SVETA BIBLIJASTARI I NOVI ZAVJETIZ IZVORNOGA TEKSTA PREVEO DR. IVAN EVANELIST ARI NADBISKUP VRHBOSANSKI

Bosanska Biblija

SadrajSTARI ZAVJET........Broj poglavlja..Strana POSTANAK............................50................1 IZLAZAK................................40..............43 LEVITSKI ZAKON...................27..............78 BROJEVI..............................36............104 PONOVLJENI ZAKON.............34............140 JOUA.....................................24.............170 SUCI.............................................21..............190 RUTA.......................................4.............211 PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........213 DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........240 PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............262 DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............289 PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............314 DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........338 EZRA.......................................10.............367 NEHEMIJA............................13............376 ESTERA................................10............387 JOB.......................................42............394 PSALMI................................150............415 MUDRE IZREKE.....................31............467 PROPOVJEDNIK...................12............485 PJESMA SALOMONOVA..........8............491 IZAIJA...................................66............494 JEREMIJA............................52............533 TUALJKE..............................5............578 EZEKIEL...................................48.............582 DANIEL.................................12............624 HOSEA..................................14............636 JOEL........................................3.............642 AMOS.....................................9............644 OBADIJA.....................................1.............649 JONA........................................4.............650 MIHEJ.........................................7.............651 NAHUM.....................................3.............654 HABAKUK..............................3............656 SEFANIJA...............................3............657 HAGAJ...................................2............659 ZAHARIJA..............................14............661 MALAHIJA....................................4..............668 NOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..Strana MATEJ Radosna vijest........28.............671 MARKO Radosna vijest.......16.............696 LUKA Radosna vijest...........24.............712 IVAN Radosna vijest.............21.............740 DJELA apostolska...............28.............760 Poslanice apostola Pavla RIMLJANIMA........................16..............787 PRVA KORINANIMA ...........16..............797 DRUGA KORINANIMA........13..............808 GALANIMA..........................6..............814 EFEANIMA...........................6..............818 FILIPLJANIMA........................4..............822 KOLOANIMA........................4..............824 PRVA SOLUNJANIMA.............5..............827 DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............829 PRVA TIMOTEJU....................6..............830 DRUGA TIMOTEJU................4..............833 TITU......................................3..............835 FILEMONU............................1.............836 HEBREJIMA.........................13..............837 Poslanice drugih apostola JAKOVLJEVA........................5.............845 PRVA PETROVA......................5.............848 DRUGA PETROVA..................3..............851 PRVA IVANOVA......................5..............853 DRUGA IVANOVA...................1..............855 TREA IVANOVA....................1..............866 JUDINA.................................1..............856 OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............857 Konkordacija..............................................870

1

Postanak1 U poetku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja je bila jo pusta i prazna. Tama je leala nad bezdanom. Duh je Boji lebdio nad vodama. 3 Tada ree Bog: Neka bude svjetlost! I postade svjetlost. 4 I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva no, postade veer, i postade jutro - prvi dan. 6 Tada ree Bog: Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda! 7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. 8 Svod nazva Bog nebo. I postade veer, i postade jutro - drugi dan. 9 Tada ree Bog: Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokae! I tako se dogodi. 10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro. 11 Tada ree Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi sjeme, i plodonosno drvee, to rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, to u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji! I tako se dogodi. 12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, to nosi sjeme, i drvee, to rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. 13 I postade veer, i postade jutro - trei dan. 14 Tada ree Bog: Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noi, kao znakovi neka ona slue i pokazuju vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju! I tako se dogodi. 16 Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, vee, da vlada danom, i manje, da vlada nou, uz to jo zvijezde. 17 Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju, 18 Da vladaju danom i nou, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro. 19 I postade veer, i postade jutro etvrti dan. 20 Tada ree Bog: Neka vrvi voda posvuda od ivih bia, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom! 21 Tako stvori Bog velike morske nemani i sva iva bia, to se miu, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. 22 Bog ih blagoslovi rijeima: Raajte se i mnoite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se mnoe i napune zemlju. 23 I postade veer, i postade jutro - peti dan. 24 Tada ree Bog: Neka zemlja proizvede iva bia svake vrste: stoku, ivotinje, to gmiu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj! I tako se dogodi. 25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, to gmie na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro. 26 Tada ree Bog: Nainimo ovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, to gmie po zemlji! 27 Tako stvori Bog ovjeka na sliku svoju, na sliku Boju stvori ga, muko i ensko stvori ih. 28 I Bog ih blagoslovi, i ree im Bog: Raajte se i mnoite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim ivim biem, to se mie na zemlji! 29 I Bog ree: Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, to nosi sjeme, i sve drvee s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30 Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, to se mie na zemlji i ima ivot u sebi. I tako se dogodi. 31 Kad vidje Bog sve, to je bio uinio, nae to za veoma dobro. I postade veer, i postade jutro - esti dan. Postanak 2 1 Tako se dovri nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 Sedmi dan bio je dovrio Bog djelo svoje, to ga stvori. On poinu sedmi dan od svega djela svojega, to ga je bio stvorio. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan poinu od svega djela svojega, to ga je bio stvorio i uinio. 4 To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

Postanak5 Nije jo bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije jo raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije jo pustio dada na zemlju i nije jo bilo ljudi, da obrauju zemlju. 6 No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu povrinu tla. 7 Tada naini Gospod Bog ovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh ivota. Tako postade ovjek ivo bie. 8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo ovjeka, kojega je bio nainio. 9 I dade Gospod Bog, te nie iz zemlje svakojako drvee, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo ivota usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla. 10 Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u etiri otoke. 11 Prva se zove Pion, koja tee pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena. 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja tee pokraj cijele zemlje Ku. 14 Trea se rijeka zove Tigris, koja tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat. 15 Uze dakle Gospod Bog ovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrauje i goji. 16 A dade Gospod Bog ovjeku ovu zapovijed: Sa svakoga drveta u vrtu smije jesti; 17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer im bi jeo s njega, morao bi umrijeti. 18 Tada ree Gospod Bog: Nije dobro ovjeku, da je sam. Nainit u mu pomonicu, koja mu pristaje. 19 I dovede Gospod Bog sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, to ih bio nainio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako e ih nazvati. Kako Adam nazove iva bia, onako e se zvati. 20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima ivotinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nae meu njima pomonica, koja bi mu pristajala. 21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. 22 Gospod Bog naini enu od rebra, to ga je bio uzeo ovjeku, i dovede je k ovjeku. 23 Tada Adam ree: Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovjeka. 24 Zato ostavlja mu oca i mater i prianja za enu svoju, i budu jedno

2

tijelo. 25 Oboje, Adam i ena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga. Postanak 3 1 Zmija je bila lukavija od svih ivotinja zemaljskih, to ih je bio uinio Gospod Bog. Ona ree eni: Je li doista rekao Bog: Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu? 2 ena odgovori zmiji: Od plodova drvea u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta, to stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inae morate umrijeti. 4 Zmija ree eni: Nikako neete umrijeti, 5 Dapae zna Bog, da e vam se otvoriti oi, im budete jeli s njega, i da ete postati kao Bog, kad spoznate, to je dobro i zlo. 6 Sada istom vidje ena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poeljan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i muu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. 7 Tada se obadvima otvorie oi, i oni opazie, da su bili goli. Zato spletoe lie smokvino i nainie sebi od njega pregae. 8 A kad zaue suanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetria, skriju se oni, Adam i ena njegova, pred Gospodom Bogom meu grmenjem u vrtu. 9 A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: Gdje si? 10 On odgovori: Kad zauh suanj koraka tvojih u vrtu, uplaih se, jer sam gol, pa sam se skrio. 11 Tada upita on: Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi moda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti? 12 Adam odgovori: ena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh. 13 I Gospod Bog upita enu: Zato si to uinila? ena odgovori: Zmija me zavede; zato sam jela. 14 Tada ree Gospod Bog zmiji: Jer si to uinila, da si prokleta meu svom stokom i svima ivotinjama zemaljskim! Na trbuhu e svojemu puzati i prah e jesti sve dane ivota svojega! 15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojega i roda njezina. On e ti satrti glavu; a ti e ga raniti na peti. 16 eni ree: Mnoge u ti muke

3

Postanak10 Tada ree Gospodin: to si uinio? Glasno vie sa zemlje k meni krv brata tvojega. 11 I zato da si proklet, prognan od domaeg tla, to je otvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega. 12 Kad zemlju obradi, neka ti vie ne daje uroda; lutat e i bjeat e po zemlji. 13 A Kain se potui Gospodu: Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi. 14 Eto, izgoni me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati i bjeati po zemlji; tko god me susretne, ubit e me. 15 Tada mu Gospod ree: Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit e sedam puta osveen. I Gospod naini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne. 16 Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istono od Edena. 17 Kain spoznade enu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad, prozva grad po imenu sina svojega Enok. 18 Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuael, Metuaelu se rodi Lamek. 19 Lamek uze sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, to stanuju pod atorima i goje stoku. 21 Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudaima i sviraima. 22 A Sila rodi Tubal-Kaina kovaa, koji je pravio svakovrsno posue od mjedi i gvoa. Sestra Tubal-Kainova bila je Naama. 23 Lamek ree enama svojim: Ada i Sila, ujte govor moj; ene Lamekove, posluajte rije moju: Ubio sam ovjeka koji me ranio i momka koji me udario. 24 Ako e Kain biti sedam puta osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta. 25 Kad je Adam opet bio spoznao enu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Ree ona: Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain. 26 I Setu se rodi sin i on ga nazva Eno. Tada se poelo prizivati ime Gospodnje. Postanak 5 1 Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori ovjeka, stvori ga na priliku Boju. 2 Kao muko i ensko stvori ih,

umnoiti, kad zatrudni. U bolovima e raati djecu, a ipak e udjeti mua svojega, koji e ti biti gospodar. 17 Adamu ree: Jer si popustio molbi ene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: Ne smije jesti s njega, to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom e se od nje hraniti sve dane ivota svojega. 18 Trnje i korov raat e ti, i ti e jesti zelje poljsko. 19 U znoju e lica svojega jesti kruh, dok se ne vrati u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraa. 20 Adam nadjenu eni svojoj ime Eva; jer postade mati svima ivima. 21 A naini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe i obue ih u njih. 22 Tada ree Gospod Bog: Eto, ovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, to je dobro i zlo. Da sada samo on ne prui ruku svoju i takoer ne uzme s drveta ivota i jede i vjeno ivi! 23 Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrauje zemlju, od koje je bio uzet. 24 I kad je bio prognao Adama, postavi istono od vrta edenskog kerubine s maem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da uvaju put k drvetu ivota. Postanak 4 1 Adam spoznade Evu, enu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa ree: Dobih ovjeka s pomou Gospoda. 2 Nato dobi jo jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar. 3 I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu rtvu od plodova poljskih. 4 I Abel rtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i rtvu njegovu, 5 A na Kaina i rtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko. 6 A Gospod upita Kaina: Zato si srdit i gleda preda se tako mrko? 7 Jer ako pravo radi, smije slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radi, ne vreba li tada pred vratima grijeh, kojega poeljenje upravljeno je k tebi, ali mu ti mora gospodar biti? 8 I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, neto sporekao, skoi Kain na brata svojega Abela i ubi ga. 9 Tada upita Gospod Kaina: Gdje ti je brat Abel? On odgovori: Ne znam; zar sam ja uvar brata svojega?

Postanakblagoslovi ih i dade im ime ovjek, kad su bili stvoreni. 3 I poivje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obliju slian, i nazva ga Set. 4 A rodivi mu se Set poivje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i keri. 5 Tako poivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 6 A Set poivje sto i pet godina i rodi mu se Eno. 7 A rodivi mu se Eno poivje Set jo osam stotina i sedam godina, te mu se rode sinovi i keri. 8 Tako poivje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 9 A Eno poivje devedeset godina i rodi mu se Kenan. 10 A rodivi mu se Kenan poivje Eno jo osam stotina i petnaest godina, te mu se rode sinovi i keri. 11 Tako poivje Eno svega devet stotina i pet godina; i umrije. 12 A Kenan poivje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel. 13 A rodivi mu se Mahalalel poivje Kenan jo osam stotina i etrdeset godina, te mu se rode sinovi i keri. 14 Tako poivje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije. 15 A Mahalalel poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Jared. 16 A rodivi mu se Jared poivje Mahalalel jo osam stotina i trideset godina, te mu se rode sinovi i keri, 17 Tako poivje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 18 A Jared poivje sto i ezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok. 19 A rodivi mu se Henok poivje Jared jo osam stotina godina, te mu se rode sinovi i keri. 20 Tako poivje Jared svega devet stotina i ezdeset i dvije godine; i umrije. 21 A Henok poivje ezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah. 22 A rodivi mu se Metuselah poivje Henok hotei s Bogom jo trista godina, te mu se rode sinovi i keri. 23 Tako poivje Henok svega trista i ezdeset i pet godina. 24 I hotei Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog. 25 A Metuselah poivje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek. 26 A rodivi mu se Lamek poivje Metuselah jo sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te mu se rode sinovi i keri. 27 Tako poivje Metuselah svega devet

4

stotina i ezdeset i devet godina; i umrije. 28 A Lamek poivje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin, 29 Kojemu nadjenu ime Noa, pa ree: Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku na polju, to ga je prokleo Gospod. 30 A rodivi mu se Noa poivje Lamek jo pet stotina i devedeset i pet godina, te mu se rode sinovi i keri. 31 Tako poivje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije. 32 A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se em, Ham i Jafet. Postanak 6 1 A kad se ljudi poee mnoiti na zemlji i keri im se rodie, 2 Vidjee sinovi Boji, da su bile lijepe keri ovjeje, i uzimali ih sebi za ene, koliko ih htjedoe. 3 Tada ree Gospod: Duh moj nee vie dugo ostati u ljudima; jer nijesu vie nita drugo nego meso, a trajanje ivota njihova neka bude jo samo sto i dvadeset godina. 4 Onda, kada su se sinovi Boji enili kerima ovjejim, pa i kasnije jo, i ove im raale djecu, ivjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci. 5 Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve miljenje i htijenje srca njihova svejednako ilo samo na zlo. 6 Pokaja se Gospod, da je bio nainio ljude na zemlji, i bio je duboko oaloen. 7 I ree Gospod: I zbrisat u s lica zemlje, ovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, to sam ih nainio. 8 Samo Noa nae milost u oima Gospodnjim. 9 Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio ovjek poboan i bez prijekora u svojem narataju; Noa je ivio po zapovijedi Bojoj. 10 Tri sina imao je Noa: ema, Hama i Jafeta. 11 Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zloina. 12 I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve ovjeanstvo u svojemu djelovanju bilo polo po zlu na zemlji. 13 Tada ree Bog Noi: Odluio sam, kraj svima ivim stvorenjima dolazi pred mene; jer je zemlja puna zloina, i to ih ine; i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi (plovni) koveg od

5

Postanakdan prodrijee svi izvori velikog bezdana, i otvorie se ustave nebeske. 12 Dad je padao na zemlju etrdeset dana i etrdeset noi. 13 Upravo taj dan uoe u koveg Noa i sinovi njegovi em, Ham i Jafet, i s njima ena Noina i tri ene sinova njegovih. 14 Oni i sve vrste zvijeri, stoke i ivotinja, to gmiu po zemlji, i sve vrste ptica, sve, to je imalo krila i perje. 15 Uoe k Noi u koveg, po dvoje od svih ivih bia. 16 Uvijek muko i ensko od svih bia ue, kao to mu je bio zapovjedio Bog; onda Gospod zatvori za njim. 17 Nato se izli potop na zemlju za etrdeset dana. Voda naraste i podie se koveg, tako da je plovio nad zemljom. 18 Sve vie nabuja voda i die se visoko nad zemlju, a koveg je plovio na vodi. 19 Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. 20 Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena. 21 Tada pogiboe sva bia, to su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, to gmie po zemlji, a i svi ljudi. 22 Sve, to je imalo u sebi dah ivota, sve, to je ivjelo na suhu, pomrije. 23 Tako istrijebi on sva bia, to su ivjela na zemlji, ovjeka, stoku, togod gmie i ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i to je bilo s njim u kovegu. 24 Voda se je penjala jo sto i pedeset dana dalje na zemlji. Postanak 8 1 Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, to su bili s njim u kovegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. 2 Zatvorie se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3 Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. 4 Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se koveg na gori araratskoj. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazae se vrhovi. 6 Kad proe etrdeset dana, otvori Noa prozor kovega, to ga je bio nainio, 7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. 8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. 9 Ali golubica ne nae mjesta, gdje bi

drveta gofera; naini pregratke u kovegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom! 15 Ovako e ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovegu, pedeset lakata irina njegova i trideset lakata visina njegova! 16 Napravi na kovegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovegu sa strane i naini u njemu donji, srednji i gornji kat! 17 Jer evo: pustit u potop na zemlju, da istrijebim sva bia pod nebom, to imaju u sebi dah ivota; sve, to ivi na zemlji neka izgine! 18 S tobom ipak hou sklopiti zavjet; u koveg ui e ti i s tobom sinovi tvoji, ena tvoja i ene sinova tvojih. 19 Od svih ivih bia uzet e u koveg po dvoje, da ih sa sobom uzdri na ivotu; po jedno muko i jedno ensko neka bude! 20 Od svake vrste ptica, stoke i od ivina, to gmiu po zemlji, neka ue s tobom po dvoje, da ostanu na ivotu. 21 Priskrbi sebi i sve, to treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima! 22 I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog. Postanak 7 1 Jednoga dana ree Gospod Noi: Ui u koveg s cijelom obitelji svojom; jer tebe samo naoh pravedna pred sobom u svemu narataju ovom! 2 Od svih ivotinja istih uzmi k sebi po sedmero, muko i ensko, a od ivotinja neistih po dvoje, muko i ensko. 3 I od ptica nebeskih po sedmero, muko i ensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji! 4 Jer ve do sedam dana pustit u dad na zemlju za etrdeset dana i etrdeset noi i istrijebit u sa zemlje sva bia, to sam ih stvorio. 5 Noa uini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod. 6 Noa je imao est stotina godina, kad doe potop na zemlju. 7 Sa svojim sinovima, svojom enom i enama svojih sinova ue Noa u koveg pred vodama potopa. 8 Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega, to gmie po zemlji. 9 Ue k Noi u koveg po dvoje, muko i ensko, kao to je bio Bog zapovjedio Noi. 10 Nakon sedam dana prodrijee vode potopa na zemlju. 11 U godini eststotoj ivota Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj

Postanakstala noga njezina, pa se vrati k njemu u koveg; jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. On prui ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u koveg. 10 Onda poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovega. 11 Golubica se vrati k njemu istom pred veer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje. 12 Ipak poeka jo sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona vie ne vrati k njemu. 13 est stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnue vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovegu i pogleda, i vidje da se je povrina zemlje poela suiti. 14 I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha. 15 Tada ree Bog Noi: 16 Izai iz kovega ti i s tobom ena tvoja, sinovi tvoji i ene sinova tvojih! 17 Sa sobom uzmi sve razne vrste ivotinja, to su s tobom: ptice, stoku i sve, to gmie po zemlji, da se slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnoe na zemlji! 18 I tako izae Noa is njim sinovi njegovi, njegova ena i ene sinova njegovih. 19 Sve zvijeri, sve sitne ivotinje i sve ptice, sve, to se samo mie na zemlji, po vrstama svojim, izae iz kovega. 20 Tada Noa podie Gospodu rtvenik, uze po komad od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtvu paljenicu. 21 Kad omirisa Gospod miris ugodni, ree u sebi: Nikada vie neu prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje srca ovjejega zlo od njegove mladosti, neu ipak vie unititi sva iva bia, kao to uinih. 22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljeta ni zime, dana ni noi. Postanak 9 1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i ree im: Raajte se, mnoite se i napunite zemlju! 2 Strah i trepet pred vama neka obuzme sve ivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, to se mie na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vae ruke. 3 Sve, to se mie, to ivi, neka vam bude za hranu: kao neko zeleno bilje, tako vam sada sve dajem, 4 Samo mesa, to jo ima u sebi svoju snagu ivotnu, naime krv, ne smijete jesti.

6

5 I za vau krv, od koje ovisi ivot va, iskat u raun; od svake ivotinje iskat u za to raun, od ovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat u raun za ivot ovjeji. 6 Tko prolije krv ovjeju, njegova se krv ima takoer proliti od ovjeka, jer je Bog stvorio ovjeka po slici Bojoj. 7 A vi se sad raajte i mnoite se; rairite se na zemlji i namnoite se na njoj! 8 Potom ree Bog Noi i sinovima njegovim, to su bili s njim: 9 Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaim potomcima, to e biti nakon vas, 10 I sa svima ivim biima, to su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, to su s vama, sa svima ivotinjama zemaljskim, to izaoe iz (plovnog) kovega. 11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude vie uniteno od vode potopa, i da od sada ne doe vie potop, da zatre zemlju. 12 Nato nastavi Bog: Ovo neka bude znak zavjeta, to ga sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih bia, to su s vama, za sve budue narataje. 13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja e biti za znak zavjeta izmeu mene i zemlje! 14 Kad eto navuem oblake na zemlju i ukae se duga u oblacima; 15 Tada u se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji izmeu me ne i vas i svih ivih bia svake vrste; i nikada vie nee biti vode za potop, da uniti sva stvorenja. 16 Kad se ukae duga u oblacima, pogledat u je i spomenut u se vjenoga zavjeta izmeu Boga i svih ivih bia svake vrste, to su na zemlji. 17 I ree Bog dalje Noi: To je znak zavjeta, to ga sklopih izmeu sebe i svih ivih bia na zemlji. 18 A sinovi Noini, koji izaoe iz plovnog kovega, bili su: em, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. 19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo ovjeanstvo zemlje razgranalo. 20 Noa poe obraivati zemlju i zasadi vinograd. 21 A kad je pio vino, opio se, i leao je otkriven u atoru svojemu. 22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici brae svoje vani. 23 A em i Jafet uzee plat i metnue ga obojica na ramena svoja, stupie natrake unutra i pokrie njim

7

Postanak20 To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 21 I emu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodie se sinovi. 22 Sinovi emovi jesu Elam, Aur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Ma. 24 Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber. 25 Eberu se rodie dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli ovjeanstvo; a brat njegov zvao se Joktan. 26 Joktanu se rodi Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah, 27 Hadoram, Uzal i Diklah, 28 Obal, Abimael, eba, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi. 30 Prebivalita njihova protezala se od Mee prema Sefaru do gora istonih. 31 To su potomci emovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 32 To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se razgranae narodi po zemlji poslije potopa. Postanak 11 1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 2 I tako, kako su se selili od istoka, naoe ravnicu u zemlji inearskoj i ondje se naselie. 3 Tada rekoe jedan drugome: Hajde da pravimo opeku i da je peemo u ognju! Tako im je sluila opeka za kamen i smola zemljana za buku. 4 Potom rekoe: Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne rasprimo po svoj zemlji! 5 A Gospod sie da vidi grad i kulu, to su ih zidali sinovi ovjeji. 6 I ree Gospod: Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to poee raditi. Otada nee im smetati nita da ne urade, to naume. 7 Hajde da siemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga to govore! 8 I raspri ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoe odustati od zidanja grada. 9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih raspri Gospod po svoj zemlji. 10 Ovo su potomci emovi. emu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa.

golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidjee golotinje oca svojega. 24 A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, to mu je bio uinio najmlai sin njegov, 25 Ree on: Proklet da je Kanaan; neka je najnii sluga brai svojoj! 26 Potom nastavi: Blagoslovljen da je Gospod, Bog emov; Kanaan neka je sluga njegov! 27 Neka rairi Bog Jafeta; neka prebiva u atorima emovim; Kanaan neka mu je sluga! 28 Noa poivje nakon potopa jo trista i pedeset godina. 29 A svega poivje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije. Postanak 10 1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, ema, Hama i Jafeta, kojima se rodie sinovi poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras, 3 Sinovi Gomerovi jesu Akenaz, Rifat i Togarma. 4 Sinovi Javanovi jesu Eliah i Tari, Kitim i Dodanim. 5 Od ovih razgranae se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom prema svojim porodicama i narodima. 6 Sinovi Hamovi jesu Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 7 Sinovi Kuovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu eba i Dedan. 8 Kuu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9 Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kae: Silan lovac pred Gospodom kao Nimrod. 10 Njegovo se je gospodstvo u poetka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu. 11 Iz ove zemlje izae u Asiriju i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah, 12 I Resen izmeu Ninive i Kalaha; to je velik grad. 13 A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih proizaoe Filisteji i Kaftorimi. 15 Kanaanu se rodi Sidon prvoroenac njegov, i Het. 16 Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaeji, 17 Hiveji, Arkeji i Sineji, 18 Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje rairie. 19 Dosezalo je podruje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Lee.

Postanak11 I poivje em, poto mu se rodi Arfaksad, jo pet stotina godina i rode mu se sinovi i keri. 12 A Arfaksad poivje trideset i pet godina i rodi mu se Salah. 13 I poivje Arfaksad, poto mu se rodi Salah, etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. 14 A Salah poivje trideset godina i rodi mu se Eber. 15 I poivje Salah, poto mu se rodi Eber, jo etiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i keri. 16 A Eber poivje trideset i etiri godine i rodi mu se Peleg. 17 I poivje Eber, poto mu se rodi Peleg, jo etiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i keri. 18 A Peleg poivje trideset godina i rodi mu se Reu. 19 I poivje Peleg, poto mu se rodi Reu, jo dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i keri, 20 A Reu poivje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug. 21 I poivje Reu, poto mu se rodi Serug, jo dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i keri. 22 A Serug poivje trideset godina, i rodi mu se Nahor. 23 I poivje Serug, poto mu se rodi Nahor, jo dvjesta godina i rode mu se sinovi i keri. 24 A Nahor poivje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah. 25 I poivje Nahor, poto mu se rodi Terah, jo sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i keri. 26 A Terah poivje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot. 28 Haran umrije jo za ivota oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji. 29 Abram se i Nahor oenie. Abramova ena zvala se Saraja, a Nahorova ena zvala se Milka; ova je bila ki Harana, oca Milke i Jiske. 30 A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece. 31 Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, enu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad dooe do Harana, nastanie se ondje. 32 I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.

8

Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju u ti pokazati! 2 Jer uinit u te velikim narodom, i blagoslovit u te, i uveliat u ime tvoje; i ti e biti blagoslov. 3 Blagoslovit u one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one, koji tebe proklinju; u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. 4 I poe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim poe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana. 5 I uze Abram Saraju, enu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, to su ga imali, i svu druinu, to su je bili dobili u Haranu, i izaoe, da zapute u zemlju kanaansku; i oni dooe u zemlju kanaansku. 6 Proe Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Tada se Gospod ukaza Abramu i ree: Potomcima tvojim dat u zemlju ovu. I on naini ondje rtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao. 8 Potom otide odatle dalje u gore istono od Betela i postavi ator svoj izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku; tu naini Gospodu rtvenik i prizva ime Gospodnje. 9 Onda se die Abram i otide dalje, prema Negebu. 10 A kad nastade glad u zemlji, sie Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teko pritiskivala zemlju. 11 Kad se priblii Egiptu, ree Saraji, eni svojoj: Znam dobro, da si lijepa ena za gledati; 12 I kad te vide Egipani pomislit e: To mu je ena, i mene e ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13 Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na ivotu! 14 I kad doe Abram u Egipat vidjee Egipani, da je ena vrlo lijepa. 15 Vidjee je i dvorani faraonovi i hvalie je pred faraonom. I bi ena dovedena u dvor faraonov, 16 I on je inio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i slukinja magarica i deva. 17 Ali Gospod pusti teka zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, ene Abramove. 18 Tada dozva faraon Abrama i upita: to si mi to uinio? Zato si mi tajio, da ti je ena? 19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa Postanak 12 je uzeh sebi za enu? A sada, eto ti ena 1 Jednoga dana ree Gospod Abramu: tvoja; uzmi je i idi!

9

Postanak

20 I zapovjedi faraon ljudima za njega, Postanak 14 neka isprate njega, enu njegovu i sve, 1 U vrijeme Amrafela, kralja ineatogod je imao. rskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera, kralja elamskog, i Postanak 13 Tidala, kralja gojimskoga. 1 Tako otide Abram iz Egipta prema 2 Dogodi se, da se ovi zaratie s Berom Negebu, on i ena njegova i sve, togod kraljem sodomskim, Birom, kraljem je imao, i Lot s njim. gomorskim, sa inabom, kraljem 2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, adminskim, sa emeberom, kraljem srebrom i zlatom. seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u 3 Iz Negeba poe od mjesta do mjesta Soaru. sve do Betela, do mjesta, gdje mu je 3 Svi se oni skupie u dolini sidonskoj, prije bio ator, izmeu Betela i Aja, gdje je Slano more. 4 Do mjesta, gdje je prije bio nainio 4 Dvanaest godina bili su podloni rtvenik; i tamo prizva Abram ime Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj Gospodnje. odmetnue. 5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao 5 A u etrnaestoj godini doe je ovaca, goveda i atora. Kedorlaomer i kraljevi, to su bili s 6 I tako im nije bilo dosta zemlje, da njim, i porazie Refaime u Atarot ostanu zajedno, jer je blago njihovo Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati ravnici kod Kirjatajimu, zajedno. 6 I Horeje na gorama seirskim sve do El 7 I nasta svaa meu pastirima stada Parana, to lei na kraju pustinje. Abramova i pastirima stada Lotova; a 7 Potom se vratie i dooe u En uz to su tada prebivali jo i Kanaanci i Mipat, to jest Kade, i porazie svu Perizeji u zemlji. zemlju Amaleana i Amorejaca, to su 8 Zato ree Abram Lotu: Neka ne bude prebivali u Hazezon Tamaru. svae izmeu mene i tebe, izmeu 8 Tada izaoe kralj sodomski, kralj mojih i tvojih pastira; jer braa smo. gomorski, kralj admonski, kralj 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru, se radije od mene! Ako e ti nalijevo, ja i postavie se u boj proti njih u dolini idem nadesno; ako li e ti nadesno, ja sidimskoj, idem nalijevo. 9 Proti Kedorlaomeru, kralju 10 I Lot podie oi svoje i vidje, da je sav elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, kraj na Jordanu posve natopljen - Amrafelu, kralju inearskom, i Arioku, Gospod naime nije bio jo zatro kralju elasarskom: etiri kralja proti Sodomu i Gomoru - kao vrt Gospodnji, petorice. kao zemlja egipatska, sve do Soara. 10 A u dolini sidimskoj bilo je mnogo 11 I Lot izabra sebi sav kraj na jama, iz kojih se vadila smola. I kad su Jordanu; i potom Lot otide na istok; se kraljevi sodomski i gomorski dali u tako se razdijelie jedan od drugoga. bijeg, popadoe u njih; ostali 12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. pobjegoe u gore. Lot se je nastanio u mjestima kraja na 11 Tada oni uzee sa sobom sve blago Jordanu i razapeo atore svoje sve do Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, Sodome. pa otidoe. 13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i 12 Uzee i Lota, sina brata Abramova, i ogrijeili su se veoma pred Gospodom. blago njegovo i otidoe; on se je naime 14 A Gospod ree Abramu, poto se bio bio nastanio u Sodomi. Lot odijelio od njega: Podigni oi svoje 13 A doe jedan, koji je bio utekao, i javi i pogledaj s mjesta, gdje stoji, prema Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada sjeveru, jugu, istoku i zapadu; kod hrasta Mamre Amorejca, brata 15 Jer svu zemlju, to je vidi, dat u Ekolova i Anerova, koji su bili u tebi i potomstvu tvojemu zauvijek. savezu s Abramom. 16 I uinit u, da potomstva tvojega 14 A kad je uo Abram, da su brata bude kao praha na zemlji. Ako tko njegova zarobili i odveli, naorua sluge mogne izbrojiti prah na zemlji, moi e svoje prokuane, trista i osamnaest tada izbrojiti i potomstvo tvoje. ljudi, koji se rodie u njegovoj kui, i 17 Ustani i proi zemlju u duinu i u poe za njima u potjeru do Dana. irinu, jer u je dati tebi. 15 Nou razredi svoje ljude, udari na 18 I Abram die atore svoje i nastani se njih sa slugama svojim, razbi ih, i uz hrastove Mamre, to su kod tjerao ih je do Hobe, koja lei sjeverno Hebrona, i tu podie rtvenik od Damaska. Gospodu. 16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati

Postanakzajedno sa enama i ostalim ljudima. 17 A kad se vraao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, to su bili s njim u savezu, izae mu u susret kralj sodomski u dolinu ave, to jest, dolinu kraljevsku. 18 I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio sveenik Boga svevinjega; 19 I blagoslovi Abrama i ree: Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje! 20 I neka je slavljen Bog svevinji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! Abram mu dade desetinu od svega. 21 A kralj sodomski ree Abramu: Daj meni samo ljude, a blago zadri za sebe! 22 Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: Diem ruku svoju Gospodu, Bogu Svevinjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se: 23 Ni konca, ni remena od obue, nita od svega, to je tvoje, ne uzimam, da ne rekne: Ja sam obogatio Abrama. 24 Ja neu nita osim ono, to su pojeli momci, i dio ljudima, to su ili s menom, Aneru, Ekolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!

10

raspolovi ptica. 11 Tada su se ptice grabilice sputale na komade mesa; a Abram ih odgonio. 12 I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik mrak. 13 Tada ree Gospod Abramu: Znaj, da e potomci tvoji boraviti u tuoj zemlji, koja im ne pripada, i morat e sluiti drugima, koji e ih tlaiti etiri stotine godina. 14 Ali narodu, kojemu e sluiti ja u suditi, a poslije e oni izai s velikim blagom. 15 A ti e poi u miru k ocima svojim i bit e pokopan u sretnoj starosti. 16 U etvrtom narataju oni e se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca jo nisu potpuna. 17 Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, eravica se zadimila, i plamen je ognjeni prolazio izmeu onih komada rtvenih! 18 Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i ree: Tvojemu potomstvu dat u zemlju ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 19 Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja, 20 Hiteja, Perizeja, Refaima, Postanak 15 21 Amoreja, Kanaanaca, Girgaeja i 1 Poslije tih dogaaja doe rije Jebuseja. Gospodnja Abramu u jednom vienju ovako: Ne boj se, Abrame, ja sam tit Postanak 16 tvoj; plaa tvoja bit e vrlo velika. 1 Saraja, ena Abramova, nije mu 2 Abram odgovori: Ah, Gospode, Boe, raala djece; a imala je slukinju to mi moe dati, kad moram da ivim Egipanku, po imenu Agaru. bez djece, i Damaanin Eliezer bit e 2 Tada ree Saraja Abramu: Gle, posjednik imetka mojega? Gospod mi je uskratio djecu; uzmi 3 I Abram nastavi: Eto, nijesi mi dao dakle slukinju moju za enu; pa potomstva, i tako e moj sluga roen u moda po njoj doem do djece. Abram mojoj kui biti batinik moj. prista na rije Sarajinu. 4 Ali gle, odmah rije Gospodnja doe 3 I Saraja, ena Abramova, uze Agaru mu ovako: Nee taj biti batinik tvoj, Egipanku, slukinju svoju, iza deset nego onaj koji e izai ad tebe, bit e godina, otkako se nastani Abram u batinik tvoj. zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, 5 Pa ga izvede i ree mu: Pogledaj na muu svojemu, za enu. nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe 4 I on ue k Agari, i ona zatrudnje. A prebrojiti! I onda nastavi: Toliko e kad ona opazi, da je trudna, prezre biti potomstva tvojega. gospodaricu svoju. 6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to 5 Tada ree Saraja Abramu: Uvredu, urauna u pravednost. to mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti 7 I ree mu: Ja sam Gospod, koji te dadoh slukinju svoju za enu, a ona izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem sad, kad vidje, da je trudna, prezire zemlju ovu u posjed tvoj. mene. Gospod neka sudi meni i tebi! 8 A on odgovori: Gospode, Boe, po 6 Abram odgovori Saraji: Gle, emu u spoznati, da u je slukinja tvoja u ruci je tvojoj; ini s posjedovati? njom, kako ti drago! I Saraja stade s 9 Gospod mu ree: Donesi mi junicu njom strogo postupati, te ona pobjee od tri godine, kozu od tri godine, ovna od nje. od tri godine, grlicu i mladoga goluba! 7 Aneo Gospodnji nae je na 10 I donese mu sve te ivotinje, studencu u pustinji, na studencu na raspolovi ih po sredini i metnu svaku putu u ur. polovicu jednu prema drugoj; ali ne 8 I upita je: Agaro, slukinjo, Sarajina,

11

Postanaksve muko kod vas ima se obrezivati. 11 A obrezivat ete se na mesu svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta izmeu mene i vas! 12 Osam dana iza roenja neka se obree kod vas svaki djeak, kroz sve narataje, i sluga roen u kui i rob za novac kupljen od kojega god tuinca, koji nije iz potomstva tvojega. 13 Ima biti obrezan i roeni u kui tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vjeno utisnut u meso vae. 14 A neobrezan muki, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje koice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom. 15 Jo ree Bog Abrahamu: Saraju, enu svoju, ne zovi vie Saraja, nego neka joj bude ime Sara! 16 Jer ja u je blagosloviti i dat u ti sina od nje; blagoslovit u je; izai e od nje narodi, i kraljevi narodima proizai e od nje. 17 Tada Abraham pade niice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: Zar da se jednome stogodinjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina? 18 Zato ree Abraham Bogu: O da bi samo Imael ivio pred tobom! 19 Ali Bog odgovori: Ne, Sara, ena tvoja, rodit e ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim u sklopiti zavjet vjeni, to e vrijediti i za potomke njegove. 20 A i za Imaela usliio sam te: eto, blagoslivljam ga i inim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izai e od njega, i uinit u ga ocem velikog naroda. 21 A sklopit u zavjet svoj s Izakom, koga e ti roditi Sara idue godine u ovo doba. 22 Kad zavri Bog s njim svoj govor, die se od Abrahama. 23 Tada Abraham uze Imaela, sina svojega, i sve koji se rodie u kui njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, to je bilo muko u kui Abrahamovoj, i obreza jo isti dan meso njihove prednje koice, kako mu je bio zapovjedio Bog. 24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. 25 A Imaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koice. 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Imael. 27 I svi muki kue njegove, roeni u kui i od tuinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim.

odakle dolazi i kamo ide? Ona odgovori: Bjeim od Saraje, gospodarice svoje. 9 Aneo Gospodnji ree joj: Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj! 10 I jo joj ree aneo Gospodnji: Umnoit u potomstvo tvoje tako, da se nee moi prebrojiti od mnoine. 11 Dalje joj ree aneo Gospodnji: Eto, trudna si sad i rodit e sina, kojemu nadjeni ime Imael; jer Gospod uslii vapaj tvoj! 12 On e biti ovjek slian divljemu magarcu; ruka e se njegova dizati na svakoga, a svaija ruka na njega, i boravit e u blizini sve svoje brae. 13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv; jer, ree ona, ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala iva. 14 Zato se zove studenac onaj BeerLahai-Roi studenac Svevidljivoga. On lei, kako je poznato, izmeu Kadea i Bereda. 15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, to mu ga darova Agara, Imael. 16 Abramu je bilo osamdeset i est godina, kad Agara rodi Abramu Imaela. Postanak 17 1 Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i ree mu: Ja sam Bog Svemoni; hodi preda mnom i budi savren! 2 I sklopit u zavjet izmeu sebe i tebe, i dat u ti veoma mnogobrojno potomstvo. 3 Tada Abram pade niice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: 4 Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim narodima. 5 Zato od sada tvoje ime nee biti Abram, nego e se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima. 6 Umnoit u veoma potomstvo tvoje i nainit u od tebe narode, i kraljevi e izai od tebe. 7 Sklapam zavjet vjean izmeu sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve narataje, i bit u Bog tebi i potomcima tvojima. 8 Tebi i potomstvu tvojemu dat u zemlju, u kojoj sad prebiva kao tuinac, svu zemlju kanaansku, u vjeni posjed; a ja u biti Bog njihov. 9 I ree Bog dalje Abrahamu: Tako drite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve narataje! 10 A ovo je zavjet moj izmeu mene i vas i potomstva tvojega, to ete ga drati:

IzlazakPostanak 18 1 Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne ege sjedio na ulazu u ator. 2 Kad on naime podignu oi svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri ovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potra im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje; 3 I ree: Gospode, ako sam naao milost u oima tvojim, nemoj eto da mimoie slugu svojega! 4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom! 5 A ja u vam iznijeti neto za pojesti, da se okrijepite. Tada moete poi dalje. Pa zato ste i proli pokraj sluge svojega. I oni rekoe: Uini, kako si rekao! 6 Nato Abraham otra k Sari u ator i ree: Uzmi brzo tri mjerice brana, bijeloga brana, zamijesi i ispeci pogae! 7 Onda otra Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga brebolje zgotovi. 8 Nato donese masla i mlijeka i tele, to ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluivao pod drvetom, dok su oni jeli. 9 Tada ga upitae: Gdje je Sara, ena tvoja? On odgovori: Unutra u atoru. 10 Potom ree Gospod: Do godine u ovo doba opet u se vratiti k tebi; tada e Sara, ena tvoja, imati sina. A Sara je sluala na ulazu u ator, to je bio za njim. 11 A Abraham i Sara bili su stari i vremeni, i u Sare bilo je ve prestalo, to biva u ena. 12 Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: Kad sam ve uvenula, zar da jo pomiljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star. 13 A Gospod ree Abrahamu: to se smije Sara i misli: Zar u zbilja jo roditi, kad sam ostarjela? 14 Je li Gospodu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i tada e Sara imati sina. 15 Tada Sara zataji i ree: Nijesam se smijala. Jer se je uplaila. A on ree: Ne, ti se jesi smijala. 16 Nato se ljudi digoe odanle i okrenue prema Sodomi, i Abraham poe s njima, da ih isprati. 17 A Gospod pomisli: Zar da krijem od Abrahama, to kanim uiniti? 18 Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. 19 Zato u mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu

12

svojemu, neka se dre puta Gospodnjega radei po pravdi i pravici, da bi Gospod izvrio na Abrahamu, to mu je obeao. 20 Ree dakle Gospod: Tuba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je teak. 21 Zato u sii i vidjeti, da li su doista inili kako to govori o njima tuba, to je doprla do mene; pa u to razvidjeti. 22 Nato okrenue drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham jo ostade pred Gospodom. 23 I Abraham pristupi blie i ree: Zar e zbilja i pravednoga pogubiti s bezbonim? 24 Moe biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar e ih zbilja unititi ili zar radije se nee smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, to su u njemu? 25 Daleko neka je od tebe, da tako to uini, i da zajedno s bezbonim usmrti i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi? 26 Tada odgovori Gospod: Ako naem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit u cijelomu mjestu zbog njih. 27 A Abraham uze iznova i ree: Evo, ja sam se eto ve usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo. 28 Moe biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar e zbog ovih pet zatrti cijeli grad? On odgovori: Neu ga unititi, ako naem tamo etrdeset i pet. 29 I opet nastavi s njim govoriti i ree: Moe biti da ih se tamo nae samo etrdeset. Od odgovori: Neu to uiniti zbog tih etrdeset. 30 Tada ree: Ah, ne ljuti se, Gospode, ako jo jedanput progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo trideset. On odgovori: Neu to uiniti, ako tamo naem trideset. 31 I opet ree: Ja sam se ve usudio da govorim Gospodu! Moe biti da ih se tamo nae samo dvadeset. On odgovori: Neu ih unititi i zbog tih dvadeset. 32 Tada ree: Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo jo jedno progovorim! Moe biti da ih se tamo nae samo deset. On odgovori: I Neu ih unititi i zbog tih deset. 33 Nato Gospod otide, iza toga zavri razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kui. Postanak 19 1 Kad oba anela uveer dooe u

13

Izlazaknjegovu i obje keri njegove i izvedoe ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv. 17 Oni ga izvedoe van i pustie ga istom pred gradom, i rekoe mu: Bjei, jer ti se radi o ivotu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bjei u goru, da i ti ne pogine! 18 Lot im odgovori: Nemoj tako, Gospode! 19 Evo, sluga tvoj nae milost u oima tvojim i veliko mi iskazuje milosre, kad hoe da mi spasi ivot. Ali ja ne smijem bjeati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesrea, pa bih poginuo. 20 Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao utei, a malen je. Tamo bih htio utei, jer je malen, pa da ostanem na ivotu, 21 On odgovori: Evo, neka ti bude, i u tom u te posluati, da ne razorim grad, o kojem govori. 22 Bjei brze tamo; jer ne mogu nita initi, dok ne stigne onamo! Zato se prozva taj grad Soar. 23 Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot doao u Soar. 24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dad sumpora i ognja od Gospoda, s neba. 25 I uniti te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, to je raslo na poljima. 26 A kad se je ena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli. 27 Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom. 28 Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei. 29 Bog e dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uniti gradove, u kojima je bio Lot prebivao. 30 Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj peini s obje keri svoje. 31 Tada ree starija mlaoj: Na je otac star, a nema vie nijednog ovjeka u zemlji, koji bi htio opiti s nama, kako je to obiaj po svemu svijetu. 32 Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu! 33 I dadoe onu no ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i lee uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 34 Drugo jutro ree starija mlaoj:

Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, im ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje, 2 I ree: Molim vas, gospodo, svratite se u kuu sluge svojega, da prenoite, i operite noge svoje! Sutra rano moete onda uraniti i put svoj nastaviti. A oni rekoe: Ne, mi emo prenoiti vani. 3 Ali on navali i primora ih, pa se oni navratie k njemu i dooe u kuu njegovu. On im tada ugotovi veeru i dade ispei nekvasnih pogaa, i oni jedoe. 4 Ali prije nego jo otidoe da legnu, opkolie ljudi grada Sodome kuu mlado i staro, sav narod do posljednjega ovjeka. 5 Oni pozvae Lota i rekoe mu: Gdje su ljudi, to veeras dooe k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo! 6 Tada Lot izae k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom; 7 I ree: Ne inite takva zla, brao moja! 8 Evo, imam jo dvije keri koje ne spoznae mua: njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uoe u sjenu krova mojega! 9 Ali oni viknue: Odstupi odatle! i rekoe: Ovaj doe ovamo kao doljak i sad hoe da nam sudi. Sad emo uiniti tebi jo gore nego njima! I navalie silom na ovjeka, na Lota, i primicali su se sve blie, da razbiju vrata. 10 Tada ona dva ovjeka pruie ruke svoje i uvukoe Lota k sebi u kuu i zatvorie vrata. 11 A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarie sljepoom, tako da su se uzalud muili da nau vrata. 12 Nato dva ovjeka rekoe Lotu: Ako ima ovdje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i ker, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13 Jer mi emo zatrti ovo mjesto; jer teka se tuba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo. 14 Tada Lot izae van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oenili kerima njegovim, i ree: Ustajte! Izaite iz mjesta ovoga, jer e Gospod zatrti grad ovaj! Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo ali. 15 Kad osvanula zora, navalie aneli na Lota, da se pouri, i rekoe: Ustani! Uzmi enu svoju i dvije keri svoje, to su jo kod kue, da i ti ne pogine zbog krivnje grada toga! 16 Kad se je on jo uvijek skanjivao, uzee ljudi za ruku njega, enu

PostanakEto, leala sam noas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu no, pa onda poi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu! 35 Tako dadoe i ovu no ocu svojemu vina da pije, te poe mlaa i lee uz njega, a on ne opazi ni kako ona lee, ni kako ustade. 36 Zatrudnjee dakle obje keri Lotove od oca svojega. 37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac dananjim Moapcima. 38 I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac dananjim Amoncima.

14

doemo, reci o meni, da sam ti brat. 14 Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, enu njegovu. 15 I ree Abimelek: Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada! 16 A Sari ree: Evo, dajem bratu tvojemu tisuu srebrnjaka, neka to bude za te odteta u oima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana. 17 Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, enu njegovu i slukinje njegove, tako da su opet mogle raati. Postanak 20 18 Jer je Gospod zbog Sare, ene 1 Onda otide Abraham u pokrajinu Abrahamove, bio zatvorio svaku Negeb i nastani se izmeu Kadea i maternicu u kui Abimelekovoj. ura. Dok je boravio u Gerari, 2 Ree Abraham za Saru, enu svoju: Postanak 21 Sestra mi je. I posla tamo Abimelek, 1 Gospod pohodi Saru, kao to je bio kralj gerarski, i dade dovesti Saru. obeao, i uini Gospod na njoj, kao to 3 Ali doe Bog k Abimeleku po noi u je bio unaprijed rekao. snu i ree mu: Eto, umrijet e zbog 2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u ene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona starosti njegovoj sina u vrijeme, to ga je udata ena! je Bog unaprijed odredio. 4 A Abimelek nije se bio jo njoj 3 Abraham nadjenu ime novoroenom primaknuo, pa odgovori: Gospode, ti sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, ipak nee nedune ljude pogubiti! Izak. 5 Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; 4 Abraham obreza sina svojega Izaka, a i ona izjavi: Brat mi je. U nedunosti kad mu je bilo osam dana, kao to mu srca svojega i istim rukama uinih je bio zapovjedio Bog. tako. 5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu 6 Tada mu ree dalje Bog u snu: I ja se rodio sin Izak. znam, da si uinio u nedunosti srca 6 Tada ree Sara: Smijeh mi Bog svojega. Ja te sam uuvah, da se ne pripravi, i svaki, koji uje o tom, smijat ogrijei proti meni, i zato ne dopustih, e se zbog mene. da je se dotakne. 7 Ree dalje: Tko bi bio ikad rekao 7 A sada vrati muu enu njegovu, jer Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? je on prorok zagovarat e te, da Pa ipak ja mu rodih sina u starosti ostane na ivotu. A ne vrati li je, onda njegovoj. znaj, da e umrijeti ti i svi tvoji! 8 Djeak odraste i bi odbijen od prsiju. 8 Rano ujutro sazva Abimelek sve Abraham na taj dan, kad bi Izak sluge svoje i ree im, to se zbilo; a ljudi odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu. se veoma uplaie. 9 A kad vidje Sara, kako se sin 9 Abimelek dozva Abrahama i ree mu: Egipanke Agare, kojega je bila rodila to si nam uinio? to li sam ti skrivio, Abrahamu, podsmijeva, da navue na me i na kraljevstvo moje 10 Ona ree Abrahamu: Otjeraj tu toliku krivnju? to se ne bi smjelo slukinju i sina njezina, jer sin te nipoto dogoditi, to si mi uinio. slukinje ne smije biti batinik s 10 I Abimelek upita Abrahama: to si mojim sinom Izakom. namjeravao, da si tako radio? 11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno 11 Abraham odgovori: Mislio sam zbog sina njegova. naime, ako u ovome mjestu ne vlada 12 Tada ree Bog Abrahamu: Neka ti strah Boji, onda e me pogubiti zbog ne bude ao za djeaka i za slukinju ene moje. tvoju; posluaj Saru u svemu to ti 12 Uostalom, ona mi je doista sestra, kae, jer samo oni, to proizau od ki oca mojega, samo nije ki matere Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji. moje, i tako mi je mogla postati ena. 13 Ali u i sina slukinje uiniti 13 I kad me Bog iz kue oca mojega narodom, jer je potomak tvoj. odvede u tuinu, rekoh joj: uini mi tu 14 I tako Abraham drugoga jutra uze ljubav; u svakom mjestu, kamo kruha i mjeinu vode i dade to Agari

15

Postanaku Beer-ebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vjenoga. 34 Abraham proboravi jo dugo vremena kao tuinac u zemlji filistejskoj. Postanak 22 1 Poslije ovih dogaaja stavi Bog Abrahama na kunju i ree mu: Abrahame! On odgovori: Evo me! 2 On ree: Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubi, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa rtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega u ti rei! 3 Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za rtvu paljenicu, die se tada i poe prema mjestu, za kojega mu je Bog rekao. 4 Trei dan podie Abraham oi svoje i ugleda mjesto u daljini. 5 Tada ree Abraham slugama svojim: Ostanite ovdje s magarcem a ja i djeak poi emo tamo, da se poklonimo, pa emo se opet vratiti k vama. 6 Nato uze Abraham drva za rtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i no sa sobom, i tako pooe obojica zajedno. 7 Tada ree Izak ocu svojemu Abrahamu: Oe! On odgovori: Evo me, sine! I zapita: Evo oganj i drva, ali gdje je janje za etvu paljenicu? 8 Abraham odgovori: Bog e ve pribaviti janje za rtvu paljenicu, sine! Tako su ila obojica zajedno dalje. 9 Kad dooe na mjesto, to mu ga je bio Bog pokazao, naini Abraham ondje rtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na rtvenik, na drva odozgor. 10 Nato Abraham prui ruku svoju i prihvati za no, da zakolje sina svojega. 11 Ali aneo Gospodnji povika mu s neba: Abrahame, Abrahame On odgovori: Evo me! 12 Aneo ree: Ne stavljaj ruku na djeaka i ne uini mu nita, jer sad znam, da se Boga boji i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega. 13 Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, to se bio rogovima svojim zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao rtvu paljenicu. 14 Abraham prozva to mjesto JahveJire, (znai, Gospod-Pribavlja) tako da se i danas jo kae: Na brdu Gospoda bit e pribavljeno

metnuvi joj na lea; i djeaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer ebe. 15 A kad nesta vode u mjeini, stavi djeaka pod jedan grm. 16 Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko moe luk dobaciti; i ree u sebi: Ne mogu da gledam, kako umire dijete. Tako je sjedila po strani i pone glasno plakati. 17 A Bog je uo glas djeakov, i aneo Boji viknu Agaru s neba: to ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je uo glas djeakov tu, gdje lei. 18 Hajde, uzmi djeaka i dri ga vrsto za ruku; jer ja u ga uiniti velikim narodom, 19 Tada joj Bog otvori oi, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mjeinu vode i dade djeaku da pije. 20 I Bog je bio s djeakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vjet u strijeljanju lukom. 21 A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oeni ga iz zemlje egipatske. 22 U to isto vrijeme imadoe Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: Bog je s tobom u svemu, to radi. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da nee nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao to sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebiva kao gost! 24 Abraham odgovori: Jest, hou se zakleti. 25 Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, to su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile. 26 Abimelek ree: Ne znam, tko je to uinio, a ti mi o tome ni jesi nita rekao, niti sam do danas to o tome uo. 27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopie savez meu sobom. 28 Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi. 29 Upita Abimelek Abrahama: to ima da znai to sedmero janjadi, to si ih odvojio? 30 On odgovori: Ovo sedmero janjadi mora ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedoanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Zato se to mjesto prozva Beer-eba, jer se ondje meu sobom zaklee. 32 Tako oni sklopie savez u Beer-ebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoe i vratie se natrag u zemlju filistejsku. 33 A Abraham zasadi stablo tamarisku

Postanak15 Tada aneo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, 16 I ree: Kunem se sobom, glasi rije Gospodnja: Zato, to si to inio i nijesi mi uskratio jedinoga sina svojega. 17 Blagoslovit u te obilno i potomstvo u tvoje umnoiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo e tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. 18 I bit e blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si posluao glas moj. 19 Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoe se i otidoe zajedno u Beer-ebu, i Abraham je prebivao u Beer-ebi. 20 Iza ovih dogaaja javie Abrahamu ovo: Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru sinove: 21 Husa, prvoroenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela. 23 A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24 I inoa njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaa i Maaku. Postanak 23 1 Sara poivje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine ivota Sarina. 2 I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poe Abraham drati alost za Saru i oplakivati je. 3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako: 4 Ja sam samo tuinac i doljak meu vama. Dajte mi dakle zemljite sa grob kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam! 5 Hetovi sinovi odgovorie Abrahamu: 6 uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdje meu nama kao knez Boji. U najboljoj grobnici naoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas nee ti uskratiti, da pokopa pokojnicu svoju u grobnici njegovoj. 7 Tada se die Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim, 8 I ree im: Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kue i da je pokopam, iskaite mi ljubav i progovorite za me lijepu rije Efronu, sinu Soharovu. 9 Neka mi ustupi peinu Makpelu, koja je njegova, a lei na kraj polja njegova; za punu cijenu neka mi je u nazonosti vaoj dadne za grobnicu. 10 A Efron je sjedio meu sinovima

16

Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred svima, to su bili doli na vrata gradska ovako: 11 Ali ne, gospodaru, posluaj me! Polje ti poklanjam i peinu to je na njemu, poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu svoju! 12 Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje, 13 I ree Efronu u nazonosti stanovnika zemlje: Ne, posluaj me ipak! Plaam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju! 14 Efron odgovori Abrahamu: 15 Ne, gospodaru, posluaj me! Zemlja za etiri stotine ekela srebra, to je to meu nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju! 16 I Abraham prihvati trabinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, to ju je bio taj zatraio u nazonosti sinova Hetovih, naime etiri stotine ekela srebra, kako su ili meu trgovcima. 17 Tako polje Efronovo, to je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s peinom, to je bila na njemu, i sa svim drveem, to je bilo na polju i po mei njegovoj unaokolo. 18 Tako prijee pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, to su bili doli na vrata gradska. 19 Nato Abraham pokopa Saru, enu svoju, u peini na polju Makpeli, istono od Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj. 20 Tako prijee polje i peina, to je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na Abrahama za batinsko groblje. Postanak 24 1 A bio je Abraham star i vremean, i Gospod bijae Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Tada ree Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kui svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: Metni ruku svoju pod bedro moje! 3 Hou naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nee uzeti sinu mojemu ene izmeu keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 4 Ne, ve otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi enu za sina mojega Izaka. 5 A sluga mu odgovori: A ako ena ne htjedne poi s menom u ovu zemlju? Hou li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si iziao? 6 Abraham mu ree: Pazi, da tamo

17

Postanakkui oca tvojega mjesta za nas da prenoimo? 24 Ona mu odgovori: Ki sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru. 25 I nastavi dalje: Slame i pie imamo mnogo, i mjesta da se prenoi. 26 Tada se nakloni ovjek, baci se niice pred Gospodom, 27 I ree: Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuu rodbine gospodara mojega. 28 A djevojka otra i pripovjedi u kui matere svoje, to joj se dogodi. 29 A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k ovjeku na izvor. 30 Kad je on naime bio vidio naunice i na rukama sestre svoje narukvice i uo rijei sestre svoje: Tako mi ree ovjek, poe k ovjeku, koji je jo jednako stajao kod deva na izvoru. 31 On ree: Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! to stoji tu vani, kad sam pospremio ve kuu i mjesto nainio za deve. 32 Tada ovjek poe u kuu, a onaj rastovari deve, donese slame i pie za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, to su bili s njim. 33 A kad postavi pred njega da jede, ree on: Ne jedem prije, dok ne kaem stvar svoju. Laban zamoli: Govori! 34 Tada on uze govoriti: Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je doao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja magaraca i deva. 36 Sara, ena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje. 37 A mene zakle gospodar moj ovako: Da nijesi uzeo sinu mojemu ene od keri Kanaanaca, meu kojima prebivam. 38 Nego otidi u kuu oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo enu za sina mojega! 39 Ja odgovorih gospodaru svojemu: A to, ako ena ne htjedne poi sa mnom? 40 On mi tada ree: Gospod, pred ijim sam licem hodio, poslae anela svojega s tobom i dat e sreu putu tvojemu, i ti e dovesti enu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kue oca mojega. 41 A nee te vezati zadana zakletva, ako doe k rodbini mojoj, pa ti je ne

natrag ne povede sina mojega! 7 Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kue oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obeao: Potomstvu tvojemu dat u zemlju ovu, on e poslati anela svojega pred tobom, da dovede odanle enu sinu mojemu. 8 Ako li ena ne htjedne poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; i nipoto ne smije tamo natrag odvesti sina mojega. 9 Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se. 10 Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podie se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11 Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da polijeu. Bilo je podveer, u doba, kad izlaze ene da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreu danas i iskai milost Abrahamu, gospodaru mojemu! 13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i keri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode. 14 Ako sad djevojka, kojoj reknem: Nagni krag svoj, da se napijem, ona odgovori: Napij se! Pa i deve u ti napojiti, onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom u spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu. 15 Jo on nije bio svrio svoje molitve, i gle, Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova brata Nahora, doe s kragom svojim na ramenu. 16 Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mu nije bio spoznao. Ona sie k izvoru, napuni krag svoj i doe opet gore. 17 Tada sluga pritra k njoj i ree: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega. 18 Ona odgovori: Napij se, gospodaru! I bre spusti krag svoj na ruku i dade mu da se napije, 19 Kad ga napoji, ree: I devama u tvojim naliti neka se napiju. 20 I bre izli krag svoj u korito, otra opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim. 21 A ovjek ju utei promatrao da vidi je li Gospod dao sreu putu njegovu ili ne. 22 Kad se deve napie, uze ovjek naunice, pola ekela teke, i dvije narukvice za ruke njezine, deset ekela zlata teke. 23 I upita: Kai mi ija si ki. Ima li u

Postanakdadnu, tada te nee vezati zadana zakletva. 42 Tako dooh danas k izvoru i pomolih se: Gospode, Boe Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreu putu, na kojemu se nalazim! 43 Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, to izae da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz kraga tvojega, 44 Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama u tvojim naliti vode, onda je to ena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega. 45 Jo nijesam bio izgovorio, i gle, izae Rebeka s kragom na ramenu, i ona sie k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: Daj mi da se na pijem! 46 Ona odmah spusti dolje krag svoj i ree: Napij se, pa i deve u tvoje napojiti! I ja se napih, a ona napoji i deve. 47 Onda je upitah: ija si ki? Ona odgovori: Ki sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka. Nato joj ja objesih naunice i metnuh joj narukvice na ruke. 48 Tada se ja naklonih, bacih se niice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem ker roaka gospodara svojega za sina njegova. 49 Ako hoete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kaite mi; ako li neete, kaite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo! 50 Tada odgovorie Laban i Betuel i rekoe: Od Gospoda to dolazi; mi ti ne moemo reci ni da ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude ena sinu gospodara tvojega, kao to je odredio Gospod! 52 A kad je uo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se niice pred Gospodom sve do zemlje. 53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoie ondje. Kad ustadoe ujutro, ree on: Pustite me da idem gospodaru svojemu. 55 Brat njezin i mati njezina odgovorie: Neka ostane djevojka kod nas jo koje vrijeme, barem deset dana, pa onda moe ii! 56 A on im ree: Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao srea putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu! 57 Oni odgovorie: Da pozovemo

18

djevojku i nju da upitamo. 58 I pozvae Rebeku i upitae je: Hoe li idi s ovim ovjekom? Ona odgovori: Hou. 59 Tada pustie sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu. 60 Blagoslovie Rebeku i rekoe joj: Sestro draga, budi mati nebrojenim tisuama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih! 61 Nato se die Rebeka sa slukinjama svojim, posjedae na deve i pooe za ovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle. 62 Izak se upravo vraao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu. 63 Podveer bio je Izak izaao na polje da razmatra; kad podie oi i pogleda, a to dolazile deve. 64 I Rebeka podie oi i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve, 65 I upita slugu: Tko je onaj tamo ovjek, to ide preko polja u susret nama? Sluga odgovori: To je gospodar moj. Tada ona uze pokrivalo i pokri se. 66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve, to je bio uinio. 67 Izak je povede u ator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade ena i on je zamilova. I tako se Izak utjei nad gubitkom matere svoje. Postanak 25 1 Abraham je bio uzeo jo drugu enu, po imenu Keturu. 2 I ona mu rodi Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3 Jokanu se rodi eba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Aurimi, Letuimi i Leumimi. 4 Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci Keturini. 5 A Abraham predade Izaku sve imanje svoje. 6 Sinovima inoa, to ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih dok je jo ivio, od sina svojega Izaka prema istoku u istonu zemlju. 7 A ovo je broj godina, to ih preivje Abraham: sto sedamdeset i pet godina. 8 Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit ivota, pa bi pridruen ocima svojim. 9 Sinovi njegovi Izak i Imael pokopae ga u peini Makpeli na polju sina Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova, istono od Mamre, 10 Na polju, to ga je bio Abraham

19

PostanakEzav doe iz pustinje sav gladan. 30 Ezav ree Jakovu: Daj mi bre da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav! Zato se prozva Edom. 31 Jakov ree: Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva! 32 Ezav ree: Ah, moram eto da umrem; to e mi to pravo prvorodstva? 33 A Jakov ree: Zakuni mi se najprije! I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva. Postanak 26 1 Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijanja, to je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru. 2 Tada mu se javi Gospod i ree: Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti rei! 3 Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja u biti s tobom i blagoslovit u te; jer u tebi i potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo ocu tvojemu Abrahamu. 4 Umnoi u potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat u potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5 Zato to je Abraham sluao glas moj i drao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje. 6 I tako osta Izak u Gerari. 7 A kad su stanovnici mjesta pitali za enu njegovu, ree: Sestra mi je. Jer se je bojao rei: ena mi je, mislio je: Mogli bi me inae, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa. 8 Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje enu svoju Rebeku. 9 Tada dozva Abimelek Izaka i ree: Eto, ona je zacijelo ena tvoja. Kako si mogao rei da ti je sestra? Izak mu odgovori: Mislio sam, da bih inae morao umrijeti zbog nje. 10 Abimelek ree: to si nam to uinio? Kako je lako mogao tko od naroda primai se eni tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju. 11 I zapovjedi Abimelek svemu narodu: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili ene njegove, kaznit e se smru! 12 Tada Izak zasija u onoj zemlji i poanje u onoj godini stostruko, jer ga

kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani Abraham i ena njegova Sara. 11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je prebivao kod studenca Lahaj Roi. 12 Ovo je potomstvo Imaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipanka Agara, slukinja Sarina, 13 Ovo su imena sinova Imaelovih, po njihovim plemenima poredana: Prvoroenac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mima, Duma, Masa, 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma, 16 To su sinovi Imaelovi, i to su imena njihova po selima i atoritima njihovim, dvanaest knezova po plemenima njihovim. 17 Godine ivota Imaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruen svojim precima. 18 Sinovi Imaelovi prebivali su od Havile do ura, koji lei istono od Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini sve brae svoje naselie se prkosno. 19 Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. 20 A Izaku je bilo etrdeset godina, kad se oeni Rebekom kerju Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana, 21 I Izak se molio Gospodu za enu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga uslii, i tako ena njegova Rebeka zatrudnje. 22 A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, ree ona: Ako je tomu tako, to e onda biti od mene? Ona otide da pita Gospoda. 23 Gospod joj odgovori: Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena e se odvojiti u utrobi tvojoj; jedno e biti jae od drugoga, i starije sluit e mlaemu. 24 I kad doe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu. 25 Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenue ime Ezav. 26 A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu nadjenue ime Jakov. Bilo je Izaku ezdeset godina kad se oni rodie. 27 I kad djeaci odrastoe, posta Ezav dobar lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio ovjek krotak, koji je ostao kod atora. 28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je vie voljela Jakova. 29 Jednom skuhao Jakov jelo. Tada

PostanakBog blagoslovi. 13 Tako posta ovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat. 14 Imao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni. 15 Zato sve studence, to ih bjehu iskopale sluge oca njegova za ivota oca njegova Abrahama, zasue i zemljom napunie. 16 A Abimelek ree Izaku: Idi od nas, jer si nam ti postao previe moan. 17 Tako otide Izak odanle, razape ator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje. 18 Nato Izak opet iskopa studence, to su ih bili iskopali za ivota oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, to im ih bio dao otac njegov. 19 Sluge Izakove kopale su u dolini i naoe tamo studenac sa tekuom vodom. 20 Ali se posvadie pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: Naa je voda! Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim. 21 Potom iskopae drugi studenac; pa se i radi njega posvadie; zato ga on nazva Sitna. 22 Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga nazva on Rehobot rekavi: Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se moemo rairiti u zemlji. 23 Odatle otide gore u Beer-ebu. 24 U onoj noi javi mu se Gospod i ree: Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit u tebe i umnoit u potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama. 25 On naini ondje rtvenik, prizva ime Gospodnje i razape ator svoj, a sluge Izakove iskopae ondje studenac. 26 Tada doe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom. 27 Izak ih upita: Zato dooste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe? 28 Oni odgovorie: Vidjesmo na svoje oi, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor izmeu nas i tebe. Mi hoemo da sklopimo ugovor s tobom. 29 Ti da nama ne ini nikakva zla kao to se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro inismo i pustismo te da ide u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda! 30 Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.

20

31 Drugo jutro rano zaklee se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoe od njega u miru. 32 Isti dan dooe sluge Izakove i pripovjedie mu za studenac, to su ga bili iskopali: Naosmo vodu. 33 On, ga nazva iba. Zato se zove grad sve do dana dananjega Beereba. 34 Kad bi Ezavu etrdeset godina, uze za enu Juditu, ker Hiteja Beerija, i Basematu, ker Hiteja Elona. 35 Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki. Postanak 27 1 Kad Izak ostarje i oi mu potamnjee, da nije mogao vie vidjeti, dozva starijega sina svojega Ezava i ree mu: Sine moj! On mu odgovori: Evo me! 2 Tada ree on: Vidi, ostario sam i ne znam, kad u umrijeti. 3 Uzmi sad oruje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izai van u pustinju i ulovi mi komad divljaine! 4 Priredi mi od toga teno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada u jesti, i dua e te moja za to blagosloviti, prije nego umrem. 5 A Rebeka je bila ula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav izae u pustinju, da ulovi divljaine i donese kui. 6 Tada ree Rebeka sinu svojemu Jakovu: ula sam, kako otac tvoj ree bratu tvojemu Ezavu: 7 Donesi mi komad divljaine i priredi mi teno jelo, da mogu jesti i tebe pred Gospodom blagosloviti, prije nego umrem. 8 Nego sada, sine moj, posluaj savjet, to u ti ga dati! 9 Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja u od njih prirediti teno jelo ocu tvojemu, kako on to voli. 10 Onda e donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre. 11 A Jakov ree materi svojoj Rebeki: Gle, moj je brat Ezav ovjek rutav, a ja sam gladak. 12 Moe biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova. 13 A mati njegova odgovori mu: Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Posluaj savjet moj, otidi i donesi mi! 14 On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga teno jelo, kako je to volio otac njegov. 15 Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, to ih je imala u kui kod sebe, i obue ih

21

Postanakblagoslovljen! 34 Kad Ezav razabra rijei oca svojega, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca svojega: Blagoslovi i mene, oe dragi! 35 On odgovori: Doe brat tvoj s prijevarom i odnese ti blagoslov. 36 Tada on ree: Pravo mu se dalo ime Jakov. Ve dvaput me prevari: moje pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto jo ote i blagoslov. Tada upita: Zar nijesi za mene sauvao nikakva blagoslova? 37 Izak odgovori Ezavu: Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu brau njegovu dadoh mu za sluge, i opskrbih ga itom i vinom. Pa to bih sad jo mogao uiniti za tebe, sine dragi? 38 Ezav ree ocu svojemu: Zar ima samo jedan blagoslov, oe dobri? Blagoslovi i mene, oe dragi! I Ezav stade glasno plakati. 39 Tada mu otac njegov Izak progovori: Eto, daleko od rodne zemlje bit e prebivalite tvoje i daleko od rose nebeske odozgor. 40 Od maa svojega ivjet e i bratu e svojemu sluiti. Otrgne li se, jaram e njegov stresti s vrata svojega. 41 Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova, to mu ga je bio dao otac njegov, i ree Ezav: Naskoro dolazi vrijeme, da e se aliti oca mojega; tada u ubiti brata svojega Jakova. 42 I kad Rebeka saznade za tu izjavu starijeg sina svojega Ezava, dade dozvati mlaeg sina svojega Jakova i ree mu: Sluaj, brat tvoj Ezav hoe da ti se osveti i da te ubije, 43 Nego, sine dragi, posluaj savjet moj; ustani i bjei k bratu mojemu Labanu u Haran! 44 Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdba brata tvojega! 45 im se gnjev brata tvojega odvrati od tebe i on zaboravi, to si mu uinio, poslat u po tebe i odanle te dovesti ovamo. Zato bih vas obojicu izgubila u jedan dan? 46 Potom ree Rebeka Izaku: Omrznuo mi je ivot zbog keri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za enu jednu takvu Hetovku, jednu izmeu keri u zemlji, onda to imam jo od ivota? Postanak 28 1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloi mu: Ne uzimaj ene izmeu keri Kanaanaca! 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuu Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle enu, jednu izmeu keri Labana, brata matere tvoje! 3 Bog, Svemoni, neka te blagoslovi,

mlaem sinu svojemu Jakovu. 16 koice jaree ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga. 17 Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke teno jelo s kruhom, to ga je bila priredila. 18 Tako unie on k ocu svojemu i ree: Oe moj! On odgovori: Evo me! Tko si ti, sine moj? 19 Jakov ree ocu svojemu: Ja sam Ezav, prvoroenac tvoj; uinio sam, kako si mi naloio. Sjedi uspravo i jedi divljaine moje, i onda me blagoslovi! 20 A Izak upita sina svojega: Kako si mogao tako brzo neto nai, sine moj? On odgovori: Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istra preda me. 21 Ali Izak ree Jakovu: Stupi blie, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj Ezav ili ne! 22 Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i ree: Glas je dodue Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove. 23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava. Poto ga je pozdravom blagoslova pozdravio, 24 Upita opet: Ti si dakle doista sin moj Ezav? On odgovori: Jesam. 25 Tada on ree: Onda mi donesi, da jedem divljaine sina svojega i da te tada blagoslovim! Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio. 26 Nato mu ree otac njegov Izak: Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me! 27 On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga govorei: Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod. 28 Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i ita izobilja! 29 I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe blagoslivlja! 30 Kad je Izak bio zavrio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva to je bio otiao ispred oca svojega Izaka, vrati se brat njegov Ezav iz lova. 31 I on priredi teno jelo, donese ocu svojemu i ree ocu svojemu: Sjedni uspravo, oe dragi i jedi divljaine sina svojega, da me onda mogne blagosloviti! 32 Tada ga upita otac njegov Izak: Tko si ti? On ree: Ja san sin tvoj, prvoroenac tvoj, Ezav. 33 Izak se neizmjerno uplai i povika: A tko je bio onaj, koji ulovi divljainu i donese mi je? Ja sam jeo od svega, prije nego ti doe, i njega sam blagoslovio, i on e tako ostati

Postanakneka te uini plodnim i umnoi te, da postane jedno mnotvo naroda! 4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedne zemlju, u kojoj prebiva kao tuinac i koju Bog dade Abrahamu! 5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava. 6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi enu, i da mu je blagoslivljajui ga naloio: Ne uzimaj ene izmeu keri Kanaanaca, 7 I da je Jakov posluao oca svojega i mater svoju i otiao u Mezopotamiju. 8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke. 9 Zato otide Ezav k Imaelu i uze sebi, uz dvije ene svoje, za enu jo Mahalatu, ker Imaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu. 10 A Jakov otide iz Beer-ebe i otputova u Haran. 11 Stie na jedno mjesto i prenoi ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i lee da tu spava. 12 I usne san: ljestve stajale na zemlji to s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, aneli Boji hodili na njima gore i dolje. 13 I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj poiva, dat u tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit e kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se rairiti; u tebi i u potomcima tvojim bit e blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja u biti s tobom i uvat u te, kamogod poe, i opet u te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neu ostaviti, dokle ne izvrim, to ti obeah. 16 I Jakov se probudi od sna svojega i povika: Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh! 17 Pun strahopotovanja ree: Kako je asno mjesto ovo! Jest, ovdje je kua Boja i ovdje su vrata nebeska! 18 Drugo jutro uze Jakov kamen to ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje. 19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza. 20 Nato uini Jakov ovaj zavjet: Ako Bog bude s menom i sauva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne

22

kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 I ako e sretno vratim u oinsku kuu svoju, tada e Gospod biti moj Bog. 22 A kamen ovaj, to ga postavih za spomenik, bit e kua Boja, i od svega, to mi dadne, vjerno u ti dati desetinu. Postanak 29 1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka. 2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo poivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obino napajala stada. Nad otvorom studenca