D O J M O V I S A P A R I K E I Z L O B E

I

Pariz, 13. travnja [1900]

Naskoro e zagrmiti 101 topovski hitac. To nije navjetenje novoga vladara, ovo gvozdeno lajanje nije aleluja krvavih pobjeda.0 slobodi, miru, radu probesjedit e ta tvrda drijela, oglasu- jui sveljudskom Parizu otvorenje tree svjetske izlobe, treega velikoga trijumfa ljudskoga uma i rada, ljudskoga genija, kojemu je Pariz prijestolnica a francuska dua jo uvijek ognjite kao da ne proe preko dvjesta godina to zaigra na trgu Carrouselu1 maglovitoj holandeskoj rudini silovito kolo Ljudevit XIV, Ludo- vicus nec pluribus impar . . .

Ova zemlja bijae uvijek najvea kada se inila cijelomu svijetu propala, poniena. Dreyfusova kobna afera izgledae veini kao svjedodba siromatva i dubokog bankrota. Izloba je najbolji dokaz nevjerojatne francuske vitalnosti, radinosti i imetka.

Gdje je izvor toj nadmoi koja se malo-pomalo osjea i u spolj- noj politici? Da ne spominjemo slobodnih uredaba, francuski je ekonomski superioritet u tom to se kraj Rothschilda, Periera, Schneidera itd. nalaze kolektivni kapitali i najosiguraniji mali seljaki posjed. Duevna je francuska premo u esteticizmu da se tako izrazim francuskoga duha. Meu svim narodima taj se duh ljepote, taj se ukus i danas najjae oituje u svekolikom radu Francuske. U Parizu se i danas najbolje pie, najbiranije govori i ivi. Tu je i danas ognjite estetikih novotarija, ognjite ljepote, umjetnosti, literature. Fouquet je najvei umjetnik meu draguljarima, parika je modistica plastian talenat prvoga reda. Ima drava koje bi mogle stvoriti moda bogatiju izlobu, ali ih nema koje bi mogle stvoriti ljepu.

Ljepota je, kako vidimo, snaga kao novac ili industrija. Francuz estetizuje, poljepuje sve pa i ono to se nekima ini nelijepo: industriju. Belgijanski je Francuz, Meunier, opjevao dlijetom garavog, neuglednog modernog rudara, kao stari Helen to

123

je opjevao dobitnika olimpijskog. Zola je estetizovao fukaru i tune, dosadne tvornice, a rano preminuli umnik Guyau sravnjivae demonsku ljepotu lokomotive sa krasotom bijesnoga hata. Ako ima opreka izmeu moderne industrije i osjeanja prirode, osjeanja ljepote opreka, koju toliko naglasivae i pootravae engleski reformator J. Ruskin francuski je duh pozvan da ju izgladi. I tako je Palaa industrije na ovoj izlobi kao krasan hram eljeznih miica, a Rochegrosseova, Chabasova i Boudinova e ki- ica dati simbolsku, arovitu i njenu duu onim gvozdenim titanskim robovima napretka.

Vjerujte mi da zeevi ne snijee jo nikada divnijih jaja nego ovog Uskrsa: starom djetetu Parizu, a na obalama zelene i tihe Seine. Nema slobodnog i kulturnog naroda koji ne posla proljetos ovamo svog zajeka. udnovatih li pisanica! Svi stilovi: pravi arhitekturski babilonski toranj. U Parizu su sada dva grada: onaj obini Pariz sa Parilijama i ovaj novi, zimunji, stojezini, udnovati, areni, Cosmopolis sa turbanom, panjolskim akirama, kineskim kaftanom, ruskim izmama, ova pria iz Tisu i jedne noi koju modema eherezada naniza oko gvozdenog Eiffelovog prsta ovo udo koje e za nekoliko mjeseci ieznuti kao san kao ivot, kao vijek, kao ovjek i njegovo nastojanje.

Premda je sutra sveano otvorenje, trebat e najmanje jo mjesec dana, pa da bude sve gotovo. Uostalom, tko bi mogao izraunati unaprijed tano svretak tako veliajnog posla sa tolikim razliitim saradnicima!

Ako ne vjerujete da nismo politika jedinica, doite u Pariz. Ako hrvatski paviljon ne putuje sa crnogorskim u varadinskom ajzlimbanu, ostao je zacijelo u Maksimiru ili gleda sa Sljemena kada e doi godina 2000.

Moda je u Parizu ali ja ga, vjere mi, ne naoh! Ima naroda kojima kao da je sueno da jedan bude potinjen drugomu veli Voltaire za Irc e . . . isto mi odlahnulo uavi u paviljon hrvatskih krajeva Bosne i Hercegovine. Bijae mi kao da naoh roena brata blizanca koji ne nosi mog imena.

Paviljon je prekrasan, na vrlo lijepom mjestu, izmeu ugarskog i austrijskog, a nedaleko od amerikanskog i engleskog. Gradio ga g. Panek, a pomagao mu mlad Hrvat, g. Josip Markovi, ak akademika Nnota. Paviljon je bogat begovski dvorac.

Sa ardaka, sa meka dueka,uuk-Stana tiju pono eka . . .

Sve, sve je tu, od najsitnijih rezbarija pa do dekoracija, u oplemenjenom narodnom slogu, u onom lijepom stilu u kojemu sehrvatska dua prelijeva kao duga u zrakama sanjivog i vrelog

124

Istoka. Ta bi kua mogla biti temeljem i uzomikom, prvim uspjelim korakom prama hrvatskom arhitektonskom stilu, tj. ako meu naim arhitektima, prenosiocima njemakog graditeljstva, postoji kaki Kuha ili Tordinac. Tek alosna je istina da je bosanska vlada i u tome pretekla hrvatsku privatnu inicijativu.

Osim divnog tamburakog ruha i hrvatske pjesme, tanke i glasovite, privlait e u bosanski paviljon ire opinstvo najvie dekoracije ekog majstora gosp. Alfonsa Muche. Te su slike u ogromnom salonu oko kojega se naslanjaju sporedne prostorije, a niu se u dva niza iznad vitih stupova koji nose trijemove. U gornjem su tamnom redu prizori iz naih pjesama i narodnih pria, a donji je svijetli red povijesna i kulturna slika Bosne. Ima ih trinaest. Kamenito, bronano i eljezno doba; vladanje Rimljana; dolazak Hrvata; sud kod Hrvata pogana; kranstvo; bogumili; krunisanje kralja Tvrtka; dolazak Turaka (graenje begove damije); posveivanje vodice kod pravoslavnih; primanje sv. potvrde. Ovome je ciklusu sredite divni lik mlade Bosne ponosne, seljake djevojke, svjee i proste kao narodna pjesmica, koja evo baca staroj, umornoj kulturi svoje rosne, jutarnje darove.

Te su Muchine slike novost u modernom dekorativnom slikarstvu i po zamisli i po tehnici, pa bi same mogle zajamiti umjetniki uspjeh tog lijepog paviljona. Isprepletene su strogom narodnom ornamentikom. Po Muchinim su nacrtima izraena i dva enska lika: bosanska prelja i vezilja. Za njima pritisnuo itavi zid prizor sa bosanske arije. Slika je djelo vrsnog bekog slikara gosp. Kaufmanna i poneto u plein air-maniri. Potezi su kiice pimi, dugaki, sigurni, arija e biti rasvijetljena elektrino (snagom od 6000 svijea).

Gdje e, Mujo? zapitam nekakvog dugajliju radnika. A gle; otkud vi u Parizu nauiste hrvatski?Vraajui se, zbunila nas u lai glava utopljenice.Tate se i kratkovjene izlobene palae sjaju prama toplom,

pramaljetnom nebu, a stranac se divi i ne zna je li to sjaj nove francuske zore ili blijesak prve veeri, prve noi francuske.

125

Pariz, 15. travnja [1900]

uli ste za sladokusca koji osta gladan gdje bi se mogla nahraniti cijela vojska? Doao bogatom stolu gdje se skrcala sva najbolja jela i pia svjetska, a jadnik, ne znajui gdje da pone i alei te se rodio sa trbuhom u koji ne moe da stane ma i mrvica od onih silnih akonija ne dimu ni u ta. Tako bijae i meni kada dooh prvi puta u Louvre te ne zapamtih ni jedne slike; tako mi bijae i u prebogatoj narodnoj ovdanjoj biblioteci. Tako mi je i sada; ne znam gdje da ponem, u kakvu pariku akoniju da zagrizem, alosno je morati priznati da ne vidjesmo Stotog dijela onoga to smo trebali vidjeti, i da ne moemo napisati ni stotog dijela onoga to vidjesmo i osjetismo.

Umro je veseli montmartreski crta Roedel. . . Ne! Umro je veliki kipar Falguire. . . Ne! Edmond Rostand, koji se po-sar- dou-io, teko je bolestan. Ljudski ivot ne! Misao svjetskim izlobama zamislio je prvi put Buffet, 1848. francuski ministar trgovine i poljodjelstva. Prva je internacionalna izloba u Londonu 1851, a ima 18.000 izlagaa. Iza etiri godine je prva svjetska izloba u Parizu, a kraljevi posjetie tek onu 1867, najuspjeliju sa gledita arhitektonske harmonije . . . Ej, gdje da ponem, u koji od tih celebriteta parikih da zagrizem?! Gospodo, ostat emo gladni!

Danas kada mogu govoriti hladno, slobodan od prvih dojmova, mirne due tvrdim da otvorenje izlobe, iako nesvrene, bijae veliajno. Bijae divno: ne po tatim paradama nego po republikanskoj svojoj skromnosti, po periklejskom duhu duh je sve koji izvire iz skromnih govora njezinih uvalaca, seljakog sina Milana Loubeta i radnikog ministra Milleranda. Uz zvukove mar sel jeze i himne V. Hugou izrekoe ti puani i ove znaajne rijei:

Stroj postade kralj svijeta.

126

Jest, to se jae spajaju meunarodni odnoaji to vieimamo razloga nadi i vjeri e e doi dan kada e svijet poznavati samo plodno natjecanje oko mira i slavni bojak rada.

Najuzvieniji oblik ljepote nije onakav kakav se moe oznaiti katalokim brojem. Poto ga vidi samo moralna svijest, on je oivotvoren poto se spiritualizuju umovi vii i raznoliki, sabirui svoje napore kao to kakov veliki, opi pokreta oivljava strojeve naih tvornica: a to je osjeanje zajednitva.

Ali ujte ovo:Rad! sveti posao oslobodioe, ti oplemenjuje i ti tjei.

Pod korakom ti iezava neznanje, bjei zlo. Po tebi se ovjeanstvo, koje si oslobodio od ropstva i noi, penje i penje bez prestanka prema onom sjajnom i tihom carstvu gdje treba jednog dana da se oivotvori uzor i potpuni sklad snage, pravde i dobrote...

Blago si ga francuskom narodu kada moe ovakim rijeima pruiti hljeba i soli svome gostu, vascijelom svijetu! Pa ipak, ima ih, mnogo i odvie, koji naoe u tim rijeima naduvene upljine, koji nazvae ednog Loubeta kraljem Yvetotom1 koji postade predsjednikom republike, a ovu izlobu vaarom za opsjeniti prostotu kako bi rekao slavni Stari. Ti protivnici nisu neprijateljski tuinci nego Francuzi, to jest ljudi koji u javnom ivotu gotovo ne poznaju hrvatskog jala ili srpskog inata.

Razlog je dakle tome nezadovoljstvu koje je protiv otvorenja izlobe snano i nijemo demontrovalo prilikom zadunice junaku boerskom francuskom grofu Villebois-Mareuilu mnogo, mnogo dublji.

Dreyfusova je kobna afera razdijelila Francusku u dva tabora: u demokrate dreyfusovce i protidreyfusovce, koji se prozvae nacionaliste, u narod i vojsku. Nacionalistima je vojska, kao jedina jamevina francuskog slobodnog narodnog poloaja, nadasve, i oni bjed dananju dreyfusovsku vladu koja vie cijeni radnika od vojnika i ne cijeni manje stranca od Francuza da je sve prije nego francuska vlada. Borba je nacionalistima to laka, jer je na njihovoj strani oduevljeni i prognani demagog Droulde, najsjajnija francuska polemika pera Lemaitre, Rochefort, Dru- mont, pa svemoni francuski ovinizam i novotarija eljni Parilije, sjajno disciplinovano sveenstvo (progonjeno od sadanjeg ministarstva republikanske obrane), antisemiti, asnici, aristokracija jaka novcem i vezama, konzervatvci i rojalisti. Uostalom, nije ba teko napadati u isto nacionalnom smislu ministarstvo u kojemu ima jedan socijalista, dakle intemacionalista, i vladavinu kojoj je na elu tako popustljiv i galski-dobroudan ovjek kao to je gosp. Loubet.

1 Brangerovo satiriko lice.

127

U Voi izlobe 1867. bijahu ove kako pie nacionalista O. Uzanne Hugoove rijei: Francuska je osloboenje, Germanija je bratimstvo, vi ste nam, Germani, braa u domovini slobode ...

Veliki je Hugo bez sumnje zaalio te optimistike rijei doivjevi za tri godine udnovato gostovanje brata Germana kneza Bismarcka . . .

Radniki ministar Millerand slavij ae u svom govoru altruizam, ljubav blinjega, kao najsvetije ljudsko osjeanje koje nalazi zadovoljstvo samo u sebi. Radnik Millerand je idealista, sanjar. Nacionaliste, doktrinarni knjievnici, intelektualci, su prozaici, realiste, sanjaju ratu, dok onaj ovjek znoja sanja trijumfima rada i mira. Loubet zove sve narode na bratsku sveanost rada, a ovo dana izie poziv na vojsku mladog i energinog Stendhalovog aka, nacionaliste Barrsa, poziv u obliku romana, dosta dosadnog. Ako se varaju Loubet i Millerand, ako ne lau ptice zloslutnice, ako e se iza izlobe odista pojaviti grozne ekonomske krize i politike borbe poput mamurluka i krvavih tikava iza naih sajmova i protenja, Francuska bi mogla preskupo platiti svoj arobni san miru i radu. Uasan je taj olujni vjetar koji podmuklo huji ispod prekononih suiavih dvorova estomjesenog ie Cosmopolisa, nosei groznicu umorenoj francuskoj dui, jer to je strana borba monarhije sa republikom, vojske sa graanstvom, prolosti sa budunou, ideala sa stvarnou, industrija- lizma sa radnikim interesima, drave sa crkvom, internacionalizma sa narodnou. Izvor joj je dubok i nepresuiv u traginoj ljudskoj dui i traginom odnoaju ovjeka prama ovjeku borba egoizma i altruizma.

Dok zborijae Loubet miru, radu, opem bratimstvu, slobodi, opljakae anarhiste crkvu u Aubervilliersu razumije se: u ime bratimstva, jednakosti, slobode... Seb. Faure, njihov voa, pomagae Loubeta izabrati predsjednikom. . . Najvia je vlast, koja se moe zlorabiti, opasna, ali razdijeljena vlast je jo opasnija (Voltaire).

Kada itah u njemakom paviljonu ovaj stih:

Deutsche Hand, den Hammer schwinge,Schmied9 am Feuer Pflug und Klinge

zaujem zvuke banalnog pjesnika i seljaka: predsjednik se kre- tae Seinom da pozdravi paviljone stranih sila. Pod onim, na kojemu je i Hrvatske grb kraljevine, sakupili se maarski velikai, echt i talmi magnati, meu kojima ne vidjeh ni jednog Hrvata. Kada naie predsjednikova laa koja, onako puna, poizdalje izgle

128

dae kao kutija arenih sardina, zalepra u pranom i toplom proljetnom zraku silesija ugarskih zastava i zaori burna i revolucionarna Rkczyjeva koranica. Od uda zazvidim Jo Hrvatska, ali uto zacvili nadesno, pod susjednim bosanskim paviljonom, tamburica, hrvatske strune probesjede slobodnu marseljezu i biser- -zvuci se trune kroz ciganske bijesne zvukove kao suza to se truni niz bijesno lice . . .

9 MATOS III 129

Pariz, 22. travnja [1900]

Jo ne doivjeh proljea kao to je ovo. Dugo ga, zebui, ekasmo, kad al doe dockan kao sjajan velika kojemu vrijedi antiambrirati.

Pariko nebo nosi ve tjedan dana jednostavno elegantno odijelo od modro-sivkastog baruna, a divljem je kestenju sve od ovog, boga divnog Louvrea pa do Rudeovog velianstvenog Trijumfalnog svoda toplo proljee zaeljalo meku, zelenu kosu poput ustrog parikog brijaa. Grlice guu oko mramor ja u luxem- burkom vrtu i ekaju da zamiriu pupoljci na grmlju od jorgo- vana. Tople se ulice prae kao usred ljeta, jadni konji posrtaju na krvava koljena pod omnibusima, koijama i tramvajima, u kojima eretaju gusti Parilije kao vrapci na veselom prosu. To bruji i kipi kao u ai ampanjca, a ja zurim omamljen i matajui na moju susjedu u lai. Crna je i sjajna kao lakovana cipelica, a kosa joj kao u garavog pudela. to je moglo dovesti ovamo tu crnu udaljenu kneginju? Da nije danse du ventre1, vjetina razbludnog Ori- jenta? Da nije enja za gradom sanjarskog Baudelairea, blijedog pjesnika crne Venere?

Traijah hrvatsku izlobu i ne mogah je nai. U velebnom dvoru lijepih umjetnosti gdje se divljah vidite: ja se uvijek divim! divnim, svjeim i pramaljetnim djelima mlade Rusije i Norveke, naoh u gornjem katu razbacana platna maarskih umjetnika i dvije-tri poiljke na kojima proitah da dolaze iz Hrvatske. One su dvije ugarske prostorije tako neznatne da nee, bojim se, biti mjesta za kasne hrvatske, mile ili nemile goste. . . Ona velika Benczrova historijska slika koja poznavaocu ne vrijedi Maievih krotkih guica i flegmatinih lubenica, zapremit e, nadajmo se, vie zida od svih hrvatskih. Ako e se u Parizu

III

1 Ples trbuha.

130

vrijednost umjetnosti mjeriti po zauzimanju tueg prostora, nema sumnje ga e bartok Maari nadbiti Medovia ako doe na mej dan i Bukovca.

Ne mogah prodrijeti u tajnoviti ugarski paviljon jer e biti otvoren tek koncem mjeseca. Bilo mi je milo kad opazih pored ugarske i hrvatsku zastavu. Paviljoni dakle ipak nisu financijske zgrade. . . Tek je aliti da Francuzi u trobojnici nee nazri je- vati ravnopravnost maarsko-hrvatsku nego francuske tri boje. Francuzi su, kako znate, slabi zemljopisci. Kako im astronom Flammarion nedavno govorae jednom poznatom Hrvatu, drat e nas stanovnicima Marsa, kao to nekada cijenie Baglivoga prvog poasnog lana Francuske akademije i velikog Bokovia Ragu- zancima. Bilo bi zgodnije da nas dre Hrvatima, biima grene zemlje, nego nevidljivom dekoracijom djevianskog nonog neba.

Bosansko-hercegovaka izloba imaae od stranih dosele najvie uspjeha.

Le Rappel (od 20. o. mj.): ...nada sve spominjemo paviljon B.-H., u vrlo slikovitom poluistonom i polulatinskom slogu . . . Uplivni Le Matin (od 20. o. mj.) upravo je zanesen tim neizdanim istokom, tom sintezom istonjake umjetnosti. La Presse (od 18. o. mj.) eli da sve vlade uzmu za primjer umnu organizaciju bosanske izlobe. Poznati Le Journal, organ umjetnika i knjievnika, usporeuje unutranjost paviljona sa golotinjom prekrasne Engleskinje L. Fuller. Hvali Bonjake, rakiju i model bosanskog vagona koji bi mogao sluiti uzorom francuskim kompanijama. Bespristrana bi tampa parika trebala rei otprilike ovo:

Taj je, Dedin-aginoj kuli u Stolcu slini konak, kua hrvatska zove se bosanskom, kao to bi se bretanjski dvorac zvao bretanjskim da Bretanja politiki nije Francuska. Hrvat govori bosanski, Bonjak hrvatski. Ono Muchom prikazano krunisanje hrvatska je slava: krunisanje bosanskog kralja Hrvata. Muhame- dovci, potomci hrvatske drevne vlastele, sauvae ispod apsolutistike Turske osim svojih starih hrvatskih pravica i najii hrvatski typus koji se jedino jo u tom izdanju razlikuje od srpskoga. Ovaj se paviljon zove bosanski zbog preslabe akcije iz neslone Banovine, zbog jaeg vjerskog nego narodnog osjeanja u muhamedovaca i zbog obzira na pravoslavlje sa kojima mora raunati spoljnja i unutranja politika monarkije.

Srpsko-ruska propaganda bijae laka radi istovjetnosti jezika hrvatskog i srpskog, pa radi poistovjetovanja srpstva i pravoslavlja kao da je isto vjera i narodnost. Pa ipak, hrvatstvo je snagom plemenskog nagona u tim zemljama naglo raslo i gotovo sve ameriknskom brzinom steene tekovine plod su hrvatskog mozga i hrvatskih uljeva. Evo npr. u ovim ukusnim staklenim ormarima sve knjige koje su tamo peatane: djela fra Grge Martia, bosan-

9* 131

skog Kaia, Stadlerova tumaenja evanelja, Filipovieve propovijedi, Jagatievi putopisi, asopisi, radovi jednog Hrmanna, jednog Truhelke, VI. Borothe, Milakovia, Mrazovieve, Dlustua, Doia itd. sve je to Hrvat do Hrvata. U Sarajevu djeluje ne najslabiji pjesnik najpjesnikije Europe: Hrvat Kranjevi. Nada je, kako vidite, list parike elegancije i premda se tampa i srpski, irilicom, sve je tu Hrvat, od vrsnog urednika pa do najboljih suradnika. A to vidimo od Srba u tom, jedino opravdanom, natjecanju za bosansku narodnost? Divna izdanja crkvenih pravoslavnih knjiga, koje opremi bosanska, srboderska vlada.

Tu je mrava mostarska Zora, refugium Rasciae peccatorum; tu je Bosanska vila gospara Kaikovia, kojega nagradi za literarne zasluge onoliki poznavalac i prijatelj srpske literature kakov je Nj. V. sultan Abdul Hamid. Tu je najzad Mala biblioteka ortografskih gorostasa Pacher (Srbin?) i Kisia, koja donosi slike srpskih umnika kao to su gg. Joca Maksimovi i Damjan Omikus (srpsko ime). Da, Herceg-Bosna je hrvatska i po treem pravu: po pravu pobjede hrvatskoga duha koji je ovladao cvijetom tamonje latinske i turske modeme omladine, meu kojom je jedan Safvet-beg Baagi, Milievi, begovi Kapetanovii, Osman Hadi, sjajni pjesnik Alaupovi itd. Pitajte ovog izvrsnog rezbara Iliju Logaria iz Konjica ili stolara Gonjaka, pa nek vam reknu na komu je Bosna. Ono to e vam ovi kazati moe vam dokazati jedini Hercegovac na prastaroj Sorbonni, gosp. Jelavi. Bosna je isto hrvatska, i ako se anektira, moe samo kao grudi u kojima je i opet malacko zakucalo hrvatsko srce . . . Pomozite Hrvatima, ako ste slobodoljubac. Ako ste prijatelj Slovjena, bit ete za nae hrvatsko zdruenje, za ojaanje drugog slovjenskog plemena u Austriji, koje ljubi lijepu Francusku, premda ne estitae telegrafski na otvorenju izlobe naelnici Zagreba i Osijeka, poput plzenj- skog i rodoljubnog prakog magistrata. Najvea moda pogreka hrvatske opozicionalne politike bijae te nije jo stvorila iz pitanja bosanskog pitanje opehrvatsko. Krivica je na hrvatskim srbo- i rusofilima. Njihovo reakcionarstvo je uzrokom te se za Hrvate ne brine europska slobodumna tampa, a rusofilstvo je krivo te se Hrvatima u Austriji ne vjeruje. Usporedi li se bosanski sa paviljonom Srbije, vidi se da se je u Bosni trovjerskoj za dvadeset godina vie napredovalo nego u jednovjerskoj i slobodnoj umadiji za pedeset godina. Fakta govore rjeitije od upljih fraza. Usporedi li se Bosna sa ruskom Poljskom. . .

Ne znam kako e parika tampa, koja zna biti rusofilska, pobjedonoevaka i liberalna u isti as, suditi tom hrvatskom paviljonu, koji nosi, na alost, zbog nae nesloge partikularno ime. No, iza onog vajnog Em. Girardina i parika je tampa uglavnom unosna spekulacija koja se razlikuje od obinih da fabrikuje pri

132

potrebi la iz istine i obratno. Ne mogu rei da se tu ne cijene znaajevi. Karakter se to vie cijeni to se skuplje prodaje. Najzad, umnoj se aristokraciji ne svia novinar kao intelektualna i moralna pojava. Poto pie odvie, ne moe pisati lijepo i ne moe mnogo misliti. Nije velik knjievnik, nije velik umjetnik, nije velik mislilac. Nema individualnosti, jer slui drugima. On je neobjektivan, stranar. Materijalista je, jer radi za novac. Zbog novca je poturica i sofista. Najmodernije su novine reklame, a reklama i istina nisu brat i sestra. Poto novinar esto mora pisati svemu, on improvizuje, tj. silom pjesnikuje, prepisuje, tj. uzima tue dobro bez pitanja i cereta, tj. vefluje (kako vele njemaki aci). Novinarstvo kodi strogoj knjievnosti, kvari isti ukus, a esto i karakter. Da ga sudimo po novinama, javno mnijenje vox populi, vox Dei nema zdrave savjesti, zdrave logike. Novinar je tamo gdje je europska velesila, silnik i meetar tue i svoje misli i savjesti, a tamo gdje radi u Hrvatskoj za 30 forinti mjeseno ili ni za toliko, tamo gdje nije meetar i zavodnik, tamo novinar nije velesila. . .

Da, sofizam je velesila i na kraju ovog istinoljubivog vijeka, on trijumfuje i na ovom slavlju ljudskoga traenja istine i sree. Hrvatske junakog Hauptlieferanta mrtvakih kostiju za - cijsku stranicu europske povijesti, Hrvatske, predzia kranstva, nema jo na ovoj, toboe slobodnoj pozornici sveljudskih napora kao drave, a Monaco, zemljica poznata svijetu sa kocke i probuenih srdaca nesretnih kozaka, Monaco se koi u prvom redu paviljona, meu kulturnim velesilama. Trente-quarante, zeleni stol i baccarat vrijede mudrici Europi vie od krvi Nikole Zrinjskoga i Gundulievih stihova. Kockarski je dukat tei od praha Hrvoje i kralja Tvrtka. Nije trebalo prosuti milijune pa da se tako to dokae: mi Hrvati znamo to ve odavna!

Nedjeljni mete, znojno vee. Praan sam kao da dooh od protenja kod sv. Jakoba. Iznenadila me neka silhouetta na Tro- cadru: miljah da je dola iz Zagreba gospoica zbog koje je Zagreb ljepi od Pariza. Svejedno! Slijedit u rijei veseljaka parikog pjesnika koji gugutae prije izlobe: Smrzavat ese u Rusiji, pei e se u Tunisu i, najzad, uvee, drhtat e u zagrljaju kakve panjolke iz Batignollesa.2

2 Pariko predgrae.

133

IV

Pariz, 24. travnja [1900]

23. o. mj. bijae inauguracija bosanskog, ve odavno gotovog paviljona. Po novinama bijae tu cvijet parikog kozmopolitskog drutva, vitetvo europskog novinarstva. Kako meu uzovnicima bijae i moja malenkost, molim da me odsele itate sa dunim poi tanjem.

Sveanost koja ne imaae apsolutno nita od slinih slubenih sveanosti, poe u tri sata poslije podne i trajae do uvee. Buffet, obilujui izvrsnim bosanskim vinom, bosanskim cigaretama (iz lijepih bosanskih ruica), kafom i ampanjcem prve vrste, sastavi a toga ne bi mogla uiniti najvjetija politika! Blowitza od Timesa i suradnike transvalofilskih listova, g. dra Hinkovia i A. G. Matoa.

Bosanska je vlada, koja bi sistemom svog dravnog slobodoumlja mogla zadovoljiti duhove slobodoumnog XVIII. vijeka, kakvog Voltairea, Friedricha Velikoga ili Josipa II. slavne uspomene, predobila je onom intimnom i ljubeznom sveanou sve svoje goste, opskurne i poznate. Javno je miljenje sasvim osvojeno, i to drugi dan mogaste itati gotovo u svim parikim listovima, kao to su Figaro, La Presse, Le Radical, Le Rappel, Gil Blas, Eclair itd.

ute jedino dva-tri konzervativna ili antisemitska listia, jamano ne bijahu pozvani. Za ovu je izlobu i to dobitak.

Le Journal, organ parikih umjetnika i knjievnika, govornica najfinijih duhova, veli u opsenom, sa slikom paviljona popraenom lanku:

... U svakom e se sluaju kozmopolitsko opinstvo izlobe naslaivati posjetom paviljona te male balkanske pokrajine koje je dua tako tajnovita, jer tri razliite vjere i tri suprotna nepolitika utjecaja promijeae ovdje zapadne misli sa duhom slo-

134

vjenskim i krasotom Istoka. . . Ja tvrdim da bi za ovaj dokaz snage Bonjaci trebali primiti topla estitanja. Oni dadoe primjer velikim silama . . .

L'Aurore: ... Sa te se strane nalazi reprodukcija jedne bosanske tvornice koja uzajmljuje svoju snagu kretalicu od vodopada . . . Ova je reprodukcija osobito zanimiva. Dokazuje kako je Bonjak darovit i kako se, premda nema diplome matematike, zna sluiti prirodnim silama. . . Napredak je trgovine i industrije neizmjeran, hvala budi snanoj, briljivoj i nesitniarskoj administraciji ...

Bosansku izlobu hvale i listovi od kojih je daleko svaki dravni socijalizam, kao to je najpopularniji Mali Journal i nacionalistiki Pariki odjek. ... Sav ovaj posao na drvetu rez- baren je u Bosni.3 On sauva u rodnom mjestu njenost obliku, koju mu ne bi moda mogli uzajmiti nai zapadni radnici. . . Ima neto dirljiva vidjeti kako male zemlje, kao Bosna, ne pritrae samo odmah pozivu Pariza, nego kako upotrijebie vrstu kokete- rije otvorivi vrata u ugovoreni as. Francuska bi trebala odgovoriti tome dvostrukom obziru... (Le Petit Journal).

Zastupnicima tampe, jedinim gostima toga nezaboravnog dana, bijae razdijeljena francuska broura: Bosna i Hercegovina na izlobi 1900., koja se odlikuje jasnou, skromnou, praved- nou, maksimumom fakata i minimumom rijei. Goste pozdravi duhovitim i slobodoumnim govorom g. Orovi tako nazva neki list viteza g. Horowitza. Dopisnicima prvih i posljednjih! europskih listova bijahu voama i tumaima muevi kao g. H. Moser, glavni bosanski komisar, g. K. Hrmann, dua ove izlobe, neumorni mu suradnik, g. Truhelko kako nazvao drugi neki list g. dra . Truhelku. Ako istaknem jo i gu Moser, krasnu i duhovitu domaicu toga arobnog ardaka koji se iz gnijezda sokolova pretvorio u hram napretka i ljepote, pa ge viteza Horowitza i dra Truhelke sa kojima ne bijae teko stvoriti hrvatski cercle pod ovim, ako bog da i srea junaka, naskoro hrvatskim krovom (govorim u figuri), ne zaudite se ako bude taj lanak kao tamna sjena svijee koja pada na sjajne, razgoliene grudi pri sjajnoj gospodskoj zabavi. Boe moj, dame su tako neslubena bia da im se neslubeni slobodni ar izmie i vinij em peru i kod novinarskih, slobodnijih posijela.

Ova zabava, kako rekoh, bijae slubena tek po pozivaima, tj. tek po imenu. Ta vladini su zastupnici odreda novinari. Govor g. Horowitza bijae kao kozeri ja dobrog parikog novinara. Sumnjam se da bi koji hrvatski mislim banovinski ili dalmatinski inovnik mogao tako slobodno i glasno slaviti tampu,

3 Posao Ilije Logaria.

135

i to u sreditu reprezentanata listova koji su moni jer su slobodni. Sve povlaivae duhovitom govorniku. Putopisac i novinar je i gosp. Moser, glavni komisar, roen Petrograanin. Novinar je g. Ciro Truhelka, a da g. Hrmann nije na dvorski savjetnik, bio bi, bez sumnje, jo i na najuplivniji urednik, a za na hrvatski raun nije to manji naslov od onoga prvoga.

Odista: nema ljepeg poziva nego biti oduevljen, osvjedoen i vjet novinar. je novinar zamjenik starih tribuna i apostola, zbliavalac ljudi i naroda, branitelj slabih, vjeni muenik novosti, sluga svoga iskmjega, sv. Ivan novih mesija, Ganimed olimpijskih misli. Ima u ovom vijeku niskih djela kod kojih nema novinarovih hitrih prstiju, ali nema visokih kod kojih ne bijae suradnikom. Djelo mu nije kao suho zlato koje ostaje, nego kao cvijet, kratka radost srca, i kao svakidanji kruh koji otvrdne za dva-tri dana. Oprostite dakle toj kokoti napretka, mueniku dana i glumcu misli, kojega obino smrt baca poput obrijanog mu druga u ko svoga zaborava, i sloite se sa hvalom koju mu dade Bosna ponosna evo na usta jednog gospodina koji imade duha premda je inovnik.

U drutvu dakle te gospode koji su jamano izvrsni inovnici a koji su svakako dobri novinari i ciceroni, obaao se cio paviljon . . . Tamo skae ebek, hou rei majmim, na Latifa, sada momka g. Hrmanna, a danas-sutra moda hehehe! knjievnika: uh, taj moler Mucha ba je iret! Divimo se konjanicima u prirodnoj veliini, kraninu i Turinu, koji iznad mame prelje i tkalje, iznad sadanjosti, otvaraju kao historijsku plastinu perspektivu na eher-Sarajevo, kojega su slici evo nepomini i nijemi straaii. Elektrino svjetlo obasjava poput krvavih traka sunanog smiraja tu lijepu ariju, a pored plastinih Kaufmannovih carsi jskih bazdalikala posjedae ive Bosanke u narodnom ivopisnom odijelu, pa tkaju i predu pred opinstvom. Ono lijepo i cmpurasto bi gonde moglo pokojemu od nas izvesti neto pod koulju, pod lijevo rebro, pa da nas iza izlobe zaboli glava

I sunce e u oblake zai,A ja vjerom prevrnuti neu

Nasuprot od te arije, oko sjevernog izlaza prema Seini, na jednoj je strani tamni, tajinstveni harem sa modelima u narodnom ruhu, a na drugoj je soba modernoga bega sa pokustvom koje je razliito od onog starodrevnog haremskog sinteza starog bosanskog i novog stila, novost za Parilije. Salon je krcat divnog starinskog oruja i posua: blago mladog sarajevskog muzeja, a bujna se slikovitost bogatih sagova natjee sa prostim i sanjarskih bojama Muchinih slika.

136

Spolja radi est muhamedovaca iz umjetnike radionice u Sarajevu. Tauiraju, inkrustuju, savauju (graviraju), kucaju (cizeliraju). Tu je sara, bakardija, pirindija (Messingarbeiter) i filigranski rukotvorac.

U paviljon vode dva ulaza, a u gornji sprat (koji okruuje doljnji i glavni salon kao trijem na stupovima, kojemu je balkon ukusno drapiran sagovima i ureen Muchinim jednostavnim i dubokim kistom), vqde dvoje stube, nadesno i nalijevo od ogromne sarajevske arijske slike.

Ve prozori ovog odjeljenja dokazuju kako je u toj izlobi lijepo spojeno sa korisnim. Bojadisani su u narodnom slogu, puni nekih citata, kao JCorana ili Sv. pisma, a kada se pribliite, vidite mjesto skruene molitve gotskog prozora praktine statistike podatke.. ; Najstroeg bi statistiara mogla zadovoljiti ta statistika izloba u prvom katu. Nagli nam bosanski napredak najbolje prikazuje jedan geometrijski statistiki nacrt: god. 1879 80. bijae 60 gimnazijalaca, a god. 189899. bijae ih 1462: dakle vie nego dvadeseterostruki napredak u dvadeset godina! Tu su kolske trovjerske knjige, putopisi, Ballifovi radovi, gospodarske, rudarske, statistike knjige Bosni, fotografije arheolokih izna- aa dra Patscha, geograf ijske plastine i neplastine karte, fotografije paysage, dravnih zgrada, seljaka, gospodarskih uzor-do- mazluka i pokualita. Krasan je oinoloki napredak sa skadar- kom (crno vino), ilavkom (bijelo i najbolje), blatinom (crno), ljivovicama prvima na svijetu, i apsintom za trbune bolesti (Both i drug iz Bosanske Gradike). Meu izlagaima spominjem gg.: Jelaia (Mostar) S. Kovaevia (Brko), N. Kaavendu (Drven- ta), D. Mitrovia (Brko), S. Kojadia (Brko), Abdulaha Kadia (Kopanica) itd. Evo apikulture sa modelima starih i modernih konica, pomoloke i itarske zbirke u kojoj se istie seljak Marko Livri. Tu su vunene sirovine i radnje, folklorske zbirke, slike i modeli, krasna ornitoloka zbirka, veterinarske zbirke, statistike i fotografije, divni duhan u liu i prireen: ut je kao dukat, mekan kao svila, tanan i dugaak kao kosa djevojaka. Tu su slike i modeli prometnih sredstava, plastine moeje, lijepi eg- zemplari narodne lonarije i opanarije. Jedan papuar gradi prekrasne papuice: bijoux e da ih metnete u dep od prsluka i modernizovan kone papue od kojih ljepih u Parizu nem a. . .

I opet me evo dalje u salonu pored Sarajeva koje kao da se ognjem zapalilo. Tu vezu i tku Tata Jeli, Mara Andri, Milka Lacman, Kata Debi, a meu tima marljivim ljepojkama, kao majka na prelu, vrijedna Mara Beiareva iz Sarajeva.

Onomad me neki zemljak iz paviljona zamolio da mu proitam ovo pismo:

137

Pisano dana 15. 4. .

Faljen Isus Ljubezni Jozo

Evoti naznaujem dasam Tvoje pismo dobila i novce. Isada ti estitamo blage dane koji su nama jako teko sprovaati brez tebe. Ljubezni Jozo ti meni pie daja netajim pisma od mame i od sestre a oni bome prije itaju nego ja. Ljubezni Jozo ja sam pitala briftrogera za ona pisma a on kaze da on nije dao nikome i da nisu ni dola pisma na potu a sestra se sa mnom svaala to si ti piso daje njoj dao briftroger pisma patije psovala oca i kazedabog da da i ne doe k u i -------------Ljubezni Jozo sada Vaspozdravljam ja tvoja supruga i tvoja mila deca i sestra i majka i pozdravlja te i epika i stipa i pi tajesili dobijo njegovo pismo. I pozdravi jadu tesvi komije tata romanov mali i veliki i manda i anka i Jula i egrt va andor Ali ete imati drugog egrta dok doete kui a andor e vam biti ondakalfa i sadanas pozdravlja komija Stipa i julka ima radevojka i Mata i Manda i Mala julka i Zorka i sve komije nadalje. Sad Vas pozdravljamo mi mili oe ponebro jeno puta vaa nezaboravljena djeca koja teko oekuju ovi sedam meseci je nas jako alosti ovi blagi dani koje moramo sprovaati brez Vas mili oe. Sad zbogom ostanitemi Vaa mila djeca u avi na mili otac nezaboravljeni u paRi Zu

Zbogom oe U dalekom svetu Mae elje zavama Nam tei srce nae Puknue od ja d a -------

138

vPariz, 5. svibnja [1900]

27. travnja bijae inauguracija ugarskog paviljona. Pozvanici bijahu gosti premijer, gotovo gosti glavnih pokusa; oni, koji peru rublje u Londonu i sijeku kupone. Bijae obilno ampanjca i tokajca, a gosp. Bla pl. Lukcs, glavni komisar, ree akademicima i novinarima speech izlobi i povijesti maarskoj. Govor ne bijae u zvunom Arpdovom obrazovanom Europejcu suvinom dijalektu, a da ga je uo A. de Musset, uskliknuo bi:

Nu comme un mur d'glise,Nu comme le discours d'un acadmicien. . .

(Gol kao crkveni zid, gol kao govor kakog akademika ...)A moda bi Musset jo togod rekao. . .Ugarski paviljon gradijahu gg. Zoltn Balint i Ljudevit Jambor

pod ravnanjem g. Kamila Pittlera, ravnatelja kole dekorativnih umjetnosti u Budapeti.

Fasada, prama jugu (Quai d'Orsay) u romanskom je stilu sa motivima opatije u Jaku (osobito portal). Sjeverno krilo, prema Seini, u gotskom je slogu i kao grad Vajda-Hunyad. Nadesno je imitacija crkvice u Szepes-Cstrtkhely (ime kao stvoreno za pariki jezik!), a sa lateralne je strane fasada kapele sv. Mihaela u Kassi. Gotski, 40 metara visoki toranj je onaj tvrave u Krmc- -bnyi. Gotsko i romansko krilo je vezano s lijeve strane krilom u renaissanci, sa desne u baroku; podsjeaju na Rkczyjevu kuu u Eperjesu i na magistrate u Brtfi i Lcseu. Na desnom krilu ima vjernih imitacija doma Klobusitzkyh u Eperjesu i bizantskog tornja srpske crkve u Budimu.

Usred paviljona je etverokutno, nepokriveno dvorite.

139

Vestibul u romanskom je slogu, sa freskama iz XIV. vijeka. Na ulazu se vide imitacije historijskih grobova (Izabelle, udovice Ivana Zpolye, . Apafija itd.).

Stube sa dvorita su kao stube grada Keresda (grofova Beth- len) i magistrata u Brtfi. U prvoj je sobi, nadesno, grob konjanika iz ako mi vjerujete IX. vijeka, s ostacima novca, oruja i konjske laloke (ako nije od kebile),

U drugoj je reprodukcija sarkofaga sv. Simeona (1380), razne bulle, plemika pisma. Salon oruja je vjerna reprodukcija konjanike sobe u zamku Vajda-Hunyad (druga polovica XV. vijeka).

Tu je oruje iz posjeda Nj. V. kralja, maevi Matije Korvina i Kolomana. Dalje su sobe sa predmetima iz obanskog i ribarskog ivota. U prvom katu su povijesni spomenici habsburke kue, crkveni predmeti, odede, nakiti: nebrojeno drevno blago. Clou je cijele izlobe salon husara. Freske su prama Seini imitacija onih u zlatnoj dvorani grada Vajda-Hunyada. Prama njima je slika Pavla Vga: Povijest husara. Tu je crna vojska Matije Korvina, kuruci Rkczyjevi, labanci, husari habsburgovaca, sve do slavnog Simonyija (da nije Simuni?). Tu su strani husari, pa Napoleon, pozdravljajui maarske.

Nadesno je od te slike husarska parada, a ispod nje kip Nj. V. kralja. Nasuprot je genealoko drvo maarskih, pa stranih husara. Okrom toga ima osam historijskih prizora i deset por traita slavnih zapovjednika.

Ni ovaj husarski paviljon nije hram istine i pravde na ovoj izlobi. Maarski je tek po imenu.

Spoljanjost mu je sve: gotska, romanska, slovjenska, francuska sve, samo nije maarska. Meu naduvenim mu krpicama nabacanima kao suknje na debeloj curi iz Vcza nema ni jedne par excellence maarske. Ta skupa kua nema stilskog, arhitektonskog jedinstva. Narodnom slogu ni traga.

Paviljon je jueranje Bosne i Hercegovine jedinstveniji, ose- bujniji, noviji, narodniji.

Maarska izloba je izloba historijska, jer osim povijesti Ugarska gotovo nita nema pruiti Europi. Osim politikog ne pokaza do danas Maar ba nikakvog drugog osobitog talenta. Europa najplemenitije kulture ne poznaje jo toga turskog kuma i roaka. Maari nemaju Kopernika, Boko vica, Mendel j ej eva, Tesle, ajkovskoga, Husa, Smetane. Gae, plug i slamu zovu poput nas, a mjesto reformatorskih misli dadoe Europi Cigane, mjesto novih istina husare. Petf, najvei im pjesnik, bijae Srbin, klasini i mravi engi-aga vrijedi vie od svih Jkaijevih nadu- venih svezaka. Maar nije ni Munkcsy koji umrije ovih dana. Pa i politiki su im velikani Maari samo po svom osjeanju ili samo

140

u maarskoj hitroj mati. Kossuth i Dek su Slovaci, veliki Zrinjski je Maar ba tako kao biskup Utjeenovi, kao Ante Starevi ili Svet. Mileti.. A ve svatko zna da modemom maarskom trgovinom, industrijom i novinama rukovode Nijemci i idovi.

Autonomna i nagodbena je Hrvatska istaknuta grbom ne sa proelja nego odostrag i zastavama, jednom sprijeda i jednom, koja se, samotnica, objesila prema Seini kao da bi u nju skoila da se ne boji gosp. dra Mallina i ne stidi susjednog ponosnog komije bosansko-hercegovakog . . .

Slubeno nas ne spomenue: stide s e . . . U parikim novinama, koje ne primie uputstva od Hrvata nego od gg. Lukcsa1 i Barossa, nama ni spomena, a g. Loiseau i ono dva-tri parikih Hrvata nije prevelika nada . . .

Libre Parole, list antisemitski i antiliberalan, hvali ponosnog Maara, Dreyfusovog branioca, i kori u govoru g. Lukcsa preveliku skromnost...

Udivljenje Malog Journala bijae bez granica.La Petite Rpublique: ... Ovaj je paviljon napokon ponos

maarskog naroda koji usuprot austrijskoj aneksiji, kako nam ree jedan od organizatora, nastoji ostati nezavisan i pokazati da moe biti samostalan. Ovako se sudi pomagaima Bismarcka i prijateljima cara Vilima! Novine se najvie ude predmetima koje prenijee Srbi u XVII. vijeku i koji su izraeni na Athosu, erc-maarskom brijegu! Divljahu se sarkofagu sv. Simeona kojega se original, hvala bogu (i Beu), i dan-danas nalazi ne u Kecskemetu nego u maarskom Zadru, bog da prosti!

Novinarski vjestonoe vjestonoe: vjeruju svemu to im se kae. Ugarski im je komisarijat razdijelio brouru: Vodi za historijsku izlobu u paviljonu Ugarske.

Pisac je Imro pl. Szalay.Prevodilac je nepoznat. Sumnjam se da bi tolika maarska

literarna veliina, kao to je autor, poastio Francuze piui u njihovom nealtajskom jeziku. . .

Ime Hrvat je u tom udnom vou spomenuto samo jedared: Ta dva kralja2 anektirae Hrvatsku i Dalmaciju zemljitu svete krune Ugarske . . .

Meu izlobenim slubenim osobljem, na elu tog novovrsnog baedekera, spomenut je i to posljednji gospar Nikola Plav- i, sekretar trgovake komore u Eszku gdje je to? a gosp. Ivana Malima ni od korova. Traijah o tugo moja! po modrim, ne zelenim, koricama, pa ni tu ne naoh ime komisara

1 G. Lukcs se iza izlobe ubio.2 Ladislav i Koloman.

141

Trojedne kraljevine! Izlobeni historik, koji je pronaao da je Napoleon sjajan meteor (str. 14), tvrdi da su srpski divni predmeti iz frukogorskih maarskih samostana dodue tui posao, ali ih ima koje izgradie maarski zlatari iz Nagy-Becskereka i Peuha. Predmeti dubrovakih zlatara su takoer zanimljivi Ovdje se vidi pedeset predmeta iz prvostolne rizniceu Zgrbu (Agram)!!!

Pisac govori maarskim bakrorezima i na drugoj strani pria kako su te maarske kolajne izradili drugi. . . Najstarija tamparija u Ugarskoj,3 iza one u Hessu, bijae senjska...! Crkve u Esztergomu, Gyula-Fehrvru, Gyru, Pannonhalmi, Sze- petu, Zgrbu itd.

Sreom, pariki novinari nisu svi tako lakovjerni kao njihovi novovjesniki drugovi. Istoga dana kada se ekalo u ugarskom paviljonu na g. Loubeta koji nije doao usprkos parikoj eliti meu kojom upoznah generala TUrra, Rolanda Bonapartea, Yvesa Guyota, . Houssayea, J. P. Laurensa, grofa B. Szchnyija, A. G. Matoa itd., istoga dana napisa A. Saissy i ovo: ... Berlinci e dakle imati razloga istaknuti maarske boje na prolazu Franje Josipa. To e vrlo obradovati u Maarskoj one koji su zaneseni onim to Maarska moe dobiti pri politici Trosaveza, i koji nee da se uznemiruju onim to izgubie, i onim to mogu jo izgubiti (Le Journal 4. o. mj.).

Pa ipak, ovaj paviljon nam moe biti pouka za novi, za 20. vijek:

da ima naroda koji postoje jedino snagom svog neslomivog rodoljublja, i da su takov narod Maari dosele bili vie od Hrvata;

da za egzistenciju naroda neumitna politika borba vrijedi vie i od izolovanog kulturnog djelovanja;

da emo tako dugo ostati mrtvo tue gumno dok ne postanemo bezobzirni nacionalisti poput Maara, dok ne dostignemo njihovo, Europi simpatino slobodoumlje i dok ne rtvujemo onoliko za svoju slobodu koliko dadoe oni za njihovu.

Bezimena Hrvatsko! kliknuo bi Turgenjev da se kojom sreom ili nesreom rodio Hrvatom i izaao iz kue na kojoj prvi put na seinskim obalama zalepri barjak hrvatski koji je tako, ah, tako slian francuskomu!

Gosp. Mailin dokaza da nam je vlada prama Maarima recimo potpuno liberalna, a europska tampa da smo Europi mrtvaci i da nemamo ba nijednog prijatelja na strani. Spado- smo na ono malo probuenog i slobodnog hrvatstva. Utjeljivo je da ivimo premda nas ive hoe da zakopaju.

3 Ili Maarskoj, jer Francuzi imadu za te dvije jednu rije.

142

Gosp. pl. Lukcs izabra malo nezgodan as za otvorenje maarske izlobe, jer se istog dana inaugurirao paviljon ruske pokrajine Finske. Nema sumnje da je potpuno uspio ako htjede dokazati da ima liberalnih buda koje su apsolutistinije od otrog kozakog bia, da ima liberalizama koji su tvri od tvrde knute apsolutista. Sreni Finci!

Uostalom, jedini je utjeljivi nauk povijesti: Danas meni, sutra tebi.

*

Od vladara jo nikoga. vrknuti Lohengrin (Lohengrin en toc) kako ga zovu novine obilazi kasarne i sprema parade. Emil, kralj Srba i kockara, jede ulbastije i radikale. 29. se prolog mjeseca, kako znate, sruio na izlobi most, ubivi devetero i ranivi isto toliko ljudi. Danski je paviljon otvoren supskripcijom a ne vladom: krasan primjer Hrvatima. Moe se ve vidjeti karta Francuske koju pokloni saveznik car. Svaki je grad oznaen zlatnim slovima i draguljem: 1 siberit, 34 rubina, 22 ametista, 38 bri- ljanata, 3 aquae-marinae, 2 hijacinta, 1 olivin, 2 divna smaragda, 1 aleksandrit, 1 safir, 1 topaz. . . Grad Marseille proguta neki radnik, a smaragd ipak naoe za 24 sata. est naoruanih uvara uvijek su kod tog carskog dara koji e poslije izlobe u Louvre. Da su sve geografske karte ovake, svi bi momci zemljoznanci bili.

Vrlo je zabavan trottoir roulant, iv tarac oko izlobe na lijevoj rijenoj obali. Popnete li se na taj drveni, pomini trotoir, zabavlja vas Englez koji se ukiselio kao da mu se zgadila vlastita utroba, i za pol ste sata stojei doli i opet tamo gdje poeste to putovanje koje je zanimljivije od puta od Velike Kanie pa do Pete. Ovaj je krasni Martin iz Pariza, Martin u Pariz taka gdje se sastaju Regent Street, Ring, Puerta del Sol, Unter den Linden, Andrssy-utca Zrinjevac. Promenant votre tristesse4 moete naii na kakvu lj j ku koja ima tu bolest da se ne moe drati na nogama govorei sa strancem, pa jo ako taj stranac ima dvadeset i pet godina . . .

Sjeat ete se da pokojni Carnot uoi izlobe od 1889. malo te ne bi rtvom atentata. Kod inauguracije pala lijepih umjetnosti (1. svibnja) bijae g. Loubet rtvom smijenosti. Priprema sveanosti bijae tako nespretna i neuspjela da je gu Loubet nekoliko puta progutala gomila koja je upravo lovila lov za usplahirenom i uplaenom dravnom glavom. Gosp. Loubet se dugo nee oporaviti od toga opasnoga atentata, od parikog smijeha, pogubnijeg od taneta i otrijeg od bodea. . . Siromah predsjed-

4 etajui vau tugu.

143

nik! Nedavno mu iskesio zube iz Rmiremonta prevej ani i provinciji omiljeli Mline; agitatori kao Aristide Briand spremaju sveradniki trajk usprkos mutualistikim vladinim agitacijama i ministru Millerandu, a nacionaliste, koje sa Drouldeom ne spaja sloga u pitanju plebiscita, ve sloga u mrnji na dreyfu- sarda i Panamu Loubeta, ruju i razmahuju se pri opinskim izborima. Sveenstvo spletkari proti antiklerikalnom ministarstvu, a Leon XIII, premda je primio u audijenciju karikaturistu Foraina i vou dreyfusovaca. Jos. Reinacha, ipak nije kao Grgur XVI. koji esto pitae Dumasa star.: E nostro caro figlio Paolo di Kock, come va? (A kako na dragi sinak Pavle plemi Kock?) Jadni gosp. Loubet! U Parizu je samo jedan ovjek ope popularan: oom Paul, gosp. Krier.

. . . Padoh s nogu! Da je Homer, kao Panzacchi, opjevao izlobu, ne bi nazvao njenu zoru ruoprstom nego kurjookom.

144

VI

Pariz, 11. svibnja [1900]

Francuska dokaza izlobama u Velikom i Malom dvoru1 na Elizejskim poljima da joj je umjetniki rad od ovo dvjesta godina originalniji i obilatiji od vascijelog ostalog svijeta.

Obidete li najprije francuske, pa onda strane umjetnine, osvje- doit ete se da su tue, osobito modernije, velikim dijelom nastale pod direktnim ili nedirektnim francuskim dojmom. Iznimaka (kao to su engleski prerafaelii) ima vrlo malo: da ih nabrojite na prste. I tako je i strana izloba slavlje francuskog duha. Ako je i to neka vrst odmazde, revanchea, Francuska neka je zadovoljna, jer svlada cio svijet. Ako joj pojedine simboliste moda dosie Bume-Jones, pojedine paysagiste Segantini, portraitiste Whistler ili Madrazo, nema velikog tuinskog slikarskog individualiteta koji bi radom domaio vrijednost cijele dotine istovrsne grupe francuske, kao to uinie u lijepoj knjizi Goethe, Byron.

Francuski je umjetniki superioritet u onoj gotovo fanatikoj odanosti umjetnika prama ljepoti, koja nae tako klasian izraz u onoj pamasovaca umjetnost za umjetnost. Ljepota je ovdje rijetko ancilla philosophiae, a jo rjee sudoperka raznih teza i izama. Ona nije slukinja, ona je vladarica, a esto grozno, apsolutistino boanstvo, arobna sfinga, pred koje tajinstvenim se licem trgaju u mukama geniji kao Baudelaire i Mallarm. Ona je esto kao Astarta kojoj francuska ena rtvuje u tajnosti plod utrobe svoje; ona je razorna Venera kojoj rtvuje sto tisua trot- toirskih sveenica; ona je kobno bie, koje slijedi Ropsov kobni Mefisto u fraku i monoklu. Oblik je u Parizu sve. Zbog tog formalnog osjeanja znadu Francuzi najbolje ne samo pisati nego i slikati, kao to nekada izvrsno slikahu Velzquez, Mleani, Drer i Flamand.

1 Arhitekt te divne palae je Ch. Girault.

10 m ato s III 145

Od svih su nam Slovjena najmiliji premda ne govore slov- jenskim dijalektom Francuzi, i zbog toga se toliko radujemo njihovomu umjetnikomu, tj. kulturnomu prvenstvu. Radujemo mu se kao Hrvati, jer nam je galska kultura blia srcu, a dalje od granica od njemake, koju toliko prezire jedan Tolstoj i koju okrom Francuza toliko ismjehivahu Nijemci Heine i Nietzsche. Francuska nam je kultura najdraa, jer je nacionalna i osebujna poput engleske i jer je najie sauvala ope ljudske tradicije klasicizma, Rima poganskog i katolikog. Ako hoete da vam Zagreb ne vapari, da vam djeca ne postanu nehajni kulturni divljaci, da zavole ukus i uglaenost, da zavole domovinu, ljepotu i slobodu, uite ih francuski. Njemaki ostavite kapralima i profesorima, kao maarski to ostaviste biroima, kondukterima i Stevi Popoviu. Dubrovnik, hrvatski odjek latinske due, dade nam vie od cijele Hrvatske, stovari ta ideja prodrljivog Bismarcka, sektarskog K. Marxa i Pester Lloyda. . .

Politika je vjetina bacati mrvice, ali braa Maari ne drahu se u Parizu ni te milosrdne politike. U Velikoj Palai dobie za slike, kipove i arhitekturske nacrte dio hodnika i dvije sobe, i mjesto da nam dadu, kao patentirani vitezi kada ve nee kao saveznici, jednu, turie nas u jedan kuti, nad kojim pie Hrvatska i Slavonija: kraljevinama ni mukajet! Proavi cijelu izlobu, osvjedoit ete se da sav svijet vie cijeni svoje kolonije nego Maari svoju konstitucionalnu brau. No, ovaj je svijet obrazovan, a kolonisti mu nemaju samo za to krvi da im se penje od sramote u ropski obraz.

Ve katalozi onaj veliki za cijeli Dvor lijepih umjetnosti i ovaj ugarskog odjeljenja su takovi da se Hrvatu, proitavi ih, od uda nema vremena pokazati na licu ni znak pitanja ili uenja. Tako vam tu pie crno na bijelom da Aleksander Artur ima dvije slike, a u izlobi nema ni Salome za koju jedna duhovita gospoa ree da ima jednu nogu suiavu, a druga Salomina noga da ima vodenu bolest ni onog sprovoda bez popa koji je u izvjeu. Izloen je nekakav plein-air-portrait kojemu noge nemaju suice i vodene bolesti, jer ih, sreom, nema. Bauer Ivan je samo u katalogu; na izlobi ga nema ni od korova. Kraj O. Ivekovia stoji pisano: Portrait de femme Zagreb en neige! . . . Kao da je umjetnik htio portraitirati enu Zagreb pod snijegom! Ispod Tiova pie: 27. Lwenthal Maroicic, 28. Anna baronne Vienne. Doite i sa mikroskopom, ako ba hoete, ali neete nai ni Lwenthala Maroicica ni Anne baronice u Beu ! Uzalud trai, hrvatski hadijo, nema Ane, nema Lwenthala! Ne znam tko sastavljae hrvatsko-slavonsko izvjee, ali znam da ima mnogo satirikog dara. Neugodno je samo to te se je naalio na na mravi raun!

146

Ugarski katalog ima dva predgovora. Prvi, pred Maarima, pisan je u istom duhu kao i onaj vajni voa za ugarski paviljon u Rue des nations (Ulici narod). Maari ne propus tie ni ove zgode a da ne progovore svojoj povijesti u poznatom historickom nainu. Ta rasa, to je pleme maarsko. . . Njemu se divljahu, njega se plaie...

Tako zadaje straf maarski mislilac posjetiocima, tako umuje maarski bel-esprit ne pred fokoima ili lulama nego pred umjetninama! U tom se predgovoru slavi onaj alosni zadarski Sv. ime kao djelo znaajno za drevne Maare, kao to su karakteristini slikari fra Filippo, Ivan Dalmatinac itd. Viktor Tilgner, koj ima svoju radionicu u Beu, umjetnik je maarski dabome!

Ovaj se uvod razlikuje od onoga pred Hrvatima-Slavoncima, da se kurejni jautor gosp. Alexis Lippich de Korongh junaki potpisao. No, predgovornik je une clbrit inconnue: ne potpisa se. Maar se raspilavio, razbahatio, razvaganio, na skroman ovjek nit iri nit viri. Prvi kao da je znanje licom pojeo, avrlja i odvie; drugi je stidljiv kao snaica.

Prvomu je i Maara premalo, pa posie gdje dostie; drugomu je odvie i ono malo Hrvata, pa preutkuje. Od J. Clovija, Matije Miletinanina itd., skoio je, ve na prvoj stranici, odmah na Quiquevera (Quiquereza), od kojega je N. Mai (Mai) bolji umjetnik . . . Bukovac pritisnu etvrtinu vascijelog uvoda, Medo- vi ima samo jednu izreku koja se odlikuje time da ne veli mnogo. biskupu Strossmayeru u kojemu Hrvati bez razlike stranaka vide pokretaa nove nae umjetnosti, Strossmayeru, sumnjivom politiaru ali nesumnjivom mecenatu, ni zerice! Ni traga Kuku- ljeviu i Krnjavomu kojega zasluge priznaje svak objektivan Hrvat. Ni rijei tim vrijednim ljudima; predgovorniku je jedini hrvatski pomaga umjetnosti i umjetnika gosp. Khuen H- dervry.

Ne mislite da je taj uvod napisao kaki inovnik maarske eljeznice ili potovani g. Alexis Lippich de Korongh. Ne! Uvod ne napisa ni gosp. dr Ivo Mailin. Autor mu je g. dr. M. Deman koji od svih hrvatskih listova spominje u uvodu samo ivot. I meni su svete, kao i njegovom uredniku, tendencije toga lista, ali sci j enim da katalozi, pa jo ugarsko-francuski, nisu mjesta za naelne borbe. Gosp. Deman je doktor, a ne znam itaste li da u Francuskoj bijahu lijenici najljui sektri. Ako jo spomenem da ovaj njegov predgovor nee u Pariana pobuditi osobitog miljenja slogu i umjetnikoj tankoutnosti hrvatskih kritiara, drim vas uvjerenima e e Maari sa tim skromnim i preskromnim uvodom biti mnogo zadovoljniji od nas.

10* 147

Hrvatska je slikarska izloba poput onog predgovora nepotpuna. Medovi, na najvei kompozitor, ima tu sliica koje su prekrasne (dvije glave i jedan pejza) ali nema ni jednog platna na kojemu se vidi dramatska snaga tog snanog historijskog naeg umjetnika. Kakova bi njegova povijesna slika bila svakako zanimljivija od Pokojne nevinosti Bele ikoa, koja tehniki dodue podsjea na pointilliste (takare), kompozicijom na smirena lica imitatora Botticellija i na Chavannesa, a koncepcijom prije na kakog mnchenskog sanjara nego na Bume-Jonesa, Bur- ne-Jonesa bajke, legende, prirodnog d rh tan ja ... Cikoeve se djevojke skupie oko groba, turobnih, sveanih su pokreta, a oko njih veernji sjaj sanjarenja.

to je to? to je u tom grobu? Vojno, majka, Grk, mumija, nita? Ni zero, ni mumija, ni Grk, ni majka, ni dragi vojno. Na grobu je latinska rije koja znai nevinost. Cure dakle nujno tuguju za nevinou. Za ijom? Za svojom, tuom, naom? Za ne- vinou gg. Bele Cikoa, M. Demana ili vele. g. Korenia? Ne znam. Nije na grobu napisano. Nema sumnje da se ova originalna zagonetka razlikuje od inih, te je u isto vrijeme odgonetka da je zagonetka i nezagonetka, alegorija i nealegorija. Na alost, vidim da ve opaate da su slini g. ikou odgonetai svi oni koji nad vrata namoluju ne rije Innocentia nego Pharmacia ili Trgovina prekomorskom robom. Dodue, ovakvim praktinim simbolistima ne bi mogao g. Deman rei pred pametnim Parizom da se obraaju carstvu problema, carstvu Puvisa de Chavannesa, Bume-Jonesa, Henrija Martina. . . Misao je u drugoj ikoevoj slici, u Minervi i Psychi, izraena jasno, prosto, bez afektiranja jednostavnosti, naivnosti, prostote a ta je afektacija najrafino- vanija. Ovo nije banalna zagonetka-odgonetka. Dvije glavne boje na slici, zeleno i modro, boje nade i vedrine, boje due i bistrog razuma, svakako su ljepi simboli od onih neslikovitih pismena na grobu nevinosti. Gosp. iko tei za vrhuncem umjetnosti. To je svijetlo mjesto opasno. Ponese li se tek mrvica banalnosti sa grene, nasmjeljive zemlje, i ponosni e orao pasti u propast kao Ikar, ona mrvica e postati strahovit balast. Gosp. iko e me razumjeti :

Plus qu'on aime quelqu'un, moins il faut qu'on le flatte . . .Maiev prizor iz vrta nije od onih slika u kojima najsilnije

izbija njegova bukolika dua, dua vedrog Reljkovia.Zadranin Bocari i Dubrovanin Marko Murat sjaju u srpskoj

izlobi sa Mnchenkam gom Betty Vukanovi i Praaninom Ku- tlikom. Srbi su moda mnogo dobili, ali mi nismo mnogo izgubili.

Jedini je Bukovac od naih ovdje cio cjelcit. Tu je Bukovac apsolutni kolorista, portretista, simbolista, genre-slikar. Tu je Bukovac-boja, Bukovac-misao i Bukovac-srce.

148

Vidjevi prvi put (27. travnja) te slike, ne mogah im se diviti, jer gledah, zborei sa gom Bukovac, kako se gospar Vlaho pentra poput prostog radnika i vjea svoju djecu avle hou rei vjea svoje slike. Bukovac, taj krasni hrvatski self-made- -man, kojega je tako ravo opisao Matavulj u svome Srbinu Kokotu, gospar Vlaho, amerikanska i parika trpimuka, koji je danas ono naim slikarima to je njegov sveti imenjak i patron naim mornarima, zanimao me u onaj mah vie od njegovih slika. Ta je li mono da je taj prostoduni jor sluao stravino aptanje samotne prerijske trave, velebnu tiinu mora, mornarskog groba, meo se gol kao prst u najkozmopolitskijem drutvu, otiavi u svijet djetetom, slamka meu vihorove, pa se vratio u Cavtat kao sa etnje u Dubrovniku, vratio se kao zgoljan Hrvat?

Treba biti sedam ljeta u tuini, slino htjeti iako slino ne moi pa da zavolite toga plavog, dobroudnog zemljaka sumornog Meda Pucia koji vjea eno avle svoju d jecu. . .

A kada ode sa ljubeznom gospoom i siniem kojemu na- djenuh po veselom naem grikom obiaju ime kronprinc, htjedoh viknuti, ne od tuge nego od sree: iz ovog bo ugla nadbija brat Vlaho, Vlaho perjanica i naa uzdanica, maarske molere kao ujak Krger to bije iz svog kutia liberalnu englesku a- daju. Jo dva-tri ovaka pomozi si sam, pa e ti i bog pomoi, jo dva-tri Bukovca, jednoga u politici, drugoga u financijama, treega u ekonomiji, jo nekoliko ovakovih kulturnih pobjeda, i nas nee pred cijelim svijetom stisnuti u kut.

Stidjet e se.Da, ali i stid je poginuo. Gosp. iko moe mirne due napi

sati na onaj grob nevinosti i rije Pudor, ako nee da mjesto te rijei togod naslika. 2alibog, ali on nije karikaturista. . .

149

VII

Pariz, 15. svibnja [1900]

Poto vidjeste djela naih plastinih umjetnika prije mene, bit e vam moda ovi reci dosadni. Tjei me da vas nae novine ve nauie na ovo osjeanje samotinje.

Glavna je oznaka naih umjetnika da su manje ili vie modemi. To je ve mnogo. Biti moderan znai biti originalan, tj. imati duha i energije, drugaije shvatiti i prikazivati svijet ili sebe od ostalih, starijih. Modemost je sloboda, jer je samo slobodan ovjek samostalan. Moderno je neto novo, modernista je dakle vrsta opozicionalca. Modemost je individualizam, jer umjetnik-no- vajlija u poetku stoji sam, neshvaen; esto je proti svim, esto ovako ostane propadne. Kao novost, modemost je razvitak. Nema, ini se, nezahirenog mozga koji bi u naelu mogao biti protiv modernizma osobito u nas gdje nema starih kola i manira.

Modernost drim se slikara je dvostruka: nov nain slikanja, nova tehnika (modemost, da tako reknem, objektivna) i nov nain posmatranja ii razumijevanja svijeta (modernost subjektivna). Jer cmo nije uvijek crno, bijelo nije vazda bijelo. U snu ili zanosu vidite cvijee sa miloglasnim kljunovima, a cma no je bijela, kao tople dojke djevojake srenom draganu. U oaju je blijedi mjesec krvav kao rana, a suza plazi poput crne zmije niz zeleno lice pokojnika.

Nai umjetnici dokazuju da je Hrvat radikalan, slobodouman i evolucionaran gdje mu toga ne moe zabraniti dravni odvjetnik. Rob u realnosti, slavi u dui orgije slobode.

Modemost naeg umjetnika nije ista modernost, tj. neto sasvim novo. Moderan je stoga jer su mu uzorom djela i misli europskih modernista. Nai su umjetnici moderni tek relativno. Nisu kao novotari samonikli, nisu Hrvati. Novost su u Zagrebu, nisu novost u Parizu. Ovdje su nouveau jeu, novina, oni koji imaju barem hrvatske sujete: Ivekovi, Valdec. U ovom je smislu tu najmoderniji Klement Crni.

150

Ne mogui se to alim zadrati pri pojedinim slikama i slikarima, naglaujem da se ono mjesto modernizmu, respektive nemodemizmu naih slikara ne tumai kao ovinistiki ukor. Velik slikar ne mora imati osebujne tehnike ili osebujne mate, tih vie literarnih prednosti, a veina je naih modernista pla- hovita i sanjarska mlade koja jo nema gotove tehnike, fiziognomije, koja jo nema majstorske bradice.

Ova je hrvatska izlobica velika i po tome to je lijepim odjekom svih gotovo glavnih struja dananje umjetnosti. Dua naih umjetnika nije samo uglavnome slobodoumna; ona je i univerzalna.

Od mlaih je najmoderniji iko. Moderan je tehnikom i koncepcijom. Slikar je to ideja, problema, sanjar.

Znaajan je za cijelu idealnu refleksivnu struju kod mlaih. Ako su im misli ropske, samoive ili protuhrvatske, bilo slobodno kritizovati ih onima koji trae u ovakvim djelima motive koji su izvan umjetnosti ali ne izvan umjetnika. Veina ih naih umjetnika, hvala bogu i njima, nemaju. Mai, Medovi, Bukovac, Ive- kovi i Frange djelimice Hrvati su sadrajem. Kovaevi slika nujni Stimmung hrvatskog groblja, zaboravljenog i veernjega, a Crni, ve sada najbolji na paysagista, crta duu mornarskog vodenog lijesa: Jadranskog mora. Nai su umjetnici odvie umjetnici, pa da trae efekat tendencioznim, esto neumjet- nikim fintama. Politike se najbolje tendencije grade samo dvim bojama: crnom, iz rodoljupske tintamice, i crvenom, iz rodo- ljupskog . Sreom te nema ovdje okevia g. Frangea, kipara velikih banova. Bolje da ostanu nai mladi umjetnici bez tendencije nego da imaju ovakovu. . .

Od mlaih mi je, pored Crnia i ikoa, najsimpatiniji Auer jer je od svih ovdje najvie da tako reknem slikar, kolorista, najvie Bukovac. On trai samo poeziju boja i jednostavnih harmonija, bez pomoi raznih sujeta koje mogu u knjizi zapremati prvo, i zato na platnu zauzimaju tek drugo, iako ne sporedno mjesto.

teta da nije ovdje Aleksanderov sopstveni portrait u kojemu, kraj Whistler-Carrireovog naina, ima mnogo suptilne opservacije.

U naih je mladih zametak bujnog stabla. Tko e se etati pod novim rascvjetalim pupoljcima, novi Starevii ili ok- evii?

Mlai su najzanimljiviji po onom ega tu nema, po onome to e stvoriti, a Bukovac, voa im po milosti bojoj i njihovoj po onome to je tu. On je kao njihovo arite, a oni su mu kao trakovi. Oni su u njemu, on u njima. Impresionista je poput

151

Auera, Aleksandera tj. oni su to poput njega simbolista kao iko, genre-slikar kao Ivekovi, alegorian kao Tiov. On je i paysagista, samo to ne slika prirodne bore kao sumorni Crni, niti njenog, kao u slavonske snaice smijeka poput Maia. Bukovac kao da ne poznaje due prirode. Njegovi su paysagei poput Watteauovih neto lijepo i harmonijsko, ali odvie dekorativne konvencionalnosti: Zuckerwasser, slikarski Fesca ili kao u Pastor fido, kao u Dubravci. U njega nema nita religiozno, kao u njegovog hrvatskog Polluxa Medovia, njemu kao da nedostaje njegove dramatike i povijesnog razumijevanja. I po ovim je manama moderan. U Danteu ne ponajboljoj meu ovim slikama odlikuje se ipak kolorista iznad simboliste, mislioca.

Bukovac je apsolutni slikar, i tu mu je snaga umjetnika, formalna. Humanitarna i emocijska mu je sila u jednostavnoj i srdanoj psihologiji. Bukovac je pjesnik boja i ljudske due.

Bilo bi korisno prouavati kako se njegovo formalno osjeanje razvijae od one gole, romantine, plastine i parike periode pa do danas kada Bukovac trai melodije, boje u zraku, na iiu i ruiastoj koi, i biljei nijanse trenutanih, kao muzika prolaznih slikovitih momenata. On se i danas razvija lijepa li primjera! on je postao tzv. impresionista, slikar koji je ba zbog toga izvanredan realista jer se ne dri ropski realnosti. Da se izjasnim: obian bi realista, slikajui npr. kakav prirodni prizor, doao zorom i kopirao okolicu do poslijepodne. Sto e mu postati slika? Istinita, realistina? Nikako. Priroda, boje a ne samo sjene mijenjaju se svakog aska, i slika nee postati ogledalom protejskog okolia nego kao vjeran portrait ovjeka koji je pozirajui jecao, bio ozbiljan, kesio se, pravio faksne, a slikar steno- grafirao svaku od tih mimikih prom jena. . . Impresionista, slikar- -improvizator, hvata se lakokrilog trenutka poput pjesnika, a poto nema fotografske brzine, popunjuje realnost iz samog sebe i baca na platno samo najkrepije, najznaajnije boje. Realista moe biti svaki mediokritet, slikar dojmova samo talenat, i zbog toga postadoe smijeni toliki silom-impresionisti i masi neprstupn ljudi kao Degas, Czanne ili novi Bukovac. Impresionista moe biti toliko koliko ima razlika meu prvotnim optikim osjeajima. Kod ovoga glavni dojam ostavljaju samo crte i pokret, pa mu boje ne trebaju; kod onoga se dojam pretvara u viziju, misao, i zbog toga je impresionizam esto istovjetan sa simbolizmom, e. c. Bukoveva je impresionistika senzacija kao u nonog Besnarda takoer isto koloristika. Ako je to bolest, on je koloroman, muenik boja. Ovo klasino oboavanje boje je jamano uzrokom te je tako daleko od ideologa (Medovia i ikoa) i crtaa, des- sinateura. Ne slika bezbojne, mutne noi i agonijskog drhtanja svjetla, nije luminarista poput titanskog Rembrandta, ve obo

152

ava jarko sunce, oca boja i boga klasinih Etiopljana, i vedri, bojama presiti zrak koji se sve pui od zlatne praine ispod zlatnih kopita purpurnih konja Helijevih. Bukovac je pleinairista, sunana dua, a Aleksander manje i Auer vie su mu nadobudni nasljednici.

Bukovac, agilni Primorac, taj Odisejev susjed a moda i potomak ne strepi poput Indijanca pred mrkom prirodom i ne roni u misteriozne njene dubine. On je sa prirodom familijaran i ne brine se mnogo za nju, poput svih zdravih i jakih njenih eda. On je Grk, osim boje zanima ga samo ovjek. Bukoveva linost nije komplikovano i nisko eljade Jeana Vebera ili satirika Willettea, nije aristokratski model Carolusa Durana, nije mistino i atletsko bie Bcklina ili Stucka, nije preruen u starinsko odijelo ovjek Roybetov, nije primitivno bie A. Muche. Njegova su lica kao ona u ruskih divnih romansijera, on se zanima za ovjeka, svoga znanca, svoga brata: za svoga brata Hrvata, kojega je od svih najbolje naslikao. Poput svog srodnika Velz- queza predat e unuadi mnogu glavu koja neto vrijedi jedino na Bukovevom p la tn u ... Samo Hrvate izvrsno slika taj besprijekorni Dubrovanin, vesela mu hrvatska majka! injenica da mu nije uspio portrait Nj. V. naeg kralja, ini mi se vrlo znaajnom. Ovdje su dva portraita: g. I. Malima i umjetnika (remek-djelo). Hrvatski se komisar ne treba bojati da e zahvalno potomstvo zaboraviti njegov lik u modrom maarskom kako je u izvjeu odijelu.

Vrhunac je Bukoveve umjetnosti slika Moje gnijezdo. To nije slika, to je pjesma boja. areni sag kao da je slikao kakov zemljak i vrnjak Spinoze, ovjeka koji osjeae duu i u stvarima. Vidite i barunasti, pauinasti, meki zrak, preko kojega ki- icom cjelivae slikar, suprug i njeni otac iskrene i tamne oi one na ilimu ene koja izgleda kao starija sestrica ono dvoje malia pa se bezbrino oko nje valjaju. U starijem crviu upoznah mog i vaeg iz posljednjeg feuilletona znanca, gospara kron- princa. . . U ovoj prekrasnoj slici ima, osim sazrele umjetnosti, neega ega ima malo u cijeloj ovoj svesvjetskoj ne svetsvet- skoj! izlobi: neafektacije, jednostavnosti, ljubavi, sree. Ovo platno se ne moe kupiti, jer vrijedi vie od ovjeka: na njemu kucaju etiri srca.

Maarski slikari imaju opservacije, realistinog osjeanja, humanitarnosti (Socijaliste dra Bachmana), lijepih paysagea (meu njima dva neuspjeha Munkcsyjeva), modernosti (baron Med- nynszky). Najvie mi se tu mile portraitisti. No Horowitzevi (3) Benczrovi (3) portraiti (i famozno Osvojenje Budima nije nego grupa konjskih i ljudskih portraita kao u Broika) pa Lszlovi (kao npr. onaj lik pape Lava XIII, imitacija crvenog pape Velz-

153

quezovog) ne ine mi se ni toliko lijepi i originalni kao likovi Munkcsyjeva aka Bert. Karlovszkyja (ga pl. Szemere, ga Heltai).

Naa umjetnika mlaarija natkriljuje Maare ne onim to moe nego to hoe: modernou.

Ne vidjeh kod Maara religiozne ili historijske slike ljepe od Medovievih, ne naoh divne naivnosti Maieve.

Bukovac zaslui kao mnoge lijepe stvari na ovom alar- nom svijetu da bude u boljem susjedstvu. A i Maarima teko da je ugodno u tako udnovatom komiluku. Ne znam koga bih poalio: njih ili njega. . .

*

I ovdje su nai mlai veinom idealiste. To je krasan ustuk protiv tvrdnje e je u nas uzrokom idealizmu pauperizam, kako to nedavno napisa mlad pisac (gosp. Livadi). U Europi je veina ampiona modernog idealizma bila bogata (Leighton, Ruskin, Gustave Moreau, Max Klinger e. .).

Neu da traim uzroke naeg mladog idealizma. Pojava je to utjeljivija, premda toga mnogi ne uviaju.

Mi smo za umjetniki idealizam: jer ima vie ideja nego stvari; jer je umjetnost ve kao pojava neto idealno; jer se ve i tehniki realizam preivio, i jer ne bijae reali

ste koji bijae velik bez velikog idealizma (Flaubert, Tolstoj, Turgenjev, G. Eliot);

jer su nai mlai idealiste od nude (lake je naslikati napamet vraga nego portretirati kobasicu ili g. N-a);

jer plastini umjetnik moe da bude subjektivan, mislilac, lirian ba kao i literat.

Mi smo za idealizam u umjetnosti jer smo za nj u moralu i u politici. Moral jednog A. Starevia, jedinog nam u Hrvatskoj ovakog primjera, nije trbuni realistiki moral kakvog inter- nacionaliste Marxa. Politika nam je ili bi trebala da bude borba idealistina, borba rtvovanja i prijegora, borba borbe radi Fart pour a r t . Mi smo idealiste, jer ne branimo samo kesu od kulturnih kesaroa i lupea, jer se ne borimo samo za ekonomske probitke nego i za ugroeni nam jezik i ouvanje muenice due hrvatske. Idealiste smo jer smo nacionaliste, narodnjaci i Hrvati, i jer se borimo sa bogatijim, jaim protivnikom kojemu bismo odmah podlegli da se njegovoj realistinoj politici kupovanja savjesti, da se politici punijeg naeg korita ne odupremo svojski i slono ne samo ekonomski nego budei

154

u narodu one neslomljive otporne i pasivne sile koje dadoe sruiti gordi Rim dvanaestorici palestinskih seljaka i koje stvaraju danas u junoj Africi nove Leonide i Witte.

Ako slino misli i gosp. Potonjak, onda je bez sumnje upotrijebio ono u saboru rije idealizam gdje trebae da iba praktini ili oravi optimizam i indiferentizam naih lijepih duhova na koje takoer pada u ovim munim dnevima ogromna odgovornost. I mi smo za to da se igou stidnim igom oni kojima je idealizam samo krinka hrvatske oblomovtine, koji su patriote samo rijeju ili slikom, koji su nitkovi u ime nekog morskog individualizma, kao da atentati na jezik, zemlju i buelar moje svojte nisu kesedijski udarci i na mene. I mi emo iz hrama hrvatske knjige istjerati one koji bi mogli, iako nikakvi knjievnici, biti valjani radnici, ekonomi ili administratori. I mi emo iz tog hrama biem istjerati kukavce, laove i zelenae kojima je umjetnost to je noju pijesak, kojemu rije nije grom ili jecaj narodnog sapatnika, nego kao samotno jecanje ukopljenika. I mi smo proti plitkim eretalima koji su beletristi samo zbog mode, i jer se za taj muni posao po njihovom babljem miljenju ne treba mnogo znati, uiti, raditi. Slava za gro tinte i gro pera i hartije!. . . Osuujemo sve diletantske besciljnike, toboe ake Nietzschea (koji je sav u ponosnom i jakom Beyleu), koji ne uviaju da je energija i piscu potrebna, osobito piscu slabih i potlaenih, i da pisana rije valja biti djelo. Osvjedoeni vode svijet veli Zola, ovjek vee energije nego dara. Stidimo se, najzad, svih koji nisu hotomice Hrvati, stidimo ih se to vie to su vei umjetnici.

Utjeljivo je da je ovakih meu mlaima vrlo malo.

155

VIII

Pariz, 31. svibnja [1900]

Danas me uhvatila na izlobi kia. Tuno vrijeme, tuno. Proljee je, evo, kao jesen. Nema nita alosnije od mladia koji lii starcu. A nebo kao puno ui, pa sve kaplje kaplje. Evo i veeri, a na vodi i pored vode svjetla, vatre: i opet jedan kontrast koji nije smijean, koji nije tragian koji je dosadan. Hiljade svjetiljaka kao da gori salo, slanina; nema danice, svijeta pjenice.

Zvijezde, zvijezde mi dajte! Zvijezde koje su usnule u tihim, nonim vodama, koje su pale u tavno jezero pored mrave, tune trske i pored apatljivog aa. Gdje si, zvijezdo koja me gleda kroz nijemo granje tihog gorskog duba!. . . Sve, sve je karikatura. Karikature su i svi moji susjedi u parikom pospanom omnibusu: veer je velik karikaturista. Ima asova kada je sve karikatura, a asovi su vrijeme. I ivot je as, i ivot je vee u neugodnom, nepoznatom drutvu, u nepoznatim, dosadnim kolima, sa dosadnim, mravim konjima, nemarnim kondukterima, nepoznatim ko- ijaem. . .

I ivot je karikatura.Ova izloba ne bi bila zrcalo ljudskog duha da nema slike i

ove dispozicije naeg duha, da nema karikaturista. Francuski inima drugom prilikom su u nekoj kuici na najugodnijem mjestu izlobe: u Parikoj cesti, iza palaa lijepih vjetina, kamo se preselie satiri sa Montmartrea, oko bazilike Sacre-Coeur . . . Kraj kupleta i veselih komedija evo i slikara-smijaa; pored A. Allaisa, Radelspergera, P. Wolffa, Courtelinea, Mavra Donnaya, A. Capusa itd., evo olovke sardonskog Landrea, evo humoriste Steinlena, zajedljivog Foraina i Willettea. Willette nije manje zanimljiv za ono to je sasvim francusko i pariko, od . Lavedana, nasljednika Meilhacovog. Bit e vam poznato iz novina kako htjedoe Englezi iibukati iz svojih klubova vojvodu orlanskog jer estitae ovom karikaturisti koji onomad u Rire (Smijehu) posu

156

uju Engleze, nasljedne francuske neprijatelje, i njihovu kraljicu koja ima triput vie godina nego zubi. Pariz je najvea varo jer je i najvei nasmjeljivac meu gradovima. Veliki karikaturiste Holbein, titantski panjolac Goya, Cruikshank, Hogarth, Bun- bury, C. Vemet, Daumier e. c. imaju tu najveih nasljednika. Karikaturista je psiholog jer crta duu, a tendencija mu je idealna. On je ono meu slikarima to je poslovica i poskoica u narodnom blagu, to je Sokrat i Esop meu filozofima. Stil mu je plemenit, jer je jasan i kratak, lapidaran. Karikaturista je u isto vrijeme i realista i idealista, objektivan i subjektivan, tendenciozan i fantastian, a take se sinteze nalaze samo u pravih umjetnika. Tvorac je ovjeka najvei karikaturista, jer stvori karikaturu na sebe. Adam i Eva cininog Abela Faivrea (na kojega me podsjea montmartreski pjeva Vincent Hyspa), smijeni papiri Toulouse-Lautreca, odiu filozofijom Petronija, Schopenhaue- ra, Rabelaisa. . . Valja ih znati itati, premda su krai i od Tacita, Marcijala ili Montaignea. Cappiello ili Caran d'Ache1 imaju stil kratak i karakteristian poput Heinea, Luthera i Voltairea.

Mi Hrvati nemamo karikaturista, premda je materijala i odvie. Time neu rei da ne bi mogli imati duhovitih slikara ili duhovitih ljudi koji znadu crtati jopce. Ah, u Zagrebu nema, dodue, vie enoinih duhova narodne strae, ali ima N-ovih stra- ara narodnih duhova. . . teta za hrvatsku karikaturu! Nemamo u slikama naim vrabaca podunavaca i naih sova kojim nekada smjelo govorahu nai orlovi:

I otalen, sovo budoglava,Nije vaki elebija za t e . . .

I Alfred Musset bijae vrstan karikaturista, a otrom olovkom ne potedi ni sebe. Karikirao je i sebe, pa onu istu prekrasnu kne- ginju Beigioioso koju opjeva Henrik Heine, karikaturista rijei. Pjesnici znadu dakle nainiti od ene i anela i majmuna. Nika- kovo udo, jer ima majmuna koji su aneli i anela koji su majmuni.

Sve, sve je karikatura, a ima ih kojima je karikatura i ova izloba. Mi Hrvati imamo valjanog razloga da to mislimo.

Izloba taj, kako ga zovu, trijumf istine i napretka je sajam, zabava na alost zabava bogataa. Nije joj ovdje uzalud simbolom Pariskinja Moreau-Vauthiera na vrhu glavnog, arenog, iz daljine kao eernog glavnog ulaza. Taj je kip sve prije nego simbol ljudskog znoja i istinoljublja. Ta ena nije Faustova Greta: to je kao kalup iz najnovijeg pomodnog urnala.

1 Karanda, olovka (ruski).

157

Eiffelov toranj nije lijep, nije koristan. Veina gosti dolazi na zabavu. Hrvati, Poljaci, esi nemaju paviljona, a Turci imaju dvor koji preruen u Turke panjolski Jevreji pretvorie u sumnjivi bazar u kojemu se pije palestinsko ako vjerujete vino i igraju svakakve bajadere bestidne plesove. Buka, praina. Afrikand sa gubicama kao u pudla, svira amerikanska glazba Sousa (65 glazbenika), zvona udaraju marseljezu, na tornju staroga Pariza se ljulja objeenjak iz voska, pije se ampanjac, vino saki (od rie), pije se i voda. . . U ruskom paviljonu svira vojna glazba, a blizu Gervexove slike krunisan ja sadanjega cara prelu- dira neki umjetnik na harmoniju. Mangupi nadvaj nekakve svinje koje dree kao da ih kolju, putajui tuno iz tijela ispod rebra zrak, a u Tornju svijeta, punom gostiona, udarila neka clineuse uku nekakvom brazilijskom hohtapleru. Ne znam, moda je to i kakvi oficir u rezervi. Vika, galama, vaar:

De dme en dme Le voil le joli dme:Domus, domi, domo-dum-dum Et dominus vobiscum . . .

Naskoro e doi i vedski kralj i vedska glazba. Gospoa bosanskog komisara, putopisca H. Mosera, dade prvi five ' clock koji e obiaj primiti i drugi paviljoni.

Otvoreni su ve svi, a osim bosanskog zanima me najvie engleski i njemaki. Ovih dana posjeti izlobu ga ministra Kllaya. Bijahu tu i dva austrijska nadvojvode. U njemakom paviljonu ima arobnih francuskih slika (XVIII. vijek) iz dvoraca njemakog cara i izloba njemake tamparske i knjigovezake vjetine. Danas kada Njemaka ima relativno ponajslabiju knjievnost, ima najsjajnije knjiarstvo i knjievne prilike. Tako npr. primi G. Frey tag za Ahnen 420.000 maraka; Spielhagen Ebers primaju po jednu marku od egzemplara njihovih knjiga koje se raspaavaju u milijune, a Fritz Reuter, koji iznajprije gladovae kao da je roen u Zagrebu, zaradi milijune. U Hrvatskoj je stekla silan kapital mitrovaka kazniona, a hrvatski pisac moe da zaslui ako ne hiljade a ono------

Engleski je paviljon dodue mnogo, mnogo manji od turskog, ugarskog i onoga kneevine Monaco, ali je pun slika Reynoldsa, Romneya. . .

Pa ipak, ne vjerujem da bi pored svega tog velianstva i buke bio zadovoljan sa tom svjetskom izlobom vedri Epikur, premda ree da je kako se moe i itati u treem razredu gimnazije korijen i izvor svakog dobra naslada trbuha.

*

158

Pobjeda nacionalista kod parikih opinskih izbora oslabi za neko vrijeme zanimanje za izlobu. Coppet, Dausset, Syveton, Le- maitre, Humbert, Castellane, Cassagnac e. c. ne nahudie Waldeck- -Rousseauu, premda zbacie ratnog ministra Galliffeta, marquisa, bliega njima nego ministarstvu republikanske obrane.

U Francuskoj kao da e se kao u Engleskoj grupirati u dvije glavne stranke: u nacionaliste koji su po svojim militaristima, rojalistima, klerikalcima e. c. konzervativna stranka (i protekcionista Mline njihov je ovjek), i u naprednu stranku koja ne zazire ni od saveza sa socijalistima.

Nacionaliste imaju doktrina i fraza, ali nemaju i ne mogu, kao svaka stranka, slona tek u oporbi, imati jasnog programa. Osim opozicije vee ih jedino antisemitizam. Naoe se zajedno protiv Drey fusa, tj. protiv principa kojemu dade taj bogata prolazno ime, i ostadoe zajedno. Svi su nacionaliste antisemiti od ateiste Rocheforta pa do urednika lista la Croix (Kriz) Od ove e rak-rane uginuti ta nova stranka koja bi moda odista preporodila Francusku da se ve ne rodi bolesna.

Antisemiti se pozivaju na krepkog Tacita koji naziva idove najpohotljivijim i najzloinakijim plemenom koje mrzi sva ostala i u kojega su navike glupe i neiste. Tacit je tu slab pomonik, jer kao pravi Rimljanin ravo sudi i Grcima i istonjacima. Renan kudi Jevreje sa neosebujnosti, neoriginalnosti, a Voltaire ih zove palestinskim Ciganima. Da su ti sudovi i opravdani, ne bi mogli opravdati antisemitizma. Doktrinar je te udne nauke Eugen Dhring. Trebae njemakog sicflaja pa da se taj moderni gmizavac izlee iz loginog jajeta, da se tome absrdm dade teorijski lik. Diihringu jedan Spinoza nije velik mislilac. Heine mu je lirski tandler, Marx i Lassalle trgovci starim Hegelovim odijelom. Lessing mu je, poput svih poturica, vei idov od ifutina. Jevreji su izdajniko pleme par excellence. Dhring psuje novare Preirea i Hchberga, jer davahu socijalistima novaca itd. Drumont mu je pariki nasljednik i ne napisa proti idovima samo debelih knjiga nego baca svakodnevno po jedan otrovni lanak (u Libre Parole).

Politiki je antisemitizam glupost jer idovi nemaju drave. Ekonomski je glupost jer nisu samo idovi kapitaliste. Mnogo nihilista i voa socijalizma bijahu idovi, a u Francuskoj se i sveenstvo, u kojemu nema proletarijata, bavi industrijskim zasnovama. Moralni je antisemitizam glupost jer i lopova i potenjaka ima meu svim plemenima. Vikae se na neke idove drey- fusovce, osramoene u panamskoj parnici, a gledalo se kroz prste onima koji se borahu poput onog jezuite u Pontchartrainu koji je odao tajne dreyfusovca koji se kod njega ispovijedao.

159

Premda ministarstvo izjavi sveano pri otvorenju sabora da je kobna afera zauvijek zakopana, poteu ju nacionaliste iz blata za kosu jer se njome jo dosta ne okoristie premda ih je ba ona stvorila. Imade konzervativnog i kranskog licemjerja koje nije manje od idovskog. Svakako je vie nego smijeno da su suradnici ili administratori veine nacionalistikih listova idovi. Urednik elegantnog, klerikalno-rojalistinog Gauloisa je Arthur Meyer. Taj ljubimac vojvotkinje d'Uzs je saplemenik ljubavnika Heineove donne Clare*.. Voe sabljaa, Lemaitre, junaki ia Coppe, pisac suzljivih drama i akademijski kolega baruna Alfonsa Rothschilda, pa Hen. Rochefort i Maurice Barrs, nikada ne bijahu vojnici premda su to mogli biti.

Voe nacionalista su vrlo slini idovima jer imadu kao i oni esto vrlo mnogo duha ili to bi rekli Zagrepani des mozges. Oni dakle nisu pravi antisemite. Pravi antisemita je na gosp. Grga Tukan (Tukanec se ne zove jo po njemu). Njega (sudei po onoj saborskoj govoranciji) kao da je kakav prevejani koer nasamario ne samo za materijalna nego i intelektualna do b ra ... Bog kralja Zvonimira i kralja Salomona uvao nas od antisemita ovakovog kova!

*

. . . Hvala bogu, ve sam kod kue. Doekae me braa T. koji koncertovae po francuskoj provinciji i spremaju se zimus za Pariz.

Koliko Hrvata pa se prebijaju bez domovine po tuem svijetu!

Al nauih kako solju gori Tui hljebac,

(M. Puci)

Zvijezde, zvijezde mi dajte! Zvijezde koje usnue u tihim, nonim vodama, koje padoe u tamno jezero pored mrave, tune trske i ukavog aa. Gdje je zvijezda pa da me gleda kroz nijemo granje drevnog gorskog duba?

Sve, sve je karikatura.

160

IX

Pariz, 6. lipnja [1900]

2. . mj. ujutro izree monsignor Lorenzelli, papin nuncij, govor u akvinskom duhu, slavei u Palai optike 60 metara dugaki teleskop, djelo Gauthierovo. Novine tvrde da e se taj prekrasni dalekozor prenijeti u papin opservatorij u vatikanskom vrtu. Dogmatska se crkva evo slubeno miri s evolucionamom naukom, kao to nastojae izmiriti se sa revolucionarnom republikom i demokratskim radnitvom (papine enciklike, abb Daens u Belgiji, otac Didon u Parizu itd.). Fanatici vjere i fanatici nauke koji nisu manje uskogrudi ostat e i nadalje gluhi, ali oni koji napretka ne prosuuju sa niskog vidika, svi univerzalniji duhovi koji smatraju opreke nunima jer bez njih moda ne bi bilo toga trenja i kretanja, ne bi bilo te rezultante: ivota i povijesti, svi e se ovi radovati manifestaciji te lijepe sinteze, ovome novom dokazu bodrosti duha starog zatonika vatikanskog, u kojega kau ruke providne kao hostija i koji pie ode u duhu vedrog Horacija. Nuncijevim govorom postade ta izloba odista univerzalnom, od- sjevom vascijelog ovjeanskog nastojanja, koje ne vodi samo znanje. Ne treba biti velik zvjezdoznanac poput jezuite Secchija, ne treba imati poput oviniste Pasteura tvrdu vjeru i nepokolebiv katolicizam bretanjske sel j akin je pa da se shvate ovake velike i utjeljive pojave historijske. Nema vie sumnje da je duh nauke, duh razvitka i promjene, zahvatio i crkvu koju bi fanatici voljeli vidjeti petrificiranu.

Narodi koje vlade pus tie na izlobu kao bezimenu robu, nastoje dokazati privatnom inicijativom da im ipak tono rekli dre digerica. U Europi je najvie ovakvih plemena meu o tugo moja! Slovjenima, a naa je alosti moja! monarhija poslala najvie ovakovog bezimenog espapa na pariki sajam, esi, nai uzomici u borbi za narodnu samostalnost, prvi

U MATOS III 161

se od toga bezimenog materijala javie da ih ipak ima premda ih vlada preutkuje i premda su ponajljepa austrijska djela plod ekog ulja i ekog genija.

Na Duhove bijae sveanost francuskih gimnastiara u vincen- neskoj umi (u kojoj ima dio izlobe), i ovamo dooe eki so- kolovci. Maleni eki narod velik po svojoj nepobjedivoj ljubavi za nezavisnost i slobodu bijae jedinim gostom.

Pri slavlju bijae predsjednik republike i ruski veliki vojvoda Konstantin. Cesi i opet oduevie Francusku kao za posljednje izlobe i ono u Nancyju gdje ih odlikova Carnot zastavom koju su vezle francuske gospoe.

Sokolski starjeina, dr. Podlipn, opisa interviewen! lista la Patrie (od 5. o. mj.) poloaj u Austriji: Ne mogu vam ga predoiti a da ne svratim sa vama pogled na sudjelovanje Austrije kod svjetske izlobe. Na obalama Seine ete odista nai razne paviljone: austrijski, ugarski, bosansko-hercegovaki, tek nijedanne nosi ime eke . Prema tomu postupa vlada sa narodomkojemu sam lanom kao sa besmislenom koliinom. Pa ipak, ovo est milijuna ljudi obilno daje dravnom budgetu. Taj nas poloaj mui, i ja se nadam to istaknuti u kojoj od saborskih sjednica. Uostalom, ne uzbuujem se odvie ovim neprilikama. Uzda- jem se u veliku estitost cara Franje Josipa i u sveano mu obeanje od 1871. da e se kruniti u Pragu. Nadam se da e ivjeti dosta dugo pa da dade ovu zakonitu zadovoljtinu svojim podanicima koji e ga jo vie oboavati.

ujem da e mnogi nai oporbenjaci hodoastiti u Rim. Zar ne bi mogla ta opozicionalna gospoda, poljubivi papuu sv. Oca i oistivi grene oporbene due, malo u Pariz i rei Francuzima da i Hrvati briljiraju incognito na izlobi? Premda smo mi Hrvati sirotinja i raja, gg. Amru, Bresztyenszky e. c. mogli bi ipak smoi putnog troka. Hrvatski, srpski, katoliki, unijatski, pravoslavni i jevrejski bi ih narod blagosivljao, a gosp. dr. Tresi Pavii mogao bi napisati odu-slavljenicu poput one flai g. Plachtea.

to se, brao, dogodilo s onom opjevanom bocom? Je li u njoj vino, voda ili kakva druga neopjevana tekuina? Ili je prazna boca, ta titanska boca, pa ami prana na kakom pranom tavanu gledajui kao simbol nadutosti i praznine! na svoju glavu bez mozga, kako trune u pauini: gledajui na svoj bijedni ep . . . Srce, s e r d e e mi puca pri pomisli da je ta flaa koja nekada oduevljavae ljude i pjesnike, da je ta boca koja bi zapravo spadala u kaki posmrtni pjesniki muzej, da je ta flaa divova i vilenjaka, da je ta opjevana boca moda razbijena i zaboravljena na kakom smetitu. Ah, ni stihovi, pa bili i od traginih pjesnika,

162

ne spaavaju od propasti od ubreta! Bijedna boco! Sjeam se na te jer si mogla u svom kristalnom, pjesnikom stomaku donijeti ovamo, u kaki hrvatski paviljon, slavne hrvatske kapljice, i, tako mi brade (koju obrijah), ako bi bio od tebe vei neopjevani toranj Eiffelov, bijedna boco d Tresia Paviia!

11* 163

xPariz, 10. lipnja [1900]

6. . mj. davahu se prve nagrade. Poasnu kolajnu dobio je bakrorezac Bracquemond i ovi slikari: Henner, Cazin, Dagnan-Bou- veret, Harpignies, Hbert, Roll i Vollon (Francuzi); Orchardson Alma-Tadema (Englezi); Lenbach Klimt (Nijemci), Struys (Belgijanac); Whistler Sargent (Amerikanci); Sorolla Bastda (panjolac); Kryer (Danac); Israls (Holandez); Thaulow (Norveanin); Sjerov (Rus) Zorn (ved). Jury bijae dakle konzervativan.

Juer bijae otvorenje novinarskog paviljona. Gosp. Millerand, novinar od juer i novinar od sutra, a danas ministar, ree na pozdrav novinarskoga potpredsjednika Mziresa (predsjednik je direktor Malog Parizlije i ministar poljodjelstva Jean Dupuy), da pozdravlja u novinarstvu jednu od sila potrebnih modernoj misli i radu.

Novinarstvo je staro kao i ljudska elja novosti. U naim su selima jo i danas esto jedini novinari eretue koje na sijelu, prelu i posijelu priaju istinite ili ishitrene vijesti (obino u polemikom obliku). U naem vilovitom kolu ima i danas momaka koji istutnjuju svoj feuilletonski talenat u duhovitoj poskoici. Kada nam je puk razumijevao glavni courant narodne politike, a to bijae za turskih ratova, bijahu mu jedini novinari nepismeni, slijepi pjevai, i njihovi su lanci u desetercima bolji od veine idi mi doi mi naih pismenih i okatih urnalista. Povijest novinara je i povijest naroda, i bili bi zahvalni onomu koji bi se dao na pisanje historije hrvatskog urnalizma. Iz nje bi se vidjelo da Ante Starevi bijae i velik, osebujan knjievnik.

Poznato je da su Demostenove Filipike putovale po Grkoj u prijepisima. Rimske prve novine bijahu acta diurna, sitni oglasi na magareoj koi, koju esto slahu u provinciju. I Cice- ronove polemike kolahu u prijepisima. at on, satira na monog Caesara je dokazom da su Rimljani bili u tom moderniji od

164

Hrvata fin de sicle. Neu da se zadrim pri pojavi i znaenju ephemerida. Pisma sv. Justina su izvrsni lanci herojske mlade crkve. Sv. Pavao ruijae poganski apsolutizam kao Rochefort to srui Plonplona, Napoleona III.

Pisci su uspomena novinari koji ne imaahu lista u koji bi pisali svoje kronike i dnevne novosti: novinari prije novina. Memoari ge de Caylus, Duclosovi, Pascalovi itd. su esto zanimljiviji i uvijek ljepe pisani od po koje hrpe ovdje izloenih novina. Teko da je moderno novinarstvo imalo boljeg posmatraa od velikog vojvode Saint-Simona, a lanci grofice de Martel ili gdje Svrine, crvene laste, sitna su posla prama divnim, svjeim i gracioznim pismima gospoe de Svign, velike kroniarke dobe Ljudevita XIV. Ullrich von Hutten je novinar Lutherove Njemake, silan oduevljen poput Hercena, urednika Zvona revolucionarne Rusije. Nai su pisci uspomen idilini Dositi je Obradovi i dobroduni prota Matija Nenadovi. Djela M. A. Reljkovia nisu nego lipi i pouni lanci u stihovima i jedine novine koje nam narod itae do novijeg vremena, jedino svjetlo koje zapali revolucionarni XVIII. vijek u srednjovjekovnom mraku due hrvatskog seljaka.

No pravo novin