AntonimijaParadis C (2011) Antonymy: from convention to meaning-making

Ovaj lanak daje kognitivnosemantiki pristup antonimima u jeziku. Antonimija se definira kao binarna suprotnost u jeziku i misli. Opreka je binarni konstrukt usporedbe u kojoj je sadrajna dimenzija usklaena i razdjeljena omeenom konfiguracijom. U kontrastu s ovakvom definicijom antonimije gdje se antonimija promatra kao konfiguracija (shema), kategorizacija antonimije kao sadrajnih znaenjskih struktura oblikuje kontinuitet u kojem su neki parovi 'bolji' parovi pojedine binarne opreke nego drugi. Istraivanja su pokazala da postoji ogranien broj parova koji se pojavljuju kao eksponenti antonimije uz odreene dimenzije znaenja. Primjeri takve antonimije su: dober hudoben, teek lahek, vroe hladno, mrtev iv itd. Antonimija je takoer vana u dizajniranju prometnih znakova i u umjetnosti raznih vrsta. Takoer je temelj poznatih citata kao to je na primjer: Najljepe stvari su one koje ludilo trai i razum pie. (Andr Gide) ili ala je veoma ozbiljna stvar. (Winston Churchill). Neki rjenici upuuju na antonime natuknica za koje se smatra da su esto asocirane s partnerskom rijei. Veina natuknica koje su dane odreenom antonimu su pridjevi (59%), imenice (19%), glagoli (13%), i prilozi i prijedlozi (9%). Veina pridjevskih parova su gradirajui, ili nevezanog znaenja oznaavajui opseg na skali kao to je dober hudoben, ili vezanog znaenja oznaavajui cjelinu kao to je mrtev iv. No tu su takoer i ne gradirajui antonimni pridjevi kao npr. muki enski. Jo jedan leksiki resurs koji prua informacije o leksikosemantikim odnosima je Princeton WordNet. Struktura leksikog resursa je, dakle, kao ona u tezaurusu, a ne kao ona u rjeniku, u tom smislu da se znaenje rijei definira na osnovi odnosnih ogranienja, a ne pomou definicija i parafraziranja rijei.Koristei tekstualne i eksperimentalne metode, Paradis et al. (2009) je istraio 85 pridjeva u engleskom jeziku. Tekstualno istraivanje je bilo temeljeno na korpusu, a pretraivanja su se odvijala na cijelom Britanskom nacionalnom korpusu gdje se koristio algoritam osmiljen tako da identificira parove rijei u korpusu (Willners &Holtsberg, 2001). Metoda sastojala od dva koraka, ciljanog traenja individualnih pojavljivanja te ciljanog traenja frekvencija istovremene pojavnosti za sve pridjeve bez ikakvih restrikcija, te smo iz tih podataka izabrali sedam znaenjskih dimenzija antonimskih pridjeva ije je istovremeno pojavljivanje bilo izvanredno uestalo: to su bili weakstrong, smalllarge, lightdark, narrowwide, thinthick, badgood, slow fast. Ti parovi su takoer direktni antonimi u WordNet-u. Svi sinonimi u tih 14 pridjeva su naknadno preuzeti iz Princeton WordNet-a. U drugom koraku, BNC je pretraen kako bi identificirali reenina istovremenu pojavnost potencijalnih antonima u tekstu, upotrebljavajui 14 pridjeva i sve njihove sinonime za pretraivanje. U korpusu je pretraeno sveukupno 68364 moguih varijacija. Pokazalo se da je tih 14 antonima imalo veu uestalost istovremene pojavnosti od svih ostalih parova unutar svake dimenzije. Murphy (2003, p. 45) se zalae za ope naelo pragmatike, the Relation-by-Contrast, koje regulira sve semantike odnose, tj antonimiju, sinonimiju, istovremenu hiponimiju, hiponimiju i meronimiju. Princip definira odnose na temelju minimalnih razlika. Za antonime kontrast odnosa se dri meu lanovima para ako i samo ako imaju ista kontekstualno relevantna svojstva.Svi antonimski konteksti su stvoreni kroz motivirani mehanizam usporedbe. Na primjer, u izraavanju "ovaj fotoaparat je skup", moemo utvrditi procjenu temeljenu na konstruktima usporedbe s kamerom koja e se smatrati "jeftinom", u kojem sluaju su dva svojstva poravnata uz dimenziju COST.Direktni antonimi u Princeton WordNet-u smatraju se onima oko kojih se rjenik pridjeva okree. U svjetlu antonima par excellence postoje istaknute slinosti u razinama znaenja antonima ija je uestalost istovremene pojavnosti u tekstu visoka, i u samoj reenici i u specifinim konstrukcijama kao i u raznim psiholingvistikim eksperimentima, isto kao to postoje i kod natuknica za koje su ponueni antonimi u Collins Cobuild Advanced Learners English Dictionary (2003).Meu antonimskim pridjevima u Collins Cobuild Advanced Learners English Dictionary, 95% oznaavaju stupnjevana znaenja, kao to su veliko-majhno ili mrtev-iv. Preostalih 5% pridjeva su ne-stupnjevani, poput apstraktno-konkretno i enski-moki. Ono to je vidljivo iz Paradis '& Willners' (2007) istraivanja je da je ono to svi pridjevi s antonimskim partnerima u rjeniku imaju zajedniko je da oni oznaavaju jedno svojstvo, kao to su veliina, postojanje, brzina, sjaj, snaga, irina, openitost i spol, koje im omoguuje da budu najsliniji na planu sadraja, dok se istovremeno razlikuju jer oznauju oprene aspekte, odnosno dva pola te dimenzije koja sainjava njihovu konfiguraciju. Primjerice, pridjevi veliko i majhno se oboje povezuju sa sadrajnom domenom VELIINE na SKALI, dok se mrtev i iv povezuju s POSTOJANJEM na bilo kojoj strani GRANICE (Paradis, 2001; Paradis & Willners, 2006). Konceptualna jednostavnost sadraja izraena u kombinaciji s konfiguracijom SKALE ili GRANICE priziva binarni kontrast te time ini istaknut nain stvaranja usporedbe. Nije jednako prirodno za veinu ne-stupnjevanih pridjeva da formiraju par, jer mnogi od njih su izvedeni iz imenica i time naslijeuju sloenije znaenjske strukture (Paradis, 2004, 2005). Na primjer, nije odmah jasno to e biti prirodni antonim za financijsko, jezino, slikovno ili zubno sa semantikog stajalita. Nominalna znaenja za koja se nude antonimi, predstavljaju apstraktne i konkretne pojmove. Gotovo dvije treine oznaavaju apstraktna znaenja, a ostalo oznaava konkretna znaenja. Postoje apstraktni parovi poput zmaga-poraz, prednost-slabost, agresija-blagost, pesimizem-optimizem, odsotnost-prisotnost i konkretni parovi kao to su posojilojemalec-posojilodajalec, kupec-prodajalec, junak-lopov i pes-psica. Abstraktna znaenja dana antonimskim partnerima uvijek profiliraju strukture jednostavna sadraja a znaenja konkretnih imenskih rijei profiliraju pojedine konvencionalizirane dimenzije kao to su prijenos dobara, linost, inteligencija, status i spol te opet, kao i ranije spomenuti pridjevi, odraavaju znaenjske segmente koji su prirodni i praktini u pogledu svega to ljudi ine i to ih zaokuplja (Paradis, 2005). Veina se znaenja glagola s antonimima u rjeniku odnosi na ograniene dogaaje, npr. prihvatiti-odbiti i na ljestvine dogaaje kao to su smanjiti-poveati i kritizirati-hvaliti, dok se manjina odnosi na ljestvina i ograniena stanja, npr. mrziti/voljeti i pribojavati se/iekivati. Semantiki su uzorci opet slini pridjevskim i imenskim znaenjima opisanima u prethodnom tekstu zato jer su isto tako konceptualno jednostavni i imaju prirodnu tendenciju da rascijepe domenu ili oblikuju suprotne polove na ljestvici. Konanih se 9% sastoji od vremenskih, mjesnih te prijedloga i priloga smjera kao to su unutra-van, gore-dolje, prije-poslije. To su sve strukture jednostavna znaenja. Otvoreno su binarne u tom smislu da pojedinani lanovi parova veoma jasno pozivaju na opreku.S ovakvom slikom semantikih karakteristika konvencionalnih antonima u jeziku, Paradis i dr. (2009) proveli su tekstualna i eksperimentalna istraivanja opisana u tekstu iznad. Budui da se kod pridjevi pokazalo da se njihovi formalno-znaenjski parovi najee povezuju s antonimijom, oni su stoga bili u centru panje. Cilj prouavanja bio je identificirati razlike u valjanosti antonimije. Kao to je ve prikazano u drugom odjeljku, vrlo je malo pridjeva identificirano u prouavanju korpusa kao oni koji se uestalo istovremeno pojavljuju u reenicama uz odreene dimenzije znaenja: dobro-loe, iroko-usko, tamno-svijetlo, tanko-debelo, slabo-snano i sporo-brzo. Stvarne frekvencije za te protagoniste svake dimenzije bile su izuzetne i kod individualnih pridjeva i kod parova s istovremenom pojavnou, to je znak da su primjenjivi u velikom rasponu znaenjskih struktura i korisni u velikom rasponu konteksta i pojedinano i kao parovi, u kom je sluaju dimenzionalno znaenje strukture zajameno. Jo jedan faktor, koji je, ini se od velikog znaaja za najbolje parove, sudei prema rezultatima eksperimenta, je istaknutost dimenzije. Dimenzije, od kojih su konvencionalizirani antonimi reprezentativni, istaknute su u smislu da su lako prepoznatljive. Primjerice, dimenzija BRZINE koja je u podlozi para spor-brz je lako prepoznatljiva, dok parovi rijedak-obilan, miran-uznemiren, mrav-debeo ili uzak-otvoren imaju opskurniju primjenu u odnosu na sadrajnu dimenziju koju dijele.Rezultati istraivanja takoer pokazuju da polisemija i brojna itanja kao takva ne sprjeavaju rije da sudjeluje u konvencionaliziranim spojevima s drugom rijeju, npr. svijetlo-tamno i svijetlo-teko ili usko-iroko i usko-otvoreno. Kontekstualna svestranost je refleksija ontoloke svestranosti, odnosno potencijal upotrebe tih antonima primjenjuje se u irokom rasponu sadrajnih ontolokih domena i kontrastnih okvira u tekstu i diskursu. Takve antonimne parove takoer privlae konstrukcije opozicije.Uspostavljeno je u literaturi psiholingvistike da frekvencija rijei i semantika povezanost imaju olakavajue uinke u vizualnom leksikom performansu odluivanja. este rijei se prepoznaju bre od rijetkih rijei i tako su one cilj kojima prethode povezane primarne rijei. Kako bi se odredila relativna vanost izmeu uestalosti istovremene pojavnosti i semantike povezanosti kao takve, odnosno odnos antonimije, napravili smo temeljni vizualni eksperiment. Eksperiment je potvrdio prethodne osnovne eksperimente te pokazao da su antonimi potaknuti svojim primarnim rijeima, ali sama uestalost istovremene pojavnosti ne olakava prepoznavanje rijei, bilo za antonime sa estom istovremenom pojavnou ili za nepovezane pridjeve koji se esto istovremeno pojavljuju. Uinak primarne rijei i cilja dobiven u eksperimentu jest uinak semantike povezanosti koji ukazuje na to da je konceptualna oprenost antonimije uzrok leksikog odnosa, a ne efekt uestalosti istovremene pojavnosti antonimskih rijei.

Eksperiment je time takoer pruio potporu naem pristupu antonimiji kao primarno prirodno konceptualnoj umjesto uvjetovanom leksikim odnosom izmeu oblika rijei kao u strukturalizmu. Raspravljalo se da je kanoniziranje antonima i konvencionaliziranje parova u jeziku dvije strane iste medalje. Hermann i suradnici (1986, str. 134-135) su utvrdili kontinuitet valjanosti parova antonima na tri pokazatelja, koji su takoer relevantni za razinu snage jezine konvencionalizacije. Prvi pokazatelj se odnosi na jasnou dimenzija na kojima se temelje parovi antonima- to jasniji odnos, to bolje antonimsko uparivanje.Na primjer, dimenzija na kojoj se temelji par dobar-lo jasnija je nego dimenzija na koju se oslanja svet-lo. Jasnoa proizlazi iz jedne komponente, DOBROTE za prvi par, u usporedbi sa drugim parom za koji tvrde da se oslanja na najmanje dvije komponente, DOBROTU I MORALNU ISPRAVNOST. Drugim rijeima, to je jasnija dimenzija, jaa je veza meu antonimima. Nadalje, dimenzija mora biti preteno denotativna umjesto preteno konotativna. Trei element se odnosi na poloaj znaenja rijei na dimenzijama. Da budu dobri antonimi, parovi rijei bi trebali zauzimati suprotne strane sredine i udaljenosti od sredine bi trebali biti jednake veliine, npr.vrue-hladno, za razliku od poloaja na istoj strani kao to je svjee-hladno (Ogden, 1932; Osgood et al., 1957).Istraivanja pregledana u ovom radu u skladu su s tri pokazatelja za koje se predlae da doprinose jaini povezivanja antonima i posljedino njihovog statusa kao konvencionalnih parova u jeziku i sjeanju. Opaanje da su takvi parovi svi nositelji istaknute osnovne dimenzije koju je lako identificirati kao onomazioloki tip, tj. zasluga, irina, dob, otvor, teina, temperatura (Langacker, 1987, p. 148; Lakoff; 1987, p. 271; Taylor, 2003, p. 88), a to bismo mogli nazvati inherentno binarnim, jer imaju profil jednostavnih sadrajnih struktura, odnosno dimenzija ili svojstava, a svi su osmiljeni u odnosu na neku skalu ili graninu konfiguraciju. ini se da neki parovi imaju status konvencionalnih parova za veinu ljudi, i u mnogim tekstovima, dok su drugi konvencionalizirani od strane nekoliko ljudi u vrlo ogranienim kontekstima, kao to su otvorena-laparoskopska. To znai da je kontekstualna svestranost esto, no ne i nuno, karakteristika izvrsnih antonima.

Nataa Borak