behar br. 83-84

ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8. • BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BEHAR

KNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆKNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆFADIL HAD�IÆ: MOJ ZAGREBFADIL HAD�IÆ: MOJ ZAGREB

NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROMNASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROMINTERVJU: ŠAÆIR FILANDRAINTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA

ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNEARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNEOKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆUOKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

BIBLIOGRAFIJA BEHARABIBLIOGRAFIJA BEHARA

B E R I Æ E T R I J E È I

Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicukoja se sada zove postaja

zvoni zvonoja bi odma otvorioal ne da nena

ka�e stani nije dobro zvonokako mo�e biti dobro zvonoi ono koje nije

nije to isto ka�e nenaima dobro zvonoima loše zvono

a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono

baba šuti i pakuje košulju u crnuizlizanu aktntašku pa �ilete u neseserpa onda tek poistiha ka�e neni

ne bihuzuri d�aba dijete majkaspremam se ja veæ odjutros jervjesnik piše da dolazi a šnjimhrušèov a s ovim opet bulganjin

negodaj mi ðulhanai novi safuni dometni mi opatijuda ne bude nenina moravato mi plaho pazi da ne misle kako pušimo istomislim njihovo

mogu li sada otvoritimo�eš ka�e baba tu�nonena plaèe ðulhana jošstavlja jabuku u neseser

ja otvaram veselo vratavrata veselo cvilena vratima drug u crnommantlu s erolfl in brkovima

ka�e uzmi dru�e èebe

KDBH “PREPOROD” BE

HA

R,

83-8

4 20

07./

8.

2 B E H A R 8 3 - 8 4

BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIÆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIÆ

Uredništvo:Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ,Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ, Dino MUJAD�EVIÆ, Azra ABAD�IÆ NAVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vraæaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godišnja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,godišnja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36), € 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36);

Kunski �iro-raèun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni �iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dr�avnog proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu�no i stavovi uredništva.

KAZALORIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3

KNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆSead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17

POETSKI GLASOVITahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20

ŠETNICA METROPOLEFadil Had�iæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26

DRAMANasko Frndiæ: Ako tra�iš – korijeni su u baštini ................................................... 29 Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30

DERVIŠHANAFilip Mursel Begoviæ: Susret s d�elatom uvijek je �ivotno produktivan ................ 35

MULTIMONOLOGSenad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38

INTERVJUŠaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante

(razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39

BEHAROV LEKSIKONPriredio: Dino Mujad�eviæ .................................................................................... 44

PRIÈEMelita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55

PISMAIz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57

PRIKAZI I KRITIKEAjka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆUMersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61 Ajka Tiro Srebrenikoviæ: �enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64 Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69 Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73

BIBLIOGRAFIJABibliogfrafi ja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar

(priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76

Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe

Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Adema-ga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knji�evne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa �ivotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebaèkog izdanja bio je knji�evnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed �draloviæ koji je tu slu�bu obnašao do ljeta 2006. godine.

B E H A R

8 7B E H A R 8 3 - 8 4

M. �. 389MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123MAHFUZ, Ned�ib 181MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257MALCOLM, Noel 56MALIÆ, Zdravko 124MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503MASLIÆ-�DRALOVIÆ Mubera 431-435MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390MATHISEN, Ida 125MATHISEN, Mathis 126MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59MAYERHOFER, Th. 574MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211MEKULI, Esad 140MIKULIÆ, Planinka 264MUFTIÆ, dr. Edhem 61MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428,

429, 497-499, 367-369MUJAD�EVIÆ, Dino 183, 345, 430MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128MUSLIU, Beqir 140MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267MUZAFERIJA-BUZA Amira 15NAMETAK, Alija 184NAMETAK, dr. Fehim 268NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 NOSIÆ, Ivica 129NOVAÈKI Zdenko 98NOVALIÆ Ibrahim 16NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513NURA, Ganimete 140OBHOD�AŠ, Safeta 185, 186, 282OBRADOVIÆ, D�afer 514, 515OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510OMERIKA Nusret 130, 131ORAHOVAC, Sait 29Otvorena stranica 551PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317PANOPAJ, Shapir 81PEPIÆ, Adnan 132PERVIZ, Izet 187, 283PETRITSCH, Wolfgang 188PLEŠKO, Hinko 214PODRIMJA, Ali 133POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358PONGRAC-LADICKI, Matea 18POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516REBAC, Hasan 312RICHEMBERGH, Goran Beus 134RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69

RUMI, D�elaludin 399SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508SALIHBEGOVIÆ, Melika 135SARIÆ, Safet 136, 137SCHWARTZ, Stephen 70SERDAREVIÆ, Mirza 19SEVDI (1) i (2) 138SHKRELI, Azem 140SILAJD�IÆ, Adnan 456SILAJD�IÆ, dr. Haris 71SINANOVIÆ, Alija 20SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291SMAILAGIÆ, Amra 457SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429,

430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519 SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520Statut KDB Preporod 552STENOGRAM O PODJELI BiH 550STRAUSZ, Adolf 190-194SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410,

459- 461, 521SUPEK, akademik Ivan 462ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199ŠARIÆ, Muhidin 141ŠEHIÆ, Sadik 303ŠENTIJA, Josip 463ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142ŠLJIVO, mr. Amila 522ŠTETIÆ, Rizah 22 TAHIROVIÆ, Nesim 23TALIÆ, Amir 304TANER, Zekerija 200, 201TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523TOPIÆ Sakib 546TRALJIÆ, Isnam 202TRALJIÆ M. Sejid 467TRBONJA Salih 138TRTOVAC, Dino 24TUÐMAN Franjo 35, 550TALUND�IÆ Abdulah 143, 403UJEVIÆ, Tin 144UJKANI, Qerim, 140UNKAS, Arnaud 203USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510VEJZOVIÆ, Fadil 25VOLJEVICA Ico 26ZAIMOVIÆ Mehmed 27ZAIMOVIÆ, Karim 297ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524ZBIGNIEW, Herbert 148, 149ZIMA Dubravka 269ZIMA, Zdravko 525ZVONIÆ, Zlatko 363�DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336,

345, 396-400, 526-540, 553-554�DRALOVIÆ, Izet 81�DRALOVIÆ, Emir 364, 365

B I B L I O G R A F I J A

B E H A R 8 3 - 8 4 3

R I J E È U R E D N I K A

Poštovani èitatelji “Behara”! Na trenu-tak æu odustati od personalnog kazivanja (onog koji ima višak osobnog ja) u ovom uvodniku, uva�avajuæi goleme poteškoæe nekih poklonika lijepe rijeèi da proniknu u dubinske slojeve teksta. S velikim æu se na-porom prisiliti da progovorim univerzalnim jezikom, onim koji poneki Bošnjaci u Hrvat-skoj, sa smetnjama u priopæajnom kanalu, najbolje razumiju. To je suhoparni jezik izviješæa ili upravni govor – govor svakod-nevne komunikacije. U njemu nema slobo-darskog individualizma pa æe takav Boš-njak, kojemu je potreban tumaè i transkrip-tor (najbolje da je to eksponent neke moæ-ne politièke stranke) s radošæu èitati èak i velika djela domaæe i svjetske knji�evnosti. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè umjetnièkog teksta u�i-vati - kada je tekst èist i pregledan poput izviješæa: o vre-menskoj prognozi, o susjedovoj nesreæi zabilje�enoj u cr-noj kronici, a posebno o tuðim rodnim i spolnim igricama. Tek tada, vrli æe èitaè i odgonetaè tuðih tekstova osjetiti što su to d�ennetski u�itci, a d�ennetski u�itci, kao što znamo, ne mogu biti grijeh. No, individualisti, bez politiè-kog pokriæa i patronatstva, vole fi gurativnost, naprosto vole metamorfoze ovog dunjaluka koji je ili il’ komedija il’ drama. Mo�e biti i nešto treæe, a to je onaj naèin poima-nja koji obièno zovemo aristokracija duha i što se nemi-novno odra�ava u umjetnosti.

Dakle, kod ponekih æe Bošnjaka u Hrvatskoj, hvala dra-gom Allahu d�. š., èitava egzistencija poèivati na kulturnoj baštini koja æe uglavnom upravljati njihovim �ivotima. Ni-šta loše, rekli bismo. Neprestano navoðenje na posebnu vrst takvog u�itka oplemenjuje stil �ivota i, napokon, pogo-duje nastajanju individualista, upravo onih koji vole progo-voriti u prvom licu – koji vole biti persone. E, baš takvi nam nisu potrebni! - uzviknuo bi Bošnjak èitaè, koji uz sebe ima pomagaèa transkriptora i tumaèa koji æe mu slikoviti jezik prevesti u jezik stvarnosti – takvi koji nam mute osnovno razumijevanje i izazivaju takozvani kreativni sukob, a na vidjelo iznose stvari koje bi uglavnom trebale biti potisnu-te. Ono što je potisnuto kad-tad se okreæe protiv nas i pri-jeti da nas uduši, a to je upravo ono što pri�eljkujemo dru-gome ja, taj neèasni dovod zraka. Ipak, treba priznati da su individualisti i njihove persone omiljeli u društvu, ali samo ako ne diraju u politiku, odnosno, u tumaèe i kreatore na-ših “malih” �ivota. E, pa “Behar” ne dira u politiku pa ne-

mojte ni vi, poštovani menad�eri i in�enjeri duha, dirati u “Behar”.

Poštujuæi i nadalje univerzalni jezik, onaj koji svi razumiju, “Behar” veæ na pr-vim stranicama ovog dvobroja donosi, osim uvodnika bez personalnog kaziva-nja, pjesme i knji�evno kritièki portret još jednog individualista - suvremenog hrvat-skog i bošnjaèkog knji�evnika Tahira Mu-jièiæa. Iskreno se nadamo da æete u�ivati u njegovim novim pjesmama koje se po prvi put objavljuju upravo na stranicama “Be-hara”. Upozoravam transkriptore i njiho-ve klijente da pritom budu oprezni pri èi-tanju jer Mujièiæ je osnivaè putujuæeg ka-zališta Histrion, provokativnog teatra iz kojega se mnogo toga podvalilo cenzor-

skim ušima; sklon je persifl a�ama, farsama, a bome i ha-lucinantno aluzivnom jeziku, posvema inovativan te æe pri prevoðenju njegovih pjesama na univerzalni jezik svakod-nevne komunikacije imati velikih problema. Što se tièe priloga Fadila Had�iæa, velika nam je èast što se jedan odi-sta polivalentni intelektualac i umjetnik u svome tekstu “Moj Zagreb” na trenutak povjerio “Beharu” koji æe mu se, iskreno se nadamo, uskoro odu�iti i posvetiti èitav knji�evni i likovni blok. Napokon, nešto za sladokusce. Za to se pobrinuo provjereni suradnik “Behara” Nasko Frndiæ donoseæi nam ovaj put dramolet s radnjom iz šeher Sara-jeva. Bosanski jezik, pa èak i njegovi ornamentalni dodat-ci, naprosto se izlijeva iz Naskove radionice. Bit æe uskoro zanimljivo, na ovim stranicama, èitati cjelovit prikaz i pre-sjek Naskova knji�evnog rada.

Naravno, ne mo�emo u ovom uvodniku razotkriti sve tajne ovog broja “Behara” jer tajne se postupno otkrivaju. Uostalom, za to postoji kazalo. Istièemo ipak jedan knjiški kuriozitet. To su arapske pripovijetke i basne prenijete iz istoimene knji�ice (u prijevodu Besima Korkuta) koja je pedesetih godina prošloga stoljeæa ispunjavala djeèja i mladenaèka srca Bosanaca svojim èarobno egzotiènim ozraèjem i posve odraslim porukama. Otkriæe ovog rarite-ta zahvaljujemo gospoði Meliti Kraus, koja je uostalom i ilustrirala neke od prizora. Donosimo nekoliko prièa iz te knji�ice iskreno se nadajuæi da æe mnogi èitaè u našoj ma-loj manjinskoj sredini, ovaj put bez transkriptora i tuma-èa, u�ivati u atmosferi povratnog djetinjstva i mladosti.

Sead Begoviæ

Poštovani transkriptori, tumaèi, menad�eri i in�enjeri duha

4 B E H A R 8 3 - 8 4

Iako se prvotno ostvario kao uspješni dramski pisac, Tahir Mu-jièiæ æe svoju pjesnièku valorizaciju do�ivjeti nešto kasnije, buduæi da su se u Hrvatskoj veæ profi lirali njegovi generacijsko pjesnièki su-putnici i suvrsnici, zgusnuvši re-dove. Objavljujuæi svoju prvu knji-gu pjesama “Kokot u vinu” godi-ne 1994., dakle u mu�evnim godi-nama, neshvatljivo je zašutio pa je èak i javno obznanio da je to jedi-no njegovo pjesnièko pregnuæe. Ubrzo se predomislio te mu re-dom izlaze još èetiri knjige pjesa-ma. Kritici je bilo jasno da se nje-gove knjige po mnogo èemu iz-dvajaju iz recentnog strujanja su-vremene hrvatske i bošnjaèke po-ezije. Moglo ga se toèno odrediti spram vremena, prostora i jezika. Suvremenost nije bila upitna, a dvosmjerno i neprikriveno kreta-nje izmeðu domicilne Hrvatske i Bosne (s implikacijama islama), zadobilo je posve novo do tada nezamislivo ozraèje. Posebno tre-ba naglasiti njegovo poznavanje opæejeziènih struktura koje nas u jednom inovativnom semiotièko lutalaèkom lu-ku privodi ka otkrivanju nekih pluralnih istina, ali uvijek na planu naoko malih i beznaèajnih stvari. Nude nam se nji-hove meðusobne razlike i nesvodljivosti s više osmišljenih razina. Kritiku je posebno fascinirao naèin na koji Mujièiæ od jezika stvara nove derivate ne bi li �ivnula jezièna okamenjenost. Isticao je fonološke, morfološke, sintaksièke i leksièke vrline. Potom, rekonstrukcija njegovih bilingvalnih modela, kojima se slu�i, otkrila je svu raskoš i multi-kulti zadovoljstvo u tekstu (i tekstom) koji se šire na relaciji autor – èitatelj.

Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe dobro, ili kako je jednom reèeno: “kulturom smijeha”, Mujièiæ po-stupno ostvaruje jezièni ekumenizam, neku metafi ziku

zajedništva, što se èini ozbiljnijim pristupom ovome pjesništvu ne-go jednostavno reæi: pred nama je “poetski kabaret”. Ipak, treba priznati da se i potonje podrazu-mijeva. Na ivici posve kompakat-ne poruke, koja još ne prelazi u golu zvuènost i grafi zam, saèuvat æe smisleni red reèenice (stiha) nadahnuto pose�uæi za svojim i tuðim leksemskim blagom. Nai-me, za Mujièiæa ništa nije tuðe. Kad on nešto posvoji u jeziku to umah za�ivi novim �ivotom i za-dobije novu inaèicu koja svojom nakanom obogaæuje i opleme-njuje prvotnu (rodno–komunika-tivnu) svrhu pojedinih rijeèi i nji-hovih gomilanja u monolitnu cje-linu. Mnoštvo namjerno izvrnutih leksema, zagonetke su koje valja odgonetnuti, a to je ujedno dra� ove poezije. Autor demonstrira svoje prijevare (“Stran sam ti / ko jenkiju èoèosan / al mucho te vo-lim i / takchiero”), Logika æe uvi-jek proturijeèiti iskazanom poret-

ku rijeèi, no upravo æe te aporije, pri pokušaju da nas oraspolo�e, odbaciti �estoka i groteskna poimanja tjele-sne i ine ljubavi. Èitalac, uhvaæen u Mujièiæevu jeziènu mre�u otkriva prikrivena znaèenjska grananja i maštovito frcanje stalno prisutnog motiva “gonièa ljubavi”, što sa-mo pospješuje nasladu izazvanu oèaravajuæim pjesnièkim

uresima (barem je to-me tako u ljubavnim pjesmama ispisanim u petrarkistièkoj maniri; autor je još jedan so-netist koji je shvatio da je sonet stvoren za ljubav).

Istrzanost izrijeka, namjerna ispuštanja i lomljenje cjeline, po

uzoru na djeèji i uopæe na svaki nemušt govor, što podsjeæa na nešto poput mladenaèkih uliènih i domjenièkih tuluma-renja, a što osvaja �argonskom frazom i pršteæom magijom svakodnevice, veæ su prozvali “karnevalizacijom izraza. Vi-

Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila Piše: Sead Begoviæ

K N J I � E V N I P O R T R E T I : T A H I R M U J I È I Æ

Mujièiæ postaje predstavnikom inovacijskih strujanja, osvje�ivši i suvremeni hrvatski i bošnjaèki knji�evno poetski prostor i to na mjestima gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu onda kada je artizam veæ postao sjeæanje.

B E H A R 8 3 - 8 4 5

zije su to posve novog išèašenog materinjeg i tuðeg jezika. Osjeæaj tog jezika je �ivopisno tjelesni jer pjesnik naprosto srka, šljuka i surfa. Nikako da usahne. Nikako da bude me-lankolièan. Naravno, da takvo jezièno sladostrašæe prati izazovna grafostruktura teksta prilagoðena zvuènoj snimci. Pjesnik kao da se spušta serpentinama mijenjajuæi idiome kao brzine, a takoðer i svoja dramska iskustva izmijenjajuæi s malo farse i soène komedije. Ova je poezija posve depate-tizirana (osim kada je rijeè o izrazitom lirskom sjeæanju, ka-da pjesnik ima sna�ne obiteljske fl ash backove (pjesme pod zajednièkim imenom “otomansko carstvo” i “ode baba u pariz djedu salihu), ali je istodobno i personalna zbog nje-ne recitativne postave. Pjesnikov psihizam, napokon i psihi-zam svake pjesme otkriva ekstrovertna predoèavanja i tran-sparentnu poruku. Rime i rimarijskog blaga svijesni smo naknadno – toliko je ritma veæ ponuðeno u sklopu stiha i u napetostima izmeðu rijeèi. Ovaj jezièni pjenušac proizvod je vrckava duha, a ponekad i zanatstva s neogranièenom invencijom, posebno kada se posegne za tzv. ready – made postupkom, to jest, kada se od jedne predmetnosti ugra-ðene u pjesmu, stvara novi stihotvorni predlo�ak. Uz pri-mjetnu dozu erosa, pa èak i seksualnosti, ove pjesme, od-nosno njihov tekst, kao da znaju govoriti. Eros izra�en u veæini Mujièiæevih pjesama jest knji�evno sredstvo jer je di-rektno ugraðen u semantiku i u leksik, a to nam ujedno otkriva nepopravljivog hedonistu.

Dakle, osnovne odlike ove poezije uistinu jesu: jezièna ekvilibristika (lingvostilska, a u svojoj stilskoj suštini: neoba-rokna i neomaniristièka); grafostrukturalna gestualnost i monta�ne atrakcije; tematska gomilanja i motivska više-slojnost i višeznaènost; raskoš forme (ulanèani kalambur, sonet, balada, poetska dosjetka, limerick, i slobodne for-me); dramski elementi (karnevalizacija smisla); neiscrpni gradbeni principi na relaciji povijest - tradicija – suvreme-nost. Odreðene tipološke oznake ove poezije ne mo�emo vezati uz stroge spekulativnosti apstraktnih uzoraka, prije svega zato što je ona plod obilna �ivota koji pjesnik primje-æuje u sebi i oko nas. Za bosansku æe publiku posebno biti interesantan ciklus pod naslovom: “Galipolje lipo li si” jer æe ona u njemu prepoznati vlastiti jezièni kolor i tonalitet, mentalitetnost i tematsko motivske preokupacije u oblandi povijesti. No, oblikovanje pjesama, pristup graði, a poseb-no svoju æud – autor neæe mijenjati. Zadr�at æe potrebu za ludièkom afi rmacijom zbilje, za upuæivanjem na podtekst puèke popijevke i anegdotalnog. U drugim pak pjesmama zadr�at æe se provjereni rekviziti koji se ostvaruju putem ironije, paradoksa, autoironije, humora i persifl iranja, dramske napetosti, ali i uvoðenje konkretnih likova iz do-maæe i svjetske umjetnièke baštine koji su glavni arbitri oko kojih æe pjesnik zarotirati pojmovnu sliku: Shakespeare, Dumas, Belostenec, Kaštelan, Slamnig, van Gogh, Gaugin, Hrabar, Mak Dizdar, Renoir, Emily Bronte, Pessoa.

Tahir Mujièiæ je pjesnik samotnjak, barem dok osim adoranata ne stekne svoje nastavljaèe. Prispodoba s proš-lošæu je donekle razlo�na, a sa suvremenošæu, koju su za-posjeli tzv. stvarnosni pjesnici, je besmislena. Današnji pje-snici, mahom mnogo mlaði od Tahira Mujièiæa, isuviše su narcisoidni, u smislu unosa osobnih eksplikacija u pjesme, bez potrebe za igrom i fi gurativnošæu – linearno i transpa-

rentno impostiraju pjesmu. Korelacija s minulim literarnim dobom postoji i ona se izobila koristi, kolikogod to para-doksalno zvuèalo zbog pjesnikovog postmodernog pristu-pa fakturi pjesme. Stoga je najbolje reæi da on postaje predstavnikom inovacijskih strujanja, osvje�ivši i suvremeni hrvatski i bošnjaèki knji�evno poetski prostor i to na mjesti-ma gdje je došlo do zamora u materijalu podjednako kao i u eksplicitnim obraèunima sa svijetom. On stupa na scenu onda kada je artizam veæ postao sjeæanje. Kada od starih rijeèi stvara nove, emitirajuæi zaèudnu asocijativnost, tad znamo da smo zaplivali u avanturu zvanu jezik, u njegovu dijalektalnost i idiomsku atomiziranu aromatiènost - i to na : zagrebaèkoj šprehi, na kajkavski (onaj zajebantski fakinski i onaj samrtni kerempuhovski), na dubrovaèku (èiji je jezik opojnošæu i bogatstvom ljubavnih avantura ovdje uoèen iznad konvencije ulice, zalijevan vinom i galantnošæu); fri-gat æe nas i na milozvuènoj èakavštini, ali i na laganoj vatri-ci talijanštine te na èistoj dikciji i prijatnim akordima bosan-skohercegovaèkih muslimana. Mujièiæ se mladenaèki raz-mahuje: dalmatinskim i bodulskim, zatonskim i liganjskim, èiovskim i starogrojskim, istarskim i teranskim, kmetsko gubeèkim i hohagramerskim, èoporhordaškim i tokajskim,


6 B E H A R 8 3 - 8 4

švejkovskim i plzenjskim (njegov sinkretièni izum su i Èeho-Hrvati pa je èak izradio i èehatski slovar), vrazovskim i lirsko preporodnim, �abarskim i belkantovskim, šampanjskim i pretapoterskim, vagabundovskim i globroterskim te kvazi-bošnjaèkim. Na ovaj ili onaj naèin okrznuo se o engleski, talijanski, francuski, portugalski, èeški, slovaèki, slovenski, srpski, maðarski, ruski, hrvatski i naravno bosanski. Na toj dijalekatsko idiomskoj osnovici pojedinih jezika zanimat æe ga neki nepravilni oblici imenica, glagola, za-mjenica i pridjeva.

Mujièiæ je jednom zgodom pojasnio zašto naslov “Kokot u vinu”? Rijeè je o ironiènoj me-tafori po èijoj se slikov-noj logici i on osjeæa. “To je inaèe fi no i teèno francusko jelo pri èemu i pijetlu mo�e biti fi no i teèno s puno èulnih u�itaka, iako je mrtav – ali to je jedan �ivahno mrtav pijetao”. Autor nadalje smatra da su ofi cijelni jezici i njihova govornost neuvjerljivi pri prenošenju emotivnih slojeva teksta. Upravo stoga on je vezan uz dijalekte i njihov ugraðen glazbeni sustav za prije-nos osjeæaja. Netko bi rekao da su to nacvrckane rabelaisov-ske èrèkarije, iako znamo da Rabelais i Mujièiæ teksturu pri-èe, odnosno pjesme shvaæaju kao ozbiljnu igru i nipošto nisu puki zabavljaèi. Ova uzgredna usporedba s velikim francuzom mo�e i ne mora biti izreèena, ali ako bi poetiko-lošku simetriju baš tra�ili našli bi je u suvremenom hrvat-skom rapsodu Ivanu Slamnigu. Uzora se zaista ne treba stidjeti jer Mujièiæ odr�ava istu kvalitativnu razinu, pa se èak u neèemu razlikuje, a donosi i neke njemu svojstvene inova-tivnosti. Ponajprije, i jedan i drugi su dosjetljivi dosjetljivièari. Rabe dijalek-talnu, semantièku i fonièku poetsku dosjetku. Slamnigove pjesme te�e da budu upamæene (stoga se bez podru-gljivosti smatra da je on pjesnik lakog stiha). Mujièiæeve pjesme, bez obzira na recitativnost i izvoðaèku prilagoðe-nost to ne mogu biti – ne dopušta im lingvistièki ples, a i u pjesmama koje bi se mogle upamtiti poveæana je igrivost s osobnim stratumom i svijetom. Time ujedno narasta i njihova modernost. Kao i kod Slamniga on oèovjeèuje i pri-zemljuje uzvišena mjesta gdje su pre-bivali �reci i poneki poeta vates i pri-tom nije ekonomièan i škrt u izrazu veæ neobarokan i neomaniristièan. Slamnig pjeva o ljudima i svijetu ispod otvorenog neba, bez prostornog ogra-nièenja, a Mujièiæ æe èovjeka i svijet dovesti na pozornicu. Uostalom, on æe izobila kršiti gramatièka pravila samo da izbjegne monotoniju. Jezik æe, na-dalje, podrediti svojoj volji i on æe za-dobiti samostalno znaèenje u funkciji

pjesme. No, vještina i jednog i drugog dokazuje se u “izvr-tanju kanoniziranih diskurzivnih modela”.

Ovaj orgijastièki osjeæaj slobode, uz duhovite parafraze i humorne poente, Mujièiæa zaista povezuje sa Slamnigom, ali i sa svim velikim pjesnicima. No, to kako on uznemiruje jezik na svim nosivim jeziènim razinama, dokazuje da je zaista rijedak meštar koji unutarnjim porivom umije pojed-nostavniti, ali i odr�ati svu slo�enost arhaiènih veza u �ivo-

tu i jeziku, u njihovim miti-zacijama, te izgraditi vlastiti idiolekt. Jezièno višeglasje podastire još jednom roðe-ni svijet i predstava mo�e zapoèeti na pozornici na kojoj se ništa ne rješava, ali se zato sve razotkriva. U ta-kav æe svijet, rastrojen od sukobljenih identifi kacija, pjesnik hrabro ulaziti i izla-

ziti. Ponekad se èini da se njegov rukopis obara na ono što je stvorio ljudski duh (podsjetimo opet na jezik kao temu koji to demantira i autorove autoreference s obzirom na to), a uzdi�e raskalašnu èulnost (prije svega misli se na pre-naglašeni eros i seksualnost, ali i na gastroenergiju i enolo-energiju). Kada Mujièiæ zapjeva kako to motor : “brenèi brektavo / zundap bee bup zundap bee bup zundap bee”, tvarnosni jezièni znaci odjednom o�ive uz melodiku, a u nastavku pjesme, nakon ovog zvuènog intermeca, budi se konkretna semantika. Kao što se vidi, onomatopejskoj fi -guri i zaumnom sklopu prethodi aliteracija, a takve pa i druge veæ reèene primjere mo�emo izvuæi iz gotovo svake Mujièiæeve pjesme. U pjesmi “Egotrip”, on paradira na sta-rogrojskoj èakavici uz poznati eho Ujeviæeve “Svakidašnje

jadikovke”, ali iznosi novi (erotski) sa-dr�aj. Isti æe postupak primijeniti na kajkavskom, u pjesmi “dublinersi”. Uz poèetnu inkantaciju Jesenjinove pje-sme “Pismo majci”.

U pjesmi “in der schulek” komu-nicira s istaknutim hrvatskim jeziko-slovcem Bogoslavom Šulekom, Slo-vakom koji postaje istaknutim ilir-cem. Kao što je znano, Šulek je kao pristaša zagrebaèke fi lološke škole (krajem 18. st.) došao u sukob sa za-govornicima tzv. èistog narodnog jezika (hrvatskim vukovcima) koji su kritizirali njegove postupke, a njego-va leksièka (nazivoslovna) rješenja porugljivo zvali “šulekizmi”. Eto, ko-liko je vremena prošlo od tada, a mi bismo mogli mo�da reæi da Tahira Mujièiæa neodoljivo privlaèe upravo takvi “šulekizmi”. Ali, sa sigurnošæu mo�emo ustvrditi da ga nitko neæe ozlijediti i izopæiti zbog njegove pri-vlaène “tahirovitosti” te se mi i dalje mo�emo diviti njegovu “divljem tahi-ristanu” u propnju.


Zaèudo, parodiranjem i lakrdijanjem za opæe dobro, ili kako je jednom reèeno: “kulturom smijeha”, Mujièiæ postupno ostvaruje jezièni ekumenizam, neku metafi ziku zajedništva, što se èini ozbiljnijim pristupom ovome pjesništvu nego jednostavno reæi: pred nama je “poetski kabaret”.

B E H A R 8 3 - 8 4 7


Tahir Mujièiæ (ro-ðen u Zagrebu 1947.) kao knji�evnik afi rmi-rao se pišuæi dramske tekstove zajedno s Bo-

risom Senkerom i Ninoslavom Škrabeom. Višegodišnja plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica (Po-rod od tmine, 3 jada, Tri stare k(d)rame, Dvokrle�je ili dva fašnika, ad Hoc, Torzo kavehaz i A kadet). Zanatlijsko po-igravanje s hrvatskom knji�evnom poviješæu i kulturom, raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajed-nièki njegovali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujièiæ uspješno nadograðuje u svoju poeziju. Ispekavši zanat, tropišuæi (koristeæi, uz standardnu jeziènu osnovicu, i hr-vatske dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je oèigled-no po�elio biti malko sam. Pjesnikujuæi, Tahir Mujièiæ po-najprije æe biti zanimljiv upotrebljavajuæi mnoštvo dijale-kata i stranih jezika kojima se slu�i i naoko (i na uho) teè-no vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krele�a poi-grao s kajkavianom. Tu šarolikost šarmantno ve�e u sti-hovne jeziène igre posve u duhu postmodernistièkog dis-kursa. On tako namjerno krši jezièna i gramatièka pravila te na osebujan naèin posuðuje i podvodi pod svoju ruko-pisnu gestualnost glasovita poetska antologijska mjesta, sprda se i zabavlja s poznatim izrekama, biva maloèas fe-minist, pa odmah potom šovinist, a u svemu zajedno na-mjerni egoist koji detabuizira naša okoštala poimanja o jeziku. Ako se interpretiraju sve pjesnièke knjige autora («Kokot u vinu», 1994., «Kokoš in the rye iliti jednom tjed-no», 2000., «Irski Iranec i Iranski Irec: svehrvatska pjesma-rica», 2000., «Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera», 2004., «Primopredaja ili divljim Tahiristanom», 2004., «Causa Portuguesa», 2006.) spoznat æe se da kod njega dijalekti imaju iznovice usklaðeni tembr, prirodno ugra-ðeni melodiozni sustav za prijenos osjeæaja nasuprot, ka-ko pjesnik sam ka�e, “neuvjerljivosti govornog hrvatskog jezika pri prenošenju emocija u pjesmu i tekst”. Povod razgovoru je uvrštavanje njegovog izbora iz poezije u 100

djela bošnjaèke knji�evnosti u izdanju Preporoda Sarajevo i skori izlazak njegove «Monografi je» u suizdavaštvu BN-ZH za Grad Zagreb i izdavaèke kuæe Kapitol. Oèekuje se i izlazak knjige poezije «Vlaška 99».

Begoviæ: Uskoro vam iz tiska izlazi velebna mono-grafi ja s mnoštvom Vaših portreta koje su radili naje-minentniji suvremeni likovni umjetnici i knji�evnici. Kako ste se odluèili na taj pothvat? Ne bojite li se od tolikog broja Vaših slika. Postoji li moguænost da se zaljubite u samoga sebe, ili ste samo zaigrani- sa so-bom kao što ste to i sa drugima?

Mujièiæ: To što su u Monografi ji moji portreti koje su naslikali mnogi slikari i umjetnici nije zato što su ih oni namjenski slikali za Monografi ju. Veæ 35 godina zahvalan sam model za moje prijatelje umjetnike i kolege likovne umjetnike, mo�da stoga što se i ja povremeno bavim li-kovnom umjetnošæu. U izradi moje monografi je sudjelo-vali su knji�evnici, novinari, glazbenici, znanstvenici, li-kovni umjetnici, fi lozofi i tako dalje. Dakle, jedno vrlo ša-reno društvo koje je na moje upite vrlo rado nešto i napi-salo na temu: Tahir Mujièiæ. Veæina od pedeset ljudi koji su uvršteni u monografi ju sa mnom je usko suraðivalo i to je bio kriterij po kojem je njima predlo�eno da pišu. Pred-lo�eno im je jer su imali odreðeno iskustvo suradnje sa mnom na bilo kojem radnom planu. Apsolutno se ne bo-jim da æu se zaljubiti u samoga sebe jer oni koji me dobro poznaju znaju da sam imun na bilo kakvo samozaljublji-vanje. Èovjek sam koji je previše radio u kolektivu da bi se mogao zaljubiti u sebe. Ljubav sam, radeæi posao s kojim se bavim, dijelio. Za ljubav je potrebno »više od jednog«! Zaigran jesam, jer ludizam i potreba za igranjem koji su u meni nikada neæe prestati. Kada prestanu, bit æu uistinu mrtav.

Begoviæ: U Sarajevskom Preporodu, zajedno s Sea-dom Begoviæem, izašle su Vam izabrane pjesme u 10 kolu bošnjaèke knji�evnosti u 100 knjiga. Kako se osje-

Intervju: Tahir Mujièiæ

�ivim loše, ali moja je zadnjaRazgovarao: Filip Mursel Begoviæ

Zovem se Tahir, što u prijevodu s arapskog znaèi «èisti»…Od 21. srpnja 2007. imam punih 60 godina…Puno ili malo?«Malo. Nisu to neke godine», rekao bi moj rahmetli pradjed derviš Ta-

hir-aga Muijièiæ iz Tešnja, kad se poslije 90 treæi put o�enio…«Puno. Vala su to lijepe godine», rekao bi to njegov sin, moj djed, ra-

hmetli Selim-aga Mujièiæ iz Tešnja, dok je umirao malo poslije navršenih 30 i ostavljao moga oca i još petero djece…

Ali samo je na Preuzvišenom stvoritelju da presudi, il’ dosudi, jel’ puno, il’ malo

8 B E H A R 8 3 - 8 4


æate sada kada ste postali dio bošnjaèkog knji�evnog nacionalnog korpusa?

Mujièiæ: Pitanje je postavljeno na jedan neobièan na-èin, tako kao da i ono samo nije sigurno u sebe, pa ni moj odgovor isto tako ne mo�e biti siguran u sebe. Pitanje je »kako æe se govoriti o bošnjaèkom knji�evnom nacional-nom korpusu«. Mislim da svojim korijenjem i porijeklom pripadam prostoru koji se danas zove bošnjaèki, ali po meni je pristanak da se moja poezija pojavi u njemu zbog toga što pripadam prostoru islama kao musliman koji se rodio u muslimanskoj kuæi koja je bila u Zagrebu i Hrvat-skoj. To što je »u meðuvremenu« nastala i bošnjaèka na-cionalnost to je jedan sasvim normalan i logièan proces nastajanja nacija i ona je za mene kao osobu postala vrlo znaèajna. Kao èovjek drugih odrastanja, u hrvatskom kul-

turnom krugu, pripadajuæi hrvatskom knji�evnom, inte-lektualnom i civilizacijskom korpusu ja sam se oduvijek osjeæao Hrvatom islamske vjeroispovijesti. No, to ujedno ne mo�e ni u kom sluèaju negirati i umanjiti moje emotiv-no pripadanje bošnjaèkom nacionalnom korpusu ili bolje reèeno muslimanskom. Pritom ne mislim bilo kome dava-ti i dijeliti bilo kakve savjete o tome tko je, što je i kakav da bude. Ljudi su misleæa biæa, a i ja pripadam misleæim biæima, jer me i moja profesija tjera na to. Prema tome, moram sam odluèivati i imati svoj osobni stav, a ne stav bilo kakvoga »kolektiviteta«. To je moje obrazlo�enje. Moram reæi da sam sretan da mi je knjiga izašla baš sa Seadom Begoviæem, jer ako postoji u Hrvatskoj musliman pjesnik, bio on Bošnjak ili Hrvat, za mene je to irelevan-tno, a koji je velik pjesnik, to je Sead. Ono što mi je neo-bièno drago jest da smo i tu knjigu »bratski« podijelili.

Begoviæ: U Bošnjaèkoj pismohrani, prije par godina, baš kao i sada, izjavili ste da se izjašnjavate kao Hrvat musliman što je neke etno dušebri�nike dobrano uzru-jalo. Zapravo, poznato je da Hrvata muslimana ima još, ali se javno o tome šuti. Mo�emo li barem smatra-ti da je za Vas bošnjaštvo u procesu nastajanja, pri-mjerice, kao kada napišete dobru pjesmu, ali nedosta-je joj upeèatljiv kraj?

Mujièiæ: Mene se uopæe ne tièe što æe netko u nekim krugovima misliti o tome kako se ja deklariram i izjašnja-vam. Svojevremeno sam 1991. godine, kada su poèele na-cionalne euforije, vrlo precizno izrekao da meni ne mo�e don Anto Bakoviæ narediti da budem Hrvat niti mi efendija

Ceriæ narediti da budem Bošnjak, a ne Hrvat. A ne mo�e mi ni Mirjana Kasapoviæ reæi da ne postoje Hrvati muslimani. Prema tome ja sam to veæ onih opasnih dana precizno de-fi nirao i potvrðujem to i nakon osamnaest godina. Nitko od navedenih i ostalih meni ne mo�e dijeliti te lekcije. To što je meni izdana knjiga u Preporodu, a neki pritom govo-re da sam èovjek koji se deklarira Hrvatom, u najmanju ru-ku je èudno, jer Bošnjaci u Bosni mogli su mi komotno ne objaviti knjigu. Pa, nisam ja došao sa svojom knjigom u Preporod i rekao: molim vas objavite mi knjigu. Oni su htje-li mene u toj ediciji. I normalno je da sam pristao bez ika-kvog dvoumljenja: dapaèe, �elio sam biti uvršten. Shvatio sam to kao ponudu da mi se tiska knjiga koja æe i Bošnjaci-ma nešto znaèiti, jer meni, uostalom, knjigu mogu tiskati Albanci u Tirani, ali to ne znaèi da pripadam albanskom

narodnom korpusu. Cijela ta prièa, èini se, treba nekome drugome. Ista prièa je odigrana i s Monografi jom na koju su me potaknuli Bošnjaci u Hrvatskoj, a ko-ja je u cijelosti knjiga o meni kojega Boš-njaci dr�e svojim pripadnikom. Ja se tome ne protivim, ali imam svoj osobni stav kojega ne namjeravam u svojoj šez-deset i prvoj godini niti malo promijeni-ti, a takoðer ne mislim utjecati na nekog drugog da mijenja svoj stav o meni. Ja sam svojevremeno u ratu izjavio, kada su mi neka »gospoda novohrvati« rekli da ja nisam Hrvat nego Tahir, da je naj-

veæa zabluda njih »Hrvata« što misle da su svi Hrvati katoli-ci. No, oni su èak došli do takvog apsurda da su poèeli mi-sliti da su svi katolici Hrvati, a odgovor se dobro mogao vidjeti u prošlome ratu. Veæi dio katolièkih zemalja meðu zadnjima su priznale Hrvatsku. Tada veæi prijatelji nisu bili Irci ili Poljaci od nekih drugih naroda. Te vrste generalnih zabluda koje se vrte po neèijim tu�nim glavama uopæe me ne zanimaju. Ti ljudi ili æe èitati moje knjige ili neæe, a pri-tom se nadam da više neæe doæi vrijeme u kojem æe se knjige spaljivati. Moje knjige æe ostati, a tko æe od onih koji mi dijele lekcije ostati, to æemo još vidjeti.

Begoviæ: Dobro, mogu razumjeti vaše razloge zašto se deklarirate Hrvatom. Hrvat ste islamske vjeroispovi-jesti, ali jeste li vi pritom cvijeæe hrvatskog naroda?

Mujièiæ: Jesam i to zambak, a ne suncokret. Meni je ograðivanje od NDH ili NOB-e danas tema za imbecile. Ro-ðen sam 1947. i nemam se ja što ograðivati. Jasno je da je moj otac došao iz jednog grada koji se zove Tešanj i u ko-jemu je postojala tradicija hrvatstva, još od Ademage Me-šiæa, i da su mnogi Tešnjaci koji su završili u Zagrebu bili stimulirani upravo propagandom Ademage Mešiæa da su Zagreb i zapadna civilizacija krug kojemu oni pripadaju. To je bila dalekovidna ideja Ademage Mešiæa, jer je on time otvorio put europskome islamu što današnji slijepci ne mo-gu shvatiti. Pritom je to defi nitivno formula za opstanak civilizacija i svijeta u kojem �ivimo. Svijet je sazdan od nes-porazuma, komunikacije koje su napredovale, uèinile su to da svuda Internetom mo�emo doæi, primjerice, do Japana za tri sekunde i onda ka�emo da poznajemo tu kulturu, a

Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hvaliti nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se postavljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja jednostavno ne �elim pripadati... Zašto bih volio nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Bošnjak ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac

B E H A R 8 3 - 8 4 9


nemamo pojma. Istinski poznavati Japan vrlo je teško. Naj-bolji posrednik za prepoznavanje islama u zapadnoj civili-zaciji, nešto kao diplomatski kor, su Bošnjaci iz Bosne.

Oni bi se trebali postaviti kao civilizacijski meðuprostor koji æe ostvariti dijalog sa zapadnom civilizacijom i koji æe naprosto »prevoditi« zapadu što je to europski islam. Boš-njaci, po mojem najdubljem uvjerenju, imaju u buduæno-sti »samo jedan posao«, kao što Hrvati imaju jedan posao da svih èetiri milijuna budu turistièki radnici, tako i dva milijuna ili više Bošnjaka moraju biti diplomati orijental-nih civilizacija. Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj imaju identiènu ulogu. Na nama je da tumaèimo islam svojim prijateljima kao što sam ja to radio skoro pedeset godina, od osnovne škole, gimnazije, fakulteta. Istovremeno ti isti muslimani ili Bošnjaci moraju poznavati i druge religije. Ja sam èovjek koji poznaje Bibliju i bio sam svojim kolegama katolicima, tada komunistima, vo-diè kroz svjetske likovne galerije jer nisu mogli prepoznati niti jednu sliku. Nisu imali pojma, a nemoguæe je bilo eg-zistirati u zapadnom ci-vilizacijskom krugu, a da ne poznajete Stari i Novi zavjet jer je veæina velike umjetnosti sazda-na na tome. Kada su ti Hrvati komunisti postali katolicima i stali u crkvu pred Boga, onda su se sjetili mene, Tahira. Bošnjaèka manjina, kao i sve druge manjine u Hrvatskoj, ima velika prava i to ne treba shvati-ti kao getoizaciju, izolaciju ili asimilaciju, veæ kao integra-ciju. Pitanje integracije i su�ivota je temeljna stvar. Gledao sam u Frankfurtu Cabaret teatar, kojega su osnovali Turci roðeni u Njemaèkoj. Igrali su predstavu o samima sebi. Jedan od skeèeva zvao se Èudnovati obrezivaè. To je vul-garna burleska u kojoj jedno obrezano tursko dijete �eli prijeæi na katolièanstvo i treba vratiti ono što mu je sune-tom skinuto. Naèin na koji su to oni igrali za umrijeti je od smijeha. Smijali su se i svojim turskim korijenima, ali i Nje-maèkoj i Nijemcima. Kada se uzdigneš na stupanj da ko-municiraš na taj naèin, da si u stanju ponašati se kako se ja cijeli �ivot pokušavam ponašati, a to je autoironièno, na dobrom si putu. Ja zaista ne mogu nikome kazati ništa ako ne krenem od svojih slabosti. Prvo ismijem sebe da bih mogao ismijati drugoga i to je ono što je temeljno poštenje. Manjine su nevjerojatna dragocjenost europ-skoga kontinenta i o njima æe se voditi raèuna. Manjine u pravilu, u Europi, �ive bolje od veæine. Sve sam ti to rekao da bih ti objasnio da nisam ono »cvijeæe« na koje si ti mi-slio nego, ako su Bošnjaci manjina u Hrvatskoj, a ja nisam Bošnjak veæ Hrvat islamske vjeroispovijesti, ja sam tako-zvana manjinine manjine manjina. To meni ne smeta, što drugim rijeèima znaèi da se borim za puno veæa svoja pra-va od ostalih manjina.

Begoviæ: Jedan ste od osnivaèa Histriona i uopæe je-dan od najplodnijih komediografa u Hrvatskoj. Koliko su Vaši tekstovi za kazalište ujedno transparentni za bosanski mentalitet? Ako to nije samo puki kvalitativ-ni export u susjednu zemlju radite li nešto ili predviða-te nešto što bi �estoko privuklo tamošnjeg gledatelja? Primjerice, kao što je sukob dvaju mentaliteta.

Mujièiæ: Jest da sam jedan od osnivaèa Histriona, ali kada govorimo o osnivanju teatra danas, svaki èlan druš-tva dramskih umjetnika ima svoj teatar. U vrijeme kada su se osnivala kazališta postojale su samo institucije koje je dr�ava pratila i strogo kontrolirala. Godine 1971/72. sa skupinom svojih prijatelja osnovao sam jedno kazalište ko-je je bilo pri Kazalištu Trešnja. Druga moja produkcija su bili Histrioni kojih sam suosnivaè s nemalim doprinosom, a

naš komad Domagojada zapravo je postavio Hi-strione artikuliravši ih artistièki, politièki, kaza-lišno, literarno i ideološ-ki. Poslije toga sam osnovao prvi hrvatski »lutkarsko-erotsko- poli-tièko-sadistièki cabaret« za odrasle pod nazivom »MManipuli«, koji je tra-jao tri godine. On je kao kazalište bio jedinstven u Europi. Onda je uslije-dilo osnivanje »ad Hoc« kazališta u ratu. Bilo je to prvo ratno kazalište, a ad hoc je bila kratica

za hrvatski oslobodilaèki cabaret, koji se u ratu igrao na kamionu i u rovovima. Mi smo vjerojatno bili jedino kaza-lište koje je igralo na otvorenom na 15 stupnjeva ispod ništice. Igrali smo u uniformama s oru�jem. Meni je poslije tog iskustva došao Rusmir Agaèeviæ, Travnièanin, koji je takvo kazalište poèeo osnivati kada je poèeo rat u Bosni. Nisu to uspjeli jer u Bosni to na takav naèin nije bilo mogu-æe napraviti. Ad hoc teatar je i danas jedna vrsta instituci-je, jer, Tuðman je u svojim govorima naciji, tri puta uza-stopce od kulturno umjetnièkih aktivnosti u Domovinskom ratu prvo apostrofi rao Ad hoc.

Danas se osniva muzej Domovinskog rata u Hrvatskoj i jedna soba u tom muzeju biti æe posveæena Ad hoc-u. Po-slije toga sam osnovao »Teatar za po doma«, poslije toga »Teatar Uhlod«, zapravo, èitav svoj �ivot sam osnivao neka kazališta. Kada sam ih osnivao, nisam ih osnivao na naèin rekavši: Ajmo osnovat kazalište, nego sam toèno znao ka-ko to kazalište treba izgledati, što i na koji naèin treba igra-ti, za koga i kada igrati, to jest sve ono što u hrvatskom kazalištu skoro pa nitko nikada ne radi. Neki znaju reæi da æe igrati »jednog Shakespeara«, a kojeg – nemaju pojma, glavno da ga igraju. Nikada mi nije palo na pamet na taj naèin razmišljati o kazalištu jer sam bio kazališni praktièar od poèetka do kraja. Jedan sam od najplodnijih komedio-grafa, ako se raèuna da se igralo oko èetrdesetak mojih tekstova. Ti tekstovi su igrani, ali ima mnogo više onih koji

1 0 B E H A R 8 3 - 8 4


su napisani, ali nisu igrani. S druge strane, kada ka�eš ko-mediograf, jedna je to vrlo va�na stvar…

Èuvši na nekom simpoziju tko je sve po nekima kome-diograf, rekao sam da ja to onda neæu biti, jer su i Shakes-peare, i Sofoklo, i Ibsen, i Krle�a po njima komediografi . No, komediograf je samo onaj pisac koji piše takve kaza-lišne komade kojima se mo�eš smijati i èitajuæi ih, a ne samo kada ti ih glumci pretvore u komediju. Kao kazališni pisac bio sam iskljuèivo hrvatski pisac, naime, niti jedan moj komad u Jugoslaviji nije igrala niti jedna druga Repu-blika jer ga nije mogla igrati. Glumijada, za koju je Lada Èale Feldman rekla da je jedna od najboljih komedija na-pisanih u 20. stoljeæu, ima samo jedan problem – potpu-no je neprevodiva, jer je toliko hrvatska da ne mo�e biti ništa drugo. Svi koji je gledaju u Bosni, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori apsolutno akceptiraju i sve shvaæaju, ali ne mo-gu ga igrati jer nema nikakve veze s njima. Tek sada sam napisao komad koji je posve prilagodljiv. Radi se o koma-du »Babina guica« u kojemu je problem tranzicije, i sve zemlje koje prolaze kroz tranziciju mogu ga igrati. Da mi je ikada ijedno bosansko kazalište došlo i reklo: Tahire, bi li pisao za nas? –pisao bih za njih.

U Rijeci sam npr. radio dva lutkarska teksta pisana na istrijanskom, primorskom, otoèko cresko-lošinjskom, goran-skom, lièkom i fi jumanskom jeziku, jer se to tièe njih. Jedan je bajka o Morèiæu, njihovom autentiènom liku, o kojemu nije postojala ni prièa ni pjesma, veæ usmena legenda koju sam ja pretvorio u bajku u kojoj ima i Turaka. Morèiæ je mali crnac s turbanom. Buduæi da je nosio turban, i taj je Morèiæ vjerojatno bio musliman, ali i autentièni Rijeèanin?!

Mene, uz moj civilizacijski kod, odreðuje i moja profe-sija, jer ja sam kazališni èovjek. U Mostaru sam Mostarac, u Osijeku Osjeèanin, u Sarajevu Sarajlija, u Vara�dinu Va-ra�dinec, u Dubrovniku Dubrovèanin, u Rijeci Fijuman, u Puli Pole�an. Svugdje gost koji je pristojan prema domaæi-nu. Nitko me nije asimilirao, ali sam integriran svugdje. Na otoku Hvaru ne postoji niti jedan èovjek »ne-Hvaranin« koji od mene bolje govori hvarske dijalekte. To da poštu-jem domaæina stvar je koju me nije nauèilo samo kazalište nego i kuæni odgoj. U ovim krajevima postoji jedna stvar koja se uvijek zanemarivala – nije se poštivao domaæin. Da se poštivao ne bi bilo rata 1991. godine jer znalo se tko je domaæin u Zagrebu, Rovinju ili u Bosni. Na�alost, u bivšoj dr�avi bio je jedan narod koji se uvijek ponašao kao da je domaæin svugdje, i kada ti se dogodi da ti u kuæu uðe èovjek koji se kod tebe ponaša kao domaæin, onda, poslije nekog vremena, pomahnitaš. Uvijek sam se ponašao kao gost i duboko poštivao domaæina, jer to je temelj pristoj-nosti. Doæi u Bosnu i govoriti bosanski pitanje je dobrog odgoja. U Sarajevo doðe Samaran i ka�e: »Dobar dan, Sa-rajevo«, i svi padnu u nesvijest od sreæe što je nauèio tri rijeèi. U meni postoje tri temeljna mentaliteta, moj orijen-talni kojega nosim iz svoje Vlaške 99, gdje sam roðen, moj mediteranski mentalitet jer ja sam Mediteranac po temperamentu, moj srednjoeuropski mentalitet, a to je pitanje manira i konaèno moj europski »nadmentalitet«.

Begoviæ: Napisali ste zaista mnogo autentiènih pje-sama s mnogo emotivnih naboja koje pripadaju samo

jednom ozraèju - onom bosanskih muslimana, Bošnja-ka. Pripremate li zasebnu zbirku koja æe biti samo u takvom poetièkom ozraèju?

Mujièiæ: Moja zbirka pjesama pod nazivom »Vlaška 99« konaèno je gotova i ona se sastoji od pedesetak pjesa-ma od kojih je desetak veæ objavljeno u nekim drugim zbirkama, ali i èetrdesetak novih. One su moj testament. Zbirka »Vlaška 99« ne zove se tako sluèajno. Kada sam jednom rekao da je to prièa o mojim muslimanskim korije-nima, onda su mi muslimani Bošnjaci rekli da kako me nije sram i znam li što je to »Vlaška«. U Sarajevu sam rekao da je to kod mene korišteno samo u frazi »da ti se kæi ne uda za Vlaha«. Vrlo dobro znam što je Vlaška, ali u Zagrebu je Vlaška nešto sasvim drugo. Znam i što je broj 99 u islamu i to je sveti broj, ali ja ne mijenjam adresu svojega roðenja i zbirka se neæe zvati Praška 7. Ne odrièem se kuæe u kojoj sam se rodio, u kojoj sam odrastao, u kojoj su moje tri nene klanjale, u kojoj se svaki Ramazan postio i svaki Baj-ram slavio. Ni moje nene ne bi napisale knjigu »Praška 7«. A zbirka pjesama je izravno nostalgièno prisjeæanje na di-jete koje je odrastalo u èetiri sobe koje su bile autentièna Bosna, autentièni islam. Dakle, dijete koje je u svojoj kuæi �ivjelo u jednom svijetu, a kada bi izašlo na ulicu u dru-gom. U zbirci se nalazi široki raspon pjesama, najèešæe vrlo tu�nih jer sudbina moje obitelji, kao i mnogih drugih, nije bila ni laka, ni vesela, ni sretna, veæ prvenstveno tu�na. Moja obitelj je tu tu�nu sliku meni pokušala ubla�iti, po-gotovo moj otac koji nikada nije plakao za onim što se iz-gubilo. S druge strane, majèina je obitelj plakala za svime što su joj uzeli, a ja nikada nisam osjeæao da mi je netko nešto uzeo jer ja to nisam nikada ni imao. Prezirem one ljude koji vièu da im je netko nešto uzeo što nisu sami ni zaradili. Ja se ne pozivam na svoga rahmetli djeda i oca i njihovo bogatstvo. Za mene postoji: uzeti mi mo�eš samo ono što sam svojim rukama zaradio.

Begoviæ: Spominje se ta famozna karnevalizacija teksta. Koliko zapravo ima teatra u Vašim pjesmama i nije li to bio prirodno prijelaz s dasaka u lirsko sjeæa-nje?

Mujièiæ: Od svih hrvatskih pjesnika ja se razlikujem upravo po tome što sam u poeziju došao kao afi rmirani dramski pisac. Poeziju sam pisao stalno, ona je bila moja intima koju nisam objavljivao. U dramama sam nauèio ne-što što mnogi naši pjesnici nikada nisu savladali, a to je zanat pisanja pjesama. Uz svoje dramske tekstove napisao sam uvijek po dvadesetak songova od kojih bi se desetak upotrijebilo, a ostalo bacalo. Napisao sam gomilu tih pje-sama i uèio zanat versifi kacije. Teatralizacija je uvijek posto-jala. Samo najškolovaniji i najnadareniji mogu teatralizirati svoju likovnu, glazbenu, kazališnu, ili bilo koju drugu umjetnost, polemizirati sami sa sobom i svojim djelom, pa ako treba i ironizirati ga. Po meni to je vrhunac zanata i slobode. U odreðenom trenutku meni su kazalište uzeli, bilo je tu politièkih, nacionalnih, konfesionalnih razloga, ali i mojih osobnih hirova, æudljivosti i ponašanja. Nisu ga, do-duše, zatvorili veæ samo su ga pritvorili. Zato sam otišao u poeziju, jer meni kad zatvoriš jedna vrata – ja otvaram dru-ga. Zabraniš li mi poeziju ja æu otiæi u likovnu umjetnost.

Mejra Mujièiæ, ugljen u boji na papiru

Nikola Koydl, olovka na papiru

foto © S. Novkoviæ

B E H A R 8 3 - 8 4 1 5


Zabraniš li mi i nju, ja æu proplesati sa svojim promijenje-nim kukom, naprosto me ne mo�eš sprijeèiti da se artistièki izra�avam, jer samo tako ja �ivim. Za razliku od drugih pje-snika ja ne pišem samo pjesme nego zbirke. Tek kada vidim da se iz pjesama koje nemaju veze jedna s drugom mo�e stvoriti prièa i slijedom toga dramaturgija, odmah to pre-tvaram u zbirku koja je ujedno moj »kazališni komad«. Zbirku opremam dramaturgijom, re�ijom, tekstom, ri-tmom, scenografi jom, kostimografi jom i svime ostalim što ima jedna kazališna predstava. Ja sam tada autor zbirke. Evo, svi znaju veliku pjesmu Voæka poslije kiše, ali znaju li u kojoj je zbirci? Nemaju pojma. Moja zbirka je moje djelo u kojoj postoji pedeset pjesama od kojih æe petnaestak mo�-da biti i loše, jer kako u svakoj drami postoji takozvani pra-zni dramaturški hod i dramske pauze da bi se došlo do poante, tako kod mene postoje prazne pjesme da bih do-šao do onih s kojima poentiram. To se zove dramaturgija i na taj naèin ja radim svoje pjesme zbirke.

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim udrugama u Hr-vatskoj, njihovim tiskovinama i djelatnostima. Ima li u nekima od njih privlaène snage za Vas? Jeste li i Vi osjetili, iako ste izvan manjinskih bošnjaèkih udruga, kako razlièite struje struje: podjele, zavisti, animozite-ti, ogovaranja, krive procjene, taštine, a na kraju hur-mašice i grèevi u stomaku?

Mujièiæ: Ne poznajem ih dobro da bih mogao arbitri-rati. Imam jedan osjeæaj izvana, a to je da su se udruge poèele dijeliti kao što je to tipièno za Hrvate. To znaèi da su »Bošnjaci mo�da svojim velikim dije-lom Hrvati«?! Poznata je hrvatska uzreèi-ca: dva Hrvata, tri partije. Prema tome, to se mo�e primijetiti i u Bošnjaka. Èim se osnuje neka udruga, ona je odmah protiv druge. Nisam primijetio da one komunici-raju na prirodan naèin. Što se tièe tiskovi-na, neukusno je, neprirodno, štoviše vulgarno, da ja ka-�em: Journal i Behar su odlièni jer ih rade ljudi poput tebe i tvoga oca Seada. Zapravo, to mogu punopravno izreæi jer sam bio jedan od zagovornika i inicijatora da vi u tome sudjelujete, ne kao Bošnjaci i muslimani, veæ kao vrsni profesionalci. Ono što je najbitnije za sve, pa i Bošnjake, je da je bitna kvaliteta, a ne ugaðanje jedni drugima. Hva-liti nekoga samo zato što je Bošnjak, musliman, ma kako god on pisao, slikao, glumio, stvarao i politièki se postav-ljao dovodi nas do jednoga autizma kojemu ja jednostav-no ne �elim pripadati. Volio bih da moji kriteriji ostanu što èasniji, da profesionalizam bude u prvom planu, da bude temelj svega. Zašto bih volio nekoga samo zato što je naš, a budala je. Volim nekog pisca, ne zato što je Boš-njak ili Hrvat, ili Rus, nego zato što je velik pisac. Ne volim budale ni meðu našima ni meðu njihovima. Budale su uvi-jek budale, pa neka si osnivaju svoje stranke. Ja bih volio biti u stranci onih drugih.

Begoviæ: Godine 1994. nagraðeni ste nagradom «Marin Dr�iæ». Mislite li da beskompromisni Dr�iæev duh koji uvodi zagrizlu ironiju i kao kroz dno boce vidi društveni snobizam i takozvane »æopiæe« mo�e nasmi-

jati osim namuèenog puka još i vladalaèku te intelek-tualnu strukturu društva – na koju se ta ironija ujedno odnosi.

Mujièiæ: Dobio sam Dr�iæa dva puta. Ne znam je li ovaj Æopiæ upotrijebljen u pejorativnom smislu jer ga ja cije-nim. Æopiæ je bio jedan vrlo šarmantan i duhovit èovjek koji je nosio bosanstvo u sebi na naèin na koji ga mnogi Bosanci ni dan danas nisu u stanju nositi. Ne palim se na nasmijavanje puka, puk se smije kada se ismijavaju oni drugi, a ja poèinjem uvijek sa samoismijavanjem. Najopa-snija vladalaèka struja nije ona, što bi svi mo�da pomislili, ideološko partijska ili nacionalno konfesionalna, to je ona vladavine novca. Duboko prezirem vladalaèke strukture svih organizacija, bile one manjinske ili veæinske, kada po-laze od toga da je novac jedina stvar kojoj se treba priklo-niti. Defi nitivno nije, jer ja ovo ne bih sada govorio. Nisu me kupovali novci ni u najgorim situacijama. Odrastao sam u muslimanskoj sredini u Hrvatskoj u kojoj je vladavi-na novca bila dominantna, a ja sam kao misleæe biæe odu-vijek smatrao da je to protiv islama. Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominan-tan. Svi mi ostali za njih pripadamo ni�oj klasi. Kako sebe ne smatram ni ni�om ni višom klasom, ja sam duboko sretan da s njima nemam posla. Kada ostanu sami sa svim novcima koje su nakupili, kada shvate koliko su prazni i jadni na kraju �ivota, i kada shvate da za njima neæe osta-ti ništa, baš ništa, a novce sa sobom neæe moæi zagrliti i ponijeti u mezar, ako im to uopæe doprije do mozga,

shvatiti æe da su postojali �ivoti puno �ivotniji i puniji. Du-go se vremena u muslimanskim krugovima, jer Bošnjaka onda nije ni bilo, o meni govorilo s dubokim prijezirom jer sam se bavio glupostima koje se zovu kazalište, knji�ev-nost i umjetnost. To je bilo zato što su glavnu rijeè na svim forumima i sijelima vodili ljudi koji su imali lovu, što god oni bili, a mogli su biti i mafi jaši. Neizmjerno mi je drago da im nisam nikada pripadao.

Begoviæ: Jednom su Vas zgodom, èini mi se, zapitali: jeste li Vi klaun povijesti, dvorska luda, prznica, graban-cijaš ili Histrion, a uvijek svi, kao po pravilu zaboravljaju vaše izvansadr�ajno knji�evno sredstvo EROS koji je ugraðen u Vašu semantiku i Vaš leksik. Pa zar su slijepi ili nemaju mudante i u njemu dva sekonda i barbu? Veæ je ustvrðeno da svaki Vaš tekst zna govoriti.

Mujièiæ: Nikada se nisam libio biti klaunom jer je klau-nerija dio onoga èime se bavim. Nikada se nisam sramio biti dvorska luda jer je ona uvijek bila fi lozof koji je vladaru jedini smio reæi što hoæe. Dvorskih luda, komediografa, hu-morista bojali su se svi vladari svijeta. Staljin se tresao od Bulgakova i zato on nije završio u Sibiru. U Sibiru su završi-li takozvani ozbiljni pisci. Uvijek sam bio prznica jer nikada

Danas sam svjedok iste situacije u svim strukturama, pa i bošnjaèkim, moæ novca i autoritet samo onih koji imaju novce je dominantan. Svi mi ostali za njih pripadamo ni�oj klasi

1 6 B E H A R 8 3 - 8 4


nisam mogao dopustiti da mi netko nameæe svoje stavove, ali sam istovremeno igrao grabancijaša, negromanta, ma-ðionièara, stvarao sam od nièega nešto, prodavao sam »la-�i, fulirancije, maglu« i to je dio moje profesije. Ne sramim se toga. U duši sam uvijek bio Histrion, a to je putujuæi glumac, jer je glumstvo unutar moje profesije ono što me odreðuje. Kao pisac, redatelj, scenograf, kostimograf, lut-kar ja sam glumac. Kazalištem se ne mo�e baviti netko tko prvenstveno nije glumac. Gluma je bit kazališta i svatko od velikih kazališnih ljudi bio je glumac. Shakespeare je bio nezabilje�eni glumac, ali njegove drame pokazuju koliki je on bio glumac. Takve reèenice mo�e napisati samo glu-mac. To je ono što je bitno. Kada govorimo o erosu, on je permanentni �ivot, strast, u�itak i seksualni i artistièki i �i-votni, bez kojega bi �ivjeli u mrtvilu, ili bili mrtvaci. Eros je i ljubav, a ja bez ljubavi ne mogu stvarati. Moje stvaralaštvo je ljubav i ona je uvijek prisutna i postojeæa. Ona je i ona izmeðu muškarca i �ene, ona izmeðu èovjeka i prirode, kao i Boga i èovjeka, umjetnosti i èovjeka i ona me goni da ra-dim ono što radim. Stvaram.

Begoviæ: Rasprostire se glas na sve strane, sve od Zagreba do Hvara pa do Bosne da ste nepopravljivi hedonist na što upuæuju knjige »Kokot u vinu« i »Ko-koš in the Rye«. Te ste knjige pisali kao pedesetogo-dišnjak i alegorièno ste se osjeæali kao kokot u vinu. Koja alegorija obilje�ava Vaše umjetnièke šezdesete? Kako zapravo �ivite, zbog èega i dopustite i nama ma-lu peckavost: zašto?

Mujièiæ: Hvala Bogu, �ivim dosta loše. A to je dobro. Naime, mnogi ne bi rekli, ali ja �ivim kao nikada, �ivot je za mene u ovome trenutku paradiso. Ljepota �ivota je najbit-nija, i kada znam da su mi zdrave kæeri, unuka, �ena, prija-telji i oni koje volim. Dogodi li se nešto bilo kome od njih, ne vidim tu smisao �ivotu. No, dragi Bog je trenutno dao da je sve na svome mjestu. Što se tièe materijalnog �ivota, �ivim vrlo skromno jer mi ne daju raditi, pa mi ne daju ni novac. No i to sam dijelom sam odabrao. Mislim da sam prvi èovjek koji je nakon neprekinutog tridesetogodišnjeg radnog sta�a otišao u slobodnjake. Odluèio sam da mi nit-ko više ne bude gazda, i shvatio sam da ne mogu �ivjeti bez prave slobode. Ne mogu suraðivati s ljudima koji æe mi reæi: moja je zadnja. �ivim loše, ali moja je zadnja. Kada sebi naveèer ka�em: tvoja je zadnja, onda se slo�imo obadvoji-ca, i ja i ja. To je ono što je bitno. Mene u mojim godinama radno mjesto više ne èeka. Kada govorimo o onom zapad-nom civiliziranom svijetu, ljudi moje karijere i imena sjede i nazove ih se jednom tjedno da nešto ka�u i pošalje im se velika lova. Oni �ive kako Bog zapovijeda. Na �alost, ja �i-vim ovdje. �ivim po onoj iz vremena komunista, kako je to rekao moj prijatelj Veselko Ten�era, opet nam nude da ra-dimo puno više da bi imali puno manje. Što se tièe moga hedonizma, upra�njavam ga u svim moguæim situacijama, mada si ga ne mogu èesto priuštiti. Sreæom, postoje skupi-ne ljudi i prijatelja kojima je stalo da me vide u svojoj blizi-ni, a to su i bogati ljudi, veæinom mlaði, koji misle da su uspješni (a i nisu), samo imaju veliku lovu. Pozivaju me na neka dru�enja, a ja im poslije prvih petnaestak minuta ka-�em da sam njihov intelektualni escort. Dok njihovi stariji

kolege plaæaju mlade cure da se s njima pokazuju, oni »unajmljuju« Tahira da se s njime dru�e. Onda uspješno preprièavaju moje replike koje im ja poklanjam, jer uvijek mogu smisliti bolje i nove. Oni, eto, na taj naèin postoje. Razlika izmeðu umjetnièkih pedesetih i šezdesetih je da se sada te�e mièem jer sam operirao kuk, ali imam jednu zna-menitu uzreèicu koja glasi: promijenio sam više kukova ne-go brakova.

Oni koji u �ivotu misle da im je uvijek za sve netko drugi kriv, oni mijenjaju brakove, mijenjaju ovo i ono i imaju lovu. Ja sam promijenio samo kuk. S druge strane falilo mi je kazalište i napravio sam ga na Hvaru kao i festival knji�ev-nosti. U stanju sam, za razliku od nekih koji to tra�e od dr�ave, neke stvari napraviti sam. Sve mogu napraviti ako me veseli, ako ne, onda se kupam i razmišljam o �enama koje sam propustio i više o onima koje su propustile mene. Nikada nisam ni mislio da �ivot koji nam je dat treba �ivjeti do kraja. Dok je lijep treba ga u�ivati, onog trenutka kada postane nepodnošljiv, imamo pravo sami ga sebi oduzeti. Kada ja to ka�em javno, svi se hvataju za glavu i vièu da sam luðak, ali ja to nisam. Ne pada mi na pamet da dijelim savjete o tome da se treba upucati ako ti nije lijepo ili da æu se ja upucati, ali �elim reæi da je �ivot �ivot dok je dobar!.I da smo mi njegovi iskljuèivi vlasnici.

Begoviæ: Što je u tom sluèaju s vašim islamom? Ne �elim Vam vaziti, ali samoubojstvo je za muslimana veliki grijeh.

Mujièiæ: Kada bi islam do kraja spominjao samouboj-stvo, kao jedan od najveæih grijehova, onda se samoubo-jice ne bi vezale eksplozivom i ulijetale u autobuse pune ljudi ili u sinagoge. Ako oni misle da je to ubojstvo protiv-nika, u redu, ali je to i samoubojstvo. Prema tome, niti jedna konfesija sa svojim dogmatskim tumaèenjima ne mo�e a da ne upadne u tešku kontradikciju. Što to znaèi, mo�da bih mogao postati veliki musliman kada bih se ve-zao velikom kolièinom eksploziva i zagrlio, primjerice, Mi-lana Bandiæa a pred oèima Pavla Kaliniæa, struènjaka za terorizam? U èemu je štos? Hoæe li tada Tahiru, napokon, biti sve oprošteno?

B E H A R 8 3 - 8 4 1 7

Jedna je verbalna dosjetka u novoj knjizi pjesama Tahi-ra Mujièiæa: "vlasništvo treæeg lica". Ono ju je skrojio po mjeri i liku Tahirovu, a on ju je, nimalo sluèajno esencijal-no zainteresiran, literarno odjenuo te mu stoji k'o salive-na. Ona glasi: "kad æeš ti bolan / veæ jednoæ na taj tvoj / tahiret." Sinan Gud�eviæ, pjesnik i prevoditelj, velemajstor kazivanja i erudit, rimovao je ahiret s tahiret, a Tahir Mu-jièiæ, velemajstor kozerije i jeziènih improvizacija, objeruè-ke prihvatio posuðenicu, odnosno leksièku "novotariju", novotvorinu, i dao joj nov �ivot - smislen i potentan poe-tièki kontekst. Ka�em "posuðenicu" tek u uvjetnom smi-slu, jer nije Tahir s uma sišao da je ikada i ikome, pa ni prijatelju Sinanu, vrati. Lucidno je i èudesno Onaj svijet, svijet poslije �ivota, nazvati tahiretom. Ne mogu se, eto, prestati veseliti inventivnosti, nesluæenim konotativnim slojevima i iznimnom "dosluhu" te rijeèi s Tahirovom gra-ðanskom i umjetnièkom osobom, to jest raskoši aluzivno-sti u baš toj i takvoj rijeèi i njenom besprimjernom, i isto-dobno besprijekornom, funkcionalizmu kada je o poeziji Tahira Mujièiæa rijeè. Stoji mu baš k'o salive-na, dakle. Toliko o dojmovima.

Ne bi bilo nimalo krivo da je ova knjiga ponijela naslov 'Muslimanske' pjesme iz Vlaške. Ne bi bilo nimalo pogrešno da pjesme unutar njenih korica pristanemo èitati kao poetiziranu historiografi ju o juèerašnjem svijetu, kao poetsku memoaristiku, ako pomislimo da je posrijedi poetski roman lika ili mo�da Bildungsroman, ako ove pjesme odluèimo èitati kao dra-molet - ako dakle u njima uoèimo dramski èin, dijaloške oblike, dramatske zaplete i rasplete. Ne bi bilo nimalo be-zvezno, niti civilizacijski propitno ili pokuðeno, zagrebaè-ku Vlašku ulicu, premda je ona izvorno zapravo Talijanska ulica, pojmiti kao tzv. vlaški svijet, odnosno "prisna�iti" kulturni stereotip o tzv. kršæanskom puku u oèima bosan-skih muslimana. Uostalom, ništa ne bi bilo krivo jer je "po-etski anarholiberalizam" Tahira Mujièiæa upisan u njegov pjesnièki projekt velikim slovima i jer je on nosivi zid nje-gove pjesnièke višekatnice.

Tahir Mujièiæ veliko je i va�no ime novijeg hrvatskoga pjesništva, mada mu, s obzirom na to, još mnogi ne daju za pravo. Kao najdostojniji i najdarovitiji odljev ponajveæeg hrvatskoga modernistièkoga pjevaèa Ivana Slamniga, on se u svojim dosad objavljenim èetirima zbirkama poezije, sve do ove knjige, kretao stazom koju je utabao taj gorostas domaæeg ludièkoga pjesništva. Podsjetimo, u hrvatskom pjesništvu "planet Slamnig" privlaèio je mnoge. Njegova bi

crna rupa umah gutala oponašatelje i èinila ih anonimnim sljedbenicima. Tahir Mujièiæ saèuvao je svoje ime jer nije podlegao njegovu autoritarnom utjecaju. Premda je u mnogim pjesmama lucidno "skinuo" slamnigovski "gastar-bajterski jezik" i osjeæaj za parodiju, Mujièiæ je, propjevavši u vlastitim stihovnim aplikacijama svu silu jezika, stvorio prepoznatljiv i samosvojan tip makaronštine, preoznaèuju-æi rijeèi i "iznutra" i "izvana" te ih grafi jski preobra�avajuæi i mijenjajuæi im oblike. To je alibirao jedinim nekompromiti-ranim, �ivim i istinitim ciljem svake dobre poezije – igrom, dakako. K tome, posve neobuzdanom.

Neobuzdanost igre neizbje�no ga je dovela u posjed mnogih poetskih nekretnina u hrvatskom stihu koje nije zahvatio val infl acije. Primjerice, postao je rijetkim vlasni-kom pjesnièke vedrine, jednim od malobrojnih èija stihov-na ponuda emitira humorne signale, i pravim pravcatim osamljenikom u nas zaboravljene kulture smijeha u stihu. S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim jeziènim

fi ntama, s identitetom lirske lude koja miješa/"mrijesti" neobiène jeziène spojeve i interlingvalno kalemi èudesne idiome, koja odveæ èesto ironizira, persifl ira i desakralizira graðanske utopije i njihove tobo�e svete sadr�aje, nešte-dimice se autoironijski poigravajuæi i s vlastitom poetskom i graðanskom biografi jom, Tahir Mujièiæ æe zastupati je-dan, po mnogo èemu (i u koje èemu), metapoetski pro-jekt pjesništva koji se ne sabla�njava pred kulturom tek-sta, pred mnogolikim ušuljavanjima i ispadanjima iz povi-jesti, kako knji�evne tako i graðanske. "Sabotersko" podri-vanje pjesnièkih kanona, poput soneta kojemu utipkava svoju "maniristièku euforiènost", i gomilanje lagodnih i le-pršavih semantièkih viškova, bujica i naplavina – njegova je, ali, posljedièno, i èitateljska, satisfakcija. Ustvari, od-mor od preciznih egomanijaèkih i pseudointelektualistiè-kih knji�evnih radijacija.

Ne imati gard u pristupu bilo èemu, odaje veliku snagu i samopouzdanje. Podrivati znaèenja u sebi i izvan sebe, stvarajuæi tako nova i time obnavljajuæi i tekst i svijet, pje-snièki je posao najvišega reda. Slijedeæi taj trag, Mujièiæ

Poetski tahiret ili ‘muslimanske’ pjesme iz VlaškeTahir Mujièiæ: Vlaška 99 (osvrt na knjigu u rukopisu)

Piše: Ervin Jahiæ


U Vlaškoj 99 veæi broj èine poetske freske intimnog karaktera, crtice iz �ivota obitelji Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju poetiziranu biografi ju od sentimentalizma, od jeftine plakatnosti, od uskih grla privatizama.

1 8 B E H A R 8 3 - 8 4

vlastitu proizvodnju stihova oèito nikada nije dr�ao misi-jom dostojnom kozmièkoga znaèaja. Zasigurno znajuæi da je pjesništvo posao od samoæe, on je prebirao po sebi i po širini i po du�ini, nabasavao na sjene drugih i, vrlo vjerojatno, èesto se èudio vlastitoj. Samo tako mogu si objasniti put koji je prošao od pjesnièkih zbirki Kokot u vinu, Kokoš in the Rye, Irski Iranec i Iranski Irec, Zvonjalice für Cvite, Causa Portugesa, Primopredaja ili Divljim Tahiri-stanom do ove knjige.

Identitarna pitanja i u ranijim autorovim knjigama bila su nimalo neva�na poetska roba. Poetsko i egzistencijalno "ko-prcanje" u dvjema "matiènim kulturama" i knji�evnim tradici-jama, hrvatskoj i bosanskomuslimanskoj, ali i europskoj, u

njegovu pjesništvu stvorilo je konglomerat jezika koji se kre-ativno meðupro�imaju, konglomerat knji�evnih predlo�aka i tradicijski zasada koji se privlaèe i udaljuju, konglomerat napetih znaèenja koja se palimpsestiraju, dovodeæi pokat-kad do zbunjujuæih receptivnih zakljuèaka o granicama Mu-jièiæeve "pjesnièke utopije" koje se lako preskaèu, prekoraèuju kao malo što, ili koju svjetskost mujièiæevska jezika naprosto ne poštuje. Ipak, najeksplicitnija mjesta autorova identitarna diskursa bila su ona u kojima je pjesnièka obrada podrazu-mijevala tematizaciju hrvatsko-muslimanskih kulturalnih do-šaptavanja, brojne posvete arapsko-amerièko-kršæanskom piscu Halilu D�ubranu, spoj bosanskomuslimanskog folklor-nog jezika i zagrebaèko-purgerajskog zavièarenja, ekumen-ska namigivanja islama kršæanstvu, i obrnuto (poput stihova koji glase "minaret se okitio / oblaèjem sa zvonikom / obgrlio iz sokaka s istoka/). Tahirovo pjesnièko "pehlivanjenje" / "peli-vanjenje" nije tek ista rijeè u dvama razlièitim grafi jskim tre-tmanima, jeziènim varijantama bosanskog i hrvatskog, niti je pehlivaniti tek stilski obilje�ena rijeè u Mujièiæevu korek-tnom hrvatskom, nego su obje rijeèi ustvari mentalna, misa-ono-nezamjenska entiteta. Jednakovrijedne èinjenice auto-rova literarnog i jeziènog svijeta, dakle.

U knjizi Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, koja prethodi Vlaškoj 99, svojevrsnom kajkavsko-èakavsko-hr-vatskostandardiziranom-bosansko-slovensko-englesko-njemaèko-èeško-talijansko-portugalskom koktelu jezika (i lokalnih hrvatskih govora) na kojima autor piše, ako ih veæ i ne govori, uoèljiv je ciklus koji je "razgrnuo pauèinu" s njegovih identitetskih uvira i izvira. Naslovljen "Dezori-jentirani Orijentalac", nuka nas da ga èitamo i kao Mujièi-æevu duhovno-empirijsku šifru, mo�da i legitimacijsku kri�aljku za kakve neliterarne oèi. "Oivièen" je samim time

što je u knjizi situiran kao ciklus, ali je svakako bio signal buduæih autorovih poetskih interesa, koji su ga, oèito, do-minantno odredili i doveli do Vlaške 99.

Vlaška 99 poetski je Bildungsroman, mujièiæevski "ro-man" o odrastanju u vremenima autorove mladosti u koje-mu je, dakako, posve ukinuta distanca izmeðu autorskog i lirskog ja. Premda nije na knji�evnokritièkom mišljenju da pjesmu parafrazira, poneke od njih u ovoj zbirci naprosto nas zavode i nagovaraju da im se predamo i da ih "prepri-èavamo". Veæ nam prva pjesma "Knjiga o postanku s mi-grenom" parodira opæe mjesto zapadne religijske kulture o postanku èovjeèanstva i mujièiæevski infantilno nas isporu-èuje svijetu djeèje interpretacije svijeta i vremena, roda i

identiteta, svijetu u kojem nevine (i naivne) inter-vencije razrješuju esencijalna pitanja. Bitno pita-nje djeèaštva kakvo je svakako navijanje za nogo-metni klub, razlog je za ulazak politike u dom Mujièiæevih na velika vrata, pri èemu se, u pravilu, zaboravlja odakle je prièa poèela. Autor naoko benignom pjesmom o nogometnom navijanju ra-skrinkava intimu svoje obitelji malim vodièem nje-zinih nogometno-navijaèkih, a zapravo ideološ-ko-politièkih preferencija. I tako, iz pjesme u pje-smu on nam ogovara njezine navike i obièaje, vedro-poetski mistifi cirajuæi vlastiti "status �rtve". Pjesma "Neæe tebe sunetit", primjerice, paradi-gmatièna je za (veæinsku) morfologiju i tipove au-

torova pjevanja u ovoj knjizi: narativizirani stihovni niz, lepršavi i duhoviti "opisi" i posve neoèekivana poanta ("bu-dim se i boli me glava / i æuna al još više ona / haljinica ko èièkova / jer / je / to / �enska / jebi ga spavaæica").

Tahir Mujièiæ karnevalizira vlastiti poetski svijet. Upra-vo mu je milo gorko-slatko zagorèati/zasladiti tamo gdje mu je premalo komedije. Uopæe, on voli groteskom odgo-voriti na sadr�aj iz stvarnosti. To ga ne prijeèi da se pri duhovitom pobrojavanju onoga što ne voli (iæi u d�amiju, u mejtef, na mevlud, voljeti Ðulhanu, uèiti arapski kod imama koji "ne zna ni hrvatsko-srpski, nit hrvatski, nit bo-sanski, nit zagrebaèki") ironièno obruši na sebe i èitatelju poruèi da je isti kao sav taj svijet protiv kojeg se svim svo-jim djeèaèkim biæem buni, jer i njemu zaudaraju noge u molitvenom prostoru.

Takt u stihovima "il æe bajram / il æe doæ afan / il æe me opet sunetit/, "pojaèan" malo kasnije stihovima "što plaèu ako æe bajram / što plaèu ako æe afan / što plaèu ako æe mene sunetit", na obrascu epske narodne pjesme, a u mo-dernom aran�manu slobodnog stiha, stvara ritmiziranu strukturu koja efektno istièe zvukovne i znaèenjske slojeve.

Mujièiæevi kalamburi iznose na svojim leðima male fa-bulativne jezgre. Tek što autor investira u narodnu mudrost kroza rijeèi vlastite nene, i to u dva naoko obièna kolokvija-lizirana stiha "ima dobro zvono / ima loše zvono", èitatelj biva nagraðen razumijevanjem šireg konteksta nego što je pjesma, èini se, imala ambiciju ili sprva kanila uspostaviti: saznajemo, naime, o tjeskobi vremena u kojem te zvono na vratima mo�e obradovati ili te "narodna milicija" mo�e ot-premiti u hapsanu. Gotovo kabaretski ugoðaj u ovoj poezi-ji odèitljiv je i na planu motivskog repertoara i na formalno-jeziènoj razini. Vizualno, a kad je rijeè o autorovim slobod-


S takvim vitalistièkim mirazom, s prekobrojnim jeziènim fi ntama, s identitetom lirske lude koja miješa/"mrijesti" neobiène jeziène spojeve i interlingvalno kalemi èudesne idiome, koja odveæ èesto ironizira, persifl ira i desakralizira graðanske utopije i njihove tobo�e svete sadr�aje, neštedimice se autoironijski poigravajuæi i s vlastitom poetskom i graðanskom biografi jom...

B E H A R 8 3 - 8 4 1 9

nim stihovanjima, mo�emo reæi da je opet posrijedi odre-ðeni "višak slobode": on lomi stih po vlastitom æeifu i osje-æaju, a grafi jski uspostavlja svojevrsni paralelizam strofa, nudeæi nam moguænost odabira pri èitanju. To mo�e, da-kako, èiniti nakon što se potvrdio kao majstor versifi kacije, i u sonetima i u nekim drugim obaveznim formama.

Statistièki, natpoloviènu veæinu pjesama u Vlaškoj 99 èine poetske freske intimnog karaktera, crtice iz �ivota obitelji Mujièiæ. Autor, meðutim, spašava svoju poetizira-nu biografi ju od sentimentalizma, od jeftine plakatnosti, od uskih grla privatizama. On je uskraæuje za moralizam, ali zato u nju investira mnogo što od hedonistièke trošivo-sti �ivota te na ideologijske dogme reagira oštrim i hu-mornim aluzijama koje - ako veæ ne mogu omekšati zadr-tost ranog poslijeratnog jugoslavenskog komunizma - humaniziraju i unose puno smijeha u zapravo turobne �ivotne sudbine. Njegov svijet, svijet je aladinovskih æili-ma, naglašeno eskapistièan dakle. Da bi nadišao vlastitu nemoæ razumijevanja svijeta i vremena, u kojem se našao kao ogranak jedne zagrebaèko-muslimanske obitelji, nje-gov poetski imaginarij zaprima u sebe èudesne ("leteæe") sed�ade na koje, harlekinski naravno, gleda kao na Dulèi-æev vitraj, kao na Grgin crtani fi lm.

U tim slikama diskretno nam je uoèiti arhitekturu zagre-baèke muslimanske intime èija je autentiènost / "historijska toènost" neupitna i provjerljiva. Ona je sroðena sa Zagre-bom u tonu, zvuku i melodiji, ona je umnogome prozelitit-ska, duhovno i egzi-stencijalno solidarna s kršæanskom sredinom, s agramerštinom, sa srednjoeuropskim du-hovnim inventarom, ali u toplini svoga doma èuva i vlastite razloge za razliku, to jest stere jufke svojih predaka. Mujièiæev lirski subjekt ili, rekosmo veæ, Mujièiæ osobno, te dvostruke stvar-nosti vidi poèesto u komiènoj napetosti i naopakosti. Tako, naprimjer, ne plaèe kuæa što se Fadila udaje za Vlaha, nego što je veæ stara, što joj je veæ prošao vlak.

Dijaloške replike èesto pojaèavaju autorovu strast, sklo-nost da se poigra jeziènim klišejima, da ih prevrednuje ("kud æeš na taj nalet / nalet ga nebilo / nije nalet veæ slet".) U ra-zlièitim sekvencama ove poezije pjesnik koristi niz stereoti-piziranih fraza iz bosanskog i hrvatskog jezika, kojima vazda i neumorno dodaje poneki znaèenjski feler, "promašen kon-tekst", luckasti potez koji pouzroèuje efektne obrate ("moje su nene padale na / sed�du / izmeðu ganjka i špajze / šlafci-mera i mutvaka" ili "uèila su lijepo ta / tri �enska imama / ko tri �enska tenora" ili "u tom hladnom jebenvilajetu / za sve nas / u njeg / naplavljene / aman / jarabi".).

Tri pjesme, objavljenje u prethodnoj autorovoj knjizi, me-ðu još ponekima, uvrštene su i u ovu knjigu, i svakako su antologijskih dometa ("Otomansko Carstvo prvo", "Otoman-sko Carstvo drugo" i "Otomansko Carstvo su tri seæije"). Pišu-æi o njima, svojedobno sam zapisao: "U njima èitamo elegiè-no poetsko izvješæe o nesreæi, muku i boli što ih Tahirove nene osjeæaju u jeku Drugog svjetskog rata usred Zagreba, o oblacima dima na kojima više ne sjede anðeli i otomanima

na kojima ne sjede �ivi veæ oni kojih nema (...) U te tri pjesme Tahir je opjevao �ivot koji se izvitoperio u nesreæu, jednu obiteljsku intimu uèinivši intimom cijelog jednog vremena. Ako æemo pravo, paradoks je tim veæi što te tri pjesme sva-kako nisu najuzoritije za Tahirovo pjesništvo. Paradoks koji to prestaje biti kada shvatimo da je zapravo njihova imagi-nacija toliko zaèudna, da bi ju, i da jesu egzemplarne, teško bilo moguæe ponoviti, a kamoli plagirati. Ako je centralno mjesto Tahirova motivskog repertoara �ena i njezina pokre-taèka (i prevratnièka) uloga u (njegovoj) karnevalizirajuæoj poetskoj obradi, �ena kao generator proizvodnje svijeta i pjesme – nene su ovdje barem iznevjerena oèekivanja, ako ne i kulturološki kratki spoj. Ako su komedija i smijeh temelj-ni kolegiji Tahirova oznaèitelja, profi njena i na trenutke ome-tajuæa tuga ovdje je dah i duh vremena. U ovim njegovim pjesmama, i valjda jedino u njima, nema karikature, premda je Tahir jedan od naših ponajboljih poetskih 'karikaturista'".

Sonetno asimiliranje sevdalinki uèinjeno je kako i prilièi - iako u ovoj knjizi posve stišanim, gotovo išèezlim - muji-èiæevskim erotomanskim poetskim opsesijama ("po svu noæ usnuti mi ne da / moj dilbere de uzveri mi se"), ili - nešto èešæim nego što smo navikli u autorovu dosadaš-njem pjevu - naplavinama folklorizirane svijesti ("pšenièica je za pašu / èekder nek te sevdah mine"), ili èak politièkim aluzijama (joj otkako je bajna luka postala / nikad manje ne bješe insana / sve fukara u njoj je ostala / oprat neæe vrbas je ni sana".). Autoru je, dakle, u Vlaškoj 99 naprosto

bila bli�a deskriptivna i narativna logika pje-sme, kolokvijalni lirski idiom (èas ispisan na hrvatskom standardu, èas na bosanskom; osebujan po mnogim turcizmima i orijenta-

lizmima uopæe, ali i po znaèajnoj kolièini bosnizama i lo-kalnih bosanskomuslimanskih govora) i èesti, ali ne i agre-sivni, obrasci narodnog, epskog diskursa.

Zakljuèimo, Vlaška 99 poetski nas prošetava krajolici-ma kojima, kad je rijeè o hrvatskom stihu, dosad nismo preèesto hodali. Autorove ludièke varnice pomaknule su poèetno introspektivne lirske ugoðaje pjesama ustranu, marno i bri�no ih poštelavajuæi za univerzalnije uši. Topo-si muslimanska porijekla i kulturnog koda, muslimanske intime, njome su stekli poetsku punova�nost u novijem hrvatskom pjesništvu, a Tahir Mujièiæ - jedan od najzagre-baèkijih pisaca i svestrani umjetnik bosanskomusliman-skih korijena - vlastiti poetski rjeènik djetinjstva, rjeènik evokacije. Neke fi ne i dirljivo brbljive samoæe.

Pjesme su to s "Onoga svijeta", s tahireta dakle, kojima se imamo sjeæati nas samih, i koje nas se sjeæaju, uostalom.

Tahiru Mujièiæu se saudad prelio u sevdah. Nama se njegov sevdah omilio.

Iako je u ovoj knjizi odustao od agresivnih jeziènih iga-ra i èitavih aleksandrijskih biblioteka, kojima je pjesnik do-sad zadobivao naše poštovanje i povjerenje, iako se sklo-nio u jezik svoga doma, u kuæu svoga bitka, Tahir Mujièiæ ispjevao je himnu vlastitom obiteljskom stablu, a nas više-kratno poetski uvjerio u va�nost tog "memoarskog" èina.


...Tahir Mujièiæ æe zastupati jedan metapoetski projekt pjesništva koji se ne sabla�njava pred kulturom teksta, pred mnogolikim ušuljavanjima i ispadanjima iz povijesti, kako knji�evne tako i graðanske.

2 0 B E H A R 8 3 - 8 4

P O E T S K I G L A S O V I

zenica okaizvalio se daid�a d�aferna drvenoj basamacia za njim mutvaksav u šarenli ponjavamaa prid njim i okol njegabašæa zambak do ðule ðula do zambaka miri butum njegova brkašto ranim proljeæem

što nenadanom slobodomšto od njakog rahat rahmeta

miri do bola njegovabrka

i širi se njegovim naèetim pluæimai širi se njegovim uskim mršavim grudima

i širi bol se ko njegova sava pred poplavuizvalio se daid�a d�aferi po�udno udiše ono zraka što još dajui uvlaèi u sebe sa škijom ono �ivota što je još ostaloi upija s malo mehke šljive ono nade što je još nisu otelia prid njim i okol njegad�enet ðula do zambaka zambak do ðule miri li miri njegov nemir

izvalio se daid�a d�aferpa �utim prstima razgrnu �ute brkove i kroz �ute zube

prošaptajoš kad bi se dijete moje èuo

bulbulil makar himzo polovina

------------

ja gledam paja jadan ka�em

neima daid�a u toj tvojoj brki himzejer neima onog našeg zagrebaèkog gramofonaa pogotovo moj daid�a neima tog tvog štatijeto bulbula

------------

izvalio se daid�a d�aferi ka�e onako poistihafatajuæi zrak i š njime �ivotako ih i neimabudalasto dijeteima ih jer kad ih je bilo u zenici kad bi ono na prvom spratu

sklopio oèi u svojoj æeliji broj 3 a kraj onog

ubojice d�oge

Tahir Mujièiæ

Vlaška 99

B E H A R 8 3 - 8 4 2 1


ilkad ih je bilo u esplanaditvog babe za rata u kristalnoj saliu podrumu uz mehu sefi æa i onu zejnu iz gunje

ilkad ih još ima na kletom brestovcuvisoko u borovima i með hladnim bukvamagdje le�i moj jedinac sado lijep ko erolfl ynnšto da ih neima i u

brki

------------

heftu dana poslijevratio se daid�a d�afer u tu svoju

zenicuopet u pjesmi osovo titu onaj moj bulbulobrisala je dajd�inica šamijom suzu da ja

ne vidim

------------

mjesec dana poslijedobila je dajd�inica depešu s muhurom

hitnuumro vaš drug daid�a d�afer od tuberkuloze

u zenici u æeliji broj 3 al vele da je prid san èuob u l b u l a

(il makar himzu polovinu tako ja mislim)

moje su nene pale na sed�dumoje su nene padale nased�duizmeðu ganjka i špajzešlafcimera i mutvaka

njima je mihrab

bio negdje u visini i ravninibolnièkog dimnjaka i vinskog podruma

voloderone su klanjale svenamazeizmeðu izloga namještajastjepan sekuliæ juckoiperiferijskog kina zvanogbuhara pa onda izmeðu crkve svetog petra sa èièkom u ministrantskoj

halji i vrbaniæeve sterilne

slastièarne s la�nim mini baklavama

one su uèile lijepo kotri hafi zaizmeðu stana profesora melkusapunog slika koji instruira njemaèkiiizmeðu sva èetiri stavka male noænekoje uvje�bava borisov kvartet harmonika pa onda izmeðu �idovskog

njemaèkog vrtiæa frau boriæ i tante paule i kamaufove ulice s cijelom

kolonijom muslimana turkušiæa

gotovuša busovaèauèila su lijepo tatri �enska imamako tri �enska tenora

u tom novomu tom stranomu tom hladnom jebenvilajetu

za sve nasu njegnaplavljene

aman jarabi

2 2 B E H A R 8 3 - 8 4

otomansko carstvo prvouza desni duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskogispod oblaka nena moja rahmetli zilðifauza lijevi duvar otoman a na njemu oblak dima duhanskogispod oblaka nena moja rahmetli ajšauza duvar središnji i opet otoman a ponad njeg dva oblakadima duhanskoh a ispod njih pranena moja rahmetli nana

ausredsrijede

mangalaelem

ponad otomana tri srasli oblaci duhanskia na njima

sjedion

sjedi melek i gleda i slušaispod oblaka skupila se tri

otomanai na njima sjede puše kahvenišu

misle plaèu misle plaèu mislemoje

nena nana nenacijelo otomansko carstvo jedno

otomansko carstvo drugonena zilðifa preko šeker kocke srkne tanku kahvu izvrelog fi ld�ana pa otpuhnu kolut dima put stropanena ajša istopranena nana išaretom me zovnu i tutnu mi dinareu malu šakui niz basamake po tri pakla ibra po tri pakla dravepo tri pakla drine pa uz basamake i opet k mangalija stao pa gledam na tri otomana dvije nene i pranenunanu i dim kojeg nema jer se razišaosoba nam je oker ka�em poistihako to ka�e pita pranena nanaja to je oker boja rekao moj uèitelj bolto drug aureri to je od nikotina biva od duhana ibra drave i drinee nije ka�e pranena nana to je kaki boja a oker je dijetemoje moja šamija i šamije nene i nene jer oker je okeraonaše šamije i suzom i tugom i borom i bolom ih zaogrno

i pripali nena zilðifa ibari pripali nena ajša dravui pripali pranena nana drinu

oblaci se spojiše ko tri duhanske rijeke i ja nisam vidioviše ništa

otomansko carstvo su tri seæijenena zilðifa koju zovem majka okrenu fi ld�an otpuhnu dim papreokrenu fi ld�an i gledavidi udovicu veæ trideset zima vidi dvoje rano umrle djecetroje �ive i šestog tahira odvedenog osmog maja èetrdesetpeteiz njegova hotela put jazovke vidi unuka arfana koji jestigao iz njemaèkog logora sa sedamnaest godina i tridesetsedam kilašto još vidi u preokrenutom kletom fi ld�anuvidi nije kraj ni konac piše i opet æe suzenena ajša koju zovem hama okrenu svoj fi ld�an otpuhnu dim pa iopet preokrenu fi ld�an i slušaèuje napuštenicu veæ deset zima jer mu� je salih morao pobjeæidesetog maja èetrdesetpete i ostaviti tri djevojèice s njomšto se još èuje iz preokrenutog kletog fi ld�anaèuje se da nema ni konca ni kraja i da æe zaboljeti opetpranena nana koju zovem nana nit okreæe fi ld�an nit gleda nitsluša ona je sa sinom svojim salihom negdje u francuskoj s drugim sinom d�aferom na robiji u zenici s unukom sadom na brestovcu i s grudoboljompranena nana �miri i ne treba fi ld�an

što æe joj fi ld�anda ka�e kako se vidi putda ka�e kako se ne vidi nafakada ka�e kako je sve do kraja samo bol

jer svi su njezini na putua to nit jest nit more bit nafakajer sve je zna ona do kraja samo bol

a u dimu u oker sobi nad mangalom u fi ld�anu na otomanima samooni kojih nemai rodna zemlja koje nema

sitan sitan trenutak u kojem je umrla moja nena majkasjedi moja majkapodvijenih nogusjedi pravo ko meštroviæeva

ona ponositamajka hrvata

sa istom šamijomna šiltetu i seæijisjedi pravo jer joj je i �ivot

prav sav i poštenmajka nas mujièiæa

sjedi moja majka


B E H A R 8 3 - 8 4 2 3

a jutro je i devet sati ja pišem zadaæu i pitam je

povremeno jel takomajka moja

a ona stamenakamena bo�anskasjedi i cijeli svijet je njezin i ona

mu je mjera ipravda i zakon

jel tako majkapitam ja a to jeneki raèun il hrvatski a ona majka moja

šuti ne odgovarai ni mukajet

jel tako majkabojim se vikat æe uèitelj bolto i neæu dobiti peticu

ka�em ja njegov miljenikmiljenik i turek i jopec

majka šuti i neodgovara oèi jojsklopljene ispod ðozluka

fi ld�an prevrnut u širokom krilu dimija a u kutu usne

smiješak moæne podrškei zrnce šeæera odkocke bijelog ja gledam pa skoèim

pa potrèim pa ljubimpa padnem pa plaèem

majku nenu više nisamvidio nikada ni u snupao sam tada ka�u unesvijest u komu u bolbudio se nisam tri dana aza tri dana probudio

me mojarfani mojadvani mojaaida

i dok sam ja mislio da je sve to sveèanostnisam maksum ni pomislio da je juèer bila

d�enazalet

do u d�enet

dvodijel1.tursko grobljeilitijedan let èarobnom sed�adom

blijedkam se osipatruni se prahomkupa ko suzomlice

èalma mu se nakrivilaprignula umornamerajiobrasla mu �ar�arom i èizmu ozelenila

a nadamnomarabeskom okerano

plavetniloi njime plaho lebdi

sed�adameleæmi ponad glavelijeæe i oblijeæemi ponad glavemeleæ

meleæ lijeæe li oblijeæea nadamnom naletomnijednimi nikakvim i naumanejasnog i uma umornoga

mi letimo


2 4 B E H A R 8 3 - 8 4

2.jedan let èarobnom sed�adomilititursko groblje

onkrajem rijeèidokraja odmisli

da mi je lutat bazat šaratbezstege zapta OD

turskogDOturskogODgrobljaDOgrobljaa sve šutke i poistiha u mukuODmukaDOmrakaODkamenaDOoblaka

pa sve do na æilim meleka nebeskogi s njim do humka ovoga do unatragdo u raku do u prazninu do u ništa

i svojima(1989.)

... a akšam je pao i sjeo na suro omrklo brdo ponad gradatešnja na namrštene mezare na oca moga i na jad od mene...

sed�ada leteæi æilimhamin bi bratomerdolazio nama izbrkekoja je kod brèkog

hamin bi bratomerdonosio sa sobom ljetneprièekoje su bile onkraj sna

hamin bi bratomeruz prièe donosio starused�adusvu istrošenu od namaza

hamin bi bratomerstidljivo i toplo èuvaosed�adujer na drugoj nije znao klanjati

hamin bi bratomermilovao bla�enim pogledom tused�aduonim jedinim okom kojeg je još imao

hamin bi bratomersvakom sed�dom ljubiosed�adukoja se sretna na njeg veæ i obikla

jednoæsam tajno odmotao

sed�adui gledao je ko vitrajdulèiæev u svetog franjegledao ko grgin crtani fi lmko stripove u politikinomzabavniku ko šamije idimije mojih nena ko onajkarusel kroz kojeg se samovirne pred maksimirom i zoom

jednoæmi je tajno prišao

omeri nje�no pitao što gledašgledam što voliš tu sed�adudaid�a omere i što je to u njojsva je izlizana i nikakvatebi sine a meni je ona sva sveona je moja sloboda i moj letna njoj æu kad doðe vakat jednoæi odletjeti a ona to jedina zna

neæe tebe sunetitzemlja pred petrovom crkvomsuha je al s malo vlagenajbolja za pikulanje na trokasna lujnicu pa i na kubuèièak se skinuo iz kerane misnehaljinice i igra ko wölfl metnuli smo po dvije klenke popet kamenki i deset zemljanihpikula u talja vièem kastoš on vièe munðeja æu èvengati

al ne da jedna ruka nije to bo�ja ruka ispred petrove crkveveæ se to babina ruka spušta nje�no na moje ramea pucaèica mi izleti iz male rukei puf u kanal o jebem ti sve samoviknem a baba se nasmije i ka�evrijeme je hajmo èekaju te goreèekaj me vraæam se odmah i naðimoju pucaèicu ka�em ja èièku i idem


B E H A R 8 3 - 8 4 2 5

a gore u sobi sve bijeloozbiljno i veseloja veselo ka�em šta jeoni još veselije sunet jea nene plaèu veseloa jebo ih plaè mislim janeæe njih sunetiti legnem na otomanbudim se i boli me glavai æuna al još više onahaljinica ko èièkova

jerjeto

�enska jebi ga spavaæica

kuæa u suziplaèe kuæa

plaèe kolo oko kuæetjera i plete i vrti se opliæe

udaje se fadilane plaèe se to što jevlah

ne plaèe se to što jeneosuneæenne plaèe se to što jefukara

plaèe kuæašto se udaje nevoljenašto se udaje kasno jer je veæstarašto se udaje jer je veæ prošovlak za neki novi �ivot i neki drugi zdravi plaè od sreæe ili mo�da onaj od one lijepe i kratke buduænosti isplaèi se kuæo kad si pustila tolika èekanja isplaèi se kuæo kad si odbila tolike ljubavi isplaèi se kuæo kad si doèekala tolike godine c r k n i k u æ o


Tahir s unukom: iz prošlosti u sadašnjost

2 6 B E H A R 8 3 - 8 4

Š E T N I C A M E T R O P O L E

Mo�e li se grad u koji ste stigli zavoljeti na prvi pogled? Mo�-da netko mo�e, ali ja, dolazeæi u Zagreb, pri-je šest i pol desetljeæa nisam bio te sreæe.

Prisjeæam se iznaj-mljene sobice u Vino-gradskoj ulici od šest kvadrata gdje sam me-ðu stiješnjenim zidovi-ma oprezno koraèao uz ormariæ, mali pro-zor i uski krevet. Nu�-nik i kupatilo je bilo u hodniku, a kupanje

odobreno samo jednom tjedno. Ipak, kad je vani pljuštala kiša ili bila cièa zima, bio sam sretan da imam krov nad glavom. Sreæa najèešæe zavisi od okolnosti, ako niste u još gorem, onda je vrlo dobro.

U Zagreb sam stigao na studij i �ivio poput onih pariš-kih slikara s poèetka 20. stoljeæa koji su bolovali od tuber-kuloze, dugovali stanodavcima, grickali što su imali i u�i-vali u slikanju.

Dakle, u veliki grad sam stigao sasvim ogoljen, praznih d�epova i bez utjecajnih roðaka koji bi me u startu pogu-rali pa sam studentski šljakao što sam stigao da se socijal-no uravnote�im.

Zagreb sam zavolio polako, natenane i prvo mi se svi-dio Zrinjevac u kojem još i danas znam raste-reæivati dušu ispod onih visokih platana glatke srebrene kore. Predla�em psihijatrima da svoje depresivne pacijente vode tamo, neka prošeæu i u�ivaju u arhitekturi austrou-garskih fasada sa anðelèiæima, u igri svjetlosti ispod širo-kih krošnji i više æe im to pomoæi od tableta koje inaèe gutaju.

Ovu zrinjevaèku terapiju i danas koristim kada mi se uèi-ni da je dan bio suviše oblaèan, ne zbog oblaka, nego zbog mrzovoljnih ljudi s kojima znam biti ponekad okru�en.

Zagrepèanin se postaje postupno, dan za danom. Kad sa Zagrebom stupite u brak, nemojte u�ivati u tome da budete njegov de�urni opozicionar ili prgavo gunðalo ko-jem sve smeta. Ako imate neprilika, egzistencijalnih ili po-slovnih, nije kriv grad, mo�da ste vi sami napravili neke

krive korake pa ne tra�ite krivce okolo nego preslušajte prvo kritièki sebe.

Ja sam imao stotinu prilika da se naljutim na Zagreb jer me je moja radoznala priroda odvela u razne pustolovine. Pokretao sam listove, kazališta, imao brojne premijere vla-stitih komedija i fi lmova, bilo me je svuda, pa kad vas novi-ne za nešto pohvale uvijek se naðe i onih dokonih suvreme-nika koji, onako kavanski brzo iz voleja pljunu po vama.

Umjetnièki rezultati se ne mogu izmjeriti preciznim štopericama kao u sportu, gdje onome tko uspješno pre-trèi sto metara nitko ne mo�e negirati rekordnu brzinu.

Mislim da su gradovi i njihova klima upravo ono što motivira autora u �ivotnoj trci. U Pariz su pristigli Španjol-ci, Rusi, Talijani, nema nacije koja nema tamo svog inte-lektualca ili umjetnika i svi su oni danas Pari�lije, graðani Francuske, osobe koje ništa nije omelo da zavole grad ko-jih ih je katapultirao u svijet umjetnosti. Ni kritike recenze-nata, ni francuske �ene s kojima su imali nesretne brako-ve, ni odbijanje salona da izlo�e prvo djelo, a onda kad su prošli kroz taj mraèni pustolovni tunel – oni su Picasso, Miro, Daly, Modigliani, Schagall... i tako dalje, a na pita-nje koji je grad najviše za njih uèinio, vjerujem, svi bi od-govorili jednoglasno korski: Pariz!

Zagreb još nije Pariz, a neæe ni biti, jer kako Zagreb narasta i Pariz postaje još veæi, ali Zagreb je sigurno Pariz ovog našeg dijela Europe.

Kad bi se mogli mijenjati rodni gradovi (moj je krševiti gradiæ Bileæa u Hercegovini) ja bih ga zamijenio sa Zagre-bom. U rodnom gradiæu sam proveo svega tri mjeseca, a ovdje sam veæ dvije treæine �ivota. Zagreb i ja se dobro

razumijemo, zapravo volimo, ka�em volimo jer je i on sigurno me-ne volio, inaèe ne bih tu mogao isprobati sve moje prirodne znati�e-lje. Èak i neke sulude ideje koje sam sanjao ovdje sam ostvario, primjerice, pokrenuo

sam dva nova kazališta iz nièega i još danas uspješno ra-de, a prohujalo je veæ pola stoljeæa.

Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju gdje le�e moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ piše “Kad se smijah, tad i bijah”. Tko proðe kraj grobnice mo�da æe se nasmiješiti, nije loše, zašto biti patetièan kad svete knjige ka�u da se tamo gore �ivi rajski i bez problema.

Mo�da je vedri duh koji se krije iza mog èesto sumor-nog lica, razlog da sam preskoèio stotine zamki i prepo-na, sam kriv, dosta sam radio pa sam stekao i nešto opo-nenata.

Moj ZagrebPiše: Fadil Had�iæ

Na obiteljskoj nadgrobnoj ploèi na Mirogoju gdje le�e moji roditelji (Marta i Šukrija) veæ piše “Kad se smijah, tad i bijah”. Tko proðe kraj grobnice mo�da æe se nasmiješiti, nije loše, zašto biti patetièan kad svete knjige ka�u da se tamo gore �ivi rajski i bez problema

B E H A R 8 3 - 8 4 2 7


Jedino Zagrebu koji me udomio nisam nikad ništa za-mjerio. Bio sam s njime u prisnim odnosima kao i onaj Stjepan plemeniti Miletiæ, prvi i najbolji intendant HNK (1894.-1898.) koji je brutalno otjeran sa svog radnog mjesta. Nije ga potjerao Zagreb nego neka ufi tiljena grad-ska gospoda fi listeri u polucilinderima èija imena više nit-ko ne pamti, a plemeniti Miletiæ je iz ljubavi prema Zagre-bu samo u èetiri godine udario temelje modernom teatru putujuæi po europskim kazalištima i trošeæi svoj vlastiti novac za izradu kulisa i kostima u HNK.

U toj istoj intendantskoj fotelji ja sam se našao 1980., kad je HNK pro�ivljavao najmraènije dane, pa su dramski prvak i primadona opere imali upola manju plaæu od èi-novnika u gradskoj kulturi. Dao sam ostavku nakon godi-nu i pol jer su me gradski fi listri vozali od sastanka do sastanka i licemjerno ponavljali da dr�ava nema novaca, a u stvari nisu voljeli vlastiti grad, ni svoju glavnu nacionalnu kazališnu kuæu.

U svakom gradu postoje neki takvi pro-lazni va�ni ljudi koji su kastriranih osjeæa-nja, koji �ive samo za goli osobni interes, a kako su odluèujuæe zvjerke u njihovom mandatu grad zaraste u korov.

U Zagrebu se naðe i ponešto u zadnje vrijeme što ne volim, primjerice, maloljetni ulièni terorizam. Djeèaci skriveni mrakom šaraju nebulozne crtarije po èistim tek obojenim fasadama. Nemaju mašte i am-bicija da nacrtaju nešto lijepo ili ispišu du-hovitu i pametnu poruku, kad su veæ riješi-li da se dopisuju na mjestima koja tome ne slu�e, nego samo zagaðuju zidove da ih se prolaznici stide pogledati.

Stranci, turisti zure u te zidove odgone-tajuæi što te nacrtane škrabotine znaèe. Sorry, ne znaèi ništa ni na jednom jeziku. Ima toga, znam, u svim veæim gradovima po svijetu, ali ne u centru grada, nego po periferiji, a naši “hrabri momci, jurišnici” zauzeli su na prepad sve bolje fasade cen-tra i isprljali ih svojom vandalskom nepi-smenošæu. Je li to makar njima lijepo? Nije, ne mo�e biti, ali je to ona ista frustriranost kao kod pobješnjelih navijaèa kluba koji bacaju vatrene petarde herostratski u�iva-juæi jer su sami sebi heroji manijakalnog rusvaja.

Ima i mnogo mjesta u Zagrebu gdje se mo�e u miru odmoriti duša. Gornji grad, stari, dobri Maksimir, cvjetni Bandiæev park uz jezero Bundek, egzotièna oaza bilja Bo-tanièkog vrta pa ako hoæete i najljepši trg sa svje�im aran�manima oko zgrade HNK, zatim šetalište uz Savu s modernim skul-pturama tamo kod Boæarskog doma gdje mo�ete prošetati usamljeni, tamo je svat-ko sebi najbolje društvo. Tamo ispod Slje-mena je travnati Cmrok odakle se dobro

vidi Zagreb i tu je šetajuæi sabirao misli naš veæ pokojni poznati pisac.

Pišuæi ove zaljubljene retke o Zagrebu pokušavam mu vratiti dug. On mi je, kad sam u njega stigao prije šezdeset i pet godina bio potpuno nepoznat, dokotrljao sam se u spo-rom putnièkom vlaku iz Bosne. Sad mi je on više od rodnog grada iako sam u njemu do�ivio tolike neprilike da bi ih do sutra mogao nabrajati. Pa zašto ga onda toliko hvalim?

Zato što se jedino kritièkim odnosom ide provjerenije dalje, nauèiš se izbjeæi grebene, prepoznati prave prijate-lje, zavoliš ljude koji su te potapšali kad si veæ mislio da toneš. U vratolomnom umjetnièkom poslu mnogo je ta-kvih nervoznih situacija koje drugi ne vide dok se kuhaš u vlastitom loncu rezignacije, dok odgonetaš dnevne dile-me i sumnje u vlastite ideje.

2 8 B E H A R 8 3 - 8 4

Sjeæam se dobro da sam jednog jutra, bilo je to prije pedesetak godina, kada sam pro�ivljavao jednu od takvih intimnih nedoumica otišao u Botanièki vrt, sjeo na klupu ispod drveta na kojem je na latinskom pisalo njegovo ime i zemlja gdje raste, pa sam jedan sat vodio unakrsni rat sam sa sobom. Dva sa-ta kasnije bio sam u re-dakciji “Vjesnika” i dao otkaz, potpuno miran, si-guran da dobro èinim. Po-bjegao sam iz novinarstva, vrlo lijepe profesije koju samo treba napustiti na vrijeme. Bio je to presudan trenutak da se “presijeèe”, a ono egzotièno drvo je ostalo jedini svjedok gdje sam to uèinio i kako sada vidim, bio je to pravi trenutak. Da ni-sam pobjegao iz novinarstva, ne bi bilo ni toliko komedi-ja, ni fi lmova, ni kazališta koja sam osnovao, ima toga još, pa zahvaljujem upravi zagrebaèkog Botanièkog vrta da su mi na trenutak dali azil u svom carstvu prirodne opušte-nosti. Tamo veselu cvrkuæu ptice kao u planini, ali èim iziðeš tu je �eljeznièka postaja i zaglušna buka grada.

Zagreb u kojem je Matoš na poèetku stoljeæa kritizirao prete�no njemaèka imena fi rmi po Ilici, a meni je danas previše engle-skih, je ipak do-bar grad, sve u svemu vrlo dobar i ako ga volite uzvratit æe vam duplo.

Jedini grad, od onih koje znam u kojem su podigli spomenik izmišljenom po-tepuhu, veselja-ku, eno ga stoji sa tamburom na Dolcu. Taj Kerem-puh, taj nacereni zamišljeni, po-drugljivi kajkavac je inspirirao Krle-�u da napiše svo-ju najbolju knji-gu.

Tamo uz Savu je zgrada krem boje, Sveuèilišna nacionalna bibli-oteka sa krcatim trezorima hrvat-ske pameti. Ako niste tamo bili, skoèite jednom i sjednite gore u èi-taonicu, ni muha


se ne èuje, imate dojam da ste iskopèali sve veze sa svije-tom, a ispod vas, na dohvat ruke, su pohranjene povijesne poruke, vapaji, bune i preporodi, �uène polemike i prièe prošlih stoljeæa. U posebnom trezoru sa sedam brava je

ono što ne smije uništiti ni jedna elementarna nepo-goda, najdragocjenije sta-re knjige, tu se rijetko ulazi ali se ništa ne iznosi.

�elio sam o tome mom Zagrebu snimiti zaljubljeni dokumentarni kritièki fi lm, ali nije prošlo. Tada sam veæ imao osamdeset godi-

na pa je valjda netko rekao – što taj starac, koji nije ni roðeni Zagrepèanin, mo�e reæi o Zagrebu.

Ni to me ne smeta, u mom skladnom braku sa Zagre-bom bilo je podosta razmirica kao što je imao i onaj arhi-tekta Herman Bolle (1845.- 1926.) roðen u Kölnu, inaèe Beèlija, kojeg su pozvali u Zagreb i tu je ostao do kraja �ivota. Obnovio je katedralu, projektirao niz javnih i sa-kralnih objekata, a arhitektonski osmislio mirogojsko gro-blje, sagradio èak i onaj meteorološki stup i vodoskok na Zrinjevcu, volio je Zagreb više od rodnog grada.

Rodni list ne daje nikom pravo da svojata svoj grad, mora se nešto i napraviti za nje-ga, da bi bili pu-nopravni graða-ni.

Vlaho Palje-tak je Dalmati-nac, a autor je trajnih zagre-baèkih evergri-na, pa Arsen De-diæ, pa i jedan vrlo uglaðeni za-grebaèki gospo-din uvijek sa kra-vatom, renomi-rani slikar Omer Mujad�iæ, ro-dom iz Bosanske Gradiške, mogu još nabrajati brojna pridošla imena èiji se au-torski otisci pr-stiju mogu naæi na kulturnim i znanstvenim do-stignuæima gra-da, a imali su samo jedan alat pri ruci - voljeli su ovaj grad i ni-kada se nisu osjeæali stranci.

�elio sam o tome mom Zagrebu snimiti zaljubljeni dokumentarni kritièki fi lm, ali nije prošlo. Tada sam veæ imao osamdeset godina pa je valjda netko rekao – što taj starac, koji nije ni roðeni Zagrepèanin, mo�e reæi o Zagrebu

B E H A R 8 3 - 8 4 2 9

D R A M A

Rat je s krvlju u bezdušno razaranom Sarajevu i u fi na-lu na stratištima oko Srebrenice ozlijedio i ljepotu dušev-nosti, dopadljive spontanosti u razmišljanju i u ponašanju Bošnjaka, onu zaèudnost u oèima, u æehri lica, i u slikovi-tom govoru, bogatom jeziku iz narodnih umotvorina, pri-èa i pjesama. Dotad je soèna izvornost bila dopadljivo svojstvo spontane geste i rijeèi svih Bošnjaka, pa i šire Bo-sanaca i Bosanki, roðenih i odraslih na bosanskoj zemlji, udišuæi blagotvornu bosansku havu.

Svjetska globalna sila prvo je "U zemlji seljaka, na br-dovitom Balkanu" (Desanka Maksimoviæ) dopustila trogo-dišnji masakr nedu�nih, a onda je shvativši svoju pogreš-ku, ukinula rat, i uspostavila nepravednu podjelu Bosne i neslo�nu vlast, nad kojom je ustolièila svoga tutora. Iako se dosegnuti mir Bošnjacima ukazao kao spas, stanje osa-kaæenosti ljude koji dugo pamte podsjeæa na pradavna vremena kad se Bosna hrvala s troglavom a�dahom u agoniènom snu iz prastarih mitova. Istrebljujuæi genocid dohvatio je i bošnjaèku dušu, ali ona je pre�ivjela, i jedva dolazeæi k sebi s naporom ustaje iz vlastitog pepela, do-duše s još nezacijeljenim ranama. Sreæom je u bošnjaè-kom narodu ostala �iva i mitska vjera u nafaku, u bolje, beriæetnije sutra. Bošnjaci su provukli se kroz klance, pre-ko razbojišta rata. Sada imaju upola manje djece i rodbine (pobijeni ili rastureni po svijetu), ali dat æe Allah, bit æe nimeta i hajra. I komšije drugih vjera se èude šta se dogaða; ko da se boje prebrzog opo-ravka Bošnjaka.

Meðutim, davranisanje neæe prebrzo iæi, jer bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep �i-vot, ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od ovog ili onog posla. Najva�nije Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego bogat i moæan. Jer samo tada kad mu je dnevni posao lahak teret, mo�e kolajli u�ivati u blagodatima koje mu Svevišnji pru�a u èarima ljubavi i sreæe s u�om familijom i širim d�ematom.

S takvim aršinom mjereæi obveze i zadovoljstva Boš-njak æe polahko doseæi svoju mjeru duševnosti u svakod-nevnom zeheru i šeæeru. Tako je bilo i u prošlosti od "Ku-lina bana i dobrijeh dana", od skromnog junaka Alije Ðer-zeleza koji je sredio hvalisavog Kraljeviæa Marka( "Rujno vino iz legena pije / pola pije, pola šarcu daje"). Bošnjaci pamte i junaka Mustajbega Lièkog ("Direk od Krajine"), u èijem je vremenu �ivio i Budalina Tale, zasmijaè naroda, bošnjaèka varijanta hrvatskog Petrice Kerempuha i nje-maèkog Tilla Eugenspiegela.

Bošnjaèka bogata i prebogata izvorna baština ima još neke dvojnike u zapadnjaèkoj kulturi i umjetnosti, kao što je smiješni junak Æoso koji jako podsjeæa na Don Kijota od Manche, jer kako španjolski "Vitez tu�noga lika" juriša na tvrðave od vjetrenjaèa, tako Bosanac Æoso s èupercima

rijetke brade na momaèkom licu i u junaèkoj odjeæi s isu-kanom sabljom jurca po èaršiji jedne bosanske kasabe pri-jeteæi i turskome sultanu, koji se usudio šaptom predati Bosnu austrijanskome caru. "Ako je sultan dao Bosnu, ja je ne dam bez boja prsa u prsa", vièe Æoso, dok se sva èaršija kriomice trese od smijeha. Bez zadrške ovaj lik èeka svoga bošnjaèkog Servantesa.

Ima dosta prièa o Nasrudin-hod�i, dovitljivom Bosancu koji je nasamario mnoge autoritete svoga doba. I taj je lik ravan svjetskim dovitljivcima, koji narodu smijehom olakša-vaju svakodnevno hrvanje s mukama ljudskoga opstanka.

S baštinom prošlosti Bosna �ivi i svoju šaroliku sadaš-njost, u kojoj uz staru slavu, uz ozbiljne i smiješne junake, traje Bosni draga baština romantiènih sevdalinki i pobo�-nih ilahija, ljubavnih zanosa i pogobojaznih hudbi i kudbi iz starih i novih d�amija. U svakodnevni �ivot upleæu se likovi mnogih šehita iz nedavnih bitaka za opstanak; uz njih su i stari šehiti što le�e u oronulim turbetima. �ivo je pamæenje na skladno huktanje vatrenih derviša i mistika u tekijama. Dogaða se bogata pro�etost duhovnih i tjele-snih emocija, a sve to danas u zamamnoj ponudi novoga potrošaèkog društva.

Na tragu podsjeæanja na staro doba i �ivot u novom izabrao sam tri bošnjaèke narodne prièe, i oformio ih u

lagani suvremeni dramolet s igranjem i pjevanjem. Sve se dogaða u davnom šeher Sarajevu.

U prvom dijelu pod naslovom "Bošnjak s fenjerom" lik je narodnog èudaka koji ima svoj èvrst sistem izigravanja naredaba samodopadne vlasti. U drugom dijelu "Ukrade-no blago" prièa je dostojna svjetske knji�evnosti, jer zadire u temeljne ljudske vrijednosti - poštenje, èast i osobnu krupnu �rtvu. Najneobiènija je i najslo�enija treæa scenska prièa, jer obraðuje jednu bošnjaèku tabu-temu: Udata �e-na pod niæahom dolazi kadiji i tra�i od njega da joj prepu-sti skemliju samo na jedan sahat, kako bi ona presudila dvojici trgovaca, od kojih jedan je njen mu�, a drugi bo-gati �idov.

To je zapravo poznata bosanska narodna prièa "Dram jezika", a na temelju koje je veliki Shakespeare (nitko ne zna kako je se domogao) napisao svoju dramu "Mletaèki trgovac". Bez kompleksa manje vrijednosti Bošnjaci mogu reæi da je njihova prièa "Dram jezika" profi njenija u sadr�a-ju od Shakespeareove fabule na istu temu.

Ako tra�iš – korijeni su u baštiniPiše: Nasko Frndiæ

...jer bošnjaèki narod nije rob rada. Makar voli lijep �ivot, ne voli da mu svaki èas za vratom sjedi srklet i briga koliko æe zaraditi, koliko æe æara dobiti od ovog ili onog posla. Najva�nije Bošnjaku je da bude rahat, to jest sretan i zadovoljan više nego bogat i moæan

3 0 B E H A R 8 3 - 8 4

Na pozornici pet, šest glumaca i dvije, tri glumice u razgovoru. Svi su oni ljubitelji kazališne umjetnosti, dakle dramski su amateri.

VODITELJ (srednjih godina): Glavno je biti ukorak sa svojim vremenom, znaèi baviti se današnjim ljudima i do-gaðajima.

GLUMAC PRVI: A pripremili smo tri prièe iz �ivota stare Bosne.

VODITELJ: U tome i jeste izazov. Dok mi prikazujemo kako je to nekada bilo, naši gledatelji dobro znaju kako je sada; šta se dogaða u Haagu i u Zagrebu, pa u svojoj gla-vi usporeðuju: Imaju li šta �aliti za prošlošæu ili nemaju.

GLUMAC DRUGI (postariji èovjek): Ja imam šta �aliti?VODITELJ: A šta je to, na primjer?GLUMAC DRUGI: Što više nisam mlad i zaljubljen.VODITELJ: Raduj se što ti starost još nije sjela na leða,

pa se ovdje s nama zabavljaš glumom.GLUMAC PRVI: Mi se zaprièali a ovaj narod èeka poèe-

tak naše "prekstave" kako se nekad govorilo.

Dramolet s igranjem i pjevanjem

Nasko FrndiæBOŠNJAK S FENJEROM

iliKAKO SU KADIJE "HAAGOVALE" U STAROJ BOSNI

VODITELJ: Vidim ja da si ti horan odigrati ulogu onog ihtijara, kojem se grohotom smijala sarajevska èaršija.

GLUMAC PRVI: Jesam, horan sam, a evo donio sam fenjer, i fes s kiæankom.

VODITELJ: Dragi gledatelji, ja æu biti kadija, a vi zami-slite da smo svi u Bosni, u šeher Sarajevu.(Glumci odlaze a na sceni ostaje sam kadija koji se maskira natièuæi na lice bradu s brkovima, i na glavu stavlja bijelu ahmediju. Tijelo ogrne dugim zelenim ðubetom.Donose mu udob-nu kadijsku fotelju i pred njega stave lijep stoliæ od rezba-renog drveta, na kojem je snop debelih kadijskih æitaba,i na njima malo bakreno zvonce. Izvana se zaèuje buka teških kundura uz drvene basamake. Ulazi jedan karakol, to jest uniformirani noæobdija i sa sobom vodi postarijeg èovjeka.)

KADIJA (slu�beno): Šta je, što si doveo tog ihtijara?KARAKOL (Krutog dr�anja): Sinoæ sam ga ufatio da ho-

da po mahali bez fenjera.KADIJA: Znaš li ti da si prekršio valijinu jemin-fetvu?IHTIJAR: Ne, nisam prekršio fetvu.KADIJA: Pa kako nisi kad te je ovaj karakol uhvatio da

noæu hodaš po mahali bez fenjera.IHTIJAR: Fetva mene promašuje.KADIJA: Telal je po mahalama vikao da sve Sarajlije

moraju noæu hodati s fenjerom u ruci.IHTIJAR: Jeste, ali ja nisam Sarajlija.KADIJA: A odakle si?IHTIJAR: Ja sam iz Banloza.KADIJA (kima glavom lijevo i desno): E, od sada da

znaš - i ti moraš hodati s fenjerom, jer ako te naðe ovaj karakol bez fenjera, ja æu te poslati na tri dana i tri noæi u ledeni zindan. (Karakol i ihtijar odlaze) E, baš me umori ovaj èudak iz Banloza. Neka malo zasviraju i zaplešu mom-ci i djevojke, da dušom odahnem.

(Glazbeno pjevni i plesni predah) (Opet scena kao malo prije. Kadiju iz polusna probudi

buka uz basamake, štropot koraka i ulaze poznata lica: Karakol i Ihtijar. Kadija ih zaèuðeno pogleda)

KADIJA: Opet vas dvojica. Ihtijaru, juèer sam ti rekao da paziš šta radiš.

KARAKOL: Opet je prekršio valijinu fetvu. IHTIJAR: Nije istina.Evo fenjera.KARAKOL: A gdje ti je svijeæa.KADIJA: Jah, nema svijeæe u fenjeru.IHTIJAR: Ti mi nisi ništa rekao za svijeæu, nego samo da

moram noæu hodati s fenjerom.

D R A M A

B E H A R 8 3 - 8 4 3 1

KADIJA: Evo sad ti ka�em, ako te noæas uhvati ovaj karakol bez svijeæe, ne gine ti zindan. Hajde da te više ne gledam. (Ihtijar i karakol izlaze).

KADIJA: (publici) Svakakvih insana ima na svijetu. Tako su nekog Bosanca pogodile dvije nevolje u isti dan. Jed-nog jutra èulo ga se kako u avliji kuka i plaèe na sav glas, a malo iza toga smijao se i pljeskao rukama od veselja. Komšije su mislile da je pobenavio, pa mu nitko nije ni prilazio, jer su ga znali kao svojeglavo èeljade. Ali jedan radoznali ahbab potegne mu halku od tokmaka na vrati-ma, i kad ovaj dotrèi,upita ga: "Zbog èega si, dragi komši-ja, jutros onako �alosno kukao, a onda se do malo vreme-na šeretski smijao i po avliji od veselja skakao?" A ovaj mu odgovori: "Jutros mi je lipsala mlada i su�drebna kobila, i zbog toga sam onako kukao, a kad mi doðe haber da mi je �ena koja je otišla rodbini na selo napreèac umrla, ja sam od veselja skakao." - "Ma èovjeèe, zar ti je va�nija ko-bila nego �ena?" - "I te kako, jer za malo para �enu mogu dobaviti mlaðu i bolju, a onaku kobilu ne mogu za manje od 300 groša."(kadija zijevne): Vrijeme je da malo drije-mnem, uz bosansku sevdalinku i ples ðenetskih hurija.

(Predah s pjevanjem i plesom)

(Zabavljaèi izašli, kadija se probudio, i obraæa se publici).KADIJA: Eto što vam je kazalište. Zaèas proðe dan i

noæ, i ja sam opet u svojoj skemliji kao i juèer, i èujem teške korake uz basamake. Bezbeli dolazi opet karakol s onim uvrnutim ihtijarom.

(Tako se i dogodi, pa njih dvojica uðu kadiji u odaju.)KADIJA: Zar opet vas dvojica?KARAKOL: Opet je prekršio fetvu.IHTIJAR: Nije istina: Evo fenjera i evo svijeæe.KADIJA (gleda u karakola): Pa što si ga doveo?KARAKOL: Ali sinoæ nije imao upaljenu svijeæu.IHTIJAR: Ništa nije reèeno da svijeæa mora biti upalje-

na.KADIJA: Hah, nije reèeno. Ma dosta mi je vas dvojice.

(Karakolu): Šta si toliko najašio na ovog starog èovjeka.IHTIJAR: Jest, kadija, on mene proganja što ne dam

svoju jedinicu Zejnebu za ovakvog konjusiju.KADIJA: (Blago): Ma nemoj tako, nije on loš èovjek;

malo je tvrd ali æe se smekšati kad se o�eni, i kad tebe poljubi u ruku kao svoga drugoga babu.

KARAKOL: Ako treba ja æu ga sad poljubiti i u ruku i u obraz.

IHTIJAR (pomirljivo). Treba, treba. (Karakol prilazi i lju-bi ihtijara.)

KADIJA: E,takve vas volim obojicu. Bit æe i od mene hedija kad bude vjenèanje.

IHTIJAR: Ali ne dam mu ništa od miraza.KARAKOL: Meni je na srcu Zejneba, a ne miraz.IHTIJAR: Èuo si ga, kadija; to stavi u svoj tefter, da se

ne zaboravi.KADIJA: Sad hajte kuæi ko dvojica svojih. I neka vam je

hajirli dogovor. (Karakol pod ruku odvodi ihtijara.)KADIJA (publici): E, takav je moj poso. Uvijek mi je dra-

�e ljude miriti, nego ka�njavati. A sada neka opet oni "dir-li-dirli" momci i djevojke zasviraju, zapjevaju i zaplešu, da

metnete brigu na veselje.A ja odoh malo do æenife; nešto mi u drobu burlja. Jutros preda me �ena stavi kus masna bureka od juèer, pa valjda, to je. (Kadija odlazi, a ulaze pjevaèi i plesaèi.)

(Glazbeno - plesni predah)

(Odlaze zabavljaèi, vraæa se kadija i sjeda na svoje mje-sto.)

KADIJA: Sad sam lakši za dvije, tri oke. I vidio sam dolje u halvatu da neki èekaju (Tada zvoncem sa stoliæa zazvoni kao znak da mogu nove mušterije uæi. Zaèuje se trvor i buka uz basamake; pojave se trojica ljudi srednjih godina, malo plašljiva dr�anja, jer kadija je bio veliki auto-ritet za turskih vremena).

KADIJA: Bujrum, što ste došli?NAJSTARIJI: MI smo trojica braæe iz Pofaliæa. Iza našeg

rahmetli oca ostalo je blago, koje smo trebali podijeliti, a bilo je sakriveno na jednom mjestu, u hambaru. Otac nam je na samrti to otkrio. Sutradan kada smo babu smjestili u mezar, odemo mi naæi to blago, a kad tamo - blaga nema; netko je bio br�i od nas trojice. I sad ne znamo šta æemo i kako æemo. Dragi kadija, daj nam tvoj nasihat šta da uradimo.

KADIJA (ustaje iz svoje skemlije i hoda po odaji, gleda u oèi jednog pa drugog i treæeg brata, pa upita): Je li itko drugi mogo znati za to blago osim vas trojice?

NAJSTARIJI BRAT: PO mom hesabu, nije nitko, ali opet se ne zna. Allah sve zna, a insan misli da zna.

KADIJA (Srednjem bratu): Šta ti misliš - tko je uzeo to blago?

SREDNJI BRAT: Ne mogu nikoga potvoriti kad ne znam. Molimo te da nam ti pomogneš.

KADIJA (se obrati najmlaðem bratu): Imaš li ti šta reæi o toj vašoj nevolji, koja vas je zadesila?

NAJMLAÐI BRAT: Vallah nemam. MI smo došli da tebe pitamo.

KADIJA: Doobro. Ja æu vama sada isprièati jedan sluèaj koji se dogodio tko zna kad u Bosni. Tajno su se voljeli bogataška kæerka i sin nekog èestitog siromaha. Ali boga-taš dogovori udaju svoje lijepe kæeri za sina još veæeg bo-gatuna, i djevojka šta mo�e - protiv svoje volje pristane, jer babina se rijeè ne smije pogaziti. Helem tako, prve braène noæi, kad su mladenci trebali leæi u ðerdek, djevoj-ka otkrije svoju tajnu nevoljenom �eniku, i zamoli ga da je pusti otiæi voljenom momku, da se s njime oprosti. Ovaj se desio dobrog srca, i pusti je, a ona mu obeæa da æe se brzo vratiti, jer je njen dragi u istoj mahali.

NAJSTARIJI BRAT: Uh, kakva prièa, za srce me ujeda. Kadija, kazuj nam šta je dalje bilo.

KADIJA: Tako ta cura sva nakiæena zlatom i biserima u po noæi krene potiho iz svadbene kuæe, ali putem do nje-na momka susretne je hrsuz, i kad je vidi onakvu svu u zlatu i draguljima, pomisli: Evo meni lovine iznenada. Dje-vojka ga umiljatim glasom zamoli: Nemoj me orobiti i obešèastiti, jer od nevoljenog bogatog mlado�enje, koji me èeka u ðerdeku,idem se oprostiti s voljenim, za kojeg se nisam mogla udati jer je siromah. Kad to hrsus èuje, suze mu udare na oèi, i on je pusti.

D R A M A

3 2 B E H A R 8 3 - 8 4

SRADNJI BRAT: Evo su i meni suze u oèima. Dragi kadi-ja, kazuj šta je dalje bilo.

KADIJA: Kad je siromašni mladiæ svoju dragu ugledao ljepšu nego ikada, osjetio je ðenetsku sreæu, a djevojka mu reèe: Moj nevoljeni mlado�enja pustio me da se s to-bom oprostim, i evo znaj da tebe volim a ne njega, ali sam pred kadijom dala svoju rijeè da æu mu biti do smrti vjer-na, i molim te da ne uzmeš moje djevièanstvo, nego me pusti da se ovakva nedirnuta vratim onome za koga sam vjenèana. A tebi voljnom sam došla ovo kazati i da se u raziluku bez ljutnje oprostimo. I kako je tom dobrom momku bila dra�a èast njegove voljene nego trenutni u�i-tak, on je poljubi u èelo, i rekne: Sad idi, uvijek æu te volje-ti. I tako se djevojka sretno vratila kuæi nevoljeg, ali ga je uvijek poštovala jer je èestito postupio.

NAJMLAÐI BRAT: Baš je bila teška i ta odluka.KADIJA: Eto, pa ja sad vas trojicu pitam - šta mislite,

koji je od one trojice - bogataški sin, hrsuz ili sin siromaha veæu �rtvu uèinio, kada su tako plemenito sve trojica po-stupili prema nesretnoj djevojci? Koji je od njih trojice bio najplemenitiji èovjek? (Stao kadija ispred najstarijeg brata i èeka njegov odgovor).

NAJSTARIJI BRAT: Najplemenitiji je bogataški sin, jer on je svojoj buduæoj �eni s kojom treba provesti èitav �i-vot, dopustio da ona iz ðerdeka noæu ode oprostit se od momka kojeg voli.

KADIJA: Doobro. A šta ti misliš, srednji brate?SREDNJI BRAT: Najplemenitiji je sin siromaha, jer je iz

svojih ruku prepustio drugom voljenu djevojku, a koja njega isto tako voli.

KADIJA (stane pred najmlaðeg brata): A šta ti misliš, od one trojice koji ima najplemenitije srce?

NAJMLAÐI BRAT: Pa to je lahko odluèit - hrsuz je naj-plemenitiji. Jer njemu je bilo najte�e ispustit iz ruku boga-tu sermiju koju je na sebi nosila ta djevojka. Druga dvojica ništa nisu izgubila u parama.

KADIJA: E, to sam htio èuti. Bez okolišanja sad reci bra-æi kako si ti oèevo blago izvadio iz tajnog gnijezda, �eleæi ga saèuvati samo za sebe.

NAJMLAÐI BRAT: Ma, kadija, kad me tako u glavu pi-taš - Jesam, jer je otac rekao da trebamo podijeliti blago prema broju djece koju koji od nas ima. Tako bi najstari-jem pripalo najviše, a ja bih dobio najmanje, jer imam samo jednog sina i najtanje sam nafake.

KADIJA (Drugoj dvojici braæe): Nemojte mu zamjeriti, jer on je sebe smatrao zakinutim, pa je ru�no postupio. Hajte kuæi, i vas trojica lijepo sjednite ko roðena braæa i u miru odluèite hoæete li tako uèiniti kako vam je otac odre-dio, ili drukèije. Nekome je Allah dao veæu nafaku, pa ima više od drugih i u imanju i u djeci, ali taj je du�an po islamskim æitabima pomoæi koliko mo�e onome s tanjom nafakom. (Kadija gleda braæu redom u oèi i na kraju ka-�e): Jeste li kail tako uèiniti? Vas trojica sami sebe znate najbolje.

SVA TROJICA BRAÆE (u jedan glas): Jesmo, jesmo, je-smo.

KADIJA: (Zadovoljno): E baš mi je drago da æete u miru i slozi podijeliti blago, jer narod je rekao: "Slo�na braæa nove dvore grade, a neslo�na i stare razvaljuju." Meni ne

trebate ništa platiti, ali kad budete dijelili, jednu desetinu blaga izdvojite i meni donesite za sarajevske siromahe i beskuænike, koji se hrane u vakufskom imaretu. To æe vam dragi Allah upisati u veliki sevap.

NAJSTARIJI BRAT: Hoæemo! (Za njim i druga dvojica se-bi u njedra potiho): Hoæemo, hoæemo. (Braæa odlaze).

KADIJA (publici): Eto, moji insani, vidjet æemo hoæe li ispuniti što su obeæali, jer pare su velike zavodnice - kad ih dobiješ u ruke griju te nekom nepoznatom èarolijom, od koje se ljudi teško odvajaju. Ali ako ta trojica braæe ne donesu desetinu blaga, zaptije æe ih dovesti preda me, i ja æu ih smjestiti na koji dan u zindan, da doðu pameti.

(Sad kadija skida ahmediju, zatim bradu i brkove, te zeleno ðube, i ka�e gledateljima): Vrijeme je da se malo vratimo iz stare Bosne u današnji tavor i da ovu èaroliju kazališta prizemljimo i ka�emo koju i o nama danas i ov-dje, u duhu stare bosanske izreke : "Dabogda se o sebi zabavio." Bogme se danas svatko bavi o sebi i svojim naj-bli�ima, kako æe kraj s krajem sastaviti, a da to bude na pošten i dopušten naèin. Jer je grabljevina i pljaèka na sve strane uhvatila maha.

JEDAN GLEDATELJ (Iz publike): Za nas Bošnjake ima jedna te�a stvar od korupcije i mita na svakom koraku, a to je da nam je domovinu Bosnu više od polovine pro�dr-la Republika srpska s policijom od osam stotina izvršitelja, meðu kojima je veæina u Srebrenici zanat izuèila. I tko bi se onda vratio meðu njih,pod njihov zakon? A Europsku zajednicu zbog toga ne boli glava.

KADIJA: Ne smijemo gubiti nadu, jer Europa s nama Bošnjacima ima davnašnje kulturne veze. Veliki engleski dramatièar Villiams Shakespeare u šesnaestom stoljeæu nekako je doznao za bošnjaèku narodnu prièu "Dram jezi-ka", i o tome napisao svoju poznatu dramu "Mletaèki tr-govac". On valjda nije znao šta je to dram, a to je te�ina 3,207 grama, pa je tu malu bosansku mjeru poveèao na englesku funtu mesa. Baš o tome kazuje naša završna uj-durma, koju æete vidjeti kad se ja malo odmorim, a vi do-tle u�ivajte u ljepoti pjesme, igre i plesa.

(Glazbeno-plesni predah)

KADIJA (ponovo maskiran i horan, zvoncetom daje znak da mogu dovesti nove sranke; ulazi �ena u bosan-skom zaru i pod valom, a iza nje kadijski pisar).

PISAR: Ova hanuma �eli s tobom razgovarati.HANUMA: Jeste, dragi kadija, imam jedan naum, ali to

mogu reæi samo tebi nasamo.KADIJA (pisaru): Ti izaði. (pisar odlazi)HANUMA (ispod zara vadi skupocjen bošèaluk i prino-

si ga kadiji) Ovo je moja hedija tebi za tvoj zahmet.KADIJA: Peke, peke, hanuma. Ali digni valu s lica, jer to

pred kadijom nije grijeh. Ja sam insan od Allahova posla.HANUMA (di�e veo, i uka�e se lijepo lice sredovjeène

�ene): Došla sam ti jer me je muka natjerala.KADIJA: Kakva muka, bez okolišanja mi reci.HANUMA: Hotila bih jedan sahat sjedit na tvome mje-

stu i presuditi dvojici trgovaca iz èaršijskog bezistana.KADIJA: Aman, ja rabi. Takvo što nisam nikad ni u æita-

bu našao. Ka�i zbog èega bi sudila tim trgovcima?

D R A M A

B E H A R 8 3 - 8 4 3 3

HANUMA: Jedan je trgovac od drugog posudio tride-set kesa dukata na zajam, jer su vršnjaci i kao dobri prija-telji.

KADIJA: Pa time je uèinjeno lijepo djelo.HANUMA: Ama je taj prvi trgovac posudio dukate dru-

gom pod peèatom, ako dug ne vrati za tri godine dana, da æe mu odrezati dram jezika.

KADIJA: Kakav šejtanski domišljaj!?HANUMA: Jeste, dragi kadija, i danas je taj rok prispio.

I za èejrek sahata, kad se zaèuje ezan s d�amije, ovdje æe pred tebe doæi ta dvojica trgovaca. A jedan od njih je moj zakonski èoik Omer, a drugi je najbogatiji trgovac u èarši-ji, po imenu Jehudija Salamun.

KADIJA: Uh, kakva zavrzlama. Ja moram štititi Sultanov zakon da su sve vjere ravnopravne u svoj turskoj carevini, pa i u Bosni. I da se peèatovani ugovori moraju poštivati.

HANUMA: Sve ja to znam. Uèila sam u Gazi Husrevbe-govoj medresi,

KADIJA: Pa šta bi sad trebalo uraditi?HANUMA: Ja sam donijela nešto preobuke za kadijski

izgled. To mi je ostalo iz medrese, gdje smo mi djevojke igrale se prikazanja ugursuza Karaðoza. (Razmotava sve-�anj).

KADIJA: Jok tako, nego æeš ti na svoje lice staviti ovu moju bradu s brkovima, koje ja nosim podvezane ispod ahmedije. I moje æeš zeleno ðube obuæi.

HANUMA: Ja sam donijela èaðe za podoènjake.KADIJA: A glas, kako æeš se i govorom u me preuminuti?(Ovu ulogu mo�e igrati muško lijepog �enskastog lica,

jer je veæi dio teksta u muškom nego u �enskom liku te uloge).

HANUMA (promijeni �enski sopran na muški bariton): Svašta sam ja izigravala kad sam bila u medresi; ne beri brigu, nego daj da mi to sdeveramo.

(Kadija skida bradu s brkovima, a hanuma ih na svoje lice stavlja; kadija joj namjesti ahmediju na glavu, i skine ðube, pa ga �ena obuèe. Hanuma izvadi ogledalce i èa-ðom podvuèe podoènjake, bore na èelu i oko usana.)

KADIJA (zadovoljno): Bogme, ispade bolje nego što sam hesabio.(Èuje se ezan s minareta za podnevnu moli-tvu).

HANUMA (muškim glasom): Dobro je,efendija, nego da ja sjednem u tvoju skemliju, a ti se ukloni. Je li ovo zvonce da stranke mogu uæi.

KADIJA: Jeste, ja æu se skloniti iza perde, da slušam kako ti to radiš. (Kadija odlazi iza paravana, a hanuma zvoni zvoncetom. Ulazi pisar i s njime dvojica ustrašenih što moraju stati pred kadiju. Pisar se zagledao u kadiju, jer vidi da druèije izgleda)

HANUMA (kadijskim glasom pisaru): Šta si blehno u me.Idi dolje u halvat, a ova æe dvojica kazati šta ih je do-tjeralo k meni. (Pisar odlazi, a hanuma se strogo obrati prvo mu�u Omeru, koji naravno ne prepoznaje svoju �enu u liku kadije): Ti si nešto skrivio dok si tako uplašen. Govo-ri u kakav si belaj upao.

OMER: Uèeni kadija, ja sam Omer Bejtiæ, trgovac, koji sam od ovog svog prijatelja a dobrog èovjeka po imenu Salamun, najbogatijeg u bezistanu, prije tri godine posu-dio trideset kesa dukata, da otvorim ispred sebe duæan,

ali mi nije krenulo kako sam zamišljao, pa sam sada u velikoj nevolji.

HANUMA-KADIJA: Posudio, ka�eš; je li potajno, na ri-jeè ili s jazijom i peèatom.

OMER: Dragi kadija, s jazijom i peèatom, i danas je taj rok kad moram dug podmiriti, a nemam odakle. Eto, to je moj zeher.

HANUMA-KADIJA: A ti trgovèe Salamune, jesi li donio jaziju s carskim peèatom da si te pare dao u ruke ovog nesretnog èovjeka.

SALAMUN: Jesam, efendum kadija, evo te jazije.(prinosi kadiji ugovor i daje mu ga drhtavom rukom)HANUMA-KADIJA (èita i klima glavom lijevo i desno, u

èuðenju): A šta ovo piše - ako du�nik na zapisani rok ne vrati dug, da Ti, Salamune, imaš pravo odrezati mu dram jezika.

SALAMUN: Jest, tako smo ukajtili.HANUMA-KADIJA: A ti, nesretnièe Omere, jesi li znao

šta te èeka ako ne vratiš dug?OMER: Vjerovao sam da æe mi trgovina krenuti, i bila je

krenula prvu godinu, dvije, a onda sam se zaletio i u Du-brovniku za deset kesa dukata kupio trideset topova ve-necijanske dibe i kadife. S tom robom u svom duæanu, na lijepom mjestu u bezistanu, mogao sam zaraditi i više od trideset kesa dukata i vratiti dug, ali mi se dogodila nesre-æa, iz koje sam sretno izvukao samo �ivu glavu.

HANUMA-KADIJA: Kakva nesreæa, zlosreænièe jedan? Kako se to doogodilo?

OMER: Kad sam s kiriðijama na konjima tjerao robu preko Ivan planine, iz šume izletješe bradati srpski hajdu-ci s uperenim puškama, i jedan od nji grlat zavika: "Kome je �ivot drag, mo�e mirno proæi, ali konji i tovari na njima se plijene za podizanje manastira cara Lazara, kojeg su takvi ko što ste vi Turci ubili na Kosovu." Sva se karavana sledenila i stala na mjestu. Ja sam imao za pasom jednu kuburu, a bila su trojica plaæenih pratilaca, ali se ko i ostale kiriðije pritajiše, jer je bradonja koji su nas opkolili bilo duplo više nego nas. Ja se odluèim oglasiti, i povi-èem: "Mi nismo Turci; mi smo Bošnjaci iz Sarajeva i ne znamo turski nego divanimo istim jezikom ko i vi, Srbalji komšije, zar nije tako, jer pod istim crvenim turbanima i u takvim èakširama od crnog sukna i baš tako u ko�nim opancima Srbi s Romanije nama u sarajevsku èaršiju sva-kog pazarnog dana donose kajmak, maslo i sir , i govor im je jednak vašem." Tada glavni bradonja priðe meni, uze mi kuburu iza pasa i reèe: "Mašala, pametan si. Tebi neæemo uzeti ništa iz ðepova, ni prstenje s ruku, ni taj sahat bezbeli zlatni s lancem preko ðemadana. Neka tebi to ostane, a sve ostale, èetnici moji junaèki, opelješite do gole ko�e." Kako taj reèe, nasta gu�va koja potraja dese-tak dekika, a onda puteljkom u šumu odvedoše naše ko-nje i odnesoše sve što su s kiriðija opljaèkali. Tako je to bilo, dragi kadija, i svi smo bili sretni da smo �ive glave spasili.

HANUMA-KADIJA: Aman, ja Rabbi, nije ti lahko bilo. Ali preda mnom je tapija, i ja ne mogu mimo zakletve Sultanu, pa presuðujem da se izvrši ono što je u ovoj jazi-ji ukajiæeno i carskim peèatom potvrðeno. Trgovèe Sala-mune, jesi li donio britvu?

D R A M A

3 4 B E H A R 8 3 - 8 4

SALAMUN: Jesam, mili efendum. (Vadi je iz ðepa i uka-�e se sjajna oštrica britve. Videæi šta mu se sprema Omer se strese, i zavapi):

OMER: Huh, moæni kadija, mo�e li ikako drukèije?HANUMA-KADIJA: Ne mo�e; trebalo je na vakat misliti

šta æe biti ako ne vratiš dug na vrijeme. Stani na po metra ispred Salamuna i dobro isplazi jezik. (Omeru nema druge nego posluša naredbu.) A ti ,Salamune, stani prema Ome-ru s britvom u ruci, ali prvo pogledaj ovamo što ja dr�im u ruci (vadi ispod ðubeta malu preciznu vagu). Ovo je car-ska vaga za zlato. I ja sada u ovaj mali tas stavljam jednu zlatnu rušpu, koja je teška jedan dram. Tako æemo izmje-riti jesi li bez falinge odrezao ni manje ni više jezika nego jedan dram, kako je u jaziji peèatovano.

SALAMUN (se prestraši): Ako bude manje, ja mu to poklanjam.

HANUMA-KADIJA: Jok, jok, ovdje se mora izvršiti prav-da onako kako je ukajiæeno u jaziji s carskim peèatom, To jest, Omeru æeš odrezati ni dlaku više ni dlaku manje nego dram jezika. Ako ova vaga s rušpom od jednog drama poka�e da jezièac stoji na sredini, kada ti u drugi tas staviš odrezani dio jezika, bit æe sve uredu. Ali ako jezièac za dlaku ode na jednu ili na drugu stranu, to æeš skupo pla-titi, jer ako bude manje prekršio si ono na što si se zakleo u jaziji s carskim peèatom, a ako bude više, eh onda si sam sebi tešku presudu potpisao.

SALAMUN (oèajan): Evo ja mom prijatelju i ahbabu Omeru praštam èitav dug, samo me dragi kadija, nemoj na muke stavljat da mu re�em jezik.

HANUMA-KADIJA: A koji te šejtan nagonio da takvu jaziju sastaviš i carskim peèatom potvrdiš?

SALAMUN: Za to sve kriv je onaj fi listejski glavni bog Belzebub. Dok sam stjecao imetak nekako mi se on uvrtio u glavu da bude moj savjetnik, i uvijek me upuæivao šta moram uraditi. On mi je došapnuo dram jezika, kao radi sigurnosti da æe mi dukati biti vraæeni. Zbog toga mi je u ludosti došlo, da takvu jaziju sastavim.

HANUMA-KADIJA: Uh, ta ludost je prekabasta, ali se mora izvršiti ono što je jazijom zapisano; Salamune, re�i du�niku jezik, kako je u tapiji peèatovano!

OMER (Vapijuæim glasom): Nemoj, dragi kadija, opro-sti mu, jer mi je dobro �elio kad mi je dukate posudio.

SALAMUN: Omere, ti si moj najbolji i najdra�i prijatelj. Halal neka su ti onih mojih trideset kesa dukata.

KADIJA: Najmanje što mogu uèiniti da te halasim teške krivnje, što si po�elio proliti muslimansku krv, jeste da za kaznu odmah ovdje polo�iš dest kesa dukata.

SALAMUN (sretan): Hoæu, svijetli kadija. ( Iz dubokog ðepa širokih šalvara vadi kese i stavlja ih pred kadiju).

HANUMA-KADIJA: Vas dvojica se sada ovdje preda mnom zagrlite i poljubite kao stari prijatelji, a ja æu na ovoj vašoj jaziji napisati: "Ova tapija se batali".I sad ti Sala-mune, priði ovamo i svojim �idovskim pismom stavi svoje ime i prezime. I ti, Omere, priði i potpiši se bosanskom arebicom. (Obojica prilaze i potpisuju).

HANUMA-KADIJA: Mo�ete iæi, a drugi put pamet u glavu obojica. Dukati lijepo sjaju, ali ljudsku narav smuæu-ju. (Salamun i Omer zahvaljuju i odlaze, a hanuma klone od umora. Iza paravana izlazi pravi kadija).

KADIJA: (oduševljen): Nisam znao da mi ovako pamet-nih �ena imamo. Šteta je što po islamu ne mo�eš biti mo-ja pomoænica.

HANUMA (skida ðube i demaskira se, na ogledalce maramicom briše èaðu s lica, i zaèas je opet pravi kadija s bradom i brkovima, a �ena u zaru, i spremna otiæi.)

HANUMA: Mnogo si mi pomogo da svoga Omera iz-bavim iz nevolje. Odsad æe on drukæiju pjesmu pjevati, kad mu noæas u mehkom dušeku ka�em pred kojim se kadijom tresao od straha.

KADIJA: Ove kese dukata ti si zaslu�ila i nosi ih kuæi, da se Omer pripomogne u trgovini. (Hanuma s kolebanjem uzima kese dukata.) A sada moraš izaæi na drugu stranu da te ne vidi moj pisar. (Hanuma izlazi na tajna vrata iza perde, a baš tada ulazi pisar.)

PISAR( trepæe oèima, jer mu je kadija opet kao onaj stari): Bogami æu morati nabaviti ðozluke, jer kad sam uveo onu dvojicu trgovaca, drukèiji si mi se èinio, a sad si opet kao onaj stari.

KADIJA: Ðozluke, ðozluke, to si dobro prohesabio.

(Glazba, pjesma i ples)

(Na kraju se glumci s pjevaèima i plesaèima klanjaju publici, i tako predstava završava).

D R A M A

B E H A R 8 3 - 8 4 3 5

D E R V I Š H A N A

Iskustvo nam savjetuje da se treba bojati, da treba biti oprezan, da ne smijemo pisati ako æe nas to dovesti u ne-prilike . Da li je to znao uzoriti nakšibendijski šejh Abdulve-hab Ilhamija kada je napisao antologijsku pjesmu, biser bosanske knji�evnosti, pod nazivom «Kasida», poznatiju kao «Èudan zeman nastade»? Ilhami-baba je bio iskren i ljubazan èovjek, poznat po svome znanju i uèenosti, bio je srèan, ali i razuman i kako mu se onda dogodilo da napiše nešto što æe ga doæi glave? Naime, zbog te nepodobne pjesme odrubljena mu je glava, u travnièkoj tvrðavi, godine 1821., po nalogu tadašnjeg bosanskog vezira D�elalije. Znao sam o tom stradanju razmišljati nakon što bi zbog nekog uzrokovanog gnjeva ili nepromišljene hrabrosti, znati�elje i u�itka napisao poneki tekst za kojega sam znao da æe reakcijski uzrujati mnoge. Pomislio bih u tim trenut-cima da bi �ivot bio ru�an i besmislen kada bismo povjero-vali samo iskustvu i kada bi se iscrpili svi razlozi za borbu i sumnju. Ilhamija je bio mudar, nije bio kao drugi, osjeæao je da je njegova mudrost dar Stvoritelja te da iz te mistiène veze proizlaze sva znanja. Ilhamija je dobro znao što piše i kuda æe ga to odvesti. Kada je dolazio pred travnièku tvr-ðavu, na poziv tadašnjeg vezira D�elaludin-paše, da se su-oèi sa svojim d�elatom, njegov preostali �ivot postao je polusan – ništavni èasak prošlosti svijeta. Sve �ene, muškar-ci, tolike smrti i roðenja, èvrsti maè turski nad glavom savi-jen kao mjesec i toliko drugih dogaðanja i stvari u tom je trenutku mogao zaboraviti, kao i bivšega sebe, jer stigao je svome središtu, svojoj algebri i odgonetki postojanja, svo-jemu zrcalu. Tada je, gledajuæi d�elatu u oèi, doznao tko je, što je i tko æe uskoro biti. Ironièno, ali istinito: susret sa d�elatom uvijek je �ivotno produktivan.

Premda bi sve to trebalo plašiti, osjeæamo ugodu iako, tuðu egzekuciju nikada ne treba posvajati. Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i poti-èu srd�bu, koje razotkrivaju la� i potvoru – treba li ih iznijeti na danje svijetlo, bez straha od kazne de�urnih èuvara ta-kvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju. Na raznim manifestacijama koje organiziraju Bošnjaci i islamska zajed-nica, prigodom nekih obljetnica i jubileja, skuplja se narod da bi odao poèast svome trajanju i prisustvu, zajedništvu i svojoj bogobojaznosti. Prièa se da je jednom zgodom jedan glumac s imamima dogovorio izvoðenje provjereno naše pjesme koje æe obradovati i razgaliti srca Bošnjaka. Da ne bi upao u recitatorske klišeje, koje je odvazda mrzio i da ne bi recitirao inaèe prekrasne pjesme Muse Æazima Æatiæa i Ma-ka Dizdara, imamima je ponudio izvoðenje Ilhamijine pje-sme «Èudan zeman nastade». Tada je nastao znakoviti ta-

jac. Imami su ušu-tjeli kao da je glu-mac izvadio �elje-zni maè kovan u hladnoæi zore. Maè sazdan od rijeèi kojega æe narod boš-njaèki izjednaèiti s ledom i vatrom. Maè od rijeèi koji æe vo-diti krasnu pobjednièku bitku. Nakon poèetnog krzmanja, imami su se sabrali i odgovorili umjetniku umilnim glasom da ta pjesma mo�da i nije baš najbolji izbor. Glumac tada iskoristi stih iz pjesme i upita ih: šta se hoæe, zaboga? Imami nanovo ušutiše, a jedan hrabriji istupi i reèe mu: «Poštovani naš dramski umjetnièe, to je prekrasna pjesma, ali izla�eš nas opasnosti da ju netko krivo shvati i da se potom naljuti. Netko bi mogao pomisliti da mi nekome nešto podvaljuje-mo, a to nije dobro. Uostalom, u toj pjesmi se spominje ulema u ne baš fi nom tonu.» Što je mogao glumac na to odgovoriti? Mo�da, odustati od nastupa iz protesta, mo-gao je, dakako da je mogao, ali u prvom redu dvorane su bile lijepe djevojke iz KUD–a «Ðula» i nipošto nije htio izgu-biti lijepi osmijeh rumene Bošnjakinje zbog pjesme nekog Ilhamije kojemu je davno prije, u nesklonoj mu prošlosti, odsjeèena glava. Ukratko, umjetnik-glumac odluèi da ovaj put izda reèenog Ilhamiju te odustane od recitacije «Èudan zeman nastade» Bolje je izgubiti glavu zbog osmijeha ru-mene Bošnjakinje nego zbog uklete pjesme.

U doba suvremenosti iznovice o�ivljavamo knji�evnu ostavštinu onih koji su svojevoljno pro�ivljavali patnju, bili šehidima, da bi njihov narod u buduænosti, iz njihova pri-mjera, mogao uèiti o slobodi. Ilhamijinu smrt mogli smo prepoznati i u mukama Srebrenièana i Prijedorèana i Saraj-lija i svih onih koji su dobrovoljno branili svoju vjeru i svoja uvjerenja od raznih d�elata i D�elalija. Zašto se onda još uvijek bojimo Ilhamijine pjesme? Jesmo li nakon svih patnji još uvijek nekome nešto du�ni? Dug je zao drug. Smrt nak-šibendijskog šejha pro�ela je povijest bošnjaèkog naroda i kao da upuæuje na zgra�anje onih umjetnièkih duša koje nipošto neæe dopustiti da Ilhamijini tragovi išèeznu. I glu-mac je, iz ove prièe, znao da, nakon što ga je u suvremeno-sti izdao, ostao du�an Ilhamiji, kao i iskrenosti i vjeri u Nje-govu providnost. Knji�evnici, poput Rešada Kadiæa, autora popularne knjige «Ilhamijin put u smrt», pro�imaju svoja djela s liènostima poput Ilhamije i njegove �rtve. Time sva-ka neznatna patnja «malih» postaje tema s pomoæu koje nastaju velièajna djela simbolièkog sadr�aja i vjere u obno-vu �ivota. Desilo se nešto èudesno i paradoksalno: �rtvova-njem vlastita �ivota, po uzoru na Ilhamiju, odjednom se postaje ukras u tekstu koji stapa èovjeka i Boga. Ali, ne zaboravimo, svaki se istinski umjetnik bori protiv oèaja, patnje i smrti usred našega, tekuæeg �ivota, upravo stoga

Susret s d�elatom uvijek je �ivotno produktivan Piše: Filip Mursel Begoviæ Èudan zeman nastade,

sve zlikovac postade,din-dušmanin ustade;šta se hoæe, zaboga?...(ulomak)

Abdulvehab Ilhamija

3 6 B E H A R 8 3 - 8 4

što hrabro u svojoj stvaralaèkoj torbi nosi neku pjesmu ko-ja bi ga mogla doæi glave: svoje «stablo �ivota». No, uvijek osjeæa svoju muku voðenu �eljom da je opiše. Ponad privi-da i sna o Bogu uzvija se misao o Bogu kao apsolutnom temelju i smislu – Cilju Ciljeva. O tome nam govore nepo-sredna iskustva onih koji su se sreli sa svo-jim krvnikom i postali šehidima poput Ilha-mije. Shodno tome, raða se njihovo povje-renje u opravdanost svake muke. Situacija, dakle, nije bezutješna kao što se ni beznaðe više ne pronalazi u sil-noj realnosti patnje. Upravo stalo�enost u muèeništvu, koju nam podastire �ivotna i knji�evna ostav-ština Abdulvehaba Ilhamije, obnavlja naèelo iz kojega se crpi �ivot.

Ima još jedna prièa koju ovom prigodom treba ukratko ispripovijedati. Putnik namjernik, ako se zatekne u jednoj od djelatnih tekija u Bosni, mo�e doznati neke zanimljive nadopune prièi o Ilhamiji. Iz jednog æete tekijskog dvorišta ugledati prastare zvijezde i u proljetnoj bašèi slušati ders nakšibendijskog šejha. Gledati æete u èovjeka koji je svjetlo vjere, koji je u neprekinutom duhovnom naslijeðu naslije-dio uzoritog šejha Ilhamiju, kojega neznanje èovjeèje ni

imenovat ne zna. Šejh æe vas prodorno pogledati i dubo-kim, ali toplim glasom isprièati slijedeæe: Predaja ka�e da je Ihami-baba, zajedno sa Sirri-babom, a neki ka�u Mejli- ba-bom krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je poginuo kao šehid. Sirri- baba je prièekao Ilhamiju i odmo-

rio se na jednom ka-menu dok je on uz tur-be uèio dovu. Osjetivši što je Ilhamija prouèio Sirri-baba se odjednom uzbudio te mu kao nje-gov duhovni uèitelj re-kao: «Ilhamija, dova æe ti biti uslišena! Hoæeš li da ti zapis napišem cr-nom ili crvenom tin-tom.» – «Crvenom»- odgovori Ilhamija. Pre-

daja ka�e da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha d�.š. da preseli na Ahiret kao šehid, a odabir crvene tinte je znaèilo da æe mu biti odrubljena glava. Da je Ilhamija, Bo�-jom voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen. Nedugo nakon toga dogaðaja Ilhamija dobiva poziv iz Travnika u koji je krenuo pješice hodajuæi tri dana da bi mu tamo bila odrubljena glava. Ka�u da se glava ovog velikog Bo�jeg roba otkotrljala daleko od trupla. Krvnici su truplo uspjeli podiæi ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao da glavu spoje s truplom. Tako uèiniše i Ilhamijinoj glavi se vrati njezina prijašnja te�ina. Ilhami-baba, je još rekao, prije ovog strašnog nedjela, da æe njemu svijet dolaziti sa svih kontinenata, jer æe biti nadaleko poznat, uèit æe mu Ja'sine i hatme mu poklanjati, a da æe kaburistan D�elal paše samo pseta obilaziti i po njemu mokriti. I tako je to u Travniku i dan danas. Kad doðete do turbeta D�elal paše, vidjet æete da odnekud doðe i neki pas i pomokri se. A kod Ilhami babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva rekjata, plaèu i uèe na tom mjestu razne dove tra�eæi od Allaha da im budu kabul. Kada poslušate ovu prièu do kra-ja, zagledani u nurli šejhovo lice, on æe vas uputiti u Travnik gdje mo�ete zajedno s ostalim vjernicima prouèiti Fatihu uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je nepoznati pjesnik napisao: «Sejjid Vehhab postao je uzor svih pravednih ljudi.» Na D�elalijinom mezaru, u srcu Trav-nika, ako uopæe tamo po�elite otiæi, vazda mo�ete vidjeti èopore pasa kako obilaze mezar Sejjida had�i-hafi za D�ela-luddin Ali-paše, velikodostojnika èiju je uspomenu nad�i-vjela jedna pjesma pod nazivom «Èudan zeman nastade». Prije nego što napustite tekiju, u kojoj bi prije 180 i kusur godina mogli sresti Ilhamiju i s njim proèišæujuæi zikr èiniti, negdje u Bosni gdje se zbiljsko miješa sa sanjanim ili, bolje reæi, zbiljsko bijaše jedan od oblika sna, veæ spomenuti šejh æe Vam iz srca svoje ašikhane reæi: Sinko, znanjem tra�i istinu, to je istina na izvoru, tu biti i ostati cilj je koji Uzviše-ni Allah stavi pred èovjeka. Trnovit je put ovaj, a ti ga olak-šaj iskrenošæu, èistim nijetom, ljubavlju i saburom. Samo hrabri i ustrajni dostojanstveno koraèaju putem ovim, jer znaju da je kraj njegov Ðulistan mirisni.

D E R V I Š H A N A

Toliko ispisanih stranica koje postoje na ovome dunjaluku, koje ljute i potièu srd�bu, koje razotkrivaju la� i potvoru – treba li ih iznijeti na danje svijetlo, bez straha od kazne de�urnih èuvara takvih «zapeèaèenih» spisa. S juga, istoka, zapada i sjevera putovi nas dovedoše tajnom središtu, mjestu gdje se èuva uspomena na od naroda voljenog šejha Ilhamiju.

B E H A R 8 3 - 8 4 3 7

M U L T I M O N O L O G

Datum: 27. studeni 2007.

Nedavno se suoèih s teškim zadatkom. Udruga studenata fi lo-zofi je “Furija” s Rijeè-kog sveuèilišta omogu-æila mi je putem preda-vanja predstaviti zna-èenje i dostignuæa islamskog gra diteljstva, a što sam ponovio i ne-koliko dana kasnije na tribini èetvrtkom u za-grebaèkoj d�amiji. No, kako u sklopu jednog predavanja ilustriranog dijapozitivima predsta-

viti tako bogat svijet islamskog graditeljskog nasljeða, nje-gova znaèenja i dostignuæa? Potrebno je, dakako, osvijetli-ti najva�nije. Kako bi se u tome uspjelo, nu�no je uvodno naglasiti nekoliko temeljnih teza.

Bo�ja objava Kur'an vjeru Islam odreðuje ne novom reli-gijom, veæ završnom te povijesnom toku i buduænosti pri-mjereno usavršenom Uputom. Stoga islamsku klasiènu kul-turu odlikuje visoko razvijena sposobnost sinteze klasiènog predislamskog nasljeða s novostvorenim dostignuæima na-dahnutim duhom Islama, a što, zauzvrat, revolucionira po-vijest èovjeèanstva. U graditeljstvu to pak znaèi da se naj-znaèajnija djela ne mogu posve pojmiti ukoliko se proma-traju izolirano u okviru pa ni tako širokog poj-ma islamske civilizacije, veæ samo u kontekstu razvoja graditeljstva kroz ukupnu povijest èovjeèanstva. Kupole iz 10. stoljeæa u D�amiji u Kordobi, oslonjene na sekantne lukove umje-sto trompi, ili one iz 11. stoljeæa u D�uma d�a-miji u Isfahanu, oslonje-ne na isjeèke rotacionog hiperboloida oblikova-nog uvijanjem stošca ili valjka, te one oslonjene na koncen-triène nizove usitnjenih trompi do oblika sustava istostra-niènih trokuta koji opisuju ukupnu zakrivljenu plohu kupo-le, nisu tek naznake nadolazeæih epohalnih konstrukcija

gotike, renesanse ili èak modernih ljuski. One predstavljaju temeljna rješenja osnovnog problema graditeljstva uku-pnog kasnijeg razdoblja klasiènog svijeta, problema osla-njanja kupole na pravokutni tlocrt. One tvore revolucionar-nu alternativu do tada poznatim, a u naivnoj eurocentri-stièkoj slu�benoj povijesti jedino priznatim rješenjima osla-njanja na trompe i pandantive te upravo iz tog razloga otvaraju vrata novim revolucionarnim epohama. Potvrdu naèela sintetiènosti nalazimo i u èinjenici da revolucionar-no djelo Bizanta, Crkva svete Sofi je, svoju klasiènu kon-struktivnu savršenost i tipološku raznolikost do�ivljava ne u zemljama nasljednicama bizantske kulture veæ u djelu jed-nog èovjeka, nadahnutog konstruktivnim izazovom Aje So-fi je i seld�uèkim konstruktivizmom, Mimara Sinana, tvorca klasiènog osmanlijskog graditeljskog stila.

Druga va�na uvodna teza odnosi se na prirodu orna-menta i poziciju fi guralne prezentacije u Islamu. Prikazi li-kova, naime, nisu zabranjeni, kao što vidimo iz bogate tra-dicije slikarstva minijature koju nalazimo u funkciji ilustra-cije rukopisa ali i lijepe umjetnosti, veæ se zabrana odnosi na upotrebu likova u vjerske svrhe. To je tako jer Bogatstvo Bo�je osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcen-dencije lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na sliku Bo�ju, veæ o naravi èovjeèjoj koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opi-sivanoj samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti. Potvrda Bo�je jednosti, tevhid, dakle, potraga za jedinstvom Bo�jih naèela, ne vodi k la�noj jednostavno-

sti Bo�jeg biæa. Napro-tiv, potpomognut kur'anskom novinom imenovanja Boga mno-gim imenima oblikova-nim i opisanim Djelima, naèelo tevhida vodi um k novim sve bogatijim oblicima skladnog od-govora na zadani pro-blem koji ujedno pro�i-ma i cijeli zadani obu-hvat. Prirodno je stoga što islamsko graditelj-sko nasljeðe odlikuje u

povijesti nedostignuto jedinstvo konstrukcije i ornamenta, gdje je trodimenzionalni ornament prirodni nefi guralni na-stavni i sastavni dio konstrukcije i gdje oba slijede najple-menitija i najraznovrsnija geometrijska apstraktna rješenja

Kratka povijest islamskog graditeljstvaPiše: Senad Naniæ

To je tako jer Bogatstvo Bo�je osobe odlikuje beskonaèna mnogostrukost transcendencije lika prikazanog u dvije ili tri dimenzije što taj lik èini posve nedostojnim Milosti upuæene èovjekovu srcu. Kur'an ne govori o èovjeku na sliku Bo�ju, veæ o naravi èovjeèjoj koju je Bog uèinio naravnom prema Naravi svojoj. Um je stoga upuæen k stvarnosti dimenzijske mnogostrukosti opisivanoj samo apstraktnom mišlju, kako u znanosti, tako i u umjetnosti.

3 8 B E H A R 8 3 - 8 4

te ujedno èine univerzalnu prepoznatljivost i posebnost islamskog graditeljstva.

Spomenicima islamskog graditeljstva dominiraju d�a-mije. One, pored svih konstruktivnih i oblikovnih raznoli-kosti kroz vrijeme i prostor, ostaju nedvojbeno prepo-znatljive baš kao d�amije. Kako? Od najranijih dana gradi-telji su koristili model Poslanikove d�amije u Medini kao uzor, ali samo u smislu funkcije i tlocrtne dispozicije, ne i konstrukcije. Jednostavna graðevina pravokutnog tlocrta usmjerena prema Mekki, oblikovana obodnim zidom koji zatvara natkriveni prostor d�amije s prateæim funkcijama kao i nenatkriveni prostor “nepovredivog” dvorišta, hare-ma, Poslanikova d�amija upisana je u sve veæe i znaèajnije d�amije do danas, pa ma koliko razvijenu konstrukciju i elaboriran ornament one imale. Štoviše, raznovrsna funk-cionalna tipologija brojnih javnih, ali i stambenih graðevi-na, koja se razvijala u brzo rastuæim zahtjevima urbanog, sve slo�enijeg društvenog �ivota, gotovo redovito je slije-dila prostorni obrazac Poslanikove d�amije - nizanje nat-krivenih i djelomièno natkrivenih prostorija oko unutraš-njeg dvorišta. Kako konstruktivna rješenja i ornamentika nemaju simbolièku vrijednost osim podsjeæanja na neo-granièenost i jedinstvo Bo�jeg stvaranja, a što je obredno posve neovisna èinjenica, rješenja koja nalazimo u d�ami-jama naæi æemo i u drugim javnim i stambenim graðevi-nama, iako najèešæe izvedena s manje ambicije, dakle,

manjih dimenzija i troškova. Ovaj pristup omoguæio je oblikova-nje neponovljivog sklada koji pro�ima gradove klasiènog islamskog razdoblja uz istodobnu odsut-nost oblikovne repeti-tivnosti, ali i iskljuèivo-sti “svetih” prostora.

Stoga je bilo moguæe posve svjetovnu prostornu zamisao antièkog svijeta kao što je perzijski dvoosovinski vrt primi-jeniti u d�amijskom haremu i tako otvoriti nove urbani-stièke moguænosti povezivanja javnih zgrada putem unu-trašnjih vrtova, a ne samo obodnih ulica.

Jednostavnost osnovnog uzora Poslanikove d�amije uz obredno “siromaštvo” i “neopremljenost” u Islamu, kao i otvorenost k naslijeðenim i novim konstruktivnim rješenjima i materijalima, omoguæila je još jednu poseb-nost islamskog graditeljstva koja se uvodno ne smije zao-biæi. Visok je stupanj regionalne raznolikosti stilova razvi-jenih kroz dugu povijest na velikom zemljopisnom po-druèju islamske kulture uz istodobno saèuvanu tipološku i dispozicijsku sukladnost. Visok je stoga i stupanj idejne neovisnosti o povjesnièarsko prenaglašenoj snazi pretpo-stavljenih centara moæi. To, slo�it æemo se, i danas pred-stavlja imperativni izazov. No ovime, pored inim, poslije-modernim kièem zagušenom i spektaklom opsjednutom svijetu suvremenog takozvanog islamskog ali i graditelj-stva uopæe, otvaramo i vrata razmatranju svih ostalih stvarnosti i iluzija suvremene društvenosti. A to je veæ predmetom nekih drugih kratkih povijesti svjetova.

...Poslanikova d�amija upisana je u sve veæe i znaèajnije d�amije do danas, pa ma koliko razvijenu konstrukciju i elaboriran ornament one imale.

Izdavaèka kuæa “TKD ŠAHINPAŠIÆ”, Sarajevo

Tin Ujeviæ u Sarajevu, Dragomir Gajeviæ, biblioteka D�epna knjiga, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 152 str.

Ovaj istra�ivaèki rad, kao dopri-nos kompleksnijem sagledavanju stvaralaštva Tina Ujeviæa, na tri se “paralelna kolosijeka” bavi velikim hrvatskim pjesnikom za vrijeme nje-govog boravka u Sarajevu od 1930. do 1937. godine. Opisan je njegov �ivot s kraæim osvrtom na prošlost, prikazan je njegov knji�evni rad i, na kraju, analizirana tadašnja knji�evna kritika koja se odnosi na njega i nje-govo djelo. Djelo se trudi opisati ne-

ke od uzroka (povijesne, društvene, politièke, moralne, emocionalne i intelektualne) koje su izazvale tragiènu Tino-vu devijaciju koja ga je u konaènici koštala �ivota.

Morija, Abdulah Sidran, biblioteka Monografi ja, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 2007., 181 str.

Tema smrti javlja se u našim �ivo-tima i povijesnoj sudbini upravo kao Morija, nama nepoznata apstraktna i nikome pripisivana okrutna sila koja se povremeno javlja i hara našim prostorima, upravo onako kako je zapisano u uzorima pjesnièkih uzora prema njoj u našoj starijoj poeziji, koje je Sidran ingenioznono izabrao i donio kao pozadinu i memento za svoju poeziju. Sidran je ušao u smi-sao i znaèenje naše sudbine na ovim

prostorima tematizirajuæi specifi ène i nigdje viðene naèine naših umiranja.

Islamski bonton, Salih Šabeta, TKD Šahinpašiæ, Sarajevo, 1996., 102 str.

Knjiga Saliha Šabete ima ambi-ciju da otrgne iz povijesnog vrtloga zaborava najrazlièitije vrste i pam-æenje muslimana o njihovoj sva-kodnevnoj moralno društvenoj, islamskoj, teološkoj i praktiènoj kulturi �ivljenja u najneposrednijem smislu. Proistekla iz bogatog auto-rovog �ivotnog iskustva i svakod-nevnog prakticiranja islamske obi-èajnosti i religije, te iz njegovog

studiranja ove kulture i civilizacije, knjiga nudi interpreta-ciju lijepog ponašanja jednog Bošnjaka u svim njegovim �ivotnim situacijama, odnosima i relacijama.

Pripremio: F. M. Begoviæ

I Z L O G K N J I G A

B E H A R 8 3 - 8 4 3 9

I N T E R V J U : Š A Æ I R F I L A N D R A

Begoviæ: Što mislite o bošnjaèkim publikacijama u Hrvatskoj (kulturnim i društveno politièkim), pritom mislim poglavito na Behar i Preporodov Journal. Jesu li one svojom ureðivaèkom koncepcijom, pojedinim tematima i uopæe svojom sadr�ajnošæu - relevantne i za Bosnu i Hercegovinu?

Filandra: S velikim zanimanjem pratim cjelokupnu bošnjaèku produkciju u Hrvatskoj, baš kao i u drugim va-nbosanskim podruèjima buduæi da van Bosne posljednjih godina stasava znaèajna inteligencija. Bitna odlika te inte-ligencije, u odnosu na prethodnu u tim sredinama, jeste da je ona u potpunosti bez kompleksa ni�e vrijednosti, u odnosu na srpsku i hrvatsku prije svega, tako da svoj na-cionalni identitet �ivi i ispoljava sasvim prirodno i normal-no. To je jedna sasvim nova pojava i mi u Sarajevu smo, ja, bla�e reèeno, zadivljeni tim mladim ljudima intelektu-alcima Bošnjacima koji se ne stide svog identiteta i koji u svojim �ivuæim kulturnim sredinama posti�u visoke rezul-tate. Sreo sam mnogo takvih pojedinaca iz Beograda, Skoplja, Prizrena, Zagreba i Ljubljane. Zagreb u svemu prednjaèi. Danas se oko Preporodovog Journala i Behara okuplja veæina takvih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteli-gencije kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog. Buduæi da izlaze u kulturno drugaèijoj, a u mnogo èemu i napred-nijoj sredini, ova izdanja su krajnje relevantna za ukupnu kulturu pa time i za bosanskohercegovaèku i bošnjaèku.

Begoviæ: Mislite li da su Bošnjaci u Hrvatskoj dovoljno autohtona kulturno društvena zajednica koja se samo-stalno mo�e artikulirati ili su joj još uvijek potrebni inte-lektualni kadrovi iz BiH i impulsi koje oni emitiraju?

Filandra: Bošnjaci u Hrvatskoj su dio jednog, ali ne i je-dinstvenog bošnjaèkoga naroda kome je kulturna matica u Bosni i Hercegovini. U istoj su poziciji bosanski Srbi i bosan-ski Hrvati prema Beogradu i Zagrebu. Bošnjaci se moraju samokomparirati i iz takvog sagledavanja nešto uèiti. Ako stvari tako poredamo onda je vaše pitanje bespotrebno ili je to doista još jedna la�na dilema iz minulih vremena, a kojom su još neki optereæeni. Sasvim je normalno da su i Bošnjaci Hrvatske dijelom zahvaæeni zajednièkim nacionalnim kreta-njima, a da dijelom �ive svoj vlastiti grupni, bošnjaèki �ivot u jednoj drugoj dr�avi. Uostalom, na razini bošnjaèke nacije ne postoji nikakav sarajevski centrizam niti se Sarajevo zbilj-ski nametnulo kao neprikosnoveni centar bošnjaèke nacio-nalne kulture, ali to je neko sasvim drugo pitanje.

Intervju: Šaæir Filandra

Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijanteRazgovarao: Filip Mursel Begoviæ

ŠAÆIR FILANDRA (r. 1961, Stolac), doktor je nauka i predsjednik Bošnjaèke zajednice kulture “Prepo-rod“. Šef je Odsjeka sociologije Fakulteta politièkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Samo da spomene-mo neke od djelatnosti ovog kulturnog poslenika i znanstvenika: moderna evropska gnoseologija, sa-vremene ideologije u Evropi, društvene krize, naci-onalni odnosi u jugoistoènoj Evropi, Islam i Evropa, bošnjaèka politièka historija. Sudionik je mnoštva Meðunarodnih znanstvenih konferencija. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja poput Nagrade “Dnevnog avaza“ (Kulturni dogaðaj godine), za knjigu Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, januar 1999., nadalje, Prva nagrada za studentski nauèni rad, Pojam pozitivnosti hrišæanske religije kod ra-nog Hegela, Univerzitet u Sarajevu, 1985. i mnoge druge. Do sada je izdao slijedeæe publikacije: 2002. Bošnjaèka ideja (s Enesom Kariæem), Zagreb: Glo-bus, 1998. Bošnjaèka politika u XX stoljeæu, Saraje-vo: Sejtarija, 1997. (prireðivaè) Muslimani u Evropi, Sarajevo: Sejtarija, 1996. Bošnjaci i Moderna, Sara-jevo: Bosanski kulturni centar. Autor je mnogih stu-dija i rasprava. Upravo je njegova fascinantna bio-grafi ja bila povod za naš razgovor.

4 0 B E H A R 8 3 - 8 4

Begoviæ: S obzirom da naša Kulturna društva nose ista imena, što mislite, da li bi se trebali na neki naèin bolje povezati. Pritom mislim, na Preporod u Zagrebu, ali i na ostale bošnjaèke Preporode u svijetu, koji bi predstavljali neku vrst, ne svevideæe nadorganizacije nego kulturne alijanse koja bi djelovala koheziono. Èini se da ta veza baš u cijelosti ne funkcionira. Tko æe koga prvi prepoznati i pozvati na suradnju?

Filandra: Naša institucionalna kulturna scena doista je-ste policentrièna, što je u postmodernistièkim nazorima va-ljano, ali je praktièki prilièno nedostatno. Imao sam ambiciju da ove godine sazovem na meðusobno upoznavanje i dru-�enje bošnjaèke nevladine organizacije iz podruèja kulture, medija i edukacije s prostora bivše Jugoslavije ali za takav projekt nisam dobio podršku politièara. «Preporod» je jedin-stvena nacionalna kulturna institucija i kao jedan odbor te institucije osnovan je i «Preporod» u Zagrebu. Pored zagre-baèkog odbora, najrazvijenijeg u Hrvatskoj, postoje odbori u Splitu i Dubrovniku. Poslije disolucije Jugoslavije taj odbor je zadobio samo pravnu samostalnost ali je za-dr�ao organizacijsko i programsko institucio-nalno jedinstvo. Posto-ji samo jedan «Prepo-rod» kao što postoji samo jedan bošnjaèki narod. Stvari tako stoje i ja ih tako vidim. Dru-ga je stvar, i o tome ne bih ovom prilikom posebno govorio, što Bošnjaci nemaju jake institucionalne kulture, što pojedinci vole samostalno raspolagati novcem, što se lahko privatiziraju institucije, što nisu svikli na transparentnost i otvorenost, što se u mnogim vanbosanskim sredinama bespotrebno oportunistièki pona-šaju prema Sarajevu i slièno. Mi sami moramo napraviti od Preporoda koherentniju instituciju, to nitko izvana neæe uèi-niti za nas. Moramo se uèiti meðusobno poštovati, navika-vati se na red i subordinaciju. Inaèe, u BiH postoje 64 odbora Preporoda, svi su programski i poslovno samostalni s tim da izvještaj o radu i fi nancijski izvještaj podnose Matiènom od-boru.

Begoviæ: Vjeruju li uopæe bošnjaèki intelektualci iz BiH u svoju intelektualnu dijasporu koja se nakon za-dnjeg rata drastièno poveæala i kojoj se bijeli svijet to-liko osladio da na svoju maticu više ni ne pomišljaja. Mo�e li se na te obrazovane ljude uopæe raèunati?

Filandra: Veæ dvije godine zaredom Sarajevski kanton uspješno organizira susrete bošnjaèkih intelektualaca iz di-jaspore. To jesu poèetni koraci ali ohrabruju. Politièke prilike u zemlji ne dozvoljavaju jaèi zamah te inicijative buduæi da nosilac takvih projekata mora biti dr�ava. Istina, i to treba istaæi, u pojedinim dijelovima vladajuæih struktura prisutan je sna�an izolacionizam, kako tradicionalni èaršijski tako i jedan primitivni komunistièki koji se sumnjièavo odnosi prema sve-mu sa strane, pa i prema našim ljudima stasalim vani.

Begoviæ: U 10. kolu Bošnjaèke knji�evnosti u 100 knjiga nedavno je izašla knjiga zajednièkih izabranih

pjesama Seada Begoviæa i Tahira Mujièiæa. Što vi misli-te, jesu li oni sada punopravni èlanovi bošnjaèke knji-�evnosti ili æe uvijek biti došlje ili prebjezi iz svoje ma-tiène zemlje u zemlju svojih oèeva?

Filandra: Na vaše pitanje odgovorit æu kontra pita-njem. Kada su proteklog sarajevskog sajma knjiga Sead Begoviæ i Tahir Mujièiæ posjetili Sarajevo opravdano sam oèekivao da posjete Preporod, ako ni zbog èega drugog onda zbog èinjenice da im se upravo tih dana u izdanju Preporoda pojavila knjiga u 10 kolu projekta Bošnjaèka knji�evnost u 100 knjiga. Ne, nisu se pojavili, nisu me èak ni pozdravili. Komuniciram i programski suraðujem sa svom bošnjaèkom elitnom autorskom inteligencijom i probleme jedino imam sa bošnjaèkim piscima iz Hrvatske, i to velike probleme. Nije mi jasno zašto su tako nadmeni, prepotentni, uobra�eni, zašto se ponašaju prema nama u Bosni kao da smo primitivci s Papua ili Nove Gvineje. Dali ste mi priliku da ovo ka�em i morao sam to javno reæi.

Begoviæ: Moram Vas na trenutak ispraviti. Sead Bego-viæ nije bio pozvan na Sarajevski sajam knjiga, a Tahir je, u to sam sklon povje-rovati, imao oprav-danih razloga što se toga tièe. Nedavno je operirao kuk pa

mu je radijus kretanja ogranièen. Koliko mi je poznato, i jedan i drugi se prema sarajevskom knji�evnom krugu odnose s poštovanjem. No, u regiji u kojoj je kultura nabijena politièkim emocijama èini se da jedino uz pri-silu Europe mo�emo pomišljati na interkulturalnost. Što mislite o dvojnoj knji�evnoj pripadnosti poput one koju knji�evni povjesnièari (mahom u Hrvatskoj) pripi-suju Mehmedaliji Dizdaru? Jesu li on, Musa Æazim Æa-tiæ, Safet beg Bašagiæ Hrvati i hrvatski pjesnici, kako neki sugeriraju? Nedavno sam primijetio jednu Internet stranicu na kojoj su uz naslov «Hrvatski knji�evnici Her-ceg Bosne», velikim slovima istaknuta njihova imena.

Filandra: Dvojna knji�evna pripadnost je normalna i legi-timna stvar. Preotimanja se javljaju samo oko dobrih pisaca kao što su Selimoviæ i Dizdar. Politièko i nacionalno instru-mentaliziranje dvojne pripadnosti je stvar prošlosti. Niko oz-biljan od Hrvata nije pristaša takvog nacionalromantizma. Knji�evnost je dobra ili to nije, i to je za nju najbitnije.

Begoviæ: Prošle godine Med�lis islamske zajednice Za-greb i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar izdali su ve-lebnu knjigu povjesnièara Zlatka Hasanbegoviæa pod na-slovom “Muslimani u Zagrebu 1878.- 1945., – Doba ute-meljenja”. Rijeè je o prvom sistematiziranom povijesnom pregledu zagrebaèkih muslimana, kojega su pratile mno-ge kontroverze vezane uz onu dionicu koja se bavi Boš-njacima i pitanjem NDH. Što vi mislite o toj knjizi?

Filandra: Knjigu sam pa�ljivo proèitao, a i autora osob-no poznajem. Bošnjaci Zagreba, prije svega, trebaju biti zahvalni gospodinu Hasanbegoviæu na knjizi koja je ispuni-

Danas se oko Preporodovog Journala i Behara okuplja veæina bošnjaèkih intelektualaca u Hrvatskoj i uèinili su pomenuta izdanja otvorenim, kritièkim i kvalitetnim. To je jedna sasvim nova generacija autorske bošnjaèke inteligencije kakvu ranije nismo imali u Zagrebu i uvjeren sam da æe nam svima donijeti mnogo novog i dobrog.


B E H A R 8 3 - 8 4 4 1

la jednu prazninu u njihovoj povijesnoj memoriji. Prema knjizi treba biti kritièan i pored toga što se radi o jednom poèetnièkom znanstvenom radu. Ona je prepuna informa-cija i analiza koje nam prije nisu bile dostupne i to je ono što je èini znaèajnom i interesantnom. Ne dijelim s Hasa-nbegoviæem brojna viðenja i objašnjenja odreðenih doga-ðanja i povijesnih procesa i to je u znanosti normalno. Ono što konkretno ipak moram istaæi jeste moje neslaganje s autorovim predimenzioniranjem udjela Bošnjaka u sistemu NDH. Ispada da su u toj dr�avi jedino oni zloèinci bili!

Begoviæ: Èesto èujemo da se na zagrebaèke musli-mane iz Bosne gleda s blagim prijezirom. Zbog èega je to tako, ako je to uopæe tako?

Filandra: Prvi put èujem za nešto takvo. U mojim kru-govima uvijek se na zagrebaèke muslimane gledalo sa za-višæu i blagim divljenjem..

Begoviæ: Kako bi vi riješili goruæe pitanje konverzije Muslimana u Bošnjake - u Hrvatskoj, koje muèi našeg saborskog zastupnika Šemsu Tankoviæa. Èini se da smo mi sami sebi najveæi neprijatelj jer još uvijek imamo pro-blema s nacionalnim identitetom?

Filandra: Pitanje iden-titeta je prevaziðeno pi-tanje za sve osim za Boš-njake. Ali, to je ipak naše stanje. Konverziju Musli-mana u Bošnjake neæete riješiti jednim potezom olovke – pa makar se on i desi, a u što ja prosto sumnjam - veæ dugoroè-nim i sistematskim ra-dom na podizanju svijesti o vlastitom kulturnom i nacio-nalnom identitetu. Svi Bošnjaci na prostoru bivše Jugosla-vije su pitanje renominacije Muslimana u Bošnjake riješili na lakši, br�i i jednostavniji naèin od vas u Hrvatskoj. Va-ma se dešavaju smiješne stvari, pojedinci se ponašaju ne oportuno veæ jadno i kukavno, znam mnogo takvih sluèa-jeva. Hrvatska to ne tra�i od vas, niti Hrvati mogu poštiva-ti takve osobe. Vaša strategija renominacije posredstvom puke politike je propala i trebate se okrenuti kulturi kao novom mediju osvajanja kulturnih prava.

Begoviæ: Mogu li uopæe Bošnjaci u Hrvatskoj raèu-nati da æe riješiti svoj status ako on nije u potpunosti riješen u Bosni. Èini se, barem kada je rijeè o Bošnjaci-ma u Hrvatskoj, da se još uvijek �ivi u predpolitièkom razdoblju, a kultura nam se èesto svodi na sevdalijski folklor i nakon njega bogatu sofru. Mo�e li se na taj naèin opstati?

Filandra: Loša bosanska situacija se koristi i u vašem sluèaju. Ipak, Zagreb ima brojnu, organiziranu i kvalitetnu bošnjaèku inteligenciju, tako jaku i sposobnu, bar u mo-jim oèima, da je oèekivati da ona sa svojim impulsima po-

mogne sreðivanje i stanja meðu Bošnjacima kao cjelini. Nama bi poèesto i u Sarajevu dobro došla vaša pomoæ. Vi, kao uostalom Bošnjaci svugdje, imate odreðenih insti-tucionalnih neslaganja, ja to dobro znam, ali i više od to-ga vama se dešava jedan generacijski prijelaz u vodstvu nacionalne zajednice, a s kojim æemo se i mi u Bosni usko-ro susresti. Vrijeme je za nove mlade ljude i nove ideje. Vi prvi idete u tom pravcu.

Begoviæ: Ned�ad Ibrišmoviæ nedavno je u Hrvatskoj, kod uva�enog izdavaèa, objavio svoj roman «Vjeènik». Djelo je ostalo neprimijeæeno u knji�evnoj javnosti, na koju je jedino moglo raèunati. «Behar» se u slijedeæem broju priprema posvetiti mu èitav broj. Mogu li Boš-njaci zadobiti kulturno priznanje Europe ako svoje romane pišu istodobno ljubeæi i svoju vjeru. Što Vi mi-slite, zanima li ikoga naša ponuda?

Filandra: Apsolutno zanima, samo što je sad od musli-manskih nacija u fokusu Turska. Prezentacija jedne kultu-re drugim kulturama je slo�en i dugoroèan posao. Moraju

ga raditi institucije. To je naša zajednièka zada-æa. Tu smo još ispod po-èetka. Ibrišimoviæa je ofi cijelni knji�evni Za-greb ignorirao, svoju je slabost i njegovu velièi-nu time potvrdio. Ništa se drugo i nije moglo oèekivati. Zagreb zasad prihvaæa samo naše ko-medijante. Ja za jesen najavljujem u Zagrebu predstavljanje prvih de-set kola, što je pedeset knjiga, projekta Boš-njaèka knji�evnost u 100 knjiga. Mi smo pre-

�ivjeli i imamo svoju knji�evnost, a to je mnogima pomr-silo raèune!

Begoviæ: Je li Ned�ad Ibrišimoviæ, po tvrdnjama Marka Vešoviæa u «Danima», bošnjaèki nacionalist? Dokle æe grupica kvazi ideologa odreðivati tko je do-bar, a tko loš Bošnjak? Zanimao bi nas Vaš stav, što mislite o Ibrišimoviæevim osporavateljima: Ivanu Lo-vrenoviæu, Enveru Kazazu i Marku Vešoviæu? Tko Vam je bli�i srcu?

Filandra: Ovo je pitanje na koje ne znam odgovor. Magazin „Dani“ ne èitam, kao ni druge bosanske politièke magazine. Gospodu koju ste nabrojali poznajem i s nekim od njih sam i prijateljevao. Svi imaju dobrih i loših strana, dobrih i loših tekstova. Njihove polemike o nacionalizmu i identitetu su nepovijesne.

Begoviæ: Koji su to bošnjaèki nacionalni pisci i koje bi od njih izdvojili kao posebne ili mo�da najveæe?

Filandra: Ja najviše volim èitati Derviša Sušiæa, zatim Mehmedaliju Maka Dizdara, Mešu Selimoviæa, Skendera Ku-lenoviæa, Ned�ada Ibrišimoviæa, Had�ema Hajdareviæa ...


4 2 B E H A R 8 3 - 8 4

B E H A R O V L E K S I K O N

KOBASIÆ, plemiæka obitelj s posjedima u okolici Bi-haæa u XV-XVI. st. U vrelima je njihovo prezime zabilje�e-no kao Kobassich, Kobasich, Kobasych, Kobazich, Ko-bazych, Khobassitsch i Khobassacsch. Obitelj je bila ogra-nak (hi�a) starohrvatskoga plemena →MOGOROVIÆA koje je u XV. st. obitavalo u Lici. Uz neke druge posjede do nestanka hrvatskoga ogranka obitelji 1580. posjedovali su vlastelinstvo i utvrðeni grad Brekovicu kraj Bihaæa te su u arhivskom gradivu veæ od 1496. javljaju s pridjevkom de Brykowicza, a kasnije se pojavljue i njemaèka inaèica zw Wrekhowicz. Prvi zabilje�eni pripadnici obitelji su Mat-ko i Jurko koji su prvi put spomenuti 1488. u dokumentu kojim se zbog uspješne obrane od Turaka pohvaljuje ka-štelan grada Obrovca Pavao Krnèiæ. Matko je 1493. spo-menut kao svjedok prilikom uvoðenja Vuka Kegleviæa u imanje Gašparov Otok u Zagrebaèkoj �upaniji i kao kraljev èovjek (homo regius) 1496. God. 1499. u ispravi kojom Juraj Maliæ daje neke zemlje samostanu sv. Marije u Za�iæ-nu zabilje�en je Andrija (Jadrij) kao knez kraljeva suda (plemenitoga stola) za pleme Mogoroviæa u Lici. Andriju je 1503. èazmanski kanonik Lovro po �upnicima Zagre-baèke i Kninske biskupije izopæio zbog nasilja naèinjenog I. Kegleviæu. →VAN i Gašpar, najvjerojatnije njegov brat, dali su 1523. postaviti sebi i potomcima nadgrobni spo-menik s latinskim natpisom u bihaækoj crkvi sv. Antuna (kasnije d�amija Fetija). Ivanovi sinovi Juraj, koji je sudje-lovao u Mohaèkoj bitci 1526., i Petar (umro iza 1545.) obeæali su u pismu generalu I. Katzianeru 1531. u Ljublja-nu poslati zarobljenoga Safer-bega Udovièiæa, viènoga hrvatskom i turskom jeziku, kako bi se Katzianeru omogu-æilo dopisivanja s turskim oblastima u Bosni. Iste godine I. Katzianer je pozvao Jurja na sud u Ljubljanju zbog tu�be stanovnika Bihaæa, a ban I. Karloviæ se u pismu Katzianeru zauzeo za Jurja zbog njegove zauzetosti na krajini. Juraj je 1540. bio kaštelan grada Kostajnice u slu�bi obitelji Zrin-ski. Njegovoga sina Gašpara posinila je 1546. udovica Ni-kole Bojnièiæa predavši mu imanje svoga mu�a Radotinu kraj Mutnika, a iste godine Turci su opljaèkali Radotinu i Gradac kraj Mutnika zarobivši 200 ljudi i dvije tisuæe grla stoke. God. 1551. prosvjedovao je pred zagrebaèkim Kap-tolom zbog pokušaja prisvajanja posjeda Kralje u okolici Topuskoga po banu Nikoli Šubiæu Zrinskom, topsukom opatu Franji Kegeleviæu i bihaækim graðanima. Iste godine general I. Lenkoviæ je u dva odaslana pisma hrvatsko-ugarskome kralju Ferdinandu I. Habsburškome preporu-èio pru�anje pomoæi Gašparu zbog va�nosti njegove utvr-de Brekovice u obrani od Turaka. Lenkoviæ je 1563. u iz-vještaju o stanju hrvatskih utvrðenih gradova preporuèio habsburškim oblastima postavljanje 40 vojnika u Brekovi-ci te napuštanje i rušenje utvrde Toplièki Toranj na Uni u vlasništvu obitelji Kobasiæ. Usprkos upozorenjima do na-puštanja i rušenja 1584. u Brekovici se nalazila posada od samo deset do dvadeset vojnika pod zapovjedništvom pripadnika obitelji. Gašparov sin Ivan (umro 1580.) pogi-nuo je tijekom pohoda Jurja Zrinskoga na Kanji�u 1579-80. te se njime ugasila hrvatska grana obitelji. Uglavnom opustjele posjede Kralje i Privelicu u okolici Bihaæa prisvo-jio je kapetan Sebastijan Lamberg protivno ugovoru o na-

sljeðivanju, koji je Ivan sklopio sa svojim oèuhom Andri-jom Tadioloviæem. Prema R. Lopašiæu u Kranjskoj je u 17. st. postojao ogranak obitelji koji je 1685. od cara Leopol-da I. dobio plemiæku povelju uz pridjevak von Schmidho-ffen.

LIT.: Obitelj. – R. Lopašiæ: Spomenici Hrvatske krajine, 1, 3. Zagreb 1884-1889. - Isti: Bihaæ i Bihaæka krajina. Za-greb 1890, 125-131. – V. Klaiæ: Hrvatska plemena od XIII. do XVI. stoljeæa. Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, str. 47-48, 53. - I. v. Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 90. - F. Šišiæ: Hrvatski saborski spisi, 1-2, 4. Zagreb 1912-1917. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana anno-rum 1322.-1527. Zagreb 1917. – E. Laszowski: Habsbur-ški spomenici, 2. Zagreb 1916. – Gradina Brekovica i vla-stela Kobasiæi. Hrvatska sloga (Sarajevo), 1(1923) 31, str. 2-3. - Æ. Truhelka: Srednjovjeèni spomenici Bosanske Hr-vatske. Hrvatsko Kolo, 23(1942) str. 12-13. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995. - Andrija. – I. Kukuljeviæ Sakcinski: Listine hrvatske. Zagreb 1863, 177-178. - Ð. Šurmin: Hr-vatski spomenici, 1. Zagreb 1898. - J. Stipišiæ–M. Šamšalo-viæ: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 4(1961) str. 507. - Juraj. – I. K. Tkalèiæ: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. - V. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 423, 428. – Gašpar Jurjev. – E. Laszowski: Habsburški spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917.

Grad i tvrðava Bihaæ

KOBASIÆ, Ivan (Kawaschitz, Klobatschutz, Kobas-chitsch, Kobazich; Ioannes), protuturski borac (? - ?, 1531). God. 1512. zabilje�en uz Jurja Korlatoviæa kao �u-pan buške �upanije, a 1513. kao kraljevski kaštelan grada Ostrovice. Tijekom vladavine kraljeva Ludovika II. Jagelo-viæa (1516-26.) dojavljivao hrvatskim oblastima o kreta-njima turske vojske i stanju na turskom podruèju. Stupio 1524. u slu�bu nadvojvode Ferdinanda Habsburškoga te za habsburške vojne zapovjednike u Kranjskoj i Hrvatskoj J. Lamberga, B. Rièana, N. Jurišiæa i I. Katzianera priku-pljao podatke o Turcima. Za zasluge je od Ludovika II. Ja-geloviæa 1519. dobio imanja obitelji Mladešiæ u Sudèi, Otoku, Topoljanima, Omršju i Bristovici u okolici Bihaæa. Kao istaknuti pristaša izbora nadvojvode Ferdinanda za hrvatskoga kralja bio 1526. èlanom izaslanstva hrvatskih plemiæa, koje se susrelo s nadvojvodom u Augsburgu i zatra�ilo pomoæ protiv Turaka te je 1527. na saboru u

B E H A R 8 3 - 8 4 4 3

B E H A R O V L E K S I K O N

Cetinu podr�ao njegov izbor za hrvatskoga kralja. Nadvoj-voda Ferdinand ga je za njegove usluge 1526. nagradio gradom i vlastelinstvom �umberak, a postavši hrvatskim kraljem 1527. podario mu je imanje Kralje kraj Bihaæa. God 1530. usprkos protivljenju sa upravitelja susjednih vlastelinstava naselio skupinu uskoka na �umberaèkom vlastelinstvu. Doseljeni uskoci su se iste godine pobunili protiv I. K. zaposjevši �umberaèki grad te do smrti nije uspio povratiti nadzor nad vlastelinstvom. U namjeri da zaštiti posjede sklopio 1530. mir s turskim zapovjednikom u Livnu Muratom. Prema tvrdnjama njegovih sinova Jurja i Petra u pismu I. Katzianeru 1531. poginuo je u sukobu s opatom opatije Kostanjevica. – God. 1523. I. i Gašpar Ko-basiæ dali su postaviti nadgrobni spomenik s latinskim natpisom za sebe i potomke u crkvi sv. Antuna u Bihaæu (danas d�amija Fetija).

LIT.: R. Lopašiæ: Bihaæ i Bihaæka krajina. Zagreb 1890, 125-128. – I. Devèiæ: Hrvatski plemiæ Ivan Kobasiæ. Prosvje-ta, 9(1901) str. 671-674. – L. Thallóczy-A. Hodinka: A. Hor-vát Véghelyek Oklevéltára, 1. Budapest 1903. - F. Šišiæ: Hr-vatski saborski spisi, 1-2. Zagreb 1912-1915. - V. Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Zagreb 1917. - E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1. Zagreb 1916. – V. Klaiæ: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, 387, 392-393; 5. Zagreb 19732, 85. - M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa. Zagreb 1995.

KORJENIÆ–NEORIÆ (Corienich-Neorich; Koreniæ-Neoriæ; Corrienich; Nehoriæ; Neborich), tobo�nja ple-miæka obitelj iz Bosne i Huma u XIII-XVI. st. Grbovnik Kor-jeniæ-Neoriæ iz 1595. navodi je kao plemiæku obitelj "Ilir-skoga carstva" srpske dinastije Nemanjiæa. Slièno tome, rodoslovlje slanskoga �upnika Krstofora Korjeniæa s kraja XVI. i poèetka XVII. st. opisuje obitelj Korjeniæ kao potom-ke "bana" Milata Nehoriæa i pripisuje im kao posjed Klo-buk kraj Trebinja povezujuæi ih s obli�njim selom Korjeni-æi. Predpostavlja se da je autor, suator ili naruèitelj grbov-nika Korjeniæ-Neoriæ, najstarijega prijepisa izgubljenoga heraldièkoga priruènika P. Ohmuèeviæa, osoba (ili osobe) koja se smatrala pripadnikom ove obitelji te da je rodo-slovlje Krstofora Korjeniæa dobrim dijelom zasnovano na podatcima iz grbovnika. Na osnovu grbovnika Korjeniæ-Neoriæ nastalo je više prepravljenih prijepisa meðu kojima se istièe Fojnièki grbovnik. Postoji suglasnost da je dobar dio podataka koji potjeèu iz Ohmuèeviæeva priruènika iz-mišljen radi svojatanja plemiækoga statusa. U djelu Razgo-vori ugodni A. Kaèiæ Miošiæ spominje "bana od Muæa Ne-oriæa" u svezi dogaðaja u Bosni sredinom XV. st. Popis srednjovjekovnih bosanskih plemiækih obitelji franjevca J. Jeleniæa, koji je nastao u drugoj polovici XVIII. st. bilje�i odvojeno obitelji Korjeniæ i Neoriæ. Jedina pobli�e poznata osoba s prezimenom Korjeniæ s podruèja srednjovjekovne Bosne, spomenuta u izvorima nastalim prije XVI. st., je Bogèin (Borèin) koji je zabilje�en 1399. kao poèinitelj be-zakonja u pritu�bi nikšiækih Vlaha Dubrovaèkoj Republici i 1412. kao èovjek u slu�bi S. Hraniæa. Prema mišljenju Kre-šimira Ku�iæa humsku obitelj Korjeniæ-Neoriæ bi se moglo povezati s obitelji Neoriæ koja se spominje u XIII-XIV. st. u

�upi �mina u zaleðu Trogira i selom Neoriæ kraj Muæa. God. 1270. u svezi s obiteljskom parnicom u Trogiru spo-minje se uz druge pripadnike obitelji Koran Neoriæ što bi moglo ukazivati na osobu po kojoj je ogranak obitelji Ne-oriæ dobio ime. – Grbovnik Korjeniæ-Neoriæ èuva se u Arhi-vu HAZU, a fototipsko izdanje rukopisa objavljeno je u cijelosti u knjizi Ive Banca Grbovi biljezi identiteta.

LIT.: M. Puciæ: Spomenici srbski od 1395. do 1423. Be-ograd 1858, 23, 114. – E. Fermend�in: Acta Bosnae. Za-greb 1892, 560-561. - N. Štuk: Rodovno stablo popa Kr-stofora Korjeniæa. Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 18. II., str. 1-2. – A. Vuèetiæ: Dva uverenja Dubrovaèke Republike o knjizi Stanislava Rupèiæa. Prilozi za knji�evnost, 8(1928) str. 157-159. - A. Solovjev: Postanak ilirske heraldike i po-rodica Ohmuèeviæ. Glasnik skopskog nauènog društva (Skopje), 1933, knj. 12., str. 87-88, 96-99. – V. Duišin: Ilirski grbovnik Rubèiæa ili Korjeniæ-Neoriæa. Glasnik heral-dike, 2(1938)3-4, str.3-8; 5-8, str. 16-20. - M. Barada: Trogirski spomenici, 1/1. Zagreb 1948, 116. – A. Kaèiæ Mi-ošiæ: Razgovori ugodni naroda slovinskoga. Zagreb 1988, 27. - I. Banac: Grbovi biljezi identiteta. Zagreb 1991, 13-14, 133-316. - K. Ku�iæ: Migracije zagorskih obitelji nave-denih u grbovniku Korjeniæ-Neoriæ iz 1595. godine. Rado-vi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39(1997) str. 193-198. – D. Lovrenoviæ: Fojnièki grbovnik, ilirska he-raldika i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana, 12(2004) 21, str. 192-193.

Priredio: Dino Mujad�eviæ

Grof Juraj Zrinski, hrvatski ban (1622.-1626.)

4 4 B E H A R 8 3 - 8 4

P R I È E

Prièe iz èarobne torbePrije moga roðenja moji roditelji pro�ivješe prve med-

ne godine svoga braka u poslijeratnoj Bosni. Otac je tamo bio premješten po zadatku saveznog saniteta zbog iskor-jenjivanja nekih teških i okorjelih zaraznih bolesti. Tu mo-ji roditelji upoznaše svu umiljatost behara, bogatstvo bo-sanskih šljivika, tajnovitost �enskih odaja, umješnost pe-èenja kahve, neodoljivu privlaènost ibrièiæa, sahanèiæa, ðezvi i æilima. Iako zaèeta u pitomoj bosanskoj kasabi, ro-ðena sam u Bjelovaru. Otac me volio svom svojom ljubavi “èovjeka koji pjeva poslije rata”. Dobio me na dar, u ka-snoj muškaraèkoj dobi, kada više nije imao nikoga niti što izgubiti i zato bijah njegova najveæa radost - njegova Do-rotea. Èim sam poèela trèkarati postadoh mu najbolji pri-jatelj. �urio se da razvije moj razum i zato me zasipao sli-kovnicama, u koje sam ja docrtavala svoje prièe. Jednoga dana u moj dom stigla je nova knjiga, bile su to “Šaljive arapske pripovijetke i basne” . Èitali su mi ih roditelji, jer sama još nisam znala èitati. Bile su pune nekih dotad ne-poznatih rijeèi, ali je njihov zvuk stvarao u meni dodatne poetske slike: modri haremi, leteæe d�amije, karavani de-va, èizme od crvenog safi jana… Najdra�a prièa bijaše mi

“Èarobna torba” kojoj sam se divila jer je bila tako mala, a u nju toliko toga stane. Potaknuta prièom “Ebukasim Tumburove papuèe”, ispjevala sam pjesmicu koju sam stalno pjevala. Kada sam odrasla i sama rodila i odgajala djecu, èitala sam im istu tu dragocjenu knjigu te su ona zajedno samnom ponovno prolazila putovima mog dje-tinjstva. Pomno sam pratila njihovo udivljenje ponad mo-je dragocjene knjige prièa. U ratu sam, kao i moj otac, iz-gubila mnogo, izmeðu ostaloga i tu knjigu koja je bila topografi ja mog djetinjstva, no, �ivot ide dalje. Od rata je prošlo podosta godina, i … jednoga dana na buvljaku, meðu tu�nim stvarima koje tra�e nove vlasnike, pronašla me ponovno moja draga knjiga. Bila je gotovo nova. Od-mah sam poèela crtati po motivima prièa. Tehnika je bila fi ligranska uz lavirani tuš. Crtajuæi omiljele motive, znala sam da je to u spomen na moje sretno djetinjstvo i na lik moga oca koji mi je u �ivotu zaista mnogo dao, a izmeðu ostaloga i èudesnu ljepotu, ali mudrost ovih prièa. Bila bih sretna kada bi i generacije koje dolaze mogle neprestano piti s istog izvora.

Melita Kraus

MELITA KRAUS, roðena je 1954. u Bjelovaru. Diplomirani je politolog i radi kao profesor etike u srednjoj školi. Slikanjem se bavi od djetinjstva, ali je izlagati poèela 1991. godine. Sudjelovala je na više od stoti-njak grupnih i samostalnih izlo�bi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njen likovni svijet uronjen je u snoviti uni-verzum koji je još nabijen i bogatom koloritnom izra�ajnošæu. Ponekad na tragu ekspresionista, ali s velikim uva�avanjem svijeta, prirode i èovjeka koje s podjednakom �estinom osjeæa u sebi, odnosno u svojoj neposrednoj blizini. Rezultat njena dugogodišnjeg rada jest osobita èuvstvena gesta koja poziva na razumijevanje. U posljednjih nekoliko godina osim slikarstvom bavi se pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Do sada je objavila nekoliko autorskih slikovnica od kojih su neke prevedene na engleski jezik. Od 2004. èlan je Hrvatskog društva knji�evnika za djecu i mlade.

IZBOR NAJVA�NIJIH SAMOSTALNIH I SKUPNIH IZLO�ABA

1995. Nagold, Njemaèka (samostalna izlo�ba)1996. Zagreb, MMC Studenskog centra, D�ungla (performance i izlo�ba)1998. Zagreb, Galerija �idovske opæine Zagreb “Milan i Ivo Steiner”, Lica Maye1998. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri2000. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Outsideri 2 2000. Zagreb, MGC Galerija Kloviæevi dvori, Izlo�ba �idovskih slikara “San i krik”2002. Zagreb, Outsider galerija Delfi nis, "Itaka, Sirene, Ljubavnici"; Po�ega, Galerija Hajdareviæ2003. Nizozemska, Rotterdam, Meðunarodna izlo�ba slika2003./2004. Francuska, Saint – Yrieix, Gradska vijeænica, Meðunarodna izlo�ba u èast poštara Chevala: "Poštar i pismo"2005. Francuska, Villard de Lans, Meðunarodna izlo�ba slika2006. Zagreb, Galerija Ivan i Milan Steiner2006. Hvar, Bejahad

IZBOR PUBLIKACIJA

2003. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Prièa o maloj gusjenici Lahorki" i "Ovèica Agneza"2003. Zagreb, Nova knjiga Rast, Ilustracije za knjigu "Što bi ljubav uèinila" na temu Andersenovih bajki2004. Bjelovar, N design, Autorska knjiga "Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka"2005. Zagreb, Biblioteka Djeèje slovo, Autorske slikovnice "Èiji je medo?" i "Prièe o razma�enoj ptièici"2005. Šibenik, Meðunarodni djeèji festival2007. biblioteka djeèje slovo, autorske slikovnice “èarobnica” i “kolaè prijateljstva”

B E H A R 8 3 - 8 4 4 5

P R I È E

ÈAROBNA TORBA

Halifa Harunur Rešid bijaše jedne noæi nešto uznemi-ren. On pozva svoga vezira D�afera i, kad mu ovaj doðe, reèe mu:

– O, D�afere, ja sam noæas veoma uznemiren, palo mi je nešto na dušu, pa hoæu da uèiniš nešto što bi me razve-selilo i oraspolo�ilo.

– Gospodaru pravovjernih, – odgovori mu vezir – ja imam jednog prijatelja, ime mu je Alija Perzijanac, on zna svakojake pripovijetke i vesele dosjetke, koje raduju dušu i odgone sa srca tugu.

– Dovedi mi ga! - naredi halifa– Drage volje – odgovori mu vezir D�afer - i odmah

iziðe od halife da potra�i Aliju Perzijanca. Vezir posla ne-kog èovjeka po Aliju, pa kad ovaj doðe, reèe mu: - Zove te gospodar pravovjernih.

– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija.Alija Perzijanac se onda uputi halifi sa vezirom D�afe-

rom i kad stane pred njega, halifa mu dozvoli da sjedne, pa on sjede.

– O, Alija, - reèe mu halifa – meni, evo, noæas nešto mori dušu, a èuo sam da ti znaš svakojake prièe i dosjetke, pa hoæu da mi isprièaš nešto što æe mi odagnati tugu i razbiti brigu.

– Gospodaru pravovjernih, - reèe mu Alija – da li voliš više da ti isprièam nešto što sam vidio svojim oèima ili nešto što sam èuo svojim ušima?

– Pripovijedaj o onome što si vidio – reèe mu halifa.– Slušam i pokoravam se! – odgovori mu Alija, i poèe

pripovijedati: – Znaj, gospodaru pravovjernih, da sam jedne godine pošao na put iz svog rodnog mjesta, a to je Bagdad. Sa mnom je bio i jedan rob koji mi je nosio jednu lijepu ko�nu torbu. Putujuæi tako, stigosmo u jedan grad. I dok sam ja u tom gradu prodavao i kupovao, najednom navali na me je-dan Kurd, èovjek zulumæar i nevaljalac, pa mi ote onu torbu.

– Ovo je moja torba i sve što je u njoj moje je! - viknu onaj Kurd.

– Aman, braæo, spaste me iz šaka najgrešnijeg silnika! – povikah prisutnim ljudima.

– Idite vas dvojica kadiji i pristanite kako vam on pre-sudi! – rekoše svi prisutni.

Nas dvojica poðosmo onda kadiji da nam o presudi. Kada uðosmo kadiji i stadosmo pred nj, on nas upita: - Zašto ste došli, i zbog èega hoæete da vam se sudi?

– Nas dvojica smo parnièari i došli smo tebi da nam sudiš. Kako god ti presudiš, mi æemo se zadovoljiti – od-govorih mu ja.

– Koji je od vas dvojice tu�ilac? – upita kadija. Onaj Kurd stupi naprijed i reèe:

– Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! Ova torba je moja, i sve što u njoj ima moje je. Bila mi se zagubila i naðoh je, evo, u ovog èovjeka.

– A kada ti je nestala? – upita ga kadija.– Juèe, i zato nisam mogao svu noæ oka da sklopim –

odgovori mu onaj Kurd.– Ako ti tu torbu poznaješ, opiši mi što sve u njoj ima!

– reèe mu kadija.– U mojoj torbi ima: Rubac, dvije pozlaæene èaše i dva

srebrna svijeænjaka, nalaze se još dva šatora, dva poslu-�avnika, dvije kašike, jedan jastuk, dva dušeka, dva ibrika, jedna sinija, dva leðena, jedan lonac i dvije torbe, jedna maèka, dvije kuje, jedan jastuk i dva šilteta, jedan ogrtaè i dva æuruka, jedna krava i dva teleta, jedna koza i dva jare-ta, jedna ovca i dva jagnjeta, jedna bivolica i dva vola, jedna lavica i dva lava, jedna maèka i dvije lisice, jedna stolica i dva kreveta, jedna streha i dvije klupe, jedna ku-hinja s dvoje vrata i jedna grupa Kurda – svi æe oni posvje-doèiti da je ova torba moja – završi onaj Kurd.

- A šta ti veliš, èovjeèe? – upita onda kadija mene.Ja onda pristupih kadiji, a onaj me Kurd bijaše zbunio

svojim la�ima, pa rekoh: - Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U ovoj mojoj torbi ima samo jedna ku-æica sklona padu i druga bez vrata, jedna koliba za pse, jedan mekteb za djecu, mladiæi koji se kockaju; još se na-laze šatori i šatorska u�ad, gradovi Basra i Bagdad, kova-èeva peæ, mre�a i ribar, štap i klinovi, djevojèice i mladiæi, i hiljadu nevaljalaca – svi æe mi posvjedoèiti da je ova tor-ba moja

– Kada onaj Kurd sasluša ove moje rijeèi, poène plaka-ti i rasno ridati, a onda reèe:

– Gospodaru naš, kadija, ova moja torba je poznata i zna se šta sve u njoj ima. U ovoj mojoj torbi ima gradova i tvrðava, �dralova i lavova, ljudi koji igraju šaha; nalazi se u njoj jedna kobila i dva �drebeta, jedan �drijebac i dva konja, dva koplja veoma duga, i jedan tigar i dva zeca, jedan grad i dva sela, jedan slijepac i dvojica što vide, je-dan æoro i dva uzeta, jedan pop i dva ðakona, jedan epi-skop i dva kaluðera, jedan kadija i dva svjedoka koji æe posvjedoèiti da je ova torba moja.

– Šta ti veliš Alija? – upita onda kadija mene.Ja onda priðoh kadiji, a bijah se, gospodaru pravovjer-

nih, silno razljutio, pa rekoh: – Neka Allah uèini moænim našeg gospodara kadiju! U

ovoj mojoj torbi ima oklopša i sabalja, magaza u kojima stoji oru�je, hiljadu ovnova koji se bodu; u njoj ima ispasi-šta za stoku, hiljadu pasa koji laju, perivoja, vinograda i cvjetova raznih, dinja smokava i jabuka, slika i utvara, bo-ca i èaša, svadba, nevjesta i pjevaèice, huke i halabuke, prostranih krajeva i pitome braæe, ljupkih drugova sa sa-bljama i kopljima, lukovima i strijelama, prijatelja i drugo-va, zatvora za zloèince, drugova za pijanke, tambura, svi-rala i zastava, djece i djevojèica, gizdavih nevjesta i djevo-jaka pjevaèica, pet Crnkinja, tri Induskinje, èetiri Medinke, dvadeset Grkinja, pedeset Turkinja, sedamdeset Perzijan-

Arapske šaljive pripovijetke i basneS arapskog preveo: Besim Korkut Ilustrirala: Melita Kraus

4 6 B E H A R 8 3 - 8 4

ki, osamdeset Kurtkinja, devedeset Ðurðijanki; u njoj se nalaze još rijeke Tigris i Eufrat, jedna ribarska mre�a, trud i kresivo, majdani i staje, d�amije i hamami, jedan zidar i jedan stolar, daska i ekser, jedan Crnac sa sviralom, èauš i konjušar, naselja i gradovi, stotinu hiljada dukata, dvade-set sanduka punih platna, pedeset magaza za ostavu i dvor cara Enuširvana, i u toj torbi ima, neka Allah podari dug �ivot našem gospodaru kadiji, oklopa i hiljadu brita-va kojima æu obrijati kadiji bradu ako me kazni i ako pre-sudi da ova torba nije moja.

Saslušavši kadija ove moje rijeèi zbuni se, ali ipak reèe:– Ja smatram da ste vas obojica nevaljalci i bezbo�nici,

vi se titrate sudijama i kadijama, ništa vas se ne tièe što æete biti ru�eni. Niti su pripovjedaèi ispripovijedali niti slu-šaoci èuli išta èudnije od onoga što vi isprièaste. Dosad nitko ne reèe tako nešto slièno! To niti je bilo niti mo�e biti. Tako mi Allaha, da je ta vaša torba prostrana koliko ima od Indije do Arabije i od Sudana pa do Azerbejðana u nju ne bi moglo stati ono što ste vas dvojica naveli, niti se tome mo�e povjerovati! Zar je ova torba more èije se dno ne mo�e dokuèiti, ili je ona sudnji dan gdje æe se naæi i dobri i zli?

Kadija onda naredi da se torba otvori, pa kad je otvori-še, u torbi je bio samo komad hljeba, jedan limun, komad sira i nekoliko maslina. Ja onda bacih torbu pred onog Kur-da i odoh – završi svoju pripovijetku Alija Perzijanac.

Saslušavši ovu pripovijetku, halifa Harunur-Rešid pra-snu u smijeh, a onda bogato nagradi Aliju Perzijanca.

EBU KASIM TUMBUROVE PAPUÈE

Prièa se da je davno �ivio u Bagdadu jedan èovjek po imenu Ebu Kasim Tumbur. Imao je papuèe koje je nosio punih sedam godina. Kad god bi mu se na nekom mjestu papuèe poderale, on bi tu stavio zakrpu, pa papuèe po-staše veoma teške. Svijet mu se zbog papuèa rugao i one, vremenom, uðoše u poslovicu.

Jednog dana uðe, sluèajno. Ebu Kasim u èaršiju gdje se staklo prodaje. Tu ga srete jedan preprodavac, pa mu reèe:

– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, stigao jedan tr-govac iz Halepa i donio tovar pozlaæenih staklenki. Roba, nekako, nema proðe, pa bi dobro bilo da kupiš staklenke. Mo�eš ih kupiti u pola cijene. Ja æu ti ih kasnije preproda-ti, pa æeš zaraditi dvostruke pare. Ebu kasim onda ode onom trgovcu iz Halepa i kupi staklenke za šezdeset du-kata. Domalo uðe Ebu Kasim u èaršiju gdje se prodaju razni mirisi. Tu ga sluèajno srete jedan drugi preprodavac, pa mu reèe:

– O, Ebu Kasime! Danas nam je, evo, došao jedan trgo-vac iz grada Nisibina i donio izvrsne mirisave ru�ine vodi-ce. Èovjeku se �uri, hoæe da dalje putuje, ti bi mogao ku-piti pojeftino ru�inu vodicu. Ja æu ti je za vrlo kratko vrije-me preprodati, zaradiæeš dvostruke pare.

Ebu Kasim onda ode i kupi tu ru�inu vodicu takoðe za šezdeset dukata i natoèi njome one pozlaèene staklenke koje je maloprije kupio. Zatim ode kuæi i pune staklenke poreða po rafu uvrh sobe. Do nekoliko dana ode Ebu Ka-sim u hamam da se okupa. Sjedeæi tako u hamamu, priðe mu jedan njegov prijatelj i reèe mu:

– Vala bi mi bilo drago, o, Ebu Kasime, da ove svoje papuèe veæ jedanput promijeniš. Strašno su ru�ne, izgubi-le su svaki oblik, a ti si Bogu hvala, bogat èovjek.

– Imaš pravo, - odgovori mu Ebu Kasim – baš æu ih promijeniti.

Kada se Ebu Kasim okupa i obuèe, i kada htjede da obuèe svoje papuèe, on ugleda pored njih druge nove pa-puèe. Pomisli da mu je onaj prijatelj, kojega je poznavao kao dare�ljiva èovjeka, kupio te nove papuèe pa ih lijepo obuèe i ode svojoj kuæi. Ali, na njegovo nesreæu, te nove papuèe bijahu kadijine, koji je taj isti dan bio u hamamu i ostavio ih tu dok se okupa. Èim se kadija okupa i iziðe, on potra�i svoje papuèe, ali ne našavši ih, reèe:

– Prijatelji, zamislite, neko obukao moje papuèe, a mjesto njih nije ostavio neke druge!

Ljudi poustajaše da potra�e kadijine papuèe, ali naðo-še samo Ebu Kasimove, i odmah i poznadoše, jer su veæ bile ušle u prièu. Kadija se razljuti, pa posla svoje sluge, koji provališe u Ebu Kasimovu kuæu i tu naðoše kadijine papuèe. Kadija onda naredi da se Ebu Kasim dovede. Naj-prije mu oduze svoje papuèe, pa ga onda izmlati i neko vrijeme zatvori. Pa kad ga još i novèano kazni, tek ga tada pusti iz zatvora. Èim Ebu Kasim iziðe iz zatvora, odmah uzme svoje papuèe pa onako kivan na njih, ode dio rijeke Tigrisa pa ih baci u vodu. Papuèe odmah potonuše. Krat-ko vrijeme poslije toga doðe na to mjesto jedan ribar i baci svoju mre�u. Kada izvuèe mre�u, ugleda u njoj papu-èe. Pogleda ih bolje, pa ih poznade i reèe:

– Ah, ovo su papuèe Ebu Kasima Tumbura! Sigurno su mu spale u rijeku.

Ribar onda uze papuèe pa ih odnese Ebu Kasimu, ali njega ne naðe kod kuæe. On obiðe oko kuæe i na njenu proèelju primijeti jedan otvoren prozor. Odmah uze pa-puèe i ubaci ih kroz prozor. Papuèe, onako mokre, padoše upravo na raf na kojem je Ebu Kasim bio poreðao one pozlaæene staklenke napunjene ru�inom vodicom. Sta-klenke popadoše na tle i porazbijaše se, a ru�ina vodica se sva proli. Doskora se Ebu Kasim vrati kuæi, ali imade što da vidi: sve staklenke porazbijane, a ru�ina vodica prolivena. Kada ugleda tu i svoje papuèe, odmah shvati što je bilo, pa se poèe po licu udarati i kukati, govoreæi:

– Oh, proklete papuèe, u crno me zaviše i do prosjaè-kog štapa dotjeraše!

Odmah odluèi da se riješi papuèa po svaku cijenu. Èim pade noæ, on poèe u jednom uglu kuæe kopati rupu da papuèe tu zakopa i da ih se tako riješi. Njegovi susjedi to èuše, pa pomisliše da to neko hoæe da provali u njihovu kuæu. Stvar odmah prijaviše upravniku policije, i onb nare-di da mu dovedu Ebu Kasima.

– A ti si pokušao da provališ u kuæu svojih susjeda, ha? – dreknu na njeg upravnik policije, pa ga, i ne saslušavši ga, strpa u zatvor., i ne pusti ga dok od njega ne naplati novèanu kaznu.

Ebu Kasim iziðe iz zatvora i ode kuæi, silno ozlojeðen zbog svojih papuèa. Da bi ih se ipak nekako riješio, on ih uze, odnese u han i baci ih u nu�nik. Ali, na njegovu nesre-æu, papuèe onako glomazne, zaèepiše kanal nu�nika, pa se neèist izli. Odmah se poèe širiti smrad, i svijet se uznemiri. Uskoro otkopaše kanal da vide zbog èega se nu�nik zaèe-

P R I È E

B E H A R 8 3 - 8 4 4 7

pio. Tragajuæi tako nabasaše na jedne papuèe koje su bile zaèepile kanal. Malo ih bolje pogledaše, kad to papuèe Ebu Kasima Tumbura. Odmah ih odnesoše upravniku grada i kazaše mu šta se dogodilo. Upravnik grada posla po Ebu Kasima, pa kad ovaj doðe, strašno ga izgrdi, rekavši mu:

– Moraš popraviti sve troškove da se popravi nu�nik!Ebu Kasim nemade kud veæ plati troškove oko poprav-

ka nu�nika. Upravnik grada ga onda pusti iz zatvora, ali naplati od njega još i novèanu kaznu u visini troškova po-pravka nu�nika. Ebu Kasim iziðe iz zatvora noseæi svoje papuèe na koje je bio silno ljut.

– Allaha mi, nikad se više neæu odvajati od ovih papu-èa! – uzviknu Ebu Kasim

Zatim papuèe dobro opra, pa ih stavi na strehu svoje kuæe da se osuše. Uskoro jedan maèak opazi papuèe, pa misleæi da je to nekakva lešina, poèe ih vucarati po krovu. Vukuæi ih tako, prenese ih i na krov susjedne kuæe. Ali mu se papuèe izmakoše i padoše na glavu jednog èovjeka, ko-ga dobro ozlijediše. Svijet poèe tra�iti vidi šta je to palo na glavu ozlijeðenoga èovjeka, kad tamo, a to papuèe Ebu Kasimove. Stvar prijaviše upravniku policije, koji odmah odredi da Ebu Kasim mora platiti sve troškove oko lijeèenja ozlijeðenog èovjeka. Kada Ebu Kasim plati i te teroškove, ne ostade mu više ni prebijene pare. On onda, sav oèajan, uzme svoje papuèe i odnese ih kadiji, pa mu reèe:

– Aman, aman, svijetli kadija, molim te da mi izdaš potvrdu da ove papuèe nisu moje i da ja više s njima ne-mam nikakve veze! Isto te tako molim Isto te tako molim

da u potvrdi navedeš da ja neæu odgovarati za štetu koju ove papuèe poèine. Rekavši ovo, Ebu Kasim onda isprièa kadiji šta je sve do�ivio s tim papuèama i kakvu su mu štetu prièinile.

– Dobro, dobro, o Ebu Kasime, - reèe mu kadija smijuæi se – ti hajde, a papuèe ostavi ovdje, ništa se više ne brini.

GLUPAK I PREPREDENJAK

Išao nekakav glupak i vodio za ular svoga magarca vu-kuæi ga za sobom. Ugledaše ga dva prepredenjaka, pa je-dan od njih reèe svome drugu:

– Evo, da se opkladimo da æu uzeti magarca od onog èovjeka.

– A kako æeš ga uzeti? – upita ga drug.– Hajde za mnom, pa æu ti pokazati – reèe mu drug, i

ovaj poðe za njim.Onaj prepredenjak priðe magarcu, skide mu ular s gla-

ve, dade magarca svome drugu, a ular nataèe sebi na gla-vu i iðaše za onim glupakom sve dok se ne uvjeri da mu se drug udaljio s magarcem, a onda zastade. Glupak po-vuèe za ular, ali se prepredenjak ne pomaèe. Glupak se onda okrenu i ugleda ular na glavi nekakva èovjeka.

– Ko si ti? – upita ga glupak.– Ja sam tvoj magarac, i moj je sluèaj veoma èudnovat

– odgovori mu onaj prepredenjak. – Jednog dana doðoh kuæi pijan, a moja mi stara majka, koja je bila veoma dobra, tada reèe: “Proði se sinko piæa i pokaj se”. Ja onako pijan uzeh štap i udarih je njime i majka me prokle, a Allah pre-tvori u magarca, i tako dopadoh tvojih šaka. Sve ovo vrije-me bio sam kod tebe, ali, eto, danas padoh na um svojoj majci, i ona se smilova na me, blagosiljajuæi me, pa me Allah pretvori ponovo u èovjeka kao što sam i prije bio.

– Uh, moj brate, oprosti mi, tako ti velikog Allaha, što sam te tovario i jahao – reèe onaj glupak prepredenjaku i pusti ga.

Prepredenjak se onda vrati svom drugu, a vlasnik ma-garca ode svojoj kuæi, utuèen i tu�an.

– Šta te to snašlo, i gdje ti je magarac? – upita ga �ena.– Ti i ne slutiš ko je bio naš magarac, ja æu ti, evo, ka-

zati – reèe joj èovjek, i isprièao joj sve.– Kuku nama, koliko smo vremena jahali i tovarili èovje-

ka! – uzviknu �ena, pa odmah podijeli milostinju sirotinji i zamoli Allaha da im oprosti. Neko vrijeme glupak ostade kod kuæe ne radeæi ništa, pa mu �ena jednog dana reèe:

– Dokle æeš ti sjediti u kuæi tako besposlen? Hajde u èaršiju i sebi kupi magarca, pa radi.

Èovjek nemade kud nego ode u èaršiju da kupi magar-ca. Kada je došao tamo, on opazi kako neko njegovog magarca prodaje. Odmah priðe magarcu i šapnu mu na uho:

– Teško tebi nesreænièe, sigurno si se opet napio i istu-kao svoju majku. Samo te ja, Allaha mi, neæu više kupiti!

DVA GLUPAKA

Putovala dva glupaka istim putem.– Hajde, po�eli, šta najviše voliš, tako æe nam vrijeme

br�e proæi – predlo�i jedan glupak drugome.

P R I È E

4 8 B E H A R 8 3 - 8 4

– Ja bih najviše volio da mi Allah da veliko stado ovaca, pa da se koristim njegovim mlijekom, vunom i mesom – odgovori mu drugi glupak.

– A ja bih opet najviše volio èopor vukova pa da ih pustim meðu tvoje ovce da ih potamane do posljednje – reèe prvi glupak.

– Teško tebi, - viknu drugi glupak – zar mo�eš tako nešto po�eljeti svome suputniku?

Zatim se poèeše prepirati i svaðati, dok se na koncu i ne potukoše.

– Nek nam bude sudija ko prvi naiðe ovim putem – predlo�i, sav isprebijan, prvi glupak.

– Pristajem – odgovori mu drugi glupak, takoðer do-bro premlaæen.

Uskoro se pomoli jedan starac koji je gonio pred so-bom magarca na kog su bila natovarena dva mijeha me-da. Njih dvojica mu isprièaše zbog èega su se posvadili i potukli i zamoliše ga da im presudi. Starac onda odriješi grliæe mjehova i pusti da se iz njih iscijedi sav med na ze-mlju, pa im reèe:

– Dabogda, evo, ovako kao ovaj med, tekla moja krv ako vi obojica niste budale!

KADIJA I HAD�IJA

Stigne nekakav putnik, koji je bio pošao na had�iluk, u jedan grad i otsjedne kod jednog svog prijatelja. Kada se lijepo odmori i htjede da poðe dalje, putnik reèe svom

prijatelju kako ima dukata i dragog kamenja koje bi rado ostavio kod povjerljiva i èestita èovjeka da mu ih prièuva dok se on ne vrati. Èuvši to, njegovu prijatelju bijaše za-zorno da mu ka�e: “Ostavi dukate i drago kamenje kod mene”, da ne bi pomislio kako je bacio oko na njegove dragocjenosti, veæ mu savjetova da ih ostavi kod kadije. Putnik ga posluša, ponese dukate i drago kamenje kadiji i reèe mu:

– Ja sam stranac i pošao sam na had�iluk. Imam toliko i toliko dukata i dragog kamenja, bilo bi mi milo da ih predam našem gospodaru kadiji da ih uèuva dok se ja ne vratim s had�iluka, pa æu ih onda uzeti.

– Dobro, dobro – odgovori mu kadija. –Evo uzmi ovaj kljuè, otkljuèaj eno onaj sanduk, pa metni te dukate i dra-go kamenje u nj, i dobro zakljuèaj sanduk. Putnik onda uradi sve onako kako mu kadija reèe, pa mu predade kljuè od sanduka, pozdravi se s njim i ode. Kada putnik obavi had� i vrati se, on ode kadiji da zatra�i pohranjene drago-cjenosti.

– Ja te ne poznajem – odgovori mu kadija – U mene imaju mnoge pohranjene dragocjenosti, otkud ja znam da si i ti nešto ostavio kod mene. Kadija ga onda poène uvjeravati da od njega nije ništa primio, pa se had�ija ne-svršena posla vrati onom svom prijatelju, reèe mu šta je i kako bilo, i prigovori mu što je savjetovao da ostavi dra-gocjenosti kod kadije. Prijatelj ga odmah odvede jednom emiru, kojega je veoma cijenio i sami sultan, pa mu kaza šta se desilo had�iji. Emir im obeæa da æe im se naæi pri ruci.

– Ja æu otiæi sutra kadiji i razgovaraæu s njim o nekim njegovim stvarima, a ti æeš – reèe emir prevarenom had�i-ji – uæi i zatra�iti svoje dragocjenosti od njega.

Sutradan emir ode kadiji i sjedne pored njega. Kadija ga doèeka s poštovanjem i kako to prilièi njegovu ugledu, pa mu onda reèe:

– Sigurno je posrijedi neko dobro djelo kada si nas po-èastio svojom posjetom.

– Jest, dobro – odgovori mu emir.– A šta je posrijedi? – upita ga kadija.– Sinoæ me nešto pozva sultan i ja mu odoh. Kad se

skup rasu i svijet raziðe, htjedoh i ja da odem, ali mi sul-tan naredi da prièekam. Èim ostadosmo sami, sultan mi reèe u povjerenju kako �eli da iduæe godine ide na had�i-luk i kako hoæe da svoju dr�avu da nekome na upravlja-nje, u koga se mo�e pouzdati, dok se on sa sreæom ne vrati. Sultan onda mene upita za savjet, i ja mu savjetovah da bi bilo najbolje da preda dr�avu na upravljanje tebi zato što je svakom dobro poznato koliko si ti povjerljiv, èestit i iskren, a da je ne povjerava nekom velikodostojan-stveniku koji bi se mogao odmetnuti od sultana i tako izazvati nerede, i tome slièno. Sultanu se dopalo ovo mo-je mišljenje, zato je odluèio da sazove divan i da uradi ono što sam mu savjetovao. Kadija se silno obradova tome i zahvali emiru. Uto izbi i onaj had�ija, koji nenadano i sta-de pred kadiju te mu reèe:

– Gospodaru naš, kadija, ja imam jednu pohranjenu stvar kod tebe; ona je takva i takva, a predao sam ti je tada i tada. Had�ija i ne završi svoje rijeèi, a kadija mu reèe:

P R I È E

B E H A R 8 3 - 8 4 5 3

P R I È E

– Jest, jest, dijete moje, pao si ti meni na um noæas kad sam htio leæi, sjeæam se ja tebe, a sjeæam se i tvoje pohra-njene stvari. Evo ti kljuè pa uzmi svoje dragocjenosti. Had-�ija uze svoje stvari, pozdravi se s kadijom i emirom i ode. Odmah za njim napustio je i emir kadiju. Kada proðe odreðeni dan za sazivanje divana, kadija ode onom emiru i upita ga šta to sultan još ništa ne uèini.

– E, moj kadija, - odgovori mu emir – mi uspjesmo da izmamimo iz tvojih šaka pohranjene dragocjenosti onog had�ije, tuðinca, tek pošto ti obeæasmo da æeš upravljati èitavom dr�avom. Ako mi damo dr�avu tebi na upravlja-nje, kako æemo ti je uzeti iz šaka. Kadija vidje da je posri-jedi bilo lukavstvo te se vrati kuæi kratkih rukava.

ZEÈICA I LAVICA

Jedanput proðe zeèica pored lavice, pa joj reèe:Ja svake godine okotim mnogo mladunèadi, a ti za �i-

vota samo jedno, ili najviše, dvoje.Istinu veliš, - odgovori joj lavica - samo ja okotim – la-

va!

LAV I LISICA

Bio jedan lav, star i iznemogao. Nije mogao više da lovi, pa naumi da se poslu�i varkom kako bi imao šta da jede. Napravi se bolestan i le�e u jednu duboku peæinu. Koja god ga je zvijer posjetila u peæini, on ju je rastrgao i pojeo.

Jednoga dana doðe mu lisica u posjetu, ali zastade na ulazu peæine i odatle ga pozdravi i upita za zdravlje:

Kako si, gospodaru zvijeri?Evo tako, slab sam još – odgovori joj stari lav. – A što

ne uðeš, lijo? – upita je lav.Ama, ja sam htjela da uðem, gospodaru, ali ne daju mi

ovi tragovi stopa koje su ušle u peæinu, a ne vidim da su iz nje izišle – odgovori mu lija.

MAÈKE I MAJMUNI

Jedanput dvije maèke ugrabiše komad sira pa ga od-nesoše nekom majmunu da im ga podijeli. Majmun uze sir i raspolovi ga tako da jedan dio bijaše veæi od drugoga, a onda ta dva komada stavi na terezije. Kada onaj veæi komad pretegnu, majmun odgrize komadiæ od njega, �e-leæi, tobo�e, da ga na taj naèin izjednaèi s onim manjim komadom. Ali kako je majmun bio odgrizao od onog ve-æeg komada sira više nego što je trebalo, sada pretegnu onaj manji komad, pa on odgrize komadiæ sira od ovog sada te�eg komada. I tako nastavi odgrizati komadiæ po komadiæ i mjeriti, dok se oba komada sira sasvim ne uma-njiše. Kada maèke primijetiše da æe majmun, tako mjereæi pojesti sav sir, rekoše mu:

Daj ti nama taj sir! Mi pristajemo da uzmemo po jedan komad, onako kako si ti podijelio.

E, drage moje, - odgovori im majmun – ako ste vi za-dovoljne ovakvim dijeljenjem, nije zadovoljna pravda – pa nastavi da mjeri i odgriza komadiæ po komadiæ od te�eg dijela, dok ne pojede sav sir.

SLIJEPAC I �ENA

O�eni se neki slijepac, pa mu �ena prve braène noæi reèe:Èovjeèe, da ti samo vidiš kako sam lijepa i bijela, ti bi

se zaèudio.Da je tako kako ti veliš, ne bi tebe oni što vide ostavili

meni slijepom – odgovori joj mu�.

NADMUDRENI PROSAC

Naiðe nekakav konjanik prosijede kose pored jedne �e-ne, i ona mu se silno dopade.

Jesi li udata? – upita je konjanik.Nisam – odgovori mu �ena.A bi li pošla za me? – upita konjanik.Bih, - odgovori mu �ena – samo imam jednu manu, pa

mislim da ti se neæu zato dopasti.A kakvu? – upita je konjanik.Imam sijedih vlasi na glavi – odgovori mu �ena.Konjanik, ne rekavši ni rijeèi, zategnu uzde konju i poðe.

Kad se odmaèe nekoliko koraka, �ena ga viknu i zamoli da stane. Konjanik zastane, a �ena skide povezaèu s glave, pa joj se rasu kosa po pleæima, koja bijaše crna kao ugljen.

Allaha mi, nema mi još ni dvadeset godina, - reèe mu �ena – ali sam htjela da znaš da se i nama �enama ne do-pada kod muškaraca ono što se muškarcima ne dopada kod nas.

Konjanik se onda postidje i ode.

5 4 B E H A R 8 3 - 8 4

U LA�I SU KRATKE NOGE

Bio jedan bogat trgovac i imao lijepu �enu. �ivjeli su kao golub i golubica. Jednog dana reèe �ena mu�u:

– Kad bi ti kupio jednog roba, ne bi nam više trebalo da zovemo sad ovog sad onog; rob bi nam svršavao sve poslove. Trgovac posluša �enu, pa odmah ode u èaršiju gdje se prodaje roblje. Kad doðe tamo, on èu kako telal uzvikujuæi prodaje jednog mladog roba:

– Evo roba za toliko i toliko, samo ima jednu manu!– Kakvu? – upita ga trgovac.– Voli da sla�e, ali ne uvijek; sla�e samo jedanput u

godini, ali masno – odgovori mu telal.– Nije to bogzna kakva mana – reèe trgovac telalu, pa

kupi roba i odvede ga kuæi.Rob je slušao svoje nove gospodare èitavu godinu da-

na da ne mo�e biti bolje, pa njima i ne padoše na um njegova mana. Ali kada se navrši godina, onaj rob, kad njegov gospodar bijaše otišao u hamam, jednog dana sav izvan sebe, doðe kuæi i zapomaga:

– Kuku mom gospodaru, jadna njegova mladost!– Šta ti je bolan ne bio? – upita ga njegova gospodari-

ca kad ga vidje da plaèe.– Udarila mazga moga gospodara i ostao je na mjestu

mrtav! - uzviknu rob kroz plaè, deruæi odijelo na sebi i udarajuæi se po obrazima.

Kad trgovèeva djeca i �ena èuše to, udariše u plaè i vrisku, a rob ih ostavi, pa br�e bolje ode u hamam plaèuæi i kukajuæi.

– Šta ti je bolan, jadan ne bio? - upita ga trgovac kad ga vidje onakvog.

– Srušila ti se kuæa i zatrpala sve tvoje, niko nije ostao �iv – odgovori mu kroz suze rob.

Trgovac poène kukati, pa se na-vrat-na-nos obuèe i otrèa kuæi. Kad doðe tamo, on se obradova kad vidje da mu kuæa stoji uspravno i da su mu ukuæani zdravi i èitavi.

– Zašto la�eš? – dreknu na roba trgovac i htjede da ga premlati, ali mu rob odgovori da ga je kupio pod manom i da ima pravo da sla�e jedanput u godini.

Rob poslije toga, kao da se nije ništa dogodilo, nastavi da sluša svoje gospodare, i oni vremenom zaboraviše na onu njegovu manu. Kad proðe druga godina, rob ode tr-govèevoj �eni, pa joj reèe:

– Èuješ, gospodarice moja, ako spavaš, probudi se i doði sebi! Tvoj mu� hoæe da te pusti. Zagledao se u jednu djevojku iz veoma ugledne kuæe, pa hoæe da se o�eni s njome. Da mi nisi draga i da prema meni nisi bila uvijek dobra, ne bih ti ovo ni rekao. Zato pamet u glavu, i pre-duzmi sve što treba dok te nesreæa nije lupnula po glavi.

Ove rijeèi silno djelovaše na �enu, i ona upita roba:– Što da radim?Imam ja jednog vrlo uèenog prijatelja koji ti mo�e po-

moæi – odgovori joj rob. – Donesi mi samo nekoliko dlaka iz mu�evljeve brade, pa ne brini ništa. Moj æe prijatelj ba-janjem prisiliti tvog mu�a da te i dalje voli i da ti se ropski pokorava.

– Kako da se domognem dlaka i mu�evljeve brade? – upita ga �ena.

– Kad ti mu� zaspi, ti mu britvom odsjeci nekoliko dla-ka. A evo ti britve – odgovori joj rob.

�ena posluša roba i uze od njega britvu. Rob onda ode svome gospodaru i reèe mu:

– Znaš li ti da te tvoja lijepa �ena ne voli više? Ona se zagledala u jednog lijepog i bogatog mladiæa, i njih dvoje su odluèili da te ubiju da bi se mogli vjenèati. Da mi nisi drag i da te ne cijenim i ne poštujem, ne bih ti ništa ni rekao. A lako se mo�eš uvjeriti u ovo što ti rekoh: kad noæas legneš, napravi se da spavaš, pa æeš sve vidjeti.

Ove rijeèi teško padoše mu�u, i on se poboja �enine varke. Èim veèera, on le�e u postelju i napravi se da spava. Njegova �ena onda ustade, priðe mu na vrhovima prsta sa otvorenom britvom u ruci i uhvati ga za bradu da mu odsjeèe nekoliko dlaka, ali mu� odjednom otvori oèi. Kad ugleda �enu sa otvorenom britvom u ruci, uvjeri se da mu je rob rekao istinu, istr�e joj britvu iz ruke, a onda je šèepa i namrtvo premlati. Da na njeno zapomaganje ne dotrèa-še komšije, bi je ubio.

– Šta vam je, pobogu? – upitaše komšije kad �enu istr-goše iz šaka izbezumljenog mu�a. – Ta vi ste uvijek �ivjeli u ljubavi.

Mu� i �ena onda isprièaše komšijama šta je i kako je bilo, i tek im tad puèe pred oèima da je tome svemu kriv onaj rob. Odmah ga uhvatiše i zajedno s komšijama toliko isprebijaše da jedva ostade �iv. Èim svanu, mu� odvede onog roba u èaršiju i prodade ga budzašto.

P R I È E

B E H A R 8 3 - 8 4 5 5

P I S M A

Dragi Riza-be�e!

Prekjuèer primih od Tebe èift pisama, pa Ti se mnogo za-hvaljujem. Èitanje Tvojih pisama èini uvijek veliko zadovolj-stvo meni, jer uvijek u njima saznam nešto što nisam prije znao ili sam krivo znao, pa mi Ti isprièaš kako je šta bilo.

Iduæi prekjuèer iz kancelarije kuæi, svratih se u Saraèi-ma u jedan papuèijski duæan, nekoga had�i-Ejubage Èaluka. (On rekne: “Ja sam u Saraje-vu jedini protokolisani papuèija, a puno Sa-rajevo papuèara!”) Uvijek je Sarajevo imalo nekih prvaka, koji su lokalnom politikom dr-mali iz svojih mugaza (ne bi rekli: magaza). Tako je bio had�i-Salihaga Mišopre� – Bièak-èiæ (rahmetli Vejsilov amid�a), pa Avdaga Ša-hinagiæ, pa had�ija Henda, pa najposlije Uze-ir-aga Had�ihasanoviæ. Èaluk nema politièkog ugleda, ali se u njega svraæaju i hod�e i profesori i èaršilije, kome god je draga šala i zevzekluk, a ponekad mu se svrati Alihod�a iz Travnika i donese kacu travnièkog sira, koji on onda pomjeri nama, koji mu se svraæamo na sohbet. Tako se i ja svratih, pa pokazah sliku iz novina o jugoslavenskim had�ijama koju si mi u pismu poslao, kad jedan èovjek, kojega ja inaèe nisam poznavao, a ne znam ga ni sad, kad èu Tvoje ime, ugodno se sjeti tebe i zadu�i me da Ti napi-šem od njega mahsus selam. Reèe ovako: “Mahsus æeš mu selam od onog šofera što ga je vozio sa direktorom ergele Ibrahim-efendiom Had�iomeroviæem u lov na srn-daæe u Trnovo.” Spomenuo je još da je bilo i pjesme i da si Ti plaho pjevao.

Nejse, kad spomenuh pjesmu, na um pade mi da Te pitam, ima li u Turaka pjesma o Osman-paši, znaš ona što se kod nas pjeva:

Zaplakala šeæer-ÐulaOsman-paše vjerna ljuba, aman aman (ponavlja se).Moj Osmane, ðe si bio,ðe si vojsku ostavio, aman, aman (i t. d.)Ja sam je slušao od rahmetli Lopardije, a plaho bi mi

bilo i drago i potrebno (ako ima u Turaka) i pjesma (rijeèi) i kajda, da je zabilje�iš, a kajdu da oèuvaš na tejpu. Uopæe, molim Te, pomalo snimaj na tejp, ako imaš magnetofon, naše pjesme. Interesira me i turski Mevlud, pa zabilje�i na tejp nekoliko poglavlja – ne mora cio. Što pišeš, da doðem i da bilje�im, ja bih, kad bi moglo biti, najvolio zakoraèiti odmah tamo, ali ima do toga dosta reæata. Nijjet je tu, pa i pare se skupljaju pomalo za putnog troška, ali sam za go-dišnji odmor planirao vrijeme od 20 augusta do 15. sep-tembra. U to vrijeme nisu velike vruæine i lakše se putuje. Htio bih lijepo i Brusu razgledati, a naravno Ti si centralna liènost radi koje bih došao, ako bude suðeno da krenem na put. Komotnije je sâm putovati, ali, da Ti pravo reknem, pod starost ne bih nikud bez Salihe. Dosta je ona bila bez mene i kao heroj je izdr�ala moju dugogodišnju odsutnost iz kuæe, gotovo bez ikakvih sredstava, pa joj to ne mogu nikad zaboraviti i vodam je svukud, kud i ja idem. Mislio sam ovog proljeæa malo u Èehoslovaèku i kroz Beè proæi, pa mi mnogo dva putovanja u inostranstvo – zato volim ostaviti opet i ove godine za Tursku, pogotovu kad imam tamo prijatelja kao što si Ti, a i rodbine koja mi se toliko obveselila kao da sam s ahireta došao. S njima se dopisu-jem takoðer, ali to je nešto drugo, nego što je dopisivanje

s Tobom. Oni su gotovo nepismeni u bosanskom jeziku, pa su zavisni od pisara da im napiše nekoliko rijeèi (uglavnom selama i kako ste? Odgovori odmah! i sl.)

Prila�em Ti i ovaj separat – mo�da æe Te interesirati. Onaj Zbornik što æe biti u cijelosti posveæen Ivanu Ma�uraniæu, odnosno Smail-agi Èengiæu, još nije štampan. Èim bude go-tov i ja ga dobijem, poslat æu Ti jedan primjerak. A da dotle ne bi èekao, ja æu Ti poslati svoj èlanak u rukopisu. Bilo je još nekoliko referata, od kojih je jedan bio dosta objektivan o Smail-agi (od Dra. Jovana Vukmanoviæa sa Cetinja). Prekju-èer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali smo Te mnogo. Ka�e kako si je na zabavama èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-hanume u Turskoj, s kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je tetièna moje �ene, a velik je govord�ik i lahka u društvu. Pravo je u�ivanje sjediti u društvu gdje se ona nalazi.

Prekjuèer sam susreo i Ahmeta Demerd�iju, koji Te se-lami.

Iz korespondencije Alije Nametka

Knji�evnik ALIJA NAMETAK (1906-1987) odr�a-vao je vrlo intenzivnu prepisku sa kolegama, prija-teljima, rodbinom. Posebnu pa�nju posveæivao je odr�avanju veza sa ljudima bošnjaèkog porijekla koji su �ivjeli u iseljeništvu. Jedan od onih s kojim je bio u stalnoj vezi je Riza-beg Èengiæ-Ilova, potomak èuvenog Smail-age Èengiæa. U povodu Nametko-vog uèešæa na Kongresu folklorista Jugoslavije koji se odr�avao u Novom Vinodolskom, Nametak je pi-sao Riza-begu Èengiæu o svome uèešæu na tom kongresu na kojem je govorio o epskom i historij-skom liku Smail-age Èengiæa. Dobrotom kæeri Riza-begove, gospoðe Lejle Ilova došao sam do ovoga pisma koje je bilo u njenom vlasništvu. Takoðer smatram da je korisno ovdje objaviti i nekrolog ko-ji je po Riza-begovoj smrti napisao Alija Nametak.

Fehim Nametak, Sarajevo, 8. aprila, 1966.

Prekjuèer nam je bila Ešrefa Hasibovka. Spominjali smo Te mnogo. Ka�e kako si je na zabavama èastio, sjeæajuæi se svoje Ešref-hanume u Turskoj, s kojom se još nisi bio vjenèao. Ona je tetièna moje �ene, a velik je govord�ik i lahka u društvu

5 6 B E H A R 8 3 - 8 4

(Nastavak pisma 9. aprila)Našao sam svoj referat koji sam odr�ao u septembru

1965. u Novom Vinodolskom. Kako æeš i sam vidjeti, ima u njemu osnovna tema (o pjesmi o Smail-agi), a ono nekoliko anegdota je dodato da se doka�e da Smail-aga nije bio krvo-

lok, kako ga obièno prikazuju. Mo�da završetak separata ne-æe ni biti onakav, kako sam ga ja proèitao. Ja sam naime u svom referatu bio napisao, što sam èuo od rahmetli Safvetbe-ga, da su nekad u cetinjskom parlamentu napali Lazara Soèi-cu, koji je bio jedan od najuglednijih Crnogoraca – èak je bio u ugledu ravan knjazu Nikoli, zbog èega ga je ovaj i smakao. Netko je povikao u parlamentu Soèici: “Šta ti hoæeš? Tebe je Turèin pravio!” a on je odgovorio: “Ako æe, ako me je Turèin pravio, gospodin me je pravio i gospodina je napravio!” La-zar je, navodno, bio sin Hrustanbegov, a što je vrlo vjerojat-no. Èitao sam nedavno u “Bosanskoj vili” jedan èlanak, u kome je pisalo, kako je mati Lazarova, najljepša Crnogorka svoga vremena, bila na silu udata za nekog kripla i degeneri-ka – šaka jada, kako je tamo pisalo, pa ga je uz pomoæ nekog Crnogorca, jer nije bio ni sve pameti, navukla da iziðe s njima na neku gradinu u Goransku, gdje su ga pritisli kamenjem i usmrtili, a prethodno su ga uvjerili da na gradini ima zakopano zlato. Lahko bi moglo biti, da je ona i ranije, što rekne naš svijet, “govna jela” s Hru-stom, pa poslije, kad je zatrudnjela, udala se za Soèicu, da pokrije sramotu, ali ga nije voljela pa ga je i smakla. To je štampano negdje 1887. ili 1888. u “Bosanskoj vi-li”, a pisao je, èini mi se Stevan Deliæ ili Luka Grðiæ-Bje-lokosiæ, dobri poznavaoci prilika u Gacku i na granica-ma Crne Gore.

Dakle, piši o Dedi Sabljaru sve što si zapamtio! Pjevaj naše narodne pjesme na tejp, ali zapiši (ili pri-je nego zapoèneš pjevati na tejp reci u prozi) od ko-ga si pjesmu èuo i koja je kajda (recimo: sarajevska, posavska, zvornièka, tuzlanska, prijedorska i sl.), a na pa-piru zabilje�i, koja je brzina okretanja magnetofonske tra-ke (tejpa), radi reprodukcije.

Primi mnogo prijateljskih selama od mene, moje Salihe i djece, Ešrefe, moje punice Ti, Ešref-hanuma, Lejla, s kojom se takoðer �elim upoznati, kad tamo doðemo, ako Bog da. Do toga je doduše još dosta vremena, ali bih volio da bude i ona kod kuæe kad mi doðemo tamo. Volio bih se upozna-ti i s Tvojom drugom kæeri i zetom, pa ako bude nasib...

Još jednom mahsus selamTvoj Alija

Riza-beg Èengiæ, potomak epskog junaka Smail-age JUNAKA SMAIL-AGEAlija NametakU mjestu Bursi u Turskoj umro je Rustem Riza Ilova

(Riza-beg Èengiæ) u 63. godini �ivota, 25. prosinca 1966.

Pradjed mu je bio Smail-aga Èengiæ, junak Ma�uraniæeva epa, djed Hajdar-beg, koji se odselio u Tursku godine 1879, odmah iza austrijske okupacije Bosne i Hercegovine i nastanio u gradu Bursi. Otac Riza-begov bio je Smail-beg, koji je umro u Bursi godine 1913.

Riza-beg, koji je poslije kemalistièke reforme u Turskoj morao promijeniti prezime (Turci nisu dozvoljavali prezimena na –iæ i -viæ), uzeo je naziv sela Ilova (nekadašnji feud Èengiæa u prnjavor-skom kotaru u Bosni) za svoje prezime.

Kad su Grci iza prvog svjetskog rata okupirali zapadni Anadol uz Egejsko more, Riza-beg se go-dine 1920. uputi u Jugoslaviju, gdje su svi posje-

di njegova oca bili u njegovu vlasništvu, da bi saèekao rješenje agrarne reforme. Tako je ostao do ljeta 1935. u Sarajevu, kada se vratio u Tursku. Interesantno je da su se naši iseljenici izmeðu sebe �enili i rijetko se miješali s pra-vim Turcima (Osmanlijama), pa se i on o�enio od begov-ske porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Inegöl kod Burse, odakle su doveli Ešref-hanumu Lakišiæa. Svad-ba je obavljena u Sarajevu, gdje se Riza-begu rodila kæi Selma. U Bursi mu se rodila Lejla, koja je završila ekonom-ski fakultet u Istanbulu, a bavi se i prevoðenjem naše be-letristike na turski. I Riza-begova starija kæerka Selma uda-ta je u Turskoj za jednog politièara, èlana Narodne skup-štine u Ankari, koji je porijeklom iz Mostara, a èiji se otac, pri promjeni prezimena, prozvao BOSNA.

Dok je �ivio u Sarajevu, Riza-beg se èesto dru�io s hi-storicima: drom Savet-begom Bašagiæem, koji mu je bio i rod (Bašagiæeva majka Almasa bila je kæi Dedage, a unuka Smail-age Èengiæa) i Hamdijom Kreševljakoviæem. Tu je dobio dobar temelj u poznavanju bosansko-hercegovaè-ke povijesti, koju je poèeo prouèavati a ponešto i pisati. Tu je i u samoj porodici Èengiæa imao uzor. Stric njegova djeda Osman-Mazhar-paša Èengiæ, sin Dedagin, preveo je na turski jezik historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz godine 1737. (Interesantno je da unuk Smail-agin piše na turskom jeziku za ovu radnju da je “prevedena s hrvat-skog” – “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog na-ziva za hrvatskosrpski jezik kod naših iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju bosanskim jezikom).

Ekonomski nezavisan, za vrijeme dok je �ivio u Saraje-vu i vrlo bogat, Riza-beg je provodio najveæi dio vremena u društvu ljubitelja narodne pjesme i u lovu. Odatle i nje-

P I S M A

Interesantno je da su se naši iseljenici izmeðu sebe �enili i rijetko se miješali s pravim Turcima (Osmanlijama), pa se i on o�enio od begovske porodice Lakišiæa, a svatovi su išli iz Sarajeva u Inegöl kod Burse

Stric njegova djeda Osman-Mazhar-paša Èengiæ, sin Dedagin, preveo je na turski jezik historijsku radnju o Banjaluèkom boju iz godine 1737. (Interesantno je da unuk Smail-agin piše na turskom jeziku za ovu radnju da je “prevedena s hrvatskog” – “hrvatèeden terdæüme”, mjesto uobièajenog naziva za hrvatskosrpski jezik kod naših iseljenika u Turskoj, koji ga nazivaju bosanskim jezikom)

B E H A R 8 3 - 8 4 5 7

gova ljubav za narodnu poeziju koju je izvrsno interpreti-rao bilo uz pratnju harmonike ili saza, bilo a capella, ali i bilje�io, a takoðer je pisao èlanke u anegdote iz lovaèkog �ivota u sarajevskom “Lovaèkom listu”. Èak je iz Turske slao èlanke za taj list o lovstvu u Turskoj ili uspomene lo-vaèke za vrijeme boravka u Bosni.

Kada sam ga pohodio u kolovozu 1965. godine u Bur-si, animirao sam ga da piše nešto i beletristike iz �ivota naših davnašnjih iseljenika u Turskoj. Pristao je i napisao jednu pripovijest, u duhu naših realista s kraja prošloga stoljeæa, pod naslovom Alibegovica. Po sadr�aju to je tra-gedija jedne od najstarijih begovskih porodica iz Bosne, sarajevskih Turhanija, koji vuku porijeklo od bosanskog kralja Ostoje, a spali su na to da budu ulièni brijaèi ili da nose posude s vodom za pogrebima i polijevaju nove gro-bove. Ta pripovijest je štampana u ovogodišnjem Takvimu (astronomskom kalendaru Udru�enja ilmije B. i H. u Sara-jevu). Od rujna 1965. do 10 dana pred Riza-begovu smrt uvijek je bilo po jedno moje ili njegovo pismo na relaciji Sarajevo-Bursa i obratno. Njegova su pisma opsezala ne-kad i po 20 na stroju kucanih strana. Ima tu izvrsna mate-rijala o našim iseljenicima, o motivima njihove seobe u Tursku, o njihovoj pjesmi koju su ponijeli iz stare domovi-ne i saèuvali je u novoj domovini, èak je bilje�io i neke di-jalekatske osobine njihovih govora, zabilje�io je i lijep broj lirskih narodnih pjesama po sjeæanju i koju je od koga èuo dok je boravio u Bosni. Stalno mi je obeæavao da æe ih snimiti, kako Turci ka�u, na “tejp”, ali, na �alost, to je ostalo samo obeæanje. Preveo je na turski neke moje no-vele i puèki igrokaz Omer za naævama.

Interesantno je spomenuti da je imao u Bursi i svoga guslara koji bi mu ponekad otpjevao koju junaèku pjesmu uz gusle i za kojega je tra�io naša starija izdanja junaèkih narodnih pjesama muslimanskih, koja mu nisam uspio ni antikvarna nabaviti.

Imao je izvrsnu zbirku starog oru�ja koja je izvješena na zidu u njegovu salonu u Taškapi ulici broj 16 u Bursi. Ima tu “malih” pušaka i d�eferdara Smail-aginih, njegova sablja, jedna puška Husein-kapetana Gradašèeviæa, “Zma-ja od Bosne”, oru�ja drugih Èengiæa, èelenki i novijih od-likovanja, hand�ara i zastava. Posebnu vrijednost pred-stavlja original najstarijeg fermana porodice Èengiæa, iz-dan godine 1498, koji je objavio u prijevodu Safvet-beg Bašagiæ u Glasniku Zemaljskog muzeja za B. i H. , sv. IX (1897), a imao je još veliku zbirku raznih originalnih fer-mana i bujruldija koje se odnose na Èengiæe i neke druge velikaške porodice u Bosni i Hercegovini, posebno na bu-gojanske Sulejmanpašiæe.

S nekoliko ljubitelja historijske znanosti i spomenika kulture osnovao je u Bursi društvo za zaštitu postojeæih i obnavljanje ošteæenih i porušenih spomenika kulture. To je bilo prvo takvo društvo u Turskoj pred drugi svjetski rat, a koje je postiglo takav ugled, da su njegovi eksperti po-zivani u sva veæa mjesta Turske, pa i u sam Istanbul, kada se radilo o spašavanju spomenika kulture.

Riza-beg je bio posljednji muški potomak (praunuk) Smail-age Èengiæa u Turskoj, a jedini �ivi potomak (tako-ðer praunuk) Smail-agin, Isfendijar Èengiæ, �ivi u Saraje-vu.

Izdavaèka kuæa “VRIJEME”, Zenica

Pape, romansirana biografi ja Safeta Sušiæa, Zlatko Topèiæ, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica, 2007., 188 str.

Romansirana biografi ja Safeta Sušiæa je, prije svega, fascinacija jednim autentiènim nogometnim genijem. Namjera autora, knji�ev-nika Zlatka Topèiæa, bila je i da pro-govori o jednom minulom vremenu koje opisuje njegovo odrastanje i mladost. Safet Sušiæ (1955.) godine 1979. izabran je za najboljeg spor-taša BiH i najboljeg nogometaša bivše dr�ave, a 2000. proglašen je

najboljim BiH igraèem 20. stoljeæa. Igrao je i u Paris Saint Germainu, a smatra se jednim od najboljih stranih nogo-metaša koji je igrao u Francuskoj.

Dnevnik melankolije, D�evad Karahasan, biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2004.,300 str.

Karahasanova knjiga eseja temat-ski je zainteresirana za europsku knji-�evnu, poglavito dramsku tradiciju, ali i za ex-jugoslavensku / bosansko-hercegovaèku. Vrijedno je istaknuti da se radi o esejima jednog od najve-æih europskih esejista, sa sjajnim, skoro šokantnim otkriæima. Ova knji-ga predstavlja pokušaj popunjavanja praznine nastale nedostatkom inte-resa prevodilaca i izdavaèa za knjige koje se bave dramom i kazalištem.

Bošnjaèke i bosanske knji�evne neminovnosti, Enes Durakoviæ, biblioteka Tekst, Vrijeme, Zenica, 2003., 194 str.

Knjiga Enesa Durakoviæa analitièka je elaboracija izvora, stanja i razvojne dinamike knji�evnih tokova u BiH. Si-stematiène kvalifi kacije stilsko-vrijed-nosnih doprinosa pojedinih knji �evnih stvaralaca, kao i teorijsko rašèlanjiva-nje razvojnih dionica knji�evno-estet-skih tendencija koje su dominirale na bh knji�evnoj sceni u posljednjem sto-ljeæu uvjeravaju nas da je autor, spo-soban razraditi i formulirati pretpo-stavke jedne sveobuhvatne sintetièke poetike bh knji�evnosti



5 8 B E H A R 8 3 - 8 4

P R I K A Z I I K R I T I K E

U rukama mi je knjiga Ramiza Tire Dretelj - na vratima d�ehennema, u podnaslovu – 262 dana u koncentracionim logori-ma “Herceg-Bosne”. Na-kon èitanja ostadoh zate-èena, postavljajuæi tisuæe pitanja, a jedno od njih je iz košmara mojih misli bi-lo dominantno i proga-njalo mi um: “Zašto se sve to dogodilo?” Kako shva-titi vrijeme 90-tih godina prošlog stoljeæa, ako je veæina od nas bila odgaja-

na na zasadima crvenih karanfi la, koji su širili omamljujuæe mirise zajedništva, bratstva, jedinstva, jednakosti…?

Oni koji u svojim genima nose odreðenu predispoziciju da �ivot shvaæaju kao bajku i san, uspavali su se i dugi niz godina bezbri�no meditirali uz lagano povijanje tih cvijeto-va. Ama, kakav rat i neimaština, i mr�nja i gnjev, i kame, i krv, i batine, i razaranja, i balije… Sve je to nekad bilo, osta-lo skamenjeno i zapisano u tvrdom kamenu neke æuprije na Drini, Vrbasu ili Neretvi, ili mo�da u Goranovim, Skende-rovim ili Kaštelanovim poemama. Uèili nas kako se historija ne mo�e vratiti, kao što je nemoguæe npr. vratiti antiku ili Srednji vijek ili, ne daj Bo�e, Drugi svjetski rat. A mi vjerova-li, uljuljani i opijeni miomirisom crvenih cvjetova. A vratilo se. Vratili se dogaðaji, misli, retorika, politika, kultura…, u još gorem obliku nego što je prije bilo. Èuli smo za zloèine na Drini, Jasenovcu, holokaust, ali su te nekada realne èi-njenice u našoj svijesti bile toliko daleke, dijelile nas svjetlo-sne godine, a sve se dogaðalo u djetinjstvu ili mladalaštvu naših oèeva ili malo prije našeg roðenja. Zašto nismo poku-šali shvatiti vlastitu nesreæu u odreðenim vremenskim raz-dobljima, i vlastitu kulturu, i religiju… , što sve odgovara spoznaji samoga sebe i svoje biti. Da smo bili svjesni sebe, mo�da bi nam bilo lakše u kasnim 80-tim i ranim 90-tim jer bi znali pravilno protumaèiti odreðeno znakovlje kojim je obilovalo to nesretno vrijeme.

Pojedini narodi s prostora nekadašnje Jugoslavije razvili su sustave trajnih odnosa, svjesno izgraðujuæi oblike druš-tvene egzistencije u vlastitoj zajednici. Trajni odnosi bi se odnosili na svijest o vlastitoj povijesti, vlastitom jeziku, tra-diciji, kulturi, svjetonazoru, a na drugoj strani postojali su i oni koji su po svojim promišljanjima, djelovanju, naèinu �i-vota…, nastojali biti besprijekorni Jugoslaveni, Europljani, kozmopoliti…, sve drugo osim onoga što doista u biti jesu bili – Bošnjaci i muslimani, ne uviðajuæi kako je kultura, tradicija i religija odabrala nas (još prije našeg roðenja), a

ne mi nju. Veliki broj Jugoslavena doveden je u paradoksal-nu situaciju u kojoj su izgubili svijest o vlastitoj prošlosti jer su iz straha ili strahopoštovanja bili upuæeniji u prošlost Drugog svjetskog rata nego u vlastitu.

Dretelj – na vratima d�ehennema je knjiga koja pripada memoarskoj literaturi, u kojoj je modus istine dominantan, a istina predstavlja kulturalni segment, u ovom djelu sazre-lom na nedavnoj prošlosti. Pripovjedaèeva vremenska dis-tanciranost od dogaðaja ne predstavlja distancu prema prošlosti, upravo zbog toga što je autorovo sjeæanje na vri-jeme koncentracijskih logora bilo toliko �ivo da su ga aveti prošlosti presretali i uznemiravali svaki trenutak �ivota u izbjeglištvu. Dretelj – na vratima d�ehennema je knjiga ko-ja je nastala iz potrebe, opisani su dogaðaji u logorima tzv. Herceg-Bosne, a njihova rekonstrukcija, ostvarena u nepo-srednom sjeæanju, autoru je poslu�ila da izaðu na vidjelo iz tamnih putova ljudske svijesti i podsvijesti, èime se ne pri-kazuju za nešto drugo nego za ono što doista jesu. Logo-raši su sudionici dogaðaja (liènosti), koji su reprezentativni za odreðena socijalno-psihološka stanja. Autor govori kako je najveæi èovjekov usud gubljenje osjeæaja za vrijeme.

“Sreæom razaznajemo još dan i noæ. Èuli smo da je vrlo teško logorašima koji su u tunelu. Ne znaju kad je dan, kad je noæ. Samo je mrak oko njih. To je posebna metoda muèenja. Dovodi èovjeka do ludila. Pored beznade�nosti polo�aja, gubitak osjeæaja za vrijeme je jedna od teških komponenti psihièkog poremeæaja.”

Knjiga predstavlja Tirino psihološko rastereæenje. Predo-èene su straviène slike zloèina, ali ne s namjerom da se kuka pred vlastitom sudbinom nego da i oni, koji su èinili zloèine, u jednom trenutku progledaju i da vide realnu sliku svojih zlodjela, jer ih u vremenu izvršavanja nisu htjeli ili mogli vidje-ti. U knjizi su naznaèeni vrlo aktualni kulturološki problemi kolektiva, kolektivna svijest, problemi nacionalnog i nacional-ne osviještenosti, problemi zloèina, mr�nje, poni�enja, izdaje, nacionalizma… Djelo koje zna “na èemu je, sigurno i puno povjerenja u sebe”, uzdi�uæi se u povijesnu egzistenciju.

Shvatiti i pravilno protumaèiti bilo koji vanknji�evni dis-kurs potrebna je odreðena povijesna distanca. Oni koji su emotivno ili oni kojima je bio biološki opstanak upitan u ratnom sukobu u 90-tim godinama 20. stoljeæa mogu ra-zumjeti Dretelj – na vratima d�ehennema i prihvatiti tekst kao samu istinu. Ali oni koji su pred sobom imali “veæe” ciljeve, npr. nacionalnu èistoæu odreðenog prostora, igno-rirat æe èinjenice straviènih zloèina predoèenih u ovoj knjizi jer bi voljeli da se istina nikad ne dozna. Autor je sam rekao kako se ništa ne mo�e sakriti, pogotovo istina.

Prema Jakobsonovoj sistematizaciji pisac nekog djela (knji�evnog) mora biti zanimljiv za èitatelje, mora ga zain-trigirati te mu odašiljati neke poruke i razviti odreðene spo-znaje. Ono što je autor knjige Dretelj – na vratima d�ehe-

Prièati i o(p)statiRamiz Tiro: “Dretelj – na vratima d�ehennema” (Udru�enje logoraša, Mostar, 2005.)

Piše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ

B E H A R 8 3 - 8 4 5 9

nnema maksimalno postigao odnosi se na to kako je djelo-vao na emocije èitatelja (impresivna vrijednost), prenoseæi vlastite emocije (ekspresivna vrijednost). U povijesni diskurs autor je utkao i vlastite emocije, opise, komentare…

Autor nehotièno priznaje kako su Bošnjaci, ali ne samo oni nego i ona prava gradska mostarska raja bili hedoni-sti, u�ivajuæi u blagim hercegovaèkim sutonima. Prije rata su uz Neretvu ribarili, a pored vojnog kruga bi prošli i ne pogledavši ga, nije ih zanimalo niti su htjeli znati što je bilo na suprotnoj strani.

“Dretelj je za nas Mostarce bilo jedno malo lijepo selo uz Neretvu u blizini Èapljine gdje bi se išlo na noæno ribarenje.Neretva široka, razlivena. Visoke topole, hladovina za vru-æeg ljetnog dana kad u Hercegovini pripekne. Tada se tra�ila hladovina uz vodu, malo ribe, malo roštilja, malo kupanja, a sve to samo pola sata od Mostara. Preko puta drevni Poèi-telj. Bilo je tad Dretelju u pohode. Na tim odlascima nismo ni primjeæivali �icom ograðeni krug u kome je boravila vojska, ona vojska od onda. Pored vojnog kruga bi prošli, da ne bi ni obratili pa�nju na njega. Pogled je tada išao ka suprotnoj strani, ka Neretvi i visokim kulama Poèitelja.”

U knjizi se govori o psihièkim i fi zièkim muèenjima za-tvorenika, èovjek je doveden do animalnog. Potreba za vodom i hranom biva èovjekova najveæa preokupacija. Kroz crni humor, autor se indirektno dotièe velikih moæ-nih centara koji uvode neposlušnima embargo na uvoz oru�ja, a u Dretelju je zatvorenicima uveden embargo na vodu. Uslijedit æe u�asne i poni�avajuæe slike èovjeka koji iz prljave lokve pokušava piti vodu.

“Enko ugleda u blizini mjesta gdje je sjedio jednu lo-kvu vode, nagnu se nad nju i poèe piti. (…) Izaðosmo iz podruma kao da smo se ponovno rodili. Bili smo svjesni da ponovno idemo na Heliodrom. Ali tamo bar ima do-voljno vode i svjetlosti.”

U Dretelju ili na Heliodromu rijeè rashod je znaèila ra-portiranje bojovnika svojim nadreðenima o logorašima koji su poginuli “na raði”, oni su rashodovani kao stara roba koja više nièemu ne slu�i.

“Kako je koji kamion dolazio i vraæao logoraše nazad, tako bi bojovnik prijavljivao rashod. Tu�no je to bilo slu-šati: Zadu�eno šezdeset, vraæeno èetrdeset tri, poginulo pet, ranjeno dvanaest.”

Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti, na temelju anali-ze dvaju modusa postojanja, istièe kako su rat i ratni sukobi neminovni sve dotle dok nacije saèinjavaju ljudi èiji je glavni motiv imanje i pohlepa. “Oni nu�no �ude za onim što ima drugi narod pa ono što �ele pokušavaju zadobiti ratom, eko-nomskim pritiskom ili prijetnjama, a �elja da se ima više i da se osvaja duboko je usaðena u društvenom karakteru.” To predstavlja modus egzistencije utemeljenom na imanju. Trajni mir nastaje onda kada struktura imanja zamijeni struk-turu bivanja, što znaèi da se èovjek nalazi pred izborom: ra-dikalna promjena karaktera ili neprestanost rata.

Mo�da je autor knjige Dretelj – na vratima d�ehenne-ma nesvjesno slijedio Frommovo shvaæanje èovjeka i nje-gove biti, osuðujuæi zloèin bez obzira s koje strane dola-zio, jer su ratovi i zloèini u povijesti uznemiravali i uništa-vali milijune nedu�nih ljudi, nastojeæi da se radikalno pro-mijene karakteri kako bi èovjek mogao vidjeti i osjetiti ljepotu nekih novih sutona.

Nauènoistra�ivaèki institut “IBN SINA”, Sarajevo

Ljudsko lice u ogledalu sufi jske literature, Rešid Hafi zoviæ, s prijevodom na engleski, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 153. str.

Poznati islamski teolog Rešid Hafi -zoviæ ovu knjigu napisao je kao sukus svojih usredotoèenja i razviðanja u po-lju sufi jske literature. U tekstu je vidlji-vo koliko mu je ta literatura bila istin-sko utoèište u kojemu pronalazi unu-tarnji mir pred najezdom krvave agresi-je na BiH. Nije ni èudo da je knjigu po-svetio �rtvama ubijenim u Srebrenici gdje je izgubio dvojicu braæe. Knjiga

donosi i prijevod na engleski jezik i niz zanimljivih tema koje promišljaju polo�aj èovjeka u toleranciji i kulturi dijalo-ga, sufi zmu kao primatelju inicijacijske mudrosti i èovjeka kao duha Bo�ijeg i njegovog mikrokozmièkom hramu.

Sufi jski put ljubavi, Rumijeva duhovna uèenja, William C. Chittick, s engleskog preveo Rešid Hafi zoviæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., 429. str.

Prijevod ove knjige æe, mo�da, po-moæi ljudima da uvide zašto je Rumi imao golem znaèaj na njihove pretke i zašto je i danas znaèajan kao što je bio i u predmodernim vremenima. Autor knjige bio je oduševljen kada je za vrije-me svog boravka u BiH, primjetio vidljive tragove perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne baštine. Chittic-

kova knjiga poklanja du�nu pa�nju Rumijevom univerzalnom svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju- njegovoj te-ologiji, metafi zici, kozmologiji i psihologiji.

�ivi sufi zam, ogledi o sufi zmu, Seyyed Hossein Nasr, s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes Kariæ, Ibn Sina, Sarajevo, 2004., 344 str.

Nasrovo djelo pisano je iz srca, pi-sano je jezikom koji je naš suvremeni jezik, onaj koji bri�no vodi raèuna o duši, o srcu, o èovjekovim unutarnjim horizontima. Ovo djelo nije knjiga o sufi zmu, veæ je ono sufi zam sam, onaj koji �ivimo svakodnevno i koji nas da-riva blagodatima vjere u Boga, tim trajnim i neprolaznim darovima. Zani-mljivost knjige je i dodatak koji donosi

nekoliko intervjua koje je Seyyed Hossein dao Enesu Kari-æu tijekom potonjih dvanaest godina, a uvršten je i jedan intervju koji je s Nasrom obavio Ibrahim Kalin.



6 0 B E H A R 8 3 - 8 4

P R I K A Z I I K R I T I K E

Zamišljaj me mekanu... kako vrebam kao zvijer Bjanka Alajbegoviæ: “Izmeðu dvoje” (Biblioteka Nulta stvarnost: knj. 4),Naklada Zoro, Sarajevo, 2005., str. 70

Piše: Sead Begoviæ

Upravo u toj dualnoj opreci “izmeðu dvoje” protjeèe temat-sko poetski protokol ove knjige. Naime, autorica je izrazito mlada (roð. 1983.) te joj se vlastita ne-znatna drama i nevièni osjeæaji spram drugoga (imaginarnog dragog koji je u svojoj tjelesnosti ipak posve stvaran) èine najbolje izra�eni upravo u broju dva. On je simbol suprotnosti, sukoba i odraza, a u naslovu ove knjige skriva šarmantnu muško-�ensku ambivalenciju. Nipošto ne treba

zapostaviti ozbiljne konotacije koje proizlaze iz ovih uglav-nom lapidarnih stihova (“Rodila sam se u modrom vrtlogu / Tvojih oèiju / Dok si nje�no brisao krv / S mog majušnog tije-la / Smireno sam èekala / Da uzmeš prvi / Zalogaj”) jer oni �ele izraziti drastiènu sliku svijeta i tijela te onog specifi ènog meðuprostora izmeðu dvoje suparnika: ljubavnika ili prijate-lja. Ponekad ti stihovi u sebi ponesu pojmovnu inverziju pa æe se zaista potresno oblikovati: “Zamišljaj me / Mekanu / Uravnote�enu / Kako davim / Kako vrebam tvoju budnost / Kao / Zvijer”. Rekli bismo, pjesnikinja svlaèi svoju ko�u u pri-sutnosti drugoga, nemirna, dosjetljiva i erotski naelektrizira-na. “�elim ti i dalje biti lijepa” poantira u pjesmi “Tvoje ruke” i to bi, ako veæ nije konaèna katarza, bilo sve. No, izazastora intimnog pohranjena su èitava bogatstva proumljenih poru-ka, izgovorenih u jednom intervalu govora.

Posebni tonalitet ovoj poeziji dat æe erotska imaginacija koja je još daleko od grubih izluèevina tijela i eksplicitnih seksualnih operacija isto toliko koliko i od neplodnih erot-sko seksualnih sanjarija. Bez uzajamne sebiènosti s “dru-gim” odvija se uglavnom ljubavna igra koja je zbog neèega “zapela”, ali se ubrzo nastavlja uz autorièinu iskrenu inter-venciju i pripomoæ lijepih uvjerljivih slika: “U mladu noæ obuèena / Razbuktala sam pepeo tvoje ko�e / Probudila èaroliju / I nahranila njome / Svoj bezdan / Dodira”. Mogli bismo govoriti o podsvjesnom i nesvjesnom, upravo zbog brze izmjene sna�nih slika, odnosno, o stalnoj obnovi i ra-ðanju istih scena koje u jednom trenutku mogu osna�iti do antologijskih vrhunaca, kao u pjesmi “Ono glavno”.

Kliktaj u veèeri s NihadomIvan Kordiæ: “Cesta izvan krajolika”(2. izdanje sa novim pjesmama),Biblioteka Suvremena/Savremena poezija, Šahinpašiæ, Sarajev, 2007., str. 164

Piše: Sead Begoviæ

Suvremeni bosansko herce-govaèki pjesnik Ivan Kordiæ (Bli-zanci kod Mostara, 1945.), autor je dvadesetak knjiga poezije i do-bitnik nekoliko presti�nih nagra-da za svoje pjesnièko djelo. Ova knjiga sadr�i sedamdeset do sa-da neobjavljenih pjesama koje su nastale u ratu ili nakon njega, ali su ipak, njihov veæi broj, ponijele te�ak biljeg tih nemilih dogaða-ja. Autor koji je 2004. proslavio svoj jubilej: èetrdeset godina od pojave njegove prve knjige “Ru-men” iz 1964. još jednom pod-

sjeæa na svoj poetski kontinuitet te nam i nadalje podastire tematski kompaktne cjeline koje se odnose na zemlju, hi-storiju, mediteransko miomirisno i ponekad oporo okru�je, zatim ljubav (posebno pjesme: “Veèer s Nihadom”, “Pje-sma za Nihadu, ljeta 1979.”) i opsesivno poetsko dru�enje s Tinom Ujeviæem putem sjeæanja i adoracije što æe napo-sljetku uroditi osobitom pjesnièkom retrospektivom. Nai-me, mnoge æe kadrove, istrgnute iz Tinova �ivota, ovaj pje-snik dojmljivo opjevati, a osobno æe objasniti pjesmu “Ti-novi sarajevski papiri”: “Knji�evnik Rizo Ramiæ je, hodajuæi tr�nicom na Bašæaršiji, poslije Drugog svjetskog rata, zami-jetio piljara kako iz neke teke èupa listove i uvija u njih voæe i povræe. Ramiæu se rukopis uèinio više nego poznat jer je to bio rukopis njegova prijatelja Tina Ujeviæa koji je zaostao u nekoj od podstanarskih Tinovih soba u Sarajevu. Tako je spašen jedan dio Tinovih sarajevskih rukopisa.

Kordiæ je umjereni modernist èije poetske slike s lako-æom prihvaæamo kao svoje, pa i onda kada u sebi no se nadrealnost: “…kliktaj se bronèan u nebo di�e…”. On je pjesnik sjenki i vjetrokaza – pjesnik svijeta koji je potonuo u njega. No, rijeèi osjeæa poput krijesi i krijesnica, one mu na trenutak osvijetle paniènu samoæu te egzistencijalno osjeæanje besmislenosti i uzaludnosti. Kordiæ nije pjesnik koji je izabrao škrtost u izrazu i samoæu, što je primjereno krajoliku iz kojeg je potekao, veæ pjesnik koji æe sagorije-vati u vremenu te ipak opjevati predmetnost svijeta, a ka-da je rijeè o duši – polazit æe od konkretne ljudske duše.

B E H A R 8 3 - 8 4 6 1

O K R U G L I S T O L O M E Š I S E L I M O V I Æ U

DJED

Djed je oèev oèuh, meðutim, Selimoviæ ga je volio kao pravog djeda jer ga je ovaj darivao s mnogo ljubavi i topli-ne, što æe kasnije ponijeti u �ivot kao golemo blago svoga djetinjstva. Ka�e Meša: “Više sam volio svijet ljubavi koju nisam izmislio i koji je zaista je postojao”. Poranio! – ka�e djed najljepšim glasom, od baršuna, od ljubavi, od dobrote i širi svoj mekani æurak postavljen lisièinom, prebaèen pre-

ko ramena: naglavce skaèem u to drago okrilje, nje�no od lisièje dlake, toplo od djeda, miriše na jag, na èisto tijelo, na svje�inu tek preobuèene košulje od svilenog beza, na pro-vjetrenu sobu, na sigurnost, na novu vatru, na dobre ljude, na èist snijeg što neprestano pada lelujajuæi se pored pro-zorskih okana. Raznje�en sam do suza i do smijeha, �ivot je èudesno lijep, kao da neko prièa divnu bajku”.

RODITELJI

Selimoviæi su podrijetlom iz Vranjske, na granici Herce-govine i Crne Gore, od drobnjaèkog bratstva Vujoviæa. Vu-joviæa je bilo devetoro braæe, a dvojica braæe prelaze na Islam, te nastaju tri obitelji: Selimoviæi, Æoriæi i Ovèine. Za samo porijeklo svoje obitelji Selimoviæ ka�e da potjeèu od Djube Selimoviæa, koji se spominje 1710. godine u Plavu. “Povijesna drama bosansko-hercegovaèkih muslimana veæ stoljeæima se odvijala na ovim prostorima, sa Islamom ko-ji je u našim krajevima prodro na zapad Evrope, ostavivši na razmeðu svjetova most i granicu Istoka i Zapada”.

Hasan u Dervišu i smrti ka�e o tome: “Ni skim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juèe smo bili ono što danas �elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne-što drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo�e-mo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaæeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušæa , suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeæanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, neæemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr-�avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja”.

Obitelj M. Selimoviæ ima aginske korijene, a to znaèi da su se preci bavili trgovinom. U Bileæi su imali zlatarni-cu. Posjeduju imanja od Zavidoviæa do Tuzle. Otac Mešin, odlazi iz Bileæe u Tuzlu, bje�i iz braka koji su mu “namet-nuli”. Ubrzo i roditelji dolaze u Tuzlu, te kupuju kuæu, a Mešin otac se �eni drugi put s prekrasnom djevojkom Pa-šom Šabanoviæ. Paša je majka Mešina, lijepa, vrijedna, do-bra supruga i majka. Za oca ka�e Selimoviæ da je bio kru-pan, visok, sna�an i neukrotiv èovjek. Kako se ka�e u Bo-sni, on je istutnjao i moj i svoj tal nemira.” Taj otac imao je dvije velike strasti: lov, posjedovanje mnogo pasa i lije-

Za “Behar” donosimo izlaganja s okruglog stola o Meši Selimoviæu i njegovoj knji�evnoj svevremenosti u sklopu manifestacije 13. bošnjaèke rijeèi u Hrvatskoj koja je odr�ana u veljaèi ove godine u organizaciji KDBH “Preporod”

SjeæanjaMersija Omanoviæ priredila je svojevrsni kraæi pojmovnik iz “Sjeæanja” Meše Selimoviæa, ponekad uz postupak kola�iranja i slobodne interpretacije, èime nas ovo odista veliko knji�evno ime uvodi u svoju autobiografi ju, odnosno u odreðena razdoblja svoga �ivota

6 2 B E H A R 8 3 - 8 4

pih konja. Djeci je poklanjao vrlo malo pa�nje i ljubavi. Sve knjige objavljene u to vrijeme kupovane su i donošene u kuæu Mešina djetinjstva. Dru�enje s prijateljima i lijepa knjiga, a najviše ljubav brata i sestre bili su blago malog Meše.

ZAVIÈAJNO NASELJE TUŠANJ

Naselje naseljeno rudarima i njihovim obiteljima s pu-no, puno djece. Selimoviæ s mnogo razumijevanja i ljubavi razmišlja o društvenom statusu rudara i kako je upravo proèitao “Germinal” od Zole, pravi paralele i komparira kako je to najte�i oblik rada za odr�avanje golog �ivota. U naselju postoji kafana koja se zove simbolièno: “Kod tri vrbe-kod Salke grbe”. To je kafana u kojoj rudari provode one dane kad dobiju novac, a to znaèi opijanje i potonuæu èovjeka u parama alkohola i gubljenu vremena. Meša se dru�i, ide u školu i igra s djecom rudara i ostalih mještana Tušnja, ali to su sve oni pohranjeni dogaðaji, kako Meša ka�e: “ U magazi mozga”, o èemu æe i kasnije pisati. Raz-govora s tešanjskim postolarom Bajrom koji krpa cipele i voli duge razgovore o ljudskom poštenju, ali sve uz pije-nje rakije koja je stacionirana pod radnim stolom. U radnji je i polica na kojoj dominira nekoliko knjiga Gorkog. Za boravka u partizanima, M.Selimoviæ piše da su rudari ma-sovno sudjelovali u revoluciji i da su mnogi izginuli. Ginuo je mlad èovjek, prijatelji iz njegovog djetinjstva davali su mladost i �ivot za ljepše “sutra”.”Ima mnogo nepravdi na svijetu, mnogo eksploatacije ljudskog roda; što bi još bilo kad meðu nama ne bi bilo merhameta – šta je on? – Mi-slio sam – Muslimanski socijlista? Je li va�nija borba protiv nepravde, ili lièni merhamet? – upitao sam ga.- Merha-met od mene zavisi – odgovorio je. – Kad bi smo svi bili merhametli ne bi ni bilo ekploatacije, ili bi bila neva�na.- Uèinilo mi se to uvjerljivo, nisam tada vidio koliko je to bje�anje od rješenja, ma koliko bilo plemenito po namjeri. Ljudima treba lijepa rijeè – govorio je, sve èešæe pote�uæi iz fl aše, ovla�enih oèiju. Zapamtio sam tu sliku beznadne dobrote, to olièenje lijepog merhameta, u hambaru od dasaka, pod sjenom granate jabuke, taj simbol utjehe mahalske sirotinje, idealno podešen prema njoj.

PRVI SVJETSKI RAT

Otac slu�i vojsku u Pešti, ali zahvaljujuæi obiteljskom novcu paralelno �ivi svoj �ivot sa svim blagodatima koje Pešta u ono vrijeme pru�a. U Tušnju postoji Mekteb, vjer-ska škola za predškolsku djecu. U to vrijeme Meši je èetiri godine i u maglovitim sjeæanjima nosi sva ta dogaðanja iz ratnog razdoblja i poèetku svog školovanja, odnosno po-haðanja mekteba. Ka�e da mu je najljepša škola u �ivotu, ona koja je vezana za prvi samodoprinos, jer ta djeca po-laznici mekteba nose u školu po jedno drvce da bi se uèio-nica grijala. Vjerouèitelj Salko je posebno dobar èovjek i djeca ga smatraju kao da je jedan od njih. “I hod�i Salihu mogu da zahvalim što poèetak svoga �ivota do�ivljavam kao divan sunèani predio, i što na horizontu moga dale-kog sjeæanja stoji mirna, utješna, osmjehnuta slika odaslog èovjeka djetinje duše, tu�no nevinog lica, zbunjenog izra-

za zbog mnogo èega što vidi, a ne razumije, uvijek spre-mnog da oprosti za uvredu i za zlo. A kad nam je Majd�il rekao da je njegovoj bolesnoj majci slao po �eni kafu kad god je mogao, i to noæu, da drugi ne vide, postao je istin-ski prijatelj. Mo�da baš njemu dugujem za mnoge iluzije u �ivotu, ali i za mnoga razoèaranja, jer takve dobrote malo je meðu ljudima. A tog anðeoskog kneza Miškina moga djetinjstva nisam ni do danas zaboravio, i drago mi je da je bio takav, makar i jedan jedini. (str.68)

ŠKOLOVANJE

M. Selimoviæ polazi Ru�diju, osnovnu školu s pojaèa-nom satnicom vjerskih predmeta. U ovoj školi Meša shva-æa jednu od istina u �ivotu, a to je da svaka vlast ma kakva bila ima dovoljno pomagaèa i da pobuðenici, ma kako bili u pravu, nemaju nikakve šanse. Pritom misli na jednog vjerouèitelja Islama koji je vrlo loše predavao, a uèenike je ka�njavao batinama. Kada je uèenik trebao dobiti batine po tabanima uvijek bi se našlo veæih i jaèih uèenika iz ra-zreda koji bi hod�i pomogli da se to ka�njavanje izvrši što bolje, a ostala djeca bi se smijala. Selimoviæ ka�e da pisci nisu djelovali na njegovo stvaralaštvo, meðutim, u opisu ovog batinjanja ima nešto utjecaja Dostojevskog, koji je


B E H A R 8 3 - 8 4 6 3

ronio u ljudske duše i tajne psihe, što je na neki naèin i rezultat Selimoviæeva gledanja na �ivot.

“Kasnije kad sam došao do prevoda Kurana nisam se mogao naèuditi zašto se od nas krio tako poetièan i mu-dar tekst, a to je bilo zahvaljujuæi jednom nastavniku - ne-dovoljno obrazovanom èovjeku.

UNIVERZITET

Oko 1930. godine, Meša dolazi na studij u Beograd. Na fakultetu se susreæe s profesorima kao što su Aleksan-dar Beliæ, Bogdan Popoviæ itd. Upoznaje Milovana Djilasa, te Hasana Brkiæa koji je bio èlan Gradskog komiteta Beo-grada. Meša postaje predsjednik Udru�enja društva naro-da. Selimoviæ nije �elio biti èlanom Partije, da ne izgubi svoju nezavisnost, te æe u njegovoj partijskoj karakteristici od 1941. do 1951.godine uvijek pisati obilje�je”da je inte-lektualac – individualista”. Godine 1934. Selimoviæ je di-plomirao knji�evnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Ukljuèen je u ilegalno politièki i društveno kul-turni �ivot Beograda, ali ka�e da stalno osjeæa jednu nesi-gurnost zahvaljujuæi onoj davnoj oèevoj hladnoæi i distan-ci prema njemu kao djetetu. “Ništa nisam postigao bez muke, boreæi se najèešæe sam protiv sebe”

DRUGI SVJETSKI RAT I REVOLUCIJA

Selimoviæ je u Tuzli, radi kao profesor na Tuzlanskoj gimnaziji i tu ga zatièe rat. I on i brat i sestra rade u ilega-li. Dospijeva u zatvor. Meðutim, na suðenju, zahvaljujuæi pomoæi ljudi s kojima je radio bude osloboðen i odlazi u partizane. U partizanima piše u èasopisima te je u tom smislu indikativan jedan njegov napis: “U prvim partizan-skim brojevima “Fronta slobode” iz godine 1944., objavio sam jednu pripovijetku i tri reporta�e o zloèinama 13. SS-divizije nad narodom majevaèkih sela, u�asnute napise o neviðenoj surovosti naših ljudi nad našim ljudima. (U 13. SS-diviziji, koja se zvala i “Hand�ar-divizija”, samo je ko-mandni kadar bio njemaèki), o zvjerstvima nad nevinim srpskim seljacima, uglavnom �enama i djecom sela Vakup. (Ni danas ne shvatam da je potrebno o zloèinima pojedi-nih nacionalnih grupa u NOB govoriti vrlo obazrivo. Zar istina ma kakva da je, ne bi bila korisnija? Zar ne bi dopri-nijela da se ne ponovi ono što je bilo? Opasnost da se jedna nacija zlonamjerno identifi kuje sa svojim zloèincima daleko je manja od opasnosti da iz nepoèupanog korijenja zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po ranama, naroèito starim, ali su, recimo srpski knji�evnici najviše uèinili na raskrinkavanju i osudi èetnika.

Ostali pisci, s èasnim izuzetkom Ivana Gorana Kovaèi-æa, nisu rekli svu istinu o svojim izdajnicima. Iz ove ko�e se ne mo�e, i svima nam ostaje da ponesemo svako svoj te-ret i svoju sudbinu, baš zato što ne mo�emo i neæemo da se identifi kujemo sa zloèincima i što osuðujemo sve zloèi-ne nad ljudima i nad narodima. Stid i nacionalni komplek-si, zbog kojih æutimo, neæe nam mnogo pomoæi: istorija se ne mo�e izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske uopštavanja, od kojih pate i naše literature i naša istorio-grafi ja, i naša politièka praksa, veæ su urodili negativnim

posljedicama, jer se krivice nisu obilje�ile, pa se javljaju nepravedne revandikcije i pojave koje nismo oèekivali, bar ne u ozbiljnijem broju, i nikako kod mladih. Ništa nije do-bro što ostane neobjašnjeno, niti se istorija gradi na pre-æutkivanju. Samo bi zlonamjerni mogli pomisliti da je rijeè o odmjeravanju istorijskih krivica, pojava je bitno klasna, i tako bi je trebalo objašnjavati. Naši kvislinzi su, svjesno ili nesvjesno, bili udarna snaga bur�oazije, i bilo bi zanimlji-vo s tog klasnog, društvenog i sociološkog stanovišta izu-èavati pojavu ustaša, èetnika, slovenaèkih bjelogardista, muslimanskih hand�arovaca i drugih”.

KNJI�EVNO STVARANJE

“Uvijek sam volio lijepo prièanje, lièilo mi je na divno bajanje koje razoru�ava zle sile. Uvidio sam da sposob-nost prièanja i dar pisanja rijetko kad idu zajedno, i teško se nalaze kod jednog èovjeka, èak se izgleda iskljuèuju”. Sve ono što Selimoviæ objavljuje od 1940. godine, sve su to pisanja i traganja da se izrazi i opiše svoja najveæa tuga i bol za ubijenim bratom 1944.godine. Selimoviæ, kad je bol bila vrela i najbolnija, nije imao snage, a nije ni znao kako da o toj tragediji, ubojstvu svog brata piše, morao je pustiti da vrijeme donese sazrijevanje ponad izljeva boli i ranjenosti cijelog biæa. Godine 1962. ponovno zapoèinje traganje za izgubljenim bratom. Tema u svijesti Selimovi-æevoj dobiva odreðena usmjerenja, a od izvorišta dogaða-nja prošlo je 20 godina. Rijeè je o odnosu i sukobu izmeðu ideologije i pozlijeðenog pojedinca. “Derviš i smrt”, sma-trao je Selimoviæ, knjiga je o ljubavi i mr�nji, dogmi i �ivo-tu, liènom i neliènom, izdvojenom i opæem.

BEOGRAD – SARAJEVO – BEOGRAD

Godine 1944. �ivotni put Mešu Selimoviæa vodi u Beo-grad da bi ubrzo bio u Sarajevu gdje je od 1950. do1953. godine docent na Univerzitetu. Godine 1966. izlazi roman Derviš i smrt, krucijalni dio njegova djela. Bolest ga odvo-di ponovno u Beograd. Razboljele su mu se oèi. Ako nešto mo�e da zadesi jednog èovjeka od pera, zaista nema veæe nevolje. Selimoviæ s cjelokupnim svojim knji�evnim opu-som pripada knji�evnosti koja je “svevremena”.

EPILOG

Mo�emo govoriti i o nekoj vrsti ekumene Meše Selimo-viæa. Naime, još za njegovih gimnazijskih dana fascinirao ga je prof. dr. Drago D. koji je predavao srpsko-hrvatski jezik. Iako je bio katolièki teolog ðaci su ga voljeli i pošto-vali jer je o semitskim religijama govorio s podjednakim uva�avanjem i poštovanjem. Primjerice, o poslanstvu Isu-sa Krista rekao bi da je svejedno naziva li se on Isus, Hrist ili Isa pejgamber – on je uvijek najljepši i najplemenitiji simbol koje je èovjeèanstvo stvorilo. “Otkako mi je dr. Drago D. ukazao na njegovu ljepotu, sve do danas, mada veæ odavno ateista, nisam otkrio ništa ljepše i sadr�ajnije: èovjek koji svojom patnjom iskupljuje grijeh drugih ljudi – to je grandiozna moralna i poetska slika najveæeg hu-maniteta, koja je i do danas ostala neokrnjena.”


6 4 B E H A R 8 3 - 8 4

�enski likovi u Dervišu i smrti samo proviruju iz pripovjedaèeva svijeta, ali na semantièkoj razini tumaèenja romana zauzimaju zna-èajno mjesto i vrlo su efektni.

Pitanje autorove osobnosti te pitanje kako osobnost zahvatiti je-zikom u dimenziji autobiografskog diskursa koji je moguæe pozicioni-rati na razumijevanje knji�evno umjetnièkog djela, pitanja su o ko-jima se bavi feministièka kritika ko-ja je otvorila nove perspektive i u tumaèenju likova u Dervišu, po-sebno �enskih likova.

U analizi knji�evnih djela, do sada, se olako prelazila preko au-torova �ivota, kao da je djelo na-stalo samo po sebi, a ne u jedin-stvu autorove duhovnosti formira-ne u spletu religijskog, nacional-nog i sveukupnog njegovog kultu-rološkog naslijeða. U. Eco bi rekao da se odreðenje znaèenja nekoga teksta ne zbiva samo unutar tek-sta, zato što mu (tekstu) znaèenje odreðuje èitatelj koji sudjeluje sa svojom “enciklopedijom znanja”, tj. skupom znanja o svijetu, a povratak autora na pozornicu istovremeno je neminovan.

Pitanje o kojem bi se moglo govoriti u ovom radu bilo bi na koji naèin tradicija, kao izvan knji�evna realnost i uloga �ene u društvenom �ivotu opstoje u knji�evnom djelu M. Selimoviæa, a o naznaèenoj problematici govorilo bi se s pozicije nove i feministièke kritike.

Dosadašnje moje èitateljsko iskustvo, u veæini sluèaje-va, vezano je za išèitavanje djela muških autora jer su u povijesti knji�evnosti spisateljice bile rijetke. U kontekstu naznaèene tematike mo�da bi bilo opravdano postaviti pitanje: Što je sa svim onim anonimnim autoricama kroz povijest koje su sebe nastojale izraziti kroz odreðeni, ne samo knji�evni nego bilo koji drugi umjetnièki oblik? Mo�da bi se odgovor mogao vezati uz oblike moæi koje su muškarci oduvijek posjedovali, kako fi zièku tako i materi-jalnu. Moæ im je omoguæavala da �enu iskljuèuju u dugim povijesnim razdobljima iz javnog �ivota, a na�alost u ne-kim kulturama i danas u 21. st. je obezglašena. U svjetlu naprijed iznesenih konstatacija mo�da bi se mogla rasvi-jetliti i koncepcija likova u navedenom Selimoviæevom ro-manu.

Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom �ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem umjetnièkog obli-ka, ali to ujedno predstavlja i njego-vo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz prizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji predoèiti i kultur-nu klimu vremena o kojemu piše. U tekst svoga djela utkao je likove iz tematizirane društvene zbilje, u koji-ma �enski likovi na semantièkoj razi-ni su vrlo efektni. Dakle, ponovno je rijeè o “knji�evnosti i �eni koja se o njoj piše.” Pitanja statusa, ekonomi-ja �enske ovisnosti u braku, ograni-èene moguænosti izbora zbog od-goja, potreba da voli i bude voljena, da bude korisna u obitelji i društvu itd. predstavljaju konkretno iskustvo �ene u veæini kultura koje æe ih na-vesti da i knji�evno djelo drugaèije vrednuju od muškog èitatelja koji najèešæe naznaèene probleme dr�i ogranièeno zanimljivim. Virginija Woolf to naziva razlikom nazora ili razlikom standarda. Iz razlike nazo-

ra producirati æe se i razlièitost tumaèenja psihologije �en-skih likova te slika �ene u knji�evnom djelu. U tradicionalnim kulturama od �ene se oèekivalo da se poistovjeti s muškim iskustvom i svjetonazorom pa su èitateljice vrlo èesto plakale za nesretnim muškim sudbinama.

Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe postavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih Nurudinovih �ivotnih pa-dova ne nalazi se u epskom svijetu nego u �eni koju je davno, prije dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki �ivot i otišao, ne osvrnuvši se.

U Vlastitoj sobi, u èetvrtom poglavlju, Virginija doziva imaginarnu konstrukciju, lik Judith Shakspeare koja je se-stra velikog pisca. Razdoblje prije 18. st. mo�da je najta-mnije razdoblje za �enu. Za Judith je bez njene volje bio ugovoren brak, a kada se pobunila, otac ju je za “njeno dobro” istukao. Bje�i od kuæe, a kada se �eli zaposliti kao glumica biva odbijena - �enama nije bilo dano pravo da budu kreativne. Jedino što joj je ostalo s tog pustolovnog puta bila je trudnoæa. U pitanju je vladavina nad �enskim tijelom, duhom i emocijama. To nije prisutno u kulturi prije 18. st. nego, na �alost, bivamo svjedocima kako i u našem vremenu, u nekim kulturama, još uvijek pluta duh Judith Shakspeare.

�enski likovi u romanuDerviš i smrtPiše: Ajka Tiro Srebrenikoviæ


B E H A R 8 3 - 8 4 6 5

U Selimoviæevom romanu Nurudina proganja duh �e-ne iz mladosti koju je zbog mladenaèkih ideala i ratnih pohoda ostavio, odbacivši na krajnje okrutan naèin �ivot i ljubav. Muškarac je imao potrebu da nametne svoje Ja, a jastvo se konstituira iz potrebe da se protjera drugoga i drugaèijega iz komunikacije ili još gore iz društvenog �i-vota. �enski uroðeni senzibilitet i njen tradicionalni odnos prema vlastitoj prirodi ne dozvoljavaju joj da sebe izrazi

kao muškarac – isticanjem i nametanjem svoga Ja. �ena se istovremeno nalazila i u zaèaranom krugu, ako se po-kušala izraziti u odreðenom umjetnièkom diskursu nije smjela pisati ni sa gorèinom jer bi uzburkala zle duhove koje bi okrenula protiv sebe same.

Društvena uloga �ene u patrijarhalnoj sredini, u Dervi-šu prezentira se kroz pripovjedaèevu ideološku svijest, ali bez obzira što je Nurudin tradicionalista, Selimoviæ zna-èajno odstupa od tradicionalne realistièke poetike u pri-kazivanju �enskih likova èije svijesti funkcioniraju na dru-gaèiji naèin od ustaljenih tradicionalnih normi i sredine u kojima ih zatièemo. U ovom romanu prikazana je tradici-onalna bosanska sredina i epski svijet u kojemu glavnu ulogu dobivaju muški likovi, a �enski likovi su samo raspo-znatljive fi gure koje nastoje povezati raspršeni svijet, zbog ratova, u koherentnu cjelinu. Muški likovi, osim Hasana, zapleteni su u mre�u stalnih samoanaliza u kojima se na-stoji pronaæi uzroèno posljedièna veza u svijetu, a �enski likovi konkretno djeluju. To im nije podario pisac knjige o sebi, ideolog Nurudin koji i realnu i imaginarnu �ensku pojavu u svojoj knjizi �ivota uvijek postavlja u zatvoren prostor. Autorova pozicija suprotstavlja se ovakvoj kon-cepciji na naèin da se �enskim likovima daje oso-bina aktivizma i dinamiènosti. �ena u ovom Seli-moviæevom romanu ne pristaje na pasivnu druš-tvenu normu. Ne radi se o promjeni sredine, jer se �eni u tradicionalnoj društvenoj zbilji nije do-zvoljavalo da samostalno djeluje, putuje kako bi upoznala nove ljude i krajeve, niti da se obrazuje. Selimoviæ nastoji zaobiæi ustaljenu praksu u kojoj je �ena bila samo fi gura u komunikaciji, njeno mišljenje se nije uva�avalo ili je , još gore, na sa-mom poèetku bilo ignorirano. Selimoviæ je svjestan kako se tradicija ne mo�e, ni u kom sluèaju, apsolutno zaobiæi, postoje uvijek oni koji nas presreæu, a u Dervišu slobodo-umne ideje koje Hasan (�ivot) zastupa uvijek presreæe ide-olog Nurudin.

Selimoviæ je roðen u tradicionalnoj patrijarhalnoj sre-dini. O tradicionalnom duhu prisutnom u Bosni i o ulozi oca u patrijarhalnoj obitelji u autobiografskom djelu Sje-æanja (1990) Selimoviæ se izrazio: Bosna je moja velika i

stalna ljubav i moja povremena bolna mr�nja. Bezbroj pu-ta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao… Nije to samo neobjašnjiva veza izmeðu nas i zavièaja, veæ i koloplet naslijeða, istorije, cjelokupnog �ivotnog isku-stva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tuðeg dalekog, koje je postalo moje.

Bosna je u Selimoviæu izazivala povremenu bolnu mr-�nju upravo što su u njeno društveno tkivo upleteni strogi

zakoni patrijarhata koji su sputavali èovjeka da se u društvu pozicionira kao slobodna ljudska jedinka te zbog toga nepisane patrijarhalne nor-me osjeæa kao teret.

Selimoviæ je intelektualac zapadnog tipa, ali na formiranje �ivotnih pogleda imali su utjecaja islamsko kulturološko naslijeðe, stavovi tradici-onalne patrijarhalne sredine i vlastito humani-stièko obrazovanje. U suprotnosti s patrijarhal-nim poimanjem �ene i njene uloge u društvu,

Selimoviæ je nastojao da �enskim likovima podari samo-stalnost te da ih uvede u društveni �ivot vremena o koje-mu piše. Autor je na ovaj naèin demantirao historiograf-ski koncept realistièke proze, ulogu �enskih likova u tradi-cionalno umjetnièkom svijetu s odreðenom dozom pre-dosjeæaja kako æe �ena u buduæem vremenu postati rav-nopravnim sudionikom u svim sferama društvenog djelo-vanja.

Ali, Selimoviæevi �enski likovi još uvijek nisu dostigli onaj stupanj samostalnosti o kojoj nam govori J. Fowles u svom romanu �enska francuskog poruènika. Oèito da su naplavi-ne patrijarhata u svijesti bosanske �ene, vremena o kojemu Selimoviæ piše, bile veæe od patrijarhalnih naplavina formi-ranih u svijesti �ene viktorijanske tradicije. Ne znam što me to ponukalo da povuèem paralelu izmeðu jednog i drugog romana, iako sam svjesna da se, mo�da, radi o svojevr-snom paradoksu jer je Derviš moderan roman, a �enska francuskog poruènika je postmoderno knji�evno djelo. Jedna od dodirnih toèaka izmeðu ova dva romana bila bi ta kako i jedan i drugi pisac na tematološkom planu govore o društvenoj zbilji u kojoj se nije javno govorilo o odnosu meðu spolovima, makar ti odnosi bili samo prijateljske pri-

rode. Uloga èitatelja i u jednom i u drugom romanu veoma je znaèajna. U Fowlesovom romanu èitatelju se daje dovolj-no prostora da odabere njegov završetak, s tim da èitate-ljev izbor ne podrazumijeva apsolutnu slobodu nego i od-govornost u smislu da jedan oblik završetka ovaj roman stavlja u okvire knji�evne tradicije, a drugi ga dovodi u kon-tekst postmoderne proze. Èitateljeva uloga u Selimoviæe-vom romanu je ta da on aktivno sudjeluje u davanju znaèe-nja Nurudinove prièe, to je idealna svijest koja je etièki i


Pripovjedaè Nurudin piše knjigu o vlastitom �ivotu, s namjerom da izrazi sebe putem umjetnièkog oblika, ali to ujedno predstavlja i njegovo skrivanje, on postaje netko drugi. Kroz prizmu pripovjedaèeve svijesti, Selimoviæ nastoji predoèiti i kulturnu klimu vremena o kojemu piše

Iako se u Dervišu radi o prostoru prièe postavljene u epsko vrijeme, prapoèetak svih Nurudinovih �ivotnih padova ne nalazi se u epskom svijetu nego u �eni koju je davno, prije dvadesetak godina ostavio, odabrao vojnièki �ivot i otišao, ne osvrnuvši se

6 6 B E H A R 8 3 - 8 4

tradicionalno neoptereæena, te se zbog toga i oèekuje od nje da bude potpuno objektivna i nepristrana. Likovi i u jednom i u drugom romanu nisu problematièni, podudara-ju se s društvenom konvencijom, osim Sare i Hasana koji svojeglavo izlaze iz ustaljenih društvenih normi. Oni su in-dividualisti i kao da �ele sami sebi nauditi, za inat viktori-janskoj engleskoj i bosanskoj osmanskoj tradiciji. Sara bje�i od konvencionalnog ponašanja, raskida zaruke, a Hasan ostavlja �enu koju mu je njegova obitelj odabrala, napušta Carigrad i mjesto muderisa (predavaèa na vjerskoj školi), odabire posao trgovca stokom kako bi bio u stalnom kon-taktu s novim ljudima, novim krajevima i nepoznatim kul-turama, što je samo obogaæivalo njegovu viziju �ivota.

Iako je Selimoviæ prezentirao tradicionalnu sredinu i njene zakonitosti, u ovom romanu smisao �ivotu ne daju muški likovi kojima je bilo dozvoljeno da ratuju, trguju, putuju, obrazuju se, sklapaju ugovore itd., nego je �ivotni pobjednik �ena iz Nurudinove mladosti koja na kraju ro-mana, u posljednjoj Nurudinovoj �ivotnoj noæi, šalje u te-kiju (duhovni hram) svoga, a mo�da i Nurudinovog sina, èime se �ivotni put po-novno nastavlja, dobi-vajuæi novi smisao. Nu-rudin u svojoj �ivotnoj prièi ne daje dovoljno prostora �enskim liko-vima, ali im se kroz au-torovu poziciju omo-guæava da svoje krajnje odredište pronaðu u èitatelju, a na taj naèin su se uspjeli odlijepiti od pripovjedaèeve su-bjektivne volje i njego-vog intimnog raspolo-�enja. Rijeè je dakle o svojevrsnoj kontekstualizaciji pove-zanoj sa zakonitostima �ivota i njegove nu�de, a u okviru toga mo�e se išèitati kako dominantno mjesto zauzimaju autorovi humani principi koji refl ektiraju misao da u ne-kom buduæem vremenu neæe biti nikakvih drugih podjela meðu ljudima osim njihovih sposobnosti.

Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni junak Nu-rudin, koji je fi lozof, ideolog, ali i tradicionalist, je kultura koja nije bila naklonjena �eni te zbog toga on nikada nije bio u stanju do kraja razriješiti �ivotnu tajnu i enigmu �en-skosti koja mu se javlja u konkretnim �enskim pojavama, a pogotovo u pojavi irealne �ene, izgubljene u vremenu, koju je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti niti u tajnu monumentalnosti steæka. �ivotna zbilja Nurudinu se uvijek pojavljuju kao svojevrsni kontrast u odnosu na nje-govu tradicionalnu i ideološku svijest. I u ovom sluèaju, taj ideolog, ali i fi lozof pronalazi pogrešan put za razrje-šenje �ivotne enigme, pokušavajuæi shvatiti (pribli�iti) ono što je apsolutno ne spojivo: konkretnu pojavu �ene iz mladosti s nematerijalnim oblikom - steækom: Otišao sam, ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je èudnu, kao steæak. (o.c., str.463)

Nurudin u svojoj knjizi �ivota �enske likove, za razliku od muških, nije imenovao njihovim osobnim imenima,

osim Dubrovèanke Marije. �ena nosi ime po mu�evom imenu, njegovoj tituli ili mjestu porijekla. Ako se zna da imenovanje lika predstavlja dominantu koja odreðuje tu fi guru, izdvojivši je kao pojedinaènost u danom pripo-vjednom svijetu, onda se mo�e doæi do zakljuèka kako je ovaj ideolog i na ovaj naèin �elio �enu depersonalizirati. Marijinom liku, zbog njenog porijekla (Dubrovèanka) i po-sla kojim se bavi (trgovina), autorova svijest je predodre-dila da bude inicijatorom društveno – politièkih promjena na ovim prostorima, ali prezentirati i kulturološke razlièi-tosti bosanske sredine u odnosu na dubrovaèku koja se oduvijek dièila svojim humanim principima i slobodarskim duhom. Nije sluèajno što je Hasan u Dubrovèanima pre-poznao prijatelje i što je njihov jezik, isti kao i njegov, odigrao presudnu ulogu da napusti Carigrad i mjesto mu-derisa. Autor je Hasanu i Mariji predodredio da krenu u rušenje stereotipa koji su �eni nalagali da bude samo su-pruga i majka, a uz to i materijalno ovisna o ocu, bratu ili mu�u. U takvom nehumanom društvu apsurd je oèekivati da �ena bude ukljuèena u društveni �ivot svoje sredine.

Selimoviæev pripovje-daè posjeduje jedan oblik intuitivne svijesti koja, bez obzira na njegov tradicionalni odgoj, predosjeæa ka-ko �ena ne predstavlja samo fi zièku razlièitost u odnosu na muškar-ca, nego je u njenoj pojavi prisutno i odre-ðeno naèelo: �ivot, lju-bav, vizija buduæeg itd. zato su �enski liko-vi u romanu suptilnije

izrazili upravo onu dimenziju ljudskog koja se tièe emotiv-nog i produhovljenog.

U romanu se govori i o ratnim pohodima, nehumanoj vlasti, montiranim procesima, doušništvu, izdajama, silo-vanju itd., a u takvoj tematiziranoj zbilji glavni akteri su bili muškarci. Virginija Woolf u Tri gvineje raspravlja kako je bezbroj nesretnih ljudskih sudbina bilo odreðeno rat-nim sukobima, te istièe kako su …mnogi nagoni manje – više zajednièki obama spolovima, nagonu za borbom oduvijek su skloni muškarci, ne �ene. U povijesti da i ne-ma ljudskog biæa koje je izgubilo �ivot od �enine puške; najveæi dio ptièjeg i �ivotinjskog svijeta poubijali ste vi, a ne mi (…) Oèito za vas u borbi ima neke uzvišenosti, neke nu�nosti, nekog zadovoljstva, koje mi nikad nismo osjeti-le, u kojima nikad nismo u�ivale.

Virginia navodi tri razloga koji navode muškarce na borbu: rat je profesija, izvor sreæe i uzbuðenja, a isto tako i moguænost da se izraze odlike muškosti.

U Selimoviæevom romanu Nurudin je bio u svom proš-lom vremenu ratnik, i Mula Jusuf je bio indirektno uklju-èen u ratne sukobe, oni su formirali njegovu iskompleksi-ranu svijest, i Kara Zaim je bio nekadašnji gazija. Ishak je bjegunac koji je nešto uèinio protiv zakona, zato ga proga-njaju. Predstavnici vlasti provode zakone koji su doneseni

Kultura u kojoj egzistira Selimoviæev glavni junak Nurudin, koji je fi lozof, ideolog, ali i tradicionalist, je kultura koja nije bila naklonjena �eni te zbog toga on nikada nije bio u stanju do kraja razriješiti �ivotnu tajnu i enigmu �enskosti koja mu se javlja u konkretnim �enskim pojavama, a pogotovo u pojavi irealne �ene, izgubljene u vremenu, koju je jedino volio, kao što nije mogao prodrijeti niti u tajnu monumentalnosti steæka.


B E H A R 8 3 - 8 4 6 7

nakon ratnih sukoba. Znaèi, svi su muški likovi, osim Hasa-na, ukljuèeni na ovaj ili onaj naèin u odreðene sukobe. Nurudin u svojoj ispovijesti predoèava i vojnièke postupke prema nemoænim ljudima, prije svega djeci i �enama koji su uvuèeni u ratna stradanja bez svoje volje i pristanka. Silovanje i blud Mula Jusufove majke, na �alost, predstav-lja motiv s kojim se i naša kultura na pragu 21.st. sve do nedavno morala nositi. Na pojavu zla u djeèaku Jusufu utjecao je odnos vojnika prema njegovoj majci, tj. odnos grupe (vojnici) prema pojedinaènoj ljudskoj jedinki (�eni). Mula Jusu-fov znak osobnosti u znaèenju zlo, postaje po-vod novome zlu - izdaji i doušništvu, a prauzrok se nalazi u osveti za uèinjeni grijeh kojeg su prema njego-voj majci poèinili vojnici. U toj osobnoj iskompleksiranosti Mula Jusuf nije bio u stanju razluèiti pojedinaèni od opæeg grijeha. Muška kultura je oduvijek svoju moæ gradila na fi zièkoj i materijalnoj moæi. Jusuf æe u �ivot ponijeti tamne slike iz djetinjstva, na èijim se temeljima formiralo njegovo moralno devijantno ponašanje. Vojnici su u ovom mladom èovjeku, veæ na poèetku njegovog odrastanja u èovjeka, izgradili i podijeljeno jastvo. Nurudin u razgovoru s Mula Jusufom brani blud njegove majke koji bi on, kao sljedbe-nik Bo�je rijeèi, neminovno morao osuditi. U ovom “do-brohotnom” stavu krije se i Nurudinova vlastita odgovor-nost, njega kao ratnika, za sve nesretne ljudske (djeèje) sudbine èiji se prauzrok nalazi u ratnim pohodima.

Hasan materijalno poma�e ratne stradalnike, èime se vlastito, ali i obiteljsko bogatstvo polako iscrpljuje. Hasan je dinamièan lik koji u bosansku sredinu dovodi dubrovaè-ki braèni par gðu. Mariju i gospara Luku. Skupa sa mu�em i prijateljem, Marija je slobodno ukljuèena u trgovaèke poslove. Hasanovi sunarodnjaci Hasanovo prijateljstvo s Dubrovèankom tumaèili su kao ljubav. U patrijarhalnim svijestima nije bilo mjesta za prijateljstvo meðu suprot-nim spolovima. Neoptereæena èitateljeva svijest odnos Hasana i Marije tumaèi na jedino ispravan naèin, a to je pomirba dvaju razlièitih spolova, pomirba razlièitih religi-ja, svjetonazora i kultura, èega ideolog Nurudin nije svje-stan jer su njegovi �ivotni zakoni jednoznaè-ni i ne tra�e u drugome i drugaèijem od sebe samog nikakvo objašnjenje. Nurudin o Mari-ji govori kao sveznajuæi pripovjedaè, istièuæi kako je ta �ena bila fratarska štiæenica. Nu-rudin Marijin �ivot na ovaj naèin nastoji ne-svjesno pribli�iti svome �ivotu i vlastitim �i-votnim principima, pokušavajuæi pronaæi, sada u još jednoj ideologiji, opravdanje za svoju dervišku, uoèavajuæi kako je katolièka vjernost u njoj zakopala ljubav. Ovom konstatacijom iz Nurudina izlazi skrivena potreba za drugim, drugaèijim i ljubavlju.

U ruke èovjeku sa sela, ideologu i bivšem ratniku, ali i obrazovanom intelektualcu, Selimoviæ je predao spisatelj-sko pero kako bi se do kraja ogoljela njegova svijest, ali ne samo njegova nego i svih onih tradicionalnih svijesti, kao talog prošlih stoljeæa. Nurudin ne ispovijeda samo sebe, nego i kulturnu klimu patrijarhalne sredine. Selimoviæ je �enskim likovima vješto podario jedan oblik skrivenog ak-

tivizma, na što tradicionalist Nurudin nije u moguænosti utjecati. �enu autorov glas oslikava u intenzivnom tra�e-nju do�ivljaja sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, što predstavlja nagovještaj novoga vremena.

Veæ na poèetku zapisivanja, pri objašnjenju porijekla tekije (nekad je bila harem), Nurudin govori i o mladim

�enama èije sjene i mirise iz tekijskog prostora derviši nisu mogli u potpunosti istjerati. Nurudin osobni osjeæaj u ko-me se nazire postojanje strasti nastoji sakriti, generalizira-juæi ga kroz iskaz kako derviši nisu mogli istjerati, èime samo razotkriva svoju strasnu prirodu jer nekadašnje pri-sustvo mladih �ena u tekijskom prostoru i fi zièki osjeæa.

Iako piše knjigu o vlastitom �ivotu, Nurudin niti u jed-noj prilici nije spomenuo postojanje svoje majke. Da li je u pitanju kompleks porijekla kojeg je nastojao dolaskom iz sela u grad, na neki naèin zataškati, ili se te �ene sramio?

U svojoj najranijoj dobi dijete je apsolutno ovisno o majci pa zbog toga se u Nurudinovoj svijesti mo�da i javi-la jedna vrsta odbojnosti prema njenom postojanju, jer se cijeloga �ivota borio da bude slobodan bez bilo èijeg ili kakvog utjecaja. Mo�da je zbog toga �elio da samo otac i brat budu ukljuèeni u njegovu �ivotnu prièu, osjeæajuæi ih jedino za svoje bli�nje.

Julia Kristeva govori o prediskurzivnom kompleksu ko-ji se odnosi na fazu u djetetovom razvoju kada je na razini tjelesne senzacije apsolutno vezano za majku. Na jeziènoj razini koja se odnosi, prije svega, na zvuk to zove semio-tièkim vezama, a koje predstavljaju znaèajnu zalihu u koju se vraæa pjesnièki jezik, pose�uæi za njegovom zvuènošæu i ritmiènošæu. Nurudin je po svojoj prirodi sklon fi lozof-skom, ali i lirskom iskazu. Pojedini dijelovi njegove knjige �ivota upravo odišu lirskim partiturama, mo�da je to ona

“skrivena zaliha” kojoj se vraæa u najte�im �ivotnim trenu-cima, glas/ovi iz prošlosti i majèina nekadašnja uspavan-ka, èiji lik svjesno �eli zaobiæi, a njezino postojanje u svo-me �ivotu opovrgnuti, ali nije ni svjestan kako ga taj oblik diskursa samo razotkriva i govori kako u njemu postoji ogromna potreba za komunikacijom s majkom ili drugim dijelom sebe.

Javni prostor vremena u kojemu Nurudin djeluje, muš-karcu nije dozvoljavao da emotivno istupa te Nurudin na-stoji prikriti svoje emocije i zbog toga iz vlastite mu auto-


U romanu se govori i o ratnim pohodima, nehumanoj vlasti, montiranim procesima, doušništvu, izdajama, silovanju itd., a u takvoj tematiziranoj zbilji glavni akteri su bili muškarci

Selimoviæ je �enskim likovima vješto podario jedan oblik skrivenog aktivizma, na što tradicionalist Nurudin nije u moguænosti utjecati. �enu autorov glas oslikava u intenzivnom tra�enju do�ivljaja sadašnjosti, a vizija buduænosti ju privlaèi, što predstavlja nagovještaj novoga vremena

6 8 B E H A R 8 3 - 8 4

biografske prièe progovara nauèeni transcedentalni um koji nastoji smireno prezentirati. Ali Nurudin nije svjestan da svoju knjigu �ivota ne mo�e napisati, niti svoje Ja iska-zati izvan jezika i to je ono što ga izdaje. Tradicionalni pogledi opreku muško/�ensko izjednaèavaju kao racional-no/emocionalno ili kao promišljeno/spontano. Kategorije racionalno i promišljeno u ovom romanu su vezane za �enske likove, èime je autor pokušao osporiti tradicional-nu ulogu �ene u obitelji i društvu, ali i tradicionalni muški diskurs. Autorovom mišljenju, kao kontrast, suprotstavlja se pripovjedaèevo mišljenje koje nastoji eliminirati posto-janje, ne samo vlastite majke, nego i svih onih drugih �en-skih osoba koje su bile dio njegova prošlog ili sadašnjeg �ivota, okreæuæi se ocu, bratu i prijatelju, a to bi po Freu-dovoj terminologiji znaèilo pobjedu intelektualnog nad osjetilnim – napredak civilizacije.

Julija Kristeva se protivi Freudovom i Lacanovom za-kljuèku o identitetu prema kojemu je �ensko izvan pro-cesa “samouspostavljanja”. �ene nisu izvan znaèenja, nego su sam prostor i moguænost predoèavanja i znaèe-nja, odbacujuæi kategoriju �ene i stalni odreðeni rod, po-kušavajuæi projicirati subjekt izvan kategorije roda. Zbog toga je netrpeljiva prema liberalnom emancipatorskom feminizmu.

Kadinica je begovska kæi i svojim porijeklom pripada bogatoj klasi toga vremena, ali je ona i samosvjesna osoba koja ne tra�i mišljenje od oca, brata ili mu�a. Njena pojava i sigurnost u komunikaciji u Nurudinu izaziva sliku ratnika. … bila je zaista ratnik što polazi u bitku, ne osvræuæi se. Nakon ovog do�ivljaja iz kojeg progovara ratnik u njemu, Nurudin u ovoj �eni vidi samo tijelo: Imala je samo tijelo, sve drugo je drugo njima potisnuto. (o.c., str. 26) Iz ove reèenice progovara Nurudinova strast koja bi �enu svela samo na materiju. Luce Irigaray smatra da je �ena kroz povijest u muškoj svijesti postojala samo kao objekt �ud-nje. To reproducira njenu potlaèenost jer je muška svijest iskljuèuje iz povijesti. Nurudin nastoji sakriti svoju strasnu prirodu, pravdajuæi se da bi �elju za kadinicom u njenom poèetku udavio i da to sebi ne bi dopustio, on posjeduje naviku da vlada sobom. Ali svaki argument koji navodi u obranu svoje “èednosti” samo još više razotkriva njegovu strasnu prirodu. Kadinièini poèetni koraci koji bi vodili ka njenoj osobnoj samostalnosti nespretni su, a svijest joj je optereæena zakonima patrijarhata koji su se stoljeæima ta-lo�ili u svijestima �ena, još prije nje. Za razliku od brata Hasana koji se školovao u Carigradu, kadinica nije imala moguænosti za takvu naobrazbu. Njena obitelj joj je pre-dodredila da bude �ena jednog od uglednika u njihovoj kasabi. Ona ne govori o sebi nego �eli razriješiti èvor u koji se upleo njezin brat. Pustolovni Hasanov �ivot kadini-ca osuðuje, a u dubini sebe �eljela bi zamijeniti ulogu s bratom. Predla�e ocu da Hasana (fi guru �ivota) razbaštini od obiteljskog naslijeða, pravdajuæi svoj zahtjev time kako njegov neobuzdani �ivot narušava obiteljski ugled. Pripo-vjedaè kadinicu opisuje u zatvorenom prostoru, u poluta-mi njene sobe. Nurudin osjeæaje prema ovoj �eni sam sebi nije u stanju objasniti. Èinilo mu se da on ovu �enu voli, ali racionalni dio njegove svijesti progovara mu nešto sasvim drugo. On više ne zna razluèiti osjeæaj ljubavi od drugih

emocija. Moguænost �enidbe s ovom �enom pretvara u osobni interes, njena ugledna obitelj postala bi mu zaštita. Kadinici u poèetku nudi savezništvo, a zatim brak kojeg ona s prezirom i mr�njom odbija. Nurudin je sada pogo-ðen u onoj vrsti sujete, u onom nagonu koji za muškarca ima toliki znaèaj, u seksualnom nagonu.

Kadinièina pojava u Nurudinovo sjeæanje prizvala je �enu iz mladosti koju je jedino volio. O�ivjelo je nešto ne�eljeno u njemu. Njen, a mo�da i Nurudinov sin, sin Emina Bošnjaka, otkriva mu:

Jer da majka nije èula za tvoju smrt, ne bi se za njega udala.

Nije se udala, udali su je. (o.c., str. 456)U zadnjoj �ivotnoj noæi, Nurudin saznaje kako se �ena

koju je jedino volio nije udala nego su je udali, brak su joj kao i kadinici drugi odabrali. Umovi ovih �ena bili su od-gojeni u svrhu udaje, bez obzira na osjeæaje. Nurudin spo-znaju o �eninoj sudbini (udali su je) zapisuje mirnim to-nom, a svoj indiferentan odnos prema njenom �ivotu izra�ava njegova tradicijom nauèena svijest. U zadnjoj �i-votnoj noæi, Nurudin vodi razgovor sa sinom �ene iz svoje mladosti kako bi saznao nešto više o njenom �ivotu, na-kon što ju je ostavio i otišao u rat,a mladiæ nameæe razgo-vor o majci jer ga je zanimala njena èast, u koju ne �eli da sumnja (edipov kompleks). U zadnjoj �ivotnoj noæi, Nuru-din sam sebi otkriva kako se �ivot poèeo zaplitati u krvavi èvor onog trenutka kada je ostavio djevojku, a prihvatio vojnièki �ivot. Ova Nurudinova spoznaja ujedno predstav-lja i Selimoviæevu poziciju gledanja na rat i vojnièke poho-de u kojima njihovi sudionici neminovno postaju, vlasti-tom zaslugom, jedini gubitnici.

Ne znam kakva je sada, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad više nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prou-zrokovao. Otišao sam ne osvrnuvši se, ne znam da li me dozivala, i zapamtio je èudnu, kao steæak. (o.c., str.458)

Autor je na kraju djela osudio svoga pripovjedaèa, a pripovjedaèeva smrt ujedno predstavlja osudu tradicional-nih postupaka i promišljanja koja iskljuèuju iz komunikacije druge i drugaèije od sebe samih. U Dervišu �rtva patrijarha-ta i tradicionalizma nije oznaèena kroz prezentaciju �enskih likova. Svijest �ene nije bila optereæena gri�om savjesti, za razliku od muških likova èija se svijest morala suoèiti sama sa sobom zbog uèinjenih grijeha prema nemoænima u toku ratova, ili nakon njih u nemoralnim postupcima doušništva i izdajništva. Tradicionalist Nurudin, svojim postupcima, sam je sebe bacio u propast.

LITERATURA

M. Selimoviæ. Derviš i smrt Svjetlost, Sarajevo, 1971.M. Selimoviæ. Sjeæanja, Svjetlost, Sarajevo,1990.M. Bahtin. O romanu, Nolit, Beograd, 1989.Barthes. S/Z, Pariz, 1970.Jonathan Culler. O dekonstrukcijiVirginija Woolf. Vlastita soba, Centar za �enske studije,

Zagreb, 2003.Virginija Woolf. Tri gvineje, Centar za �enske studije, Za-

greb, 2004.


B E H A R 8 3 - 8 4 6 9

Veæ je Begiæ u svojoj kritici za Selimoviæev roman utvrdio kako je to “tipièan roman moderne anga�irane društvene svijesti, jer smjelo zasijeca u problematiku terora i slijepe podreðenosti” (Begiæ prema Lagumd�ija 1973: 15). Rijeè je o mehanizmu koji nije nepoznat i koji odlièno djeluje “uz-du� i poprijeko meridijana i paralela.” (Bauer 1970: 91). Ne-osporna je èinjenica kako je pripadnost odreðenoj ideolo-giji zaèarani krug koji zahtijeva poslušnost te potpunu po-dreðenost djelovanja i misli nekoj ideji što opet nu�no do-vodi do ogranièenja i neslobode. Kad glavni lik Derviša i smrti toga postaje svjestan, nastaje pobuna koja pokreæe niz dogaðaja i promjena u njemu samome i oko njega. U trenutku spoznaje kako je dogma slaba obrana od stvar-nog �ivota, prestaje i njegova pritajenost pod, “staklenim zvonom vjere” (Perviæ prema Lagumd�ija 1973: 26), a ta je promjena utoliko te�a jer ovdje nije rijeè o “obiènom èovje-ku” veæ duhovniku, predstavniku odreðene religije èiji je polo�aj time zahtjevniji. To pomicanje te�išta na kojem je izgradio èitav �ivot, Nurudin objašnjava na sljedeæi naèin:

“…jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem, jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo stvorenu sliku o prilièno uravnote�enom svijetu koji je moj. Ako i nisam mislio da je savršen, vjerovao sam da je snošljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan?” (Seli-moviæ 1985: 97.)

Razotkrivajuæi crkveni i politièki totalitarizam, ovaj roman predstavlja duboku kritiku rašèovjeèenog društva, ali i “pro-blematiènost èovjekove egzistencije, antinomiènost morala i ambigvitet svakog ljudskog èina.” (Prohiæ 1972: 21).

Bogiæeviæ ka�e:“Selimoviæ je napisao roman u kojem fabula nije sebi cilj,

ali koja ima svoju organsku funkciju: da iznese…cio jedan instrumentarij ideja koje imaju znaèaj jedinstvene vizije o svi-jetu, a ne samo pojedinaènih meditacija ili refl eksija.” (Bogi-æeviæ prema Lagumd�ija 1973: 47.) Upravo je taj instrumen-tarij ideja ona osnovna ontemska narativna fi gura, a prema Pelešu opæa tema djela ili “konkretna univerzalija”, bez koje se ne mo�e rekonstruirati knji�evni moguæi svijet romana jer ostaju nedohvatljivima sve one jedinice kojima se predstav-ljaju kategorije opstojanja. (Peleš 1999: 257.)

Konstruiran na temeljima religiozne dogme, Selimovi-æev derviš kreæe u pravi �ivot u trenutku spoznavanja stvarnih �ivotnih odnosa, odnosno “iskorakom u realni svijet, u prostor gdje se èinom i izborom stièe vlastiti lik” (Prohiæ 1972: 68.)

Selimoviæev Derviš i smrt poèinje pobunom glavnog lika koje je potaknuto ubojstvom njegovog brata, nevi-nog èovjeka i to od strane ljudi za koje je Nurudin vjero-vao kako im je �ivot temeljen na vjeri i ljudskoj vrijednosti. “Prije hapšenja brata Haruna, Nurudin �ivi u nepomuæe-

nosti vjere da se bo�ji i ljudski red bitno na razlikuju, da je ljudski red samo projekcija bo�je volje da u sistem koz-mièke organizacije ukljuèi i ljudski svijet.” (Isto: 36). Dota-dašnji �ivot ispunjen smislom i teološkom opravdanošæu svakog postupka biva zamijenjen sumnjom, odnosno mo-ralnom dilemom i konaèno spoznajom o vlastitoj nemoæi u pomaganju bratu, ali i samome sebi u svijetu koji ga okru�uje. Sumnja u derviški red i njegov smisao dokazuju se sljedeæim Nurudinovim rijeèima: “Kako sad da ka�em samrtniku: Hodi poslušno putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje siæušno znanje ni slutnje nema.” (Selimoviæ 1985: 27.)

Na putu u za njega novi �ivot, Nurudin najprije susreæe sestru svog poznanika Hasana, kadijinu �enu i taj susret ukazuje na naèin njegovog do�ivljaja svijeta koji je sa staja-lišta derviške svijesti “izazov èulnosti, neposrednosti �ivot-nih fi gura i likova.” (Prohiæ 1972: 65). Dok joj prilazi, Nuru-din razmišlja: “Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, prokli-njao derviš, zaèuðeni obojica. Mrak se uvlaèio u sobu, bije-lio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muè-no oèekivanje.” (Selimoviæ 1985: 28). Antiteze koje kao sredstvo Selimoviæ èesto koristi oznaèavaju meðusobnu povezanost suprotnih sadr�aja i odreðenu vrstu neujedna-èene ravnote�e kao rezultat takvog postupka. (Butler pre-ma Egeriæ 1982: 89). Zato derviš svjestan svojih godina i onoga što one znaèe zakljuèuje: “Èetrdeset mi je godina, ru�no doba: èovjek je još mlad da bi imao �elja, a veæ star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi po-stao jak navikom i steèenom sigurnošæu u nemoæi što dola-zi.” (Selimoviæ 1985: 20). Promatrajuæi kadijinu �enu razmi-šlja: “U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæeš da upropastiš, ja svoga da spasem.” (Isto:35), ili na drugom mjestu: “Bio sam joj zahvalan što se tako razgolitila preda mnom. Pokazala je doduše da me ne cijeni mnogo, jer se ne ustruèava, ali svejedno, va�nije su stvari bile u pitanju.” (Isto: 34). Pojava te lijepe, ali hladne i proraèunate �ene pokreæe u Nurudinu davno potisnuta sjeæanja na nekadaš-nju ljubav pa iako u dervišu ne budi �elju niti strast (“Nije u meni probudila �elju…Ali nisam mogao da sakrijem od se-be da je gledam sa zadovoljstvom…”), donosi nemir pot-pomognut i do�ivljajem Jurjevske noæi i njezinog ozraèja poganstva i izazovnog grijeha èime Nurudin dokazuje kako èovjek u njemu ne mo�e zanemariti �ivot i ljubav.

Kadinica za Nurudina predstavlja metaforu neostvarene ljubavi; njezina je pojava naglašeno estetske prirode, ali ona je i �ena koja ima vlastiti stav i mimo znanja muškaraca iz svoje obitelji pokušava razriješiti situaciju u svoju korist, suprotstavljajuæi se tako nametnutom obrascu tradicional-ne uloge �ene u patrijarhalnoj sredini. Razlièito podrijetlo i

Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) Piše: Romana Beniæ Brzica


7 0 B E H A R 8 3 - 8 4

sustav vrijednosti onemoguæavaju bilo kakav dogovor iz-meðu nje i derviša. Opis njezinog izgleda i kretnji otkrivaju njegovu potisnutu �udnju, ali i odreðuju ga kao obiènog èovjeka koji joj nudi savez u vezi s problemom oko naslje-ða, a kasnije i brak zbog vlastitog interesa. Nesretna ljubav iz mladosti koju je kadinièina pojava dozvala iz sjeæanja, uzrok je svim kasnijim Nurudinovim �ivotnim padovima jer da nije otišao u vojsku, njegova djevojka se ne bi udala, odnosno ne bi je udali i njegov bi �ivot krenuo posve dru-gim tijekom. Nemoguæe je oteti se dojmu kako Nurudinov odnos prema �enama naglašeno nosi u sebi platonsku cr-tu; èak i kada je rijeè o �eni koja ga privlaèi i izvlaèi na po-vršinu njegovu potiskivanu senzualnost, ona je osloboðena intenzivne strasti i više prijateljski usmjerena. Prvo iskuše-nje, prva Nurudinova dilema, upravo je razgovor s kadini-com, Hasanovom sestrom, koja od njega tra�i pomoæ, kako bi nagovorio njezinog brata da se odrekne nasljedstva. Nu-rudinov je brat zatoèen i kadijina bi mu �ena mogla pomo-æi posredovanjem kod supruga ako Nurudin ispuni njezin zahtjev, što u isto vrijeme znaèi nepoštenu zavjeru prema èovjeku koji mu “nikad ni ru�nu rijeè nije rekao.”

“Što æu reæi sebi poslije svega? �iv brat æe me nepre-stano podsjeæati na moj ru�ni èin, koji više neæu moæi po-praviti. Ništa nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i to izgubim, biæu ruševina.” (Selimoviæ 1985: 37), razmi-šlja Nurudin, �rtvujuæi tako brata radi vlastite savjesti.

Iduæa i mnogo te�a dilema pojava je bje-gunca u tekiji o kojem Nurudin ne zna ništa, ali veæ i sama moguæ-nost da bude sudac iza-ziva u njemu uzbuðe-nje, dok bjegunac primjeæuje njegovu potrebu za razgovo-rom, osjeæajuæi da ga nešto muèi. Pomoæi mu za Ahmeda bi znaèilo izdaju derviških uvjerenja, ali i spašavanje èovjeka, ustajanje protiv mira i sebe dosadašnjeg, a odati ga optere-æenost moguæim kajanjem ako je nevin, ali i �rtvovanje sebe i brata, nastavljanje dobro poznatom stazom poslušnosti. Ahmedov neuspješan pokušaj rješavanja samog sebe po-moæu bjegunca, ali i skidanje odgovornosti okonèat æe tako što o svemu obavještava Mula-Jusufa, svjestan kako njegov odabir nije sluèajan i kako je upravo on izvršitelj njegove potajne �elje jer mladi derviš odmah obavještava stra�are, ali u meðuvremenu bjegunac uspijeva pobjeæi. Tu je i Ahme-dova spoznaja o velikoj razlièitosti meðu njima:

“Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah.” i Jusufovo nakon poziva stra�ara:

“Mislio sam da ti tako �eliš. Ne bi mi govorio da nisi �elio.” (Isto: 63-65.)

Treæa i najte�a odluka vezana je uz prijatelja Hasana; spasiti ga ili kao kadija saèuvati vlastiti �ivot. Hasanovo spašavanje izvodi Mula-Jusuf èime se moralno iskupljuje za izdaju Ahmedovog brata, ali u isto vrijeme, ta je dilema dokaz Nurudinovog moralnog pada i konaèni test njego-voj ljudskosti.

Zanimljivo je kako Selimoviæ u svojem romanu ne ime-nuje �enske likove njihovim osobnim imenima, osim Du-

brovkinje Marije, nego one nose imena prema svojim mu-�evima ili njihovim titulama. Kako je derviševa svijest odre-ðena tradicijom, time je on nastoji depersonalizirati, stva-rajuæi je pratnjom muškim likovima uz izuzetak veæ spome-nute Marije koja se meðu tim likovima izdvaja. ( Srebreni-koviæ 2004: 150). Suprotstavljen tom islamskom svijetu je lik Dubrovkinje Marije koja u Bosnu dolazi zbog trgovaèkih poslova s mu�em Lukom te svojom pojavom u velikoj mje-ri odreðuje Hasana, kadinièinog brata i Nurudinovog prija-telja. Njihov neobièan odnos koji se ne mo�e ostvariti kao ljubavni zbog toga što je ona �ena drugog, ali i osoba du-boko svjesna osjeæaja grijeha, moguæe je promatrati i kao odnos izmeðu dva svijeta, Istoka i Zapada i “novih moguæ-nosti �ivljenja i razumijevanja meðu ljudima.” (Isto: 83). Ona je i razlog zbog kojeg se Hasan vraæa kuæi iz Carigrada gdje se poèinje baviti razlièitim poslovima na u�as i neza-dovoljstvo vlastite obitelji i ironièno, jedina osoba koja �i-votnu fi lozofi ju jedne lutalice, èovjeka vitalnog, dinamiè-nog i punog jednostavnih, ali duboko istinitih uvjerenja u konaènici dovodi pod znak pitanja.

Hasan je svakako uz derviša Nurudina druga glavna osoba ovog romana i lik koji defi nitivno zavrjeðuje samo-stalnu studiju zbog svoje zanimljive prirode i okolnosti koje su ga oblikovale. On je simbol neposrednog �ivota i poleta, èulan, temperamentan, otvoren prema najrazlièi-

tijim ljudima, èovjek koji se u potpunosti predaje �ivotu i uzima od njega sve što mu ovaj pru�a. Po svojim osobinama, Hasan predstavlja kritiku �i-vota kakvim �ivi Ahmed Nurudin, on je njegova krajnost. Ta-

kve dvije suprotnosti nu�no se privlaèe jer svaki predstav-lja ono što njegov prijatelj nije i obrnuto. U isto vrijeme, ovaj roman pokazuje dva tipa ponašanja dokazujuæi kako svatko od nas nosi u sebi osobine i jednog i drugog èime se ponovo vraæamo na Peleša i njegovo isticanje va�nosti odreðivanja narativne fi gure, u ovom sluèaju psihemske, radi oznaèavanja pojava u izvanknji�evnom svijetu.

U jednoj od kritika ovako je opisan Hasan: “U njemu je satkana ona moralna neozbiljnost, neobaveznost, pa i ne-obuzdanost. On je slika ljudske vedrine, širine, prirodnosti i samostalnosti. Svoj je od poèetka do kraja, velika i sna�na individualnost, hrabro se uzdi�e i izdvaja iz svega što je va�ilo kao red i zakon, ali se on ne izdvaja od ljudi. Druš-tven je. Pametan i jak.” (Skakiæ 1976: 54). I njemu i Nurudi-nu zajednièka je razapetost izmeðu osobnih �elja i grube stvarnosti u kojoj �ive koja sputava svakog na svoj naèin. Usprkos razlièitom uvjerenju i stavovima, uspijevaju prepo-znati dramu onog drugog; tako Hasan na Nurudinov ko-mentar o �ivotu kao èvrstoj zidanici koja se iznenada poru-šila govori: “Ne treba èovjek da se pretvori u svoju suprot-nost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Mo�da nije lako �ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biæe još gore.” (Selimoviæ 1985: 94), dok si Nurudin, shva-æajuæi Hasanovu intenzivnu potrebu za �ivotom, iako kod derviša potisnutu dugogodišnjim �ivljenjem u hermetiè-


Pitanje koje je knji�evna kritika veæ postavila jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe

B E H A R 8 3 - 8 4 7 1

nom svijetu vjere postavlja pitanje: “Ta Hasanova misao, koja mi nije bila sasvim jasna, ta neminovnost vezivanja i napor oslobaðanja, ta neophodnost ljubavi prema svome i potreba razumijevanja tuðeg, je li to nevoljno mirenje s malim prostorom i uta�ivanje èe�nje za veæim? Ili je mije-njanje mjera da svoje ne postanu jedine? Ili �alosno, ogra-nièeno bje�anje, i još �alosnije vraæanje?” (Isto:269.)

Hasan je i jedini lik koji osviješteno govori o duhovnoj, povijesnoj i politièkoj slo�enosti vlastite domovine. (Sre-brenikoviæ 2004: 79). (“�ivimo na razmeðu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao?”) (Selimoviæ 1985: 264), a i bolje shvaæa meha-nizam vlasti u koji Nurudin dugo ne uspijeva prodrijeti.

(“Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio sam da znaš više o svijetu i ljudima, mnogo više. Trebalo je drukèije da razgovaram s tobom.- Kako si drukèije mogao da razgovaraš? - Ne znam. Kao sa djetetom.”) (Isto: 100).

Njegova odluka o neprihvaæanju posla u carskoj slu�bi i bavljenje trgovinom stokom, na veliko nezadovoljstvo najbli�ih, svjesno je odbacivanje tradicionalnih normi koje se njeguju u njegovoj obitelji i pobuna, ali ne u znaèenju koju ona ima kod Nurudina veæ izra�eno kroz ljubav pre-ma slobodi misli, pustolovini, sklonosti ka umjetnosti i pomicanju granica. Vlastito iskustvo Hasan hrani kroz pu-tovanja i upoznavanje novih sredina i ljudi, a susret s Ma-rijom dovodi do emocionalnog potresa u njegovoj duši, odvodi ga u neuspješan brak i dovede do spoznaje o ne-dostacima vlastitog svijeta i potrebe spašavanja od sebe samog, ali i neporecive vezanosti za kako ka�e “jedinu toèku na zemlji koja odreðuje smisao èitavom tom kreta-nju, bez koje ne bi volio niti drugi svijet, ne bi imao kuda otiæi i ne bi bio nigdje.” (Isto: 269.)

Nurudinov pokušaj razumijevanja tog neobiènog, a opet tako jednostavnog i prirodnog èovjeka pokušaj je razumijevanja i vlastite podvojene derviške prirode, osje-æaja ljubomore i potisnute tjelesnosti; dolazak Dubrovki-nje i njezino djelovanje na Hasana ni njega samog ne ostavlja ravnodušnim jer primjeæuje njezina puna djevo-jaèka usta, mazni glas i kadifenu haljinu (Isto:120), pitaju-æi se: “Zar se zato izdvojio da se ovako nepovratno zaple-te u strast što se ne troši i ne mo�e da nestane? Misli na nju, mjesecima razdvojen, susreæe je kad se vrati, uljepša-nu �eljama s dalekih puteva, upija �ednim oèima da je zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje æe se zatvoriti taj krug u kome se strast hrani, a ne troši?” (Isto: 120.)

Nurudinova krizna promišljanja redovito su popraæena Hasanovim primjedbama pri èemu mu se prijatelj pojavlju-je kao glas savjesti, a dru�enje s njime dervišu rasvjetljava novosteèeno iskustvo pokazujuæi mu kako niti svijet vrijed-nosti nije skladno ureðen i u kojemu se zahtjevi moralnosti suprotstavljaju zahtjevima humanosti i nema naèina da se oni izmire na nekoj višoj razini. (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 75). Suprotstavljajuæi se njegovom stavu prema ko-jemu su vjera i pravda va�nije od èovjeka rijeèima: “Lako je izmisliti opšte propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i vjeènost. A pokušaj da ih primijeniš na �ive ljude, koje po-

znaješ i mo�da voliš, a da ih ne povrijediš. Teško æeš uspje-ti.” (Selimoviæ 1985: 108), u svojoj kritici derviškog naèina razmišljanja ide i dalje, izjavljujuæi u jednom trenutku kako �ali za Nurudinom ranijim što ovoga pogaða, ali mu i osvje-šæuje u što se pretvorio postajuæi dijelom vlasti.

Kozmopolitskih osobina, kasaba mu je tijesna, ali je svjestan nu�nosti postojanja èvrstog uporišta u koje se èovjek uvijek mo�e vraæati, voli svoju slobodu, ne trpi spu-tanost, neobavezan je, ali èvrstih stavova i ispravnih mo-ralnih naèela, nesretno zaljubljen, senzibilan koliko je po-trebno i ono najva�nije i Nurudinu najprivlaènije, ne boji se �ivota. Utoliko je neugodnija situacija u kojoj derviš da bi saèuvao vlastitu glavu izdaje takvog prijatelja, dokazu-juæi time svoju samo�ivost i egoizam, što je dokazao i pri-je odbijajuæi Hasanov prijedlog da mu izvuku brata iz ta-mnice, na što mu ovaj odgovara:

“Ostavi svijet na miru, ako boga znaš, biæe sreæniji bez te vaše brige. Uèini nešto za èovjeka kome znaš ime i prezime, koji ti je sluèajno i brat, da ne propadne ni kriv ni du�an u ime te pravde koju braniš…”i dalje, nakon odbijanja:

“Imaš li neku drugu rijeè, ljudskiju?” (Selimoviæ 1985: 114.)

Ovakvu sliku idealnog lika koji bi eventualno simbolizi-rao oazu u pustinji ljudskih nedoumica i kriza ovog romana narušavaju i odreðeni nedostaci, koji su razumljivi i karak-teristièni za svakog èovjeka; lak je i površan, pošten, ali la-komislen, sklon impulzivnom rušenju mostova za sobom, èovjek u vjeènom tra�enju, ali koji ne pronalazi, odnosno prava prièa o njemu je “prièa o jednom neprilagoðenom provincijalcu koji se nije uspio dokazati u vlastitoj sredini, a nesretna zaljubljenost u udanu �enu koja ga trajno iscrplju-je vjerno objašnjava njegov otpor prema svakom obliku vezanosti.” (Miloševiæ prema Egeriæ 1982: 82.)

Kad je rijeè o dervišu Nurudinu, nesumnjivo je kako postoje razlièite motivacije za mnoge njegove postupke; podrijetlo, osobni kompleksi, neostvarena ljubav, sumnja u temeljne �ivotne vrijednosti i nepravda uèinjena njego-vom nevinom bratu kao i njemu samom, ali ga sve to ne opravdava u zanemarivanju vlastite savjesti te moralnih i religioznih naèela. Suoèen s opasnošæu za vlastiti �ivot, to je èovjek koji izdaje jedinog prijatelja Hasana što baca svjetlo na veliki mehanizam vlasti predstavljen u ovom ro-manu, ali još više pojedinca u njemu koji u takvim rubnim situacijama pokazuje svoje pravo lice, neovisno o polo�a-ju, rijeèima i �ivotnom uvjerenju koje se provodi najèešæe samo u teoriji. Zakoni odreðenih povijesnih zbivanja odra-�avaju se na likove romana. Ahmed Nurudin saznaje da su predstavnici vlasti ubili njegovog brata; da se ne otkrije prava istina i saèuva uvjerenje o pravednosti i nepogreši-vosti vlasti, dervišev je brat smaknut. Potresen neprav-dom, Nurudin odlazi predstavnicima vlasti, naivno uvje-ren kako mo�e s njima ljudski i otvoreno razgovarati. Nje-gova zabluda otkriva se odmah u razgovoru s muselimom, kadijom i muftijom i sva nastojanja za pomilovanjem bra-ta ostaju uzaludna, odnosno prilikom jednog od tih su-sreta, “u trenutku uspostavljanja dijaloga izmeðu museli-ma i Nurudina pokazuje se do koje mjere je naèelo ljud-skosti neuèinkovito i nemoæno, toènije do koje je mjere ono nepripremljeno za takvo suoèavanje jer stvarnog dija-


7 2 B E H A R 8 3 - 8 4

loga niti nema.” (Petroviæ prema Egeriæ 1982: 44). Odla-zak muselimu susret je s vlašæu, nadmoæi kao takvom:

“Pod tim pogledom bez sjaja, što me jedva vidio, pre-stao sam da oèekujem dobru rijeè ili milost, i samo �elio da odem, a sve neka se svrši kako Alah hoæe.” (Selimoviæ 1985: 82.)

Ili razgovor s kadijom: “Kad sam rekao zašto sam do-šao, odgovorio je kur-anskom reèenicom:

Koji vjeruju u Boga i sudnji dan, ne dr�e prijateljstvo s neprijateljima Alaha i poslanika njegova, makar to bili oèevi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi.” I na kraju razgovora: “- Slab je koji tra�i, a slabo je i ono što se od njega tra�i. Sve je moglo da znaèi to što je kazao, ili ništa. Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje. Uzalud, jaèi je od mene. Lièi na mrtvaca, ali nije mrtvac: naèelo bjesni u njemu.” (Isto 1985: 125,127.)

Cijeli taj razgovor potpomognut kuranskim citatima dokaz je koliko je naèelo vlasti u neskladu s moralnim na-èelom i koliko se ono sudbinski odra�ava na pojedinca èije razmišljanje te�i moralnosti kao temelju ispravnog ponašanja. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 47). Nurudi-nov odlazak muftiji, potaknut ostacima oèajnièke nade kako mora postojati neki naèin pomoæi nedu�nim ljudima kao što je njegov brat, konaèni je poraz jer dok se kod kadije suoèio s ideologijom, ovdje do�ivljava potpunu rav-nodušnost i nezainteresiranost bešæutnog èovjeka: “Sve je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me, i ja sam ga iznenaðivao, budio, zagrijavao, vodeæi oèajniè-ku bitku da odr�im na �ivotu samrtnika, stalno na granici strave da neæu uspjeti, a sva mi je nada u njemu.” (Isto 1985: 147.)

Ova tri Nurudinova susreta s predstavnicima vlasti u kasabi, u potpunosti oslikavaju lice mehanizma vlasti, ali i prema rijeèima Nastasijeviæa još više u samom romanu snagu zatvorenosti autoritarnih struktura, odnosno duh koji ispunjava tu zatvorenost pri èemu je taj mehanizam samo ponavljanje veæ dobro poznatih stvari, samo s no-vim licima. (Nastasijeviæ prema Egeriæ 1982: 51). “Drama koju na diskretan naèin evocira u svom delu Meša Selimo-viæ jeste drama ljudskih odnosa koja ima svoju osnovu u raznovrsnim, najèešæe protivnim interesima što upravljaju ljudima i njihovim postupcima i u razlièitim naèinima na koje tumaèe vlastite interese. Ali, istovremeno, to je i dra-ma ogranièenog saznanja, napornog puta èoveka u osva-janju istine o sebi.” (Isto: 51.)

Tema je Selimoviæevog romana odnos pojedinca i društva. Kao šejh tekije mevlevijskog reda, Nurudin �ivot shvaæa kao borbu za vjeru, on je èovjek koji èvrsto vjeruje u odreðeni sustav. Pitanje koje je knji�evna kritika veæ po-stavila jest što se dogaða s èovjekom koji prihvaæa jednu ideologiju ako njegovo ljudsko osjeæanje doðe s njom u sukob? (Skakiæ 1976: 46). Takav odnos pojedinca i dogme uvijek sa sobom donosi velike prepreke i sukobe. S u po-èetku privilegiranog mjesta i izdvojenog polo�aja i teki-jom koja je donosila sigurnost i unutrašnji mir, (“…tekija i njena slava i njena svjetlost, to sam bio ja, njen temelj i njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao i ostale, sa mnom je postala bedem vjere.”) (Selimoviæ 1985: 21), derviš je grubo uznemiren dogaðajem osob-nog podrijetla, zatoèenjem brata Haruna. “Sve je poèelo

da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrije-me, izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana le�ao zatvo-ren u tvrðavi.” (Isto:24). Dok moli pomilovanje za njega, on je još uvijek uvjeren kako �ivi u svijetu moralnog reda i istine nadajuæi se dogovoru, ali ubrzo postaje svjestan za-blude i ta vanjska zbivanja pokreæu njegovo poniranje u vlastitu unutrašnjost u kojoj nailazi na mnoge njemu do-tad nepoznate stvari. “Kada se prvi put okrenuo sebi i svojim unutrašnjim prostorima, doveden je tada u muènu i tešku situaciju, da se sukobi sa svojim sopstvenim biæem, èudesnim i tajanstvenim titrajima srca i duše, uma i mi-sli.” (Skakiæ 1976: 51). U svojem traganju za pravdom, derviš u sebi pronalazi mr�nju zaboravljajuæi opæa naèela i odluèuje se za osvetu. Ahmed Nurudin uvuèen je u igru progonjenog i onoga koji goni, poput bjegunca Ishaka, zamišljene projekcije svojeg drugog ja: “Ishak, èesta moja misao, najlakše sjeæanje, nesigurna �elja mene nesazna-nog i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uz-danje, tra�eni kljuè tajne, nesluæena moguænost izvan po-znatih, priznavanje nemoguæeg, san koji se ne mo�e ni ostvariti ni odbaciti. Ishak, divljenje ludoj smjelosti koju smo zaboravili jer nam je postala nepotrebna.” (Selimoviæ 1985: 189).

Prijateljevu slobodu derviš plaæa vlastitom glavom. U noæi pred pogubljenje, radost i obnovu uspomena donosi mu mladiæ iz Devetaka, sin njegove nekadašnje ljubavi ko-ja mu ga i šalje.

“Šta hoæe? Je li se odvojio od sela, kao i ja nekad? Tra-�i li šire puteve u �ivotu nego što su devetaèki? Ili se sud-bina šali, da me njime podsjeti na sve, pred veliki put? Ili je znak, ohrabrenje, koje mi Bog šalje?…Zašto se baš sad javlja ovaj seljaèki momak, koji mi je bli�i nego što misli? Je li došao da mene zamijeni na ovom svijetu?” (Isto: 344), pita se Nurudin. I ponovo zapoèinje ista prièa.

Završetak èitanja ovog romana ne donosi i završetak razmišljanja o njemu veæ naprotiv ostaje dubok i intenzivan dojam nedovršenosti meðu ljudima, situacija u kojoj se mo�e prepoznati svaki pojedinac bez obzira na vrijeme u kojem �ivi kao što Selimoviæev junak ostaje nedovršen, ka-ko u odnosu prema drugima, tako i prema samome sebi.

LITERATURA

Kritièari o Meši Selimoviæu, 1973: pr. Razija Lagumd�ija. Sarajevo: Izdavaèko preduzeæe “Svjetlost”.

Ljudevit Bauer, 1970: Jiri Šotola: Bratstvo Isusovo. Knji-�evna smotra, Èasopis za svjetsku knji�evnost, Godište II, Broj 3., str. 91.-92.

Meša Selimoviæ, 1985: Derviš i smrt. Sarajevo: SOUR Svje-tlost, OOUR Izdavaèka djelatnost.

Kasim Prohiæ, 1972: Èiniti i biti. Sarajevo: Svjetlost.Gajo Peleš, 1999: Tumaèenje romana. Zagreb: Artresor.Miroslav Egeriæ, 1982: Derviš i smrt Meše Selimoviæa. Be-

ograd: Zavod za ud�benike i nastavna sredstva.Ajka Tiro Srebrenikoviæ, 2004: Znakovi osobnosti u Dervi-

šu i smrti. Zagreb: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”.

Mirko Skakiæ, 1976: Knji�evno delo Meše Selimoviæa. Be-ograd: Petar Koèiæ


B E H A R 8 3 - 8 4 7 3

Knji�evno-kritièka recepcija Selimoviæevih djela uglav-nom je veæ od samih objavljivanja njegovih naslova formi-rala stav koji je kasnije dakako utjecao i na èitateljsku re-cepciju, a koji je glasio kako rano djelo Meše Selimoviæa, njegove pripovijetke (meðu kojima se na poèetku nalazilo i djelo Magla i mjeseèina) i roman Tišine zaostaju kvalite-tom za kasnijim romanima Derviš i smrt i Tvrðava. Osim što zaostaju kvalitetom, ta djela plaæaju danak tadašnjoj situaciji koja se ocrtavala u socrealistiènim “zvaniènim i re-presivnim vulgarno-marksistièkim i shematskiim shvatanji-ma o potrebi i funkciji umetnosti1”, dakle, prevladavajuæoj socrealistièkoj knji�evnosti koja je u tom kratkom razdo-blju nakon Drugoga svjetskog rata bila svojevrsna estet-sko-politièka dominanta. I sam autor konaèno, osvræuæi se u Sjeæanjima na svoje poèetke govori o te�ini pisanja, obe-shrabrenosti koja se pojavljivala kada se od izdavaèa èeka-lo mišljenje za objavljivanje djela. Stoga razdoblje od deset godina izmeðu 1951. i 1961. Selimoviæ naziva “periodom æutanja prije obraèuna sa samim sobom”2.

U trenutku kada izlazi Magla i mjeseèina, 1962. godine u zbirci pripovijedaka Tuða zemlja, u izdanju sarajevskog Veselina Masleše, Selimoviæ iza sebe ima nekoliko objav-ljenih pripovijedaka i roman Tišine koji prolazi uglavnom nezapa�eno i za kojega u Knji�evnim novostima izlazi kratka recenzija u kojoj se pisca karakterizira kao “pisme-na, ali bez ikakva talenta”3. Recepcija Magle i mjeseèine time je usmjerena uglavnom negativnim smjerom, a tome vjerojatno i pridonosi ratna tematika djela koja je veæ ta-da, deset godina od Krle�ina Ljubljanskog govora i èetr-naest godina nakon Titova raskida sa Staljinom, sugerira-la napušteni socrealistièki poetièki kôd. I stoga, potpuno novi, psihologistièki naèin pisanja prisutan u Magli i mje-seèini, onaj naèin koji æe u punom obliku proslaviti i afi r-mirati Mešu Selimoviæa u Dervišu i smrti, u tadašnjoj kriti-ci biva neprimijeæen. Iznimka je Zoran Glušèeviæ koji Ma-glu i mjeseèinu smatra “pravim knji�evno-umetnièkim otkriæem naše posleratne proze”4 i koji snagu ovoga djela vidi “u nedoreèenosti, u intimnoj drami unutarnjih mono-loga, u pritajenosti i subjektivnom ispredanju i nizanju

1 Palavestra, Predrag, Kritièko znaèenje alegorijske forme, Savremenik, 29 (1983), 42, 4, Beograd, 1983., str. 275.2 Selimoviæ, Meša, Sjeæanja, Book-Marso, Beograd, 2006., str. 140.3 Ibid.4 Glušèeviæ, Zoran, Meša Selimoviæ: “Magla i mjeseèina”, u: Lagumd�ija, Razija, Djelo Meše Selimoviæa u knji�evnoj kritici, NIŠRO Osloboðenje, Sarajevo, 1986., str. 291.

Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina Meše SelimoviæaPiše: Ivan Majiæ

tokova seæanja i tokova svesti: u unutarnjoj, ne spoljnoj drami”5.

Ono što je od tiskanja Magle i mjeseèine predstavljalo stalni izazov kritièko-teorijskoj praksi nedvojbeno je bilo povezano s tumaèenjima koja su nastajala u vezi s ovim djelom. Prije svega mislim na nemoguænost jednoznaèna �anrovskog defi niranja ove “dulje pripovijesti” ili “kraæeg romana”. Djelo je izašlo s pripovijetkama te se na poèetku i do�ivljavalo kao pripovijetka, meðutim, upravo je to ra-zlog da se recepcija odvijala na negativan naèin jer se ti-me Magla i mjeseèina gotovo automatski stavljala u “isti koš” s ostalim pripovijetkama nastalima u socrealistièkom poetièkom kôdu. Tek nakon objavljivanja Derviša i smrti i Tvrðave, naroèito “nakon studije Kasima Prohiæa iz 1972. godine Èiniti i biti, u kojoj on o Magli i mjeseèini govori kao o romanu i drugi autori tekstova o Meši Selimoviæu Maglu i mjeseèinu otvorenije prihvataju kao roman, da bi i sam Meša Selimoviæ u Sjeæanjima i nekim intervjuima �anrovski defi nisao to djelo kao kratki roman”6. Iz per-spektive se uspješnih romana koji su izašli kasnije, na Ma-glu i mjeseèinu gledalo na drugaèiji naèin, pronalazeæi u tom djelu zametak onoga što æe biti na najbolji naèin ra-zvijeno u kasnijim romanima.

S tim u vezi je i uèestala praksa naglašavanja odreðe-nih osobitosti ovog djela u odnosu na knji�evnorodovske kategorije. Tako veæ Glušèeviæ u navedenoj kritici karakte-rizira Maglu i mjeseèinu kao “intimnu dramu”, ali dramu koja se prikazuje i “kao što naslov ka�e kao da je satkana od magle i meseèine, fl uidna i prozraèna, data u priguše-nim tonovima, u sfumato senèenjima i prelazima”, da bi na kraju usporedio to djelo s “muzièkom vizijom”, odno-sno “muzièkom strukturom”7. I Radovan Vuèkoviæ pove-zuje strukturu Magle i mjeseèine s klasiènom dramskom strukturom8, dok Risto Trifkoviæ karakterizira Maglu i mje-seèinu, naizgled paradoksalno, djelom monološke forme9. Uzevši sve te atribute u obzir, ispada da je ovo djelo krat-

5 Ibid., str. 292.6 Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik radova “Knji�evno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 108.7 Glušèeviæ, op.cit., str. 291.-293.8 “Èini se da je Meša Selimoviæ (...) romansijer od formata. Jedini on, od znaèajnijih pisaca poreklom iz Bosne i Hercegovine, stvara klasièni ro-man sa zapletom i razvija ga kao dramaturški sklop koji izrasta organski iz jednog èvora i raspliæe se u poenti u duhu aristotelovskih principa drame.” Vuèkoviæ, Radovan, Meša Selimoviæ: “Seæanja i eseji” u: Djelo Meše Selimoviæa u knji�evnoj kritici, str. 41.9 Trifkoviæ, Risto, u: Djelo Meše Selimoviæa u knji�evnoj kritici, str. 275.


7 4 B E H A R 8 3 - 8 4

ki roman, dulja pripovijest lirskih opisivanja, kontempla-tivnih monoloških stanja pojedinih likova koji meðusobno ostvaruju dramsku napetost aktivne i na kraju otvorene prièe. I svaki se pokušaj jasne podjele ovog djela na ovaj ili onaj skup karakteristika nadaje uzaludnim jer Magla i mjeseèina uvijek sadr�ava više, i kad je prièa, ona je poe-ma, i kad je poema, ona je drama.

U pokušaju da se postigne ako ne toèna interpretacija ovog djela, onda barem što iscrpnija analiza moguæih smjerova analize, fabularna se (re)konstrukcija nadaje nei-zbje�nim polazištem. Roman zapoèinje situacijom dolaska vojnika u Jovanovu kuæu. Rat je, te Jovan i njegova �ena primaju vojnike, ugošæuju ih u svojoj kuæi na selu. Promje-nom fokalizacije, i to trostrukom (pripovijedanje na poèet-ku zapoèinje nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovje-daèa, da bi odmah u drugoj reèenici fokalizator bio Jovan, a kasnije njegova �ena) prikazuje se s jedne strane unutar-nji svijet pojedinih likova, a s druge se stjeèe dojam dram-ske napetosti prije svega Jovana i njegove �ene. Naime, u grupi vojnika, posebno mjesto zauzima mladiæ koji, kako Jovan primjeæuje, uzrokuje drukèije ponašanje njegove �e-ne. Mladiæ aktivira �enino prisjeæanje na raniji “moguæi” �ivot što pojaèava napetost u odnosu Jovana i �ene. Vojni-ci odlaze u rat, meðutim, u jednoj od borbi, upravo mladiæ biva ranjen i �ena je primorana njegovati mladiæa. Mladiæ se zaljubljuje u Jovanovu �enu, dok ona postupno postaje svjesna da se ona zapravo zbli�avanjem s mladiæem, zbli-�ava s imaginarnim Sreækom iz prošlosti, imaginarnim jer pripovjedaè do kraja nije jasan je li taj lik postojao ili je plod njene mašte. Odlaskom u grad po lijeènièke potrep-štine, ona se suoèava sa svojom prošlošæu. Za to vrijeme fokalizacija se premješta i Jovan je onaj koji postaje fokali-zator, on je naime, skoro patološki zaokupljen obraðiva-njem zemlje, njenim plodovima, poljem, što nipošto nije neva�no jer mu �ena ne mo�e roditi, tako da se potreba za nasljedstvom sublimira izrazitim radom u polju. Iznenada, pronese se glas da Nijemci idu u ofenzivu, a �ena je još u gradu. Pokušavajuæi se vratiti na vrijeme, ona kasni, svi pogibaju i sve izgori. �ena dolazi na zgarište i jedini koji pre�ivi ostaje mu�ev brat koji joj je veæ ranije predlo�io ideju da usvoji dijete i koji sada, kada �ena ostaje sama najavljuje da æe ju potra�iti zbog djeteta. Roman završava ponovnom promjenom fokalizacije, nultom fokalizacijom sveznajuæeg pripovjedaèa “Ustala je i pošla polako u mrak, u noæ, u samoæu, a �eljela je da ostane i da se isplaèe, pred ovim èovjekom što æe noæas poginuti.”10

Iz ovoga kratkoga prikaza, vidljivo je da su likovi nosi-telji akcije, meðutim, likovi su ti koji takoðer predstavljaju odreðena semantièka, pa èak i ideološka sidrišta, svaki od njih prikazan je u vlastitom psihološkom sustavu reagira-nja te kao takvi omoguæuju dramsku napetost i dinamiè-nost radnje. Za Marka Nediæa upravo je to aspekt zbog kojega se o Magli i mjeseèini mo�e govoriti kao o romanu: “Svi likovi u Magli i mjeseèini poseduju vlastito unutrašnje jedinstvo, psihološko, etièko, emotivno. Zajedno posma-trani, oni formiraju mozaik uslovljenih ljudskih sudbina kakav se uspešno ostvaruje pre u romanesknoj knji�evnoj

10 Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, Book- Marso, Beograd, 2006., str. 116.

formi nego u pripovedaèkoj.”11 Status lika u Magli i mjese-èini se realizira upravo na naèin koji sugerira Philippe Ha-mon kada naglašava da “lik nije a priori odreðena i stabil-na datost koja bi se trebala naprosto prepoznati, nego konstrukcija koja se postupno ostvaruje kroz vrijeme èita-nja, kroz jednu fi ktivnu avanturu.”12. Likove u ovom roma-nu mo�emo posmatrati i strukturalistièki kao aktante sa svojim funkcijama obilje�ja. Svaki lik ima odreðeno usmje-renje koje nastoji ostvariti, rana Barthesova metafora vek-tora obilje�ja u potpunosti pogaða likove ovoga romana jer su svi na neki naèin meðusobno usmjereni na nekoga drugoga. Dr�eæi se Greimasove aktantske sheme koja se sastoji od odnosa �udnje subjekt-objekt, pri èemu je su-bjekt odreðen pomoænikom i protivnikom (odnos moæi), a objekt pošiljateljem i primateljem (odnos spoznaje), u po-kušaju analiziranja romana Magla i mjeseèina subjekt je �ena koja je obilje�ena odnosom �udnje, dakle, usmjerena je prema mladiæu koji je objekt, dok je pošiljatelj “rat”, a primatelj “smrt”, buduæi da je time povezan odnos proši-ljatelja i primatelja kojega karakterizira odnos spoznaje. S druge pak strane, pomoænik i protivnik �eni kao subjektu su mu�ev brat kao pomoænik, koji baš kao pravi pomoænik na osi koju karakterizira oduzimanje i davanje moæi su-bjektu, nudi sebe kao zamjenu za subjekta, dok je protiv-nik u �udnji prema objektu (mladiæu) vrlo jednoznaèno mu� Jovan. Ako pak, strukturalistièku aktantsku shemu primijenimo iz perspektive mladiæa kao subjekta, tada nam �udnja koja uvjetuje odnos prema objektu sugerira �enu (Ljubu) kao objekta, pošiljatelj je sada rat jer je rat taj koji omoguæuje ranjavanje, a time i pristup objektu. Prima-telj je simbolièno, Sreæko, tj. na osi spoznaje �enin vektor nije usmjeren prema mladiæu kao subjektu, veæ prema Sreæku, imaginarnom liku iz prošlosti. Pomoænik subjektu bio bi brat Jovanov koji ga je poslao na bojište, time ga doveo u poziciju za ranjavanje i pristup objektu, a protiv-nik je, i u ovom sluèaju, Jovan, mu�, koji oduzima moæ subjektu u njegovoj �udnji prema objektu (�eni). I konaè-no, promotrimo li aktantsku strukturu iz perspektive Jova-na, dobivamo zanimljivu poziciju Jovana kao subjekta koji, prijenavedenom sublimacijom ne �udi prema svom logiè-nom objektu �eni, veæ je supstituira “zemljom”. Na osi spoznaje, pošiljatelj objekta je �ena koja èinjenicom nemo-guænosti trudnoæe, ukida subjektu toliko va�an aspekt na-sljeðivanja, primatelj je rat, kao pale�, kao posvemašnje uništenje i ishod objekta zemlje. Pomoænik Jovanov je brat s kojim Jovan razgovara o sudbini zemlje, dok su protivni-ci ratnici partizani koji dolazeæi na poèetku romana na prostor zemlje oduzimaju moæ potrebnu subjektu u odno-su prema svom objektu, zemlji i ostavljanju zemlje neko-me, odnosno nasljeðivanju.

Ova strukturalistièka shema, dakako, kao i sve struktu-ralistièke sheme, mo�e izgledati kruto, ali u interpretativ-nom nastojanju, i aktantski modeli pokazuju na koliko razlièitih naèina se mo�e pristupiti funkciji likova (u ovom sluèaju aktanata) u romanu i njihovoj ulozi unutar kreira-nja cjelovitosti teksta.

11 Nediæ, Marko, Pripovetke Meše Selimoviæa - forma i znaèenje, Zbornik radova “Knji�evno djelo Meše Selimoviæa” (æir.), Sarajevo, 1990., str. 109.12 Hamon, Philippe, Za semiološki status lika, u: Milanja, Cvjetko(ur.), Autor, pripovjedaè, lik, Svjetla grada, Osijek, 1999., str. 439


B E H A R 8 3 - 8 4 7 5

S tim u vezi, zanimljiva je Peleševa (takoðer strukturali-stièka) klasifi kacija narativnih fi gura. Peleš, �eleæi apstrahi-rati pojmove kojima se koristi, dakle, uèiniti ih pogodnima za široki spektar analiza i pojedinaènih primjera, a konkret-no tumaèeæi formu sadr�aja romana, odnosno njegovu se-mantièku sub-strukturu, tumaèi “pojedinaènost pripovjed-nog teksta kroz tri vrste narativnih fi gura: narativne fi gure osobnosti, narativne fi gure skupnosti i narativne fi gure opstojanja.”13 Iz toga gradi “tri vrste znaèenjskih sastavnica (svojstava): psihem, sociem i ontem, pa istim slijedom tri vrste narativnih fi gura: psihemsku, sociemsku i ontemsku.”14 U karakterizaciji lika, tim se pristupom mo�e likove svrstati prema stupnju apstrakcije, od onih koji nose samo razli-kovna obilje�ja (primjerice, samo vlastita imena), prema onima èija svojstva èine “semantièki snop” te nam sugeri-raju više u odnosu lika i cjelokupne organizacije prièe. Tako neki lik u psihemskoj narativnoj fi guri mo�e sadr�avati odreðeni broj svojstava svojstvenih samo njemu, ali on u sociemskoj narativnoj fi guri mo�e biti povezan s nekim drugim likovima s kojima dijeli neka zajednièka obilje�ja, da bi, konaèno u ontemskoj narativnoj fi guri taj lik postao nositelj odreðenih ideja koje su ne samo presudne za prièu, veæ je u tom smislu i nadilaze sugerirajuæi svjetonazorni, fi lozofski ili moralno-etièki sustav mišljenja.

Pokušaj da se likovi romana Magla i mjeseèina, odno-sno razlièite narativne fi gure iz perspektive Peleševe struk-turalistièke podjele, sagledaju u tom kontekstu dovodi do povezivanja psihemske narativne fi gure i ontemske. Psi-hemske kao one koju svi likovi imaju samim time da ih se mo�e razlikovati i zanimljivo, preskaèuæi sociemsku (osim u sluèaju mladiæa koji je odreðen pripadnošæu grupi ratni-ka), likovi se u ovom romanu ostvaruju na ontemskoj ra-zini. Mladiæ, koji s jedne strane pripada grupi partizana, ali s druge je strane, sna�no individualno obilje�en mla-došæu i neiskustvom, na ontemskoj razini bi bio nositelj slobode, eventualne svijetle poratne buduænosti, mlado-sti na kojoj svijet ostaje, on vjeruje u ljubav i zanimljivo, glas njegov je opojan, ima talent govora, upravo na on-temskoj razini predstavlja vitalistièki element u romanu. Zatim, Jovan, njegova suprotnost, predstavnik starije ge-neracije, generacije koja se boji izgubiti zemlju novim po-retkom nacionalizirane imovine, na ontemskoj razini predstavnik starih vrijednosti rada, odricanja, šutnje, ba-ština i naslijeðe su vrijednosti koje zastupa, dok je ljubav ostala još samo prema zemlji koju obraðuje i kuæi koju je sagradio. Jovanov brat funkcionira kao supstituent i mla-diæa i mu�a, kao konformist kojemu ostaje zemlja, ali koji mora osmisliti buduænost, na ontemskoj razini funkcioni-ra kao prijelazno rješenje �ivota, tranzicija, maglovito i nejasno stanje onoga “sada”. Ako je mladiæ predstavnik mladosti i buduænosti, a Jovan predstavnik starije genera-cije, anakrone, izgubljene sa svojim idealima u vremenu koje donosi nove vrijednosti, Jovanov brat je sadašnjost, riskantna i neizvjesna sa svim stranputicama.

Meðutim, na kraju ostaje jedino �ena, jer zadnjom re-èenicom sveznajuæi pripovjedaè najavljuje da æe i Jovanov

13 Peleš, Gajo, Tumaèenje romana, Artresor naklada, Zagreb, 1999., str. 222.14 Op. cit., str. 228.

brat umrijeti. Ostaje �ena koja je po mnogoèemu najkom-pleksniji lik, ona, “koja je æudljiva, vjeèiti april, vesela pa tmurna, prièljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na li-jevu i na desnu nogu pa je ne odreðuje dan veæ trenutak, sluèajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da æe biti”15, na ontemskoj razini nema jasnog odreðenja jer je konstitu-tivno odreðena onim Drugim, onim što nije, prošlošæu, stanjem prije, nekad moguæim, danas neostvarenim i ne-ostvarivim. Njena neplodnost, konfrontirana s permanen-tnim zahtjevom plodnosti kod Jovana i u romanu uopæe, postaje mjestom sukoba na ontemskoj razini prošlosti i buduænosti. Zemlja je izgorena, a �ena ostaje, �ena kojoj se nudi zamjenski, drugi �ivot s posvojenim djetetom, Derridaov suplement kao dometak koji se pokazuje kao vraæanje razlike, obnovljena �udnja.

Iz toga slijedi da se strukturalistièke analize ne mogu primijeniti dosljedno jer se kako u Greimasovoj aktantskoj shemi, tako i u Pelešovoj analizi narativnih fi gura, odnosi meðu likovima i unutar njih samih pokazuju kompleksniji-ma i kontradiktornijima. Drugim rijeèima, vektor �udnje koji usmjerava subjekta prema objektu, uvijek je osuðen na promašaj jer je taj vektor oznaèen najmanje dvjema streli-cama, strelicom prema objektu, ali i povratno, strelicom prema samome sebi. Svaki lik je konstitutivno obilje�en onime što mu nedostaje, mladiæ→ljubav, Jovan→naslijeðe, Jovanov brat→�ena, obitelj, �ena→imaginarna prošlost, Sreæko, “�ivot kakav je mogao biti”. Na kraju se likovi ne uspijevaju realizirati ne zbog socrealistièkog Deus ex mac-hina rješenja rata, veæ zbog toga što se, prema Lacanu, “topologija �udnje prepoznaje upravo u nemoguæem”16. Zato se i pribjegava sjeæanju u ovom romanu, “koncept sjeæanja” koji uprisutnuje �udnju, “u psihoanalitièkoj litera-turi je uvijek dio paradigme izgubljenog objekta”17 i zbog toga se sjeæanje promatra kao “svjesna reprezentacija proš-losti uvijek osumnjièena na (veæi ili manji stupanj) iluzije”18. Upravo zbog te iluzornosti sjeæanja, Sreæko, lik iz prošlosti nije jasno odreðen, njegovo postojanje samo je u funkciji obnavljanja melankolije prema prošlosti koja je kao pato-loški nagon usaðena u �enu u ovom romanu, a time i njena neplodnost dobiva posve drugo znaèenje.

Psihoanalitièko viðenje ovog romana samo je natuknu-to, simboliènost likova time je dovedena do krajnjih inter-pretativnih moguænosti, meðutim, odnosi meðu likovima pokazuju toliki stupanj kompleksnosti da gotovo svaka metodološka interpretacija mo�e pronaæi svoju primjenu. Ostavljajuæi roman otvorenim, ostavljajuæi na kraju �enu kao jedinu preostalu, Selimoviæev pripovjedaè sugerira i jedno feministièko tumaèenje ovoga romana, ali baš kao što Selimoviæev pripovjedaè time završava roman, moguæ-nošæu feministièkog tumaèenja i ja završavam ovaj rad, ostavljajuæi ga otvorenim, meðutim, otvorenim upravo onoliko koliko æe me vuæi prema daljnjim istra�ivanjima.

15 Selimoviæ, Meša, Magla i mjeseèina, str. 97.16 Matijaševiæ, �eljkam Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan, AGM, Zagreb, 2006., str. 174.17 International Dictionary of Psychoanalysis (ed. Alain de Mijolla), Thomson, Gale, 2005., str. 1041.18 Op. cit., str. 1040.


7 6 B E H A R 8 3 - 8 4


NASLOVNICE BERBER, Mersad: Zagrebaèka d�amija. IX-X /2000., br. 50BALIÆ, dr. Smail, akademik. Fotos. V-VIII/2004., br. 66-67DIZDAREVIÆ, Abaz: Pamæenje i sjeæanje. IX-X/2004., br. 68ÐUZEL, Izet: Pejza�. XI-XII/2001., br. 57 ÐUZEL, Izet: Tjeskobna prolaznost. IX-XII/2005., br. 74-75EMRIÆ, Sead: Kudret sahat. I-IV/2004. Br. 64-65.HASANEFENDIÆ, Sead: Elementi Bosne. V-VIII/2002.(2003.).,

br. 60-61IBRAHIM Kajan, fotos. III/2002., br 59IBUKIÆ, Ahmet: Vodeni cvijet Une, pastel. I-II/2000., br. 46KAFIJEVA MEDRESA I D�AMIJA NA SRTU-PRUSAC, fotos. I-

II/2002., br. 58KURT, Ismet, bareljef. V-VI/1999., br. 42MASLIÆ, Mubera: Srebrenica oduvijek –zauvijek bosanska. VII-

VIII/2005., br. 73MEHINOVIÆ, Hasan: Kompozicija. VII-X/1999., br. 43-44MUFTIÆ, Osman: Iranske forme, akvarel. III-IV/2000., br. 47MUZAFERIJA-BUZA, Amira: Behar. III-VI/2005., br. 71-72NOVALIÆ, Ibrahim: Autoportret, ulje. I-IV/2001. br. 52-53 PLAKAT priredbe u KPD Zenica. I-II/2005., br. 70PONGRAC-LADICKI, Matea: Suncokret. VII-X/2001., br. 55-56SERDAREVIÆ, Mirza: Lewha, ulje. XI-XII/2000., br. 51SINANOVIÆ, Alija: Alija, ulje. XI-XII/2002.(2003.), br. 63SMAILAGIÆ, Nerkez. Fotos. I-VIII/2006., br. 76-77ŠTETIÆ, Rizah: Poèitelj, ulje. XI-XII/1999., br. 45TAHIROVIÆ, Nesim: Konture u vatrenoj kugli. XI-XII/ 2004., Br.

69TRTOVAC, Dino: Bosanska rapsodija. IX-X/2002.(2003.), br.

62VEJZOVIÆ, Fadil: Mostar. Ulje na platnu. V-VI/2001., br. 54VOLJEVICA, Ico: Mrtva priroda, ulje. V-VIII/2000., br. 48-49ZAIMOVIÆ, Mehmed: Obala nade. I-IV/1999., br. 40-41

KNJI�EVNOST/NARODNA“IZ 1001 NOÆI” (preveo Alija Bejtiæ, prepjevao Radovan Ivšiæ).

XI-XII/2002.(2003.) br. 63. str. 28, 30 i 32*** I-IV/2004. Br. 64-65. str. 54

BEHAR U SEVDALINCI: Pet pjesama iz zbirke Saita Orahovca. VII-X/2001., br. 55-56, str. 24

FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. IX-X/2004., br. 68, str. 18-20

FRNDIÆ, Nasko : Bošnjaèke poslovice: baština mudrosti. XI-XII/2004., br. 69, str. 17-19

FRNDIÆ, Nasko: Divovska snaga Biberèiæa. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 30-32.

REBAC Hasan, zabilje�io: Hasanaginica. IX-X /2000., br. 50, str. 4

Bibliografi ja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja BEHARGODINA VIII – XIV, 1999 – 2006, BROJEVI OD 40/41 DO 76/77

Priredio: Zija Sulejmanpašiæ

DRUŠTVO, POVJEST, BOSNA*** Bosna je ideja – govor Alije Izetbegoviæa na 49. zasjedanju

Generalne skupštine UN. XI-XII/1999., br. 45. str. 7-8. ***TAKO JE GOVORIO FRANJO TUÐMAN – Odabrao Faris Na-

niæ iz knjige Fahrudina D�ape. XI-XII/1999., br 45, str. 5ANONIM: Pakt o stabilnosti jugoistoène Europe. VII-X/1999.,

br. 43-44, str. 5-7ANONIM: Stradanje istoène Bosne – Izvještaj iz 1943. VII-

VIII/2005., br. 73, str. 20-21 BALIÆ, dr. Smail: Crkva bosanska i uloga derviša u islamizaciji

Bosne. (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 37-45BALIÆ, dr. Smail: O meðuvjerskom pomirenju u Bosni. I-

IV/1999., br. 40-41, str. 7-9BALIÆ, dr. Smail: Potvrda bošnjaèkog identiteta. V-VIII/2004.,

br. 66-67, str. 34-36BALIÆ, dr. Smail: Predgovor ponovljenom cjelokupnom izda-

nju “Bosanskih pogleda”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46-47

DOMAZET, Bosiljko: Obnova multietiènosti. I-IV/2001. br. 52-53, str. 50

DURIÆ, dr. Rašid: Duhovni most islamskog Orijenta i kršæan-skog Zapada u “Kulturi Bošnjaka” Smaila Baliæa. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 56-60

D�ANKO, Suad: Formiranje 13. SS divizije Hand�ar. V-VI/2001., br. 54., str. 26-29

ÐURÐEV, akademik Branislav: Prvi bosanski prikaz Baliæevog �ivotnog djela V-VIII/2004., br. 66-67, str. 53-55

FRNDIÆ, Nasko: Vakif Gazi Husrevbeg. V-VIII/2000., br. 48-49. str. 51-57

GUJIÆ, Kasim: Kako su poubijani na vjeru pozvani hercegovaè-ki izaslanici u Crnoj Gori 1843. godine. VII-VIII/2005., br. 73, str. 17-19

HAD�IALAGIÆ, Husref: Bosanski namjesnik u posjetu Rijeci 1869. I-II/2005., br. 70, str. 5-8

HOFMANN, Murad: O uzrocima nasilja u politici. (Preveo Zija Sulejmanpašiæ). V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 20-23

JALIMAM, dr. Salih: Smail Baliæ – jedno dragocjeno iskustvo. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 48-52

JERGOVIÆ, Miljenko: Mo�e li èovjek biti musliman? VII-X/2001., br. 55-56., str. 4-7

KAJAN, Ibrahim: Ljudi s poèetka svijeta. I-IV/1999., br. 40-41, str. 49-52

KAJAN, Ibrahim: Tri logora u Krajini. V-VIII/2000., br. 48-49. str. 21-27

KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Ratni zloèin ne zastarjeva. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31

KHALED el FADI: Terorizam je protivan islamskoj tradiciji. VII-X/2001., br. 55-56. str. 7

B E H A R 8 3 - 8 4 7 7


MALCOLM, Noel: Zemlja nesreæe. I-IV/1999., br. 40-41, str. 12-14.

MASLIÆ, Mubera: Srebrenièka kovnica osmanskog novca. VII-VIII/2005., br. 73, str. 36-37

MATVEJEVIÆ, Predrag: “Bivši”. S francuskog preveo Fahrudin Kreho. V-VI/1999., br. 42, str. 9-10

MATVEJEVIÆ, Predrag: Naši talibani. I-II/2002., br. 58, str. 4-6MØNESLAND, Sven: 1001 dan Bosne i Hercegovine, I-IV/2001.

br. 52-53, str. 28-29MUFTIÆ, dr. Edhem: Nacionalni identitet Bošnjaka u teorij-

skom opusu bošnjaèke ljevice izmeðu dva svjetska rata. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 4-6

Naniæ, Faris: Dijalog kao alternativa. III-IV/2000., br. 47, str. 6-7

Naniæ, Faris: Kraj Jugoslavije. V-VI/1999., br. 42, str. 5-9Naniæ, Faris: Kvalifi kacija za dijalog. VII-X/2001., br. 55-56. str.

9-11Naniæ, Faris: Novi rat na Balkanu. I-IV/2001. br. 52-53, str.

5-7NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Svi malobrojni narodi mogu postati

Èeèeni. I-II/2000., br. 46, str. 5-10OMERBAŠIÆ ef. Ševko: Muslimani-Ismaeliæani u ugarskim dr-

�avnim dokumentima. I-IV/1999., br. 40-41, str. 42PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popis stanovništva 2001. III-

IV/2000., br. 47, str. 4-5.RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin: Jaki su strpljivi. I-IV/ 2001., br. 52-53,

str. 3SCHWARTZ, Stephen: Nulta toèka i saudijska veza. VII-X/2001.,

br. 55-56. str. 8-9SILAJD�IÆ, dr. Haris: Bošnjak dokaz koji je pre�ivio. I-IV/1999.,

br. 40-41, str. 5-6SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 90 godina od politièkog procesa trav-

nièkim ðacima Bošnjacima – “Srbima”. XII/2004., br. 69, str. 14-16

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Divizija na obuci – francuska epizoda. V-VI/1999., br. 42, str. 32-34

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Dobro došao hladni rat. VII-X/1999., br. 43-44, str. 12-14

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Fundamentalizam i fundamentalizmi. XI-XII/1999., br. 45, str. 8-12

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Pobuna u Villefrancheu. VII-X/1999., br. 43-44, str. 36-42

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Stoljeæe protjerivanja. *** Srbi i rat u Bo-sni: njemaèka polemika 1997. XI-XII/2000., br. 51 – str. 5

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Tabor-imami kao “mlade muftije”. I-IV/1999., br. 40-41, str. 44-48

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Zapadno viðenje islama. I-IV/2001., br. 52-53, str. 16- 26

�DRALOVIÆ dr. Muhamed: Islamski svijet izmeðu proklamacija i stvarnosti. VII-X/1999., br. 43-44, str. 15-17

PJESNIŠTVO

*** SARAJEVU DANIMA-Pjesme Shapira Panopaja i Lutfi Boš-njaka, (preveo s engleskog Izet �draloviæ) VII-X/2001., br. 55-56. str. 51

ALAGIÆ, Semka: Jetimska suza *** Na samrti XI-XII/2001., br. 57. str. 7

ALFIREVIÆ, Frano: Ruke bolesnog mladiæa. XI-XII/2000., br. 5, str. 15

ALISPAHIÆ, Nijaz: Ahmina mangala. III-IV/2000., br. 47, str. 25

ANONIM: Antologija norveške poezije o ratu u BiH. VII-X/1999., br. 43-44, str. 35

ANONIM: Kaside nepoznatog španjolskog Arapa. Priredio i prepjevao prof. dr. Osman Muftiæ. V-VI/1999., br. 42, str. 18-19

BARAKOVIÆ, Meho: Pjesme. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 7, 40, 47.

BAŠIÆ, Husein: Pjesme. VII-X/1999., br. 43-44, str. 19BEKRIÆ, Ismet: Kad umre èovjek; Kapija . I-IV/1999., br. 40-41,

str. 21BORIÆ, Aras: Prizor. VII-X/1999., br. 43-44, str. 11BRKA, Amir: Vrata nepoznatog. I-IV/2001. br. 52-53, str. 4DEDIÆ, Refi ka: Kruna duha u vjeri oslonac ima. I-II/2000., br.

46, str. 33 DELALIÆ, Munib: Dije pjesme. III-IV/2000., br. 47, str. 19DELALIÆ, Munib: Heliodrom. III-IV/2000., br. 47, str. 33DELALIÆ, Munib: Ilica. I-IV/2001. br. 52-53, str. 35DELALIÆ, Munib: Kumrija. V-VI/1999., br. 42, str. 4DELIÆ, Dinko: Prestanak opasnosti. XI-XII/1999., br. 45, str. 4DICKEY, James: Preljub (Preveo Zdenko Novaèki). III-IV/2000.,

br. 47, str. 4 DIZDAR, Mehmedalija: Sensation. XI-XII/2000., br. 51, str. 22DURAKOVIÆ, Esad: Lirske minijature u p(r)ozno doba. III-VI/

2005. br. 71-72, str. 44-45DURBEŠIÆ, Tomislav: Remember me, ili jednostavna pjesma.

V-VI/2001, br. 54., str. 4 ÐUZEL, Drenka: Pjesme iz knjige “Skrovište povjerenja”. I-

II/2005., br. 70, str. 19FERLINGHETTI, Lawrence: U najljepšim Goyinim prizorima.

(Prevela Mirjana Nelson Dedajiæ). III-IV/2000., br. 47, str. 4 FRNDIÆ, Nasko: pjesme iz zbirke “Ledena berba”. IX-X/2002.

(2003.), br. 62, str. 8, 13, 15, 18, 20, 21, 22, 25, 26FRNDIÆ, Nasko: Srebrenièani, Srebrenièki spomenik, Svijet i

Srebrenica. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13GRAHOVAC, �eljko: Ponestaje prostora. Iz antologije najnovije

bosansko- hercegovaèke poezije. I-IV/2001. br. 52-53, str. 36-37

HAD�IAVDIÆ, Edin: Moj grade I-IV/2001. br. 52-53, str. 52HAJDAREVIÆ, Had�em: Nove pjesme. XI-XII/2000., br. 51 – str. 4IBRAHIMAGIÆ, Omer: Kada neèega fali. III-IV/2000., br. 47, str.

31IZ PERZIJSKE POEZIJE. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 51KAJAN, Ibrahim: Crni bik iz humske zemlje. III-IV/ 2002., br.

59, str. 26KAJAN, Ibrahim: Èe�nja ljubavnika. III-IV/ 2002., br. 59, str.

30KAJAN, Ibrahim: Ljubavna molitva *** Treæa. III-IV/ 2002., br.

59, str. 24¸KAJAN, Ibrahim: Nepoznati Salih Aliæ. I-IV/1999., br. 40-41,

str. 32-33KAJAN, Ibrahim: Pjesme iz nagraðene zbirke. V-VIII/2002.

(2003.),, br. 60-61, str. 44KAJAN, Ibrahim: Priprema za bolji svijet. III-IV/2000., br. 47,

str. 19KAJAN, Ibrahim: Svjetlosni Pan. III-IV/ 2002., br. 59, str. 18KEBO, Alija: U ratu sa samim sobom. I-IV/1999., br. 40-41, str.

9 ***Što ne poravnamo, poravnaæe zemlja str. 23KIŠEVIÆ, Enes: Hava's entreaty. V-VIII/2000., br. 48-49, str. 27KIŠEVIÆ, Enes: Izbjegli crvi. VII- VIII/2005., br. 73, str. 13KLJUÈANIN, Zilhad: Bo�ije drvo. VII-X/1999., br. 43-44, str. 4KLJUÈANIN, Zilhad: Pobjeda je lijepa kao bijela smrt. I-II/2000.,

br. 46, str. 29MAGLAJLIÆ FRANIN, Dina: Pjesme. I-II/2002., br. 58, str. 22MALIÆ, Zdravko: Bosanèice. VII-X/2001., br. 55-56. str. 19MATHISEN, Ida: Brijaè i njegova �ena. I-IV/1999., br. 40-41,

str. 4

7 8 B E H A R 8 3 - 8 4

MATHISEN, Mathis: Bosanske izbjeglice. *** Sav bosanski na-rod. I-IV/1999., br. 40-41, str. 4

MUFTIÆ, Osman: San o Ibrahimu (Umjesto uvodnika). III-IV/ 2002., br. 59, str. 3

MURADBEGOVIÆ, Ahmet: Intimna pjesma: I-IV/2001. br. 52-53, str. 52

NOSIÆ, Ivica: Pjesme Mustafe Širbiæa. I-II/2002., br. 58, str. 11OMERIKA Nusret: Dova vojnika Jusufa iz Zahim mahale u Mo-

staru. I-II/2002., br. 58, str. 17OMERIKA, Nusret: Pjesme. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str.

41PEPIÆ, Adnan – Pjesme. XI-XII/1999., br. 45, str. 16PODRIMJA, Ali: Kriv je Albanac. III-IV/2000., br. 47, str. 7RICHEMBERGH, Goran Beus: Noæno putovanje. XI-XII/1999.,

br. 45, str. 17SALIHBEGOVIÆ, Melika: Monolog sa sufi jom. V-VI/2001., br.

54, str. 25SARIÆ, Safet: Crni vjetrovi – pjesme . V-VIII/2000., br. 48-49.,

str. 28 SARIÆ, Safet: Fejiæa ulica. I-II/2000., br. 46, str. 4SEVDI (1) i (2) Salih Trbonja: Iz zbirke Tespih na bešici. VII-

X/2001., br. 55-56, str. 46 i 50SINANOVIÆ, Emsud: Pismo ocu koji je pao za slobodu. VII-

VIII/2005., br. 73, str. 26SUVREMENO ALBANSKO PJESNIŠTVO, izbor: Esad Mekuli, En-

ver Gjerqeku, Besim Bokshi, Ganimete Nura, Adem Gajta-ni, Fahredin Gunga, Qerim Ujkani, Azem Shkreli, Rahman Dedaj, Mirko Gashi, Ali Podrimja, Beqir Musliu, Eqrem Bas-ha, Sabri Hamiti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 15-16

ŠARIÆ, Muhidin: Izbjeglièki dom; Zmija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25

ŠIRBIÆ, Mustafa: Vraæanje iskonu. I-II/2000., br. 46, str. 33TALUND�IÆ, Abdulah: Tri pjesme. V-VIII/2000., br. 48-49, str.

57UJEVIÆ, Tin: Kafana u snijegu. XI-XII/2000., br. 51, str. 27ZALIHIÆ, Amir: El ultimo suspiro del Moro. V-VIII/2000., br.

48-49., str. 4ZALIHIÆ, Amir: Suvremeno sand�aèko pjesništvo. Predgovor,

bilješke o pjesnicima i 35 pjesama. V-VI/2001., br. 54, str. 12-25

ZALIHIÆ, Amir: Tri pjesme. V-VI/1999., br. 42, str. 17ZBIGNIEW, Herbert: Molitva staraca. I-IV/2001. br. 52-53, str.

33ZBIGNIEW, Herbert: Naðene pjesme. U bosanski prepjevala

Anna Bloch. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 33

PROZA /PRIPOVJESTI, ULOMCI ROMANA, DNEVNIKA, PUTOPISIABAD�IÆ NAVAEY, Azra: Nekoliko prièa iz Mesnevije. III-VI/

2005., br. 71-72, str. 32-38AL-ŠEJH, Hanan: Zehrina prièa. I-II/2005., br. 70, str. 26-29BARAKOVIÆ, Meho: Begova kuæa, mon amour. XI-XII/2004.,

br. 69, str. 33-34BERBER, Mersad: Zemlja zlatnih ljiljana. I-IV/2001. br. 52-53 –

str. 20-21BRKA, Amir: Zavièajni muzej. V-VI/1999., br. 42, str. 21ÇELEBI, Evliya: Varoš Srebrenica (preveo M. �draloviæ). VII-

VIII/2005., br. 73, str. 39ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Ljepša od najljepšeg. I-IV/2001. br. 52-53

– str. 35ÆEHAJIÆ, Sevret M.: Red vo�nje. V-VIII/2000., br. 48-49., str.

34DELALIÆ, Munib: Svukud mi je sada dom! I-II/2000., br. 46, str

18-20

D�AMBEGOVIÆ, Emir: Klesareva kæi. I-II/2000., br. 46, str. 10D�UBRAN, Halil: Mirisni plodovi duše (ulomci). Preveo akade-

mik Esad Durakoviæ. VII-VIII/2005., br. 73, str. 28-30D�UMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br.

42, str. 26FRNDIÆ, Nasko: pismo Europi i Americi. (Drama u tri èina). IX-

X/2002.(2003.), br. 62, str. 9-29HAJDAREVIÆ, Had�em: Ðavolov dvojnik. I-IV/2001. br. 52-53

– str. 26-28KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (2). I-II/2005.,

br. 70, str. 16-19KAJAN, Ibrahim: A smrt se ukaza u tvrdom Kljuèu (1). XI-

XII/2004., br. 69, str. 20-22KAJAN, IBRAHIM: Carigradski zapis. I-II/2000., br. 46, str. 30-32KAJAN, Ibrahim: Grèko vrijeme, turska zemlja. XI-XII/1999., br.

45, str. 32-34 KAJAN, Ibrahim: I vjeènost je trošna. I-IV/2001. br. 52-53 – str.

45-49KAJAN, Ibrahim: Mezar Idrisa a. s. Henoka starozavjetnoga?

III-IV/ 2002., br. 59, str. 19-21¸KAJAN, Ibrahim: Otpusni list. III-IV/ 2002., br. 59, str. 25-26KAJAN, Ibrahim: Poèitelj/Svila i krv. XI-XII/2002.(2003.), br. 63,

str. 13-17KAJAN, Ibrahim: Sablja od rastanka. III-IV/ 2002., br. 59, str.

22-24¸KAJAN, Ibrahim: U Stocu, Isusov plaè. V-VIII/2002.(2003.), br.

60-61, str. 42-44KAJAN, Ibrahim: U zemlji sivog vuka. VII-X/1999., br. 43-44,

str. 43KANAFANI, Gassan: Zemlja tu�nih naranèi. VII-X/2001., br. 55-

56. str. 48-49KLJUÈANIN, Zilhad: Legenda i nimalo legendarna zbilja. XI-

XII/2000., br. 51 – str. 30KLJUÈANIN, Zilhad: Logorologija & nostalgija. XI-XII/2000., br.

51 – str. 29KRESO, Mirsad: Dobri Bošnjak o Perziji. V-VIII/2002.(2003.),

br. 60-61, str. 45-51KUREISHI, Hanif: Mi nismo �idovi. XI-XII/2001., br. 57. str. 25-27KUREISHI, Hanif: Moj sin fanatik (prijevod s engleskog Lamija

Kulenoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 18-20MAHFUZ, Ned�ib: San jednog sata (prijevod s arapskog Haris

D�aferoviæ). I-II/2002., br. 58, str. 21-22MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad: �rtva. I-II/2002., br. 58, str. 23-24MUJAD�EVIÆ, Dino: “Neuzorana ledina”. IV/2004. Br. 64-65,

str. 35-38NAMETAK, Alija: Naš efendija. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 40-42OBHOD�AŠ, Safeta: D�ammilin uzor. XI-XII/2000., br. 51 – str.

16-17OBHOÐAŠ, Safeta: A godine su letjele od imati i nejmati. V-

VI/1999., br. 42, str. 20PERVIZ, Izet: Mre�a. Posljednji dan u opkoljenom metulumu.

I-IV/2001. br. 52-53 – str. 38-39PETRITSCH, Wolfgang: Selo izvan ratova. (Preveo Z. S.) I-

IV/2004. Br. 64-65, str.43 – 45 SINANOVIÆ, Emsud: Ramazanska prièa. III-VI/ 2005., br. 71-

72, str. 43-44STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (1). (Preveo Z. S.) XI-

XII/2001., br. 57. str 21-24 STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (2). (Preveo Z. S.) V-

VIII/2002.(2003.)., br. 60-61, str. 37-41STRAUSZ, Adolf: Bosna, zemlja i ljudi (3) .(Preveo Z.S.) XI-

XII/2002.(2003.), br. 63, str. 18 – 26 STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (4). (Preveo Z. S.) IV/2004.

Br. 64-65, str. 39-42


B E H A R 8 3 - 8 4 7 9

STRAUSZ, Adolf: Bosna: zemlja i ljudi (5). (Preveo Z. S.) IX-X/2004., br. 68, str. 21-23

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja na najveæem talijanskom brodu (1). I-II/2005., br. 70, str. 20-22

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: 3600 milja s najveæim talijanskim bro-dom (2). III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 46-50

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Kufa, Ned�ef i Kerbela, velika šijitska svetišta. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 31 – 35

ŠABANOVIÆ, Mesud. Magbula. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 54-63

ŠABANOVIÆ, Mesud: Magbula. I-II/2002., br. 58, str. 25-28TANER, Zekerija: Park. I-IV/2001. br. 52-53 – str. 43.TANER, Zekerija: Zaboravljene trešnje. I-IV/2001. br. 52-53 –

str. 44TRALJIÆ, Isnam: Roman o Srebrenici (ulomci). VII-VIII/2005.,

br. 73, str. 22-25UNKAS, Arnaud: Brza sreæa ***Golubica . III-IV/2000., br. 47,

str. 18�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Moji svijetlo-tamni listovi. VII-

VIII/2005., br. 73, str. 31

STUDIJE, OGLEDI, KRITIKE I PRIKAZI

ABAD�IÆ NAVAEY, Azra: Nadila�enje dvojnosti. XI-XII/2004., br. 69, str. 29- 31

ABAD�IÆ NAVAEY, Azra: Neshvaæena duhovnost. (Uz izvedbu “Whirling dervishes”). I-II/2005., br. 70, str. 15-16

ABAD�IÆ NAVAEY, Azra: Prièa o putovanju i traganju. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 54-57

AKMAD�IÆ, Hazim: Bosanski Makondo. I-IV/1999., br. 40-41, str. 29

ANONIM: Umjetnik s naslovne strane: Ismet Kurt. V-VI/1999., br. 42, str. 25

BALIÆ, mr. Hasan: Obuka za genocid (Suðenje Borislavu Hera-ku). V-VI/1999., br. 42, str. 22

BRKA, Amir: Hasan Mehinoviæ – slikar s naslovne strane. VII-X/1999., br. 43-44, str. 22

BRKA, Amir: Nad baštinom grobova. I-IV/1999., br. 40-41, str. 31BRKA, Amir: Tri zapisa. I-IV/2004. Br. 64-65, str.46 – 50CLINTON,William Jefferson: Škola osloboðena religije? (Religi-

on-free School?) Prevod Hinko Pleško. I-IV/1999., br. 40-41, str. 10-11

ÈENGIÆ, Enes: Crni konj zlih vremena – što bi danas rekao Kr-le�a? I-IV/2001. br. 52-53, str. 14-15

DELALIÆ, Munib: Bošnjak na Trgu Bana Jelaèiæa. III-IV/ 2002., br. 59, str. 31

DURAKOVIÆ, Esad: Pogovor romanu “ Zehrina prièa” I-II/2005., br. 70, str. 25-26.

DURAKOVIÆ, akademik Esad: Sarajevskih hiljadu i još jedna noæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 37-40

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Eminentan spoj znanstvene i umjetniè-ko-stilistièke kritike. I-II./ 2002., br. 58, str. 15-17

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (1). VII-X/1999., br. 43-44, str. 31-33

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Preobrazbe Ðerzeleza Ale (2). XI-XII/1999., br. 45, str. 22-24

D�AFEROVIÆ, Haris: Ususret suvremenoj arapskoj knji�evnosti. I-IV/2001. br. 52-53, str. 42

D�ANKO, dr. Muhidin: Knji�evnost na razmeðu svjetova i epo-ha. VII-X/1999., br. 43-44, str. 26-29

D�OGOVIÆ, Alija: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakoviæa. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 43-47

D�UMHUR, Zuko: Oproštaj od cvijetnog Širaza. V-VI/1999., br. 42, str. 26

F. N. : Krvavi bošnjaèki kompromis sa zlom. IX-X/2004., br. 68, str. 29-31

FRNDIÆ, Nasko: Bošnjaèki derviš u dubrovaèkoj poeziji. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 48-49

FRNDIÆ, Nasko: Dramatièar Ahmed Muradbegoviæ. I-IV/1999., br. 40-41, str. 53-54

FRNDIÆ, Nasko: Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi V-VI/1999., br. 42, str. 23-25.

FRNDIÆ, Nasko: Stogodišnjak pjesnik Tadijanoviæ. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 41-42

FRNDIÆ, Nasko: Sulejmaniæ i d�inskog patišaha kæi.( Fantastika u bosanskoj narodnoj prièi). I-II/2000., br. 46, str. 22-23

DURIÆ dr. Rašid: Junaci epske pjesme Bošnjaka, IX-X/2002.(2003.), str. 33-35

GRAHOVAC, �eljko: O poeziji Ibrahima Kajana. III-IV. 2002., br. 59, str. 17

GRAHOVAC, �eljko: Pjesnik s razmeða kultura i epoha. III-IV/2000., br. 47, str. 22-25

GRAHOVAC, �eljko: Tumaèenje djetinjstva. VII-X/1999., br. 43-44, str. 33-35

HAD�IEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija: Jezik u Muradbegovi-æevim novelama. I-IV/1999., br. 40-41, str. 56-58

HODOVIÆ, prof. Senad: Senzibilitet �enske ruke u dovršenim radovima. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 56-58

HOROZOVIÆ, Irfan: Zašto pišeš. I-IV/1999., br. 40-41, str. 25ISPRAVAK. U broju 57. tekst “Omladinski roman” pogrešno je

potpisan Faris Naniæ umjesto Dubravke Zime.JALIMAM, Salih: Uloga èasopisa “Behar” u jaèanju identiteta

Bošnjaka XI-XII/2004., br. 69, str. 8-10JURIŠIÆ, dr. Šimun: Gdje je ona? O Dizdarovoj pjesmi Modra

rijeka i povodom nje. V-VI/2001., br. 54., str. 11JURIŠIÆ, Šimun: “Derviš i smrt” u Hrvatskoj. XI-XII/2000., br.

51., str. 28KAJAN, Ibrahim: Munib Delaliæ, veliki dar. III-IV. 2002., br. 59,

str. 18KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Kroz vatikansko podzemlje. I-IV/2001.

br. 52-53, str. 34 KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Douglas Hurd – javni slu�benik. XI-

XII/2004., br. 69, str. 31-32KLJUÈANIN, Zilhad: Europeizirani islam Had�ema Hajdareviæa.

III-IV/2000., br. 47, str. 21KLJUÈANIN, Zilhad: Misticizam Muse Æazima Æatiæa. I-IV/2004.

Br. 64-65, str. 20-25KRUŠELJ, �eljko: Muslimani u Himmlerovu carstvu. V-VIII/2000.,

br. 48-49., str. 47-48KUJUND�IÆ, Atif: “Katarina Kosaèa” – posljednja veèera. I-

IV/2004. Br. 64-65, str. 55-57KUJUND�IÆ, Atif: Povijesni kontekst i Kajanova djelatna knji-

�evna rijeè. IX-X/2004., br. 68, str. 26-28 KUNIÆ, Mirsad: Jedan problem postmoderne kritike. XI-

XII/2000., br. 51 – str. 20-22KUNIÆ, Mirsad: Kontekstualizacija i interpretacija. III-IV/2000.,

br. 47, str. 20KUNIÆ, Mirsad: Prièi zaista mo�e svašta naumpasti. V-VIII/2002.

(2003.),, br. 60-61, str.52-53KUNIÆ, Mirsad: Pripovjedaèka manija u romanu “Vakat ma-

mo”. I-IV/2001. br. 52-53, str. 32-33 KURTIÆ, mr. Sakib: Adem-aga Mešiæ u svom vremenu. XI-

XII/2004., br. 69, str. 25-26M. M.: Dramatièna potraga za identitetom. I-II/2005., br. 70,

str. 25MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir: Slovo iza slova; pjesništvo Maka

Dizdara. V-VI/2001., br. 54., str. 5-11


8 0 B E H A R 8 3 - 8 4

MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan: U potrazi za univerzalnim iska-zom u “Dervišu i smrti” Meše Selimoviæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 25-27

MASLIÆ, Mubera: Dvije knjige o islamu i muslimanima. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 54-55

MASLIÆ, Mubera: Nesvakidašnji do�ivljaj ljepote. IX-X/2004., br. 68, str. 31-33

MASLIÆ, Mubera: Prezentacija dostojna najveæih. I-II/2005., br. 70, str. 12-14

MASLIÆ, prof. Mubera: Tradicija pretoèena u slikarski izraz. III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 55

MASLIÆ, prof. Mubera: Umjetnik nezatomljena bosanskoga koda. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 50 – 51

MIKULIÆ, Planinka: Mehmed Zaimoviæ. I-IV/1999., br. 40-41, str. 34

MUFTIÆ, prof. dr. Osman o Lightman Alan: Einsteinovi snovi. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23-24

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Zapisi o Ibrahimu Kajanu. III-IV/ 2002., br. 59, str. 33-34

MUSTAPIÆ, prof. Stanka: Drama o zenièkom vizionaru samo-stalne i nezavisne Bosne. IX-X/2002.(2003.), br. 62, str. 8

NAMETAK, dr. Fehim: Knji�evna baština Bošnjaka na turskom jeziku. I-IV/2001. br. 52-53, str. 40-41

ZIMA Dubravka (greškom potpisan Faris Naniæ) Omladinski ro-man. XI-XII/2001., br. 57. str. 27-28

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Cjelovita i bosanska Bosna. I-IV/1999., br. 40-41, str. 17-19

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Da se ne zaboravi. I-II/2002., br. 58, str. 29

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: ISPRAVAK (izostavljeni dio teksta u broju 55-56.) XI-XII/2001., br. 57. str. 12

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kako izaæi iz prošlosti? XI-XII/1999., br. 45, str. 20-21

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Od Balkana bje�e zatoèenici balkan-skog mentaliteta. XII/2002.(2003.), br. 63, str. 31

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Opet je Bosna zbrajala mrtve, nestale, ranjene, invalide. I-II/2002., br. 58, str. 30

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Spoznaja i razvoj. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 45

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ugled je va�niji od dobitka. VII-X/2001., br. 55-56., str. 54-55

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Zašto pametni nazaduju? VII-X/1999., br. 43-44, str. 25

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Bosne ima, a bit æe je još više, koliko je više bude u ljudima i njihovim djelima. XI-XII/2002.(2003.) str. 27-28

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno ko-egzistiranje s drugim. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 5-7

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološkog napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 23-24

OBHOÐAŠ, Safeta: Kako iz poklete avlije. XI-XII/1999., br. 45, str. 13-14

PERVIZ, Izet: Sand�aèka knji�evna èarolija. I-II/2000., br. 46, str. 21

POLJAREVIÆ, dr. Ale M.: Gospodar svjetlosti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 34

PRANJIÆ, prof. Kruno: Do tri potreta iz Andriæeve probe. IX-X/2004., br. 68, str. 24-25

PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Slovo o Slovu ili marginalije o jezi-ku “Kamenog spavaèa”. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 26 – 30

SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Crnogorski pjesnik, u prolazu kroz Zagreb, o Sarajevu. VII-X/2001., br. 55-56. str. 47/48

SALIHBEGOVIÆ, Ahmed: Zgusnuto vrijeme, protivljenje zlodu-hu. III-IV/ 2002., br. 59, str. 32

SINANOVIÆ, Emsud: Dvije drame Naska Frndiæa. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 52-53

SINANOVIÆ, mr. Emsud: Muradbegoviæ kao novelist. I-IV/1999., br. 40-41, str. 54-55

SINANOVIÆ, mr. Emsud: Prvi bošnjaèki roman u stihu. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 28-37

SPAHIÆ, mr. Vedad: Bošnjaèki kulturni identitet izmeðu princi-pa moæi i mira. XI-XII/2001., br. 57., str. 5-7

SPAHIÆ, Vedad: Starija bošnjaèka knji�evnost “Povijesti hrvat-ske knji�evnosti” Slobodana Prosperova Novaka. VII-X/2001., br. 55-56., str. 56-57

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Fonetika pjesme. “Ja nijesam sa-njar”. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 50-51

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Katarina Kosaèa u kajanovom ro-manu “Katarina kraljica Bosanska”. XI-XII/2004., br. 70, str. 26-28

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro: Prièa i putopis u “Travnièkoj hroni-ci” Ive Andriæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 28-31

SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Tajna d�ema od malina Karima Zaimoviæa. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 29-30

SREBRENIKOVIÆ, mr. Ajka Tiro: Graða Selimoviæevog romana “Derviš i smrt” I-IV/2004. Br. 64-65, str. 52 – 54

SULEJMANPAŠIÆ, Zija : Hrvatska moderna povijest akademika Biland�iæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 57 – 60

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Jasna Babiæ – Urota Blaškiæ. VII-VIII/2005., br. 73, str. 27

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Mlade� zagrebaèke Dubrave izmeðu segregacije i integracije. XI-XII/2001., br. 57. str. 8-12

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Smrt voðe i njegove dr�ave.VII-X/2001., br. 55-56., str. 54

ŠEHIÆ, Sadik: Re�ija pod velom politièkih zavjesa. XI-XII/2001., br. 57. str. 32-33

TALIÆ, Amir: To se ne mo�e izmisliti. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 46

USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Folklorni realizam u romanu “ Sreæa mladog Ljuboviæa” – Historijski roman Huseina Ðoge Dubraviæa. XI-XII/2000., br. 51 – str. 18-19

USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa: Lirika Ibrahima Kajana. III-IV/ 2002., br. 59, str. 27-30

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Nepoznata Bosna. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 61-62

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. III-IV/ 2002., br. 59, str. 33 (prijenos iz br. 45, str. 20)

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Susret dvaju mora. XI-XII/1999., br. 45, str. 20-21

�DRALOVIÆ M.: Spojiva “nespojivost” (o Language of Dismem-berment Drage Štambuka) VII-X/2001., br. 55-56., str. 52

STARI BOSANSKI TEKSTOVI�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: “Targhuman as - Sihah” iz Drniša

(kolofon). IX-X /2000., br. 50, str. 34-35REBAC, Hasan, zabilje�io: Hasanaginica IX-X /2000., br. 50,

str. 2MASLIÆ, Mubera: Ilhamijev “Nasihat” ili “Pisati je veliki siklet”.

VII-X/2001., br. 55-56. str. 45-46MASLIÆ, Mubera: Matasoviæeva “Fojnièka regesta”. VII-

X/2001., br. 55-56. str. 37-38MASLIÆ, prof. Mubera: Leksikografska djela Bosanaca u Ori-

jentalnoj zbirci Arhiva HAZU I-II/2002., br. 58, str. 12-14PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana: Kadija Mustafa Muhibbi (kolofon).

I-II/2002., br. 58, str. 35VUKIÆ-PAIÆ, mr. Tatjana: Biljno i èudotvorno lijeèenje prema

rukopisima sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija. IX-X/2004., br. 68, str. 13-17


B E H A R 8 3 - 8 4 8 1

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Autograf (I) šejha Juje (kolofon). III-IV/2000., br. 47, str. 34-35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj lite-raturi (2). XI-XII/2000., br. 51 – str. 32

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duvno i Duvnjaci u arabièkoj lite-raturi. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 55-57

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Halabi. I-II/2000., br. 46, str. 34-35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Išârât al-marâm (kolofon). VII-X/1999., br. 43-44, str. 47

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kâfi o logici (kolofon). XI-XII/1999., br. 45, str. 35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kafi jeve “Osnove mudrosti o ure-ðenju svijeta” (kolofon) VII-X/2001., br. 55-56

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kaligraf Sulejman Had�abuliæ (ko-lofon). XI-XII/2001., br. 57. str. 35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Leksikon Osmana D�umhura GHa-nâh as-sibyân. V-VI/2001., br. 54., str. 35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Rukopisi Bulbulistana (kolofon). V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 68-71

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Softa Husejin (kolofon). V-VI/1999., br. 42, str. 35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed o Šejh Jujinom Pojašnjenju obuke u logici i apologetici. V-VIII/2000., br. 48-49., (kolofon) str. 58-59

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tri dijela u jednom rukopisu (kolo-fon). I-IV/1999., br. 40-41, str. 59

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Bergivi i Musa Maglajac (kolofon) I-IV/2004., br. 64-65, str. 62-63

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Munirijevi “Završeci” (kolofon). XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 33-35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kudurijev kompendij (kolofon). I-II/2005., br. 70, str. 36-39

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Omer Bosanac u izgnanstvu (kolo-fon). IX-X/2004., br. 68, str. 34-35

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Privatna knji�nica u Donjem Vaku-fu s poèetka 19. stoljeæa. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 54-58

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Sejid Muhammed Hašim ibn Da-vud Arif ibn Ahmed ibn Šejh Mustafa ibn had�i Jusuf el-Bosnavi (kolofon). XI-XII/2004., br. 69, str. 37-39

KULTURA I UMJETNOST

JezikHALILOVIÆ, prof. dr. Senahid: O bosanskom jeziku. XI-

XII/1999., br. 45, str. 20HALILOVIÆ, Prof. dr. Senahid: Trilogija o bosanskom jeziku

D�evada Jahiæa. I-IV/1999., br. 40-41, str. 22-23ISAKOVIÆ, Alija: Kako su mislili o bosanskom jeziku ili varijante

na popravnom ispitu. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 25-31

KICO, Mehmed: Arapske škole gramatièara. VII-X/2001., br. 55-56. str. 20-23

POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU - V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 24

PRANJKOVIÆ prof. dr. Ivo: Teze o jeziènoj situaciji u BiH. VII-X/1999., br. 43-44, str. 23.

RAECKE, prof. dr. Jochen: Bosanski jezik i problem njegove egzistencije. VII-X/1999., br. 43-44, str. 20-22.

SMAJLOVIÆ, prof. dr. Ismet: O jeziku Hasana Kikiæa. V-VI/1999., br. 42, str.15-17

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šahidija u Bosni. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 32-36.

Slikarstvo i arhitekturaAKMAD�IÆ, Hazim: Prolazeæi kroz steæak. I-IV/2001. br. 52-53,

str. 27BAND�OVIÆ, mr. Safet: Bosanska krajina, Srpski kulturni klub

i ideologija èetnièkog pokreta. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 10-15

ÐUZEL, Izet – informacija o izlo�bi. IX-XII/2005., br. 74-75., str. 59

IZETBEGOVIÆ, Alija: Moj bijeg u slobodu. I-II/2000., br. 46, str. 16-17

KIŠEVIÆ. Enes: Buðenje nevidljiva svijeta. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 50

LUGIÆ Sanjin: Ulomak o Novaliæu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 27

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Moje kompjuterizirano slikarstvo. VII-X/2001., br. 55-56. str 43-44

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Omer Mujad�iæ i jedno od viðenja. XI-XII/2001., br. 57. str. 29-31

MUJAD�EVIÆ, Dino: Autobiografi ja Osman-age iz Temišvara. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36

MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir: Islamsko graditeljstvo i tehnologi-ja u Bosanskom pašaluku. I-IV/1999., br. 40-41, str. 40-41

NANIÆ, Faris: Novi rat na Levantu. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 6-9

NANIÆ, Faris: Sanjar slobode u kojoj sam sagorjeva. I-II/2000., br. 46, str. 17

POLJAREVIÆ, dr. Ale: Muris Èorbiæ slikar bosanskih mirisa. V-VI/1999., br. 42, str. 27

ŠEHOVIÆ, Naida: Današnji grafi ti – sutrašnje naslovne stranice “Behara”. XI-XII/2000., br. 51 – str. 30

ŠEHOVIÆ, Naida: Grafi ti. I-IV/1999., br. 40-41, str. 38-39TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Prilog statistici genocida. V-

VIII/2000., br. 48-49., str. 11ZALIHIÆ, Amir: Likovni izraz Ajvaz-dedine molitve. V-VIII/2000.,

br. 48-49., str. 49-50.ZVONIÆ, Zlatko: Slikarstvo d�amija Mostara ilustracije. XI-

XII/1999., br. 45, str. 29-31 �DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (1) I-

II/2002., br. 58, str. 32-34�DRALOVIÆ, Emir: Šetnja kroz arhitekturu starog Kaira (2) V-

VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 64-67

ISLAM – IZ KUR'AN-I KERIMA; DOVAKUR'AN: Sazvije�ða – Al-Burud�. VII-VIII/2005., br. 73, str. 21

RELIGIJA OPÆENITO; ISLAMISTIKA; KULTURA I POVIJEST ISLAMABAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina: Novi prijevod Kur'ana. I-II/2005.,

br. 70, str. 33-35BALIÆ, Akademik Smail: Bo�anska istina i ljudska vjera u isla-

mu (odjeljak knjige - preveo Z. Sulejmanpašiæ). VII-X/2001., br. 55-56. str. 25-28

BALIÆ, akademik Smail: Pregled radova objavljenih u “Beharu” 1992-2002. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 67

BALIÆ, dr. Smail: Islam u europskoj školi prikazan na austrij-skim i bosanskim primjerima (Preveo Z. Sulejmanpašiæ) XI-XII/2001., br. 57. str. 13 -15

BALIÆ, dr. Smail: Vjerska dimenzija sukoba u Bosni. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 17-20

BALIÆ, dr. Smail:”Samo moj gospodar zna kada æe biti Sudnji dan”. (Preveo s njemaèkog Z. S.) VII-X/1999., br. 43-44, str. 18-19


8 2 B E H A R 8 3 - 8 4

BALIÆ, dr. Smail: Islam i nacionalizam. (Preveo Z S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 24-26

BALIÆ, dr. Smail: Na udaru barbarstva – predgovor dr.ugom izdanju “Kulture Bošnjaka”. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 46-47

BALIÆ, dr. Smail: O ravnopravnosti �ena. (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 16-21

BALIÆ, dr. Smail: U Kur'anu ne piše ništa o marami na glavi. (Preveo Z. S.). XI-XII/2001., br. 57. str. 20

BALIÆ, dr. Smail: Vjerski rat – zar ga još ima? (Preveo Z. S.). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 22-24.

BALIÆ, dr. Smail: �ivjeti s islamom u Europi. (Preveo Z. S.) V-VIII/2004., br. 66-67, str. 26-28

BRNÈIÆ, Jadranka: Abrahamova/Ibrahimova djeca. IX-X/2004., br. 68, str. 9-12

CERIÆ, dr. Mustafa: Govor Reisu-l-uleme u New Yorku. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 5

CHOURAQUI, André : Ti neæeš ukrasti. XI-XII/2004., br. 69, str. 4ÆIMIÆ, prof. dr. Esad: Èovjek, religija i rat. V-VIII/2000., br. 48-

49., str. 28-29DURAKOVIÆ, Esad: Prijevod nekoliko kraæih sura iz Kur'ana. I-

II/2005., br. 70, str. 35-36DURIÆ, dr. Rašid: Prevjeravanje religijski i psihološko-etièki fe-

nomen. III-IV/2000., br. 47, str. 16-18; 32-33HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko: Islam i bosanski muslimani u dje-

lima Ante Starèeviæa. XI-XII/2004., br. 69, str. 5-7 i 36HASANOVIÆ, ef. Aziz: Husein ef. Ðozo i suvremeni pristup isla-

mu. III-IV/2000., br. 47, str. 28-29KARAVDIÆ, dr. Mustafa: Biblijski kod. III-IV/2000., br. 47, str. 27KASSIM, Ahmad: Smislenost �ivota. V-VIII/2000., br. 48-49.,

str. 35-40M. �. Uz najnoviji prijevod Kur'ana na bosanski jezik. I-II/2005.,

br. 70, str. 33MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman: Islam o ratu. V-VIII/2000., br.

48-49., str. 16 i 54NANIÆ, mr. Senad: Ebu Hanifi na metodologija hadiskih zna-

nosti. I-II/2000., br. 46, str. 13.NANIÆ mr. Senad: Islamska znanost ili znanost u islamu. III-

IV/2000., br. 47, str. 26-27NANIÆ, mr. Senad: Dokaz Bo�jeg postojanja ili razmatranje

Bo�jih lijepih imena VII-X/2001., br. 55-56. str. 29-32OMERBAŠIÆ, Ševko: Kanonik Filipoviæ prelazi na islam. V-

VIII/2000., br. 48-49., str. 41-42OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi (2). V-VI/2001., br.

54., str. 26-29., 30-34OMERBAŠIÆ, Ševko: Poslanik i njegovi ljudi. I-IV/2001. br. 52-

53, str. 53-58OMERBAŠIÆ, Ševko: Sna�na potvrda autohtonosti. V-

VIII/2000., br. 48-49., str. 43-44PRANJIÆ, prof. emeritus Kruno: Deset besjeda u ibrahimov-

skim relgijama. XII/2004., br. 69, str. 11-14RUMI D�elaludin: Mudri Behluli-dana i prijestolje Harunur-Ra-

šida. XI-XII/2001., br. 57., str. 4SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: O sputavanju umjetnièkog stvara-

laštva kod muslimana. XI-XII/2001., br. 57. str. 16-17.ŠARÈEVIÆ, Edin: Smail Baliæ: Zaboravljeni islam. V-VIII/2004.,

br. 66-67, str. 63-64TALUND�IÆ, Abdulah: Iz “Pisma Evropi”. V-VI/1999., br. 42,

str. 13ZUBOVIÆ, mr. Alma: Odnos islama prema glazbi. XI-XII/2001.,

br. 57. str. 18-19�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Mushafi u Bosni. XI-XII/2000., br.

51 – str. 34

�DRALOVIÆ dr. Muhamed: Misaona arhitektura. VII-X/1999., br. 43-44, str. 30

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Derviški redovi u europskom dijelu Osmanskog carstva. VII-X/2001., br. 55-56. str 39-42

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Duhovnost i islam. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 61-62

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Ibrahim Èajnièanin (kolofon). III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 63

ZNANSTVENA I POPULARNO-ZNANSTVENA PUBLICISTIKA

BALIÆ, dr. Smail: Islam u Ugarskoj Srednjega vijeka (Preveo Zija Sulejmanpašiæ). V-VI/1999., br. 42, str. 28-31

BERKOVIÆ, Zvonimir (na znanstvenom skupu): Nešto o Nerke-zu I-VIII/2006., br. 76-77, str. 33-34

BILAND�IÆ, akademik Dušan (na znanstvenom skupu): Nerkez i Hrvatsko proljeæe. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42

DURIÆ, prof. dr. Rašid: Njegošev “Gorski vijenac” u bošnjaèko-muslimanskoj recepciji. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 4-12

ERDMANN-PAND�IÆ, von Elisabeth: Prokletstvo kulture? I-IV/2001. br. 52-53, str. 8

FILIPOVIÆ, Muhamed (na znanstvenom skupu): Nerkez Smai-lagiæ – dvadeset godina od smrti. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 35 – 37

FRNDIÆ, Nasko: Bašagiæ i Kranjèeviæ – suvremenici u Sarajevu. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 14-16 i 31

GRUBIŠA, Damir (na znanstvenom kupu): Politièka doktrina Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 49-51

HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Ademaga Mešiæ, utemeljitelj prve bošnjaèke moderne. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 17-20

HASANBEGOVIÆ, Zlatko: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 17-24

HASANDEDIÆ, Hifzija: Stari most u Mostaru. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 30-32

IVANUŠ, mr. Rhea: Balkanske i orijentalne puške – Zbirka Hr-vatskog povijesnog muzeja. XI-XII/2001., br. 57. str. 34

IVANUŠ, mr. Rhea: Prva zagrebaèka d�amija. XI-XII/1999., br. 45, str. 18-19

IVANUŠ, mr. Rhea: Stoljeæe u Hrvatskom povijesnom muzeju. XI-XII/2000., br. 51 – str. 14-15

IVIÈEVIÆ, Jozo (na znanstvenom skupu): Nerkez Smailagiæ u kontekstu Hrvatskog proljeæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 38-39

JALIMAM, Salih (na znanstvenom skupu): Historijski metod Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 54-57

KARIÆ, Enes (na znanstvenom skupu): Vraæanje dostojanstva islamskom nauku I-VIII/2006., br. 76-77, str. 53-54.

KLINO, Smaragda: Suštinsko o muzici. (1) III-VI/ 2005. br. 71-72, str. 51-54 i 62

KLINO, Smaragda: Suštinsko u muzici (2) I-II/2005., br. 70, str. 30-32

KULENOVIÆ, Tarik: Pozdravna rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32

LADAN, Tomislav (na znanstvenom skupu): Prisjeæaji o Nerke-zu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 34-35

MASLIÆ-�DRALOVIÆ, Mubera: Nerkez Smailagiæ – �ivot i djelo. (Uvodna rijeè na znanstvenom skupu). I-VIII/2006., br. 76-77, str. 31

MASLIÆ-�DRALOVIÆ, Mubera: Odgoj u dijaspori izmeðu asimi-lacije i getoizacije. III-IV/2000., br. 47, str. 14-15

MASLIÆ-�DRALOVIÆ, Mubera (na znanstvenom skupu): Ner-kez Smailagiæ – �ivot i djelo. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 66


B E H A R 8 3 - 8 4 8 3

MASLIÆ-�DRALOVIÆ, Mubera: Prilog bibliografi ji radova Ner-keza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 65-66

MASLIÆ-�DRALOVIÆ, Mubera: Završno slovo na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 60

MOAÈANIN, prof. dr. Nenad: Hrvatska pod Osmanskim car-stvom. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 25-26

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Alkemièar. I-IV/1999., br. 40-41, str. 24

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Ibn Sina, o ljubavi. I-IV/2001., br. 52-53, str. 52-53

MUJAD�EVIÆ, Dino: Obitelj Jahjapašiæi. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 13

NAMETAK, prof. dr. Fehim: Bošnjaci u Hrvatskoj u vrijeme osmanske vlasti. III-VI/ 2005., br. 71-72, str.7-8

NANIÆ, mr. Senad: Rijeè na znanstvenom skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 32

NEIMARLIJA, Hilmo (na znanstvenom skupu): Tri faze stvara-laštva Nerkeza Smailagiæa I-VIII/2006., br. 76-77, str. 39-41

NOVALIÆ, dr. Fahrudin (na znanstvenom skupu): Tragom pre-voditeljskog djela Nerkeza Smailagiæa. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 58-60

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalna bioetièka dimenzija diskrimi-nacije �ena. VII-X/2001., br. 55-56. str. 12-16

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Pantovšèak” – stalna mora predsjed-nièkih kandidata i geta iskljuèenih graðana. I-II/2005., br. 70, str. 4-5

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: “Srpski nacizam je krajnji izraz duha palanke”. VII- VIII/2005., br. 73, str. 14-16

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Atavistièka konstrukcija zbilje okrut-nog borbenog biæa Bošnjaka. XI-XII/2000., br. 51 – str. 23

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Globalno civilno društvo i obrazovanje u dijaspori. III-IV/2000., br. 47, str. 12-13

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Kultura rasipanja. V-VI/1999., br. 42, str. 11-14

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Osim humanizma i fanatizam je obi-lje�je svih religija i kultura. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 61-64

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Predrasude i ratni zloèini. I-IV/2001. br. 52-53, str. 9-13

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Umjetnost & ideologija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 35-37

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ljudsko egzistiranje je interaktivno ko-egzistiranje s drugim.

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Ne smijemo postati robovi tehnološ-kog napretka samouništenja. XI-XII/2004., br. 69, str. 24-25

PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo: Spektakularna knjiga. I-IV/2001. br. 52-53, str. 30-31

SILAJD�IÆ, Adnan (na znanstvenom skupu): Nerkezov dopori-nos razvoju islamskih studija kod nas. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 52

SMAILAGIÆ, Amra: Obraæanje skupu o Nerkezu Smailagiæu. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 60

SULEJMANPAŠIÆ Muhidin: Kontroverze u segmentima islam-skog prava. VII-X/2001., br. 55-56. str. 16-18

SULEJMANPAŠIÆ, Zija (na znanstvenom skupu): Dr. Nerkez Smailagiæ u “Hrvatskom tjedniku”. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 42-46

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada I – Zar samo posrednici? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 21-24

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Arapska baština Zapada II – Uèitelji ma-tematike i astronomije. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 8-16

SUPEK, akademik Ivan: Uzvitlani duh na rubu vulkana I-II/2000., br. 46, str. 5-10

ŠENTIJA, Josip (na znanstvenom kupu): Smailagiæev doprinos politièkoj teoriji. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 47-48

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso: Neka obilje�ja stanovništva u Hr-vatskoj (popis 2001.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 9-14

THALLER, prof. dr. Lujo: Što je medicina islamskih zemalja da-la obæoj medicini? (U spomen autoru) I-II/2000., br. 46, str. 24-29

TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stoljeæa. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 9-12

TRALJIÆ, M. Sejid: Tursko-mletaèko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stoljeæa IX-XII/2005., br. 74-75, str. 25-27

ZEÈIÆ, mr. D�evad: Orijentalni matematièki rukopisi u BiH. XI-XII/1999., br. 45, str. 25-28 (Pogrešno naveden autor Rašid Duriæ)

PUBLICISTIKA, BILJEŠKE

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Be-hara: Ureðivaèko i knji�evno djelovanje Edhema Mulabdiæa u Beharu od 1900. -1906. (Fotos autorice). IX-X /2000., br. 50, str. 31-32

AGIÆ, Nurija: Dragi prijatelju Meho. XI-XII/2004., br. 69, str. 34-35

BRKA, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Abdurah-man Mešiæ, urednik Novog Behara. (Fotosi Edina Had�iæa i Safete Obhoðaš). IX-X /2000., br. 50, str. 29-30

ÈAUŠEVIÆ, Kimeta: Dva zapisa. III-IV/2000., br. 47, str. 31DERVIŠEVIÆ, Alaga: Iz objavljenih i neobjavljenih razgovora (S

rahm. akademikom Baliæem). ). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 4-9

FRNDIÆ, Nasko na Okruglom stolu Sto godina Behara: Kako je Umihana Ljuboviæeva postala Šambeg Dizdaraga. (Fotos autora). IX-X /2000., br. 50, str. 33-34

FRNDIÆ, Nasko: “S obje strane duše” (Spašeni dokumenti kul-ture u zenièkoj kaznionici). I-II/2005., br. 70, str. 9-11

FRNDIÆ, Nasko: Ahmed Muradbegoviæ – dramatièar emotiv-nog nadahnuæa i patrijarhalne etike. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 16-19

GRBO, prof. dr. Ismet na Okruglom stolu Sto godina Behara: Behar na granici stoljeæa. IX-X /2000., br. 50, str. 10-11

HAD�IÆ, dr. Salim Abid: Akademik Smail Baliæ. In memoriam. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 4-5

HALILOVIÆ, dr. Safet: Komemorativna rijeè povodom smrti profesora dr. Atifa Purivatre. V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 6-7

JURIŠIÆ, dr. Šimun: Profesor Seid M. Traljiæ. I-II/2002., br. 58, str. 31

KAJAN, Ibrahim: Bošnjaèki govor mr�nje. V-VI/1999., br. 42, str. 3

KAJAN, Ibrahim: Bo�ji poslanik, nadahnuæe svakog naraštaja. III-IV. 2002., br. 59, str. 15

KAJAN, Ibrahim: izbor uvodnika povodom desetgodišnjice ureðivanja u tematskom broju: Zastidio se majke (1993. br. 7), Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Ned�at, dobri Bošnjanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48-49). III-IV. 2002., br. 59 str. 9

KAJAN, Ibrahim: Kardinal Puljiæ - Crtajte, ali nas nemojte pre-crtati. III-IV. 2002., br. 59, str. 16

KAJAN, Ibrahim: Koji ljepotom nadmašuje. Umjesto uvodnika. I-IV/2001. br. 40-41, str. 3

KAJAN, Ibrahim: Ljubušak, naš suvremenik. Umjesto uvodni-ka.VII-X/1999., br. 43-44, str. 3


8 4 B E H A R 8 3 - 8 4

KAJAN, Ibrahim: Mesiæ i Bošnjaci. Umjesto uvodnika. XI-XII/2000., br. 51, – str. 3

KAJAN, Ibrahim: Mitologiziranje bošnjaèke povijesti? Umjesto uvodnika. Umjesto uvodnika. III-IV/2000., br. 47, str. 3

KAJAN, Ibrahim: Poèasni predsjednik. Umjesto uvodnika. V-VIII/2000., br. 48-49., str. 3

KAJAN, Ibrahim: Predsjednik koji je razumio svoj narod. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 4 – 6

KAJAN, Ibrahim: Predsjednik nas nije volio. Umjesto uvodnika. XI-XII/1999., br. 45, str. 3

KAJAN, Ibrahim: Tragièno iskustvo svijeta. III-IV. 2002., br. 59, str. 17

KAJAN, Ibrahim: Umjesto uvodnika. V-VI/2001., br. 54., str. 3KAJAN, Ibrahim: Umni Baliæev putokaz. III-IV. 2002., br. 59,

str. 12KAJAN, Ibrahim: Uvod u Bašagiæa. III-IV. 2002., br. 59, str.

9-11KAJAN, Ibrahim: Uvodnici – Zastidio se majke (1993. br. 7),

Povratak ili pauèina (1995. br. 19-20), Ned�at, dobri Boš-njanin (1996. br. 24), Poèasni predsjednik (2000. br 48-49)

KAJAN, Ibrahim: Zbilja i knji�evna transpozicija. III-IV. 2002., br. 59, str. 13-14

KLJUÈANIN, mr. Zilhad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Behar u aktualnom trenutku èasopisne produkcije. (Fotos autora, Skendera Kulenoviæa, Mehmedalije Maka Dizdara, dr. Smaila Baliæa ). IX-X /2000., br. 50, str. 17-18

KUNIÆ, Mirsad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Histori-ja jedne �udnje. IX-X /2000., br. 50, str. 6-7

M. �.:Safvet-beg Bašagiæ 1934-2004. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 8

M.�.: Èudni putevi poznanstava. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 10-11

MASLIÆ, prof. Mubera: Moj dug Bosni. IX-X/2002.(2003.), br. 62

MASLIÆ, prof. Mubera: Su�ivot i pro�imanje kultura. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 14 – 15

MEŠIÆ, Ademaga: Sjeæanje na Safvetbega. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 12-14

MILIÈEVIÆ, Ivan A.: Nešto o javnom �ivotu dra Safvetbega Ba-šagiæa. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 9-11

MUFTIÆ, Osman: In memoriam – Tomislav Durbešiæ. V-VI/2001., br. 54., str. 4

MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Bilješka o Aziz ef. Hasanoviæu. III-IV/2000., br. 47, str. 28

MUFTIÆ, prof. dr. Osman na Okruglom stolu Sto godina Beha-ra: Edib Muftiæ, urednik i kulturni radnik. (Fotosi autora, braæe Muftiæ, Hazima muftiæa, Zije Sulejmanpašiæa, Enesa Kiševiæa, Ahmeda Salihbegoviæa). IX-X /2000., br. 50, str. 26-28

NANIÆ, Faris na Okruglom stolu Sto godina Behara: Zagrebaè-ki Behar kao prorok nove tradicije. (Fotos autora). IX-X /2000., br. 50, str. 19-20

NANIÆ, mr. Senad na Okruglom stolu Sto godina Behara: Pri-jevod po Duhu ili Behar u višejeziènoj interakciji. (Fotos autora, prof. dr. Sulejmana Mašoviæa, prof. dr. Ned�ata Pašaliæa, Ediba Muftiæa, Ismeta Ice Voljevice, prof. dr. Elbi-se Ustamujiæ, muftije Ševka ef. Omerbašiæa). IX-X /2000., br. 50, str. 23-25

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièki pokolj i cinièka revizija an-tifašizma. VII-VIII/2005., broj 73, str. 4-7

NOVALIÆ, dr. Fahrudin na Okruglom stolu Sto godina Behara: Programska orijentacija zagrebaèkog Behara. (Fotosi: au-

tora, Adema-age Mešiæa, Abdurahmana Mešiæa, Nazifa Resuloviæa, Hamdije Kreševljakoviæa, Ahmeda Muradbego-viæa, Saliha Aliæa) IX-X /2000., br. 50, str. 14-16

NOVALIÆ, dr. Fahrudin: Srebrenièka regija je �rtva cinizma (ne)odgovornih i u miru. IX-X/2004., br. 68, str. 4-9

OBRADOVIÆ, D�afer: Lahko je biti èovjek, teško je biti insan. III-IV/2000., br. 47, str. 8-11

OBRADOVIÆ, D�afer: Likovi i sjene. VII-X/1999., br. 43-44, str. 8-11

PURIVATRA, prof. dr. Atif: Popisu stanovništva ususret. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 8

RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA – uvodnik jubilarnog Behara. IX-X /2000., br. 50, str. 3

SMAILAGIÆ, Nerkez: Hrvatski je suverenitet nedjeljiv. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 4-7.

SMAILAGIÆ, Nerkez: Odgovornost javnih funkcionara. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 8-10

SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro na Okruglom stolu Sto godina Be-hara: Ureðivaèko i knji�evno djelovanje Edhema Mulabdiæa u Beharu od 1900-1906.

SULEJMANPAŠIÆ, Zija: Deseta godina od èudovišnog ratnog zloèina – Pad Srebrenice iz dana u dan, iz sata u sat. VII-VIII/2005., broj 73, str. 8-12

ŠLJIVO, mr. Amila na Okruglom stolu Sto godina Behara: Glas Bošnjaka protiv zla. IX-X /2000., br. 50, str.8-9

TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso na Okruglom stolu Sto godina Be-hara: Materijalna i duhovna komponenta Behara. IX-X /2000., br. 50, str. str. 21-22.

ZALIHIÆ, Amir na Okruglom stolu Sto godina Behara: Duhov-na riznica našeg stoljeæa. (Fotosi: autora, Husejna Ðoge Dubraviæa, Alije Nametka, Reisu-l-uleme D�emaludina Æa-uševiæa, Hifzije Bjelavca, Muse Æazima Æatiæa, Osmana Ði-kiæa) IX-X /2000., br. 50, str. 12-13

ZIMA, Zdravko: Posljednji svjedok. XI-XII/1999., br. 45, str. 15-16�DRALOVIÆ, dr. Muhamed na Okruglom stolu Sto godina Be-

hara: Stotinu godina Behara. Uvodno izlaganje. IX-X /2000., br. 50, str. 5

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed. Ajvatovica i Prusac. I-II/2002., br. 58, str. 7-10

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Akademik Smail Baliæ. (Nekrolog). V-VIII/2004., br. 66-67, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Deset godina Srebrenice. VII-VIII/2005., broj 73, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: De�ela – prava Europa. Uvodnik. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Djela naših suradnika. IX-X/2002.(2003.), br. 62,

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Kako se koordiniramo? III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Krenimo od prve! Uvodnik. IX-XII/2005., br. 74-75, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Most. Uvodnik. IX-X/2004., br. 68. str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Neobilje�ena obljetnica XI-XII/2001., br. 57, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Novo vrijeme – sudbina Behara. V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 3

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Piramida. XI-XII/2004., br. 69, str. 3�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Šalteri su indikator!? Uvodnik. I-

II/2002., br. 58, str. 3 �DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Tsunami. I-II/2005., br. 70, str. 3�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Umjesto uvodnika (potpisano: re-

dakcija). VII-X/2001., br. 55-56., str. 3


B E H A R 8 3 - 8 4 8 5

�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Vrijeme mijena. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 3

PISMA, PRIOPÆENJA, APELI, RAZNO

** *Vjerski poglavari o obnovi i razvoju u jugoistoènoj Europi /Deklaracija. III-IV/2000., br. 47, str. 30-31

*** Duhovnici Saveza Armensko-apostolskih crkvenih zajedni-ca u Njemaèkoj Kršæanima svijeta (letak) V-VIII/2000., br. 48-49., str. 20

APEL Bošnjaèke nacionalne zajednice Hrvatske. III-VI/ 2005., br. 71-72, str. 59

BALIÆ, dr. Smail, akademik: Èovjek i èovještvo u Kur'anu. Izla-ganje na znanstvenom skupu: Mudrost raða toleranciju 29. rujna 2001. V-VIII/2004., br. 66-67, str. 12-15

IN MEMORIAM: Sakib Topiæ. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67IZETBEGOVIÆ, Alija: Nagrada za demokraciju. (Govor u New

Yorku prigodom primanja nagrade za demokraciju). I-IV/2004. Br. 64-65, str. 6 – 7

KAJAN, Ibrahim: Sudbina Bošnjaka – sudbina Muslimana. Go-vor na Osnivaèkoj skupštini Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod (Hotel Inter-Continental, Zagreb 2.V- 1991- prvo objavljen u TELALU, biltenu KDM Preporod br.1/1991). III-IV/2002., br. 59, str. 4

KAJAN, Ibrahim: Za obnovu duha! (Govor u svojstvu gosta na 1. godišnjoj skupštini SDAH 8. II. 1992.) III-IV/2002., br. 59, str. 6

KAKO SE DIJELILO BOSNU. (Stenogram sa sastanka predsjed-nika Republike Hrvatske dr. Franje Tuðmana i suradnika s èlanovima Predsjedništva BiH prof. Nikolom Koljeviæem i Franjom Borasom 8. sijeènja 1992.) V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 15-19

OTVORENA STRANICA. VII-VIII/2005., br. 73, str. 37-38STATUT PREPORODA (prilog). V-VI/1999., br. 42�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Pogovor dosadašnjeg glavnog

urednika. I-VIII/2006., br. 76-77, str. 67�DRALOVIÆ, dr. Muhamed: Stranica za èitatelje. I-IV/2004. Br.

64-65, str. 61

AUTORSKI LIKOVNI PRILOZI

ANONIM: Austrijska delegacija kod Husrevbega, drvorez. 1530. I-IV/2001. br. 52-53, str. 29

ANONIM: Bosanski grb. III-IV/2000., br. 47, str. 28ANONIM: Crte� istoènog Sarajeva iz prvih godina austro-ugar-

ske okupacije. VII-X/2001., br. 55-56. str. 33-36ANONIM: Grb obitelji Hrstiæ iz koje je i bosanski kralj Ostoja

(1444-1461). V-VIII/2000., br. 60ANONIM: Kamengrad, drvorez 1530 I-IV/2001. br. 52-53, str

28ANONIM: Lavlje dvorište u Granadi. I-IV/2001. br. 52-53, str

19ANONIM: Lelime-i Tevhid (Rijeèi Jednote) na srebrnom kljuèu

Kaabe (16. st.). VII-X/2001., br. 55-56. str. 41ANONIM: Mapa kraljevine Bosne 1553. I-IV/2001. br. 52-53,

str 28ANONIM: Nikola Šubiæ Zrinski. I-IV/2001. br. 52-53, str 21ANONIM: Osjeèke d�amije.ANONIM: Po�ar u Sarajevu. I-IV/2001. br. 52-53, str. 60ANONIM: Sulejman Zakonodavac. I-IV/2001. br. 52-53, str 18ANONIM: Zidine Alhambre. I-IV/2001. br. 52-53, str 24BELLINI Gentile: Mehmed II. 25.XI 1480. I-IV/2001. br. 52-53,

str 18

BERBER, Mersad: Likovi. XI-XII/1999., br. 45, str. 24BOCARIÆ: Stara razglednica iz BiH. I-II/2002., br. 58, str. 36CHAMPBELL Roland: Pogled na Mostar 4.IX 1875. I-IV/2001.

br. 52-53, str 28ÈEVRA, Salko: Bosanèica. I-II/2000., br. 46, str. 3ÆORIÆ, Avdija: Predmeti iz �ivota Bošnjaka, VII-X/2001., br.

55-56. str. 46 i 50D�ENAZA .(iz knjige Zygmunta Ajdukiewicza: “Die österr.-

ung. Monarchie in Wort und Bild” 1901). V-VIII/2002.(2003.), br. 60-61, str. 40

EVANS Arthur: Kafana u Tešnju. 1876. I-IV/2001. br. 52-53, str 29

EVANS, Arthur: Dio crte�a “Bosanski tipovi u Sarajevu”. I-IV/2004. Br. 64-65, str. 39

EVANS, Arthur: Ljudi na crkvenoj slavi, crte� 1876. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 20

FISCHER, L.H.: Pravoslavni popovi, crte� 1909. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 21

FISCHER, L.H.: Pravoslavno seljaèko groblje, crte� 1909. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 22

KAJAN, Ibrahim, foto-prikaz njegove djelatnosti kao glavnog urednika Behara i predsjednika Preporoda . III-IV/ 2002., br. 59, str. 33-36

KOTROMANIÆI – Grb bosanske kraljevske kuæe I-II/2000., br. 46, str. 36

LIBENWEIN, M.: �idovi u sarajevskoj èaršiji. Crte� 1902. MAYERHOFER Th.: Bosanski franjevac meðu vjernicima (crte�

iz kjige J. Asbotha). XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 23MØNNESLAND, Sven : Iz “1001 dan” crte�i: Romkinja iz okoli-

ce Jajca (/W. L. Arndt 1900) Romkinja muslimanka ( L. H. Fischer 1909.), Romi (L. Pataky 1901.) Lutajuæa romkinja (L. H. Fischer 1909.), Rom hamal u Donjoj Tuzli (W. L. Arn-dt 1896), Albanac halvad�ija (W.L. Arndt 1903.)

MUFTIÆ, Osman: Pet slika. VII-X/2001., br. 55-56. str. 43-44MUFTIÆ, Osman: Srebrenica je pala. I-IV/2001. br. 52-53, str.

39MUFTIÆ, prof. dr. Osman: Portret Aziza ef. Hasanoviæa. III-

IV/2000., br. 47, str. 28MUJAD�IÆ, Omer: Matko Peiæ. XI-XII/1999., br. 45, str. 15MUSLIMANSKA SVADBA. (Crte� iz knjige J. Asbotha: Bosznia

és Herczegovina 1887.) V-VIII/2002.(2003.),, br. 60-61, str. 40.

OTTENFELDT; Rudolf, von: Hercegovaèki katolici, crte�. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 19

PATAKY, László: Katolici iz Kreševa, crte� 1901. XI-XII/2002.(2003.), br. 63, str. 24

PICELJ, Ivan: Kompozicija I-IV/1999., br. 40-41, str. 36RAŠICA, Bo�idar: Kompozicija. I-IV/1999., br. 40-41, str. 37SEFIÆ, Meho: Potret Muse Æazima Æatiæa. III-IV/2000., br. 47,

str. 23VALERIO Th.: Bosanski seljak kršæanin 1870. I-IV/2001. br. 52-

53, str. 29VALERIO Th.: Seljanka iz Bosne 1870. I-IV/2001. br. 52-53, str.

29VALERIO, Th.: Bosanska plesaèica. V-VI/2001., br. 54, str. 36VALERIO, Th.: Bosanski trgovac. Crte� 1870. I-IV/2004. Br. 64-

65, str. 40VAVASSORE Giovanni Andrea-Vadagnino: Plan Istanbula po-

slije turskog osvajanja. I-IV/2001. br. 52-53, str 16VIERGE, D.: Turske trupe prevoze topove iz luke Klek u unu-

trašnjost – crte�. XI-XII/2001., br. 57, str. 36


8 6 B E H A R 8 3 - 8 4

INDEKS AUTORA

ABAD�IÆ NAVAEY, Azra 150, 205-207AKMAD�IÆ, Hazim 208ALAGIÆ, Semka 82ALFIREVIÆ, Frano 83ALISPAHIÆ, Nijaz 84AL-ŠEJH, Hanan 151Anonimni autori: 36, 37, 85, 86, 209, 555-567BAKARŠIÆ-KATNIÆ, Marina 358BALIÆ, dr. Smail 2, 38, 39, 40, 41, 370-378, 410, 545BALIÆ, mr. Hasan 210BARAKOVIÆ, Meho 87, 152BASHA, Eqrem 140BAŠIÆ, Husein 88BEJTIÆ, Alija 28BEKRIÆ, Ismet 89BELLINI, Gentile 568BERBER, Mersad 1, 153, 560BLOCH, Anna 148BOCARIÆ, 570BOKSHI, Besim 140BORIÆ, Aras 90BOŠNJAK, Lutfi 81BRKA, Amir, 91, 154, , 211-213, 471BRNÈIÆ, Jadranka 379ÇELEBI, Evliya 155CERIÆ, dr. Mustafa 380CHAMPBELL, Roland 571CHOURAQUI, André 381CLINTON,William Jefferson 214ÈENGIÆ, Enes 215ÈEVRA, Salko 563ÈORIÆ, Avdija 573ÆEHAJIÆ, Sevret M. 156, 157ÆIMIÆ prof. dr. Esad 373DEDAJ, Rahman 140DEDAJIÆ, Nelson Mirjana 103DEDIÆ, Refi ka 92Deklaracije vjerskih poglavara 542, 543DELALIÆ, Munib 93-96, 158, 216, 243DICKEY, James 98DIZDAREVIÆ, Abaz 3DOMAZET, Bosiljko 42DURAKOVIÆ akademik Esad 100, 160, 217, 218, 383DURBEŠIÆ, Tomislav 101, 506DURIÆ, dr. Rašid, 43, 219-221, 232, 384, 413, 468D�AFEROVIÆ, Haris 181, 222 D�AMBEGOVIÆ, Emir 159D�ANKO, Muhidin 223D�ANKO, Suad 44D�ENAZA, 565D�OGOVIÆ, Alija 224D�UBRAN, Halil 160D�UMHUR, Zuko 161, 225ÐURÐEV, akademik, Branislav 45ÐUZEL, Drenka 102ÐUZEL, Izet 4. 5, 348EMRIÆ, Esad, 6

EVANS, Arthur 576, 577F. N. 226FERLINGHETTI, Lawrence 103FISCHER L. H. 578, 579, 58FRNDIÆ, Nasko 30-32, 46, 104, 105, 162, 227-231, 289, 416,

474-476 GAJTANI, Adem 140GASHI, Mirko 140GJERQEKU, Enver, 140GRAHOVAC, �eljko 106, 233-235GUJIÆ, Kasim 47GUNGA, Fahredin 140HAD�IALAGIÆ, Husref 48HAD�IAVDIÆ, Edin 107HAD�IEFENDIÆ-PARIÆ, prof. dr. Remzija 236HAJDAREVIÆ, Had�em 108, 163, 246HALILOVIÆ, prof. dr. Senahid 337, 338, 479HAMITI, Sabri 140HASANBEGOVIÆ, mr. Zlatko 385, 418, 419HASANEFENDIÆ, Sead 7HASANOVIÆ, ef. Aziz 386HODOVIÆ, prof. Senad 237HOFMANN Murad 49HOROZOVIÆ, Irfan 238IBRAHIM Kajan 8IBRAHIMAGIÆ, Omer 109IBUKIÆ Ahmet 9ISAKOVIÆ, Alija 339ISPRAVAK 239, 272IVŠIÆ, Radovan 28IZ PERZIJSKE POEZIJE 110IZETBEGOVIÆ, Alija, 349, 547JALIMAM, dr. Salih 50, 240, 425JERGOVIÆ Miljenko 51JURIŠIÆ, dr. Šimun 241, 242, 480KAFIJEVA MEDRESA i D�AMIJA 10KAJAN Ibrahim 571KAJAN, Ibrahim 8, 52, 53, 111-117, 164-174. 243, 481-497,

548-549, 580KANAFANI, Gassan 175KARAVDIÆ, dr. Mustafa 54, 244, 245, 387KASSIM, Ahmad 338KEBO, Alija 118 KHALED el FADI 55KICO, Mehmed, 340KIŠEVIÆ, Enes 119, 120KLJUÈANIN, Zilhad 121, 122, 176, 177, 246, 247, 498KOTROMANIÆI (Grb) 581KRESO, Mirsad 178KRUŠELJ, �eljko 248KUJUND�IÆ, Atif 249, 250KULENOVIÆ, Lamija 180KUNIÆ, Mirsad 251-254KUR'AN: Sazvije�ða – Al-Burud�, 366KUREISHI, Hanif 179, 180KURT Ismet 11KURTIÆ, mr. Sakib 255LIBENWEIN, M. 582M. M. 256


2 B E H A R 8 3 - 8 4

BEHAR, dvomjeseèni bošnjaèki èasopis za kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIÆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIÆ

Uredništvo:Senad NANIÆ, Ervin JAHIÆ,Sena KULENOVIÆ, Zlatko HASANBEGOVIÆ, Dino MUJAD�EVIÆ, Azra ABAD�IÆ NAVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vraæaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godišnja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,godišnja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godišnje 36), € 4 (godišnje 24), USA $ 6 (godišnje 36);

Kunski �iro-raèun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni �iro-raèun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dr�avnog proraèuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu�no i stavovi uredništva.

KAZALORIJEÈ UREDNIKA .................................................................................................. 3

KNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆSead Begoviæ: Jezièni pjenušac pjesme koja je progovorila ................................... 4 Intervju: Tahir Mujièiæ (razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ..................................... 7 Ervin Jahiæ: Poetski tahiret ili “muslimanske“ pjesme iz vlaške ............................ 17

POETSKI GLASOVITahir Mujièiæ: Vlaška 99 ...................................................................................... 20

ŠETNICA METROPOLEFadil Had�iæ: Moj Zagreb .................................................................................... 26

DRAMANasko Frndiæ: Ako tra�iš – korijeni su u baštini ................................................... 29 Nasko Frndiæ: Bošnjak s fenjerom ili kako su kadije “haagovale“ u staroj Bosni .. 30

DERVIŠHANAFilip Mursel Begoviæ: Susret s d�elatom uvijek je �ivotno produktivan ................ 35

MULTIMONOLOGSenad Naniæ: Kratka povijest islamskog graditeljstva ......................................... 37

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 38

INTERVJUŠaæir Filandra: Zagreb zasad prihvaæa samo naše komedijante

(razgovarao: Filip Mursel Begoviæ) ................................................................ 39

BEHAROV LEKSIKONPriredio: Dino Mujad�eviæ .................................................................................... 44

PRIÈEMelita Kraus: Prièe iz èarobne torbe ................................................................... 45 Arapske šaljive pripovijetke i basne (s arapskog preveo: Besim Korkut) .............. 55

PISMAIz korespodencije Alije Nametka ........................................................................ 57

IZLOG KNJIGA ................................................................................................... 57

PRIKAZI I KRITIKEAjka Tiro Srebrenikoviæ: Prièati i o(p)stati ........................................................... 58 Sead Begoviæ: Zamišljaju me mekanu... kako vrebam kao zvijer ......................... 60 Sead Begoviæ: Kliktaj u veèeri s Nihadom ........................................................... 60

OKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆUMersija Omanoviæ: Sjeæanja ................................................................................ 61 Ajka Tiro Srebrenikoviæ: �enski likovi u romanu Derviš i smrt ............................. 64 Romana Beniæ Brzica: Meša Selimoviæ: Derviš i smrt (jedna interpretacija) ......... 69 Ivan Majiæ: Simbolièka funkcija likova u romanu Magla i mjeseèina ................... 73

BIBLIOGRAFIJABibliogfrafi ja Èasopisa za kulturu i društvena pitanja Behar

(priredio: Zija Sulejmanpašiæ) ............................................................ 76

Na naslovnoj stranici: Bašèaršijske papuèe

Behar je prvi slavni bošnjaèki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Bašagiæ, a vlasnik Adema-ga Mešiæ. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knji�evne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaèki Behar ocijenjen «najboljim što su Bošnjaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa �ivotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i matiènim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebaèkog izdanja bio je knji�evnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed �draloviæ koji je tu slu�bu obnašao do ljeta 2006. godine.

B E H A R

8 7B E H A R 8 3 - 8 4

M. �. 389MAGLAJLIÆ, FRANIN Dina 123MAHFUZ, Ned�ib 181MAHMUTÆEHAJIÆ, Rusmir 257MALCOLM, Noel 56MALIÆ, Zdravko 124MALIÆBEGOVIÆ, Mirsad 182MARINKOVIÆ, prof. dr. Dušan 258MASLIÆ, prof Mubera 12, 57, 259-263, 313-315, 502-503MASLIÆ-�DRALOVIÆ Mubera 431-435MAŠOVIÆ, prof. dr. Sulejman 390MATHISEN, Ida 125MATHISEN, Mathis 126MATVEJEVIÆ, Predrag 58, 59MAYERHOFER, Th. 574MEHINOVIÆ, Hasan 13, 211MEKULI, Esad 140MIKULIÆ, Planinka 264MUFTIÆ, dr. Edhem 61MUFTIÆ, dr. Osman 14, 86, 127, 265, 266, 343, 344, 428,

429, 497-499, 367-369MUJAD�EVIÆ, Dino 183, 345, 430MULJEVIÆ, prof. dr. Vladimir, 346MURADBEGOVIÆ, Ahmet 128MUSLIU, Beqir 140MUSTAPIÆ, prof. Stanka 267MUZAFERIJA-BUZA Amira 15NAMETAK, Alija 184NAMETAK, dr. Fehim 268NANIÆ, Faris, 35, 62-65, 239, 269, 356, 357, 509NANIÆ, mr. Senad 391, 392, 393, 441, 510 NOSIÆ, Ivica 129NOVAÈKI Zdenko 98NOVALIÆ Ibrahim 16NOVALIÆ, dr. Fahrudin 66, 270-281, 434-445, 511-513NURA, Ganimete 140OBHOD�AŠ, Safeta 185, 186, 282OBRADOVIÆ, D�afer 514, 515OMERBAŠIÆ ef. Ševko 67, 394-397, 510OMERIKA Nusret 130, 131ORAHOVAC, Sait 29Otvorena stranica 551PAIÆ-VUKIÆ, mr. Tatjana 316, 317PANOPAJ, Shapir 81PEPIÆ, Adnan 132PERVIZ, Izet 187, 283PETRITSCH, Wolfgang 188PLEŠKO, Hinko 214PODRIMJA, Ali 133POLJAREVIÆ, dr. Ale 284, 358PONGRAC-LADICKI, Matea 18POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU 341PRANJIÆ, prof. Kruno 285, 398PRANJKOVIÆ, prof. dr. Ivo 286, 342, 398, 455PURIVATRA, prof. dr. Atif 68, 516REBAC, Hasan 312RICHEMBERGH, Goran Beus 134RIJEÈI GOSPODARA MOJEGA 517RIZVIÆ, prof. dr. Muhsin 69

RUMI, D�elaludin 399SALIHBEGOVIÆ, Ahmed 287, 288, 508SALIHBEGOVIÆ, Melika 135SARIÆ, Safet 136, 137SCHWARTZ, Stephen 70SERDAREVIÆ, Mirza 19SEVDI (1) i (2) 138SHKRELI, Azem 140SILAJD�IÆ, Adnan 456SILAJD�IÆ, dr. Haris 71SINANOVIÆ, Alija 20SINANOVIÆ, Emsud 139, 189, 289-291SMAILAGIÆ, Amra 457SMAILAGIÆ, Nerkez 21, 411, 412, 415, 417, 424, 425, 429,

430, 431, 433, 434, 435, 441-443, 456, 457, 459, 518, 519 SPAHIÆ, mr. Vedad 292, 293SREBRENIKOVIÆ, Ajka Tiro 294-298, 469, 520Statut KDB Preporod 552STENOGRAM O PODJELI BiH 550STRAUSZ, Adolf 190-194SULEJMANPAŠIÆ, Muhidin 458, 459SULEJMANPAŠIÆ, Zija 49, 72-79, 195-197, 299-302, 410,

459- 461, 521SUPEK, akademik Ivan 462ŠABANOVIÆ, Mesud 198, 199ŠARIÆ, Muhidin 141ŠEHIÆ, Sadik 303ŠENTIJA, Josip 463ŠIRBIÆ, Mustafa 129, 142ŠLJIVO, mr. Amila 522ŠTETIÆ, Rizah 22 TAHIROVIÆ, Nesim 23TALIÆ, Amir 304TANER, Zekerija 200, 201TANKOVIÆ, prof. dr. Šemso 361, 464, 523TOPIÆ Sakib 546TRALJIÆ, Isnam 202TRALJIÆ M. Sejid 467TRBONJA Salih 138TRTOVAC, Dino 24TUÐMAN Franjo 35, 550TALUND�IÆ Abdulah 143, 403UJEVIÆ, Tin 144UJKANI, Qerim, 140UNKAS, Arnaud 203USTAMUJIÆ, prof. dr. Elbisa 305, 306, 510VEJZOVIÆ, Fadil 25VOLJEVICA Ico 26ZAIMOVIÆ Mehmed 27ZAIMOVIÆ, Karim 297ZALIHIÆ, Amir 145-147, 362, 524ZBIGNIEW, Herbert 148, 149ZIMA Dubravka 269ZIMA, Zdravko 525ZVONIÆ, Zlatko 363�DRALOVIÆ dr. Muhamed: 80, 155, 204, 307-311, 318-336,

345, 396-400, 526-540, 553-554�DRALOVIÆ, Izet 81�DRALOVIÆ, Emir 364, 365


ÈASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA • GODINA XVI-XVII • 2007./8. • BROJ 83-84 • CIJENA 30 KN

BEHAR

KNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆKNJI�EVNI PORTRETI: TAHIR MUJIÈIÆFADIL HAD�IÆ: MOJ ZAGREBFADIL HAD�IÆ: MOJ ZAGREB

NASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROMNASKO FRNDIÆ: BOŠNJAK S FENJEROMINTERVJU: ŠAÆIR FILANDRAINTERVJU: ŠAÆIR FILANDRA

ARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNEARAPSKE ŠALJIVE PRIPOVIJETKE I BASNEOKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆUOKRUGLI STOL O MEŠI SELIMOVIÆU

BIBLIOGRAFIJA BEHARABIBLIOGRAFIJA BEHARA

B E R I Æ E T R I J E È I

Tahir Mujièiæ

dolazi tito u zagreb a baba ode u stanicukoja se sada zove postaja

zvoni zvonoja bi odma otvorioal ne da nena

ka�e stani nije dobro zvonokako mo�e biti dobro zvonoi ono koje nije

nije to isto ka�e nenaima dobro zvonoima loše zvono

a ovo je nikakovo to ti je ono njihovo zvono

baba šuti i pakuje košulju u crnuizlizanu aktntašku pa �ilete u neseserpa onda tek poistiha ka�e neni

ne bihuzuri d�aba dijete majkaspremam se ja veæ odjutros jervjesnik piše da dolazi a šnjimhrušèov a s ovim opet bulganjin

negodaj mi ðulhanai novi safuni dometni mi opatijuda ne bude nenina moravato mi plaho pazi da ne misle kako pušimo istomislim njihovo

mogu li sada otvoritimo�eš ka�e baba tu�nonena plaèe ðulhana jošstavlja jabuku u neseser

ja otvaram veselo vratavrata veselo cvilena vratima drug u crnommantlu s erolfl in brkovima

ka�e uzmi dru�e èebe

KDBH “PREPOROD”

behar br. 83-84

Documents