bib.irb.hr · web viewotapala se najčešće baziraju na organskim otapalima etil-acetatu ili...

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GRAFIČKI FAKULTET

BERNARDA KOLETIĆ

DEVIJACIJE U OBOJENJU OTISKA PRILIKOM

ETIKETIRANJA STEZLJIVIM FILMOM

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2018.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GRAFIČKI FAKULTET

BERNARDA KOLETIĆ

DEVIJACIJE U OBOJENJU OTISKA PRILIKOM

ETIKETIRANJA STEZLJIVIM FILMOM

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Student:

doc.dr.sc. Irena Bates Bernarda Koletić

Zagreb, 2018.

Rješenje o odobrenju teme diplomskog rada

ZAHVALE

Veliko hvala upućujem svojoj mentorici doc.dr.sc. Irena Bates koja je uložila veliki

trud, bila od velike pomoći te uvijek našla vrijeme za sugestije, smjernice i savjete

prilikom stvaranja ovog diplomskog rada.

SAŽETAK

Etiketiranja stezljivim filmom je proces apliciranja etikete djelovanjem temperature pri

čemu film oblikovan u rukavac se priljubljuje uz ambalažu i poprima njezin oblik.

Takva vrsta etiketiranja koristi se na različitim ambalažama (polimernim, staklenim ili

metalnim). Etikete korištene kod ove vrste etiketiranja mogu biti u otvorenom formatu

ili formiranje u crijevo (ovisno o liniji za etiketiranje). U ovom radu analizirat će se

uzorci koji su otisnuti fleksografskim tiskom s bojama na bazi otapala i UV sušeće boje.

Analizirani će se uzorci otisnuti na dvije vrste polimernih materijala (polipropilen i

poli(vinil-klorid)). Kako bi se simulirao tunel za etiketiranje stezljivim filmom uzorci će

se izložiti povišenom temperaturom u sušioniku. Uzorci će biti izloženi različitim

temperaturama, ovisno o temperaturi skupljanja tiskovne podloge, odnosno polimernog

materijala. Uzorci otisnuti na polipropilenu izložiti će se temperaturi od 120˚ i 125˚C, a

uzorci otisnuti na poli(vinil-kloridnom) materijalu temperaturi od 70˚ i 75˚C u

jednakom trajanju od 5 minuta. Cilj ovog rada je odrediti devijacije u obojenju otiska na

rastertonskim vrijednostima od 90%, 70% i 20% nakon tretmana s povišenom

temperaturom na osnovi spektrofotometrijskih mjerenja i Euklidske razlike između

boja.

Ključne riječi: fleksografski tisak, stezljiv film, etiketiranje, boja na bazi otapala, UV

sušeće boje, polipropilen, poli(vinil-klorid).

SUMMARY

The film labeling is the process of applying the label by the effect of temperature,

whereby the film formed in the sleeve is adhered to the packaging and takes its shape.

Such type of labeling is used in different packaging (polymer, glass or metal). The

labels used in this type of labeling can be in the open format or the formation of the

hose (depending on the labeling line). In this work, samples that are printed with

flexographic printing with solvent-based dyes and UV dyes will be analyzed. Samples

will be analyzed on two types of polymeric materials (polypropylene and poly (vinyl

chloride)). The samples will treat at high temperature in the drier and it will be simulaor

for a tunnel for labeling. Samples will be exposed to high temperatures, depending on

the temperature of the printing substrate or polymeric material. Samples on

polypropylene will be exposed to temperatures of 120˚ and 125˚C, and samples on poly

(vinyl chloride) material at a temperature of 70˚C and 75˚C in the same duration of 5

minutes. The aim of this work is to determine the 90%, 70% and 20% rastertonic

deviation of contrasts after treatment with high temperature based on

spectrophotometric measurements and Euclidean difference in color.

Keywords: flexographic printing, shrink sleeve, labeling, solvent-based color, UV-dyeing, polypropylene, polyvinyl chloride.

SADRŽAJ

1. UVOD…………………………………………………………………………………1

2. TEORETSKI DIO…………………………………………………………………….2

2.1. Povijest fleksografskog tiska………………………………………………..3

2.2. Prednosti i nedostaci fleksografskog tiska…………………………………..3

2.2.1. Prednosti fleksografskog tiska……………………………………………3

2.2.2. Nedostaci fleksografskog tiska…………………………………………..4

2.3. Fleksografske tiskovne jedinice…..............................................................................4

2.4. Aniloks valjak……………………………………………..………………………..5

2.4.1. Izrada i karakteristika aniloks valjka……………………………………..5

2.4.2. Volumen………………………………………………………………….6

2.4.3. Kutevi rastriranja…………………………………………………………7

2.4.4. Linijatura………………………………………………………………….8

2.5. Tiskovna forma……………………………………………………………………...9

2.5.1. Gumene tiskovne forme…………………………………………………………..9

2.5.2. Fotopolimerne tiskovne forme…………………………………………………..10

2.5.3. Izrada tiskovne forme……………………………………………………………10

2.5.4. Analogna metoda………………………………………………………………...11

2.5.5. Digitalna metoda…………………………………………………………………12

3. FLEKSOGRAFSKE BOJE…………………………………………………………………..13

3.1. Fleksografske boje na bazi vode…………………………………………………..14

3.2. Fleksografske boje na bazi organskih otapala……………………………………..14

3.3. UV fleksografske boje……………………………………………………………..15

4. TISKOVNI MATERIJALI I STROJEVI U FLEKSOGRAFSKOM TISKU………………..16

4.1. Papiri……………………………………………………………………………….16

4.2. Folije……………………………………………………………………………….16

4.3. Strojevi u fleksografskom tisku…...…………...…………………………………..17

5. AMBALAŽA………………………………………………………………………………...18

5.1. Etiketiranje…………………………………………………………………………18

5.2. Etiketiranje stezljivim filmom……………………………………………………..19

5.3. Etiketiranje rastezljivim filmom…………………………………………………...21

5.4. Kolorimetrijske vrijednosti………………………………………………………...21

6. EKSPERIMENTALNI DIO………………………………………………………………….23

6.1. Korištenje tiskovne podloge……………………………………………………….23

6.2. Korištenje tiskovne boje…………………………………………………………...24

6.3. Uređaj za simuliranje tunela za etiketiranje……………………………………….24

6.4. Metoda mjerenja kvalitete otiska…………………………………………………..25

6.5. Mjerenje otisaka…………………………………………………………………...26

7. REZULTATI…………………………………………………………………………………26

8. RASPRAVA …………………………………………………………………………………47

9. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………….…..53

10. LITERATURA……………………………………………………………………….……..55

1. UVOD

Fleksografski tisak je u današnje vrijeme jedna od najzastupljenija tehnika tiska koja je

svakim danom u neprestanom usponu. Time ponajviše doprinosit neprestano razvijanje

fleksotiskarskih strojeva, boja, tiskovnih formi i radnih postupaka. Moderno tržište

zahtjeva što kraće rokove isporuke gotovog proizvoda, učestalije promjene dizajna i

povećane komponente dodatne vrijednosti za svoj proizvod.

Iz godine u godinu fleksotirskarsko tržište je u porastu tj. obujam proizvedene ambalaže

s fleksografskim tiskom raste dok obujam ofsetne i bakrotiskarske tehnike opada.[15]

Svaka tehnika tiska je vrlo kompleksan proces koji za tisak koristi različite strojeve po

konstrukciji brzini tiska i odgovarajuće tiskarske boje. Uloga boje je da sliku i tekst s

tiskovne forme prenese na tiskovnu podlogu sa što manje gubitaka informacija.

Prilikom etiketiranja ambalaže stezljivim filmom i prolaskom filma kroz vrući tunel

dolazi do oblikovanja etikete u rukavac te se etikete priljubljuje uz ambalažu i poprima

njezin oblik. Takva vrsta etiketiranja koristi se na različitim ambalažama (polimernim,

staklenim ili metalnim).

Cilj eksperimentalnog dijela ovog diplomskog rada je odrediti devijacije u obojenju

otiska na raster-tonskim vrijednostima od 90%, 70% i 20% nakon tretmana s povišenom

temperaturom na osnovi spektrofotometrijskih mjerenja i Euklidske razlike između

boja na polimernim materijalima (polipropilen i poli(vinil-klorid).

1

2. TEORIJSKI DIO

U grafičkoj tehnologiji postoje četiri glavne tehnike tiska (visoki, duboki, plošni i

propusni). Fleksografski tisak spada u tehniku visokog tiska. To znači da su tiskovni

elementi povišeni a slobodne površine udubljene. Tiskarsko bojilo se nanosi na tiskovne

elemente dok slobodne površine ostaju neprekrivene bojilom i na taj način se prenose na

tiskovnu podlogu. [2]

Tiskovna forma za fleksografski tisak izrađuje se od prirodne ili sintetske gume i

fotopolimera. Fotopolimeri mogu biti u krutom i tekućem stanju, no danas se pretežno

koriste oni u krutom stanju koji su zbog svojih svojstava i mogućnosti reprodukcije

većinom istisnuli iz upotrebe gumene tiskovne forme. [7]

Fleksografski tisak je direktna tehnika. Ova tehnika tiska se najčešće koristi za tisak na

ambalaže pa se zato još naziva i ambalažni tisak. Fleksografskim tiskom se može tiskati

na razne podloge što uključuje: glatki, hrapavi ili upojni papir, karton, valoviti karton ili

ljepenka. Primjenom suvremenih izrazito sušivih fleksografskih boja može se otiskivati

i na ne-upojnim metalnim ili polimernim tiskovnim podlogama. Također se dobro

otiskuju i pune površine pa je fleksogafski tisak pogodan za velike naklade različitih

ambalaža, ukrasnih papira, papirnatih vrećica, omotnica i tiskanica.

2.1. Povijest fleksografskog tiska

Prvi naziv koji se koristio bio je anilintisak koji je ime dobio prema anilinskom

materijalu koji se upotrebljavao za izradu tiskarskih boja. S obzirom da se fleksografski

tisak većinom koristi za tisak ambalaže i to one u kojima se čuva prehrana, upotreba

anilinskih boja je zabranjena jer su otrovne. Iako su ubrzo razvijene i proizvedene nove

tiskarske boje, naziv im se zadržao do 1951.godine, kada je započela promjena naziva i

od 1952.godine koristi se naziv fleksografski tisak [1].

Fleksografski tisak je zbog svoje bolje kvalitete otiska, velike brzine tiska i niske cijene

danas najzastupljenija vrsta visokog tiska. Ime je dobio prema fleksibilnom materijalu

2

tiskovne forme. Ponegdje se naziva i tisak poljupca (eng.kiss printing), zbog malog

pritiska između temeljnog valjka i tiskovne podloge. [2]

Slika 1. Prikaz tiskovne forme u fleksografskom tisku

2.2. Prednosti i nedostaci fleksografskog tiska

Unutar grafičke industrije u tisku, fleksografski tisak je najdinamičnije rastuće područje.

U prošlosti se nije bilo za povjerovati da bi flekosografski tisak konkurirao ofsetnom i

dubokom tisku, dok u današnje vrijeme možemo reći da ova tehnika tiska ima

izvanredan odnos između cijene i kvalitete. U današnje vrijeme tisak je sve zahtjevniji i

svakim danom je sve napredniji te pruža mnoge mogućnosti.

Otisci iz fleksografskog stroja izlaze suhi, što i omogućuje izravno priključivanje

doradnih strojeva. Fleksografski tisak je vrlo prikladan za tisak na neupojnim

podlogama kao što su celofani, metalne i plastične podloge, a zbog svoje elastičnosti

tiskovnih formi i za tisak na valovitom kartonu. [2]

2.2.1. Prednosti fleksografskog tiska

Široki rapon podloga za tisak

Veliki izbor fleksografskih boja

Jednostavna konstrukcija uređaja za obojenje zbog male viskoznosti boja

Brzosušeće boje

Kratko vrijeme izmjene radnih naloga

Velike naklade zbog izdržljive fleksibilne fotopolimerne tiskovne forme

3

Tisak beskonačnih uzoraka

Visoka kvaliteta otiska

Ekonomska isplativost

2.2.2. Nedostaci fleksografskog tiska

Osjetljivost na promijene pritiska prilikom tiska

Nejednolika gustoća obojenja na rubovima otisaka

Karakterističan veliki prirast rasterskih elemenata

Nepraktično podešavanje boje tokom otiska

Problem tiska rastriranih površina s iste tiskovne forme

Ograničenje finoće rastera u odnosu na ofsetni tisak i bakrotisak

2.3. Fleksografska tiskovna jedinca

Fleksografski tisak je direktna tehnika tiska. Tehnika tiska je vrlo slična knjigotisku.

Osnovna razlika fleksografskog tiska i knjigotiska je u tiskovnim formama. Za razliku

od knjigotiska gdje je tiskovna forma „čvrsta“ kod fleksografskog tiska tiskovna forma

je elastična te je potreban manji pritisak forme o tiskovnu podlogu da bi se dobio otisak.

Tiskovne jedinice rade po principu otiskivanja cilindar o cilindar i sastoji se od

temeljnog i tiskovnog cilindra te uređaja za obojenje. Tiskovna forma je u direktnom

kontaktu s tiskovnom podlogom. Manje viskozna boja je smješteno u bojaniku te se

preko duktora prenosi. Duktor je svojom površinom djelomično uronjen u kadu s bojom

gdje se boja prenosi na aniloks valjak te se rotacijom na njega prenosi na temeljni

cilindar oko kojeg je obavijena tiskovna forma. Tiskovna forma izdrži velike naklade jer

joj je osnovni sastav guma i fotopolimer koji su po svom sastavu izdržljivi na trošenje.

Pritisci kod fleksografskog tiska su vrlo mali u odnosu na druge tehnike tiska.

4

2.4. Aniloks valjak

Aniloks valjak ima važnu ulogu u fleksografskoj tiskovnoj jedinici. On nanos tanak i

jednoličan sloj bojila na tiskovnu formu. Aniloks valjak se još naziva i rastrirani valjak.

Dobio je ime po izgledu površine koji ima oblik mrežice. Valjak ima mnogobrojne

ugravirane male ćelije kojima je zadatak prijenos određene količine bojila na tiskovnu

formu. Ovaj valjak je zadužen za doziranje boje.

Aniloks valjak je bakreni valjak pa se zbog toga nakon graviranja može kromirati.

Aniloks valjak može biti čeličan i presvučen sa finim slojem keramike na koju se s

laserom graviraju čašice za boju. [3,4]

Slika 2.: Prikaz aniloks valjka

2.4.1. Izrada i karakteristika aniloks valjka

Aniloks valjak je unaprijedio kvalitetu fleksografskog tiska koji prije njegove pojave

nije imao rješenje za kvalitetan prijenos boje na fleksibilnu tiskovnu podlogu. Današnja

izrada aniloks valjka je laserskim graviranjem u keramici i elektrogravirnim postupkom

s dijamantnom iglom.

Najvažnije karakteristike aniloks valjka su kut graviranja, površina otvora ćelije te

visina ćelije. Da bi graviranje bilo u potpunosti precizno, a otpornost aniloks valjka

zadovoljavajuća potrebno je kod postupaka izrade koristiti materijale viske tvrdoće, ali i

sposobne za daljnju obradu.

5

2.4.2. Volumen

Stvarni volumen prenesene boje ovisi o samim svojstvima boje, a riječ je o površinskoj

napetosti i viskoznosti, pritisnim silama odnosno tlaku između aniloks valjka i

temeljnog valjka, obodnoj brzini valjka, svojstvima tiskovne forme te obliku ćelija.

Volumen se može odrediti geometrijskim mjerenjem oblika ćelija uz pretpostavku da su

poznati svi njihovi podaci. Sam volumen ćelija određen je dubinom ćelija i površinom

baze koji ovisi o načinu izrade. Postoje različiti oblici ćelija no česta je pojava

zapunjavanje dna ćelije zbog taloženja i sušenja boje što rezultira smanjenjem

kapaciteta same ćelije [6].

Slika 3. Ćelije dobivene graviranjem dijamantnom iglom i laserom

Količina boje koja se prenosi s aniloks valjka na tiskovnu formu utječe na kvalitetu

tiska. Kod tiska malih rastertonskih vrijednosti treba paziti na odnos ćelije i rasterskog

elementa na tiskovnoj formi. Što je veličina ćelije manja to je broj ćelija veći na

jednakoj površini, a samim time je nanos boje ravnomjerniji. Grublji rasteri primjenjuju

se pri tisku punih tonova, ali ukoliko je ćelija prevelika pri nanosu na male rasterske

elemente dolazi do velikog prirasta rastertonske vrijednosti kao što je prikazano na slici

4.

Slika 4. Aniloks valjak finije i grublje linijature.

6

2.4.3. Kutevi rastriranja

Kutevi pod kojima se rastrira aniloks valjak su: 30⁰, 45⁰ i 60⁰. kut od 60⁰ daje najbolju

mogućnost primanja i prenošenja bojila. Najjednostavniji oblik rastriranja je pod kutem

od 90⁰ gdje su ćelije poredan po obodu valjka. Kada se gravira jedan red slijedi

graviranje drugog reda u razmaku za veličinu ćelije. Ćelije su kvadratnog oblika ali

zbog tehničkih i tiskarskih poteškoća izbjegava se njihovo korištenje isto kao i

graviranje aniloks valjka pod kutom od 30⁰. [15]

Slika 5. Kutevi graviranja ćelija

Prema aniloks valjku gravirano pod 45 radi se osnovna separaija boja u fleksotisku i ⁰izradi tiskovne forme. [15]

Aniloks valjak koji je rastriran pod kutom od 60º je sastavljen od ćelija piramidalnog

oblika i baze koja sadrži 12% više ćelija od valjka. S ćelijama baza kvadratnog oblika

što rezultira zaključkom da se time prenosi i veća količina boje na tiskovnu formu. [6]

Za kvalitetan otisak kutevi rastera boja moraju biti pravilno podešeni i definirani.

Ukoliko se otiskuje s krivim kutevima boja dolazi do osjećaja moiré-a. Kada govorimo

o aniloks valjku tada govorimo o drugom uzroku nastajanja moiré-a (neželjena pojava u

tisku nastaje kada su kutevi raster boja krivo postavljeni u odnosu na aniloks valjak).

Tipičan moiré uzorak javlja se zbog prevelikog nanosa boje na rasterske elemente koji

se uklanjaju pravilnim odabirom aniloks valjka u odnosu na tiskovnu formu dok drugi

uzrok leži u nepovoljno pozicioniranim kuta rastera na aniloks valjku u odnosu na

kuteve rastriranja separacije boje.[16]

7

Slika 6. Pojava moiré-a

2.4.4. Linijatura

Linijatura raster valjaka izražava se u broju ćelija po linearnom centimetru ili inču (1 inč

= 2,54 cm), mjereno u smjeru kuta graviranja. [15]

Slika 7. Broj ćelija po linearnom centimetru

Kod današnjih tehnika tiska moguće je izraditi valjak s rasterom od 28-500 lin/cm.

Preporuka je da se koristi raster 4 puta veći od linijature rasterana tiskovnoj formi kod

višebojnog tiska. Na taj način se izbjegne efekt mazanja ili prljanja otisaka u niskim

tonovima. [16]

Ovisno o motivima na otisku ovisi i linijatura rastera. Ako se ne može sa sigurnošću

odabrati linijatura rastera preporuča se izrada testnog raster valjka s različitim

kombinacijama teoretskog volumena za pojedinu linijaturu. [17]

8

https://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwjU4c2v-NrcAhWJUlAKHcGRAZgQjRx6BAgBEAU&url=https://phys.org/news/2010-04-moire-graphene.html&psig=AOvVaw1xFn6alagJ0GT9Oxlc_k7C&ust=1533731251187426

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwjmy6DY_NrcAhUHblAKHTrgCAMQjRx6BAgBEAQ&url=http://eprints.grf.unizg.hr/1509/1/DB308_Car_Tea.pdf&psig=AOvVaw3z1_ui0ZHloAE9jZ74Ya8W&ust=1533732423360122

2.5. Tiskovna forma

Kao što je poznato, fleksografski tisak spada u tehniku visokog tiska što znači da su mu

tiskovni elementi izbočeni i na njih se nanosi bojilo dok su slobodne površine udubljene

i nisu u doticaju s bojilom. [15]

Prilikom izrade tiskovne forme treba se uzeti u obzir:

Vrsta motiva koja će se tiskati

Vrsta tiskovne podloge

Vrsta boje

Karakteristike tiskovne jedinice

Slika 8. Tiskovna forma.

Tiskovna forma kod fleksografskog tiska je savitljiva i izrađena je od prirodne ili

sintetske gume i fotopolimera.

2.5.1 Gumene tiskovne forme

Postoje tri načina izrade gumenih tiskovnih formi a to su: ručna izrada, vulkanizacija i

lasersko graviranje. Prve gumene tiskovne forme izrađivale su se tridesetih godina

prošloga stoljeća a izrađivale su se ručno. Uzorak se crtao i kopirao na gumenu ploču te

su se zatim netiskovne podloge (slobodne površine) izrezivale do podloge. Prednost

takve tiskovne podloge je konkurentna cijena. [17]

9

Također još jedan od postupaka je da se metalna cinkova pločica osloji sa

fotoosjetljivim slojem te na nju stavi negativ. Kada se kopira u kopirnoj rami dolazi do

fotokemijske reakcije te na mjestima gdje se svjetlo apsorbiralo u kopirni sloj na tim

mjestima kopirni sloj mijenja svoja kemijska svojstva tj. postaje netopiv i ne može se

isprati dok neosvijetljeni dijelovi se uz pomoć otapala uklanjaju u procesu razvijanja.

Slijedeći postupak je jetkanje u otopini dušične kiseline. Tim postupkom dobiva se

reljef sa uzdignutim tiskovnim elementima. Takva dobivena ploča pritišće se na vrući

prijenosni materijal na kojem nakon stvrdnjavanja ostaje reljef u koji se izlije guma koja

se nakon vulkanizacije vadi iz kalupa dok je topla. [7]

Gustoća rastera kod ovakvih tiskovnih formi je maksimalno 20 lpi. Podešavanje registra

je teško kao i kod fotopolimernih ploča. Imaju slabu dvodimenzijolanu stabilnost pa u

tisku daju veliki prirast rastertonskom elementu. Danas se rijetko upotrebljava. [15]

2.5.2. Fotopolimerna tiskovna forma

Primjena fotopolimernih tiskovnih forma počela je sa izradom u sedamdesetih godina

prošloga stoljeća. Fotopolimerni materijal je proziran i fotoosjetljiv na bazi akril

poliestera koji ima sposobnost povećavanja svoje tvrdoće pod utjecajem UV zraka.

Fotopolimerne tiskovne forme imaju svoje prednosti a to su mogućnost reproduciranja

relativno velike linijature rastera, brza izrada i jednolične su debljine te izvrsna

dimenzionalna stabilnost. Vrste fotopolimernih tiskovnih formi su na bazi krutog

fotopolimera i na bazi tekućeg fotopolimera. [17]

2.5.3. Izrada tiskovne forme

Tiskovne forme se izrađuju od fotoosjetljivnog polimernog materijala. Ovisno o

namjeni debljina tiskovne forme može biti od 1,7 do 6 mm.

Osvjetljavanjem ultraljubičastim svjetlom kroz negativ i naknadnim ispiranjem u vodi

ili nekom drugom otapalu dobiva se reljefna tiskovna forma. Početkom 21. stoljeća

izrađivale su se forme metodom CtP (computer to plate). CTP metoda je izrada

tiskovne forme uz pomoć lasera, bez osvjetljavanja i ispiranja. Na taj način se znatnije

smanjuje vrijeme izrade ploče te je također i bolja sama kvaliteta ploče. [7]

10

Razlikuju se dva načina izrade tiskovnih formi: analogna (preko filmova) i digitalna

metoda (CtP- bez filmova). Kod oba načina je metoda principa izrade očvršćivanje

sintetičkog materijala pod djelovanjem ultraljubičastih valova ili lasera. [7]

2.5.4. Analogna metoda

Kod tiskovne forme na bazi krutog fotopolimera osnovni princip izrade je taj da se

najprije stražnja strana izlaže djelovanju ultraljubičastih zraka i tada se odredi dubina

reljefa tj. debljina podloge. Nakon toga se gornja strana osvjetljava kroz kopirni

predložak koji propušta ili reflektira zrake zavisno od motiva. Sljedeća faza je ispiranje

kako bi se uklonilo neočvrsnute dijelove. Sušenjem se izbjegava ljepljivost i u

posljednjoj fazi još jednom se izlaže ultraljubičastim zrakama kako bi se dodatno

otvrdnuli tiskovni elementi. Kod tiskovne forme na bazi tekućeg fotopolimera najprije

se na staklo osvjetljivaća postavlja kopirni predložak. Prekrije se tankom i zaštitnom

prozirnom folijom na koju se nanosi sloj tekućeg polimera i prekrije folijom koja ujedno

služi i kao podloga za tiskovnu formu [1].

Obje strane tiskovne forme se gotovo istovremeno osvjetljavaju. Prije ispiranja treba

ukloniti zaštitnu foliju. Neočvrsnuti fotopolimer koji se ispere može se ponovo

upotrijebiti za izradu drugih tiskovnih formi. Kao i kod krutog fotopolimera završna

faza je sušenje i završno osvjetljavanje.

Slika 9. Analogna fotopolimerna ploča

11

2.5.5. Digitalna metoda

Pojam CTP označava najviši mogući stupanj objedinjavanja mnogobrojnih faza grafičke

pripreme. Ta se kratica međutim, podjednako odnosi na različite sustave, čije je

ishodište računalo (C za computer), u kojem su pripremljeni tekst i slike te proveden

prijelom stranice [7].

Prema načinu prijenosa informacija razlikuju tri sustava:

Computer to Plate (računalo – tiskovna forma)

Computer to Press (računalo – tiskarski stroj)

Computer to Print (računalo – tisak)

Za fleksografski tisak svoju primjenu ima sustav Computer to Plate. Temelji se na

cjelovitoj i integriranoj pripremi, dakle unosu teksta, očitavanju i digitalizaciji slike

selektivnom odvajanju i korekciji boja, elektronskom prijelomu i montaži stranica, što

je danas standard za kvalitetnu grafičku pripremu [7]. Taj sustav predstavlja najviši

stupanj objedinjavanja cjelokupne grafičke pripreme s gotovom tiskovnom formom kao

nositeljem informacija. Film kao medij za prijenos informacija stoga je potpuno

bespotreban. Fotopolimerna tiskovna forma je konstruirana da bude izložena laserskim

zrakama i sadrži sljedeće elemente:

1. Zaštitni film – koji štiti ploču do trenutka osvjetljavanja prilikom rukovanja

2. Maska – visoko osjetljiv sloj formiran od ugljika koji se osvjetljava (''pali'') laserom i

zamjenjuje negativ film prilikom glavnog osvjetljavanja

3. Fotopolimerni sloj – predstavlja tiskovnu formu nakon osvjetljavanja laserom

4. Podloga – poliesterska ploča, omogućava dimenzionalnu stabilnost tiskovne forme

[7].

12

Slika 10. Digitalna fotopolimerna ploča

3. Fleksografska boja

Svaka fleksografska boja mora imati određena svojstva koja odgovaraju svojstvima

tiskovnih podloga poput papira, polimernih folija, alu-folija, limova i dr. Kako bi tisak

bio kvalitetan ovisno o raznim vrstama tiskovnih materijala biraju se najbolje i

najkvalitetnije boje koje najmanje štete ljudskom zdravlju i najmanje zagađuju okoliš.

Fleksografske boje su rijetke, tekuće boje male viskoznosti (0.05-0.5 Pas), temeljene na

tekućim bojilima ili pigmentima te organskim otapalima ili vodi. Proizvođači u pravilu

isporučuju boje veće viskoznosti, pa ih tiskari prije početka tiska moraju razrijediti. [8]

Koriste se tri tipa fleksografskih boja za tisak ambalaže:

Boje temeljene na otapalima

Boje temeljene na vodi

UV boje

Zahtjevi za visokom kvalitetom fleksografske boje su:

Velika izdašnost boje

Niska viskoznost

Veliki udjeli krutih sastavnica

Visoki sjaj

Dobra topivost

Maksimalna stabilnost na stroju

13

Svojstva dobrog tečenja

Brzo sušenje na tiskovnoj podlozi

3.1. Fleksografske boje na bazi vode

Ove boje uvode se kao ekološki povoljnije boje koje će zamijeniti boje temeljene na

hlapivim organskim otapalima. Baziraju se na prirodnoj vodi ili na prirodnoj vodi s

jednim malim dijelom organskog otapala [1]. Boje temeljene na vodi se gotovo odmah

suše na vrlo upojnoj podlozi, a ukoliko tiskamo na neupojnim podlogama potrebno je

znatno više energije za sušenje otisaka, što dakako usporava brzinu otiskivanja. Te boje

su jače pigmentirane (30% i više) od boja temeljenih na otapalima. Zbog jače

pigmentacije mogu se tiskati otisci zadovoljavajuće gustoće obojenja s manjim

količinama boje, pa se tako smanjuje i količina vode koju treba sušenjem ishlapiti [9].

3.2. Fleksografske boje na bazi organskog otapala

Ova vrsta bojila koristi se za tisak na neupojnim polimernim materijalima, folijama,

laminatima, papirima, kartonima i ljepenkama. Za filmove se koriste boje odgovarajuće

adhezije, ali kako ne postoji fleksografske boja s kojom bi se moglo otiskivati na svim

filmovima potrebno je za svaku polimernu podlogu izabrati optimalnu boju. Boje za

folije trebaju biti vrlo transparentne kako bi se maksimalno iskoristila refleksivna

svojstva folije pa se rabe nitrocelulozna bojila visoke svjetlostalnosti. Za fleksografski

tisak na papirima i kartonima rabe se jednostavne i jeftine fleksografske boje koje

sadrže bazična bojila otopljena u alkoholu, sredstvo za taloženje i smolni firnis kako bi

se poboljšao prijelaz boje i otpornost otiska [10]. Tiskovne boje na bazi vode baš kao i

one na bazi organskog otapala sastoje se uglavnom od četiri glavne komponente.

Dakako, riječ je o pigmentima, aditivima, vezivima i otapalu. Od komponenti koje daju

obojenje upotrebljavaju se pigmenti ili tekuća bojila. Aditivi daju specifična svojstva

boji, a ujedno s vezivom određuju i upotrebu tiskovnih boja. Otapala se najčešće

baziraju na organskim otapalima etil-acetatu ili etanolu.

14

Boje koje se koriste za tisak na folije od polietilena i polipropilena su one na bazi

poliamida što znači da u otapalu sadrže samo alkohol. Za tisak na poliamidnim i

poliesterskim folijama upotrebljavaju se polivinil butiral (PVB) – nitro celulozne boje

na alkoholnoj bazi ili tzv. polivinil klorid (PVC) boje s ester ili ketonskom bazom.

Jednokomponentne boje daju željeno obojenje na bijeloj podlozi koja se dobiva s

tiskom dvo-komponentne boje ili bijeloga laka, a koriste se za tisak na celofan. PVC

folije za tisak koriste nitrocelulozne (NC) boje - tiskovne boje s otapalom koje sadrže

benzen i etanol, a mogu se koristiti i polivinil klorid (PVC) akrilat boje za tisak na

mekim polivinil klorid (PVC) folijama. Fleksotisak za tisak na aluminijskim folijama

koristi specijalne UV boje tzv.nitro – boje [11]. To su nitro-celulozne boje sa etanol i

etil-acetat supstancama, pogodne za fleksografski tisak na polipropilen (PP) i polietilen

(PE) folijama.[12]

3.3. UV fleksografske boje

Sastav UV boja ne sadrži otapala koja su ekološki neprihvatljiva. Ovakva vrsta boje se

pomoću UV zračenja potpuno stvrdnu na tiskovnoj podlozi nakon otiska. UV zračenje

kod ovakve vrste boja trenutno aktivira polimerizacijsku reakciju. Otisci su otporni na

uvjete konačne uporabe nakon 24 do 28 sati. Ako se otiskivanje UV bojom treba

nastaviti slijedeći dan, strojeve nije potrebno prati jer se neće skrutnuti. U

fleksografskom tisku i bakrotisku može se prilagoditi viskozitet boje. [9]

UV boje se sastoje od:

55-80% veziva

10-20% pigmenata

5-15% fotoinicijatora

5-10% aditiva

UV bojama se postižu visoko kvalitetni otisci s dobrim mehaničkim i kemijskim

svojstvima. Koriste se na podlogama poput papira, PVC materijala ,PP materijala,

aluminijske folije, laminata itd. [18]

UV sušeće boje se proizvode ovisno o namjeni i vrsti podloge na kojoj će se tiskati.

15

UV sušeće boje, lakovi i UV zračenja mogu utjecati na kvalitetu ljudskog zdravlja, a

samim time i na prirodni okoliš posebice ukoliko se s njima nepropisno postupa, zato se

za njihovu upotrebu iz sigurnosnih razloga mora vršiti obuka tiskara. UV boje ili lakovi

se stvrdnjavaju u sljedećim područjima UV zračenja - UV-A područje 380 – 350 nm -

UV-B područje 350 – 280 nm - UV-C područje 280 – 100 nm .Prednosti UV boja su što

ne sadrže hlapljiva organska otapala, gustoća obojenja je bolja u odnosu na boje na bazi

otapala, dok je nedostatak cijena. [9]

4. Tiskovni materijali i strojevi u fleksografskom tisku

Ambalaža se tiska na velikom broju raznovrsnih tiskovnih materijala poput plastičnih,

papirnatih ili aluminijskih folija.

Ovisno o vrsti podloge potrebne su i različite vrste fleksografskih boja koje se suše na

različite načine. Za svaku tiskovnu podlogu i tiskovnu formu mora biti određena

fleksografska boja kako bi se dobio kvalitetan otisak. [1]

4.1. Papir

Na papirima za fleksografski tisak koriste se boje koje sadrže bazična bojila otopljena u

vodi, sredstva za taloženje i smolni firnis, kako bi se poboljšao prijenos boje i otpornost

otiska. Za tisak na papirima koriste se fleksotiskarske boje koje imaju veziva s

vodabazom ili pigmentiranu – obojenu vodu. Osim toga rabe se i polu pigmentirane

boje s titan – dioksidom za tisak smeđih i obojenih papira. Za tisak na papire koji imaju

veću glatkoću, a samim time i manju upojnost rabe se boje koje sadrže plastifikator i

vosak. [13]

4.2. Folije

Osim na papir često se u fleksografskom tisku izvodi tisak na različite vrste folija, a

riječ je o polimernim folijama od polipropilena (PP), poliamida (PA) ili poliestera

16

(PEST), celofana, poli(vinil-klorida) (PVC), te se koriste i aluminijske metalizirane

folije. [13]

4.3 Strojevi u fleksografskom tisku

Postoji više vrsta strojeva u fleksografskom tisku to su strojevi velikog formata, strojevi

malog formata, strojevi koji sve faze rada obavljaju u jednom prolazu, strojevi s

mogućnošću tiska na materijale različitih debljina. Svi oni koriste fleksibilne ploče,

tekuće boje i sustav bojanja s aniloks valjkom. [19]

Strojevi velikog formata obično otiskuju na širini od 60 cm širine ili veće te se koriste

za tisak fleksibilne ambalaže. Veliki rotacioni strojevi koriste se za tisak valovitih

kartona u maksimalnoj veličina otiska do 250 cm širine. Ovi strojevi uglavnom imaju

mogućnost tiska na materijale različitih debljina. Bez obzira na te širine postiže se

vrhunska kvaliteta tiska.[19]

Strojevi za tisak malog formata otiskuju dimenzije od 10 do 50 cm. Najčešće se

upotrebljavaju strojevi širine 15, 20 i 25 cm. Najčešće su to linijske konfiguracije

strojeva i koriste se za tiskanje etiketa, karti i markica (proizvodi na papiru i ostalim

krutim materijalima). [19]

Materijali koji su podložni rastezanju ne mogu biti preneseni sa jedne tiskovne jedinice

na drugu. Moguće je postaviti do 14 tiskovnih jedinica u jednu liniju i nad njima obaviti

radnje savijanja, obrezivanja, lijepljenja, štancanja i ostalih sekundarnih procesa. Ovo je

karakteristika svih strojeva koji sve faze rada obavljaju u jednom prolazu. Takva vrsta

strojeva koristi se za tisak papira, plastičnih laminata i ostalih relativno tvrdih

materijala. Koriste se za premazivanje ili potpuno bojanje materijala u kombinaciji s

ostalom opremom kao što su plastifikatori, izbacivači i strojevi za punjenje u vreće.

Strojevi s mogućnošću tiska na materijale različitih debljina koriste se za fleksibilne

ambalažne materijale gdje će bilo koje istezanje između tiskovne jedinice rezultirati

zamućivanje slike, nepoklapanje pasera tj. boje se neće uklapati jedna na drugu. [20]

Brzine fleksografskih strojeva obično su manje od onih kod dubokog tiska ili offset

tiska. Brzina varira s podlogom, kvalitetom konačnog proizvoda ili strojnom

konfiguracijom i kao najvažnijim čimbenikom osposobljenošću i iskustvom radnika za

strojem. U fleksografskom tisku brzina je često ograničena mehaničkim faktorima koji

17

čine bitan dio procesa tiska u sadašnjem stupnju tehnologije. [19]

5. Ambalaža

Ambalaža se koristi za veliki broj proizvoda i služi kao zaštita kojom se obavija neki

proizvod u svrhu zaštite od oštećenja prilikom transporta, također služi kao promocija,

identifikacija i opis samog proizvoda.

Ambalaža je zapravo dodirna točka proizvođača i potrošača, a posebno je relevantna

kod proizvoda široke potrošnje. Osim što sama po sebi doslovno predstavlja proizvod

krajnjem kupcu, ona je i alat marketinške komunikacije. [13]

Ambalaža su i nepovratni predmeti uporabljeni za neku namjenu, kao i pomoćna

sredstva za pakiranje, koja služe za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje,

nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe. [13]

Slika11. : Prikaz prehrambene ambalaže otisnute u fleksografskom tisku

5.1. Etiketiranje

Etiketiranje je proces postavljanja etikete na proizvod ili površinu koju etiketa

označava, deklarira te joj daje osobnost odnosno dodatnu vrijednost. [14]

Danas etikete nisu samo oznaka proizvoda, već imaju funkciju zaštite od otvaranja ili

krivotvorenja. Preko etiketa može se pratiti i transport, logistika i skladištenje, i to ne

samo u smislu količine, već i kvalitete samog proizvoda koja je kasnije bitna kod

18

korištenja istog (npr. etikete na lijekovima, etikete za prehrambene proizvode i slično).

[14]

Današnji izgled etiketa definira se prema zahtjevima naručitelja. Jedne od prvih vrsta

etiketa su bile samoljepljive etikete. Konstantni porast uporabe na tržištu postiglo je

etiketiranje stezljivim i rastezljivim filmom, toplinski transfer i „in-mould“. [21]

Slika 12. Procijenjena vrijednost tržišta etiketa

5.2. Etiketiranje stezljivim filmom

Navlaženi celulozni film bio je prvi materijal koji se sušenjem skupljao oko ambalaže

također imao je i ulogu osiguranja proizvoda. Sljedeći materijal koji se koristio bio je

prirodni lateks. Takva vrsta tehnologije etiketiranja izumljena je 60-tih godina prošloga

stoljeća u Japanu i razvijena je na transparentnom poli(vinil-klorid) materijalu. Sam

proces započinje oblikovanjem prethodno otisnutog filma u rukavac. Djelovanjem

temperature film se priljubljuje uz ambalažu i poprima njezin oblik. [21]

19

Slika 13. Vrste stezljivog filma aplicirane na ambalažu

Takva vrsta etiketiranja moguća je na raznim vrstama materijala. Najčešći materijali

koji se koriste za ovakvu vrstu etiketiranja su poli(vinil-klorid) (PVC), polietilen (PE) i

polipropilen (PP). [22]

Slika 14. Proizvodni proces etiketiranja stezljivim filmom

20

5.3. Etiketiranje rastezljivim filmom

Filmovi koji se koriste u tehnologiji etiketiranja imaju tendenciju vraćanja na svoje

početno stanje nakon rastezanja. Kada se film rasteže povećava se svojstvo vraćanja tj

zatezanja materijala. Filmovi koji se koriste za ovakvo etiketiranje imaju jako veliku

rastezljivost. Prednosti u odnosu na etiketiranje stezljivim filmom je ušteda energije,

ambalaža i film ne prolaze kroz tunel s vrućim zrakom, financijska ušteda i ušteda na

materijalu. Etiketiranje je moguće jedino na ravnim površinama. Materijali koji se

najčešće koriste za ovu vrstu etiketiranja su linearni polietilen niske gustoće (LLDPE),

polivinilklorid (PVC) i etilen-vinil-acetat (EVA) kopolimeri. [21]

5.4. Kolorimetrijske vrijednostiKontrola kvalitete otiska u grafičkoj industriji vrlo često se promatra u CIE prostoru

boja, neki od njih su CIE XYZ, CIE LUV, CIE L*a*b*. Za prikazivanje

kolorimetrijskih vrijednosti otisaka najčešće se koristi CIE L*a*b* prostor boja, a

pomoću Euklidske razlike između boja (ΔE00 ) definira odstupanje boja uzrokovano

određenim uvjetima. Neki od faktora i/ili uvjeta koji utječu na promjenu boja na otisku

su: izvor svjetla, pozadinska osvijetljenost, temperatura, tiskovna podloga itd. [1,26]

Cilj svakog procesa otiskivanja je ostvarivanje što kvalitetnije reprodukcije s

minimalnim devijacijama tijekom određenog vremenskog perioda. Te devijacije u tisku

mogu se mjeriti i kontrolirati prema određenim standardima. Međunarodni standard koji

je dao preporuke za ofsetni tisak je ISO 23647-2:1998 [23]

CIE (fra. „Comission Internationale de l'Eclairage“) je internacionalna komisijaza osvjetljenje i utemeljitelj znanosti o boji, razumijevanju nastanka boje, njenog instrumentalnog mjerenja i brojčanog vrednovanja. CIE L*a*b* prostor

boja temeljen je na objektivnom vrednovanju boja i najbliži je vizualnoj percepciji.Sastoji se od koordinatnog sustava s tri koordinate (L*, a* i b*). Vrijednost L* ima raspon od 0-100, gdje 0 označava crni a 100 bijeli ton boje, te

prema

21

tome ta koordinata prikazuje svjetlinu (engl. "lightness“). Vrijednost a* u negativnom dijelu koordinate osi označava zeleni ton (-a*), a u pozitivnom dijelu crveni ton boje (+a*), dok vrijednost b* u negativnom dijelu prikazuje plavi ton (-b*), a u pozitivnom dijelu osi žuti ton boje (+b*). Na Slici 5 i 6 prikazan je trodimenzionalno CIE L*a*b* prostor boja [24]

Slika 15. Trodimenzionalni prikaz CIE L*a*b* prostora boja

Promjene u obojenju pojedine boje ili razlike u obojenju između dvije boje izražavaju se

kolorimetrijskom, odnosno Euklidskom razlikom između boja. Euklidska razlika boja

(ΔE00) je ukupna kolirmetrijska razlika između dvije boje u CIE L*a*b* sustavu boja.

Definira se kao razlika između koordinate za dva položaja boja, odnosno referentnog i

uspoređivanog položaja. Izračunava se kao srednja vrijednost razlika L*, a* i b*,

odnosno L*, C* i H* vrijednosti standarda ( referentna vrijednost) i vrijednosti

izmjerene na uzorku (uspoređivana vrijednost). Vrijednost (ΔE00 ) izračunava se

pomoću slijedeće jednadžbe [26,27]

Gdje ΔL* označava razliku u vrijednostima svjetline, ΔC* razliku u vrijednostima

kromatičnosti te ΔH* razliku u vrijednostima tona. SL, SC i SH su funkcije težine za

svjetlinu, kromatičnosti i ton dok su KL, Kc i KH faktori koje se definiraju s obzirom na

uvjete promatranja, kao što su teksture i pozadina. Sa stajališta kontrole kvalitete u

22

grafičkoj tehnologiji, kolorimetrijska razlika definira kvalitetu reprodukcije, odnosno

prikazuje odstupanje reprodukcije od originala ili odstupanje referente od uspoređivane

vrijednosti. Jednostavno ocjenjivanje odstupanja boja može se provesti na temelju

vrijednosti kolorimetrijske razlike na osnovu kriterija prikazanih u Tablici 1. [26,27]

Tablica 1. Vrijednosti i tolerancije Euklidske razlike boja

6. EKSPERIMENTALNI DIO

Za potrebe ovog rada analizirali su se uzorci dviju vrsta polimernih materijala

(polipropilen i poli(vinil-klorid)) koji su otisnuti fleksografskim tiskom s UV sušećim

bojama i bojama na bazi otapala.

6.1. Korištene tiskovne podloge

Ispitivani otisci u ovome radu su napravljeni na polimernim materijalima bijeli obojeni

orijentirani polipropilen LWD 38 od proizvođača Treofan i transparentan poli(vinil-

klorid) Alfaform k236 od proizvođača Alfatherm.

Karakteristike polimernog materijala su:

POLIPROPILEN (PP)

Debljina: 38 μm

Gustoća: 0,62 g/cm²

Maksimalno skupljanje smjer stroja: <8

Maksimalno skupljanje suprotno smjeru stroja: <4

23

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)

Debljina: 42 μm

Gustoća: 1,33 g/cm²

Maksimalno skupljanje smjer stroja: ≤4

Maksimalno skupljanje suprotno smjeru stroja: 55

6.2. Korištene tiskovne bojeOtisci su otisnuti bojama na bazi otapala Fidelity od proizvođača Sun Chemical Ltd. i s

modernijim bojilima koja se suše UV energijom Deltaflexo Plus od proizvođača

Colorgraf S.p.A.

Karakteristike tiskarskih bojila dane su u sljedećim tablicama:

Tablica 2. Karakteristike konvencionalnih bojila

Svjetlostalnost(1-8)

Otpornost na lužine

Otpornost na kiseline

C 8 + +M 6-7 + +Y 3-4 + +K 7-8 + +W - + +

Tablica 3. Karakteristike UV boja

Svjetlostalnost(1-8)

Otpornost na lužine

Otpornost na kiseline

C 8 + +

M 4 + +

Y 5 + +

K 8 + +

W - + +

6.3. Uređaji za simuliranje tunela za etiketiranje

24

Kao simulacija tunel za etiketiranje stezljivim filmom uzorci se izlažu povišenom

temperaturom u sušioniku. Kako bi se postigli uvjeti ubrzanog starenja otisaka pod

povišenom temperaturom korišten je sušionik Universal Oven UNB proizvođača

Memmert. To je uređaj koji se koristi za prisilnu konvekciju ili cirkulaciju zraka kao

svrha grijanja, starenja ili učvršćivanja raznih materijala. U njemu su uzorci tretirani

pod 70 i 75˚ C (PVC) i 120 i 125 ˚C (UV) boje.

Tehničke karakteristike uređaja su:

Zračenje: 1400 W

Raspon temperature: 20-220 ˚C

Prirodna konvekcija ili prisilna cirkulacija zraka

Standard: 93/42 EEC [23]

Slika 16. Laboratorijski uređaj Universal Oven UNB

Ovisno o temperaturi skupljanja tiskovne podloge, uzorci se izlažu različitim

temperaturama, odnosno polimernog materijala. Uzorci otisnuti na polipropilenu (PP)

izlažu se temperaturi od 120˚ i 125˚C, a uzorci otisnuti na poli(vinil-kloridnom) (PVC)

materijalu temperaturi od 70˚ i 75˚C u jednakom trajanju od 5 minuta.

6.4. Metoda mjerenja kvalitete otisakaU grafičkoj industriji mnogo faktora utječe na konačnu kvalitetu otiska. Kvaliteta se

može promatrati i definirati na temelju nekoliko kvalitativnih parametara (npr.

integralna gustoća obojenja, reprodukcija finih rasterskih elemenata, raspona gustoće

25

obojenja, prirast rastertonskih vrijednosti, pravilan paser i registar, ravnomjerna

reprodukcija punog tona i slično) Objektivna procjena kvalitete otiska danas je moguća

uz pomoć mjernih uređaja poput spektrofotometra. [24]

6.5. Mjerenje otisakaMjerenje uzoraka napravljeno je prije i nakon svakog tretmana zagrijavanja uzoraka u

sušioniku. Za mjerenje kolometrijskih vrijednosti boja na

otiscima korišten je spektrofotometar SpectroEye od proizvođača X-Ride (Slika 15.).

Tehničke značajke spektrofotometa SpectroEye su:

Geometrija: 45°/0° (ISO 13655:2009, DIN 5033)

Mjerna površina: Ø 4,5 mm

Standardni promatrač (kut promatranja): 2˚/10˚

Standardni izvori svjetla: A, C, D50, D65, D75, F2, F7, F11 i F12 [25].

Za potrebe ovog rada korišten je standardni izvor svjetla D65, te kut promatranja od 2°.

Slika 17. Spektrofotometar SpectroEye

Na osnovu spektrofotometrijske metode mjerenja i Euklidske razlike između boja

definiraju se devijacije u obojenju na rastriranim poljima od 90%, 70% i 20%

rastertonske vrijednosti.

26

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&ved=2ahUKEwjg3_j50fHcAhVM26QKHR0UA64QjRx6BAgBEAQ&url=http://www.grf.unizg.hr/wp-content/uploads/2010/09/SMP_KatalogOpreme_FINAL-WEB_v2.pdf&psig=AOvVaw2LzDaaydYNkUEwJamzsoEm&ust=1534511208551029

7. REZULTATI

U tablicama 4.-7. prikazane su kolorimetrijske vrijednosti (L* a* i b*) uzoraka otisnutih

fleksografskim tiskom s bojama na bazi otapala i UV sušećim bojama na dvije vrste

polimernih materijala (polipropilen (PP) i poli(vinil-klorid)) (PVC) prije tretmana

izlaganja povišenom temperaturom.

Tablica 4. L* a* i b* vrijednosti uzorka otisnutih fleksografskim tiskom s UV sušećim

bojama na PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske

vrijednosti.

90% RTV

L* a* b*

C 65,08 -30,4 -39,18

M 52,20 63,76 -16,94

Y 88,96 -15,9 77,04

K 42,86 0,42 -0,94

70% RTV

L* a* b*

C 71,39 -20,96 -30,42

M 61,44 45,64 -13,35

Y 89,51 -12,90 56,26

K 57,58 0,08 -1,54

20% RTV

L* a* b*

C 88,23 -3,71 -8,30

M 84,84 9,78 -5,59

27

Y 91,57 -4,39 11,02

K 83,18 -0,20 -2,52

Tablica 5. L* a* i b* vrijednosti uzorka otisnutih fleksografskim tiskom s bojama na

bazi otapala na PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske

vrijednosti

90% RTV

L* a* b*

C 62,62 -26,26 -41,11

M 43,60 66,87 -0,815

Y 87,10 -10,83 87,44

K 37,75 1,15 0,97

70% RTV

L* a* b*

C 68,83 -20,84 -33,23

M 52,41 51,89 -3,91

Y 88,24 -10,67 66,00

K 51,55 0,60 0,07

20% RTV

L* a* b*

C 88,48 -2,14 -7,17

M 81,85 10,72 -3,44

Y 91,03 -3,23 11,39

K 82,51 -0,086 -2,22

Tablica 6. L* a* i b* vrijednosti uzorka otisnutih fleksografskim tiskom s UV sušećim

bojama na PVC polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske

vrijednosti.

90% RTV

28

L* a* b*

C 61,27 -28,95 -41,71

M 50,75 67,95 -6,61

Y 91,11 -12,83 88,94

K 29,45 -0,15 -1,69

70% RTV

L* a* b*

C 68,54 -22,79 -32,32

M 59,92 50,95 -6,52

Y 91,94 -10,91 63,13

K 46,21 -0,70 -2,25

20% RTV

L* a* b*

C 91,05 -4,38 -2,2

M 87,51 9,09 0,39

Y 94,53 -3,62 14,43

K 85,29 -1,17 1,49

Tablica 7. L* a* i b* vrijednosti uzorka otisnutih fleksografskim tiskom s bojama na

bazi otapala na PVC polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20%

rastertonske vrijednosti

90% RTV

L* a* b*

C 54,84 -22,85 -46,48

M 44,14 68,07 1,72

Y 89,71 -9,29 93,02

K 27,08 0,48 -1,99

70% RTV

L* a* b*

C 62,91 -19,93 -37,14

29

M 51,20 56,29 -2,19

Y 90,46 -8,99 72,37

K 40,99 0,17 -3,17

20% RTV

L* a* b*

C 88,44 -4,05 -5,20

M 83,26 12,53 -0,46

Y 94,03 -3,25 16,19

K 83,30 -0,56 0,41

Na slikama od 18.-23. prikazane su promjene kolorimetrijskih vrijednosti (ΔL*, Δa* i

Δb*) za boju cijan na uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim

bojama i bojama na bazi otapala na PVC-u i PP polimernom materijalu na poljima od

90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim

temperaturama. PVC se tretira pod temperaturom od 70 i 75 ˚C, dok se PP tretira pod

temperaturom 120 i 125 ˚C.

UV/120˚C OTAPALA/120˚C UV/125 ˚C OTAPALA/ 125˚C -0.8

-0.6

-0.4

-0.2

0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

Cijan

90% RTV70% RTV20% RTVΔL

Slika 18. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PP materijalu

na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti pri temperaturama od 120 i 125˚C

30

UV/120˚C OTAPALA/120˚C

UV/125 ˚C OTAPALA/ 125˚C

-1.9

-1.7

-1.5

-1.3

-1.1

-0.9

-0.7

-0.5

-0.3

-0.1

0.0999999999999996

Cijan

90% RTV70% RTV20% RTV

Δa

Slika 19. Promjena tona Δa* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PP materijalu na

poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti pri temperaturama od 120 i 125˚C

UV/120˚C OTAPALA/120˚C UV/125 ˚C OTAPALA/ 125˚C 0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

1.4

Cijan

90% RTV70% RTV20% RTVΔb

Slika 20. Promjena tona Δb* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PP materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti pri temperaturama od 120 i 125˚C

31

UV/70˚C OTAPALA/70˚C UV/75 ˚C OTAPALA/ 75˚C -8

-7

-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

Cijan


ΔL

Slika 21. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC

materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti pri temperaturama od 70 i 75˚C


1

3

5

7

9

11

13

15

17

Cijan

90% RTV70% RTV20% RTVΔa

Slika 22. Promjena tona Δa* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na


32


-3

-2

-1

0

1

2

Cijan


Δb

Slika 23. Promjena tona Δb* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na



Δb*) za boju magenta na uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim

bojama i bojama na bazi otapala na PVC i PP polimernom materijalu na poljima od

90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim



33


-0.6

-0.4

-0.2

0

0.2

0.4

0.6

0.8

Magenta


Slika 24. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PP


UV/120˚C OTAPALA/120˚C

UV/125 ˚C OTAPALA/ 125˚C

-0.7

-0.5

-0.3

-0.0999999999999999

0.1

0.3

0.5

0.7

0.9

1.1

Magenta

90% RTV70% RTV20% RTVΔa

Slika 25. Promjena tona Δa* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PP


34

UV/120˚C OTAPALA/120˚C UV/125 ˚C OTAPALA/ 125˚C 0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

1.2

1.4

Magenta


Slika 26. Promjena tona Δb* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PP



-9

-7

-5

-3

-1

1

Magenta


ΔL

Slika 27. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PVC


35


-13

-11

-9

-7

-5

-3

-1

1

Magenta


Δa

Slika 28. Promjena tona Δa* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PVC



-1

1

3

5

7

9

11

13

Magenta


Δb

Slika 29. Promjena tona Δb* za boje UV sušeća magenta i magenta na bazi otapala otisnute na PVC


36


Δb*) za žutu boju na uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama

i bojama na bazi otapala na PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i

20% rastertonske vrijednosti nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim




-0.3

-0.1

0.1

0.3

0.5

0.7

0.9

Žuta


Slika 30. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeća žuta i žuta na bazi otapala otisnute na PP materijalu


37


-0.3

-0.1

0.1

0.3

0.5

0.7

0.9

1.1

Žuta


Δa

Slika 31. Promjena tona Δa* za boje UV sušeća žuta i žuta na bazi otapala otisnute na PP materijalu na


UV/120˚C OTAPALA/120˚C UV/125 ˚C OTAPALA/125˚C 0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

4

4.5

Žuta


Slika 32. Promjena tona Δb* za boje UV sušeća žuta i žuta na bazi otapala otisnute na PP materijalu na


38


-8

-7

-6

-5

-4

-3

-2

-1

0

Žuta


Slika 33. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC



0

1

2

3

4

5

Žuta


Δa

Slika 34. Promjena tona Δa* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na


39


-7

-5

-3

-1

1

3

Žuta


Δb

Slika 35. Promjena tona Δb* za boje UV sušeći cijan i cijan na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na



Δb*) za crnu boju na uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama

i bojama na bazi otapala na PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i

20% rastertonske vrijednosti nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim



40


-3.5

-3

-2.5

-2

-1.5

-1

-0.5

0

0.5

1

Crna


ΔL

Slika 36. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PP materijalu



-0.4

-0.3

-0.2

-0.1

0

0.1

Crna


Δa

Slika 37. Promjena tona Δa* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PP materijalu na


41


-0.3

-0.1

0.1

0.3

0.5

0.7

0.9

Crna


Slika 38. Promjena tona Δb* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PP materijalu na



-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

Crna


Slika 39. Promjena svjetline ΔL* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PVC


42

UV/70˚C OTAPALA/70˚C UV/75 ˚C OTAPALA/ 75˚C

-1.5

-1.3

-1.1

-0.9

-0.7

-0.5

-0.3

-0.0999999999999999

0.1

0.3

0.5

Crna


Δa

Slika 40. Promjena tona Δa* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na



-2.5

-2

-1.5

-1

-0.5

0

0.5

Crna


Δb

Slika 41. Promjena tona Δb* za boje UV sušeća crna i crna na bazi otapala otisnute na PVC materijalu na


43

U tablicama od 5.-12. prikazane su Euklidske razlike (ΔE) na uzorcima otisnutim u

fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama i bojama na bazi otapala na PVC i PP

polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske vrijednosti nakon

procesa izlaganja uzoraka povišenim temperaturama. PVC se tretira pod temperaturom

od 70 i 75˚C, dok se PP tretira pod temperaturom 120 i 125 ˚C.

POLIPROPILEN (PP)- UV BOJA

Zagrijavanje temperaturom od 120⁰C

ΔE00 90% 70 % 20%

C 0,218 0,328 0,426

M 0,253 0,377 0,480

Y 0,777 0,288 0,928

K 0,645 0,424 0,417

Tablica 8. Euklidske razlike na polipropilenskom materijalu otisnutom UV bojom na RTV-u od 90,70 i

20% pri temperaturi od 120 ⁰C

POLIPROPILEN (PP)- UV BOJA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 0,507 0,438 0,6311

M 0,641 0,565 0,723

Y 1,305 1,106 0,886

K 3,119 3,472 0,557

Tablica 9. Euklidske razlike na polipropilenskom materijalu otisnutom UV bojom na RTV-u od 90,70 i

20% pri temperaturi od 125 ⁰C

POLIPROPILEN (PP)- BOJA NA BAZI OTAPALA

44


ΔE00 90% 70 % 20%

C 1,276 0,455 0,631

M 0,666 0,282 0,736

Y 0,469 0,743 1,647

K 0,209 0,843 0,715

Tablica 10. Euklidske razlike na polipropilenskom materijalu otisnuti bojom na bazi otapala na RTV-u od

90,70 i 20% pri temperaturi od 120 ⁰C

POLIPROPILEN (PP)- BOJA NA BAZI OTAPALA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 0,557 0,336 0,832

M 0,356 0,505 1,207

Y 0,466 0,664 1,330

K 0,846 0,541 0,832

Tablica 11. Euklidske razlike na polipropilenskom materijalu otisnuti bojom na bazi otapala na RTV-u od

90,70 i 20% pri temperaturi od 125 ⁰C

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)- UV BOJA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 3,943 4,956 3,768

M 2,829 2,321 2,489

Y 2,740 4,833 5,688

K 2,571 0,713 1,615

Tablica 12. Euklidske razlike na poli(vinil-kloridnom) (PVC) materijalu otisnutom UV bojom na RTV-u

od 90,70 i 20% pri temperaturi od 70 ⁰C

45

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)- UV BOJA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 4,644 4,250 3,591

M 4,093 3,468 7,233

Y 4,831 2,441 3,368

K 3,466 0,447 7,221

Tablica 13. Euklidske razlike na poli(vinil-kloridnom) (PVC) materijalu otisnutom UV bojom na RTV-u

od 90,70 i 20% pri temperaturi od 75⁰C

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)- BOJA NA BAZI OTAPALA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 6,854 6,976 2,734

M 5,943 4,196 1,840

Y 1,934 1,988 1,772

K 3,942 2,015 2,469

Tablica 14. Euklidske razlike na poli(vinil-kloridnom) (PVC) materijalu otisnuti bojom na bazi otapala

na RTV-u od 90,70 i 20% pri temperaturi od 70⁰C

POLI(VINIL-KLORID) (PVC)- BOJA NA BAZI OTAPALA


ΔE00 90% 70 % 20%

C 10,032 7,472 5,786

M 7,737 5,474 4,070

Y 3,238 2,926 1,880

K 4,788 2,778 3,976

Tablica 15. Euklidske razlike na poli(vinil-kloridnom) (PVC) materijalu otisnuti bojom na bazi otapala

na RTV-u od 90,70 i 20% pri temperaturi od 75⁰C

46

8. RASPRAVA

Na slikama od 18.-23. prikazane su kolorimetrijske vrijednosti za boju cijan na

uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama i bojama na bazi

otapala na PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20%

rastertonske vrijednosti (RTV) nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim



Na slici 18. prikazana je promjena svjetline Δ L* za uzorak otisnute s UV sušećom

bojom i bojom na bazi otapala pri definiranim temperaturama. Najveće odstupanje u

svjetlini (ΔL*) javlja se kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala pri 120˚C i 90%

RTV-a (ΔL*= 0,9) gdje se svjetlina povećala, dok je najmanje odstupanje kod uzorka

otisnutog UV bojom na 70% RTV-a pri 120 ˚C (ΔL*= -0,04) gdje se svjetlina gotovo

nije promijenila. Povišenje temperature djeluje na pigmente i posljedica toga je pad

kvalitete obojenja.

Na slici 19. Prikazana je promjena tona (Δa*) gdje je vidljivo da je uzorak nakon

tretmana povišenom temperaturom postao zelenkastiji. Najveće odstupanje javlja se pri

90% RTV-a kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala (Δa*= -1,82) kod temperature

od 120 ˚C, dok je najmanje odstupanje kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala pri

90% RTV-a i temperaturi od 125˚C (Δa*= -0,07).

Na slici 20. Prikazana je promjena tona (Δb*) iz čega se vidi da je uzorak postao manje

plav nakon tretmana povišenom temperaturom. Najveće odstupanje javlja se kod uzorka

otisnutog bojom na bazi otapala na polju od 90% RTV-a te kod temperature od 120˚C

(Δb*= 1,24). Najmanje odstupanje je pri 70% RTV-a kod uzorka otisnutog UV sušećom

bojom (Δb*= 0,04).

Na slici 20. Prikazana je promjena svjetline ΔL* kod uzorka od PVC materijala

otisnutog UV bojom i bojom na bazi otapala. Primjećuje se da je do najveće promjene

došlo u svjetlini kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala kod 20% RTV-a (ΔL*= -

7,67) i temperaturi pri 70˚C gdje je uzorak postao tamniji, dok je najmanje odstupanje

pri uzorku otisnutom UV bojom kod 90% RTV-a (ΔL*= -3,43) i 70˚C gdje je uzorak i

dalje ostao tamniji.

47

Na slici 22. Kod kolorimetrijskih vrijednosti (Δa*) najznačajnije promjene dobivene su

kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala kod 90% RTV-a (Δa*=15,35) kod 75˚C

gdje je uzorak postao manje zelenkastiji dok je najmanje odstupanje pri uzorku

otisnutom UV bojom na 20% RTV-a i temperaturi od 75˚C (Δa*= 0,3) gdje je promjena

tona jako mala. Promjena tona kod svih uzoraka cijana na PVC-u na poljima od 20%

RTV-a gotovo da i nema.

Slika 23. Prikazuje promjenu tona (Δb*) gdje uzorak postaje plavkastiji a najveće

odstupanje javlja se kod boje na bazi otapala kod 20% RTV-a (Δb*=-3,31) pri 75˚C.

najmanje odstupanje je kod uzorka otisnutog UV bojom kod 90% RTV-a i 75˚C (Δb*=-

0,18).

Na slikama od 24.-29. prikazane su kolorimetrijske vrijednosti za magenta boju na

uzorcima otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama i bojama na bazi

otapala na PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20%

rastertonske vrijednosti (RTV) nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim



U svjetlini (L*) na slici 24. došlo je do najvećih promjena pri RTV-u od 90% kod UV

boje pri 125 ˚C (ΔL*=0,61) isto tako i kod boje na bazi otapala kod 20% RTV-a pri

125˚C (ΔL*=-0,61). Kod UV boje uzorak je postao svjetliji zbog povišenja temperature

koja djeluje na pigmente te uzrokuje pad kvalitete otiska dok je kod boje na bazi otapala

uzorak postao tamniji zbog skupljanja uzorka na povišenoj temperaturi gdje dolazi do

spajanja rasterskih elemenata. Najmanje odstupanje javlja se kod UV boje na 90%

RTV-a i 120˚C (ΔL*=0,01) gdje promjene gotovo i nema.

Na slici 25. prikazana je promjena tona (Δa*) magente gdje je vidljivo da je do najveće

promjene došlo kod boje na bazi otapala na 20% RTV-a pri 125 ˚C (Δa*=1,09) gdje se

smanjio intenzitet zelene boje dok je najmanje odstupanje kod boje na bazi otapala pri

90% RTV-a i 120 ˚C (Δa*=0,03). Na uzorcima otisnutim UV bojom pri 70% RTV-a

kod 120 i 125 ˚C kao i kod boje na bazi otapala kod 90 i 70% RTV-a pri 120 ˚C došlo je

do povećanja intenziteta zelene boje tj. uzorak je postao zelenkastiji.

Promjena tona Δb* prikazuje slika 26. najveće odstupanje je kod uzorka otisnutog

bojom na bazi otapala na 90% RTV-a pri 120 ˚C (Δb*=1,275) gdje je uzorak postao

48

manje plav dok je uzorak s najmanjim odstupanjem otisnut bojom na bazi otapala

(Δb*=0,44) pri 20% RTV-a i 120 ˚C gdje je također postao manje plav.

Na slici 27 prikazana je svjetlina magenta boje na PVC uzorku. Najveće odstupanje

javlja se kod UV boje pri 20% RTV-a i 75 ˚C (ΔL*=-10,39) gdje je uzorak postao

tamniji zbog skupljanja na povišenoj temperaturi gdje dolazi do spajanja rastertonskih

elemenata dok je kod boje na bazi otapala pri 90% RTV-a i 75 ˚C (ΔL*=-0,14) došlo do

najmanjeg odstupanja gdje je uzorak također postao tamniji.

Najveća promjena tona na slici 28 javlja se kod 90% RTV-a na uzorku otisnutom bojom

na bazi otapala pri 75 ˚C (Δa*=-13,99), također i kod 90% RTV-a pri 70 ˚C (Δa*= -

11,58) gdje su u oba slučaja uzorci postali zelenkastiji. Također i kod UV boje na 90%

RTV-a pri 70 i 75 ˚C uzorci postaju više zelenkastiji. Najmanje odstupanje javlja se kod

20% RTV-a kod boje na bazi otapala na 70 ˚C koja iznosi -0,09 gdje je uzorak postao

manje zelenkastiji.

Na slici 29 promjena tona (Δb*) u najvećem odstupanju javlja se kod 90% RTV-a na

uzorcima otisnutim bojom na bazi otapala pri 75 ˚C (Δb*=11,94) i 70 ˚C gdje su uzorci

postali manje plavkasti. Najmanje odstupanje javlja se kod boje na bazi otapala na 20%

RTV-a (Δb*= -0,84) pri 75 ˚C i UV boje na 20% RTV-a 70 ˚C (Δb*= -0,14) gdje su

uzorci postali također manje plavkasti.

Na slikama od 30.-35. prikazane su kolorimetrijske vrijednosti za žutu boju na uzorcima

otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama i bojama na bazi otapala na

PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske

vrijednosti (RTV) nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim temperaturama. PVC se

tretira pod temperaturom od 70 i 75 ˚C, dok se PP tretira pod temperaturom 120 i 125

˚C.

Promjena svjetline (ΔL*) žute boje prikazana je na slici 30. najveće se odstupanje javlja

kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala pri 125 ˚C i 20% RTV-a koji iznosi 0,73.

Uzorak je postao svjetliji. Najmanje odstupanje javlja se kod 70% RTV-a kod boje na

bazi otapala (ΔL*= -0,03) pri 120 ˚C gdje je uzorak postao tamniji. Većih odstupanja u

svjetlini uzoraka nema.

Najveća promjena tona (Δa*) javlja se kod uzorka otisnutog UV bojom na 90% RTV-a

pri 120 ˚C (Δa*=1) gdje je uzorak postao zelenkastiji dok manja odstupanja javlja se

49

kod UV boje pri 70% RTV-a i 120 ˚C (Δa*=0,07) gdje promjene svjetline gotovo i

nema.

Slika 32 prikazuje promjene tona boje (Δb*). Najveće odstupanje javlja se kod UV boje

pri 90% RTV-a na 125 ˚C (Δb*=4,35) i 70 ˚C pri 125 ˚C (Δb*=3,72). Kod oba uzorka

dolazi do smanjenja intenziteta plave boje. Najmanje odstupanje javlja se kod boje na

bazi otapala pri 90% RTV-a na 125 ˚C (Δb*=0,89) i UV boje na 70% RTV-a pri 120 ˚C

gdje oba uzorka postaju manje plavkasti.

Promatrajući rezultate može se doći do zaključka da je u svjetlini (L*) došlo do

najvećih promjena kod uzorka otisnutog UV bojom na PVC materijalu na svim RTV-

ovima a ponajviše na 90% RTV-a. U svim slučajevima došlo je do promjene svjetline.

Do smanjenja došlo je kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala ali manjeg

intenziteta. Najmanja promjena javlja se kod 90% RTV-a pri 70 ˚C (ΔL*= -1,12) i 70%

RTV-a pri 70 ˚C (ΔL*= -1,92).

Najveće promjene u vrijednosti a* javlja se kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala

pri 90% RTV-a kod 70 ˚C (Δa*=3,04) i 70% RTV-a kod 70 ˚C (Δa*=2,76) te 75 ˚C

(Δa*=3,46) gdje u sva tri slučaja dolazi do smanjenja intenziteta zelene boje dok se

najmanje promjene javljaju kod uzorka otisnutog bojom na bazi otapala pri 20% RTV-a

(Δa*= -0,32) pri 75 ˚C.

Najveće vrijednosti u b* na slici 35 uočene su na uzorku otisnutog UV bojom na 90%

RTV-a (Δb*= -8,04) i 70% RTV-a (Δb*= -8,04) pri 70 ˚C, dok je također od većih

odstupanja još na uzorku otisnutim bojom na bazi otapala pri 90% RTV-a (Δb*= -8,69)

kod 75 ˚C. Kod tih uzoraka smanjio se intenzitet plave boje. Najmanje odstupanje javlja

se kod 20% RTV-a pri 75 ˚C na uzorku otisnutim bojom na bazi otapala (Δb*= -0,23)

gdje se također smanjio intenzitet plave boje.

Na slikama od 36.-41. prikazane su kolorimetrijske vrijednosti za crnu boju na uzorcima

otisnutim u fleksografskim tiskom s UV sušećim bojama i bojama na bazi otapala na

PVC i PP polimernom materijalu na poljima od 90%, 70% i 20% rastertonske

vrijednosti (RTV) nakon procesa izlaganja uzoraka povišenim temperaturama. PVC se

tretira pod temperaturom od 70 i 75 ˚C, dok se PP tretira pod temperaturom 120 i 125

˚C.

Na slici 36 primjećuje se da je u svjetlini do najvećih promjena došlo kod UV boje pri

90% (ΔL*= -3,48) i 70% RTV-a (ΔL*= -3,7) pri 125˚C gdje je došlo do smanjenja

50

svjetline na uzorku zbog skupljanja uzorka pri povišenju temperature i spajanje

rastertonskih elemenata. Kod ostalih uzoraka dolazi do jako male promjene u

osvjetljenju.

Promjena tona boje (Δa*) na slici 37. vidljiva je na svim uzorcima otprilike podjednako

i kreće se od (0,05-0,11). Svi uzorci postaju zelenkastiji.

Kod vrijednosti b* na 38. slici najveća odstupanja su na 20% RTV-a pri svim uzorcima

otisnutim UV bojom i bojom na bazi otapala i kreću se od 0,43-0,85. Svaki je uzorak

postao manje plavkasti. Do najmanje promjene došlo je kod UV boje pri 90% RTV-a

pri 120˚C (Δb*= -0,03).

Na slici 39 prikazana je promjena svjetline (ΔL*). Najveće odstupanje javlja se kod

20% RTV-a pri 75˚C kod UV boje (ΔL*= -9,62) gdje je smanjena svjetlina. Također,

veće promjene u svjetlini su kod boje na bazi otapala pri 90% RTV-a na 75˚C

(ΔL*=6,14) gdje je uzorak postao svjetliji. Najmanje odstupanje javlja se kod uzorka

UV boje pri 75˚C i 70% RTV-a koji iznosi -0,17. Uzorak je također postao tamniji tj.

smanjila se svjetlina uzorka.

Slika 40 prikazuje promjenu tona Δa* gdje je vidljivo da je do većih primjena došlo kod

boje na bazi otapala pri 20% RTV-a i 75˚C (Δa*= -1,03) iz čega je vidljivo da je uzorak

postao više zelenkastiji. Kod UV boje uzorak kod 70 i 75˚C je postao manje zelenkastiji

dok je uzorak otisnut bojom na bazi otapala postao više zelenkastiji.

Slika 41. prikazuje promjenu tona Δb* koja je veća kod uzorka pri 20% RTV-a

otisnutog bojom na bazi otapala pri 75˚C (Δb*= -2,27) i na UV boji pri 75˚C (Δb*= -

2,39) iz čega je vidljivo da uzorak postaje plavkast dok pri 70% RTV-a UV boje i kod

90% RTV-a boje na bazi otapala uzorci postaju manje plavkasti.

Euklidska razlika u obojenju vrlo je mala kod PP materijala. Kod UV boja na 120˚C

nema velike razlike u obojenju i prosječno ljudsko oko ne vidi razliku.

Kod UV boje pri 125˚C dolazi do umjerene razlike u obojenju crne boje na 90% RTV-a

(ΔE00=3,11) i 70% RTV-a (ΔE00=3,472) koji je vidljiv ljudskom oku.

Na PP polimernom uzorku otisnuti bojom na bazi otapala na 120˚C ima vrlo male

razlike u obojenju kod cijan boje na 90% RTV-a (ΔE00=1,27) i žute na 20% RTV-a

(ΔE00=1,65).

51

Kod boje na bazi otapala tretiranoj na 125˚C ima vrlo malih razlika magenta boje pri

20% RTV-a (ΔE00=1,21) i žute boje na 20% RTV-a (ΔE00=1,33) koja je još uvijek

optimalna.

Kod PVC materijala otisnutog UV bojom pri 70˚C javljaju se velike razlike u obojenju

kod žute boje pri 20% RTV-a (ΔE00=5,69) vidljive ljudskom oku. Nešto malo manje

razlike javljaju se kod žute boje pri 70% RTV-a (ΔE00=4,89) a cijana pri 20% RTV-a

(ΔE00=4,96), 90% (ΔE00=3,943) i 20% (ΔE00=3,97). Umjerene razlike su kod 90% RTV-

a kod magente (ΔE00=2,83), žute (ΔE00=2,74) i crne (ΔE00=2,57), magente od 70%

RTV-a (ΔE00=2,32) te 20% RTV-a (ΔE00=2,49). Vrlo male i još uvijk optimalne razlike

su kod crne boje na 20% RTV-a (ΔE00=1,62) dok su kod crne na 70% RTV-a vrlo male

tj. gotovo da se ne vidi razlika.

Kod UV boja na 75˚C velike razlike pojavljuju se na 20% RTV-a na magenti

(ΔE00=7,23) i crnoj (ΔE00=7,22). Nešto manje razlike javljaju se kod 90% RTV-a kod

cijana (ΔE00=4,64), magente (ΔE00=4,1) i žute (ΔE00=4,83). Dok su umjerene razlike na

70% RTV-a kod magente (ΔE00=3,47) i žute (ΔE00=2,45) te na 20% RTV-a kod žute

(ΔE00=3,37) i 90% RTV-a kod crne boje (ΔE00=3,47). Kod crne boje od 70% RTV-a se

ne vidi razlika prosječnim ljudskim okom.

Kod boja na bazi otapala na 70˚C na 90% i 20% RTV-a kod cijana (ΔE00=6,85) te

magente (ΔE00=5,94) su velike razlike u obojenju. Kod 90% RTV-a crne i 70% RTV-a

su nešto manje razlike u obojenju vidljive ljudskom oku. Umjerene razlike u obojenju

su kod crne boje pri 70% RTV-a (ΔE00=2,01) i 20% RTV-a (ΔE00=2,47) i 20% RTV-a

kod cijana (ΔE00=2,73). Vrlo male razlike su kod žute pri 90% RTV-a (ΔE00=1,93), 70%

RTV-a (ΔE00=1,99) i 20% (ΔE00=1,78) te magente pri 20% RTV-a (ΔE00=1,84).

Kod boje na bazi otapala na 75˚C velike razlike u obojenju javljaju se kod cijana na

svim RTV-ima te na magenti na 90% RTV-a (ΔE00=7,34) i 70% RTV-a (ΔE00=5,47).

Nešto manje razlike javljaju se na 20% RTV-a za magentu (ΔE00=4,07) i crnu

(ΔE00=3,98) te 90% RTV-a za crnu boju (ΔE00=4,79). Umjerene razlike javljaju se kod

žute boje na 90% RTV-a (ΔE00=3,24) i 70% RTV-a (ΔE00=2,93) te 70% RTV-a kod

crne boje. Vrlo mala razlika u obojenju je kod 20% RTV-a žute boje (ΔE00=1,89).

52

9. ZAKLJUČAK

Nakon provedenog istraživanja zaključeno je sljedeće:

Najveće odstupanje u obojenju kod PP materijala došlo je kod uzorka otisnutog

crnom i cijan bojom na bazi otapala na 90% RTV-a. Većina je uzoraka postala

svjetlija te se zaključuje da povišena temperatura djeluje na pad kvalitete

obojenja. Promjene u kolorimetrijskim vrijednostima (a* i b*) prikazuju da

uzorci postaju više zelenkasti.

Najveće odstupanje u obojenju na PVC materijalu dolazi kod uzoraka otisnutih

bojom na bazi otapala na poljima magenta i crne boje na 20% RTV-a. Uzorci su

postali tamniji zbog skupljanja pod povišenom temperaturom te dolazi do

spajanja rasterskih elemenata. Najveće promjene u kolorimetrijskim

vrijednostima (a* i b*) vidljive su na uzorcima cijana u tonu (a*) gdje postaje

manje zelenkastiji i magenta gdje uzorak postaje zelenkastiji. Uočava se

promjena u žutoj boja kod tona b* gdje uzorak postaje manje plavkast i crnoj

boji gdje postaje više plavkasti.

Zaključuje se da Euklidska razlika prikazuje manja odstupanja u obojenju kod

PP materijala u odnosu na PVC materijal. Na PP materijalu najveća odstupanja

vidljiva su kod uzorka otisnutog UV bojom na 90 i 70% RTV-a na poljima crne

boje a kod PVC materijalu na uzorku otisnutim bojom na bazi otapala na svim

RTV-ima cijan boje te 90 i 70% RTV-a magenta boje.

Dokazuje se da se manje deformacije u obojenju javljaju kod PP materijala u

odnosu na PVC. Najveća odstupanja na PP materijalu javlja se kod 90% RTV-a

dok se najveće odstupanje na PVC materijalu javlja se na 20% RTV-a.

Nakon ovog istraživanja zaključuje se kako svaki materijal ovisno o otisnutoj boji

drugačije djeluje pod povišenom temperaturom. PP materijal predlaže se kao bolji

materijal u etiketiranju stezljivim filmom u odnosu na PVC materijal zato što dolazi do

manje deformacije u obojenju prilikom tretiranja uzorka pod povišenom temperaturom.

Za kvalitetan otisak grafičkog proizvoda potrebno je poznavati fizikalno-kemijska

svojstva polimernog materijala i boja te prilagoditi uvjete prije tiska u pripremi . Jedan

53

od najvažnijih parametara kako bi se postigla odgovarajuća kvalitete tiska je pravilno

definirani i kontrolirani prirast rastertonskih vrijednosti.

54

10. LITERATURA

1.Horvatić, S. ( 2011.), Fleksotisak tisak ambalaže, Markulin d.o.o., Zagreb

2. Kipphan H., Handbook of printing media, Springer, 2001.

3. ***http://en.wikipedia.org/wiki/Anilox – Anilox valjak, dostupno 07.08.2018.

4. ***http://www.zecher.com/en/knowledge/basics/aniloxbasics.html – Aniloks valjak,

dostupno 07.08.2018.





7. Lovreček, M., Tiskovne forme 2

8. Mikota, M., Vančina V. (1993.), Boje, priručnik za vježbe, Zagreb

9. http://materijali.grf.unizg.hr/media/visoki_offset.pdf – Fleksografske boje, dostupno

07.08.2018.

10. Kropar Vančina V. (2011.), Fleksografske boje za tisak ambalaže, Tisak na

ambalaži, Zagreb, 83-90str

11. ***http://www.google.hr/#bav=on.2,or.r_qf.&fp=1d97dfa2b24e462f&q=papiri+

za+visoki+tisak – podloge za visoki tisak, dostupno 07.08.2018.

12. ***http://www.ichemco.it/eng/Bt/192.HTM - Nitro boje, dostupno 07.08.2018.

13. ***http://blog.hrvojemihajlic.com/ambalaza-sto-je-to- Ambalaža, dostupno

08.08.2018.

14. *** https://www.print-magazin.eu/etikete-i-etiketiranje/- Etiketiranje, dostupno

08.08.2018.

15. http://www.flexo-technic.de/products/used_1200/1243/Code_1243.pdf,

FlexoTechnic Handels GmbH ,

16. http://the-print-guide.blogspot.com/2010/02/principle-of-dotgaincompensation.html,

The Print Guide, dostupno 07.08.2018.

17. http://www.flexoglobal.com/flexomag/08-September/flexomag-printcon.htm,

eFlexoGlobal — the Technical Journal for the Global Flexo Industry!, 07.08.2018.

55

https://www.print-magazin.eu/etikete-i-etiketiranje/-

18. http://materijali.grf.unizg.hr/media/visoki_offset.pdf- fleksografske boje, dostupno

22.08.2018.

19. DFTA and prof. Meyer, K.-H., (2000), Flexo Printing Technology, 4th

edition,, St. Gallen

20. http:// Kicinbaci_Mrvac_Bertic_Trendovi_razvoja_fleksografskog_tiska.pdf-


21. doc.dr.sc. Irena Bates- Studija specifičnih parametara reprodukcije fleksografskog

tiska, Zagreb (2013.)- doktorski rad

22. Vujković, I., Galić, K., Vereš, M. (2007), Ambalaža za prehrambene namirnice,

Tectus, Zagreb

23. Valdec, D., Ivančić, S., Vusić, D., (2009), Kalibracija i karakterizacija

reprodukcijskog procesa tiska na temelju iso specifikacija, Veleučilište u Varaždinu,

Varaždin

24. Ming Ronnier, L., (2006), Applying colour science in colour design, ScienceDirect

25. ***http://www.printera.hr/digitalni-vs-offset-tisak/,- 08.08.2018.

26. Zjakić, I., (2007), Upravljanje kvalitetom ofsetnoh tiska, Hrvatska Sveučilišna

naklada, Zagreb

27. **https://bib.irb.hr/datoteka/717298.Buhin_Josip_Rujan_2014.pdf,

15.08.2018.

56

http://materijali.grf.unizg.hr/media/visoki_offset.pdf-

bib.irb.hr · web viewotapala se najčešće baziraju na organskim otapalima etil-acetatu ili...

Documents