argument tome akvinskog za realnu razliku između esse i

PrethodnopriopćenjeUDK111.81(045)ThomasAquinasdoi:10.21464/fi36310Primljeno7.12.2015.

Predrag MilidragUniverzitetuBeogradu,Institutzafilozofijuidruštvenuteoriju,KraljiceNatalije45,RS–11000Beograd

[email protected]

Argument Tome Akvinskog za realnu razliku izmeđuesse i essentia na osnovi sudjelovanja

SažetakTekst analizira argument Tome Akvinskog za realnu razliku između bitka i bîti na osnovu sudjelovanja u bitku samom, koristeći prije svega IzlaganjeBoetijevogdjelaOsedmicama. U tekstu se brani teza da je za dokazivanje realne razlike neophodno prethodno pretposta-viti postojanje ipsumessesubsistensa, odnosno Boga. U prvom dijelu teksta objašnjava se Tomino tumačenje Boetijeva teksta u kontekstu razumske razlike između pojmova bitka i bîti, kao i apstraktan i konkretan način označavanja. Drugi dio teksta posvećen je Tominoj reinterpretaciji Boetijeva izraza formaessendi kao actusessendi. Treći dio teksta razmatra argument za realnu razliku s obzirom na jednostavnost i jedinstvenost ipsumessesubsistensa. Ukazuje se na Tominu kritiku platoničkih formi i pokazuje neophodnost dokaza za po-stojanje ipsumessesubsistensa kao uvjeta za dokaz za realnu razliku. Na kraju, u zaključku je rezimiran argumentativni tijek za realnu razliku na osnovu Tominog IzlaganjaBoetijevogdjelaOsedmicama.

Ključneriječibitak,bît,esse,essentia,ipsum esse subsistens,realnarazlika,TomaAkvinski,De hebdomadibus,actus essendi,forma essendi,načinioznačavanja

Razmatranjerealnerazlikeizmeđubitkaibîti1uTominudjeluO bitku i bitipredstavljapočetnuverzijumetafizičkogargumentakojiodjekujekrozcijeliopusanđeoskognaučitelja:bitakje»aktualnostsvakogaktaisavršenostsva

1

Tomakarakterizirarazlikuizmeđubitkaibîtinasamoparmjesta(De ver.q.1,a.1,ads.c.3(Akvinski2001a:239)),ilijeoznačavakao»realnu« (In I Sent. d. 13, q. 1, a. 3; d. 19,q. 2, a. 2, sol.;De ver. q. 27, a. 1, ad 8; In De hebd. l.2(Akvinski1996:376)).Najčešćekažedajebitak»drugood«bîti(aliud ab essentia, DEE, c. 4 (Akvinski 1996: 307)),dajojse»događa«,»pridolazi«(accidit,In I Sent. d.8,expositio primae partis textus) ilidaje»izvan«nje(praeter, In II Sent. d.3q.1.a.1.resp.).Morasebitioprezankadajeupitanjuterminologijaikarakterizacijarazlikekao realne jer se na osnovu takvog određenjamožepomislitidasubîtibitakzaTomudvije stvari, teda se razlikujukao res i res.NobitakjekodTomeakt,anestvar–nebît(De ver. q. 1, a. 1, resp. (Akvinski 2001a:241)).Razumijevanje razlike izmeđubitka i

bîtikaorazlikeizmeđustvariistvarinadjeluje već u prvoj generaciji nakon smrtiTomeAkvinskog,naprimjer,kodEgidijaRimskog(AegidiusRomanus).ČakjeiHeideggerrazlikuokojojjeriječrazumijevaokaorazlikuizmeđudvijeres (Heidegger2006:99–103).S rečenim na umu, u nastavku ću koristitiuobičajeni izraz »realna razlika«, ali i izraz»realna kompozicija« između bitka i bîti ustvorenimbićima,izrazkojijeuhistorijsko-filozofskoj literaturi danas općeprihvaćenkaodalekoprimjereniji opisnjihovaodnosakodTomeAkvinskog.Djela dominikanskogučitelja bit će citirana na sljedeći način: ST–Summa theologiae, SCG–Summa contra gentiles,Quodl.–Quaestiones de quodlibet,In Sent.–Scriptum super Sententiis magistri Petri Lombardi,In Meta.–In duodecim libros Metaphysicorum Aristotelis,In De Trin. –In

10.21464/fi36310

https://doi.org/10.21464/fi36310

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(561–579)

P.Milidrag,ArgumentTomeAkvinskogzarealnurazlikuizmeđuesseiessentia…562

kogsavršenstva«;2bitakjeaktualizirajućiprincip,tovišenijearistotelovskaforma.3Tominiargumentizarealnurazlikuterminološkivarirajuodkontekstadokonteksta;onnikadnijepostaviopitanjekaotakvo(primjericekakavtiprazlikepostoji izmeđubitka ibîtiu stvorevinama),nego jeproblemuvijekobrađivaoukategorijamanekogdrugogproblema.NotemeljniuvididokojihjedošaouvezisodnosombitkaibîtitijekomprvogperiodapodučavanjauParizu1252.–1259.nisusemijenjalidokrajanjegoveintelektualnekarijere.4

BudućidajedrugdjerazmotrennjegovargumentzarealnurazlikuuDe en-teu,5uovomtekstubitćeponuđenaanalizaTominaargumentazarealnuraz-likunaosnovusudjelovanje.6GlavnitekstkojićebitianaliziranjeIzlaganje Boetijevog djela O sedmicama.7U tom spisuTomaAkvinski najdetaljnijeizlaže svoje razumijevanje sudjelovanja,paotud i samargumentza realnurazliku na osnovu sudjelovanja u bitku samom (ipsum esse).8Također, zarazlikuoddrugihspisa,uovomargumentizlažebezprethodnopotvrđenogpostojanjaBoga,štootvarapitanjejelineophodnaprethodnaspoznajaBogadabisedokazalarealnarazlika.Uvezisargumentomnaosnovusudjelovanjatvrditćudaiunjemu,kaoiuargumentuizDe entea,spoznajabitkakaorealnorazličitogsavršenstvaustvarima(savršenstvaukojemonemorajusudjelovati)zahtijevadaseprvoutvrdisubzistencijaipsum essea.Otud,ipsum essesubsistens,Bog, služikaoutemeljenjekojeidedaljeodkonceptualnogporetka, zato što svakoj prirodi donosi dovršujući akt u kategorijama aktabivstvovanja(actus essendi).

***

JohnWippeljezgrovitoizlažebîtTominaargumenta:

»Sržzaključivanja,uovomtekstuiudrugima,sastojiseusljedećem:ukolikoneštosudjelujeunekomsavršenstvu,egzistenciji(esse)uovomslučaju,utolikoonomorabitirazličitoodsavršenstvaukojemsudjelujeisnjimmoraulazitiukompoziciju.«9

UtumačenjuBoetijevihpravilaizdjelaO sedmicama,Tomauvodirazlikovanjekojećeupravljatinarednimpravilimaiostatkomteksta,

»Razlikujesebitakionoštojest[Diuersum est esse et id quod est].«10

Značenjeovih izraza,kao i»razlikovanja« izmeđunjihnijebez interpretativnihkontroverzi.Ostavljajućipo stranihermeneutičkeproblemeuvezi snamjeramasamogBoetija,niTominaupotrebaargumentanaosnovusudjelovanjazaradosiguranjarealnekompozicijeizmeđubitkaionogštojest(id quod est)nijebezproblema.11Utranzicijskomargumentu,kasnijeusvojemizlaganjupravila,Tomaobjašnjava što on smatra kao temelj za prelazak spojmovnerazlikeizmeđubitkaibîtinarealnu.Dakle,najprije trebauvažitida,kaoštosebitak iono što jest razlikujupopojmovnomsadržaju,takoseusloževinamarazlikujustvarno.Tojeočitoizprethodnoga.Naime,prijejerečenodasâmbitaknitinesudjelujeunečemutakoda bi njegovpojambio sastavljen odviše sastavnica, niti nemanekestraneprimjesetakodabiseunjemunalazilanekapripadnasloženost.Zatosâmbitaknije složen;dakle složenastvarnije svojbitak. I zatokažedau svakoj složevini jedno jebitibiće,adrugosamasloževina,kojajesttimeštosudjelujeu samom bitku.12

Akosemožepokazatidajesâmbitakapsolutnoprostine-složen,tadasveštosebepokazujekaosloženonemožebitisâmbitak.Bitaknitisudjelujeunečemu,nitiprimaneštosebiizvanjskote,otud,nijesložen;složenestvarinisu



vlastitibitak,paseutakvimstvarimasamastvarinjezinbitakrealnorazlikujunatajnačindastvarjest takoštosudjelujeusamombitku(ipsum esse).

Razumskarazlika,apstraktanikonkretannačinoznačavanja

Tomatvrdidajebitakjednostavanpozivajućisena»pravila«kojajeponudioBoetijenapočetkuspisaO sedmicama.Boetijeizlažetakvapravilakao

librum Boethii De Trinitate expositio,De ver. –Quaestiones disputatae de veritate,De pot. –Quaestiones disputatae de potentia, DEE–De ente et essentia,De sub. sep.–De su-bstantiis separatis,In De hebd.–Expositio li-bri Boetii De ebdomadibvs,Comp. th.–Com-pendium theologiae,In Perih.–In libros Peri hermeneias Aristotelis expositio.

2

»[E]sse est actualitas omnium actuum, etpropter hoc est perfectio omnium perfectionum.«,De pot.q.7,a.2,ad9.

3

Naravno,tumačenenatragutzv.egzistencijalističkogtomizma,tj.novotomističkogtumačenjabitkakodTomekaoakta(actus essendi)uodnosunaodgovarajućupotenciju,bît,pričemu taj akt zadobiva apsolutnu primarnostustvariodkojeostajeuvijekrealnorazličit.Vrlo uopćeno, E.Gilson i C. Fabro najprominentniji su zastupnici takvog tumačenja.Orazlici izmeđuegzistencijalnogtomizmaiegzistencijalizmavidi:Owens1973:158.

4

»Njegovi temeljnipogledi iosnovnifilozofskiuvidijasnosuprisutniodpočetkaiostalisu iznenađujućekonzistentni. Iako je pojamkaoštojesudjelovanjepostepenozadobivaofilozofski značaj, to ne znači da su osnovniobrisiikonceptinjegoveontologije,kakvisuizašli iz spisaDe ente et essentia pretrpjelisupstancijalne promjene«. Vidi Velde 1995:4;usp.iPini2011:posebno491i510.

5

Usp.Milidrag2015a.

6

Osim argumenta iz četvrtog dijela spisa O bitku i biti (argument intellectus essentiae) iargumentanaosnovusudjelovanja,uliteraturisespominjubaremjošdvaargumentazarealnukompoziciju,naosnovuaktaipotencijeinaosnovuroda;zanjih,usp.Sweeney1963:126–128iWippel2000:157–161.Sobziromnaraspoloživiprostor,uovomtekstunećebitiriječiogeneralnojpostavcisudjelovanjakodTome,notojeusekundarnojliteraturidanasvećdobroobrađena tema (zaopći pregled ianalizu, usp.Wippel 1987 i 2000: pogl. 4,Clarke 1952a, 1952b). Klasične studije L.GeigeraiC.Fabraostajutemeljnezapojamsudjelovanjakoddominikanskogučitelja.Zarazlikeizmeđunjihovihtumačenja,usp.Doolan2008:199–204,John1962b.

7

PriređivačiLeoninskogizdanjaTominihdjelaipovjesničarifilozofijesuglasnisudajeIzla-ganje Boetijevog djela O sedmicamanastalonakon Izlaganja Boetijevog djela O trojstvu(1257.–1258.ilipočetkom1259.),aliseuzdr-žavaju od preciznijeg datiranja; usp. Torell1996:345,Akvinski1996:338.UistomperiodunalazimoargumentnaosnovusudjelovanjaiuIn II Sent.d.16iDe ver.q.21,a.5;svatritekstaanaliziraSweney1963:120–126.

8

Usp. npr. SCG II 52 (Akvinski 1993: 563–565),Quodl. 3, q. 8, a. 1 (Akvinski 2001a:576).JošnekadrugarelevantnamjestanavodiWippel1984:152–157.

9

Wippel esse prevodi kao egzistencija, štočine,naprimjer,iGilsoniOwens.Usvakomslučaju, pod bitkom/egzistencijom svi onipodrazumijevajuactus essendi, a ne kasnijeesse actualis existentiae,odnosnoegzistenciju kao stanje bîtiextra causas.TakoGilsonupredgovoruzašesto izdanjeTomizmapišeda»ukolikobihdanaspisaoknjiguutolikosenebih libiodaensprevodimsétant, aessesaêtre.Otud,višebihgovorioobitku(être),amnogorjeđeoegzistenciji« (Gilson2002:xiv).Fabrojeotišaokorakdalje,paesse tumačikaoakt(esse ut actus),aexistentiakaofakt,kao rezultat akta (esse in actu) i jednoodređenje bîti: »Autentični pojam tomisti-čkog sudjelovanja razlikuje esse kao akt nesamoodbîtikoja jenjegovapotencijanegoiodegzistencijekojaječinjenicabićaiotud‘rezultat’, a ne metafizički princip«, Fabro1974:470;usp.iFabro1966.

10

InDe hebd.l.2(Akvinski1996:364).

11

Zamašna je sekundarna literatura o preciznomznačenjuizrazaesseiid quod estuBoetijevim djelimaO trojstvu i O sedmicama.Za to, usp. Marenbon 2003: 76–95, Gilson2002: 90–92, 429–430 i za pregled osnovnih interpretativnihpravacaMcInerny1990:pogl.6.ZasmisaokodBoetija,uhistorijsko-filozofskomkontekstuiukontekstunjegovihdrugihspisa,kaoirazlikamauodnosunaTominotumačenje,usp.uvodSchultzaiSynanazaengleskoizdanjeprevodaTominatekstauAquinas2001b,posebnostr.xxxvii–liv.



»zajedničkiposjedspoznavajućegduha[communis animi conceptio]«13čijapravilaonajtkojeučen,baremon,odobravačimihčuje.Tomaonjimagovorikaooper se notautemeljujućimprincipimaodkojihmožezapočetinekanarednademonstracija.Uizlaganjuslavnogprvogpraviladiuersum est esse et id quod est,Tomapiše:»Kaoštojerečeno,onesurečeniceunajvećojmjeripoznateštoseslužepojmovimakojesvishvaćaju.Aumsvihshvaćaonoštojenajopćenitije,kaoštosubiće,jednoidobro.ZatoBoetijeovdjenajprijestavljashvaćanjakojaspadajunabiće,nadrugompakmjestuonakojaspadajunajedno,izkojegaseuzimapojamjednostavnogisloženog,ondje:U svakoj složeviniitd;natrećemjestostavljanekashvaćanjakojaspadajunadobro(…).«14

Boetijevskopravilokojerazmatramoobrađujebitakurazlicispramonog što jest,štoTomauzimadapripadabiću(ens),15prvojodtri»transcendentalije«(ens,unum,bonum)kaonajzajedničkijimpojmovima.Međusobnozamjenjiva,tatritranscendentalnakonceptastojeizvankategorijanatakavnačindasvakokategorijalnopripisivanjepretpostavljarazumijevanjenajzajedničkijihkoncepatabića, jednog idobrog.16Otuda,Boetijeveaksiome ili zajedničkikonceptiduhapripadajutakvimtranscendentalnimkonceptimaokojimaćebitiriječitijekomizlaganjapravila.IakoBoetijekoristitranscendentalijedabiriješioproblemkakosupstancijemogubitidobreiakonisusupstancijalnodobre,dokTomateživjernomizlaganjutakvogjednogargumenta,našfokusmorabitinaTominomrazmatranjubićaibitka.Kakoseizlaganjenastavlja,obićuTomakaže:»Sobzirompaknabiće,uzimaseurazmatranjusambitakkaoneštoopćenitoineodređeno.Aodređujesedvojako:najedannačinsastranepodmetakojiimabitak,anadruginačinsastranepriroka,kaokadočovjekuilibilokojojdrugojstvarikažemo,nedanaprostojest,negodajenešto,npr.bijelailicrna.«17

Najedannačin,bitaksekaženaprosto,osubjektukoji imabitak,nadrugibitaksekažesobziromnabitaknečeg:nekažemonaprostodaSokratjest,negodaSokrat jest bio.Sambitak(ipsum esse)stojiuodnosupremabićukaoneštozajedničkoineodređeno,aliodredivonajedanoddvaspomenutanačina(tj.imabitakilijestnešto).KakoćeTomapokazati,ovoesse habetnastranisubjektaonojepomoćučegasvakobićejest,aštomoraostatirealnorazličitoodsvihsloženih/stvorenihstvari.Karakterizacijaipsum esse-akao»općenitogineodređenog«ovdjejeuvezisapstraktnimnačinomnakojibićamogubitioznačena.PočinjućisbitkomkaoapstraktnimoznačavanjembićaToma jasnoukazujedasenaovommjesturazlikaokojojjeriječtičesamopojmova:

»[T]aserazličitostneodnosinastvari,okojimajošnegovori,negonasamepojmoveilispoznajnesadržaje.Jednopakoznačujemotimeštonazivamobitkom,adrugotimeštonazivamo‘onoštojest’,kaoštojednooznačujemoriječju‘trčati’,adrugoriječju‘trkač’.Jersutrčanjeibitakapstraktneimenice,dokonoštojest,tj.bićeitrkač,imajuznačenjekonkretno,kaobijelo.«18

RazumskarazlikaokojojTomagovoritičesenačinanakojebićeibitakoznačavaju.Naime,jedan,bilokojiaktmožebitioznačenneodređeno,apstraktno,kaoinfinitiv,ikaokonkretiziranusubjektukojigaimailigaizvršava,kaoparticip.Važnojeuočitidasejedanteistiaktoznačavanadvanačina,manjeilivišeapstraktno,neoznačavajusedvijestvarnosti;nijerazličitoznačenje,onojeuvijekisto,negojerazličitooznačavanje,sobziromoznačavalisekaotakav(infinitiv)ilikaokonkretiziranusubjektu(particip).19

Razlikaizmeđuensiessenijeunjihovomznačenjujeribićeibitakizražavajuaktualnost,20negounačinunakojioznačavajujedanteistiactus essendi:



kaoštotrčanjeitrkačoznačavajurazumskirazličitenačinerazmatranjajedneteistestvariistojenadjelukadajeriječobićuibitku.21

NastavakTominaargumentaprvijekorakodrazumskerazlikekrealnoj:

»Izato,kaoštoobićukojetrčiiliotrkačumožemorećidatrčiukolikojepodmettrčanjaiunjemuudioništvuje,takomožemorećidabićeilionoštojeste,jestukolikoudioništvujeuaktubitka.«22

Moraseprimijetitidauovomodlomkusudjelovanjeanticipirarealnukompozicijuuvedenukasnijeuargumentu.Sâmaktnekogsubjekta,uovomslučajubitak,možemooznačitikaoaktposebi,nezavisnoodsubjektačiji jeakt iizrazitigainfinitivom:esse izražavaaktbivstvovanjasubjektakaotakav,bezičegštonijeonsam.Istovremeno,aktsemožepromatratiikaokonkretiziranusubjektukojigaposjedujeiligaizvršava.Kadasepromatranatakavnačinaktoznačavaono što gaposjeduje,označavasâmsubjekt.23Zatoštojekonceptualiziranukonkretnomsubjektu,bitakoznačavasâmbivstvujući

12


13

O hebdomadamaI(Kušar1996:254).

14


15

Za ens kao id quod est usp. citat pod napomenom22 ili In I Periherm. l. 5, no. 20:»’[B]iće’nijeništadrugodo ‘ono što jest’ iotud da označava stvar, izražavajući [‘što’,ibitakizražavajući]‘jest’[quia ens nihil est aliud quam quod est. Et sic videtur et rem significare, per hoc quod dico quod et esse, per hoc quod dico est]«.

16

Kod Tome »transcendentalije transcendirajukategorije ne na način da označavaju nekuodvojenustvarnost izakategorija, izvorpojma transcendens nije platonističko-augustinovskouzdizanjedoBoga.Transcendentalijeprevazilaze kategorije zato što idu kroz svenjih,štosuzajedničkesvimanjima«(Aertsen1996:93).

17


18


19

ZapočetnuinformacijuoapstraktnomikonkretnomnačinuoznačavanjakodTome,usp.Buersmeyer1987,Rocca1991.Uizvorniku,usp.In I Sent.d.33,q.1,a.2,In III Sent.d.5,q.1,a.3.Trisumodusaoznačavanjajedneformeiliakta.Aktjeoznačena)neodređeno,apstraktno, kao infinitiv (trčati/trčanje), b)kaokonkretiziranusubjektukojigaimailigaizvršava (trkač/onaj trčeći) i c) kao izvršeniakt (on trči). Za detaljniju analizu toga kodTome,usp.McInerny1986:pogl.7iMcInerny1990:pogl.7.

20

Za bitak smo već vidjeli, aktualnost svakogakta;zabiće,usp.De ver.q.1,a.1:»[B]ićepotječeodaktualnostibivstvovanja[ab actu essendi]«, Akvinski 2001a: 241. Dominikanskiučiteljkažeistoinamnogimdrugimmjestima,npr.In I Sent.d.8,q.4,a.2,ad2,d.19,q.5,a.1,c.,d.25,q.1,a.4,sol.;De pot.q.7,a.2,ad1,Quodl.q.9,a.3.Drugimriječima,Tominpojambićaniještostven,kaoštojeSkotov,SuárezoviliDescartesov:neštojebićezatoštojeaktualno,anezatoštoimaneproturječnubît;zatokodTome,usp.Milidrag2014,kodSkotaMilidrag2006:40–47,kodSuárezaMilidrag2006:48–66,kodDescartesaMilidrag2006:pogl.5.

21

RečenoneznačidajebitakformazaTomu,negodajenadjeluanalogijanaosnovuulogeformeuaristotelizmu,jer»iakosusveformeakti,nisusviaktiforme«(Gilson1952:170).Svetac će reći da je bitak »najformalniji«(SCGI23(Akvinski1993:121),STIq.7,a.1,resp.,STI,q.8,a.1,resp.,De pot.q.7,a.2,ad9)ilidaje»prviformalniprincip«(pri-mum formale,In II Sent.d.1,q.1,a.1,sol.,usp.iIn III Sent.q.27,a.2,a.4,qc.3),aliapsolutno nigdje i nikadnećerećidajeonforma(usp.De sub. sep.,c.8(Akvinski1995:232)).Onje»najformalniji«jerseponašakaoštoseponaša formakodAristotela, aktualizira, alinijearistotelovskaformajernespecificira.

22

InDe hebd.l.2(Akvinski1996:364);umjesto zbiljnosti bitka stavljeno je aktu bitkazbog vrlo važne povezanosti pojmova akta,aktivnostiiaktualnosti.

23

Istojenadjeluikadajeriječobiću:bićeizražavaaktualnostbivstvovanja,alimožeizraža-vati i bît; usp. In II Sent., d. 34, q. 1, a. 1,resp.,De pot.q.7,a.2,ad1.



subjekt,atojenekabît.Zatoens možemoprevestisbiće (ono što bivstvuje)isbivstvujuće (onoštobivstvuje),odnosno,akojeriječotrčanju,kaotrkačitrčeći.Infinitiv,trčati,nijesubjektparticipa,trkač/trčeće;naime,možesegovoritiotrkaču/trčećemkaorazličitomodaktivnostitrčanja.Razlikaslijedizatoštotrčatinijesubjekttrčanja,kaoštonibiti(esse)nijesubjektbivstvovanja(essendi).Otud,kaoštonekažemotrčanje trči,negotrkač trči,jednakojeneispravnorećibitak jest,negotrebaono što jest,kaosubjektbitka,jest.24Zbogsvogmodusaoznačavanja,apstraktnog,esse nemožefunkcioniratikaosubjektkojemsupripisanikonačnimodusioznačavanjaistogakta.Usprkos očevidnosti Tomine poente, moramo skrenuti pažnju na njegovzaključak:naime,trčeći trči»utoliko[što]jepodmettrčanjai u njemu udioništvuje«.25OnoštoTomapokušavaodreditiovomraspravomjestmoželisâmbitaksudjelovatiuičemu,izčegazaključujedasamoid quod estmožesudjelovati,alineiipsum esse.Noštoznačibitisubjektnečegtakodasesudjelujeunjemu?Tomaodređujesudjelovanjesasvimbukvalno»uzetiudio«unečemu,istodobnonaznačujućiprisustvosloženostiuonomeštoudioništvuje:

»Sudjelovatiznači:uzetiudio.Izato,kadnekastvardjelomičnoprimaneštoštodrugojpripadacjelovito,onjojsekažedautomeudioništvuje,kaoštosekažedačovjekudioništvujeu‘osjetilnombiću’jerneposjedujenaravosjetilnogbićausvojnjegovojopćenitosti;istotakoSokratudioništvujeu‘čovjeku’.«26

TomaAkvinski nastavlja razmatranjem triju oblika sudjelovanja u kojimaonajkojisudjelujemora»uzetiudio«iliuzetidioonogučemusudjeluje.Prvijeoblikkadavrstasudjelujeuroduiliindividuumuvrsti.Tojesudjelovanjezatoštoprvo(vrsta,individuum)neposjedujeratioonogučemusudjelujepremanjegovojsveukupnojzajedničkostiinaistinačin,negozahvaćasamo»dio«;čovjekjestživotinja,alipojamčovjekaneiscrpljujepojamživotinje.Također,Sokratsamologičkisudjelujeu»ljudskostiposebi«zatoštotakvaformanesubzistiraodvojenoodkonkretnihljudikaoštojeSokrat.Ovajobliksudjelovanjaočitonedonosinikakvorealnorazlikovanje.Drugijekadasubjektsudjelujeuakcidencijiilimaterijauformi.Biloesencijalnabiloakcidentalnaforma,kojaje»posvompojmuopćenita«,27određenajepremapojedinačnomsubjektuiotudsubjektsudjelujeuformi.Takvaodređujućakvalifikacijasubjektanaosnovunjegovasudjelovanjauesencijalnojiliakcidentalnojformi,kakoćeTomakasnijeobjasniti,pretpostavljadasubjektsudjelujeusamombitku(ipsum esse).Trećitipsudjelovanja,onajnajrelevantnijizanašutemu,jestkadaposljedicasudjelujeuuzroku,posebnokadaprimateljnijejednaksnazisvojeguzroka.PrimjerkojiTomanavodijekadazraksudjelujeusvjetlostisunca:

»Asličnosekažeidaučinakudioništvujeusvojemuzroku,itoposebnokadnjegovasilanijeravnasilinjegovauzroka,kaokadkažemodazraksudjelujeusvjetlusuncajerganeprimautakvusjajukakvojeonousuncu«.28

Zrakjeneodgovarajućizasilusvojeguzrokaiotudmorasudjelovatiusvjetlos-ti,alinijeustanjuprimitije»utakvusjaju«kakvajeonausuncu.Onprimadiosvjetlostiineuspijevajeprimitipotpuno.Tomajeuveosudjelovanjedabipokazaodasâmbitaknesudjelujeniučemui,tomeshodno,daništanemožebitipridodanoiliizmiješanosnjim.U razmatranju neumiješanosti samog bitka, Toma na početku objašnjavakako,uskladusapstraktnimoznačavanjem,onoštojeoznačenoapstraktno(npr. ljudskost, bjelina, trčanje)ne sadrži ništa izvan svojebîti.Takvoapstraktnooznačavanječovjeka,naprimjer,sadržisamopojamljudskosti(ra-tio hominis)bezičegasebipridodanog.Kadaoznačavanakonkretannačin,



međutim,ustanju jesudjelovatiu izvanbîtimdodacima,odnosnoosimštoizražavasavršenostbivstvovanjaizražavaisvedrugepartikularnei individualnesavršenostipojedinačnogpostojećegbića.Čovjekmožeposjedovatiodređenjakojanisuljudskost;onmožebitiblijed,možebititrkač,iliblijeditrkačilimuzičariliimatismisaozahumor.Očitesuposljedicezaesseiid quod est:sâmbitaknemožesudjelovatiniukakvimodređenjimaizvansebesamog,dokkonkretiziraniid quod est,biće,možeprimitidodatnaodređenja;bićejeuvijekneštovišeodčinjenicedajest.Međutim,njegovobitinemožeprimitiništaizvanjskosamomsebi.Prematome,obitkusamomsegovoriin abstracto jer,kao takav,bitakne izražavaništaosimčistesavršenostibivstvovanja.Jošjednom,budućidasenesmijesmetnutisumadasetrenutnorazmatrajusamointentiones,29ratio hominis,ratio currrendi,ratio albendii,najvažnije,ratio essendi,kaoapstraktninačinioznačavanjapojedinačnihljudi,bijelihstvari,trkačaibićakao takvinepriječemogućnostmnoštvenosti.Razmatranikaotakvi,oninemajunikakvadaljaodređenja,alitoneznačinikakvurealnuodvojenostodonogučemuaktualnosudjeluju(bića,ljudi,bijelestvari,trkači)kaoštobibilonadjelukadabipostojaocurrere tantumodvojenoodcurrentia.Dakle,bitaksâm(ipsum esse)uovojtočkiargumentatrebabitisamo razum-ski drugoodsloženestvari(res composita)zatoštoratiosvakepojedinačnesloževine izražava ratio essendi.Otud, jedinstvokoje takav jedankoncept(npr. ipsum esse)posjedujeuduhu, zahvaljujućinedostatkupomiješanosti,neisključujemnoštvenostin re:ništastranonemožepodijelitikonceptnitirazbitinjegovojedinstvozatoštoseonprostirenasveštojest.Tonijezatoštonekaodbitkadrugaprirodamorarazdijeliti;onostaje»nerazdijeljen«samozatoštonijeustanjudaištaisključiti,iotudjepretpostavkasvakogratia.30

Kratkoukazivanje:»jedinstvokonceptauduhu«značidasebezdokazazarealnukompozicijuipsumesseuargumentuodnosinazajedničkibitak(esse commune),odnosnobitakstvorenihstvari.Zajedničkibitakništanedodajestvarima,nikakvu‘štostvenu’savršenost,onjeapstrakcijaobrazovanarazumomiizražavačinjenicudasustvariaktualne.Kaozajedničkiratiousmislunečegrazličitogodpojedinačnopostojećihstvari,zajedničkibitakimasamointencionalnobivstvovanje.31Naosnovuteuvijekisteaktualizirajućefunk

24

Usp.De pot.q.1,a.1,ad1:»Bitioznačavaneštopotpunoiprosto,alineisubzistirajuće[Esse significat aliquid completum et simplex, sed non subsistens]«.

25

Isticanjeautorovo.

26


27

Isto.

28

Isto.

29

Intentiones i rationes jesu gotovo zamjenjiviuovomtekstu.Usp.InDe hebd.l.2gdjeToma govori o »samim pojmovima ili spoznajnim sadržajima [rationes seu intentio-nes]«,Akvinski1996:368.

30

Zato bitak i jest transcendentalan pojam zaTomu,odnosno,nizanjegakaonizaAristotelanije rod;usp.STI,q.3,a.5 (Akvinski1990:285–286),In III Meta.l.8no.433;In V Meta.l.9no.890,In X Meta.l.1,no.2169,2170.

31

Od ipsum esse subsistens razlikuje po tomešto dopušta dodatke; usp. npr. SCG I 26(Akvinski 1993: 135), DEE, c. 5 (Akvinski1996:312–314)STI,q.3,a.4,ad1(Akvinski1990:284),In I Sent.d.8,q.4,a.1,ad1.Zaanalizu,usp.Owens1980.Wippel1987i2000:110–124detaljnoanalizira svaznačenja sudjelovanjaubitkukodTome i zaključujedabitakukojemsesudjelujemožebitiesse commune,esse subsistensiactus essendisamestvari.



cijeuodnosunasvakuprirodu,bitak jeapstrahiranodpojedinačnihstvarikojeaktualizira i sagledan jekaozajednički konceptkoji semožepripisatisvimstvarimazatoštoštosurazličiteodnihil.32Budućidajeesse communeapstrakcijaobrazovanarazumom,očitojedaizmeđunjegaibîtipostojisamorazumskarazlika.

K realnoj kompoziciji

Svoj argument za realnu različitostToma gradi oko implicitne dihotomijekojasesrećeiuargumentuizčetvrtogdjelaspisaO bitku i biti,naimedasloženestvariilinisuvlastitbitakilisusvabićabitaksâm.33Razlogzbogčegasemoraodbacititvrdnjadasusvabićasâmbitakjetoštoipsum essenemožesudjelovatinitiučemu,nitibitiizmiješanosičimizvansebe,34asloževinesu,akoništadrugo,aonobaremmješavineprostornorazličitihdijelova.Sudjelovanje u samom bitku za Tomu ima prednost nad svakim kasnijimsudjelovanjem(u rodu,vrsti, akcidenciji).35Sudjelovanjemusamombitkusubjekt sudjelovanja je subjekt naprosto, bez kvalifikacija kojemože stećisudjelovanjemunečemkasnijem(nekojakcidenciji).Očevidno,Tomanemisliotomekaoovremenskomprocesukojimsubjektbezkvalifikacijaprvosudjelujeubitkusamom,apotomusvemuostalom.Također, takveoblikesudjelovanjaTomaAkvinskinesmatrazapukelogičkeformesudjelovanja.Subjektbezkvalifikacijerealnoserazlikujeodsvojegbitkautojmjerištoonjestsamoubitku.Nodabidošaodosvojegzaključka–naimedautolikoukoliko seesse i id quod est realno razlikujuu složevinamaonda složevina jest sudjelovanje u samombitku36 –Tomamora tražiti determinirajućunegacijuzabitaksâm.Drugimriječima,budućidanemaničegaštobibilorazličitoodbićazasvesekažedajebiće,osimakobićeokojemTomagovorinije nekako drugo od onog shvaćenog pukom pojmovnom analizom (esse commune).Prematome,bitakkojiostajedrugoodprirodasloženihstvarinepojavljujesekaodrugonaosnovupojmovnogispitivanjarationesasloževinajeronnijestatičkailiesencijalnakvalifikacija,negojeactus essendispoznatsuđenjem.37Analizasamihpojmova(npr.ipsum esseznačičistijednostavanbitak,doksloževinaznačinejednostavan,tesuotudrazličiti)nijedovoljna,negozahtjevapozivanjenaizvanpojmovni/izvanbîtniactus.ZaBoetija, raspravao formi essendidolazinakon razlike izmeđuesse i id quod estdabiseosiguralorazjašnjenjezaštosemorauspostavititakvorazlikovanje.Onkaže:»[S]ambitakjošnije,onpak(…)jestiopstojiprimivši‘formukojomsebivstvuje’.«38

Bitakpočinjebivatisamopomoćuonogštogaprima(id quod est)kaosvojuformubivstvovanja(forma essendi).Toznačidaje,kaoforma essendi,bitakprimljenunečem,patoneštojestipostoji.Sljedećepravilopomažerazjašnjavanju o čemu je riječ i istovremeno rasvjetljava ulogu bitka kao forme essendi:»‘Onoštojest’može‘participiratiunečemu’,ali‘sambitak’ninakojinačinneparticipiraninačemu.Naime,participacijaseostvarujekadveć‘neštojest’;a‘neštojest’kad‘primibitak’.«39

Vidimoparalelanjezikizmeđuprvogidrugogpravila,gdjesuiforma essendiiessekorištenidaseokarakteriziraonoštočinidaneštojestjednomkadajeto(bitak)primljeno.Sâmbitaknijeneštoipritomnemožesudjelovati,negojeonopočemuneštojestiučemusemožesudjelovati.Tominactus essendi,kojimreinterpretiraBoetijevuformu essendi,moždainijepotpunometafizičkineutralankakobisedalopomisliti,posebnou toj



mjerištodominikanskiučiteljpokušavaizmjestitidubljumetafizičkuaktual-nost (bitak) izvan formalnih određenja bîti. Kao i forma currendi, formaessendioznačavaracionalnustrukturukojudijelesvaentiailisvacurrentia,bezrazmatranjanjihovihupojedinjujućihrazlikain concreto.Razlikasetičeoznačavanja(apstraktnog,esse/currere,ilikonkretnog,ens/currens).Razmatranjaformalnestrukturebićailitrčanjamogubitimetafizičkineutra-liziranananačinnakojiraspraveoaktubivstvovanjanemoguzatoštoactus essendinijeesencijalnanitiakcidentalnakvalifikacija,negoimprethodi;jošjednom,»aktualnostsvihakataisavršenostsvihsavršenstava«.40StimpomakomkaktuToma jeotišaoonkrajpukih formalnihapstrakcijaoznačavanjagdjesebitakjavljakaonajapstraktnija,najsiromašnija,najneodređenijainajpraznijakategorija.Umjestotoga,bitakkojiimpliciranesamoformu essendinegoiactus essendidonosisasobomdubljuaktualnostkojaležiispodpotonjihesencijalnihiakcidentalnihkvalifikacijasubjektajerdabiSokratbiobijelonprvomorabiti.41Otudljudskostilibjelinailiikojadrugakvalitetaukojojsesudjelujepretpostavljasubjektbezkvalifikacijainjegovaktbivstvovanja.Iakosečinidazasnivatakvuprimarnostsubjektauporetkupoimanja,Tomazaključujedajerazumijevanoovo:samokada jest(tj.krozučešćeusamombitku)subjektmožebitiineštodrugo.Sveusvemu,nerazmatraseteksubjektskvalifikacijamailibeznjih,negojenadjelupokušajdasemisliporedakizmeđutemeljnogaktasudjelovanja(tj.aktabivstvovanja)pomoćukojegsubjektuopćejest injegovogutemeljivanjanekedodatne formalnekvalifikacije(tj.sudjelovanjaunekomesencijalnomiliakcidentalnomodređenju).

32

»Bitak je različit u svakoj svojoj instanci,aliusvakoj instanciaktualizirapotencijunanačinkojijeproporcionalnozajedničkisviminstancama,teotudipojamzajedničkogbitka.Onjeanalogankonceptbića,analoganpoproporciji;mojbitakzamenejestonoštojeza Pavla njegov, prva i osnovna aktualnost.Otudjejasnoidabitaknemožebitištostvokojebibilozajedničkosvimbićima,odnosnonemaformalnogsavršenstvakojejebićekaobićesvegaštojest«(Owens1963:111).

33

Usp.DEE IV (Akvinski1996:306–310). Izrečenogjasnojedabitakovdjevišenijezajedničkibitak.

34

InDe hebd. l.2:»[S]ambitaknitinesudjeluje u nečemu tako da bi njegov pojam biosastavljenodvišesastavnica,nitinemanekestraneprimjesetakodabiseunjemunalazilanekapripadnasloženost.Zatosambitaknijesložen; dakle složena stvar nije svoj bitak.«(Akvinski1996:376)

35

InDe hebd.l.2:»[N]ajprijetrebashvatitidanešto postoji naprosto, a poslije da je nešto(…),neštopostojinaprostotimeštosudjelujeusamombitku;alikadvećpostoji,tj.sudjelovanjemusamombitku,preostajedasudjelujeubiločemudrugome,naimedabudenešto.«(Akvinski1996:374–376)

36

Isto:»Izatokažedausvakoj složevini jednojebitibiće,adrugosamasloževina,kojajest time što udioništvuje u samom bitku.«(Akvinski1996:376)

37

Naprosto,makolikotemeljnotragali»pobîti,unjojnikadnećemonaćibitak,onopočemuonajestjerbitaknijenjezinpredikat.Nakonvelikihpolemika, među tomistima danas uglavnomprevladavatumačenjedasekodTomedrugomoperacijomrazuma,spajanjemidijeljenjem,tj.suđenjem (iudicium), spoznaje bitak stvari, aneprvomoperacijom,prostimpoimanjem, tj.apstrahiranjem.Za to,kodTome,usp.npr.In De Trin.q.5,a.3,resp.(Kušar1996:521),STI,q.88,a.2,In I Sent.d.19,q.5,a.1,ad7.NajdetaljnijejetogledišteizlagaoibranioJosephOwens(npr.Owens1965).

38

O hebdomadama2(Kušar1996:255),prijevodneznatnoizmijenjen.

39

O hebdomadama3(Kušar1996:255).

40

Zaprvotnostaktabitkausp.inpr.STI,q.3,a.4,resp.,iad2(Akvinski1990:283–284),STI,q.51,a.1,Quodl.9,q.2,a.2.

41

Usp.npr.In I Sent.d.33,q.1,a.1:esse»nonactus secundus, qui est operatio, sed actusprimus«.



Otud,misliti»kadasubjektjest«značidostićikonstitucijusubjektaunjegovojsintezisegzistencijalnimaktom,aktomkojipodliježesvakojformalnojkvalifikacijikojamožeuslijediti.RezultatTominačitanjaBoetijeveforme essendikaoactusaessendi42jesttodanijesvakiratio–ratioessendizatoštobićeprimarnoizražavajedanaktpomoćukojeganeštojestikojiostajerazličitiodsubjektakojikonstituiraupostojanjuioddodatnihformalnihkvalifikacijakoječinimogućima.Utomrazvezivanjubitkakaoaktaodformalnihodređenjastvariinjihovogodgovarajućegkonceptualnogsadržajaleži,kakoFabrokaže,»sržTomističkemetafizikeuantitezipremaVergessenheitdesSeinsskolastičkeiimanentističkefilozofije«.43

Realna kompozicija

Nakonrazmatranja»subjektabezkvalifikacija«isudjelovanjausamombitku,Tomapokazujekakoonvidi pomak sBoetijeva argumentana temeljupukihpojmova(intentiones)naaktualnestvari.Utumačenjupretposljednjegpravila,ukojemBoetije raspravljakako se sve tomožeprimijenitina sveprostoisvesloženo,44TomaprimjećujedajeBoetijeprimijeniopojmovenastvari:

»Zatimkadkaže:U svakoj složeviniitd.,postavljashvaćanjaosloženomijednostavnom,štospadanapojamjednoga.Atrebaimatinapametikakojeonoštojeprijerečenodaserazlikujesambitakionoštojeste,uskladusasamimspoznajnimsadržajima.Aovdjepokazujekakodasetoprimjeninastvari;inajprijetopokazujenasloževinama,aondanajednostavnimstvarima(…).«45

Primjenompojmovnihrazmatranjanastvarizapočinjeranijespomenutitranzi-cijski argumentukojemTomaargumentirauprilog realnoj razlici izmeđuesse iquodestu složenimstvarima.Prisjetimosešto tvrdiargument: sâmbitaknijesložen,otudsloženestvarinemogubitivlastitibitaktezatomorajubitirealnorazličiteodnečegtakvog.Promatranjesvijetanudinebrojeneprimjeresloženihsupstancijakojekaosloženenisuprosteiotudmorajubitidrugoodvlastitogbitka.Nebivajućivlastitbitak,složenestvariimajubitaksudjelovanjemusamombitku.46

Prijelaznarealnurazlikuzahtjevarazmatranjeprostihisloženihsupstancija.Torazmatranjeće,prvo,identificiratisâmbitakkaosubzistirajućuprirodui,drugo,zasnovanonasubzistencijibitka,kada je jednombitakkoncentriranujednompojedinačnomreferentu,raspravaćetakođerpokazatidasve,čakiprostesupstancije(platoničkenematerijalneforme),jesurealnorazličiteodsvojegaktabivstvovanja.Iakozapočinjerazmatranjemrealnihsloževina,dabipotomprešaonarazmatranjeprostihprirodaikonačnonaBogakaosubzistirajućibitak,tekpopotpunomizlaganjuboetijevskihpravila(tj.onihkojarazmatrajuisloženeiprostestvari)možesepojavitirealnakompozicijaizmeđusloževina(isvegaosimBoga)injihovogbitkailiaktabivstvovanja.47

Upotrebakontrafaktualnihhipoteza(tj.nematerijalnihplatoničkihformikaoštosuodvojenatoplina,bjelinaililjudskost)uposljednjojfaziargumenta48imadvijefunkcije:prvo,njihovhipotetičkistatus,kojiosiguravaujedinjeniinteligibilni sadržaj (ratio) zamnoštvenost»logičkih«učesnika,otkrivadanjihovanesubzistencijapriječibilokakvurealnudrugost izmeđusubjektaisavršenstvaukojemsesudjeluje.Ukolikobipostojalosubzistirajućetrčanje,subzistirajuća toplina ili subzistirajuća ljudskost, utoliko bi oni bili realnorazličitiodtrkača,toplihstvariililjudiisamibibilirealnonedjeljivinaviše



stvari.49Nouodsustvunjihovečistesubzistencije,jernemaničegštobibilotrčanje samo(currere tantum),ništanepriječinjihovorazdjeljivanjepomoćudodatkarazlikeiliakcidencija.Sdrugestrane,sâmbitaknitisudjelujeunečemu,nitiprimaneštoizvanjskosebi;ništanemožerazdijelitiipsumesse.Ukategorijama složene supstancije, kao što je Sokrat, to da je on biće neoznačavaništarealnorazličitoodnjegasamog.Otuda,dabisepokazalokako»imatibitak«nastranisvihbićadoprinosirealnorazličitojaktualnostipo kojojSokratjest,morasenačinitikoraknaipsum esse subsistens.Drugačijerečeno,mogućejedajebitak»dioSokrata«kojijerealnoidentičansnjim,kaoštosunjegovaljudskostiliživotinjskostkojetakođernemogubitirealnidionjegautolikoukolikosubzistirajukaoplatoničkeforme.TopočemujeSokratčovjekiliživotinjamožebitirealnoidentičnosaSokratomsamimuodsustvusubzistirajućeljudskostiiliživotinjskosti.»Ljudskost«i»životinjskost«ponavljajuonoštojevećbilorečenosa»Sokrat«,iakosvećimstupnjemapstrakcije.Onipomažudase»raspakira«Sokratovapriroda,aliodvojenoodSokrataonineoznačavajurealnorazličitoono po čemu,a učemuonmorasudjelovati.Sličnotome,bezsubzistiranjabitkaprotivnicirealnerazlikemoguukazatinazajedničku ineodređenuprirodubitkakaorealno identičnogponavljanjasvakogkonkretiziranogbića.Bitaknebibiloništavišerealnorazličitosavršenstvosvakogsuzbistirajućegbića,negoštobicurrerebilozasvakicurrensililjudskostzasvakogčovjeka;razlikabi,dakle,bilasamorazumska.

42

Kada u njemu sudjeluje id quod est,Tominactus essendiobjašnjavaegzistencijalnuaktu-alnostbića,naimečinjenicudaonojest.Usp.In De hebd.l.2:»Izato,kaoštoobićukojetrčiiliotrkačumožemorećidatrčiukolikojepodmettrčanjaiunjemusudjeluje,takomožemorećidabićeilionoštojest,jestukolikosudjelujeuaktubitka.«(Akvinski1996:368)

43

Fabro 1966: 411. »TomaAkvinski nijemogaopostavitiegzistenciju(esse)kaoaktsamesupstancijekojajeaktualiziranasvojomformom, a da istovremeno ne donese odlukukoja, s obzirom naAristotelovumetafiziku,nije ništa manje do revolucionarna. On jeupravonamjeravaorazdvojitidvapojma,formuiakt.Tojebašonoštojeipostigaoištomoždaostati dodanadanašnjegnajveći doprinoskojijenekipojedinacikadadaonauciobiću.«(Gilson1952:174)

44

Boetijeneobilježava takavprijelazupravilimakojibiukazaodaseteksadarazmatrajustvari.

45

In De hebd.l.2(Akvinski1996:376).

46

Quodl.2,q.1,a.2:»Neštojenečemupripisano na dva načina: na jedan po suštini, nadrugipoučešću;(…).Dakle,moramorećidajebićepripisanonanačinsuštinesamoBogu,utolikoštojebožanskibitaksubzistentaniapsolutan.Međutim,svakojstvorevinipripisanjenanačinučešćajernijednastvorevinanije

vlastitbitakvećjeprijeneštoštoimabitak«.I otud, u svakoj stvorevini, sama stvorevinakojaimabitakjestdrugoodsamogbitkaitokažeBoetijeudjeluO sedmicama,dasubitakionoštojestrazličitiusvemuštojestosimuprvom(Dicendum, quod dupliciter aliquid de aliquo praedicatur: uno modo essentialiter, alio modo per participationem. (…) Secun-dum ergo hoc dicendum est, quod ens praedi-catur de solo Deo essentialiter, eo quod esse divinum est esse subsistens et absolutum; de qualibet autem creatura praedicatur per par-ticipationem: nulla enim creatura est suum esse, sed est habens esse. (…) Et ideo in qu-alibet creatura est aliud ipsa creatura quae habet esse, et ipsum esse eius; et hoc est quod Boetius dicit in Lib. de Hebdomad., quod inomnieoquodestcitraprimum,aliudestesseetquodest)«;usp.iQuodl.2,q.2,a.1,resp.,In I Sent.d.8.q.5.a.2,sol.,In De hebd.l.2:»Ipak,jersvakaformaodređujesambitak,nijednaodnjihnijesambitak,negojeneštošto ima bitak« (Akvinski 1996: 376). Zaradterminološkogujednačavanjasostatkomteksta,umjestooblikstavljenojeforma.

47

Ovo nije demonstracija postojanja Boga, nikodTomeAkvinskog,nikodBoetija.Pravilamoraju bitiper se nota i korištena su da serazriješipitanjeokojemjeriječ.

48


49

Usp.SCGII52(Akvinski1993:563).



Drugiciljkojemslužipozivanjenahipotetičkeplatoničkeforme(toplinaposebi,trčanjeposebi)50jestpokazatidačakiukolikopostoje,utolikonjihovasubzistencijanebibilakompletnazatoštobimoralesudjelovatiuvlastitomaktubivstvovanja.IakoTomanečinitouovomkontekstu,mogućejerečenoprimijenitinarealnobivstvujućeodvojenesupstancije(dušaiinteligencija).51Otud,takve»višeforme«nisuuistinuprostečakikadabihipotetičkeplatoničkeformeslužilekaoosnovazaformalnosudjelovanjesubjekta,sametakveformeidaljebimoralesudjelovatiuvišemaktu.Onenebimoglesubzistiratiposebisamimazatoštobimoralesudjelovatiusvojembitku.Razlogtome je što bitak pripada samoonom što je istinski vlastitiactus essendi,naime ipsum esse subsistensu. Dakle, kroz svoju subzistenciju kao »bitaksam«,ipsum esse subsistenszahtjevadrugostizmeđusebeisvihsudionika.KakoTomakaže:

»Aonoćebitiuistinujednostavnokojeneudioništvujeubitku,kojenijeunečemdrugom,negojesamostojno.Atobićenemožebitidolijedno,jer,akosambitaknemausebinikakveprimjesemimoonogaštojeonsam,kaoštojekazanonemogućejedaseonoštojesambitak,umnožavanečimštočini različitim; jer izvan sebenemanikakavdodatak,dosljednoneprimanikakavpripadak.Topakjednostavnobiće,jednoiuzvišeno,jestBog.«52

TeknakonraspraveorealnojrazliciTomaimenujebitaksâmkaoBoga.Ipak,aktualnasubzistencijabitkakaojednerealneinedjeljiveprirodestojikaonužanpreduvjetdabisepokazalapotrebabićādasudjelujuusavršenstvukojejerealnorazličitoodnjihsamih.53Beztakvapozivanjanaipsum esse subsistensargumentneuspijevazastupnikurazumskerazlikepokazatidajebitakrealnorazličitodaktapokojemsvakobićejest,odnosnodaseactus essendinemožeobjasnitipukomformalnomanalizomnekogbićaukategorijamaesencijalnihiakcidentalnihkvaliteta.Tako,zarazlikuodsudjelovanjauesencijalnimiliakcidentalnimkvalitetamakojeslužekaoformalniaktikojesubjektprima,učešćeusamombitkujestodredbakojaprethoditakvom»formalnom«sudjelovanju.Dabismorazumje-litemeljnuuloguaktabivstvovanjairazlogezaštoonzaTomunemožebitipuka forma essendi, promotrimoprimjer: subjekt (npr. ova šalica kave namomstolu)primilajeijedanesencijalnakvaliteta»vodaplusvrsnarazlikakava«,ali i izvjesneakcidentalnekvalitetekaošto je toplina.Subjektkrozprocesstvaranja(tj.dodavanjavodekavi)postaojeidentičansvojojbîtinanačinnakoji (tj.kaovoda)nemožepostati sa svojimakcidentalnimkvalitetom toplinom.Toplina zahtijeva snažnu indukciju onoliko dugo kolikoprimalacesencijalnoostajevoda.Aipak,tajneidentitetizmeđuvodeitoplinerezultiraizmaterijalnognedostatkanastranivode,aneizneuspjehauzroka(npr.plamena)dasavršenoproizvedesvojuposljedicu.54Tajistiplamen,kadajeudodirusdrugimprimaocemkaoštojepapir,možeprenijetikvalitetutoplinepremaistomformalnomratiukaoonsâm.Otud,drugostizmeđuvodeitoplinenijetemeljnadrugost,negoonoštobismomoglinazvatimaterijalnadrugost.Kadajeupitanjubitaksâmfundamentalnadrugostnužnorezultiraiznjegove»prirode«,aneizpukogneuspjehanastraniprimaoca:bitaknijeformalna(esencijalniiliakcidentalni)kvalitetakojasemožeaktualiziratiusubjektu,negoje,kakonamTomapokazujeuizlaganjupravila,kao jedna prirodačistineprenosiv;nokadajeraspodijeljen,alinekaopriroda,negokaoaktualnostsvihakata,ostajetemeljnodrugoodsvakogsubjektakojigaprima.55Neidentitetizmeđuid quod estiipsum esseizvireizrazumijevanjaovogdrugogkaoegzistencijalnogakta, ali samosobziromna toda je tajaktupotpunostiizloženidanjegovstatuskaoneprimalačkitemeljpostajevidan.



NalikargumentuzarealnurazlikuizčetvrtogpoglavljadjelaO bitku i bitikojisemoraoslanjatinatrećufrazudabibiovalidan,56iargumentnaosnovusudjelovanjatakođersemorapozvatinasubzistencijuipsum esseadabitakoukazaoinapomanjkanjetakvogaktabivstvovanjausvakomdrugombićuinaprimanjetakvogsavršenstvakaorealnorazličitogodsamestvari.57

50

Tomauvijekupotrebljavahipotetičku formuizražavanjakadagovorioodvojenojbjelini,odvojenoj toplini ili bilo kojoj drugoj platoničkoj formi; usp. npr.DEE IV (Akvinski1996:308),SCGI28(Akvinski1993:141).ZaTomeAkvinskogukritikuplatoničara,usp.In De Trin.q.5,a.2(Kušar1996:515–517);slične sekritikemogunaći iuDe sub. sep.c.1,c.2(Akvinski1995),uST I,q.84,a.1(Akvinski1990:111–114),In I Meta., l.15,no225,In VII Meta.,l.7,no.1435.

51

Primjersubzistentneformejesuanđeli:»Prematome,čak iukolikonebibilomaterije ipodpretpostavkomdasamaformasubzistirabezmaterije,ipakidaljeopstajeodnosformepremavlastitombitku, kao (odnos) potencije premaaktu.Za tu se složenost smatradapostojiuanđeluizatonekikažudajeanđeosastavljenodonog po čemu jestišto jest,iliod bitka ionog što jest, kako kažeBoetije.Jer,onošto jest jestsamasubzistirajućaforma,abitak jepočemusupstancija jest,kaoštotrčanjejestonopočemutrkačtrči«STI,q.50,a.2,ad3;usp.iSCGII54(Akvinski1993:271).

52

InDe hebd.l.2(Akvinski1996:378).IstojenadjeluiuDe enteu,usp.DEE,c.4(Akvinski1996:308).

53

Je lizadokazivanje realne razlikeneophodno prethodno dokazati/pokazati Boga kaoesse tantumjošuvijekjetemamnogihdebatameđu novotomistima i povjesničarima filozofije. Ikada je riječoargumentuzarealnukompoziciju na osnovu sudjelovanja i kadaje riječ o argumentu iz četvrtog dijela spisaObitku i biti, držimse tumačenjada jedokaz/pokazdajeBogtantum essepreduvjetzadokazzarealnurazliku.OtomeukontekstuspisaO bitku i biti,usp.Milidrag2015:11–16 i tamo spomenutu sekundarnu literaturu.Ukratko, dva su argumenta u prilog neophodnostispoznajebožjegpostojanjauovomkontekstu.Prvo,naosnovuspoznajedabîtibitakmogubitiidentičnisamoujednombiću,u Bogu, ne slijedi spoznaja prirode njihoverazlikeu svemuostalom, tj.u stvorenimbićima: izmogućnostiidentitetasamoujednombićuneslijedidajerazlikarealnauostalim.Iakoznamoda jenekakva,neznamokakvajetorazlika:neznamojelirealnailijesamorazumska, tj. je li bivstvovanje samostalanmetafizički princip ili je pak jedno određe

njebîti.Drugirazlogzaštosezadokazivanjerealne razlikemoradokazati dapostoji bićeukojemsubitakibîtidentičnijesttoštosejedino na taj načinmože dokazati da je aktbivstvovanjaBogačistitemeljnoneprenosivni na što drugo, jer je to njegova priroda.JosephOwensnajdosljednijejezastupaotezuda je preduvjet za uspostavljanje razumskerazlikedokazdapostojiBog(inavedeniargumenti jesu njegovi), dok je JohnWippelnajdosljednije zastupao suprotnu tezu, da jedovoljnodokazatimogućnostdapostojitakvobiće kaoBog. Iako su glavne argumente zasvojastajalištaobrazovalikroztumačenječetvrtogdijelaDe entea,ijedanidrugipotvrdenalazeiudrugimTominimdjelima.Zakoristan pregled argumentacije obje strane, usp.Patt1988.

54

Onoučemusesudjelujeodređenojepremamjerisudionikaiposjedovanojedjelomično,anepremasvakommodususvojegsavršenstva;usp.SCGI32:»Štosemnogimstvarimapriričejednoznačno,poučestvupripadasvakojstvarikojojsepririče;kažese,doista,davrstaimaučestvourodu,ajedinkauvrsti.NooBoguseništanekaženanačinsudioništva;naime ono u čemu više stvari ima učestvo,bivaograničenopremanačinuonogaštosudjeluje,itakoseposjedujesamodjelomično,aneupuninisavršenstva.«(Akvinski1993:155)

55

SCGI,28:»Prematome,akoimaneštočemupripada cijela snaga bivstvovanja, njemu nemoženedostajatinikakvaodličnostkojuimabilokojastvar.Alibićukojesepoistovjećujesa svojim bivstvovanjem, pripada bivstvovanje u svoj snazi bivstvovanja; npr. kadbipostojalanekaodvojenabjelina,nebijojmogloništanedostajatiodsnagebjeline.Doista,bijelojstvarinedostajeneštoodsnagebjelinezbognedostatkanjezinaprimaoca,kojijeprimanasvojnačin,amoždanepremačitavojmoćibjeline.Prema tome,Bog,koji sepoistovjećuje sa svojimbivstvovanjem,kao štojevećdokazano,posjedujebivstvovanjeučitavojsnazibivstvovanja.Dakle,nemožemunedostajati nikakva odličnost koju ima bilokojastvar.«(Akvinski1993:141)

56

Usp.Milidrag2015b:18–23.

57

»Tekkada jeesse ispunjeno sadržajemkrozdemonstraciju božje egzistencije kao ipsum



Dakle,bitakjesavršenstvozatoštoponjemuneštojestaktualno,aštočakiformezahtijevajudabibile.58Norazlogzaštosemoraodržatidrugostizmeđustvariinjezinabitkanijenekakvaslabostnastranistvorevine,negočistasubzistencijaonogšto jeprimljeno, tj.bitka.Uspostavljanjem ipsum esseakaosubzistirajućeprirode,aštosasobomnosiisingularnostijedinstvenosttakvesubzistencije,59argumentmožepokazatidaesseoznačavasubjektkojiimabitak.Samoukolikopokažedajesâmbitakiliaktbivstvovanjaneštoučemusloženestvarimorajuilisudjelovatiiliostajusamoupotencijizaakt,utolikoTomaAkvinskimoženapravitiprijelaznarealnurazliku.60Jednomkadamisaosintetizirasubjektsnjegovim»bitkom« i»bitak« jeuzetusmisludinamizmaakta (actus essendi) kao suprotstavljen pukomponavljanju pojmovnog sadržajastvari,uvezistakvimjednimaktompostavljasepitanjeimalistvartakavaktposebisamojilipodrugom?Otud,dokjeranijedilemabila»ilisloženestvarinisuvlastitbitakilisusvabićavlastitbitak«,sadaproblempostaje»ilisloženobićeimasvojaktbivstvovanjaodsebeiligaimaoddrugog«.DabiprotumačioBoetijevuformu essendikaoactus essendi,kaoaktpomoćukojegneštojest,Tomajeuveoaktualnostonkrajformalneaktualnosti.Utolikoukolikojeoddrugog,bićejestsudjelovanjemubitkusamom.Bitaksetakopokazujekaojednarealnaprirodakoju,pomoćutvorneuzročnosti,stvorevineprimaju,alinekaoprirodu,negokaoakt,realnorazličitodnjihoveprirode;61itojesudjelovanjeubitkusamom:davanjeiprimanjebitkananačintvornoguzrokovanja.Nemaopasnostiodpanteističkeinterpretacijejerseubitkusamomkaojednojprirodinesudjelujekaouformi,ništaodformalneprirodenijedijeljenokadasesudjelujeubitku.No»imatiaktbivstvovanjaoddrugog«nijenaprostoekvivalentnos»imativrelinuodvatre«,zatoštojednomidentificirankaojednapriroda,bitaksâmnemožebitiprimljennitiod jednogdrugogsubjektaosimodonog realnodrugogodsebe.Dakle,realnakompozicijanastajekaoposljedicaodređenenegacijepomoćukojekoncentracijabitkaujednojprirodizahtijeva»realnudrugost«zasveostalereferenteukojimanećebitinitijednanitipriroda.

Zaključak

PokušajmojošizložitiosnovnekorakeargumentaTomeAkvinskogzarealnurazlikuizmeđubîtiibitkaustvorenimstvarimanaosnovusudjelovanja,onakokakosenalazeunjegovomIzlaganju Boetijevog djelaO sedmicama;pritom,netrebaprevidjetidaTomaargumentizlažeukontekstukomentiranjaBoetijevihpravila.Dvijesuosnovnepretpostavkeargumenta.62Prvo,trisumogućevrstesudje-lovanja:a)uroduivrsti,b)usupstancijalnojiakcidentalnojformiic)sudjelovanjeposljedicauuzrocima.Drugo,principkojiTomanedokazujejestdajeonoštojeusamomsebizajedničko,općeineograničeno,slobodnoipreobilno;kadapostanedionečegdrugog, timetodrugobivausavršeno,aonosamopostajeograničenoiodređeno.63

Prematrinačinasudjelovanja,onoštoseograničavakadasesudjelujeunjemumožebitinekiinteligibilnisadržaj(rodživotinjanavrstučovjekilivrstačovjeknaSokrata),možebitinekaforma/akt(bjelina)ilinekasavršenostkojasenalaziuanalognomuzroku.Sudjelujelisâmbitakunečemu?Ne.Naprvinačinnemožesudjelovatiniučemujerjenajuniverzalnijipojaminijerod,64nemaničegvišegučemubimogaosudjelovati.Ninadruginačinbitaknemožesudjelovatiniučemu.Budućida,prvo,dabisudjelovao,mora



bitisubjektkojasudjelujeusvojimakcidencijama.Onnemožebitisubjektnaštoukazujevećiapstraktannačinoznačavanja;bitaknemožebiti,kaoštonitrčanjenemožetrčati.Uzto,supstancijakaosubjektvećmorasudjelovatiubitkudabisudjelovalausvojimakcidencijama;dabibiobijel,Sokratprethodnomorabiti.65Rečenovažiizaodnossudjelovanjakadajeriječomaterijiiformi.66Moželibitaksudjelovatiunečemunanačinnakojiposljedicasudjeluje u svojemuzroku?Nemože jer je pretpostavka sudjelovanja kaotakvogdaonoštosudjelujeunečemujestsloženoodtogaučemusudjelujeijošnečeg;67Sokratimaljudskost,kaoštostvarimabitakinepostojiidentitetizmeđuSokratailjudskosti,nitistvariibitka,negojeSokratjošneštoosimštoječovjek,naprimjerbijeljeimudarje,kaoštojestvarjošneštoosimštojest,naprimjerbrzajeiimaoči.

esse subsistens, može se napraviti sljedećikorak i pokazati da je esse kao savršenstvoneophodnozakonstitucijusvakogentiteta,nekao dio njegovog štostvenog sadržaja, negokaonajtemeljnijiaktnjegovogbivstvovanja.Kompletna je demonstracija nužna iz dvarazloga:prvo,essesemorapokazatikaoaktbivstvovanjarazličitodsućinesameinjenogstanja egzistencije ili neegzistencije; drugo,takavaktmorabitičistipritomtemeljnoneprenosiv ni na što drugo.« (Sweeney 1965:75–76)

58

Usp. ST I, q. 4, a. 1, ad 3 (Akvinski 1990:293–294).

59

Zajedinstvenostipsum esse subsistensausp.DEE4(Akvinski1995:306–308),SCGII52,93 (Akvinski 1993: 563, 841–843),De sub. sep. c.8 (Akvinski1996:230), In De hebd.c.2(Akvinski1995:378);zaneograničenostnjegova savršenstva i u kontekstu sudjelovanja,SCGI43,II15(Akvinski1993:189,413–415),DEE5(Akvinski1995:314).

60

Usp.SCGII53:»Svakastvarkojaunečemsudjeluje odnosi se na ono u čemu sudjeluje kao potencija spram aktualnosti. Doista,stvarkojasudjelujebivauaktualnosti takvapoonomučemusudjeluje.«(Akvinski1993:567) Zarad terminološkog ujednačavanja sostatkom teksta, umjestomogućnost i zbilj-nost, stavljeno je redom potencija i aktual-nost.

61

Zaštokaoakt,anekaopriroda?»Tamogdjejeprirodakojaegzistiraposebi,bitakjebes-konačanijedinstven.Onnemožeimatidrugoupojedinjenje.Aipak,onproizvodibitak.(…)Kadajebitakproizveden,onnemožebitiproizvedenkaojednaprirodajerjekaoprirodaonjedinstvenineuzrokovan.Onmorabitiproizvedenkaoaktjerjeuvijekpronađenkaoakt,kaoaktsvakogdrugogakta.Onmorabitiproizveden,susljedno,kaoaktnečegdrugogod sebe samog. Svaki proizveden akt bitka,uskladustim,uključujesvojuodgovarajuću

potenciju.Onnemožebitiproizvedenosimkao akt te potencije. Kroz tu potenciju osigurava vlastito ograničenje.« (Owens 1963:101) Jednom kada mu je pridodana forma,bitakvišenije sâmsubjekt, ipsum esse sub-sistens,negoformapostajesubjekt,onanijeipsum esse,negosamohabens esse.

62

OdL.Sweeneyjapreuzimamoovedvijestavke kao pretpostavke argumenta; usp. Sweeney1963:121.

63

CGI43:»Svakiaktkojijeunečemudrugome, prima ograničenje od onoga u čemu senalazi,jerštopostojiudrugome,unjemupostojipomjerisamogprimaoca.Prematome,aktkojinepostojiniujednomnosiocu,ničimnije ograničen; npr. kad bi bjelina postojalasamaposebi,savršenstvobjelinenebiunjojbiloograničeno,negobiposjedovalasveštogodsemožeposjedovatiodsavršenstvabjeline.«(Akvinski1993:187)Zaneograničenostbitkakaočistogaktaiograničavanjaodonogtkogaprima,osimnastavkacitiranogpoglavljaSCG,usp.npr.iSTI,q.75,a.5,ad1,ad4(Akvinski1990:39,40)iComp. th.I,18.ZaanalizuTominepostavkedajeneprimljeniaktneograničen,vidiWippel1998i2007:113–123.

64

Usp.nap.33.

65

In De hebd.l.2:»[N]eštopostojinaprosto,aposlijedajenešto(…).Naime,neštopostojinaprostotimeštosudjelujeusamobitku;alikad već postoji, tj. sudjelovanjem u samombitku,preostajedasudjelujeubiločemudrugome,naimedabudenešto.«(Akvinski1996:374)

66

De sub. sep.c.8(Akvinski1995;232);usp.Velde1995:79.

67

In I Meta.l10,no.154:»Onoštojepotpunoneštonesudjelujeutomevećjeposućinipoistovjećenosnjim,dokzaonoštonijepotpu



Zaključak na osnovu iznijete argumentacije jest da bitak ne sudjeluje ni učemuidajejednostavan:

»[P]rijejerečenodasambitakneudioništvujeunečemutakodabinjegovpojambiosastavljenodvišesastavnica,nitinemanekestraneprimjesetakodabiseunjemunalazilanekapripadnasloženost.Zatosambitaknijesložen;daklesloženastvarnijesvojbitak.«68

Sobziromnaaktualnusubzistencijubitkasamog(ipsum esse subsistens),bitak(ikaopojamikaojednastvarnost)nemožeusebeuključivatiništaštobimubilostrano,teotudmorarealnoisključivatiumnožavanjeilipridodavanje.JednomkadasedođedotogodgovarajućegpojmabitkaTomamože»ponovoprimijeniti«konceptnasvedrugouizvedenomsmislukao»sudjelujućih«.Esseiid quod estrealnoserazlikujuustvarimačijesubîtisložene,štoćerećičijubîtčinematerijaiforma,69aessejejednostavno.Slijedi,utakvimstvarimaid quod estrealnojedrugoodesseukojemsudjeluje.Ujednostavnim,štoćerećinematerijalnimstvarima,odvojenimsupstancijama,id quod estiesse realnosuidentični.Noonesujednostavneskvalifikacijomjersubezmaterije,alisusloženeodbîti/formeibitka,zatoštosubîtibitakuodnosuprimaocaiprimljenog,sudionikaisudjelovanog.70

Sudjelujuli ikakostvorevineubitku?Naprvinačinzasigurnonejerjetologičkosudjelovanje.Nadruginačin,kaoštosudjelujuusupstancijalnojiliakcidentalnojformitakođernejerbitaknijeforma,aidabisenatajnačinsudjelovalosupstancijaprethodnomorabiti.Preostajetrećinačin,sudjelovanjeposljediceuuzroku.Budućidapojamuzrokovanogbićaslijediizpojmabićakojesudjeluje,takodasebićenemožerazumjetikaoonoštosudjeluje,adasepritomnerazumekaouzrokovano,71tajodnosizmeđusudjelovanogisudjelujućegurealnomontološkomodnosusudjelovanjaTomapromatrakaoodnosizmeđuuzrokauposljedice,72pričemuseuzrokjavljakaoakt,aposlje-dicakaopotencija.73Kaoneprimljen,aktjeneograničen,alikaoprimljenonpotencijombivaograničeniodređen.74

Realnarazličitostbitkasvakogbićapokazujeseupunomsvijetlu tekkadajepromotrenausvijetlupotrebebićadasudjelujuubitkudabiuopćebila.Onamorajusudjelovatiuuzrokuzatoštotoisamotomožebitibitak(kaosuprotno svemudrugomkoje ima bivstvovanje), ali zbognejednake snage(virtus)njihovihuzroka,onoučemusudjeluju,bitak,ionoštopripadasamoBoguostajerealnodrugoodnjih.75Todopuštadaodgovarajućiratioostanenepodijeljenineumnoženusredširenjanamnoštvenostposljedica.Isključivanjemsvihbićaosimjednogizistinskogsmislabića,ipsum esseostajesamobivstvovanjebezičegstranogsebi.Nakraju,trebazapazitidaTomanekoristikategorijesudjelovanjadabiopisaouzročnostprinastajanjuprirodnihstvari.Uzrocinastajanjajesupriroda,vještinaislučaj,iuzročnostkojajetunadjeluuvijekjejednoznačna,dok,kako smo vidjeli, tvorna uzročnost na osnovu koje se sudjeluje u bitku jeanalogna.



Bibliografija

Akvinski,Toma(1990).Izbor iz djela,dvatoma.Zagreb:Naprijed.

Akvinski,Toma(1993).Suma protiv pogana.Zagreb:Kršćanskasadašnjost.

Akvinski,Toma(1995).Opuscula philosophica,prvitom.Zagreb:Demetra.

Akvinski,Toma(1996).Opuscula philosophica,drugitom.Zagreb:Demetra.

Akvinski,Toma(2001a).Pariške rasprave Tome Akvinskoga. Raspravljena i kvodlibetal-na pitanja,Zagreb:Demetra.

Akvinski,Toma(2001b).An Exposition of the OntheHebdomadsof Boethius,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Akvinski,Toma(2005).Izabrano djelo,Zagreb:Globus.

Akvinski,Toma(2016).Thomae Aquinatis doctoris angelici Opera omnia iussuLeonisXIII.O.M.edita.,curaetstudiofratrumpraedicatorum,Roma,1882–).Dostupnonahttp://www.corpusthomisticum.org/repedleo.html(pristupljeno3.2.2016).

Buersmeyer,Keith(1987).»Aquinasonthe‘modisignificandi’«,The Modern Schoolman64(2/1987),str.73–95.doi:https://doi.org/10.5840/schoolman198764217.

nopoistovjećenosnečimvećimaneštodrugoštojesnjimudruženo,spravomsekažedasudjeluje.Tako,kadabivrelinaposebipostojala,zanjusenebireklodasudjelujeuvrelini,negodanesadržiništaosimvreline«.Usp.npr.iCGII42(Akvinski1993:561–563).

68


69

Usp.DEEc.3(Akvinski1996:278–280).

70

Usp. In De hebd. l.2 (Akvinski1996:376–378),DEEc.4(Akvinski1996:306),SCGII54(Akvinski1993:569–571).

71

STI,q.44,a.1,ad1:»Premdauzročniodnos ne ulazi u definiciju uzrokovanog bića,ipakproizlaziizonihosobinakojespadajuunjegovpojam.Naime, iz togadaneka stvarbivstvuje po učešću (per participationem),slijedidajujeuzrokovalonekodrugobiće.«(Akvinski2005:376;prijevodneznatnoizmijenjen, op. a.) Za analizu ovogmjesta, usp.Owens1955a:257,Owens1995b:330–333.Usp.iDe sub. sep.3(Akvinski1996:192).

72

Veomajevažnoneprevidjetijošjednuogrom-nupromjenukojuTomauvodi umetafizikutimeštosekodnjegatvorniuzrok(causa ef-ficiens)strogovezujezabitakipostajeuzrokbivstvovanja(causa essendi),anevišeuzrokkretanjakaozaAristotela:»Matematičkisadržajisupojmovnoodijeljeniodtvari,alinisuzbiljskiodijeljeniodnje.Aproizvodniuzrokpristajesvemuštobivstvuje.Iako,dakle,matematičkisadržajizaviseodnekogproizvodnoguzroka,ipakihmatematičarnepromatrauviduodnosaspramtoguzroka.«,STI,q.44,a.1,ad3(Akvinski2005:376).

73

SCGII53:»Svakastvarkojaunečemsudjeluje odnosi se na onou čemu sudjeluje kaopotencijaspramaktualnosti.Doista,stvarkojasudjelujebivauaktualnostitakvapoonomučemusudjeluje.«(Akvinski1993:567)Usp.STI,q.75,a.5,ad1(Akvinski1990:39),InISent.d.8,q.5,a.2iranijecitiranomjestoizSCGI32.

74

Usp.nap.63.

75

Ono što jeper essentiam uzrok je onog štojeper participationem.Usp.STI,q.44,a.1,resp.:»[N]eminovan jezaključakdasveštona bilo koji način postoji, potječe odBoga.Akoje,naime,nekaosobinadjelomično(per participationem) prisutna u nekoj stvari,ondajenužnodataosobinauzročnopotječeod bića kojemu bitno (essentialiter) pripada; na primjer, usijanost željeza potječe odognja.Apokazaosam,raspravljajućioBožjoj jednostavnosti da jeBog sam bitak kojijeutemeljennasamomsebi(ipsum esse per se subsistens). Također sam pokazao da takvonasamomsebiutemeljenobićenemožebitinegojedno;kadbi,naprimjer,postojalanekanasamojsebiutemeljenabjelina,onabibila samo jedna,budućidanjezino razmnožavanje zavisi od predmeta koji je nose. Iztoga proizlazi da nijedno biće, osim Boga,nijeutemeljenonasvomebitku,negogaprimapoučešću.A toznačidasvabića,kojihrazličitost izvire iz različitog sudjelovanjau bivstvovanju, zbog čega su više ilimanjesavršena, uzročno potječu od jednog iskonskog bića, koje bivstvuje puninom savršenstva.«(Akvinski2005:376)Usp.iSCGII15(Akvinski1993:411–417).

http://www.corpusthomisticum.org/repedleo.html



Doolan,GregoryT.(2008).Aquinas on the Divine Ideas as Exemplar Causes,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Fabro,Cornelio(1966).»TheTranscendentalityofEns–Esse andtheGroundofMetaphysics«,International Philosophical Quarterly6(3/1966),str.389–427.doi:https://doi.org/10.5840/ipq1966634.

Fabro,Cornelio(1974).»TheIntensiveHermeneuticsofThomisticPhilosophy:TheNotionofParticipation«,Review of Metaphysics27(3/1974),str.449–491.

Gilson,Etienne(1952).Being and Some Philosophers,Toronto:PontificalInstituteofMediaevalStudies.

Gilson,Etienne(2002).Thomism. The Philosophy of Thomas Aquinas,Toronto:PontificalInstituteofMediaevalStudies.

John,SisterHelenJames(1962b).»TheEmergenceoftheActofExistinginRecentThomism«, International Philosophical Quarterly2 (4/1962),str.595–620.doi:https://doi.org/10.5840/ipq19622444.

Kušar,Stjepan(ur.)(1996).Srednjovjekovna filozofija.Filozofskahrestomatija2,Zagreb:Školskaknjiga.

Marenbon,John(2003).Boethius,Oxford:OxfordUniversityPress.doi:https://doi.org/10.1093/0195134079.001.0001.

McInerny,Ralph(1986).Being and Predication,Washington(DC):CatholicUniversityofAmericaPress.

McInerny,Ralph(1990).Boethius and Aquinas,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Milidrag,Predrag(2006).Samosvest i moć: Dekartov Bog kaocausasui.Beograd:Institutzafilozofijuidruštvenuteoriju.

Milidrag,Predrag(2014).»DvostrukikarakterstvorenogbićakodT.Akvinskog«,Theoria57(4/2014),str.5–24.doi:https://doi.org/10.2298/theo1404005m.

Milidrag,Predrag(2015a).»Razlikaesse–essentia uSumi protiv pagana,II52–54«,Filo-zofija i društvo26(2/2015),str.414–435.doi:https://doi.org/10.2298/fid1502414m.

Milidrag, Predrag (2015b). »TomaAkvinski o realnoj razlici i dvostrukom određenjuesse«,Theoria58(2/2015):str.5–32.doi:https://doi.org/10.2298/theo1502005m.

Milidrag,Predrag(2016).»TomaAkvinskiopredmetumetafizike«,Theoria59[utisku].

Owens,Joseph(1955a).»TheCausalProposition–PrincipleorConclusion?«,The Modern Schoolman 32(3/1955),str.257–270.doi:https://doi.org/10.5840/schoolman195532337.

Owens,Joseph(1955b).»TheCausalProposition–PrincipleorConclusion?«,The Modern Schoolman 32(4/1955),str.323–339.doi:https://doi.org/10.5840/schoolman195532449.

Owens,Joseph(1963).An Elementary Christian Metaphysics,Torronto:BrucePublishing.

Owens,Joseph(1965).»QuiddityandRealDistinctioninSt.ThomasAquinas«,Mediae-val Studies27,str.1–22.doi:https://doi.org/10.1484/j.ms.2.305993.

Owens,Joseph(1973).St. Thomas and the Future of Metaphysics.The Aquinas Lecture 1957,Milwaukee,MarquetteUniversityPress.

Owens,Joseph(1980).»DiversityandCommunityofBeinginSt.ThomasAquinas«,u:Catan,John.R.(ur.),St. Thomas Aquinas on the Existence of God. Collected Papers of Joseph Owens,Albany:StateUniversityofNewYorkPress,str.97–131.

Clarke,NorrisW.S. J. (1952a).»ThemeaningofParticipation inSt.Thomas«,Proceedings of American Catholic Philosophical Association 26,str.147–157.doi:https://doi.org/10.5840/acpaproc1952266.

Clarke, NorrisW. S. J. (1952b). »The Limitation ofAct by Potency:Aristotelianismor Neoplatonism«, The New Scholasticism 26 (2/1952), str. 167–194. doi: https://doi.org/10.5840/newscholas195226223

https://doi.org/10.5840/acpaproc1952266

Administrator

Typewritten text

.

https://doi.org/10.5840/newscholas195226223

https://doi.org/10.5840/ipq1966634

https://doi.org/10.5840/ipq19622444

https://doi.org/10.1093/0195134079.001.0001



Patt,Walter(1988).»Aquinas’sRealDistinctionandSomeInterpretations«,The New Scholasticism62(1/198),str.1–29.doi:https://doi.org/10.5840/newscholas198862132.

Pini,Giorgio(2011).»TheDevelopmentofAquinas’sThinking«,u:Davies,Brian,Stump,Eleonore(ur.),Oxford Handbook of Aquinas,Oxford:OxfordUniversityPress,str.491–510.doi:https://doi.org/10.1093/oxfordhb/9780195326093.003.0038.

Rocca,GregoryO.P.(1991).»TheDistinctionBetweenRes Significata andModus Significandi inAquinas’TheologicalEpistemology«,The Thomist55(2/1991),str.173–197.

Sweeney,LeoS.J.(1963).»Existence/EssenceinThomasAquinas’sEarlyWritings«,Pro-ceedings of American Catholic Philosophical Association 37,str.97–131.

Sweeney,LeoS.J.(1965).A Metaphysics of Authentic Existentialism,EngelwoodCliffs(NJ):PrenticeHall.

Velde,RudiA.Te(1995).Participation and Substantiality in Thomas Aquinas,Leiden:E.J.Brill.

Wippel,JohnF.(1984).Metaphysical Themes in Thomas Aquinas,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Wippel, John F. (1987). »ThomasAquinas and Participation«, uWippel, John F. (ur.),Studies in Medieval Philosophy,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress,str.117–157.

Wippel,JohnF.(1998).»ThomasAquinasandtheaxiomthatunreceivedactisunlimited«,The Review of Metaphysics 51,str.533–564.

Wippel,JohnF.(2000).The Metaphysical Thought of Thomas Aquinas,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Wippel,JohnF.(2007).Metaphysical Themes in Thomas Aquinas II,Washington(DC):TheCatholicUniversityofAmericaPress.

Predrag Milidrag

Aquinas’s Participation Argument for the Real Distinction between esse and essentia

AbstractThe article analyzes Aquinas’s participation argument for the real distinction between esse and essentia using his Expositio libriBoetiiDehebdomadibus. The article defends the view that in order to prove the real distinction one has to assume or prove the existence of ipsumessesubsistens, i.e. God. In the first chapter Aquinas’interpretation of Boethius’s texts is expounded against the background of the rational distinction between the notions of esse and essentia, and the abstract and the concrete way of signifying. The second chapter points to Aquinas’s reinter-pretation of Boethius’s term formaessendiasactusessendi. The third chapter is dedicated to the argument for the real distinction against the background of simplicity and unicity of ipsumessesubsistens, to Thomas’s critique of Platonic forms, as well as to the necessity for the proof for the existence of ipsumessesubsistens as a condition for the proof for the real distinction. In con-clusion the whole argument from the ExpositiolibriBoetiiDehebdomadibus is summarized.

Key wordsbeing,essence,esse, essentia, ipsum esse subsistens, realdistinction,ThomasAquinas,De hebdomadibus, actus essendi, forma essendi,waysofsignifying

argument tome akvinskog za realnu razliku između esse i

Documents