne samo molimo, nego, postav{i Telo Hristovo na zemqi, prinosimo svet Bogu i spajamo ga, vra}amo ga Bogu, mo`emo

da razvijemo ne{to vi{e od svedoka u sebi. Gospodu se pomolimo: za vi{wi mir i spasewe du{a na{ih, za mir svega sveta, za nepokolebqivost svetih Bo`ijih Crkava i sjediwewe svih. Za hram u kome se molimo i za sve prisutne u wemu. Za svog vladiku, za sve{tenstvo, |akone i verni narod. Za sav na{ rod koji voli Hrista i za sve pravoslavne hri{}ane. Da odolimo svakom nepri-jatequ i protivniku. Za svoj grad, selo, kraj i za ceo svet i za verne svuda. Za ~ist vazduh, izobiqe zemaqskih plodova i mirno vreme. Za putnike, bolesni-ke, pa}enike i zatvorenike, za wihovo spasewe. Pomolimo se Gospodu da nas izbavi od svake nevoqe, od gneva na{eg i tu|eg, od opasnosti i teskobe, tuge, ~amotiwe. Svaku molitvu, pevnica, hor ili, najboqe, cela crkva, zajedno prati sa Gospode, pomiluj! Iz srca. Bez ostatka. A, onda, pomenuv{i Presvetu, pre~istu, preblagoslovenu, slavnu Bogo-rodicu, sa svima Svetima, izja{wavamo se da sami sebe, i jedni druge, i sav `ivot svoj Hristu Bogu predajemo. Iskreno. Iz sveg srca. Sami sebe i jedni druge. Sami sebe nije dovoqno. Predajemo i sebe i svet oko sebe. Umno`avawem ovog stremqewa u~vr{}uje se zajednica. Neke od ovih molitava ponavqaju se kroz Liturgiju. Probamo da ih ponovimo sa istim iskrenim usmerewem. I, ovo radimo i kad nam ide od ruke i kad smo, mo`da, slabi, nekoncentrisani, mrzovoqni. Neko pored nas predaje nas, svojom qubavqu, Hristu u tom tre-nutku mo`da boqe nego mi sami sebe. Uostalom, na{e snage su male. Dovoqno je i da zajedno stanemo pred Boga i poku{amo. Veli~anstvenost zajedni~ke molitve koja je premre`ila svet i dr`i ga u postojawu. Kad je vi{e ne bude, svet ne}e imati razloga da postoji. Ne treba to da zaboravimo. I, seti}emo se da radimo ne{to i te kako korisno. Za po~etak, mo`emo, bez velike teologi-

je, da po~nemo i sa ovim. Mo`da }emo uskoro postati ne{to boqi svedoci nego {to smo bili. Ne{to korisniji i odgovorniji. Sa ne{to vi{e qubavi. U svakom slu~aju, iza}i }emo iz crkve, gledaju}i jedni druge iskreno blago-naklonije, sa ose}ajem da u~estvujemo u zna~ajnoj zajedni~koj delatnosti. Da smo zaista potrebni jedni drugima.

Bogoslu`ewe mora biti aktivno, nije dovoqno samo da vernici

stoje u crkvi, tek da bi se reklo da su bili, ina~e nema stvarnog do`ivqaja Vaskrsewa i radosti.

Prota dr Vladimir Vuka{inovi}

Liturgija nas u~i kako se daje redosled vrednostima u `ivotu.

Prota dr Milo{ Vesin

Page 2: BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA … · 2016-10-17 · relativizovawa Crkve kao zajednice, upadawe u zamku individualizma, koja ga do~ekuje sa neo~ekivane strane

19

Na Svetoj Gori sam prvi put shvatio (boqe re}i: delimi~no nazreo) koliki je zna~aj bogoslu`benog tipika i wegovog doslednog sprovo|ewa u `ivotu Crkve. ... Bogoslu`ewa Pravoslavne Crkve su, hteli mi to da priznamo ili ne, Duhom Svetim dobila svoju meru i oblik. ^ovek je od Boga stvoren kao bogoslu`beno, slavoslovqu usmereno, bi}e. ... Oci, prosve}eni blago-da}u, odredili su duga bogoslu`ewa da bi se pravoslavni Hri{}ani kroz wih navikavali na neprestanu Evharistiju Osmog Dana. U toku svetogorskog, dosledno ota~kog, bogoslu`ewa, ~ovek oseti svu nemo} svojih psihi~kih i fizi~kih snaga - oslawaju}i se na sebe samog, do|e do iscrpqenosti (naravno, tu su i demoni, “zadu`eni” za dreme` u hramu; oni kao da ti “sednu” na o~ne kapke, pa kapke ne mo`e{ ni da podigne{, te`e od olova). Ali, kad bogomoqac uvidi svoju psihofizi~ku nemo}, on po~ne da vapi Gospodu, i On ga, kao ne`ni Pastir ovcu, uzima na Svoje rame, da bi ga odneo do posledweg Amin! Svete Liturgije. Nekad su pravoslavna bogoslu`ewa po{tovali sa strahom i trepetom... Oni su u tipiku videli mo-litveni krvotok Crkve. ... Bogoslu`ewe, to sam nazreo na Svetoj Gori, osve{tava vreme i spre~ava wegova apokalipti~na ubrzawa. Ko od nas nije imao utisak da se, posle Slu`be Bo`ije, na kojoj se stajalo molitveno i usredsre|eno, vreme uop{te ne ose}a, kao da ga nije ni bilo? Zar nije jedan od ~inova pred Litur-giju - uzimawe vremena? Vladimir Dimitrijevi}, kwi`evnik

Kada se usrdno molimo, Bo`ija blagodat nam poma`e da bez napora odstojimo celu Slu`bu. Iz kwige “O qubavi prema Bogu i kako je ste}i”

QUDI GOVORE O... STAJAWU NA LITURGIJI

Liturgija je identitet Hrista i Hri{}anstva jer tu prinosimo Hristu celokupnu tvorevinu i Hristos nam se tu ceo daje. Drvo, kamen, cigle,

ikone, hleb, vino, svetlost, qudi, qubav, sve se prinosi. Postajemo jedno u Hristu, postajemo sveti Bo`iji sau~esnici, tu se susre}e ono {to je bilo, {to jeste i {to }e biti, to je stalno obnavqawe vere i li~nosti, u zajed-

nici i u qubavi Bo`ijoj. Puno}a se mo`e do`iveti jedino u liturgijskom sabrawu. Jedino tako se mo`e osetiti radost hri{}anskog sabrawa. Ne u tome da se samo zapali sve}a i po`eli `eqa, ve} u tome {to vidimo Boga,

vidimo drugo bi}e, vidimo sebe, vidimo radost, zajednicu, sebe kakvi treba da budemo, vidimo an|ele i Svete. Na Liturgiji se de{ava tajna na{eg

spasewa. Muzika nas prenosi u na{e srce. Mora se stalno ulaziti dubqe u dinamiku Crkve, a to tra`i vreme i trud, slobodnu voqu i mnogo qubavi.

Hri{}anin je ime koje obavezuje. Ako ~ovek `eli da bude Hri{}anin, `ele}e i da dolazi na Liturgiju. To je poziv, ne morawe.

Protojerej-stavrofor dr Qubivoje Stojanovi}Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik

izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.www.saborna-crkva.com. [email protected]. Tira`: 1000 primeraka.

20

U NEDEQI 17. PO DUHOVIMA PROSLAVQAMO: 16.(03) Sveti sve{tenomu~enik Dionisije Areopagit17.(04) Sveti Stefan i Jelena ([tiqanovi})18.(05) Sv. mu~enica Haritina; Sv. sve{tenomu~enik Dionisije19.(06) Sveti apostol Toma - Tomindan20.(07) Sveti mu~enici Sergije i Vakho - Sr|evdan21.(08) Prepodobna Pelagija i Prepodobna Taisa22.(09) Sveti apostol Jakov; Sveti Stefan Srpski (Slepi)

MI NA LITURGIJI - LITURGIJA U NAMA

Nemojte da pri~ate za vreme Slu`be! Onaj ko u crkvi razgovara, ~ini trostru-ki greh. Prvo, on gre{i prema samome sebi jer se ne moli Bogu. Zatim, gre{i prema onome sa kime pri~a jer ni wemu ne da da se moli. I, na kraju, gre{i prema svima koji su u crkvi, tako {to skre}e wihovu pa`wu, pa ni oni ne mogu da se mole. Patrijarh srpski Pavle

Jednom prilikom, kada je neko, izlaze}i iz hrama, posle zavr{ene Liturgije, oterao psa, baciv{i kamen na wega, Sveti Gavrilo Gruzijski se, videv{i to, ra`alostio i tu`no mu rekao: “Boqe bi bilo da niste bili na Liturgiji...”

Sveti Grigorije Bogoslov, raspravqaju}i o imenu hri{}anskome, govorio je da se hri{}anima ne mo`emo nazivati samo po tome {to qubimo Hrista, kao {to se na stadionima qudi nazivaju po boji za koju navijaju i po mestu {to ga na tribinama zauzimaju, nego po tome koliko hri{}anski (drugim re~ima, koliko liturgijski i podvi`ni~ki) ̀ ivimo. ... ̂ ovek, dakle, ne mo`e ̀ iveti jednim `ivotom u Crkvi, a drugim `ivotom van Crkve: sve oblasti wegovog `ivota i sve wegove aktivnosti treba da ishode iz Svete Liturgije i da se proveravaju Svetom Liturgijom, time koliko sami sebe i jedan drugog i sav `ivot svoj predajemo Hristu Bogu, koliko u nama `ivi Hristos... Prof. dr Ksenija Kon~arevi}

Su{tina Liturgije nije u tome da budemo okrenuti samo sebi i svojim unutra{wim do`ivqajima, nego je su{tina u zajedni{tvu, u {irewu radosti, u ~iwewu vere. Gospoda volimo i kroz ~iwewe radosti svojima najbli`ima. Protojerej-stavrofor Petar Luki}

Sutra, 17. oktobra, na praznik Svetog kneza Stefana i Jelene ([tiqa-novi}), Sveta Liturgija u Sabornoj crkvi po~iwe u 8:00, posle ~ega }e biti

prelomqen kola~ i osve{tano `ito u ~ast Svetoga kneza Stefana.