antički grad na istočnom jadranu - suić

Copvright © 2003., Golden marketing. Zagreb Sva prava pridržana

Nakladnik Golden marketing

Jurišićeva 10, Zagreb

Urednica Marina Šegvić

Suradnici Mašta Begović Dvoržak

Bruna Kuntić-Makvić Krešimir Ronćević

Marina Šcgvić

Recenzenti Igor Fisković Petar Selem

Recenzent prvog izdanja | Milan Prelog ]

Knjigu objavljujemo u suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu

ISBN 953-212-068-8

Mate Suić

ANTIČKI GRAD NA ISTOČNOM

JADRANU2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

GOLDEN MARKETING Zagreb, 2003.

7. Katalog gradova u predrimsko i rano rimsko doba

Oslanjajući se na iznesene kriterije te na podatke što ih daju izvori, literarni i epigrafski, moguće je dati popis urbanih centara na istočnom jadranskom obalnom pojasu (si. 1), imajući, naravno, na umu i one rezerve što smo ili istakli pri definiciji antičkoga grada. Podijelit ćemo ih po kategorijama.

A) Grčki gradovi i zajednice

Što se tiče istočne jadranske obale, grčko naseljavanje nije uzelo većega zamaha pa tako i nije osnovan veći broj polisa.Treba razlikovati polise koje su organizirali grčki doseljenici od.greciziranih naseobina autohtonog stanovništva. Na istočnoj obali Jadrana gradovi grčke urbane fizionomije nastali su na oba načina.Issa (Vis), sirakuška kolonija (apoikia, ktlsis), koju je Dionizije Stariji osnovao oko

389. god. pr. Krista. Nakon Dionizijeve smrti, osamostalila se i bila nezavisan pćlis do građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pristavši uz ovog posljed-

AaNTIČKI G R A D

njeg, izgubila je god. 46. samostalnost, a za Augusta je postala oppidum civium Romanorum. Nakon osnutka salonitanske kolonije, vjerojatno njezina autonomna prefektura (Novak 1940.; 1949.; 1953.; 1961.; Gabričević 1958.; 1970.; Kirigin 1996.).

Pharos (Stari Grad na o. Hvaru), grčka kolonija koju su osnovali jonski Parani s otoka Para u Egejskom moru (Novak 1960.;Rendić Miočević 1952.; 1962a, 1973.; Pharos 1995.'.Adriatic islands 1997.); izgubila je samostalnost i bila porušena za ilirskih ratova krajem 3- st.pr. Krista, opet se pridigla i sačuvala urbani karakter. U rano rimsko doba prefektura salonitanske kolonije.

Corcyra, grčka naseobina koju su osnovali Kniđani na nekom do danas neutvrđenomu mjestu o. Korčule (K6rkyra he Mela ina, iat. Corcyra Nigra - "Crna Korčula”, jer je bila pošumljena). U rimsko doba nije bila grad, inače bi joj se spomen bio sačuvao (Lisičar 1951; Renđič-Miočević 1980.; Mastrocinque 1988.; Korčula i Lastovo 2001.).

Lumbarda na istom otoku, isejska dorska naseobina agrarnoga karaktera kao i Pharos (Rendić-Miočević 1952.; 1962a; 1973.; Korčula i Lastovo 2001.). Ime joj nije sigurno utvrđeno. U rimsko doba nema status grada, vjerojatno je bila u domeni naronske kolonije kao i susjedni Ston.

Tragurium (grč. Tragurion,Trogir), isejska kttsis i važan emporij, sastavni dio isejske zajednice (koinon) sa zajedničkim civitetom (sympoliteia). Nakon propasti isejske samostalnosti i on je došao pod rimsku vlast. Bio je kao i Isa oppidum civium Romanorum i vrlo vjerojatno u sastavu šire zajednice salonitanske kolonije.

Epetium (grč. Epčtion, Stobreč), imao je istu vezu s Isom kao iTragurij, ali u rimsko doba nije postao oppidum civium Romanorum nego je kao i Far bio središtem jedne prefekture salonitanskog agera.

B) Rimski gradovi i zajednice

Ovdje moramo izdvojiti nekoliko užih kategorija, i to po kriteriju stjecanja civiteta i municipalne konstitucije.

a) Gradovi i zajednice s italskim pravom Alutae (koruptela za naziv pripadnika zajednice kojoj je središte bilo u Labinu -

Alvona).Flanates - pripadnici zajednice kojoj je centar bio Flanona (Plomin).Lopsi - pripadnici zajednice kojoj je središte bila Lopsica (Jurjevo kod Senja). Varvarini - pripadnici zajednice sa središtem Varvaria (Bribir kod Skradina). Neditae - središte Nedinum (Nadin).Asseriates - pripadnici zajednice s centrom Asseria (Podgrađe kod Benkovca). K to

me su stekli i imunitet (bili su immunes, tj. oslobođeni nekih fiskalnih obveza).

l'redmel i metode istraživanja

Fertinates (malo iskvaren oblik), pripadnici zajednice kojoj je središte bilo Fulfi- nium , današnji Omišalj na o. Krku.

Curictae - pripadnici zajednice s centrom Curicurri (Krk na istoimenom otoku - Curictica insula).

b) Gradovi - središta rimskih municipijaAgida - Kopar u Istri, bio je oppiđum civium Romanomm već u najranijem Car

stvu (Degrassi 1933a; Mlakar 1962., 34).Parentium - Poreč, u najranijem Carstvu municipij rimskih građana, za Tiberija

postaje kolonija rimskih građana.iader (?) - današnji Zadar, vjerojatno je prije osnutka kolonije bio konvent odnos

no municipij rimskih građana.Salona - Solin, u Cezarovo vrijeme conventus civium Romanorum (Caes. Bell. civ.

III, 9, 2 - 3) s municipalnom konstitucijom, poslije središte kolonije rimskih građana.

Narona (?) - Vid kod Metkovića, vjerojatno kao i Salona zajednica rimskih građana (konvent) prije osnutka kolonije.

Issa - Vis, oppidum civium Romanorum od Augusta, vjerojatno integrirana u salonitanski municipalni kompleks.

Tragurium - Trogir, bio je također oppidum civium Romanorum za Augusta, domala u sastavu saionitanske kolonije.

Rhizinium - Risan, u Rizoničkom zaljevu (sinus Rhizonicus - Boka kotorska), oppidum civium Romanorum.

Acruvium - Grbalj iii sam Kotor, kao Risan.Buthua - Budva, važan emporij prema helenističkom svijetu u predrimsko doba,

od Augusta oppidum civium Romanorum.Olcinium - Ulcinj, također municipij rimskih građana.

c) Rimske kolonijeParentium - Poreč, kolonija od Tiberija dalje (colonia lulia Parentium).Pola - Pula, agrarna kolonija osnovana prije g. 43- pr. Krista: colonia Pola pietas lu

lia ili Pollentia Herculanea,rIader - Zadar, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar (lulia) ili August

(Augusta) .48Salona - Solin, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar nakon završetka

građanskog rata, colonia Martia lulia SalonaAequum - Čitluk kod Sinja, agrarna veteranska kolonija koju je osnovao car Klau-

dije:colonia ClaudiaAequum (iliAequitas)KNarona - Vid kod Metkovića, agrarna kolonija osnovana vjerojatno kad i salonitan-

ska.”Epidaurum - Cavtat, također agrarna kolonija, vjerojatno osnovana za Augusta.’'

* Degrassi 1934. - Uvod;1965.. 44 i d.; 1954., 68 i d. Vatja registrirati'da je Šažei 1987. pretpostavio i raniju dataciju osnutka kolonije. On pomišlja čak i na ceza- rovsku koloniju, s prohodnom municipalnom fazom.' Forlati-Tamaro 1936.; 1947. - Uvod; Degrassi 1943.; 1954., 60 i d.; Fras- cheiti 198?. zalaže se n to da je kolonija u Poli mogla biti osnovana za Cezarove dikt2ture, vjerojatno između 47 i 45- g- pr. Kr.* Brunelli 1913., 89 i d.; Vit- tinghoff 1952.. 124; Suić 1964;1981.: Alfoldv 1965.. 123; Wiikes 1969, 223;.

Novak 1949.; Vittinghoff1952.. Suič 1963.; 139; Al- foldv 1965.. 123; Wilkes 1969, 223; Antička Salona 1991.

Mišura 1921., 5 i ć.-. Alfoldv 1965,118 i d.; Wilkes1969.. 114; Milošević 1987.; 1990.; 1998.

Patsch 1907, 3 i d.; Vittin- ghoff 1952, 125; Aifo!dy1965.. 134-; Wiikes 1969, 245 i d.; Cambi 1980a.

Novak 1965.; 1966.; AJ- foldv 1965, 139 i d.; Wilkes1969.. 252 i d.

63

ANTIČKI GRAD

d) Peregrinske zajednice koje su stekle civitetTreba ponoviti da su mnoge zajednice netom navedenih kategorija također od

ređeno vrijeme u predrimsko doba, prije stjecanja civiteta ili osnutka kolonije, imale karakter autohtonih zajednica. Nema sumnje da je npr. Salona bila središte epi- horske zajednice i prije dolaska onog nukleusa iz konventa i dedukcije kolonije, kako i Strabon donosi oslanjajući se na tu stariju situaciju pa kaže da je Salona grad Delmata (Strab. Geo.VII, 5,5; v. ovdje 412). S dolaskom, međutim, rimskih elemenata u naselja navedena pod b) i c) taj je epihorski element bio minimiziran. Naprotiv, snažnu epihorsku komponentu sačuvali su gradovi navedeni pod a), jer je riječ0 dodjeli civiteta zatečenom stanovništvu. Zbog toga ćemo i njih ubrojiti u autohtone formacije.

Na arealu što ga obrađujemo, zajednice s neprekinutim autohtonim temeljem1 njihovi gradovi - centri bili su:Albona - Labin, autohtona općina s italskim pravom, u razvitku izrasla u rimski mu

nicipij.Flanona - Plomin, s istim razvitkom kao i Albona.Tarsatica - Trsat, Rijeka, autohtona zajednica, civitet je stekla za Flavijevaca u dru

goj polovini I. st. n. e.Sema - Senj, isprva zajednica peregnnskoga karaktera, već potkraj Republike sre

dište italskoga poslovnog svijeta (trgovina, pomorstvo), od Augustovih vremena uživala rimski civitet.

Crexa - Cres, stekla je civitet i konstituciju za prvih careva, Augusta ili Tiberija. Apsorus - Osor, razvitak poput Cresa.Curicum - Krk, autohtona zajednica kojoj je bilo dodijeljeno italsko građansko pra

vo, prirodnom evolucijom postala municipalitet s rimskim građanskim pravom.

Fulfinium (žitelji Fertinates ili Foretani) - Omišalj na o. Krku, također je kao pe- regrinska zajednica dobio italsko pravo koje je evoluiralo u rimsko građansko pravo.

Arva - Rab na istoimenom otoku, stekla je civitet i konstituciju za Augusta. Lopsica - Jurjevo kod Senja, autohtona općina s italskim pravom, daljnjim razvit

kom rimski municipij.Ortopla - Stinica pod Velebitom, također autohtonog podrijetla, stekla rimsko gra

đansko pravo i konstituciju za Augusta.Vegiurn ili Vegia - kod Karlobaga, također municipij od Augustovih vremena. Parentini - ime stanovnika zajednice registrirano u natpisu (CIL 3.15053), ime gra

da nepotvrđeno, možda Parent(i)um. Nalazio se vjerojatno negdje na graničnom području Libuma i Japoda, poviše mora na Velebitu.

Argyruntum - Starigrad Paklenica, zajednica domaćih peregrina, stekao je konstituciju i civitet za prvih careva, Augusta ili Tiberija.

Aenona - Nin, središte zajednice koja je za Augusta stekla rimski civitet.

Predmet i metode istraživanja

Pasinum (?) - neutvrđenog smještaja, u Plinija se samo spominje nakon Enone civitas Pasini (Plin. NH III, 140; v. ovdje 420).

Nedinum - Nadin, središte libumske općine, civitet i konstituciju dobili su Nedi- tae vjerojatno već za Augusta.

Corinium - Karin, Gradina Miodrag, centar iiburnske zajednice, status municipija dobio je za Augusta.

Clambetae - Cvijina glavica kod Obrovca, stekla je civitet i konstituciju za Augusta.

Hadra - Medviđa u zapadnoj Bukovici, stekla je civitet za prvih careva.Asseria - Podgrađe kod Benkovca, vjerojatno uživala italsko pravo kao autohtona

zajednica, a k tome i imunitet. U daljnjem razvitku postala rimski municipij početkom l.st.

Sidrona - zapadnije od Hadre. Njezini liburnski pripadnici Sidrini stekli su civitet i konstituciju za prvih careva.

Alveria - Dobropoljci u istočnoj Bukovici, i njezini pripadnici Alveritae također su stekli rimsko građansko pravo i konstituciju za prvih careva.

Varvaria - Bribir i njezini Varvarini, pripadnici autohtone zajednice, stekli su italski privilegij i konstituciju koja je evoluirala u municipalitet s rimskim civitetom.

Bum um - Ivoševci kod Kistanja u Zapadnoj Bukovici, dobio je autonomiju znatno kasnije, za cara Hadrijana u prvoj polovini 2. st. n. e.

Scardona - Skradin, na jugoistočnoj periferiji Liburnije, središte sudbenoga konventa Liburna i Japoda, stekla je konstituciju i civitet za Flavijevaca, u drugoj polovini 1. st. n. e.

Rider - Danilo kod Šibenika i njegovi Riditae kao autohtona delmatska zajednica stekli su civitet vjerojatno za Klaudijevaca, u prvoj polovini 1. st. n. e.

Promona - Tepljuh kod Drniša, kamen smutnje krajem Republike između Liburna i Delmata, stekla je civitet relativno vrlo kasno, tek za Aurelijevaca, u drugoj polovini 2. st. n. e.

Rhizinium - Risan, vrlo vjerojatno jedna od onih Varonovih (u Plin. NH III, 142; v. ovdje 420) autohtonih civitates prije stjecanja civiteta.

Acruvium - Kotor, kao Rizinij.Buthua - Budva, kao Rizinij.Olcinium - Ulcinj,kao Rizinij.Doclea - Duklja, kod Podgorice, centar veoma prostrane autohtone zajednice, stek

la je konstituciju među posljednjima, u 2. st. n. e. Osim Dokleata (Docleatae) pripadnika ove zajednice, postojalo je i šire pleme Dokleata koje se po Pliniju (NH III, 143, v. ovdje 420) dijelilo na 33 dekurije.

To bi bio potpun katalog naselja iz najranijega Carstva na užemu obalnomprostoru kojima se pouzdano može pridati svojstvo grada - centra, dakle grada u

ANTIČKI GRAD

pravom smislu riječi. Ostalih naselja nižega ranga, od kojih su mnoga imala istaknute urbane i urbanističke kvalitete, kao gradići Istre (Ruginiumss - Rovinj, Pimnum - Piran, Nesactium - Vizače), Liburnije (npr. Blandona - kod današnjeg Biograda na moru), srednje Dalmacije (npr. Pituntum - Pođstrana, Oneutn - Omiš) i drugdje, bilo je prilično mnogo, ali ona izlaze iz okvira ovih razmatranja.

Već sad, na kraju ovog poglavlja, nameće se potreba da se osvrnemo na sliku rasprostranjenosti urbanih centara na hrvatskoj obali i đa na temelju toga izvedemo zaključak, ne prejudicirajući konačne zaključke koji će slijediti iz daljnjih analiza. Vidi se đa su neke regije bile gušće urbanizirane, neke rjeđe. Ako izuzmemo grčke i rimske kolonije, koje su formacije stranog podrijetla i koje su nastale kao rezultat vanjske politike grčkoga i rimskog svijeta, ostaje nekoliko desetaka gradova što su se razvili na autohtonim temeljima.

Istra je u ranom Carstvu bila relativno slabo urbanizirana.Tu su se nalazila četiri grada u pravom smislu riječi: Tergesle, Agida, Parentium i Pola. Cak Nezakcij, koji je nesumnjivo imao vrijednih tradicija iz predrimskih vremena kao jedno od najistaknutijih središta starih Histra, nije imao konstitucije sve do 3. st. n. e. Ostali su gradići bili u sjeni navedenih centara. Antička Liburnija, obalni potez od Raše do Krke, bila je u antičkom razdoblju najurbaniziranija regija hrvatskog priobalja, počevši već od Kvarnera, pa preko podvelebitskog kraja, do Ravnih kotara i Bukovice. Današnja srednja Dalmacija daje opet sasvim drukčiju predodžbu: to je regija veoma rijetke urbanizacije, najrjeđe na primorju, pa se može kazati da je područje Delmata, Ardijejaca, Daorsa i drugih naroda u tom procesu bilo zaostalo.Tek u današnjoj južnoj Dalmaciji i u Crnogorskom primorju susreće se veća gustoća, ali još uvijek ne tolika kao na tlu Liburnije. Opažaju se i razlike unutar iste regije. Na primjer, relativno slabo je bio urbaniziran uži primorski pojas u sjevernoj Dalmaciji, odnosno u kontinentalnoj Liburniji, dakle uglavnom područje Ravnih kotara, dok je kudikamo više bilo urbanizirano podvelebitsko područje i područje današnje kršne Bukovice. Zašto je tome tako neće biti teško objasniti.Tu su važnu ulogu imali političko-dništveni i ekonomski momenti i tome će biti posvećen dio daljnjih izlaganja.

III. dio

U SVITANJU GRADA KLASIČNOGA SVIJETA

NA ISTOČNOM JADRANU

Gradovi ili nascuntur ili fiu n t - ili se razvijaju ili nastaju. Postanak grčkih gradova kao urbanih centara ne moramo uvijek tražiti u postupnom uvođenju tercijanih djelatnosti od kojih mnogima i nije bilo mjesto unutar gradskog perimetra. Od sela često postaje grad, nastaje gradsko središte čiji položaj ima posebno pozitivno značenje za one cjeline koje se formiraju kao rezultati i interakcije dvaju sadržaja, jednoga gradskog i drugoga seoskog. Odnos polis - kčme možemo promatrati na primjeru mnogih grčkih naselja.To je onaj poznati odnos grad - selo, koji se u konkretnim oblicima susreće i kasnije u rimskim naseljima i u novijim formacijama. Prauzori su tih cjelina stari orijentalni gradovi - države, kasnija ishodišta integracija gdje je glavni grad - osvajač postao središtem većih i prostranijih država.

U starim tradicijama često susrećemo ime osnivača grada koji se kasnije štuje kao božanstvo - roditelj, otac stanovnika rođenih u gradu.To vrijedi osobito za osnivače i obnovitelje mnogih grčkih gradova. Genealogije njihovih potomaka većinom su se uzimale i kao kronologije postojanja, odnosno osnutka grada. Kad je He- katej Milećanin došao u Egipat, posjetio jeTebu, znamenito vjersko središte. Heka- tej je tamošnjim svećenicima s ponosom kazao da je on šesnaesti potomak božanskog osnivača Mileta. Slatko su se nasmijali svećenici na tu samohvalu, jer su oni posjetitelju iz Mileta mogii pokazati čak 345 velikih kipova svojih prethodnika (He- rod. Hist. II, 143)! Hekatej je dobro preračunao naraštaje primijenivši prosječan vijek od četrdeset godina za jednu generaciju i početak je života svojega grada povezao s vremenom doseljenja Dorana koje je postalo najvažnijim uporištem grčke predaje, uz Trojanski rat od kojega su također neki Grci računali vrijeme. Hekateje- va je kronologija vrijedila sve do helenističkih vremena kad su poznati kronografi pokušali pojedine događaje iz grčke povijesti sinkronizirati s važnijim događajima iz povijesti orijentalnih država.

Spartanci su datirali događaje imenima svojih kraljeva koji su taj položaj obnašali u suvladarstvu, po jedan iz vladarskog roda Agida i vladarskog roda Euriponti-

135

ANTIČKI GRAD

Bila je potrebna velika strpljivost i znanje da se protumači ovaj toponim. Razmatranjem samoga značenja ne bismo Iako mogli doci do njegovoga izvornog oblika. Ovdje ćemo navesti samo neke fonetske promjene koje su se tu zbile: qu- je prešlo u k-, -d- se izgubilo, -£>■ je prešlo u -b-, -i- je epentezom došlo pred njega.

da. Sve do Leonide koji je ušao u povijest kao heroj Termopila, spartanski je vladarski popis dijelom kasnija rekonstrukcija. Ako pogledamo katalog kraljeva, moći ćemo prepoznati i posve izmišljena imena.Tako, npr., uz Likurga koji je po spartanskoj predaji tvorac ustava toga polisa, stoji suvladar imenom Eunom (grč. eu + nomos, ‘dobar zakon”).

U najstarijemu grčkom društvu već su bili počeli neki procesi spajanja stanovništva malih naselja koja jedva možemo smatrati prapočecima kasnijih urbanih središta. S razvitkom i napredovanjem društva u malim naseljima ona su se često ujedinjavala u veću zajednicu.'lako atenska predaja koju nam je posredovao Plutarh (Thes. 24 i 25) prikazuje ujedinjenje Atike u atenski polis na poticaj kralja Tezeja, Egejeva sina, kojega su Atenjani rado isticali kao svojega ekista (oikistes). Svaki je Atičanin pripadao jednoj od četiri jonske file (plemena), a svaka se fila dijelila na tri fratrije. Plutarh pripovijeda da je Tezej ujedinio dotad odvojene jedinice atičko- ga prostora u jednu veću, atenski polis, postupkom što ga sam naziva sinekizmom (synoikismđs).U procesu sinekizma manje su jedinice davale svoje specifične doprinose. Kasnije je ostalo mnogo retencija u društvenomu, političkom i vjerskom životu koje svjedoče o njima. Četiri su jonske file (plemena) zadržale osobitosti koje se nisu izgubile ni onda kad je Klisten umjesto njih uveo teritorijalne file. Unutar prvotne četiri file postojala je podjela na bratstva - fratrije - koju ni reforma nije mogla ukloniti. U okviru fratrija čuvale su se stare patrijarhalne institucije rodovskog podrijetla na području obitelji, obiteljskoga imetka, svetkovina, kulta itd. Središnja vlast polisa nije u to smjela dirati. Sinekizam je bio integracija na vrlo demokratski način s temeljima u rodovskome društvu. Plutarhov prikaz nije samo rezultat njegovih domišljanja ili atenske predaje već odraz stvarnih društvenih procesa.

Atena je blistav primjer o kojemu je sačuvana i potvrda u literaturi. Ipak, i u Grčkoj pretežu spontane tvorbe pod utjecajem gospodarskih grana kojima se stanovništvo izdržavalo: stočarstva, zemljoradnje, obrta, trgovine. Posebnoga karaktera bile su kleruhije, naseobine kleruha koji su od matičnoga polisa dobili određenu površinu zemlje (kleros ili klaros, ždrijeb) na uživanje, a ne u stalno vlasništvo. Kleruhije su svojim maticama pružale velike mogućnosti gospodarskoga rasta. Urbanoga tipa postat će uskoro i naselja koja su po postanku bila potpuno vojna. Urbani su karakter već gotovo u početku imala ona naselja koja su nastala kao središta tercijarnih djelatnosti, prvenstveno trgovine. U svim civilizacijama i svim razdobljima postoje toponimi koji upućuju na značenje prometa i trgovine za nastanak i opstanak naseobina: Empćrion, Nauportus, Forum Iulii, Demir Kapija, Novi Pazar, Veliko Trgovišče i dr. U Istri susrećemo toponim Karojba koji je postao od lat. quattuor viae (quadrivium - raskršće).*1

Kad je govor o negrčkim i nerimskim urbanim formacijama, ponajčešće njihove početke moramo procjenjivati mnogo skromnije, samo po okolnostima koje su utjecale na izbor položaja za naselje, a bile su bitne za opstanak njegovih stanovnika: prvenstvo ima obradiva zemlja, zatim sam položaj i mogućnost komunikacije.

U vrijeme kad se na hrvatskim obalama pojavljuje grad antike, klasična je urbanistička misao bila razrađena kao posebna doktrina u grčkom, helenističkom i u et-

136

V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

ruščansko-rimskom svijetu, a urbana kultura bila je temeljna pretpostavka društvenog progresa.

Bila je dokraja izgrađena opća apstraktna ideja grada koja se bezbroj puta reproducirala i konkretizirala kad su se osnivali novi gradovi, bilo u metropolama klasičnih civilizacija, bilo u zemljama barbarskog svijeta. Na našim obalama bit će to ostvarenja grčkog duha u kolonijama što su ih Grci ovdje osnovali ili naseobine rimskih građana na najvažnijim punktovima naše obale. U naša razmatranja potrebno je uključiti i ideje stranih civilizacija o fenomenu grada uopće, ne samo da bi se bolje shvatila njegova realizacija na hrvatskoj obali već jednako tako da bismo mogli prosuditi u kojim je uvjetima ostvaren i u čemu se onda očituje epihorska komponenta u tim i u svim drugim gradskim središtima koja su se na obalnom prostoru nalazila u sferi utjecaja klasičnoga grada.

1. Grad grčkoga svijeta

Već stari logografi i geografi, proučavajući gradske formacije na području grčkoga kulturnog utjecaja, smatrali su da je grčka urbanistička misao potekla iz Jonije na obalama Male Azije, a formulirao ju je, kako je poznato, Hipodam iz Mileta u 6. st. pr. Krista.67 Do perzijskih ratova jonski je svijet živio u okviru velike državne cjeline što su je Kir Stariji i njegovi nasljednici formirali na razvalinama velikih država starog Istoka. Prve formacije grada - države bile su se pojavile na tlu Mezopotamije, a perzijska okupacija Jonije mogla je pridonijeti i formiranju i oblikovanju gradova ne samo na području što su ga okupirali Perzijanci nego i na klasičnomu grčkom tlu. Pod perzijskom vlašću našle su se zemlje s tisućugodišnjim tradicijama života u civilizacijama visokog dometa koje su jonskim Grcima bile na dohvatu. Oni su lako mogli upoznati mnoga iskustva antičkog Orijenta na svim poljima, pa tako i na polju urbanističke discipline. Jonski Grk, nesputan sitnim partikularizmom koji je vladao u metropoli i antagonizmom između mnoštva sitnih polisa u zemlji - matici, imao je prilike širiti svoja obzorja i stjecati nove, grčkom svijetu dotad nepoznate spoznaje s različitih područja. Grk će često zauzeti visoko mjesto u politici perzijskoga kralja, pogotovo kad je bilo potrebno da se iskaže grčki duh istraživanja. Darije Vištašpa u posljednjim decenijima 6. st. pr. Krista povjerit će tako lo- gografu Skilaku iz Karijande da istraži svijet Srednjeg istoka sve do obala Inda, a He- katej iz Mileta proučit će geografiju i etnografiju svih obala Mediterana. U tom se krugu rodio i formirao Herođot Halikarnašanin, koji će prvi upotrijebiti znanstvene metode istraživanja u proučavanju povijesti.

Odatle je potekao i Hipodam iz Mileta, suvremenik Herodotov, koji je djelovao nakon završetka perzijskih ratova. Kao aktivni inovator klasične grčke misli Hipo-

Literatura o grčkoj urbanis* tici dosta je opsežna, usp. u užem izbom: Lavedan 1926.; Castagnoli 1951.; Martin 1956.; Morini 1963.: Coppa 1968.

137

ANTIČKI GRAD

Si. 29. Gradski raster grčkog Nea- pola (NedpoUs), Napulj, Italija: urasteru dominiraju uzdužni aksijalni pravci; Castagnoli 1951.

dam je na maloazijskom prostoru došao do ostvarenja koja su kasnije dobila epitet hipodamovske znanosti. Pravilan raster gradskog areala postojao je u mnogim krajevima o kojima je Hipodam mogao steći spoznaje i primijeniti ih tako da je postao utemeljitelj grčkoga modela planiranoga grada s podjelom na geometrijski pravilne dijelove.

Nijednom narodu antičkoga svijeta urbanistička doktrina nije bila tako potrebna kao Grcima, jer nijedan narod nije doživio takvu proliferaciju svojega vlastitoga grada po dalekim tuđim zemljama. U vrijeme kad je djelovao Hipodam, grčka je kolonizacija već bila doživjela apogej, nove stečevine (ktiseis) u 5. i u 4. st. pr. Krista ispunit će tu i tamo pokoju prazninu u pojedinim regijama koje su već odavna bile u interesnoj sferi grčke kolonizacije.To znači da je i zapadni grčki svijet u Hipo- damovo doba već bio stekao golemih iskustava u osnivanju novih gradova, počevši tamo od kraja 8. st. pr. Krista. I ta su iskustva nesumnjivo bila prisutna u Hipoda- movoj doktrini i njegova je zasluga prvenstveno u tome što ih je znao formulirati i konstituirati u sustav. Vrijednost Hipodamova modela nije samo u geometrijskoj pravilnosti već i u raspodjeli prostora u gradskome tkivu za sadržaje koji grad čine gradom. To su javna mjesta, namijenjena zajedničkim funkcijama iz sfere javnoga života: uprave, trgovine, prometa, zdravstva, prosvjete, kultova itd. Nastoje se izdvojiti sadržaji kojima se ne može osigurati prostor unutar gradskoga tkiva, omeđenoga bedemima, jer onamo i ne pripadaju. Filozofija ih je dijelila na svete i profane.

I sam grčki svijet u užoj metropoli stekao je u procesu geneze i razvitka vlastitoga polisa vrijedne spoznaje ne samo dok je unapređivao grad kao funkciju društva već i dok ga je oblikovao kao faktor zadovoljenja svih potreba građanina - društvenoga bića (zdion politikćn). Izvorna Hipodamova doktrina nije nam poznata, o njoj možemo suditi na temelju njegovih ostvarenja, od kojih su najznamenitija re-

U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 30. GradsM raster grčke Ise (Issa), Vis: tlocrt s perimetrom i pravcima komunikacija (d) koje teku niz padinu u longitudinalnom smjeru: a) trijem: b) rimske terme; c) nekropola; d) komunikacije; e) rimski teatar; prema Gabričević 1958.

konstrukcija njegova rodnoga grada Mileta koji je bio razoren u grčko-perzijskim ratovima, i urbanistička regulacija grada Pireja, najvažnije atenske luke. Po tome se grad, planiran u strogom ortogonalnom sustavu, s pravilnom mrežom gradskih komunikacija, užih urbanih sklopova, gradskih četvrti i blokova kuća, smatra tvorevinom nastalom na hipodamskim načelima. Nesumnjivo je da je Hipodamovoj teoriji prethodila stoljetna praksa. I sam dijete grčkog polisa, jednoga od najznamenitijih, najbogatijih i u kolonizatorskom djelovanju najaktivnijih, dobro je poznavao gradski organizam u svim njegovim funkcijama i u svim njegovim manifestacijama: on je u tim kategorijama razmišljao i nalazio rješenja koja su tome najbolje odgovarala. Stoga i neće biti teško razlučiti u grčkoj literaturi koja tretira problem polisa nakon Hipođama ono što je njegovo i ono što je patrimonij opće grčke misli o gradu. Ideju grada u sustavu razradio je u 4. st. pr. Krista filozof Aristotel iz Stagire u djelu Politika (v. ovdje 398). Tu i tamo oslanja se na Hipodama prema kojemu ne gaji simpatije, a njegovim teorijama pristupa veoma kritički, pa im se ponegdje i suprotstavlja - indirektno preko njih i Platonovima. Aristotel nam ostaje glavnim izvorom za poznavanje ne samo grčkoga grada nego i znanosti o gradu uopće u grčkomu klasičnom i helenističkom svijetu. Ipak nema sumnje da je on pred sobom imao model Hipodamova grada (II, 5,1-4; v. ovdje 400) kad je proučavao ne samo njegovu konkretizaciju već i sve druge aspekte djelovanja i razvitka grada, kad je

ANTIČKI GRAD

udarao temelje znanstvenih metoda u istraživanjima, počevši od proučavanja geneze grada i njegova trajanja u dijakroniji pa do analize njegove uloge u njemu suvremenom društvu. Aristotelova definicija čovjeka kao bića polisa (to bi bilo uže značenje poznate sintagme zdion politikon) identificira u širem smislu univerzalnost ljudske društvenosti u njezinu posebnom povijesnom obliku, u urbanom i urbanističkom, koji je bio i najveći domet društvene organizacije nebarbarskog svijeta. Aristotelova je glavna preokupacija naći konkretnu viziju najpogodnijeg modela po kojemu će se organizirati njemu suvremeni grad, razlučujući i određujući u tom gradu ono što pripada građaninu pojedincu i grupi pojedinaca od onoga što je određeno zajedničkim organizmima na temelju funkcija što ih obavljaju. Po tome će i sustav materijalnog ostvarenja grada biti odraz političke koncepcije, društvene strukture i hijerarhije, refleks ideja koje su i prije filozofi razrađivali u traženju modela idealnoga grada. Aristotel sam nije oduševljen Hipodamovim konceptom grada oblikovanog u krutomu geometrijskom sustavu (koji, uostalom, koliko znamo iz primjera, i nije bio tako strog), on predviđa fleksibilnije organizirane prostore ali ga, u biti, vodi Hipodamova misao (Aristot. Polit.VII, 10,4; v. ovdje 404). Ona je ubrzo našla primjenu i u zapadnom svijetu. Kad je Periklo pokrenuo osnivanje panhe- lenske kolonije Turiji (Tburioi) u južnoj Italiji, gdje je uz Herodota, po Hezihijevu svjedočanstvu, sudjelovao i Hipodam (Suda s. v. 'HgoSotog, Hesych. s. v. 'Yjdto&&(K>u v£|xr)at5),već su se bile manifestirale ideje koje su anticipirale Stagira- nina. Ekisti (osnivači) toga grada, kako se vidi, birani iz najuglednijega kruga tadašnjih intelektualaca, udarili su temelje gradskoj legislaturi rukovodeći se idejama zakonodavca Haronde. U jednom zakonu bilo je određeno da sva djeca građana novoosnovanoga građa imaju pravo na besplatno školovanje (grammata - učenje čitanja i pisanja)! Aristotel će analizirati sve tipove politija, one aristokratske, hijerar- hizirane u svojim društvenim strukturama i defenzivne u odnosu prema ambijentu u kojemu egzistiraju, kao i one demokratske, izložene opasnosti od demagogije i oligarhije, ne opredjeljujući se osobno ni za koju (usp.Polit.VE, 10,4; v. ovdje 404), smatrajući da je svaka vlast dobra ako je čine dobri ljudi.Time nam on ujedno prvi daje i tipologiju grada - zajednice izrađenu na temelju političko-socijalnih struktura, u kojima razlikuje elemente koji su njihova posljedica.To jesu uopćene sheme, ali one mogu nadahnuti svakog istraživača kad god se nađe pred zadatkom da na temelju materijalnih ostataka nekoga grčkoga grada pokuša otkriti i njegovu dušu.

Za naša uža razmatranja važne su Aristotelove ideje o odlikama polisa. On razlikuje dvije odjelite kategorije postupaka i institucija povezanih s njima u organizaciji grada - države kao integralne cjeline: grada kao prostora određenog za obavljanje svih zajedničkih funkcija, i posebno njegova teritorija koji je raison d’etre grada samog.To su dvije ravnopravne kategorije. Jer, kako je spomenuto, autdrkeia je nerazlučiva karakteristika grada. On mora biti sposoban sam upravljati sobom, sam opstojati i razvijati se u svim svojim djelatnostima: političkim, upravnim, ekonomskim i kulturnim, on tvori samodostatnu cjelinu u kojoj je njegov teritorij jednakovrijedan dio. Zbog toga sve ono što se odnosi na društveni život uopće, Aristotel svrstava u dvije kategorije koje naziva astynomta (od asty - grad - utvrda i nomos - zakon) i agronomia (agrćs - polje, teritorij, Aristot. Polit.VI, 5,3 i 4; v. ovdje 402).

V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 31- Gradski raster grčkog Fara (JPha- ros), Stari Grad, o. Hvar; prvotna gradska jezgra: 1, 2, 3- ostaci zidina; 4. položaj središnjega gradskog prostora; A, B položaj gradskih komunikacija; prema Gabričević 1966.

Kompleks astinomije obuhvaća sve što se odnosi na uže gradsko područje, počev od kulta, uprave, institucija, izgradnje i si. do komunalnih službi, održavanja reda, opskrbe tržnice i dr. Agronomija regulira sve što se odnosi na gradu pripadajući teritorij: raspodjelu i vlasništvo terena, obradbu i eksploataciju, režim cesta, voda i si., održavanje nekropola i svetišta, itd. To je u neku ruku i znanstveno obrazloženje problema odnosa grada i sela, centra i njegova teritorija. U grčkom polisu oni čine harmoničnu cjelinu. U demokratskom polisu bit će te relacije drukčije od onih u aristokratskom, ali jedno bez drugoga nije moglo postojati. Odraz ove dihotomije u kompleksu polisa susreće se i na našoj obali, u tekstu poznate psefizme iz Lumbarde na o. Korčuli, koja je zapravo rodni list kolonije u osnutku (v. ovdje 452). Tu je teritorij naseobine razlučen na dvije cjeline, na gradsko područje za stanovanje (za upravu i si.), i na teritorij na kojemu će doseljenici dobiti parcele za obrađivanje (svaki po 30 pletara). Naseljenici su podijeljeni po filama, svakom se dodjeljuje prostor za stanovanje i gradnju kuće u gradu što se upravo utemeljuje, i posebno dio teritorija (jonski kleros, dorski klaros - ždrijeb). Time su započele astinomija i agronomija toga novoga grčkoga grada, a tako je sigurno bilo i prilikom osnivanja drugih naseobina koje su imale pretežno agrarni karakter.

Po Aristotelu, grad se odlikuje svojom eukozmijom i diortozom (eukosmia i diorthosis, Aristot. Polit. V 5, 2; v. ovdje 400; II, 6,13; III, 1, 4 i 7; III, 8,6; VI, 1, 5). Eukozmija (od grč. eu - dobro i kosmos - red) u materijalnom pogledu odraz je hi- podamskoga grada u kojemu postoji red stvari, koordiniranost grada u njegovim elementima, savršeni poredak u idealnoj organizaciji gradskog prostora, odsjaj vizije “savršenoga grada”. Suprotnost tome je akosmta (nered), pa je odnos eukozmija : akozmija na neki način i odnos grčki grad : grad barbara. Međutim, najmanje je to strogost u poštivanju uredne planimetrije i geometrijski organiziranog prostora. Eukozmija ima svoj visoki etički smisao. On proizlazi iz međuzavisnosti reda u stvarima i reda u sferi ideja, to je eukozmija na planu moralnih vrijednosti koje se oči-

ANTIČKI GRAD

SI. 32. Gradski raster grčkog Fara (Pharos) Stari Grad, o. Hvar; rekonstrukcija linije perimetra i orijentacije gradskih komunikacija; prema Gabričević 1966.

tuju u institucijama grada, u sustavu vlasti i u odvijanju svih onih složenih djelatnosti u urbanoj zajednici.Taj se sklad postiže diortozom (orthos - ravan, prav, ispravan), ispravljanjem, hotimičnim uklanjanjem nepravilnosti u materijalnoj i u duhovnoj sferi. U tkivu grada koji se stoljećima spontano razvijao naslagalo se mnogo toga što je potrebno ispraviti i dovesti u red. Cilj i model maksimalnog dostignuća u tom ispravljanju bio je u grčkom svijetu (a kasnije u klasičnom svijetu uopće) grad koncipiran po Hipodamovoj zamisli, bez obzira na rezerve što ih je Aristotel imao. Korelat tom ispravljanju gradskog prostora je ispravljanje na planu institucija, uprave, općega društvenog života, da bi se i tu postigao “savršen poredak”, ono što Aristotel naziva eunomijom.Tako je pravilan hipodamovski gradski raster dobio svoje znanstveno obrazloženje i opravdanje. Odraz toga su i u našim grčkim naseobinama, koliko su istražene, pravilne dispozicije gradskih areala, kako će se vidjeti.

Budući da uvijek u proučavanju grada i urbanizma uzimamo čovjeka kao mjerilo svemu, kako su i prvi sofisti naučavali, potrebno je razmotriti koji su elementi, koje socijalno-kultume grupacije, bili nosioci ideje grčkoga grada na našem primorju. Jer, kao i pri osnivanju rimskih gradova, od toga je mnogo zavisilo. Kako je navedeno, intencija osnivača prve kolonije, Dionizija Starijega, prvenstveno je bila osigurati na Jadranu prikladnu bazu koja će mu omogućiti da ostvari svoje dalekosežne planove na tom moru (Diod. XV, 13; Novak 1940 ). Motiv vojne ekspanzije i nečega što bismo današnjim jezikom označili imperijalizmom, nije tada bio nov u grčkom svijetu. Poznata je politika Atene i njezine ekspanzije nakon perzijskih ratova, njezino nastojanje da osigura hegemoniju u grčkom svijetu i prevlast na moru (arkhe). I ona je osnivala vojne baze po Egeji i na obalama Trakije, slala svoje građane u tzv. kleruhije (od klšros - ždrijeb i ekhein - imati) gdje su živjeli od zemlje, služili kao njezini vojnici u mornarici, ali one nisu bile konstituirane kao samostalni polisi, a njihovi su pripadnici i dalje ostali atenski građani. Issa je imala sličnu namjenu i za života svojega osnivača bila je u zavisnom položaju prema matici - Si- rakuzi. U početku je bila primarna njezina vojna uloga, a to se pokazalo i u spome-

142


SI. 33- Usporedni prikaz idealne urbanističke sheme Ise i Fara: Issa (A) je organizirana u pravokutnom rasteru s komunikacijama koje se padinom spuštaju prema luci gdje se pretpostavlja središnji javni prostor (hram s trijemom i si,y,Pbaros (B) se približava rimskoj urbanističkoj shemi s kvadratnim rasterom i ravnopravnim komunikacijama u oba smjera; glavne komunikacije izviru iz gradskih vrata, a u njihovu sjecištu je središnji javni prostor; Gabričević 1958.

nutoj epizodi, prvoj historijski utvrđenoj pomorskoj bitci na Jadranu koja se vodila prije osnutka kolonije na Hvaru, kad je grčka flota pod zapovjedništvom isejskog eparha pritekla u pomoć ugroženim utemeljiteljima Fara (Renđić-Miočević 1950.). No, apstrahirajući intencije osnivača, ona je u biti bila agrarna kolonija i agrar joj je bio izvor egzistencije isprva, pa i u kasnijim vremenima. Potvrdu za to nalazimo u Herodota (VII, 155) koji donosi da su se i u Sirakuzi, isejskoj matici, pravim građanima smatrali samo gamorsi, tj. oni kojima je za izdržavanje bila dodijeljena zemlja. Tako je bilo i u drugim dorskim kolonijama. U pitomim sunčanim dragama i uvalama grčki su naseljenici prvi put u ovim stranama posadili lozu i maslinu. Agrarni karakter bio je još naglašeniji u drugim otočkim kolonijama, u Faru i u onima na o. Korčuli (Gabričević 1966.). Naseobine na o. Korčuli, vjerojatno na položaju današnjega istoimenog grada, imale su usto i stratešku ulogu nadzora nad plovnim putom kroz Pelješki kanal (Suić 1996., 263-275). Podrijetlo naseljenika može se utvrditi samo u općim crtama na temelju vijesti pisaca i podataka iz natpisa. U stariju koloniju na Korkiri doselili su se dorski Kniđani iz polisa u maloazijskoj Kariji. Isej- ci su bili Dorani, konstituirani u tri dorske file, kao i pripadnici njihove kasnije kolonije na o. Korčuli o kojoj svjedoči Lumbardska psefizma. Onomastički elementi u grčkim natpisima, posebno u Lumbardskoj psefizmi pokazuju da je među ovim kolonistima bilo potomaka onih Ilira koji su još u posljednjoj fazi egejskih seoba u velikom broju emigrirali na tlo Južne Italije (tzv. mesapski Iliri) i tamo se potpuno ili

SL 34. Isejski koinćn u predrimsko i u rimsko doba: I. odnos prema kopnenim faktorijama u Traguri- ju (Jragitrion, Trogir), i Epetiju (Epćtion, Stobreč); između njih je ilirsko - delmatski emporij Salona; II. odnos Ise i njezinih kopnenih fak- torija prema Saloni nakon dolaska pod rimsku vlast

143

ANTIČKI GRAD

djelomično helenizirali (Rendić-Miočević 1952.). U Far su se uz pomoć i podršku Dionizija Starijega doselili jonski Parani s otoka Para.

Kao ni drugdje, tako ni na našoj obali agrarne kolonije ne ostaju u daljnjem razvitku zajednice sa samom agrarnom osnovicom. Grci u srednjodalmatinskom arhipelagu, a posebno Isejci, imali su izvanrednu priliku preuzeti ulogu posrednika u trgovini i u pomorskom prometu, u razmjeni dobara s autohtonim svijetom na kopnu, pogotovo nakon što su Liburni izgubili prevlast na moru. Isa je u tome predvodila, ona će osnovati faktorije na dvije važne točke na obali, na rubovima Kaštelanskog i Splitskog polja,Tragurij i Epetij, a u Saloni, koja je po Strabonu bila delmatski emporij (Strab. Geo.VlI, 5, 5: epineion Delmateon - pristanište Delmata; v. ovdje 412), smjestit će se poduzetni trgovci i obavljati unosne poslove sa stanovnicima u delmatskom zaleđu koji, kako je navedeno, nisu poznavali novac nego su razmjenjivali dobra. Ekonomska uloga grčkog svijeta u nas ne ogleda se samo kroz djelovanje kolonija. Grčki poslovni svijet pojavit će se i na drugim točkama obale, svuda gdje je mogao naći zgodnu priliku da posreduje u izmjeni dobara između domaćega i vanjskog svijeta, posebno u važnijim autohtonim emporijima, kao što su bili predrimska Narona, stara Buthoe i vjerojatno drugi centri južnog Jadrana. Njihova prisutnost ostavila je u tim ambijentima vidnih tragova, pa i u sferi urbanizma. Njihov monopol razorit će penetracija prodornoga rimskoga poslovnog svijeta u 2. i u 1. st. pr. Krista, uoči propasti isejske samostalnosti i dolaska jadranskih Grka pod rimsku vlast (Suić 1973.).

r st lutnju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

položajni plan

1 procesijski put2 Nikin hram3 propileji

4 kip Atene Promahos

5 Artemidino područje

6 halkoteka7 Partenon8 stari Atenin

hram9 Atenin oltar

10 Zeusovo područje

11 Pandionov heroon

12 Erehtej

13 Pandrosej14 kuća arefora

rekonstrukcija

S S I sakralne građevine C Z3 sakralno područje

I----- I zgrade za kultnu službu

C T J terase, dvorišta

SL 36. Atenska Akropola; tlocrt i ideaina rekonstrukcija; Miiller - Vogel 1999-

ANTIČKI GRAD

2. Grad rimskoga svijeta

Urbane tradicije rimskoga svijeta imaju ishodišta u više izvora koji se u konačnici stapaju u jedinstven tok. Smatra se da su neke ideje urbanističkoga karaktera bile anticipirane na tlu Italije već u dubljoj prethistoriji, u posljednjim fazama bronča- nog doba.To bi bila najstarija, italska komponenta. Kudikamo je važnija i aktivnija bila druga, etruščanska, kojoj počeci sežu u razdoblje cvata željeznog doba, tzv. Vil- lanova kulture na tlu središnje Italije.Treča komponenta je rimska, oplemenjena utjecajima helenističkog urbanizma.

Fenomen naselja tipa terramara dugo vremena zaokupljao je arheologe i pa- leoetnologe Italije. Riječ je o brončanodobnim naseljima u Padskoj nizini, pretežno na tlu Emilije, gdje su obitavali protoitalski stanovnici koji su spaljivali svoje pokojne. U tim močvarnim i plavnim područjima tadašnji je čovjek našao rješenja koja su mu omogućavala da nedostatke prirodnih uvjeta pretvori u prednost za sebe, da dobije površine pogodne za organizaciju naselja i ujedno dobro branjene. Oko njih na povišenom platou poduprtom koljem bio je iskopan jarak s vodom, poznata fossa u kasnijoj rimskoj kastrametaciji. Iz naselja, otočića opkoljenog vodom, bio je prebačen most do druge obale, a tu se nalazila i nekropola organizirana po modelu naselja živih.Tlocrti imaju geometrijske pravilne oblike, pretežno pravokutne ili trapezoidne (si. 37), pa su mnogi u toj pojavi naslućivali anticipaciju onoga što će u historijsko doba biti rimska urbs quadrata, ne samo s obzirom na temeljnu tlocrtnu formu nego još više s obzirom na dispoziciju i organizaciju čitavoga tog prostora. Tu se naime prvi put na tlu Italije pojavljuje ideja pravilnoga rastera, s komunikacijama u pravilnom ortogonainom sustavu: jedna glavna komunikacija ide po sredini dužom stranom naselja, druga, okomita na nju, isto po sredini, kraćom stranom. U tome opet neki vide ideju kasnijega karda i dekumana u rimskom gradu. Poseban je prostor određen za zajedničke funkcije, poglavito za kult, a on se redovito nalazi na rubu uz dužu stranicu perimetra. Varijanata ima više, ali temeljna ideja svima je zajednička. Ide se i dalje pa se smatra da je i termin insula što se u rimskom gradu upotrebljava za gradske četvrti nastao u to doba, jer je temeljno značenje te riječi “otok”,površina okružena vodom. Isto vrijedi i za svećeničku titulupo- ntifex (od pons, -tis, m. - most i facere - činiti; usp. stsl.ponf - hrv. put), koja dakle znači “graditelj mosta, puta, pristupa u naselje”.Tu je njegova uloga (a s njom vjerojatno povezana i uloga planiranja) bila neobično važna. Otuda ugled i položaj u društvu takvoga pojedinca čija je djelatnost, kao i mnoge druge, bila u sferi religijskih naziranja i rituala. Valja ipak primijetiti da su naselja tipa terramara fenomen ograničen na uže područje sjeverne Italije, nastao u specifičnim uvjetima što ih je pružao ambijent. Prije su njihovi stanovnici (u talijanskoj literaturi “terramaricoli”, kao etnička kategorija) bili smatrani nasljednicima graditelja ranijih sojeničkih naselja (palafiti, prema tome u talijanskoj literaturi “palafiticoli”) koji su se ovamo doselili iz regija onkraj Alpa, dok su se nosioci kasnije kulture Villanova iz željeznog doba (nazvani “villanoviani”) smatrali opet nasljednicima nosilaca teramarske kul-


SL 37. Kasnobrončanodobno naselje tipa terramara, Castelazzo di Fontanellata, Italija: a)središte sa svetištem; b) most preko jarka; c) nekropola

ture i tako je nastao slijed: palafitikoli - teramarikoli - vilanovljani. Suvremena je arheologija odbacila takve spekulacije pa i same metode takva rezoniranja. Prema tome, kontinuitet razvitka protourbanih iskustava na tlu Italije kojima bi naselja tipa terramara bila polazna točka ne može se utvrditi jer je fenomen i vremenski i prostorno posve ograničen. Ipak, ne mogu se potpuno ni odbaciti mišljenja onih koji smatraju da je jedna takva opća ideja organiziranog naselja našla primjenu kasnije na tlu Italije u različitim ambijentalnim i kulturnim uvjetima.

Autohtona urbana misao na tlu Italije rodila se u društvu starih Etruščana koji su prvi na. ovom poluotoku stvorili urbanu kulturu (naravno, ne uzimajući u obzir grčke kolonije). Njihov urbani život, život aristokratskoga vladajućeg sloja, najbolje ilustriraju poznate zidne slike u grobnicama (hipogejima) gdje se već od 6. st. pr. Krista susreću scene iz dnevnog života s gozbama, igrama i drugim različitim prizorima iz ovozemaljskog života, bez trunka pesimizma prema zagrobnom životu (za razliku od grčkih naziranja), a isto tako s reprodukcijama bogatog inventara kućnog života, načina odijevanja, ponašanja u intimnom obiteljskom krugu i si.

Ideja etruščanskoga grada božanskog je podrijetla i sadrži specifično intelektualno objašnjenje. Rođena u krilu religioznih spekulacija, kao sastavni dio etru- ščanske kozmogonije i teogonije, sačuvala je takav hermetički karakter sve do kraja, i kao takva prešla u nasljedstvo starom Rimu (Pallotino 1966., 213 i d.; Bloch 1970.). Po shvaćanju Etruščana, uspostavljen je čvrst i konkretan odnos između neba i zemlje, između svijeta bogova i svijeta ljudi. Svod nebeski je nebeski hram (templum caeleste), kojemu na zemlji odgovara zemaljski hram (templum terres- tre), njegov izravni odraz. Hram nebeski je minuciozno elaboriran do u najsitnije detalje, tamo vlada vječni nepromjenljivi red. Kao što su na zemlji tereni podijeljeni i zaposjednuti, tako je to i na nebu (privatno vlasništvo proizašlo je dakle iz božanskog prava). Čitav nebeski svod podijeljen je na četiri velike zone koje nastaju njegovim presijecanjem pomoću dvaju glavnih pravaca svijeta. Jedan ide od sjevera prema jugu, drugi od istoka prema zapadu. To su nebeski kardo i nebeski deku-

ANTIČKI GRAD

SI. 38. Gradski raster etruščanskog Marzabotta kođ Bologne, Italija; u strogom ortogonalnom sistemu grad je planiran prema načelima etruščanske discipline; dominanta, hram s tri cele, nalazi se na susjednom uzvišenju; Cristofani 2000.

man, koji dijele nebeske kvadrante. Svaki od tih četiriju velikih segmenata parcelira se na niz manjih i na taj se način dolazi do komplicirane nebeske topografije koja odražava svojstva božanskog bića, a ta su svojstva u najužoj vezi sa smještajem svakoga pojedinog božanstva na nebeskom svodu.To je jedinstveno rješenje problema ovisnosti čovjeka o prirodnim silama i o božanstvima koja ih personificiraju. Za čovjeka su najpovoljniji i najpozitivniji oni bogovi koji borave na sektoru od Istoka do Juga, od rađanja Sunca pa do njegova zenita: tu je najviše svjetla i odatle čovjeku dolazi samo dobro. Skala, dakle, božanske sklonosti i dobrohotnosti počinje s istokom, a završava na Zapadu, gdje počinje tmina. Odatle ništa dobra ne treba očekivati. Najgore su snage tmine, one što imaju stalna prebivališta ispod nebeskog dekumana, pogotovo one iz trećega kvadranta koji zaprema prostor od Zapada pa do nebeskoga karda (Sjevera). Odatle dalje, dakle u segmentu gdje se priprema rađanje Sunca, božanstva opet stječu sve pozitivnije atribute. Na taj su način sami bogovi pokazali ljudima kako će organizirati svoj zemaljski hram, svoje zemaljsko obitavalište.Ta pravilnost i strogost ustroja nebeskog hrama i obitavališta bogova odrazit će se i u organizaciji gradskog prostora. Bogovi su uspostavili i red u društvenim strukturama, oni su posvetili međaše, vlasništvo je pod njihovom zaštitom. Po predaji nimfa Vegoja otkrila je ljudima tajnu: “Kad je Tinia (etruščanski Zeus) izabrao za sebe teritorij Etrurije, odredio je i zapovjedio da se premjere polja i obilježe posjedi”, prijeteći najstrašnijim prokletstvom svakome tko bi se usu-

P̂mrocmm nimfe vegoje. dio taj red poremetiti.® Grad je dakle odraz nebeskoga hrama, njegova projekcija3S,.“ 7 U " FJ Or) na Zemlji, pa se boravište ljudi modelira prema boravištu bogova. Zahvaljujući či

148

U svitanju gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

njenici đa su Rimljani asimilirali mnoge ideje i mnoga iskustva starih Etruščana, da su u tančine poznavali procedure što ih je propisivalo “etruščansko umijeće” (disciplina Etrusca), jer su još u ranom Carstvu slali u Etruriju svoje mladiće da je nauče, moguće je dosta dobro shvatiti bit tc discipline. Izvornih etruščanskih tekstovao tome nema, a ni pitanje samog jezika starih Etruščana nije do danas potpuno riješeno, pa nam mnoge važne spoznaje s tog područja izmiču. Vjerojatno je da bi u tom pogledu vrijednih doprinosa dao sadržaj etruščanskoga teksta na ovojima mumije u Arheološkom muzeju u Zagrebu (Rendić-Miočević 1997.).

Zasade etruščanske discipline Cesto se susreću u djeiima rimskih gramatika, pisaca koji su se bavili pitanjima agrara i katastra. Tako Higin u djelu “Utvrđivanje meda” (De limitibus constituendis) piše: “Međe naime nisu utvrđene neovisno o ustroju svijeta, jer se dekumani upravljaju prema Sunčevoj putanji, a kardi prema polarnoj osi. Taj se sustav mjerenja zove etruščansko umijeće po haruspicima (svećenicima koji su proricali na temelju promatranja životinjskih ponutrica, op. a.) koji su ga prvi uspostavili, odnosno po onima koji su iznašli tu vještinu” (Hygin. Grom. Const. Lim. A 111 = CAR 131; v. ovdje 414).

Etruščanski se grad dakle orijentira prema stranama svijeta. Obred osnivanja grada u domeni je religije, a obavljaju ga svećenici koji njeguju i tumače disciplinu (Le Gali 1970.). Svećenik augur koji tumači volju bogova na temelju prirodnih znamenja (leta ptica, gromova i si.) postavit će se na mjesto gdje će biti geometrijsko središte grada - njegov “pupak” (lat. umbilicus, grč. omphalćs'), a to je zapravo ishodište koordinatnog sustava projiciranog s neba na Zemlju. Okrenut će se prema Istoku i raširiti ruke. Pravac njegovih ruku utvrdit će pravac karda (cardo i kardo) u novom naselju, one osi što se poklapa s nebeskim kardom oko kojega se okreće Sunce. Tim pravcem razlučit će se dvije gradske zone, one ispred svećenika (pars antica) i ona iza njega (pars postica). Okomito na kardo povući će se pravac kroz isto središte - stajalište augura - i to će biti dekuman (decumanus) grada, gradska apscisa koja ide u pravcu istok - zapad (si. 42). Sve što je s desne (južne) strane tog pravca bit će u novomu gradskom prostoru pars dextrata, a s lijeve (sjeverne) strane pars sinistrata (usp. lat.sinister - zlokoban). Tako nastaju odrazi nebeskih kvadranata četiriju gradskih regija: antica dextrata i antica sinistrata, te postica đextrata ipostica sinistrata (Dilke 1971., 174 i d.).Uz glavne osi,kardo i dekuman. povlače se na jednakoj udaljenosti usporedno s njima drugi pravci, i to su sporedni kardi i dekumani koji zatvaraju uže gradske četvrti (insulae) u pravilnom ortogonalnom sustavu. Svemu tome prethodi obred obilježavanja gradskog perimetra (pomoerium). Rimska je tradicija prisvojila tu instituciju kao svoju tekovinu u poznatoj legendi o osnivanju Rima i o prvobitnoj brazdi (sulcus primigenius), ali nema sumnje da i ona u svojemu moralnom i tehničkom smislu pripada etruščanskoj kulturnoj baštini. I u etruščanskom gradu smještaj gradskih vrata poklapat će se sa završecima glavnoga karda (kardo maximus) i glavnoga dekumana (decumanus maximus). Kroz njih će se ti glavni pravci, vidjet ćemo, produživati na teritorij izvan pomerija, sastavni dio gradske cjeline (si. 40).

Za razliku od situacije u kojoj se mi nalazimo kad na temelju prilično oskudnih podataka pokušavamo sagledati grad našega autohtonog svijeta, bez ikakvog poz-

ANTIČKI GRAD

SL 39- Groma: napravu kojom su se služili rimski mjernici; Frigerio 1933.

SI. 40. Gradski prostor unutar bedema i ager, idealni odnos organizacije: gradsko središte je centar jedinstvenog sustava; Dilke 1971.

'■ Paiiotino 1966.. 3i6: Man- suelli 1965.: 1985.; Sasatelli 1985.: 1989.; Camporeale 2000. s. v. Marzabotto. 392-

navanja doktrinarne interpretacije njegove kozmogonije i uopće udjela autohtonog “pogleda na svijet” pri organizaciji naselja (neki su rituali ipak morali postojati), u Etruščana imamo veoma razrađenu teoriju koja može pružiti dosta jasnu sliku strukture njihova grada, njegove fizionomije i urbane kulture uopće. Nevolja je u tome što ima malo konkretnih ostvarenja koja su nastala na temelju navedene teorije i procedure jer istaknuti centri stare Etrurije nisu dovoljno istraženi. Primjerom prvoga reda smatrao se grad Marzabotto nedaleko Bologne (stare Felsine, Bononia je keltsko ime) koji je prilično dobro istražen (si. 38). Ali on nije čitav sačuvan, jedan dio njegova areala pokrila je rječica Reno koja je promijenila tok. Ostali poznati centri iz uže Etrurije kao što su bili Caere (Cerveteri), Vetulonia, Populonia, Veii i dr,, samo su djelomično istraženi. Naprotiv, otkopane su nekropole mnogih gradova što je također velika pomoć u studiju etruščanskoga grada.

U gradskoj planimetriji Marzabotta® jasno se uočavaju ona dva temeljna pravca, glavni kardo i glavni dekuman, kao i ostali koji teku paralelno s njima (si. 38). Unutar jedne gradske inzule smještena su prosječno četiri stambena objekta jedan do drugoga. Gradska đorninanta s glavnim svetištem izgrađenim u tri odjelite cele od kojih je svaka posvećena jednom članu etruščanske trijade (Tinia - Zeus, Jupiter; Uni - Hera, Junona i Menrva - Atena, Minerva) koju su prihvatili i Rimljani, smještena je na brežuljku podno kojega se pruža grad na ravnome.

Postanak Marzabotta treba smjestiti negdje poslije godine 500. pr. Krista, nakon ekspanzije Etruščana preko Apenina koja koincidira sa slabljenjem njihove prevlasti na moru izazvane dominacijom Sirakuze za Hijeronove tiranide. Prva Hipodamova ostvarenja padaju nakon velikih grčkih pobjeda nad Perzijancima, kad je i Milet bio oslobođen, dakle oko 475. godine. Prema tome, moguće je postanak obaju gradova smjestiti u približno isti vremenski horizont i povući usporedbu materijalnih ostvarenja u njima, a isto tako i usporedbu Hipođamovih ideja s onima koje se ra- zabiru u Marzabottu.

150


Plan Mileta, kao i drugih gradova u kojima je Hipodam djelovao, jednako kao i plan Marzabotta, izrađen je u ortogonainom sustavu koji nije privilegij nijedne određene civilizacije jer se mnogo prije bio pojavio u raznih naroda na Istoku. Prema tome se i Grci i Etruščani, što se toga tiče, uklapaju u shvaćanja koja su odavna postojala. I izvori su im uglavnom isti. I u Grka i u Etruščana prisutna je u razvitku njihove kulture jedna arhaička faza inspirirana utjecajima s istoka (“orijentalizirajuća” faza, koja prethodi “helenizirajućoj”). Paralelizam je dakle nezavisan međusobno, zavisan u izravnim ili neizravnim uzorima (Martin 1970.). Plan Marzabotta prilično se podudara s planom Olinta u Grčkoj, osobito u uniformiranosti inzula i u tipu nastambi. Marzabotto, naime, nije strukturiran strogo hijerarhijski kako bi se moglo očekivati od etruščanskoga grada i kako to pokazuje strukturiranje etruščanskih nekropola. Po tome on ne može služiti kao model klasičnoga etruščanskoga grada iz etrurske matice zemlje, kakvim će se pojaviti naprijed spomenuti gradovi kad budu dokraja istraženi. On, drugim riječima, nije odraz urbane kulture etruščanske aristokracije koja je dala pečat etruščanskoj umjetnosti, materijalnoj i duhovnoj kulturi uopće. On je bio više trgovački i važan “industrijski” centar, s elementima tadašnjega “srednjeg staleža”, pa je zato i u svojoj strukturi imao određeni demokratski biljeg. Zbog toga se i očituje onaj paralelizam s grčkim gradovima koji su imali takav karakter. U Marzabottu, kao i u nekim grčkim gradovima, zapaža se nezavisnost fortifikacijskog perimetra od gradskog rastera, u čemu se svi oni udaljavaju od sheme rimske urbs quadrata. Postoji međutim jedna bitna razlika, a to je totalna linearnost u urbanom integritetu Marzabotta, kruti shematički ortogonalni raster, bez predaha i bez artikulacije, bez povezivanja unutrašnjih struktura različite namjene (svetišta, hramova, javnih građevina uopće) s ostalim dijelovima urbanoga tkiva. Svijet bo-

PA

RS

S

INIS

TR

AT

A

ANTIČKI GRAD

P A R S V L T R A T A

S D V K j

S D C K

SD I V K I

SD IKK I

DD

ji___ r

S D l

K K II

DD I V K I

K — j— |V|

ODD i

KK I

DD I KK II

DD II V K I

P A R S C I T R A T A

DD II

K K l

DD II

K K IIDDC K

<l_<o:hX

(J)ce<

SI. 42. Ortogonalni raster karda i dekumana:sustav označavanja užih površina; središte je u sjecištu g»avnog ucicumana {ctecunuznus f}iuXi!HU3y [ glavnog karda (kardo >naximus)\ sve Sto je lijevo od glavnog dekumana je pars sinistrata, a desno pars dextrata\ ono što je preko linije glavnog karda je pars ultrata, a što je ispod a je (s ove strane mjerniku koji gleda na istok) pars citrata; tako se dobivaju točne oznake svih Četiriju kvadranata: sinistra decutnani ultra kardinem (SD-VK). dextra deeumani ultra cardinem (DD-VK), sinistra deeumani citra kardinem (SĐ-CK), dextra deeumani citra kardinem (DD-CK); parcele se numeriraju progresivno od karda i od dekumana

gova npr. potpuno je odijeljen i isključen iz sustava, smješten na brijegu uz naselje, riješen monotonom jukstapozicijom triju odjelitih cela. U grčkim gradovima ti su elementi uključeni i organski povezani u cjelinu. Promatrajući grčki grad, stječe se dojam da su bile posebno prostudirane pojedine zone koje se u planu mogu identificirati. U Marzabottu toga nema. Mnogo više divergencija ustanovilo bi se kad bi nam bile poznate arhitektonske mase u svojemu volumenu, ono što, nažalost, vrlo često nedostaje u proučavanju povijesnoga grada. Tek će helenistička strujanja u 2. i u 1. st. pr. Krista ukloniti tu krutost etruščansko-rimskoga grada, ali je neće potpuno dokrajčiti. Te razlike ostaju, i u njima se nesumnjivo odražavaju razlike u političkim i socijalnim strukturama Grka i Etruščana, a kasnije i Rimljana.

Rim je dugo vremena bio u vlasti Etruščana, posljednja dinastija njegovih kraljeva bila je etruščanska. Od njih su Rimljani mnogo toga primili i naučili, mnogo toga asimilirali, posebno iz sfere etruščanske discipline. Prve urbane elemente dali su Rimu Etruščani, pa i zdanje kapitolijskoga hrama s kraja 6. st. pr. Krista. Tu se ne očituje samo strogi stil tuskanske klasike nego i koncepcija koju su Etruščani također nametnuli Rimu: tri odjelite cele, po jedna za svakoga člana kapitolijske trijade, obuhvaćene jedinstvenom arhitektonskom masom. Već od 6. st. pr. Krista osjeća se u njihovoj civilizaciji jaki utjecaj helenskoga duha, s kojim su oni nakon svoje ekspanzije na tlo Kampanije u neposrednom dodiru u Velikoj Grčkoj (Magna Grae- cia) u južnoj Italiji (Giuliano 1966., 19 i d.). U Kampaniji su prihvatili i jedan od grčkih alfabeta, prilagodivši ga svojoj fonetici. Svoja božanstva približili su grčkima i zajedno s personifikacijom dali im atribute članova grčkog Olimpa. Prema tome, Rim je na svom tlu u mnogim domenama prihvaćao sintezu helensko-etruščanske civilizacije. Poznata je sklonost rimskog duha praktičnome, njegova sposobnost da bira ono što mu odgovara i da to dalje razvija. Taj prakticizam i taj eklekticizam doš-

152


SL 43- Rimski vojni okol (castra) \ tlocrt: pravokutnik (oko 560 x 430 m) je utvrđen sustavom opkopa (fossa) s vanjske strane i nasipa (vallum, agger) s unutrašnje; uz vrata se nalaze kule stražarnice; središte okola je na sjecištu dviju glavnih unutrašnjih komunikacija: via principalis i via praetoria\ a) principia, centar sa svetištem okola; b) praetorium, zapovjednikov stan; c) oružamica; d) lazaret za vojnike; e) forum , trg i tržnica okola; f) konjušnice i lazaret za konje; g) časnički stanovi; h) učionica; i) smještaj za zarobljenike; ostalo canabae, barake za vojnike

P o rta P ra e fo ria

li su do izražaja i u oblikovanju rimskoga grada. Narod težaka i pastira kakav su bili Rimljani dugo je ostao izvan velikih kulturnih strujanja. Širenjem svojega teritorija širili su i horizonte dok ih nije “pobijedila" pobijeđena Grčka, na sličan način kako ih je nekoliko stoljeća prije “pobijedila” pokorena Etrurija.

Međutim, praktični rimski duh dao je i svojih originalnih ostvarenja na ovom polju, posebno u planiranju i organizaciji vojnog okola (castra). U tome su Rimljani imali svojih vlastitih iskustava iz starijih vremena, jer su u mnogobrojnim ratovima što su ih vodili redovito smještali legije u posebno organizirane i osigurane prostore, pogotovo kad su se nalazili na teritoriju neprijateljskih naroda. Sustav kastrametacije (od castra - okol i Tristivi - prcnijcntO oni su doveli do savršen- stva. Koliko je to bilo perfektno i dobro organizirano (a ujedno koliko se uklapa u naša razmatranja), pokazuje činjenica da su se iz mnogih vojnih okola razvili gradovi na području limesa i drugdje. Za to pruža lijepi primjer planimetrija i prostorna organizacija antičke Emone (Ljubljana; Šašel 1968.; Plesničar-Gec 1999.), koja je bila okol XV legije Apollinaris do cara Tiberija kad je postala kolonijom (si. 141).Takvih gradova - nekadašnjih kastra - bilo je mnogo pa se to odrazilo i u toponomastici, npr. na tlu Britanije u imenima gradova s dočetkom -chester (Silches- ter i đr.).

U okolu je uspostavljena potpuna podudarnost i međuzavisan odnos utvrđenog perimetra sa sustavom organizacije unutrašnjeg prostora (si. 43). Fortifikacije.

153

ANTIČKI GRAD

Si. 44. Rimski vojni okol, Aquincum kod Budimpešte, Mađarska: a) principia, b) časnički stanovi, c) stanovi za vojnike, d) kupalište, e) lazaret za vojnike (valetitdinarium), f) skladišta, horrea; Kaiser - Poczy 1989.

nasip (agger, valluni) i opkop (fossa) oblikuju vojno naselje pravilnoga pravokutnog tlocrta. Komunikacija koja odgovara kardu, via principalis (glavna ulica), povezuje dvoja vrata na dužim stranama okola (porta principalis sinistra;porta principalis dextra). Okomito na kardo, sredinom okola, od porta praetoria do križanja s poprečnom ulicom, teče via praetoria koja odgovara dekumanu. Uz nju su se s obje strane nalazile nastambe legionara (canabae) razvrstanih po jedinicama. Nasuprot pretorijskoj ulici, nalazilo se na glavnoj ulici središte okola: glavni zapovjednički stan (praetorium) i pred njim slobodan prostor za okupljanje četa i žrtvovanje (principia). Sve ostale komunikacije u okolu trasirane su u ortogonalnom sustavu kojemu su okosnica via praetoria i via principalis.Tu je komponenta vrlo važna za rimski urbanizam, i to ne samo što se tiče primjene tehničkih iskustava kastrametacije, i ne samo za one gradove koji su se razvili neposredno iz vojnog okola. Proučavajući urbanu strukturu rimskih planiranih gradova, gotovo redovito će biti moguće identificirati određene pojave proistekle iz ideje okola, bilo u općemu prostornom planiranju (koje je u tehničkom pogledu istovjetno za castra i za civilna naselja), bilo u modulima i u rasporedu gradskih četvrti, bilo pak u smještaju gradskog centra i gradske dominante. Prema tome faktor “kastrizma” ne može se odvojiti iz općega kompleksa rimskog urbanizma.

Helenistički doprinos rimskom urbanizmu dobro je poznat. Primjer Pompeja lijepo to ilustrira iako se taj grad ne može uzeti kao model helenističko-rimskoga grada jer je u mnogočemu bio iznimka. No, u njemu raspoznajemo sve inovacije što ih je helenizam donio klasičnom gradu.To se očituje prvenstveno u visokom standardu urbanog života i urbane kulture uopće, a posebno u oblikovanju i artikulaciji gradske kuće (dotnus) u kojoj su sada udruženi elementi tradicijske rimske kuće kojoj je središte atrij, s elementima helenističke kuće koja ima peristil. Takav grad i takva kuća, bez obzira na iznimnost Pompeja i na njihovu “neponovljivost”, često se uzimaju kao polazni prototip.

U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Ideja rimskoga grada afirmirala se na hrvatskom obalnom prostoru usporedno s pojavom rimskih i italskih elemenata. Potrebno je sada pokušati te vanjske urba- nogene elemente identificirati i uočiti njihovu političku, ekonomsku i kulturnu ulogu. Tu možemo raspoznati nekoliko stratuma, od kojih je svaki imao određenu kulturnu i socijalnu karakteristiku.

Ponajprije valja podcrtati činjenicu da je antičko društvo razvijenog helenizma i ranoga Rimskog carstva bilo takvo historijsko društvo koje je u svomu globalnom aspektu najbliže današnjemu svijetu. Nikada prije ni kasnije, sve do afirmacije industrijske proizvodnje, niti jedno društvo nije tako mnogo proizvodilo ni trošilo, nikada prije ni kasnije nije bilo uspostavljeno tako prostrano svjetsko tržište. U toj potrošnji prednjači, kako je razumljivo, stanovnik grada. On se prilagođuje ukusu masovne produkcije, u njega se razvija potreba da nabavi predmete široke potrošnje koji uz uporabnu često imaju i drukčiju vrijednost, zbog skupljeg materijala ili savršenije obradbe. Prosječni “građanin” estetski organizira svoje obitavalište, svoj prostor, namještaj, uporabne predmete, a imućniji pojedinac nastojat će se izdići iznad prosjeka, iznad provincijske razine, i postati potrošač proizvoda “auličke" kakvoće, što može biti dokazom većega kulturnog prohtjeva jednako kao i snobizma. Jer snobizam je poznavao i antički svijet. Bogati skorojević nije samo privilegij rimskoga megalopola, on postoji i u gradićima provincija, pa će rimski pjesnik Juvenal (Sat, XV, 112), ne bez ironije, ilustrirati to povođenje provincije za metropolom kad kaže da, eto, i daleka Tula uvodi retora:£)e conducendo loquitur iam rhetore Thule!

Proces urbanizacije prvenstveno je demografski fenomen. Demografski problemi naših antičkih centara nisu sustavno obrađeni, obrađeni su zapravo samo djelomično. Da bi se proces bolje osvijetlio, bit će potrebno, barem ukratko, osvrnuti se na ta pitanja koliko nam dopušta izvorna građa.

Prve skupine doseljenika sa suprotne obale pojavile su se na ovom prostoru još u doba ilirskih ratova krajem 3. st. pr. Krista.To su bili većinom pripadnici rimskoga poslovnog svijeta, trgovci, nosioci pomorstva i pomorskog prometa, novčanog poslovanja i mnogih drugih “slobodnih" zanimanja. U taj krug pripadaju i predstavnici rimske fiskalne politike.To je onaj sloj što ga Rimljani općenito nazivaju negotiatores etpublicani (trgovci i carinici). On je silno ojačao u 2. i u 1. st. pr. Krista i s rimskim osvajanjem, osobito na Istoku, doživio je veliku ekspanziju (Rostov- tzeff 1957., 994 i d,). Tamo su negotiatores et publicani preuzeli sve poslove ekonomskog i upravno-ekonomskog karaktera, uklopili se u razvijenu i dobro organiziranu privredu tamošnjega helenističkog svijeta, i provodili nesmiljenu eksploataciju. Reakcija na njihovu bezobzirnost i gramzljivost bila je drastična osamdesetih godina 1. st. pr. Krista za mitridatskih ratova, kad je na tisuće njih bilo jednostavno poklano, što je čak i u samih Grka u Grčkoj izazvalo simpatije prema Mitridatu (inače brutalnom orijentalnom despotu). Ti su elementi zaposjeli sve važnije punktove po provincijama preko kojih se odvijao promet i preuzeli u svoje ruke ekonomiju, financije i organizaciju privrednog života. Nerijetko oni prethode legijama, osobito na onim prostorima gdje je bila razvijena privreda helenističkog svijeta. Sustav zakupa carina te ostalih taksa i poreza što su se direktno naplaćivali omogu-

ANTIČKI GRAD

SI. 46. Antičke komunikacije, ishodište Senia (Senj): odvojak od glavne ceste prema japodskoj unutrašnjosti

SI. 45- Antičke komunikacije, ishodište Pola (Pula)

ćavao je članovima publikanskih udruga (societates publicanorum) nesmiljenu pljačku. U Cezarovo doba oni su več na našoj obali bili organiziram (Suić 1973.).To su oni rimski građani (cives Romani) za koje Cezarov časnik Aulo Hircije u Alek- sandrijskom ratu (Bell.Alex. 43, 2) kaže da su bili “veoma hrabri i veoma vjerni" (fortissimi fidelissimique). Njihov smještaj u salonitanski emporij uklapa se u opću Cezarovu politiku prema provinciji Iliriku kojoj je, uz Galiju, bio namjesnikom, a Svetonije donosi da je on u svojim provincijama stimulirao razvijanje trgovine s domaćim peregrinskim stanovništvom i da je osnivao nove carinske postaje (pere- grinarum mercium portoria instituti, Svet. Caes. 43). I inače je poznato da je Cezar u svojemu političkom djelovanju favorizirao taj stalež i želio ga pridobiti za saveznika u borbi s optimatima. Raspored postaja (stationes) iliričkog portorija (publicum portorii Illyrici) na našoj obali donekle je poznat iz natpisa, ali ovi većinom potječu iz ranoga carskog vremena (De Laet 1949., 230 i d.). Postaja je bilo uTergeste, Poli, Seniji i u Saloni, ali je vjerojatno da ih je bilo i u drugim važnijim emporijima, kao što su bili Jader, Narona i dr. Jedino je zaTergeste moguće utvrditi da postaja potječe s kraja Republike, no vjerojatno su tada započeli djelovati i drugi carinski uredi. To je prvi sloj rimskih građana i italskih elemenata uopće što su ih njihovi interesi i interesi Rima doveli na naše obale. On je u Saloni smijemo tamošnji grčki svijet koji je, kako je navedeno, držao u svojim rukama promet i trgovinu s domaćim zaleđem. Zbog sukoba s interesima toga sloja, grčki Isejci su godine 58. pr. Krista uputili poslanstvo Cezaru uAkvileju i tražili njegovu zaštitu. Međutim, isejski su Grci več bili izgubili bitku, a pristankom uz Pompeja godine 46. konačno su izgubili i autonomiju.

Ovaj sloj doseljenika po socijalnoj je strukturi par excellence urbani element i kao takav donosi k nama rimsku urbanu kulturu. Mnogo je teže utvrditi, što konkretno treba zahvaliti tim elementima u urbanizmu naših primorskih gradova. Svakako je sigurno da su se oni konstituirali kao municipalna zajednica koja je domala prerasla u municipij rimskih građana sa svim municipalnim institucijama. U Zapisima o građanskom ratu (Bell. civ. III, 9,2) Cezar je naziva eonventus. Gdje je bilo sjedište tih došljaka, kako je ono bilo organizirano, nije poznato. Nekad se smatralo da iz ovoga vremena potječu istočni bedem starog dijela Salone i gradska vra

C svitanju grada klasičnoga svijeta na. istočnom Jadranu

4.

SI. 47. Antičke komunikacije, ishodište lader (Zadar): SI. 48. Antičke komunikacije, ishodište Salonazrakasto grananje (Solin): magistralne i vicinalne ceste

ta, koja su po tome nazvana porta Caesarea. ali je utvrđeno da su zidine i vrata iz vremena osnutka kolonije rimskih građana. Misli se da bi najstariji bili ostaci fabrike (“Pet mostova”) na danas presušenom rukavu solinske rijeke u istočnom dijelu Salone i da pripadaju tom dobu. Pompejev legat Oktavije opsjedao je Salonu za građanskoga rata i nije ju uspio osvojiti. Cezar piše da su građani podigli utvrde i kule da bi se obranili (Bell. civ. III, 9, 3), svakako s morske strane jer je opsada i bila s mora. No naselje je moralo biti utvrđeno i s kopnene strane već zbog obrane grada od eventualnih napada domaćeg stanovništva. Vjerojatan je zaključak da su se ovi rimski građani smjestili na onaj isti prostor gdje su živjele grupe grčkih Isejaca, koji su se prije njih tu nalazili i trgovali sa zaleđem. Odgovor na ova pitanja dat će arheološka istraživanja. Važno je naglasiti da je prvi sloj urbanog stanovništva u Saloni i u drugim centrima uz obalu (Jader, Senija, Narona i dr.) ostavio vidljivoga traga, da se on neprekidno perpetuirao i razvijao, pa i kasnije kad je bio preslojen novim doseljenicima, i da je on već po prirodi i po društvenoj ulozi bio urbanogeni faktor prvoga reda. Rimska urbana misao pojavila se na našoj obali prvi put upravo zahvaljujući njemu.

Drugi sloj sastojao se od pripadnika zemljoposjedničkog staleža koji su od države dobili terene za obrađivanje na spomenutomu državnom ageru. Njima su bile ađsignirane velike površine plodnih područja u Histriji i u Dalmaciji, kako je navedeno, i na njima su organizirali svoje ekonomije. Na imanjima većih posjednika familia ništica bila je sastavljena pretežno od robova, a imanjem je u ime gospodara upravljao njegov villicus (Sanader 1995.). U ranom Carstvu, kako će se vidjeti, središta tih ekonomija - ladanjske vile - služe i kao ladanjsko boravište vlasnika terena i članova njegove obitelji, ali on tu ne boravi stalno. Često uopće i ne boravi u toj provinciji, ima imanja i u drugim pokrajinama, i sve poslove oko obradbe imanja, prodaje uroda i dr., vodi u njegovo ime poseban aparat sastavljen pretežno od iskusnih i sposobnih robova. To prvenstveno vrijedi za pripadnike onih aristokratskih zemljoposjedničkih familija koje su živjele od latifundija. Oni procesu daljnje urbanizacije pojedinih središta nisu ništa pridonijeli izravno ili su pridonijeli vrlo malo. Neizravno ipak jesu, moglo bi se kazati i veoma mnogo. Prvenstveno njima treba zahvaliti radikalnu preobrazbu poljoprivredne ekonomike, a ova je bila i te

157

ANTIČKI GRAD

kako važna u životu urbanih centara jer su sada gradovi i na području provincije ono što su donedavna bili na tlu Italije: “ackerbautreibende Stiiđte”, kako bi kazao Marx. Uvođenje napredne agrikulture koja je bila sposobna uključiti se u tijekove svjetske proizvodnje bilo je jedna od bitnih pretpostavki za egzistenciju naselja kao urbanog središta.

Manji posjednici što su dobili terene na dijelovima državnog agera redovito su se ovamo preseljavali i trajno živjeli u gradovima - centrima kojima je atribucijom bio povjeren dio državnog zemljišta. To su mogli biti centri autohtonog postanka ili pak agrarne kolonije. Na taj način centri autohtonih teritorijalnih općina stječu građanstvo nove kakvoće, element koji ima svoje navike, način života i društvenog ponašanja, koji sa sobom nosi nove institucije u sferi gradske uprave i ekonomike, čime se ujedno inicira proces romanizacije tih središta. Taj element većinom potječe iz urbanih sredina pa je na taj način imao važna udjela u daljnjem razvitku procesa urbanizacije pojedinih autohtonih naselja. U to doba smatralo se, kako je rečeno, da čovjek pripada među uglednije (honestiores) ako posjeduje 6 do 8 jugera zemlje. Ovisilo je to, naravno, i o kakvoći terena što ih je posjedovao. To je uvjetovalo da se i na relativno manjim površinama državnog agera u pojedinoj municipalnoj zajednici mogao smjestiti veći broj malih i srednjih posjednika koji su se redovito sami brinuli za svoje čedno gospodarstvo. Taj je sloj uvelike utjecao na daljnji tijek urbanizacije naših autohtonih centara. Može se kazati da pretežno njemu treba zahvaliti urbanistički preobražaj autohtonih gradova na našem obalnom prostoru. On je bio u izravnom dodiru s domaćim peregrinskim svijetom, on je pridonio da su mnoge autohtone teritorijalne općine stekle rimski civitet i rimsku municipalnu konstituciju, on je izazvao onu konvivenciju koja se odrazila u asimilaciji stranih tekovina u domaćem krugu, u toj simbiozi su se stapale domaće tradicije s rimskim inovacijama.

Provenijenciju ovih novih građana, iz redova posjednika i poslovnog svijeta, moguće je utvrditi na temelju proučavanja njihovih imena što ih registriraju mnogobrojni natpisi sepulkralnog i javnoga karaktera (Pavan 1958.; Alfoldy 1965., 1969 ). Utvrđeno je da većina tih familija potječe iz šireg područja sjeverne Italije, iz gradova što su se tamo prije razvili na nekada venetskom i keltskom području. Pojedine familije susreću se u određenim centrima na obalnom prostoru, ali se često može pratiti i njihova fluktuacija iz jednog centra u drugi. U te su familije ulazili, kako je navedeno, i pripadnici domaćih autohtonih obitelji (koje također prepoznajemo po epihorskim - ilirskim imenima) većinom kao radna snaga, pa su se tako u daljnjem razvitku formirale rimske familije domaćeg podrijetla. Pojedinci idućih generacija iz tih domaćih rimskih familija postigli su i visok društveni položaj ne samo u krugu svoje municipalne zajednice nego i izvan nje, na različitim poljima. Mnogi su se i sami vinuli među honestiores, neki su imali lijepu karijeru u vojnoj službi u drugim provincijama pa su se nakon službe vratili svom zavičaju, pojedinci su se vinuli čak i do senatorskog staleža (ordo senatorius), a mnogo više njih ušlo je u red vitezova (ordo equester;'N$kcs 1970.).

Posebnu skupinu čine rimski kolonisti u naseobinama na našoj obali (Vit- tinghoff 1952.). Prije njihove pojave u nas rimska je kolonizacija imala iza sebe dug


Si. 49- Agerskl raster Pole (Pula);rekonstrukciju plana prema zračnim snimcima

historijat. Još u ranijoj Republici Rim je slao svoje podanike na pojedine istaknute točke u kolonije da bi preko njih kontrolirao određena područja na tlu Italije. Bile su to većinom kolonije s latinskim građanskim pravom, posebno tzv. coloniae maritimae (naseobine uz morsku obalu), kao npr. Brindisi (Brundisium, 3. st. pr. Krista), Akvileja (Aquileia, poč. 2. st. pr. Krista) i dr. Agrarni pokret što su ga inicirala braća Grakhi u 2. st. pr. Krista imao je u planu rehabilitirati propaloga rimskog zemljoradnika i sada gradskog proletera, a time ujedno i rimskoga vojnika na kojemu je počivala moć Rima,Tome su imale poslužiti agrarne kolonije u koje bi se slali rimski građani, a potrebne terene trebalo je namaknuti ograničavanjem latifundija i distribucijom neraspodijeljenih cjelina državnog zemljišta, prvenstveno u provincijama. Plan Grakha, poznato je, nije uspio, agrarna politika je postala sredstvom političkih spekulacija i demagoške propagande, jednako populara kao i optimata, pa su se često nadmetali nudeći kolonistima čak plodna zemljišta na tlu same Italije, na području državnog agera u Kampaniji. Iako ta politika, uzevši u cjelini, nije uspjela, pokazala je put diktatorima, imperatorima i ambicioznim političarima kako se i ko-

0,00

11 km

SL 50. Agerski raster Pole (Pula); rekonstrukcija presjeka duž jednog (glavnog?) dekumana s naznakama sjecišta agerskih limesa, od Pule (Z) do točke na kvarnerskoj obali (I)

159

ANTIČKi GRAD

Ionizacija može iskoristiti kao efikasno političko sredstvo. Oni će u posljednjem stoljeću Republike u kolonije slati većinom svoje vojnike i veterane da bi ih time nagradili ne za službu državi rimskoj več prvenstveno sebi osobno. Na taj je način vojska postala instrumentom osobne politike pojedinih vojskovođa, od Marija krajem 2. st. pr. Krista do cara Augusta. Bile su to većinom, kako je spomenuto, agrarne kolonije. U novoosnovanim naseobinama kolonisti će dobiti svoj dio terena (sors - ždrijeb) i od njega živjeti. Režim dodijeljenih terena bio je podvrgnut općim normama rimskoga zakonodavstva u pogledu eksploatacije i fiskalne politike,o čemu je maloprije bilo govora.

Po svojemu karakteru rimske kolonije imaju mnogo dodirnih točaka s grčkim naseobinama, već i zbog toga što su i one bile većinom agrarnoga karaktera. Ali postoji jedna bitna razlika. Rimske su kolonije prvenstveno izraz rimskog ekspanzionizma, i one osnovane na tlu Italije dok ona u doba Republike još nije bila integrirana, i one na tlu provincija koje, iako pokorene, nisu još bile dovoljno osigurane ni pacificirane. Kolonije su bilepropugnacula imperii, predstraže Rima. Pa i njihov odnos prema matici bio je posve različit. Grčka naseobina je dio Grčke preseljen u tuđi svijet, s njome grčki kolonist donosi dio svoje domovine, stvara novi polis koji s maticom povezuju interesi i moralne vrijednosti, ali je posve autonoman. Rimski kolonist nosi sa sobom prvenstveno dio rimske države. On se, doduše, konstituira u samoupravnu municipalnu zajednicu ali je uvijek rimski građanin i njegova je zajednica čest rimske države nastala po modelu glavnoga grada. Kolonije su, ukratko, u to doba odraz i vanjske i unutrašnje politike Rima, rimskih magistrata i pojedinih nosilaca imperija.

Grupe kolonista u našim naseobinama (ordo colonorum) potječu svakako u velikoj većini iz redova onih humiliores u rimskom društvu koji će u novoj postojbini postati honestiores. Poneki su dobili i oveću sors, osobito u veteranskim kolonijama gdje se adsignacija provodila na temelju čina što ga je kolonist imao u vojsci.

Za naša razmatranja važno je pokazati kako se obavljao čin osnivanja kolonije i kako se organizirao njezin ager u kojemu su kolonisti stekli zemljišni posjed. Naseobina se utemeljuje na osnovi dekreta magistrata ili vojskovođe koji ima imperium (vrhovnu vlast) u provinciji. U dokumentu što ga izdaje (lex coloniae) on utvrđuje gdje će se kolonija osnovati, kako će se konstituirati, tko će je činiti, u koji će rimski okrug (tribus) biti upisani njezini građani, koliki će se dio iz fonda državnog agera izdvojiti u njezin ager i kolike će parcele dobiti pojedini kolonisti. Po sadržaju, dakle, lex coloniae donekle je nalik spomenutoj psefizmi iz Lumbarde na o. Korčuli, ali nije po kakvoći jer je u grčkoj koloniji to bio samoupravni akt zajednice koja se konstituira, a u rimskoj koloniji dekret osnivača - predstavnika rimske vlasti. Čin osnivanja kolonije u načelu je jedinstveni postupak osnivanja grada i organizacije njegova agera, bez obzira na to što su svi naši gradovi u koje su deducirani kolonisti (de- ductio colonorum) imali protourbanu ili čak urbanu tradiciju iz prijašnjeg vremena, bilo autohtonu, bilo grčku, bilo rimsku (kao npr. Salona, Jader, Parencij i dr.). Procedura dedukcije uključuje ceremonije i rituale inauguracije po formalisdčkoj rimskoj praksi (Le Gali 1970.), gdje se ispituje naklonost bogova prije svakog odlučni-

U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

□ k a s n o r i m s k a n e k r o p o l a

• S L U Č A J N I N A L A Z I

O S T A C I L A D A N J S K E ARHI TEKTURE

SL 51. Agerski raster Jadera (Jader, Zadar); rekonstrukcija s unutrašnjim podjelama (actus, saltus) prema zračnim snimkama

jeg pothvata. Taj dio posla obavljaju svećenici - auguri, a u prijašnjim vremenima oni su obavljali i sve druge poslove povezane s organizacijom gradskog prostora i agera. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, to rade posebni tehnički stručnjaci zemljomjernici (agrimensores) po normama gramatičke discipline.

Rimska agrimenzura u rano carsko vrijeme oslanjala se na velika iskustva grčkog zemljomjerništva. Rimskoj državi ona je bila veoma potrebna, ne samo zbog adsignacije terena i u katastarske svrhe već jednako tako i u provođenju cenza i fiskalne politike. Kasni rimski pisac Kasiodor donosi: Augusti siquidem temporibus orbis Romanus agris divisus censuque descriptus est: ut possessio sua nulli ha- beretur incerta, quam pro tributorum susceperat quantitate solvenda (“U Au- gustovo vrijeme bila su podijeljena zemljišta u rimskoj državi i utvrđen cenz kako bi svatko bio siguran u svoj posjed što ga je dobio za plaćanje određene svote poreza.” Casiod. Var. III, 52). Kako bi se cenz mogao provesti, August je dao izraditi karte svih provincija (formae provinciarum) koje su se čuvale u arhivu u Rimu (tabularium Caesaris). Za. provinciju Dalmaciju kartu je izradio namjesnik Dola- bela (forma Dolabelliana;Betz 1938., 42;Jagenteufel 1958.), aAugustov prijatelj i suradnik Agripa pohranio je sve karte Imperija s odgovarajućim komentarima u tri

161

ANTIČKI GRAD

Dilke 1971., 98 i đ nen Hinrichs 1974.. Dalmaciji 162.

jemu što ga je dao sagraditi (porticus Vipsania). Sav taj posao obavili su agrimenzori ili menzori (mensores) koji su za tu službu morali steći odgovarajuću naobrazbu. Oni su djelovali u carskim tabularijima, u Rimu i u carskim provincijama, u vojnim jedinicama gdje su bili potrebni zbog adsignacije terena veteranima i si., u pojedinim municipijima sa zadatkom da vode gradski tabularij, unose promjene i sudjeluju pri rješavanju kontroverzi, a bilo je i onih koji su taj posao obavljali kao samostalni profesionalci.-0 U nas se a natpisima spominju dva menzora, koji su vjerojatno bili u službi carskog provincijskog tabularija, obojica iz Salone: C. IuliusApri- lis mensor i ...SatuminoAug. n. vern(ae) mensori.. (CIL 3.2124). Obično su bili udruženi u stručne kolegije kojima je na ćelu bio jedan praepositus. Pri premje- ravanju terena služila im je posebna sprava - groma (si, 39) - pogodna za viziranje na veće daljine i trasiranje, s mogućnošću rektifikacije u horizontalnom i u vertikalnom pravcu (s četiri viska). Ponajprije se utvrđuje gradski perimetar po starom ritualu povlačenja prvobitne brazde te pravci glavnih komunikacija, glavnoga karda i glavnog dekumana. Po već prikazanom postupku uzetom iz etruščanske discipline omeđuju se i uža gradska područja povlačenjem sporednih karda i dekumana usporedno s glavnima i na taj se način dobiva temeljni gradski raster. Taj urbani raster, u domeni onoga što Grk naziva astinomijom, uklapa se u sustav rastera što će se organizirati na prostoru agera kolonije, u sferi onoga što je Grku agronomija. U načelu, glavni cardo grada trebao se produživati u ager kao glavni kardo agera, a jednako tako i dekuman (si. 40).To je, vidjet ćemo, rijetko gdje bilo moguće.

I u rimskomu planiranom gradu (a kolonije su u načelu takve) agronomija je prethodila astinomiji. Metrički i geometrički sustav agera stariji je od urbane geometrije, u grčkom i u rimskom svijetu. Dimenzije polja (a potom i urbani moduli) iznosile su u nekim grčkim naseobinama jedan stoikhos, koji odgovara rimskom actus od 120 stopa. Ova je pak mjera čisti proizvod empirije, kako se vidi i iz Pli- nijeva navoda gdje kaže: actus in quo boves agerentur cum aratro uno impetu iusto (“aktus u kojemu se volovi tjeraju u jednom primjerenom potezu”, NH XVIII, 18). Riječ je dakle o mjeri koja je nastala upotrebom volovske vuče i oranja. Aktus i sada ostaje temeljna mjera terena u sustavu pravilne katastarske parcelacije, tzv. centurijacije (centuriatio). Ime je dobila po temeljnoj čestici agerskog rastera - centuriji (centuria), koja je naziv stekla po tome što je isprva brojila sto (centum) jugera zemlje, odnosno dva aktusa.Ta dvostrukost opet nije slučajna. Ona je nastala u vrijeme kad su se mali posjedi cijepali na dvije podjednake cjeline, s time da je jedna bila obrađivana, a druga se “odmarala” i tako su se postupno izmjenjivale. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, dakle krajem Republike i početkom Carstva, jedna centurija ima 200 jugera, ali 100 heredija (here- dium), dakle opet svaki heredij ima po dvije centurije. Centurija ima oblik kvadrata sa stranicama oko 720 m. Mreža centurija u ageru strogo je ortogonalna, s ravnim pravcima u oba smjera (u načelu KM sjever - jug, DM istok - zapad) i ovi su pravci međe (limites) između centurija. Odatle i naziv limitacije (limitatio) za samu proceduru. Limitacijom nije bio obuhvaćen čitav ager kolonije već samo dio gdje su bile provedene adsignacije, pa se taj dio zato i zvao ager centuriatus (si. 49,51). Preostale su još druge površine nezahvaćene ovim postupkom, koje su os

162


tale in soluto (razriješene, tj. neuklopljene u sustav), gdje su se nalazile šume, pašnjaci i si. za javne i privatne potrebe.

To su površine nad kojima je kolonija mogla steći pravo vlasništva, za razliku od centurija koje ostaju agerpublicus. Po rimskoj nomenklaturi to su redovito pas- cua et silvae koji su služili za ispašu, opskrbu ogrjevom i sl.Taj se dio agera nalazio uz granice centurija. Sama institucija i funkcija nepodijeljenih municipalnih površina sačuvala se i u nas u srednjem vijeku i dalje, a one se nazivaju “oklinak” (u Pagu “uhlinac”, Suić 2001., 17).

Centurije su samo objektivizirana pravna i materijalna podloga za adsignaciju. Same po sebi su bile prevelike da bi bile identične po jednoj sors za svakoga kolonista (200 jugera!), njihovi vlasnici bili bi u tom slučaju mali latifunđisti, a oni to, kako je rečeno, nipošto nisu bili. I centurija je iznutra podijeljenja sporednim limesima (subcessiva). Obično se dijeli na četiri jednaka dijela (spomenuti actus), a u svakome od njih naziru se pojasi još manjih parcela koji, zapravo, odgovaraju osobnom posjedu svakoga kolonista.To se najbolje vidi na zračnim snimkama. Svi su ti limesi, pojačani kultiviranjem terena kad se na njih nanosilo kamenje i škalja, služili i kao komunikacije kroz ager a bili su javno dobro (loca publica). Izmjera zemljišta i podjela čestica fiksirala se u posebnom katastarskom dokumentu (forma, typus, pertica) od kojega se jedan primjerak čuvao u Rimu (tabularium ili sanetu- arium Caesaris),z dva su ostajala u koloniji kao katastarski dokument u koji su se unosile i naknadne promjene. Na samom terenu postavljali su se bilježi - međaši koji su označavali pojedine centrurije, po koordinatnom sustavu kojemu su glavne osi bili KM i DM, pa se gledalo u kojemu je kvadrantu sjecište označenog limesa (npr. “desno od DM po redu limes taj i taj” i “s ovu stranu KM limes broj taj i taj"). Tako su ti terminalni cipusi (cippi terminales) služili za brzu orijentaciju na mapi i na terenu, a na sebi su imali urezane odgovarajuće oznake (decussis) s pravcima i navodima odnosa prema KM i DM (si. 42). Jedan takav cipus nađen je kod starog Pituncija nedaleko Stobreča; nesumnjivo je pripadao ageru salonitanske kolonije (CIL 3.12794; usp. Šašel 1986.,ILJug 25,1979).

Orijentacija agerskog rastera, kao i gradskog, trebala bi se poklapati s glavnim stranama svijeta. U našim kolonijama nije tako, a i u drugim ima velikih odstupanja. Razloga tome ima više, a jedan nam navodi gromatik Higin: “Mnogi su, ne poznajući ustroj svijeta, slijedili Sunce, to jest njegov izlazak i zalazak, jer se ono spravom (tj. željeznim instrumentom - gromom, op. a.) ne može obuhvatiti odjedanput. I što onda? Postavivši gromu prema proročanstvu, možda i u nazočnosti utemeljitelja osobno, uhvatili su prvi sljedeći izlazak i otpravili na obje strane međe s kojima se kardo u šestome satu (tj. u podne po rimskom računanju vremena u jednom danu: dan 12 sati, noć 4 virgilije, op. a.) neće podudariti.” (Hygin. Grom. Const. lim. A 115 i 117 = CAR 135; v. ovdje 414). Dakle, različit položaj izlaska Sunca tijekom ceremonije koja je dugo trajala, a pogotovo u različitim godišnjim dobima, mogao je utjecati na orijentaciju limitacije. Na našoj obali utjecao je još jedan faktor. Postojalo je u starini shvaćanje da se jadranske obale, i jedna i druga, pružaju u smjeru istok - zapad, a ne jugoistok - sjeverozapad. To se odražava npr. u djelu geografa Klaudija

ANTIČKI GRAD

JS»....^

M P # ■•, r > ^m M S ti l š k \ i

P & C I

i

}~~LL./\ ' W

0 500 * 1000 m 1_____ I--------- 1SI. 52. Odnos gradskog i agerskog rastera: Parencij (Parentium , Poreč); primjer potpune zavisnosti

Ptolemeja u kojemu su njegove paralele usporedne s linijom obale, a meridijani okomiti na nju (Koziićić 1990 ), a isto tako i na Peutingerovoj karti (v. ovdje 430). Vjerojatno su tako mislili i rimski agrimenzori kad su povlačili temeljne pravce limitacije. I u naših mornara “gore” (prema izlasku Sunca) jest pravac prema jugoistoku, a “dolje” prema sjeverozapadu. Budući da su gotovo sve kolonije u nas bile smještene uz obalu, to su agerski limesi približno okomiti na nju ili usporedni s njome.Tako su orijentirane i starije crkve u mnogim našim historijskim gradovima uz obalu: jugoistok je istok, sjeverozapad je zapad. Prema tome, one limese agera koji slijede liniju obale valja smatrati dekumanima.

Po rigoroznom poštivanju etruščanske discipline raster i orijentacija grada s njegovim ulicama morali bi se potpuno, što se orijentacije tiče, poklapati s tasterom i limesima agera. Čak još više: geometrijsko središte grada (umbilicus) trebalo bi ujedno biti i središte sustava limitacije u ageru, kao njegovo ishodište (si. 40). No to je samo teorija i vrlo su rijetki primjeri njezine stroge primjene. U nas je to bilo nemoguće i neprovedivo već zbog geografskog smještaja gradova - kolonija. Potpunu koincidenciju gradskih pravaca s agerskim limesima susrećemo u Paren- ciju, gdje se jedan dekuman produžava u ager u potpuno istom smjeru (si. 52). U Jaderu gradski pravci odstupaju od agerskih za 7° (si. 53). Neke podudarnosti zamjećuju se i u Saloni, u njezinu starijem dijelu gdje ulice uz forum i sam forum slijede opće pravce agerske limitacije, dok se u istočnom dijelu grada to zapaža mnogo bolje (si. 54). U Poli, koja je sačuvala raster histarske gradine, to se i nije moglo dogoditi.

Rečeno je da agronomija prethodi astinomiji, odnosno da se u povijesnom razvitku sustav najprije pojavio kao procedura organizacije terena, a potom gradskog naselja. Pitanje je koji je od tih dvaju postupaka bio primaran prilikom dedukcije kolonija: organizacija agera ili gradskog prostora. U načelu su oni trebali biti isto-


dobni, u praksi nisu, niti su to mogli biti, osim u rijetkim optimalnim prilikama. Ager je i prije dedukcije odnosno centurijacije bio organiziran u gramatičkom smislu kao dio državnog agera. S druge strane, redovito se i nije radilo o osnivanju potpuno novoga naselja, neke urbane premise postojale su i prije osnutka kolonije, a pogotovo linija gradskog pomerija. Navedeno odstupanje u jaderskoj koloniji trebat će možda zahvaliti činjenici da je premjeravanje obavljeno u dva navrata, posebno za grad, a posebno za ager. Između njih je proteklo neko vrijeme što je moglo izazvati đa se linije karđa i dekumana agera ne poklapaju s onima u gradu. No pojave što ih susrećemo u Saloni nedvojbeno pokazuju da je limitacija agera bila primarna. Prvo što je trebalo sagraditi nakon osnutka naseobine, bili su gradski bedemi. Trakt gradskih zidina središnjeg dijela Salone (urbs vetus prema Dyggveu) s istočne strane na vlas se poklapa s pravcem jednog agerskoga karda pa je mnogo vjerojatnije da se linija bedema povela za linijom limesa nego da se ovaj pružio po liniji

SI. 54. Odnos gradskog areala i agerskog rastera: Salona; istočni trakt bedema stare jezgre poklapa se s jednim agerskim kardom, a dio južnog bedema istočnog dijela grada poklapa se s jednim agerskim dekumanom

165

ANTIČKI GRAD

bedema. Uostalom, i sami gramatici predviđaju slučajeve da se limitacija provodi neovisno o organizaciji gradskog prostora.

Ageri naših primorskih kolonija Parencija, Pole, Jadera, Salone, Ekva, Narone i Epidaura pokrivaju znatnu površinu od koje se veći dijelovi mogu identificirati kao njihov ager centuriatus (Suić 1955.; Chevallier 1957.). Polski ager obuhvaćen Imitacijom zaprema čitav dio istarskog poluotoka ispod linije Limskoga zaljeva (i naziv mu potječe od lat. limes; si. 49, 50). Parencijski se na njega nadovezuje i pokriva dobar dio ravničarskog terena između Limskoga zaljeva i doline rijeke Mirne, dok sjeverozapadni dio poluotoka koji je bio podijeljen između parencijske i ter- gestinske kolonije nije - po svemu sudeći - bio limitiran (Krizmanich 1981.; Imamović 1987.; Matijašić 1988.). Limitirani dio agera jadestinske kolonije proteže se na kopnu od sela Diklo do sela Bibinja, a u zaleđu do hrpta Bilog briga (si. 51). Ager salonitanske kolonije sistematiziran u centurije ide od završetka Kaštela pa do Unije Stobreča i rječice Žrnovnice, a u zaleđu seže do izdanaka Kozjaka. Naronski obuhvaća ravničarsko poušće Neretve i dolinu njezina donjeg toka, s dijelom p o luotoka Pelješca oko Stona. Epidaurski se proteže od mora do Konavala. Salonitan- ski i jadestinski ager imali su svojih dijelova sistematiziranih u centurije i na otocima: prvi na otoku Hvaru oko današnjega Staroga Grada (Pharus). U rasteru se prepoznaju dvije faze i dva sustava. Stariji bi bio predstavljen mrežom pravilno raspoređenih skamna i striga. Mlađi sustav je kasnijega, rimskog postanka. Povezujemo ga s novim položajem grada, s preseljenjem urbanoga središta na otoku iz današnjega Staroga Grada u današnji Hvar. Odjelita cjelina centurija veoma je dobro sačuvana oko Trogira, ali između nje i salonitanskog agera u Kaštelima postoji velika cezura. Vjerojatno je tu riječ o sekundarnoj dedukciji i kasnijoj limitaciji, za što bi govorila i Plinijeva vijest da je car Klaudije poslao u mjesto Siculi (kod današnjih Bija- ća) svoje veterane (in quem locum divus Claudius veteranos misit;Plin. NH III, 141, v. ovdje 420). Možda je ta njegova akcija sinkronizirana s osnivanjem veteranske kolonije u Ekvu nakon ugušenja Skribonijanove pobune. Ostaci limitacije jaderskog agera na otoku Ugljanu pokazuju da je gotovo polovina otočnog terena (sjeverna) bila također pokrivena centurijama koje su bile sastavni dio agera, iste orijentacije, iste veličine i istoga sustava. Vjerojatno je južna polovina Ugljana imala svojstvo agera in soluto, gdje su se prostirale šume i pašnjaci. Ta se podjela jasno raspoznaje po ravnome pravcu posljednjega limesa koji se pruža duž otoka, a vrlo se dobro uočava u sjeverozapadnom dijelu Ugljana, posebno u zaseoku Muline. Ta podjela dugo je bila u funkciji, što se vidi iz rasporeda naselja i na sjevernom i na južnome dijelu otoka. Sjeverni dio, suprotno od južnoga, bio je kultiviran, prvenstveno maslinama i vinovom lozom. Na tom dijelu otoka izrastao je centar s općim nazivom “Selo” (kasnije Ugljan). Na ovakvim terenima on ima istu ulogu kao grad prema selima. Glavni atributi takvoga naselja i ovdje su u kasnijim vremenima župna crkva, škola i samostan. Zbog takve distribucije kakvoće i takve teritorijalne podjele koje su mogle i duže perzistirati, neka su naselja podignuta izvan odgovarajućih smještaja, npr. Kali koje je započelo kao važno ribarsko naselje izvan limitiranog agera i podalje od mora Zadarskoga kanala. Kad je riječ o agerima kolonija u Jade- ru, Saloni i Naroni, važno je naglasiti da su centurije u odvojenim dijelovima njiho


vih agera orijentacijom, veličinom i sustavom potpuno sukladne s centurijama na glavnoj površini agera.

Na temelju broja centurija u agerima naših kolonija, koje se mogu raspoznati na zračnim snimkama, a onda i unutrašnje raspodjele unutar njih, moguće je utvrditi agrarnu ekonomsku moć pojedinih naseobina, a detaljnijim proučavanjem i broj kolonista. Ali, dok ne bude moguće konkretizirati barem jedan slučaj koji bi mogao služiti kao model (odnosno dok se ne otkrije kakva lex colonias ili mapa nekog agera), sve će te komputacije biti suviše aproksimativne.

Evo broja centurija po kolonijama (Suić 1955.;Wilkes 1969.226; Dilke 1971.. 150 i d.):

Parentium (Poreč) oko 450 centurija,Pola (Pula) oko 650 centurija,Iader (Zadar), bez otočnih, oko 50 centurija,Salona (Solin), bez otočnih i onih do Trogira, oko 80 centurija,Epida.urum (Cavtat) oko 50 centurija.

Iz ovoga se vidi da su histarske kolonije bile mnogo opsežnije i da su imale znatno više kolonista, dakle izrazito agrarnog stanovništva. U dalmatinskim kolonijama broj je mnogo skromniji pa već iz toga proizlazi da je bilo manje kolonista i da je agrar bio samo jedna komponenta njihove ekonomike, dok su u istoj mjeri, ako ne i više, važnu ulogu imale ostale privredne djelatnosti. To se još bolje uočava ako se usporede veličine gradskih areala s agerskim. Salona je npr. gotovo tri puta veća od Parencija, a ima pet puta manji broj centurija!

Ostaje, napokon, još jedan društveni sloj koji se ne može zanemariti u proučavanju elemenata što su pridonijeli urbanističkom razvitku centara na našoj obali.To su vojnici i veterani (Vittinghoff 1952., 123); ne samo oni u kolonijama (samo za onu u Ekvu može se pouzdano utvrditi da je bila veteranska). Na tlu provincije postojala su dva legijska okola, jedan u Ivoševcima kod Kistanja u istočnoj Bukovici,” a drugome je sjedište bilo u Gardunu u Dalmatinskoj zagori (Sanader 1998.; 1998a; 2000,). Ovi okoli, kako sve pokazuje, nisu, za razliku npr. od Emone (Ljubljane), nikada bili pretvoreni u civilna naselja. Naprotiv, za onaj u Burnu znamo da je ostao vojni centar sve do izmaka antike i do ratova za istjerivanje Istočnih Gota u 6. st., a civilno naselje nalazilo se do njega. Ali ono je starije od okola. Uz vojne okole obično se formiraju civilna naselja kako se to najbolje vidi na području podunavskoga i rajnskog limesa. U nas su ta naselja bila pretežno epihorskoga karaktera, iako valja pretpostaviti snažne utjecaje iz okola jer su mnogi vojnici, legionari i pripadnici pojedinih pomoćnih jedinica (auxilia), tu dugo boravili i sklapali brakove s domaćim ženama. Osim otpuštanja cijelih veteranskih grupa uz dodjelu zemlje (missio agraria), što se obavljalo dedukcijom kolonija, prakticirao se i individualni otpust veterana pojedinih jedinica. Nakon što bi odslužio vojsku (u prosjeku je rimski vojnički staž iznosio oko 25 godina), isluženi vojnik je dobivao časni otpust (ho- nesta missio) i uza nj redovito zemlju kao naknadu za službu i kao izvor daljnje egzistencije u civilu. Vojni su okoli raspolagali dijelovima državnog zemljišta (prata

" Bulič. 1893.: 1900.: fcisđi 1913a; Abramić 1924.: Zaninović 1968.: Suić 1971.:

167

ANTIČKI GRAD

legionis) gdje su veterani dobivali male parcele. Oni također ne žive trajno na selu, na svojemu imanju, već se smještaju u obližnji gradski centar.Tako se i oni uklapaju u široku skalu društvenih kategorija koje su pridonosile urbanizaciji našega obalnog prostora. Ne treba, naravno, isključiti ni vojnike u službi koji su javnim građevinama također dali svoj prilog unapređenju pokrajine i njezinih centara. U najranijem Carstvu bili su to uglavnom legionari regrutirani na teritoriju sjeverne Italije, iz Briksije (Brixia, Brescia), Parme (Parma), Verone (Verona), Arecija (Are- tium, Arezzo), Florencije (Florentia, Firenca), Bononije (Bononia, Bologna), Patavi- ja (Palaviuni, Padova), Kremone (Cremona) i dr., dakle odreda iz gradskih centara koji su se urbanizirali i stekli konstituciju prije naših primorskih gradova.

To su dakle elementi, i to su socijalne grupacije, koji su u prtim dodirima utjecali na proces urbanizacije našeg primorja i na izgradnju našeg antičkoga grada. Posve nove formacije poput kolonija za autohtoni svijet i za njegov grad bile su model koji treba nasljedovati i dostići. To je većinom i uspjelo, kako će se vidjeti. No to nisu ipak svi strani kulturno-etnički faktori koji su djelovali na ovom planu. Antički grad uopće, a pogotovo grad ranog Carstva, nezamisliv je bez staleških oznaka i onoga donjeg društvenog sloja na kojemu je počivala gotovo sva proizvodnja tadašnjeg društva, ne samo na selu nego još više u gradu. U ranom Carstvu robovi su u urbanim familijama fenomen posebnog značenja i znatna demografska olina. Između njih se izdvajaju društveni fermenti koji će izazvati korjenite transformacije u društvu na svim sektorima, počevši od carske kancelarije i dvora do sitnog trgovca i obrtnika u provinciji.To su gotovo odreda elementi naoko orijentalnog podrijetla, često visokih kvalifikacija, bez kojih je privredni život nezamisliv. Budući da su robovi istočnjačkoga podrijetla imali reputaciju školovanoga kadra, događalo se da trgovci robovima u zapadnome dijelu Carstva povoljno nabavljaju Gale i druge poslovične barbare, školuju ih i prodaju povoljnije kao helenske ili helenizirane is- točnjake. Sustavom manumisije (oslobađanja od ropstva) oni vrlo često stječu ne samo slobodu već i posjed, odnosno kapital, a nerijetko su bili i zakoniti nasljednici patrona za kojega su kao robovi radili.Taj sustav prinove visokokvalificirane radne snage u korijenu je ugušio provedbu rimskoga zakonodavstva o reprodukciji rimskih obitelji. Mnogi se rimski građani nisu ženili, a svoje su seksualne porive bez ikakvih zakonskih zapreka zadovoljavali s robinjama, javnim ženama i ljubavnicama. U mnogim gradovima najimućniji sloj su skorojevići, bivši robovi, kojima je nedostajala društvena afirmacija jer nisu imali tradiciju i krvne pretke s ugledom. Afirmiraju se ponajčešće munificijencijama - darežljivošću, javnim gradnjama na vlastiti trošak, snošenjem troškova za javne službe ili za potrebe kulta, pa su se iz njihovih redova gotovo uvijek regrutirali članovi kolegija augustala (Augustales) ili sevira augustala (VI viri Augustales) koji su se brinuli za oficijelni kult i za štovanje carske osobe. U mnogim centrima, osobito u onima uz obalu, oni će stvarati posebnu atmosferu koja će se odraziti na planu materijalne i još više duhovne kulture, oni će često, kao sinovi dalekoga helenističkog Orijenta, biti nosioci i propagatori novih ideja u sferi kultova, umjetnosti i dr. Kad se govori o tom etničko-kulturnom supstratu, valja uzeti u obzir i onaj naš domaći grčki element koji je preživio u nekim primorskim centrima. Ovaj stariji urbani sloj nakon dolaska pod rimsku


vlast brzo se uklopio u novu situaciju. Njega je na neki način i Rim respektirao, što bi se moglo zaključiti po činjenici da su sva istaknutija grčka naselja ili naselja infiltrirana grčkim elementom postala u najranijem Carstvu municipiji rimskih građana (oppida civium Romanorum), kao Isa,Tragurij, Rizinij, Butua i Olcinij.

Za upotpunjenje demografske slike pojedinih gradova i ocjenu uloge što su je u procesu urbanizacije imali pojedini slojevi, od goleme bi važnosti bilo poznavati zanimanja gradskog stanovništva. Jer bez obzira na to je li grad bio središte agrarne kolonije, emporij na položaju zgodnom za trgovinu ili autohtoni centar s naslijeđenom tradicionalnom ekonomikom, sastav stanovništva bio je kompleksan s obzirom na aktivnosti pojedinaca: u svakom od njih bilo je pomalo zemljoposjednika, trgovaca, obrtnika, pomoraca, slobodnih zanimanja i intelektualnih zvanja. O njima znamo toliko koliko se spominju u natpisima (Novak 1948.).Tako se npr. u Saloni susreće trgovac vinom (negotiator vinarius, CIL 3-2131) i trgovac građevnim materijalom (negotiator materiarius, CIL 3-12924), u Jaderu trgovac uljem (negotiator olearius, CIL 3.2936), u Saloni vitrarius (trgovac staklom vjerojatnije negoli tvomičar stakla, CIL 3-9542), u Naroni lapidarius (klesar, kamenar, CIL 3-1777; 3-1829), u Saloni tokar (CIL 3 8839), voštar (ceriolarius, CIL 3 .2112), ljevač u radionici olova (plumbari(a), CIL 3-2117) itd. Od kolegija najčešće se susreće collegium fabrum (CIL 3.8824; 3.8829) i centonarium (tkača, CIL 3-8843). Od intelektualnih zvanja najčešći su pravnici, učitelji i liječnici. U Jaderu je registriran jedan student prava (iuris studio- sus, CIL 3.2936) koji je bio brat trgovca uljem (olearius). Dvojica su braće bila idealan poslovni par: stručnjak za pravno poslovanje mogao je s pravne strane pomagati poslovima svojega brata. U Saloni je zabilježen pravnik (magister iuris, CIL 3-2163). Liječnici (medici) više se puta spominju u Saloni (CIL 3-6203; 12925; 14727), a u Ri- ziniju i jedan nadliječnik (arkhiatros kleinikos, Šašel 1986., ILJug 25, 1855A). Učitelje, gramatike i čak retore, imali su mnogi gradovi. Jedan se retor (rhetor - učitelj go- vomištva) susreće u Riziniju, pedagog dvaput u Saloni (paedagogus, CIL 3-2111; 3-14731), a u Dokleji je djelovao gramatik “koji je bio veoma verziran u grčkoj gramatici”: artis Graecae grammaticae peritissimus! Odreda su to bili elementi orijentalnog podrijetla, a po svojoj društvenoj provenijenciji libertini, ali su bili cijenjeni i dobro nagrađeni. Bilo je sigurno i mnogo drugih zvanja i zanimanja ali ih natpisi ne registriraju pa tako izmiču našoj evidenciji.

O ulozi i položaju domaćeg svijeta već je bilo govora. Valja samo ponoviti misao da su pojava i nazočnost gore navedenih urbanogenih faktora vanjske provenijencije snažno utjecale na stanovništvo autohtonih centara ne samo prema romanizaciji već i u prihvaćanju višeg stupnja urbane kulture, što se onda odrazilo u bržoj urbanizaciji tih centara. Na taj način, asimilacijom tekovina civilizacije, i domaći svijet postaje važan aktivan urbanogeni čimbenik.

Uz faktore koji su djelovali pozitivno i stimulirali urbanizaciju, bilo je i onih kojih se djelovanje odrazilo u negativnom smislu. Već smo spomenuli kakvu je ulogu pri tome imao agerpublicus na teritoriju agrarne kolonije. Stvaranje većih teritorijalnih cjelina blokiralo je urbani i municipalni razvitak mnogih naselja koja su već bila na putu da se razviju u prave gradove, kao što su u Istri bili Rovinj, Umag, Pi-

AN TIČKI GRAD

; Abramič 1927.: Maver 1940.: Sergejevski 1955; Pa- šalić 1960.; Bojanovski 1974.; 1988.. 66 - 67: Matija- Si<] 1998.. 414 - 431; Škegro 1999.. 275 -277.

ran, Vizače i dr., dok su na salonitanskom području bili ponešto degradirani centri kaoTragurij, Epetij, Far, a vjerojatno i Isa. Rim je mogao i izravno destimulirati ili sprječavati urbanizaciju. Tako se pretpostavlja da je August mogao zabraniti dodjeljivanje civiteta centrima na teritoriju starih Japoda, dakle i formiranje samoupravnih municipaiiteta, što je imala biti njegova odmazda zbog neugodnih ratnih iskustava. Možda bi i to mogao biti jedan od razloga što je to područje bilo slabo urbanizirano, što je malo naselja steklo atribute grada, a i om koja su ih stekla nisu bila na visini naselja u drugim, primorskim regijama.

Već je rečeno kako i prirodni uvjeti mogu ne samo utjecati na izbor mjesta za naselje već i odrediti njegovo ekonomsko usmjerenje i time pridonijeti njegovoj urbanizaciji. Pri tome su važnu ulogu odigrale komunikacije, kopnene i morske. Sustav komunikacija na našem primorju počinje se izgrađivati za namjesnika Dola- bele.'2 Nema sumnje da su trase što ih je on dao izgraditi u temeljnim crtama postojale i prije konačne uspostave rimske vlasti. Prometnica može dvojako utjecati na razvitak naselja: njezina trasa može odrediti pravce kretanja i temeljno usmjerenje gradskog prostora, pa će u novoformiranom gradu često njezin dio biti jedna od glavnih gradskih komunikacija, S druge strane komunikativna konvergencija nekog položaja uvjetovat će izrastanje naselja na tako povoljnoj lokaciji (Laessig et al, 1968.; Mumford 1968., 77 i d.). Kolonija Aequum izrasla je na važnoj raskrsnici u unutrašnjosti (si. 75), dok su gradovi na obali redovito mjesto susreta i raskršća magistralnih cesta (usp. si. 45-48). Posebno je zanimljiv primjer kako važne promjene političkih i ekonomskih prilika mijenjaju hijerarhiju prometnica. U doba svoje samostalnosti i ekonomskog prosperiteta Isa je upravljena u dva smjera prema kopnu: prema Traguriju i Epetiju, a Salona između njih je pomoćni (ilirski) emporij (si. 34-1), S dolaskom pod rimsku vlast situacija se mijenja: Isa i druga otočna naselja komuniciraju s novim centrom - Salonom, a stara prometnica na kopnu stječe prioritet i određuje usmjerenje grada Salone (si. 34-11). U to doba Salona je na rijeci Salonu posjedovala lokalitet posebne namjene što ga Strabon (Strah Geo.VII, 5, 5; v. ovdje 412) naziva eptneion Delmateon, čega bi latinski ekvivalent bio navale, odnosno s upotpunjenim sadržajima navalio.. Tim terminima (grč. epineion, lat, navale, navalio) označuje se mjesto za opremu brodova.

170

T. III. Slavoluk Melije Anijane u Zadru, Lavallee - Cassas 1802,

IV. dio

OSTVARENJA GRADA KLASIČNOGA SVIJETA

NA ISTOČNOM JADRANU

Još smo daleko od vremena kad će biti moguće sustavno obraditi naš antički grad u njegovoj cjelokupnoj objektivizaciji. Da bi se to postiglo, bit će potrebne mnoge predradnje, studije i istraživanja na terenu. Ograničenja što smo ih istakli na početku vrijede i ovdje. Sustavna istraživanja uopće, a istraživanje naselja posebno, zahtijevaju dugotrajan, strpljiv i ustrajan rad i često je potrebno poduzimati više kampanja da bi se došlo do novih spoznaja i većih rezultata. Pokušaj sistematizacije i sinteze koji slijedi temelji se na istraživanjima koja na hrvatskoj obali imaju stoljetnu tradiciju.

1. Nova iskustva

U doba uspostave rimske vlasti i razmaha procesa urbanizacije u nas sve strukture i tehnike rimskoga graditeljstva bile su uglavnom dorađene. Kasnije promjene u doba Carstva samo su varijacije prijašnjih iskustava, a promatrane u njihovu povijesnom trajanju tijekom čitave antike, moglo bi se reći da su na mnogim poljima dekadentne.

Naše je primorje imalo u antici, kao i danas, važnu prednost nad mnogim drugim provincijama u tome što je bogato temeljnim građevnim materijalom - kamenom. Iskustva građenja u kamenu ovdje su veoma stara jer potječu od najranijih prethistorijskih epoha, pa tako neke tehnike i strukture koje su kodificirane u rimskoj graditeljskoj disciplini susrećemo u rudimentarnoj formi i prije prihvaćanja stranih tekovina na tom polju, a i do dana današnjega u domaćoj seoskoj graditelj-

173

ANTIČKI GRAD

SI. 55- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria); rekonstrukcija zapadnog ulaza u grad

skoj praksi. Domaći klesar i zidar rano je uočio svojstva i kakvoću pojedinih vrsta kamena i znao ih je prilagoditi svojim potrebama. Ovim pitanjima trebali bi posvetiti posebnu pažnju svi oni koji se bave proučavanjem ruralnoga graditeljstva, jednako arheolozi kao i etnolozi.Tada će se pokazati da postoje mnoge analogije u tom smislu između domaće “autohtone” djelatnosti i one što ju je elaborirala rimska teorija i praksa. A to neće biti neobično kad se zna da je i ova posljednja nastala na temelju stoljetnih iskustava.

Upotreba žbuke jedna je od najvažnijih tekovina što ih je antički svijet donio na hrvatske obale i u našu zemlju uopće. U nas se žbuka prvi put pojavljuje u gradnjama u grčkim naseobinama (na mjestu Visa, Staroga Grada, Lumbarde i dr.). Pitanje je nije li pod njihovim utjecajem domaći svijet, barem u nekim regijama i u naseljima koja su se nalazila u radijusu njihova utjecaja, asimilirao tu inovaciju. To je moguće, ali sigurnih potvrda nema. Na našim gradinama ima prilično zida vezanog žbukom (recinkt, temelji zidova, ostaci cisterni i dr.), ali to je sve iz rimskog doba (osim, možda, cisterne u Lumbardi). Primjena žbuke uvjetovala je i prihvaćanje rimskih modula (odnosi debljine zida prema njegovoj visini i dr.), a i usvajanje novih rješenja ili usavršavanje starijih (gradnja svoda i luka).

Pitanje izradbe i dobavljanja vapna u antici u nas je načeto (Zaninović 1980.). Reambulacijom naših otoka moguće je na nekim mjestima identificirati ostatke veoma starih “japnenica” koje se tu nalaze ab immemorabili, npr. na otocima U- gljanu i Pagu, a te stare tradicije sačuvane su do danas npr. na otocima Šolti, Pagu, Rabu i dnigdje. Što se tiče pijeska, bio je u upotrebi i morski i kopneni, kojega ima u većim količinama ne samo u koritima rijeka već i u dubokim naslagama ispod sloja humusa u mnogim ravničarskim predjelima primorja. Ima sigurnih potvrda da se ovaj posljednji upotrebljavao i u naseljima pri moru, osobito u izradbi podne podloge, vodonepropusne žbuke u cisternama i za podlogu oslikanih zidova, bez obzira na velike količine morskoga pijeska na dohvatu ruke. Još uvijek nedostaju analize sastava žbuke u ziđu antičkih građevina u ovom prostoru, omjera mješavine, kak

Ostuarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

voće vapna, vezivne čvrstoće, otpornosti na djelovanje različitih vanjskih i unutrašnjih faktora i si., koje bi dale vrijednih spoznaja u općem studiju graditeljstva na hrvatskoj obali. Ima konkretnih potvrda da se kao vezivno tkivo upotrebljavala i glina, sama ili pomiješana s vapnom (živim), a u kasnoj antici i u srednjemu vijeku ta se smjesa često upotrebljavala u gradnji temeljnih struktura. Inače, sama glina često se susreće kao izolacijski sloj s vanjske strane zida cisterni za vodu (npr. u Varva- riji), ili pak kao podna podloga odnosno gornji sloj ognjišta (vatrišta) u skromnijim kućama (npr. Enona), što je nesumnjivo nastavak tradicije iz predrimskoga doba. Posebnog sastava bila je tzv. vodonepropusna žbuka kojom su se oblagale stijene rezervoara za vodu. Ona se dobivala miješanjem sitnog i krupnijega pijeska, ugašenog vapna i tucane opeke, a nanosila se na zid u više slojeva (obično tri), od kojih je posljednji (vanjski) bio finijeg sastava i zaglađen.

Kako je rečeno, kamen dominira kao materijal u izgradnji naših antičkih gradova, opeka je ovdje imala sekundarnu ulogu. Hrvatsko priobalje već je u antici nudilo kamen u velikom izboru i u neograničenim količinama, a utvrđeno je da se on iz ovih krajeva izvozio u sjeveroistočnu Italiju (iz Istre u područje oko Akvileje, za solidnije gradnje kao što su bedemi i si.). Plinije Stariji kaže za tadašnji Tragurij (Trogir) da je bio marmore notum (glasovit po mramoru, Plin. NH III, 141; v. ovdje 420), no nema sumnje da je kamenoloma s kvalitetnim vrstama bijeloga kamena (koji danas obično ne nazivamo mramorom) bilo i na drugim mjestima, prvenstveno na o. Braču (npr. Pučišća i Škrip odakle se najvjerojatnije dobavljao kamen za gradnju Dioklecijanove palače; Bulić 1900a; Ward Perkins 1975.), a sigurno i na Korčuli, i dr. Na to upućuju i toponomastički ostaci, npr. naziv otoka Lavđara u Srednjem kanalu (od lapidaria, lat. lapis, -idis, kamen), Lapada kod Dubrovnika i si. O uporabi afirmiranoga trogirskoga kamena svjedoči sačuvani toponim Seget (Gornji i Donji), koji ne valja izvoditi od riječi lat. siccata - suha nego od lat. seco 1. - sjeći, piliti (Skok 1971.-1974.; Jeličić-Radonić 1981.; Suić 1991 b). Nije riječ samo o bijelom vapnencu kojega, kako se zna, ima više vrsta s obzirom na tvrdoću, topivost, kompaktnost, lomljivost i si. već i o mnogim drugim vrstama kamena koji se upotrebljavao za zidanje i u druge svrhe, počevši od običnog vapnenca, mrkog ili sivkastog, škriljevaca različite debljine, do kamena osobite čvrstoće (sivkastoga, zelenkastoga, ružičastog i dr.) pogodnog za popločavanje ulica, trgova i drugih javnih površina. Osobito je važno pratiti dobavljanje, ishodište i transport kamenog materijala što se upotrebljavao za izradbu najkvalitetnijih elemenata urbane arhitekture, svih onih blokova koji su zahtijevali minuciozno "dovršavanje” (kapiteli, baze, tamburi stupova, frizovi, vijenci i si.). Koliko je moguće prosuditi na temelju dosadašnjih istraživanja, svi su se ovi blokovi u našim gradovima u velikoj većini izrađivali od različitih vrsta najkvalitetnijega domaćega bijelog vapnenca. Problem uvoza kamene građe, isključivo mramorne, počeo se sustavno proučavati tek posljednjih godina. Danas se pouzdano zna da bijeli kristalni mramor od kojega su se izrađivale ne samo monumentalne statue i portreti već i pojedini arhitektonski elementi (stupovi, kapiteli, baze), potječe pretežno iz Grčke (Prokonez ili Pentelik), rjeđe iz Car- rare u Italiji (marmor Lunense). Većinom su orijentalnog podrijetla mramori u bojama, s venoznim sfumaturama (npr. tzv. cippollino), a granit s granulatom različitih

ANTIČKI GRAD

Bulić 1897 a; Liebd - Wii- berg 1908.; Abramić 1949.; Suić 1958.; 1968.; Faber 1965.

nijansi uglavnom se dobavljao iz Egipta. Koliko je kvalitetnih glavica, stupova, podnožja i si. pri tome završilo na dnu Mediterana! Većinom su uvezene i mramorne pločice u različitim tonovima kojima su se oblagali zidovi raskošnijih građevina.

Već je na početku Carstva antička teorija elaborirala pojedine strukture i tehnike gradnje pa je tada i stvorena odgovarajuća terminologija s nazivom za svaku pojedinu tehniku (opus, structura), kako se vidi u djelu arhitekta Vitruvija (Arch. ID i enciklopedista Plinija Starijeg (NH I,36a; XXXV, 172; XXXVI, 169-174). Neki su termini načinjeni u novije doba kako bi se različite tehnike mogle lakše determinirati i klasificirati.

Među najstarije tehnike pripadaju one koje su se upotrebljavale u izgradnji fortifikacija ili sličnih masivnih konstrukcija. Riječ je odreda o strukturama s velikim blokovima, koje često nazivamo megalitskim, mada se takav izraz ne uklapa posve sretno u arheološku terminologiju jer je “megalit” opozicija “mikrolitu".U pomanjkanju pogodnijeg naziva i mi ćemo se njime služiti.

Upotreba velikih blokova u navedene svrhe ima na Mediteranu dugu tradiciju i već su stari Grci bedeme s takvom strukturom nazivali “kiklopskim zidinama”. U starijoj literaturi taj se naziv i u nas upotrebljavao kad se pisalo npr. o teškim strukturama Salone, Varvarije i drugih centara. Međutim, u tipološkom pogledu takav je izraz neadekvatan. Postoje, uglavnom, dva temeljna tipa tehnike zidanja velikim blokovima: zidovi poligonalne strukture i zidovi pravokutne strukture. Za one prve predložio je izvrsni poznavalac rimske graditeljske tehnike G. Lugli naziv opus sili- ceum. On evoluira od posve nepravilnih poligonainih tehnika, preko tehnika s pravilnijim poligonainim oblicima finije obrađenim i dobro sljubljenim, do pravilnih pravokutnih struktura (opus quadratum;Lugli 1957..;Crema 1959., 4 i d,; 134 i d.). Na našemu području nema čistih poligonainih tehnika, a to je i razumljivo jer njihova upotreba počinje, po Lugliju, negdje u 6. st. pr. Krista. Naprotiv, susreću se prijelazni načini gradnje, u strukturama u kojima prevladavaju pravokutni oblici blokova, uz upotrebu poligonainih, većinom peterokuta koji se u daljnjem razvitku sve više približavaju pravokutniku. Primjena ove manire počinje približno u 2. st. pr. Krista. Ostaci poligonalne tehnike zapažaju se u strukturama gdje uz pravokutne blokove ima i trapezoidnih. Takve kompozicije se npr. susreću u zapadnom traktu bedema stare Varvarije. Uzevši u cjelini, na istočnoj jadranskoj obali ipak prevladava posljednja manira - opus quadratum “klasičnih” oblika (si. 56), bilo u grčkim gradovima i zdanjima (Vis, Stari Grad, Tor kod Jelse, Stobreč) bilo u gradovima koji su u predrimsko doba bili pod grčkim utjecajem (Ulcinj, Medun, Ošanići), ili napokon u rimskim gradovima (Salona, Narona), osobito onima na području Liburnije (Varvarija, Aserija, Nedin, Jader, Enona, Kurik i dr.).7i

Ishodište ovoj strukturi valja svakako tražiti u grčkom svijetu. K Etruščanima, a potom i pojedinim gradovima Italije, ona je došla izravnim dodirima Grka i Etruščana na tlu Italije. K nama je došla posve drugim putem, iz Grčke preko Epira i južne Iliride, i svojim je rasprostiranjem zatvorila krug jadranske obale sve do Istre. Zbog toga je ona i doživjela tako bogat procvat i čestu primjenu na tlu današnje Albanije već u predrimsko doba (Garašanin 1967.; Prendi - Zheku 1972.). gdje se la-

176

Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 56. Gradski bedem, Krk (Curicum, Kurile);zid je izrađen od većih rustično obrađenih kamenih ) 0______________________blokova (opus quadratum)\VzbQt 1965.

ko raspoznaje i primjena načela grčkoga graditeljstva, ne samo u obradbi zidnog lica, u dimenzijama i si. već i u slaganju blokova uzduž i poprijeko (dijatoni, ključevi zida od lica do lica) koji su se u grčkom graditeljstvu vezivali željeznim sponama, u doba kad se žbuka u takvoj tehnici još nije upotrebljavala. Rekonstruiran je tipološki razvitak tih tehnika i vremenski redoslijed njihovih manira od najstarijih do najmlađih, što bi moglo služiti kao podloga jednoj relativnoj kronologiji. No sama tipologija struktura uzeta za sebe, bez drugih popratnih elemenata, ne može se uvijek uzimati kao kriterij za vremensko opredjeljivanje, a pogotovo ne za apsolutno datiranje. U obzir valja uzimati mnogo faktora, kao što su sastav kamena, njegova podatnost detaljnijoj obradbi, dostupnost kamena određene kakvoće, ambijentalni uvjeti, namjena gradnje itd. Na hrvatskom priobalju ta se tehnika pojavljuje s osnivanjem grčkih naseobina, dakle početkom 4. st. pr. Krista te, kao ni drugdje, ne ide dalje odTrajanove vladavine, tj. seže do početka 2. st. n. e. Manirama tehnike nazivaju se zapravo faze njezina razvitka, u kojemu bunje variraju od golemih megalita još uvijek nepravilnih oblika i površne obradbe, do manjih blokova s izrazitim dovršavanjem. Visina blokova često je unaprijed zadana uslojenošću sedimenata u prirodi pa je u tom slučaju bilo nepotrebno dorađivati njihovu gornju i donju površinu. Naprotiv, uvijek je trebalo obraditi sljubnice blokova s lijeve i s desne strane, koje su u prijašnjim fazama često kose, pa blokovi tada imaju pretežno trapezoiđni oblik. U kasnijim manirama i sljubnice postaju vertikalne, a čitavo ziđe na dužim potezima uslojava se u horizontalnom smjeru. Vanjska površina bunja također se u raznim manirama različito dorađivala. Prva se intervencija sastojala u potklesavanju rubova kako bi se blokovi mogli pravilno slagati u oba pravca, po dužini i po visini. Tom je cilju u kasnijim manirama pridonijelo i klesanje rubnjaka na sve četiri strane lica bunje, čime je ujedno jasnije izražena vanjska plastika bunja. Osobito će se takva obradba bridova (anathyrosis) primjenjivati na oštrijim lomovima zida (si.58). U kasnijim fazama, uglavnom od 1. st. n. e. anatiroza će biti jače istaknuta i briž- nije izrađena finijim dlijetom pa će na taj način zidno platno dobiti istaknutu plastiku i efekt tamnosvijetlog, dok će pri kraju razvitka čitavo ziđe imati na licu dva plana: udubljeni što ga čine anatiroze na sljubnicama i izbočeni od površine bunja koje, iako rustične, ipak strše do iste ravnine. Što se tiče dimenzija blokova, oni su

ANTIČKI GRAD

a* ;-■1— o-i ->-4

Si. 57. Tehnike gradnje (structurae, opera) u ranom Carstvu: 1. opus isodomum, pravilna tehnika sa strogom tendencijom uslojavanja i brižnom obradbom kamenih blokova, primijenjena redovito u gradnji javnih monumentalnih građevina (hramovi u Poli, Saloni i dr., peribol kapitolija u Jaderu itd.); 2. opus reticulatum, mrežas- ta struktura građena u kalupima od dasaka tako da se manji blokovi postupno slažu uz stijenku i zalijevaju žbukom, u nas rijetka (vila u Lumbardi na o. Korčuli): 3. opus mtxtum , miješana struktura s redovima opeke i žbuke, Često primijenjena u gradnji terma (Tarsatika); 4. opus caementicium, cementna smjesa žbuke i škalje u kalupima od dasaka pričvršćenih na uspravne grede (terme uTarsatici), 5. opus caementicium, cementna struktura postupkom slična onima pod br. 2. i 4., gdje se u kalup od dasaka s vanjske strane utiskuje sitnije amorfno kamenje (temelji zgrada uz forum u Zadru); 6. opus incertum, neodređena struktura s izraženom tendencijom k vodoravnom uslojavanju; 1. opus incertum, bez tendencije k vodoravnom uslojavanju, veoma česta u rustičnim građevinama; 8. opus spicatum, tehnika zidanja u obliku klasa, riblje kosti ili “na nož”, primijenjena ponajviše u gradnji podova od opeke u bazenima, cisternama i piscinama

Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

bili zaista megalitski: dužina im je ponekad iznosila i do 2 m, a visina do 1 m pa su težili i nekoliko tona.Tijekom razvitka dimenzije su se smanjivale, ali su ipak najviše ovisile o lokalnim prilikama i upotrijebljenom materijalu, a prvenstveno o namjeni građevine. Pojedinim manirama odgovara i stupanj ispupčenosti bunja, koja se tijekom razvitka također smanjuje.Ta struktura, koja je kompozicijom i masivnošću trebala izazvati dojam snage i čvrstoće, dosta se često primjenjuje u grčkom i u rimskom graditeljstvu na hrvatskoj obali: ponajprije za gradnju vanjskog lica gradskih bedema i kula, za vanjsko oblaganje većih substrukcija različitih građevina (mostova, akvedukata), kao obloga povišenim podijima i platformama, pri gradnji nosivih elemenata u pojedinim građevinama (piloni u teatrima i amfiteatrima), pa čak i za gradnju čitavih većih objekata (npr. amfiteatra u Puli). U rimsko doba blokovi bunja redovito se vezuju žbukom pa je već time otpala potreba da se oni komponiraju po starijoj grčkoj tradiciji upotrebom poprečnih blokova (dijatona).

Temelj svih kasnijih građevnih struktura činila je žbuka. Ona je bila temeljna građa samosvojne strukture koja se zvala structura caementicia ili opus caementicium. Ime je dobila po sitnom kamenju (caementa) koje se dodavalo žbuci (concretum). S druge strane ta je tehnika uvjetovala postanak nekih drugih, u kojima je žbuka činila neophodnu komponentu. Gradnja žbukom imala je niz prednosti, kao što danas ima zidanje betonom. Žbuka (pijesak i vapno u pogodnom omjeru) pomiješana s većom i manjom škaljom, stvarala je čvrstu masu koja je bila sama sebi dovoljna za čitavu zidnu strukturu, a ne samo za temelj za koji se inače redovito nalijevala u temeljni jarak do visine poriza. Zid se podizao nalijeva- njem smjese u kalup (forma) sastavljen od usporednog niza dasaka postavljenih jedna poviše druge (u naših primoraca zidanje “na kašune”). Kalupi su se podizali kako je zid rastao u visinu, pa se često susreću okomiti žljebovi - otisci letava koje su podržavale tu drvenu armaturu (npr, u ziđu termi izTarsatike) i udubljenja u zidu u koja su bili usađeni nosači dasaka i ujedno nogostupi radnika koji su nalijevali smjesu (si. 57,4).Takvih konstrukcija bez vanjskog paramenta ima više na hrvatskoj obali, ponajviše u ziđu rezervoara za vodu, npr, u piscinama velike vile u uvali Verige na o. Brijunu, na o. Murteru i dr. Takav sustav gradnje otvorio je velike mogućnosti u podizanju lukova i svodova koji također dolaze k nama s prvim rimskim graditeljskim iskustvima, pogotovo onda kad estetski moment nije bio važan ili pak u unutrašnjosti strukture koja je s vanjske strane bila obložena kamenom presvlakom. Lijep primjer nadsvođivanja pomoću polukružnoga kalupa (“čemer” u domaćemu pučkom govoru) jest svod trakta zadarskog akvedukta od Grobljanskog potoka prema gradu.Tu se još danas raspoznaju, kao i u ostacima spomenute cisterne u Murteru, otisci dasaka od kalupa. Korak dalje od takva postupka je oblaganje vanjskog lica zida kamenjem, što će uzrokovati uvođenje dviju novih tehnika. Naime, uz nadolijevanje smjese za opus caementicium počeli su se uz stijenku kalupa dodavati nešto veći komadi škalje ili manjega kamenja, bez ikakve posebne doradbe, biranjem komada koji su imali jednu stranu glatkiju. Kamen se usađivao u smjesu tako da mu se glatko lice doticalo kalupa od dasaka. Nakon skidanja armature, zid je dobio svojevrsno lice (facies) na kojemu se žbuka znatno gubila, a nazirale su se nepravilno položene glatke površine sitnog kamenja (si. 57,

ANTIČKI GRAD

5). Primjer tako građenoga zida, ne tako čestog na našoj obali, nalazimo u zidu građevine koja sa sjeverne strane flankira rimsku ulicu što se od Ulice Š. Kožičića Be- nje (prije Petranovićeva ulica) odvaja i ide prema starijoj gradskoj bazilici (danas katedrali) u Zadru. Daljnjim razvitkom takva načina građenja nastala je već na raz- međi 3. i 2. st. pr. Krista jedna od najstarijih rimskih tehnika koja se upotrebljavala kroz čitavu antiku, a i kasnije do danas. To je prema suvremenoj terminologiji opus incertum. Zid se više ne diže pomoću kalupa od dasaka, već nizanjem redova kamenja na oba njegova lica, a razmak između njih ispunjava se žbukom i škaljom. Pravilnost podizanja zida po vertikali osigurava se pri tome upotrebom kutnika i viska (perpendiculum), upravo kao i danas. Tako je građen veoma velik broj rimskih građevina i na istočnojadranskom primorju. Naravno je da se kamen morao prethodno dorađivati, a sam stupanj doradbe varira od potklesavanja radi prilagodbe strukturi pa do detaljnije obradbe klesarskim priborom.

Iz istog je izvora potekla još jedna tehnika. To je “mrežasta struktura”, lat. opus reticulatum (si. 57,2). Za oblaganje vanjskoga i unutrašnjeg lica zida, kojemu je srž i dalje bio opus caementicium, uzimali su se u primjeni ove tehnike omanji komadi kamena oblikovani poput piramide kojoj je osnovica imala približan oblik kvadrata.Ta se baza postavljala s vanjske strane zida, i to tako da joj je dijagonala tekla po vertikali pa se na taj način u zidnom platnu dobio sustav romboidnih fuga. Najprije bi se nanizalo nekoliko redova koso položenih kocki (cubilia, tesserae), a onda bi se u prostor između njih nasula smjesa žbuke. I pri toj gradnji upotrebljavao se kut- nik i visak.Takva manira građenja uzima maha od Augusta dalje. Osim u ziđu ostataka ladanjske vile u Lumbardi na o. Korčuli, u nas je susrećemo u prefurniju vile u Maloj Proversi na Dugom otoku (datirana Trajanovim novcem), u zidnoj oplati nosača zadarskoga vodovoda u dijelu koji prelazi preko mjesnoga groblja i seže do originalne piscine,gdje se na gornjem završetku još nalaze ostaci kanala sastavljenoga od tegula, u ranijoj vili u Mulinama na o. Ugljanu koja je kasnije porušena, u otisku mreže u cisterni u Murteru, u ladanjskoj vili na o. Šćedru. U postantičkom graditeljstvu ponekad su se čitavi blokovi u ovoj tehnici rabili kao gotova građa.

Kad je uveden postupak zidanja struktura s vanjskim kamenim paramentom i unutrašnjom ispunom od žbuke, posebno u primjeni opus quadratum, incertum i caementicium, važnu ulogu za postignuće čvrstoće zida preuzela je zidna postava. Sada su se mogli graditi i zidovi veće debljine s relativno manjim blokovima vanjskog paramenta. U tanjim se zidovima ubacivala između redova kamenja na licu žbuka i u nju su se utiskivali manji komadi kamenja i škalja. Na debljim zidovima (bedemi, obzidane platforme, podiji, podnožja, i dr.) prostor između redova kamenja s lica ispunjao se naizmjence slojem žbuke i slojem kamenja (većih dimenzija i često pločastoga).

Kvadratna je struktura na našemu primorju doživjela velik procvat i donekle samosvojni razvojni put koji se može slijediti barem u ranijem Carstvu.Tome je pridonijela i kakvoća kamenog materijala koji je bio pogodan i za najfiniju obradbu. Ova pak ovisi prvenstveno o karakteru i namjeni objekta, ali jednako tako i o vremenu gradnje. Što se samih oblika tiče, može se zapaziti da u najranijoj antici (kraj

180


Republike i početak Carstva) na hrvatskom primorju pretežu vrlo izduženi parale- lopipedi, kojih se dužina prema visini odnosi čak i 5:1. Već tijekom 1. st. n. e. ti se omjeri mijenjaju, dužina se postupno smanjuje pa krajem 1. st. susrećemo strukture u kojima te relacije iznose 2:1, a u prvim desetljećima 2,st.,zaTrajanai dalje, često i 1:1, bilo djelomično bilo na većim zidnim površinama. U daljnjim stoljećima pravilne su strukture rjeđe i upotrebljavaju se samo za gradnju najkvalitetnijih građevina javne namjene pa je teško pratiti njihov kontinuirani razvitak. Primjena potpuno pravilne izodomije gotovo se i ne susreće. U arhitekturi ranijeg Carstva važni javni objekti često imaju zidove s pravilnim horizontalnim slojnicama, ali im vertikalne ne alterniraju u smislu izodomije iako se nikada i ne poklapaju. Već u odmaklom Carstvu težnja k vodoravnom uslojavanju očituje se i u grubljim tehnikama (opus incertum), gdje zidar urezuje u fuge linije kojima želi stvoriti iluziju pravilnosti (si. 57,6).Treba naglasiti da su se često primjenjivale i najfinije tehnike vanjske obradbe kamenja s lica zida (pravilne pseudoizodomije i finije isklesano vidljivo lice) i onda kad je ziđe trebalo biti obloženo zidnom žbukom.

Antička klesarsko-zidarska tehnika poznavala je više-manje sve instrumente i alate koji su i danas u upotrebi. Za grublju obradbu upotrebljavali su se klin i šiljak kojima su se otkidali komadi kamenog iverja, a za grubu obradbu većih površina (pločnici ulica ili trgova) upotrebljavala se željezna grebalica (“žgrafun” u nazivu primorskih klesara). Kamene površine pomnije su se obrađivale zubačom (ferrum dentatum) s manjim i većim zupcima, o čemu je ovisio i stupanj finoće u obradbi. Dlijetom su se izrađivale anatiroze i glačale vidljive površine, a ono se upotrebljavalo i u klesarskoj obradbi plastičnih elemenata arhitektonskog dekora. Istoj svrsi ponekad je služilo i svrdlo kojim se postizao efekt kontrasta svjetla i sjene. Nesumnjivo su i u nas postojale radionice za ukrasne građevne elemente (kapiteli, vijenci i dr.) od domaćega kamena koji su se rabili uz istovrsne uvozne, od kamena kakvoga ovdje nema.

Kako je navedeno, upotreba opeke u zidnim strukturama nije na istočnojadranskom primorju tako česta, u Istri je nešto češća, ali svakako mnogo rjeđa negoli u Italiji. Ako se pojavljuje, onda je to ponajčešće u dijelovima i instalacijama termalnih postrojenja. Već u Augustovo doba dolazi u upotrebu crijep sušen u peći (a ne na suncu kako je to bilo prije), oblikovan u standardnim dimenzijama, koji sam može poslužiti kao zidna struktura (opus testaceum) ili u druge svrhe, npr. u izradbi podova i nosača podova kaldarija u termama (suspensurae caldariorum), ili pak u kombinaciji s kamenom (opus mixtum) tako da se u zidnoj strukturi izmjenjuju redovi opeka s redovima kamena. Primjeri upotrebe takve tehnike susreću se npr. u ziđu ostataka termi stare Tarsatike, a u kasnom Carstvu takav se opus upotrebljavao u gradnji nekih objekata Dioklecijanove palače u Splitu. Ima, naravno, i drugih miješanih struktura koje se ne mogu svrstati ni u kakvu posebnu grupu (npr. izmjenjivanje redova pločastoga kamena postavljenog poput klasa ili riblje kosti (opus spicatum) s redovima horizontalno postavljenoga kamena, primjer vile u Mulinama na o. Ugljanu), jer ovise o lokalnim prilikama, raspoloživomu materijalu i si.

Rimski zidovi imaju standardne module koji se često ponavljaju na čitavu obalnom prostoru. Modularna su istraživanja u nas međutim tek u zametku, pa tako i

ANTIČKI GRAD

ona koja se odnose na relacije u dimenzijama zidova. U pravilnijim strukturama prevladavaju dva modula u pogledu širine zida: zidovi širine (izražene u suvremenim mjerama) 45 cm i zidovi širine 60 cm, ne računajući, naravno, debljinu zidova u građevinama posebne namjene (piloni, podgradnje, povišeni podiji i si.)-To su nosivi zidovi kojih dimenzije ovise o visini i veličini objekta. Pregradni (nenosivi) zidovi imaju redovito širinu oko 30 cm. Na pravilno utemeljenim zidovima (s temeljima u temeljnom jarku s opus caementicium) širina temelja je obično s obje strane zidnog lica za oko 7 cm veća od širine zida.

Za izradbu podova upotrebljavali su se posebni materijali i specifične tehnike, u žbuci, opeci i kamenu, odnosno mramoru. Podne opeke vrlo su često manjih dimenzija, a postavljaju se u pravilnim nizovima ploštimice, ili “na nož” u motivu “riblje kosti” (odnosno klasa, odatle i naziv opus spicatum), ponajviše u piscinama ili u drugim prostorijama slične namjene. U bazenima za vodu (piscinae, cister- nae), ali i u drugim prostorijama privatnih zgrada i u zgradama javne namjene, podovi su veoma često bili izrađeni u više slojeva od smjese sa žbukom koja je po sastavu slična navedenoj vodonepropusnoj žbuci, s brižnije zaglađenom površinom. No, često se na takvu podlogu postavljao sloj kamenog materijala. Tako je nastala podna struktura nazvana lithćstroton. Ona se sastoji od omanjih mramornih pločica, često i raznobojnih, koje se mogu komponirati slobodno ili pak u geometrijskim likovima. U nas je sačuvano veoma malo takvih podova; češće se susreću u starokršćanskim bazilikama (npr. u Puli). S tom je strukturom u vezi i antički podni mozaik koji se postavljao u zgrade različite namjene: u gradske kuće i ladanjske vile, u terme, javne dvorane i drugdje. Najpriprostija mozaična struktura su jednobojne (redovito bijele ili sivkaste) kamene kockice (opus tessellatum, od tessella - kockica), a veoma se često upotrebljavala u popođivanju rezervoara za vodu.Višebojni mozaici (opus musivum), s geometrijskim, vegetabilnim i figurativnim motivima, ponekad i s kockicama izrađenim od stakla u boji (utjecaj iz Egipta), redovito se sas

182


toje od manjih cjelina komponiranih u kvadratne okvire ili u medaljone, veoma često s centralnom figuralnom kompozicijom (primjeri iz Pule, Solina, Nina, Risna i dr.). Neki od njih su vrsna dostignuća ovog umijeća.

U važnijim zgradama javne namjene zidovi su se često oblagaii mramornim pločicama u različitim bojama (opus sectiie), osobito u dvoranama terma, bazilika, kurija i si., pa se tijekom istraživanja pločice redovito pronalaze. Mnogo su češće zidovi javnih i privatnih građevina bili dekorirani obojenom ili oslikanom zidnom žbukom. Na zidnu stijenu nanosili su se slojevi žbuke, od kojih je onaj posljednji bio veoma tanak i pripremljen za bojenje odnosno slikanje. Ponajčešće se zidna stijena bojila u pojasevima po visini i u sektorima po dužini. Donji sloj redovito je podnožje izraženo bojom, srednji sloj obično se sastoji od pravokutnih okvira s dužom okomitom stranom, a gornji je završetak često bio plastično oblikovan završnim profiliranim vijencem, bilo od mramora bilo od štukature. U zidnim bojama dominirala je crvenosmeđa (“pompejanska”), uz žutu, zelenu i bijelu (većinom kao tanku diskriminantu), a onda i crna. Okviri se ponekad obilježavaju nizovima vege- tabilnih motiva. Figurativno slikarstvo, u nas dokumentirano više-manje fragmentar- nim nalazima prilikom iskopavanja, prati, u glavnim linijama, razvitak poznatih “stilova” (zapravo manira) pompejanskoga zidnog slikarstva, kojega posljednji, četvrti stil završava propašću Pompeja 79- god. n. e. Još je preuranjeno govoriti o primjeni tili stilova u graditeljstvu antike na našemu primorju jer nedostaju i građa u prikladnoj kakvoći i količini, i prethodne studije. Prvi je stil bio na izmaku kad se u nas počelo afirmirati rimsko graditeljstvo. Njegove se tradicije, npr., očituju u tome što se podnožje na zidu oslikava poput mramora (“marmorizzante”). Elementi drugoga stila očituju se u vizualnom probijanju zidne stijene i u upotrebi arhitektonskih elemenata na slici, a elementi trećega stila u razmjerno dugotrajnoj upotrebi crne boje koju je taj stil lansirao i u distribuciji zidnog dekora, gdje figuralni motiv izgleda kao zidna slika na obojenome zidu. Često se susreću fragmenti s likovnim repertoarom četvrtoga stila, koji je bio kratkog vijeka (od potresa 63 . god. do erupcije Ve- zuva 79. god.). Nastao kao reakcija na hermetično zatvaranje zidne plohe u trećem stilu, četvrti je stil iznova otvorio i probio zid motivima pejzaža i prirodne fantastike na pozadini nebeskog plavetnila. To plavetnilo kao pozadina slike susreće se i u fragmentima nađenim u našemu primorju, ali ono što je ostalo od trećega i četvrtog stila jesu veoma česti motivi gracilnih predmeta (svijećnjaka npr.) i arhitektonskih elemenata koji su se pojavili pod utjecajem iz Egipta. U daljnjem razvitku, nakon ovih pompejanskih stilova, zidno slikarstvo i u nas ide svojoj baroknoj fazi pod snažnim neohelenističkim utjecajem (npr. freske iz Kibelina ciklusa u Zadru).

Drvo je i u nas imalo veoma veliku ulogu u antičkom graditeljstvu, ne samo za izradbu krovišta i podova pojedinih zgrada. U visokim kućama (tip višekatnice, tzv. insula) kakvih je sigurno bilo u lučkim gradovima, od drva su bili izrađeni i pregradni zidovi. Drvo se upotrebljavalo i kao armatura podova poviše kojih se, umjesto dasaka, postavljao sloj podne žbuke (npr. desno krilo kapitolija u Zadru).

Krovni se pokrivač sastojao od glinenih ploča (tegula, -ae,f) s krajevima izvi- jenim prema gore na dvije strane poviše kojih su se postavljale kupe kanalice (im- brex, -cis, f ) . Tegule često imaju žig tvornice u kojoj su bile izrađene.

ANTIČKI GRAD

2. Sredstva za izgradnju

Ostvarenja u autohtonim naseljima protourbane faze plod su zajedničkih napora članova zajednice, nekih više, nekih manje, ovisno o socijalnoj strukturi i ekonomskoj moči. Izgradnja vitalnih objekata naselja kao što su npr. bile njegove fortifikacije, rezultat je kolektivnih pothvata njihovih stanovnika i obveza koje su proistje- cale iz društvene međuzavisnosti. U društvu koje još nije poznavalo novca niti posjedovalo vlastiti novčani sustav, ili je ipak upotrebljavalo novac ali on još nije bio preuzeo ulogu temeljnog i jedinoga sredstva u razmjeni dobara, drukčijeg načina izgradnje nije ni moglo biti. Međutim, izgradnju klasičnoga grada nemoguće je zamisliti bez novčane privrede koja je, uostalom, već na pragu antike utvrđena historijska stvarnost i na hrvatskom obalnom području, najprije u grčkom jadranskom svijetu, a zatim i u domaćem ilirskome. Za potpunije razumijevanje urbanističke izgradnje ovdašnjih primorskih gradova u ranijoj antici neophodno je potrebno uočiti faktore, instrumente i mehanizme “financijske konstrukcije” investicijskih pothvata što su obogatili naše gradove tako kvalitetnim objektima.

Antički grad uopće, pa i naš, promatran sa stajališta ekonomske efikasnosti, kao organizam s utvrđenim društvenim funkcijama, bio je na neki način ujedno i jeftin i skup. Da je morao biti skup, vidi se ako se promotri golemi inventar urbanih i urbanističkih elemenata od kojih se sastojao, osobito oni mnogobrojni i raznovrsni arhitektonski objekti i urbani kompleksi javne namjene što su ispunjavali gradske areale i davali pečat i fizionomiju svakomu pojedinom gradu. To više kad znamo da je velika većina tih građevina nastala u relativno kratkom vremenu, u prosjeku života četiriju generacija, ako uzmemo, kao što su i stari grčki kronografi uzimali, da je vijek jedne generacije oko trideset godina. Promatrajući stvarne ili kalkulirane termine realizacije suvremenih urbanističkih programa i planova s jedne, a tehnološke mogućnosti, karakter i izraženu tendenciju k monumentalnosti antičkih građevina s druge strane, možemo zaključiti da su ritam izgradnje i razdoblje materijalne realizacije antičkoga grada bili razmjerno brzi, odnosno kratki. No, naravno, ni antički grad kao ni bilo koji drugi nikada nije bio dokraja, odnosno “zauvijek”, izgrađen. Mnoga su stanja bila konzervirana tijekom dužih razdoblja i mogla su se radikalno mijenjati tek afirmacijom novih ideja koje su, zapravo, negirale ideju svijeta u kojemu je antički grad ponikao. Kako nije doživljavao prostome artikulacije, jer mu je jezgra redovito ostajala unutar prvobitnog perimetra, to i nije mogao favorizirati inovacije na račun naknadno integriranog prostora. No mogućnosti za to pružale su se i na samom užem arealu, pa i nakon “konačne" dogradnje grada. Rušilo se staro da bi se sagradilo novo, često su se popravljali oštećeni ili zapušteni objekti, a još češće preinačivali, dograđivali i si., a ponekad su se iz temelja (a solo ili a fundamentis) ponovno podizali. Za sve te pothvate trebalo je osigurati materijalna sredstva. Tu su postojala dva izvora: društvena (municipalna, “državna”) i privatna inicijativa i investicije.

184

Ostvarenja grada klasičnoga sirijeta na istočnom Jadranu

Društvena sredstva u blagajni municipalnih zajednica nisu bila osobito velika i po njima samima gradovi ne bi nikada bili mogli razvijati onakvu izgradnju kakvu su razvijali. Rimska je fiskalna politika bila centralizirana, a municipalna su tijela imala i ulogu instrumenta u provedbi te politike. Dakako, mnogo je povoljnija situacija bila u našim grčkim gradovima u doba kad su uživali političku slobodu i, barem u načelu, nezavisnost (eleutberia) koja je za njih značila i punu ekonomsku nezavisnost pa su državnim prihodima mogli u cjelini slobodno raspolagati. Međutim, propašću isejske samostalnosti krajem Republike i Isa i gradovi - članovi njezine zajednice, postigavši status municipija i rimsko građansko pravo, bili su izjednačeni s ostalim municipalitetima provincije: od ona tri temeljna atributa polisa - eleutberia, autonomia i autarkeia - ostala im je samo autonomija i djelomično autarkija jer su i municipiji bili uklopljeni ne samo u tokove privrede čitava rimskog svijeta (orbis Romanus) već jednako tako i podvrgnuti jedinstvenomu fiskalnom režimu. Prema tome i prihodi tih gradova, sada rimskih municipija, bilo onih s potpunom autonomijom (Issa i Tragurium) ili s ograničenom (prefekture Pharus i Epetium), formirali su se na isti način kao i prihodi ostalih municipalnih zajednica jer je Rim na Zapadu potpuno uveo svoj fiskalni sustav, dok je na Istoku često respektirao stanje s tekovinama razvijene i komplicirane helenističke ekonomike što ga je tu zatekao. Unatoč autonomiji, gradovi nisu imali velikih mogućnosti stjecati stalne prihode koji bi alimentirali društvenu blagajnu. Ni naši gradovi, izuzevši pojedine, nisu imali posebnog dužnosnika (quaestor) koji bi se brinuo za gradske financije i za municipalnu blagajnu već su to redovito obavljali sami edili, koji su inače imali zaseban važan sektor u municipalnoj upravi. Grčki pak gradovi imali su u doba samostalnosti redovito blagajnike (logiste) kao što pokazuje primjer Ise. Gradovi uz more imali su svakako povoljniji položaj jer su uz ostale takse ubirali i lučke pristojbe (kao što su oni na kopnu imali i svoje “maltarine”) iz svojega lokalnog portorija koji je djelovao usporedno s državnim portorijem (carinskom službom) i do ukinuća naplaćivao takse na robu namijenjenu vanjskoj trgovini. Čitava provincija Ilirik (odnosno Dalmacija) pripadala je među carske provincije i potpadala pod carski fisk, o kojemu su brigu vodile posebne institucije ali i municipalni magistrati (npr. zakupi terena u državnom ageru i si.). Oni su npr. naplaćivali i takozvane dvadesetine, odnosno pristojbe od pet posto što ih je uveo August, koje su išle državi (odnosno popido Romano kako donose natpisi). Naime, rimski građani i Italici uopće nisu plaćali izravnih poreza na prihode. Ne želeći dirati u tu povlasticu, a opet u nastojanju da oporezuje imućne slojeve, car je uveo pristojbu od pet posto koja se plaćala na nasljedstvo (vicesima hereditatium), pri oslobađanju robova (vicesima manumissionum) i dr.Ta je institucija veoma važna jer se iz natpisa nađenih u našim gradovima vidi da su mnogi objekti sagrađeni po želji oporučitelja (ex testamento) i da je na investicijsku svotu bila naplaćena ta taksa (deducta vicesima populo Romano). U okviru svojih kompetencija vijeće i magistrati mogli su uvoditi lokalne takse, stalne ili privremene. No, ipak, redovitih prihoda nije bilo dovoljno. Temeljna komponenta municipalne samouprave u gradovima s rimskim civitetom jest i njihova financijska autonomija. Osim navedenih taksa, bilo je i stalnih izvora prihoda, prvenstveno od zakupnina i najam

ANTIČKI GRAD

nina. To su porezi na državno zemljište što ga je municipij administrirao u ime države, zakupi šuma za sječu drveta, zakupi pašnjaka koji su tretirani kao municipal- no zemljište, takse za upotrebu zemljišta u nekropolama, takse za korištenje vodovodom, zakupnine javnih municipalnih termi ili ulaznice u javne terme, najmovi za upotrebu javnih prostora, posebno taberni na trgovima i prodajnih mjesta u bazilikama, osobito ustupanja gradilišta u gradu i u suburbiju, itd. No blagajna se punila legatima i darovima pojedinaca, osobito onih ambicioznijih koji su pretendirali na časti gradskih magistrata ili su te položaje več bili postigli.Tako npr. oni darežljivost iskazuju kad steknu magistraturu (ob honorem aedilitatis - natpis iz Na- dina CIL 3-2871) i dok obnašaju čast i dužnost (ex pecunia honoraria duovira- tuus, Čitluk CIL 3-9749). U pomoć su mogli priteći i gradski patroni, koji su se i birali iz reda najuglednijih ličnosti u provinciji ili čak u državi. S druge strane su i carevi iskazivali svoju širokogrudnost (liberalitas) prema pojedinim gradovima i davali sredstva za izgradnju važnijih objekata (bedema, vodovoda i si.), a imperator - osnivač kolonije često je, uz zemljište iz državnoga fonda, davao svojim kolonistima i novčanih sredstava, kao što su to prije davali i osnivači grčkih naseobina. No najizdašniji u tome bio je posebni društveni sloj - stalež skorojevića koji je u životu grada i zajednica imao osobitu ulogu, pak će trebati o njemu kazati koju riječ više.

Radi se o posebnoj kategoriji urbanogenih faktora bez kojih je nemoguće zamisliti funkcioniranje antičkoga grada i antičkog društva uopće. To su većinom elementi orijentalnog podrijetla što su djelovali u svim sektorima privrede, posebno u tercijarnim aktivnostima pojedinih urbanih familija. Oni ovamo dolaze s prvim nosiocima razvijene privrede, posebno na polju trgovine i drugih sličnih privrednih djelatnosti. Bili su to najprije grčko-helenistički elementi koji su se još u protourbanoj fazi smještali u važnije emporije uz obalu i koegzistirali s autohtonim svijetom prije negoli je došao pod vlast Rima. Oni su nesumnjivo utrli i prve staze procesu urbanizacije pojedinih obalnih središta. Da bi se vidjelo da je tome tako, dovoljno je pogledati koja su sve naselja najprije stekla municipalnu konstituciju, rimsko građansko pravo i municipalnu autonomiju. Bila su to središta koja su i prije organizacije provincije što ju je proveo August već imala mnoge atribute urbane kulture pa je njihovo prerastanje u municipalni organizam samo logična posljedica prije započetog procesa. Za Cezara to postaju Salona i Lis, vrlo vjerojatno Narona i još pokoji istaknutiji emporij, a za Augusta, uz Isu i gradove što su činili njezin koinon, upravo primorski gradovi u južnom dijelu Ilirika: Rizinij, Butua i Olcinij. Grčki, dakle, faktor u isejskoj zajednici, a onda helenistički u istaknutijim primorskim gradovima, uvjetovao je bržu urbanizaciju tih naselja, odnosno stjecanje municipalnog uređenja. No u rimsko doba mnogo je važniju ulogu imao drugi, isto tako orijental- no-helenistički element koji je u velikom broju nadolazio s Istoka. Bili su to robovi, kako je već navedeno - redovito viših kvalifikacija, koji su djelovali u urbanim familijama i činili velik postotak stanovništva. Oni su donosili svoje navike, svoja shvaćanja, svoj stil ponašanja; oni su nosili gradsku privredu. Na području čitava Imperija, a posebno u njegovu zapadnom dijelu, oni su izazvali velike kulturne i socijalne transformacije i bitno utjecali na mijenjanje starih rimskih institucija u svim

186

Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istoCnom Jadranu

sferama društvene djelatnosti. Sustavom oslobađanja, koji je jednako išao u prilog robu kao i njegovu gospodaru, stvorio se poseban društveni sloj libertina.” Bili su to odreda sposobni, poduzetni, beskrupulozni elementi (koji su često sa svojim robovima postupali gore negoli njihovi prijašnji gospodari s njima), ponajčešće posjednici velikoga “kapitala”, kojima je nedostajalo samo jedno: nisu potekli iz priznatog braka već iz kontubernija, nisu imali tradicije, nedostajao im je društveni ugled. Jedino sredstvo kojim su to mogli nadoknaditi bio je novac. U načelu, u prvoj generaciji nisu mogli steći čast gradskog magistrata. Zauzvrat im se pružala lijepa prilika da se istaknu upravo ulaganjem novca u javne svrhe, bilo kao augustali (Augustales) ili članovi augustalskog sevirata (u Naroni: VI virAugustalis, CIL 3.1768; magister Mercurialis, CIL 3.1769,1770.1799,1801,1827) koji su se brinuli za održavanje carskoga kulta bilo, pak, investiranjem u pojedine gradnje na korist sugrađana. To je stimuliralo ambicije skorojevića i, kako natpisi pokazuju, urodilo dobrim rezultatima. U drugoj generaciji oni su se mogli vinuti do najviših časti u municipalnoj zajednici. Tijekom prva dva stoljeća Carstva ti su elementi postajali sve brojniji i igrali su važnu ulogu u životu grada. Njihovo sudjelovanje u izgradnji naših gradova vidjet će se iz natpisa što ih u nastavku donosimo.

To su, uglavnom, bili putevi kojima su pritjecala sredstva zajednici. A izdaci su bili poprilični. Grad je imao zakonsku obvezu trajno financirati službe koje će održavati ceste i pristupe gradu, nekropole (od kojih je grad također ubirao neke takse), vodovod na užemu gradskom području (izvan njega to je pripadalo u dužnost obližnjih pagusa), hramove, bazilike, kurije i druge javne objekte, morao se brinuti za dovoz i raspodjelu anone (opskrba žitom), za održavanje kanalizacije, čistoće i javnog reda na tržnicama i javnim prostorima, financirao je javne priredbe i svečanosti, pogotovo one koje su imale oficijelni značaj, dodjeljivao je nagrade i priznanja istaknutim građanima (npr. odlikovanje “državnim konjem” - equo publico ili podizanje statua, običnih i konjaničkih - statua equestris), itd. Te su obveze prois- tjecale već iz same naravi municipija kao takvog: stjecanjem municipalne konstitucije zajednica preuzima obvezu (lat. munus capere, odatle naziv municipium) da će za Rim obavljati sve one funkcije koje su svojstvene Rimu samome. Plaćenih funkcionera nije bilo: munus je ujedno bio i čast (honor) pa duoviri (odnosno kva- tuorviri) besplatno obavljaju poslove iz svoje jurisdikcije, a edili s područja komunalnih službi. Plaćeni su bili samo gradski robovi (servi publici) koji su se brinuli za održavanje reda i čistoće. No, iako je njihov položaj bio znatno povoljniji negoli onih robova koji su radili u urbanim i ladanjskim familijama jer su uživali više osobne slobode, njihov je materijalni položaj bio teži jer je plaća bila minimalna, a perspektive da će oslobođenjem steći veći imutak nikakve. Sve su te obveze znatno premašivale mogućnosti gradske blagajne. Za neke zahvate bilo je potrebno organizirati sabirne akcije, što se onda i registrira u natpisu pa se kaže da je objekt podignut skupljenim novcem (ex aere conlato), dok se na građevinama izvedenim društvenim sredstvima nerijetko zapisuje da su sagrađene publice ili ex pecunia publica ("sredstvima zajednice”). Antički je grad bio, dakle, skup u mjeri u kojoj su njegove funkcije bile kompleksne, a njegova izgradnja opsežna i na visini tada suvremenih dostignuća. U ne manjoj mjeri bio je opet jeftin jer su se redovito, na svim

'' Za robove i oslobođenike v. Westermann 1955.; za municipalne financije v. Lan- ghammer 1973., 96 i d.

187

ANTIČKI GRAD

poljima, društvenim naporima i sredstvima pridruživale inicijative i napori pojedinaca iz svih struktura i društvenih slojeva: od vladara do onoga na najnižem stupnju ljestvice društvenog ugleda.

Konkretan uvid u to daju podaci iz natpisa (Medini 1967.). Ovdje se donose samo oni iz užega primorskog područja, i samo oni koji se odnose na investicijske zahvate, ostavljajući po strani oveći broj natpisa koji govore o podizanju spomenika pojedincima (carevima, patronima, zaslužnim građanima i si.), mada i oni, zajedno s arhitektonskom izgradnjom, upotpunjuju opću urbanističku facies svakog naselja posebice.

Natpisi su svrstani po značenju i namjeni objekata, a prema njihovoj provenijenciji može se iz ovog kataloga sastaviti i zbroj investicija u pojedinim gradovima.

3. Svjedočanstva u natpisima

A) Bedemi

Gradnja bedema stoji na početku procesa urbanizacije upravo kao što je bila i na početku procesa poleogeneze u dalekoj prethistoriji. Bedemi su se svakako gradili društvenim sredstvima, nerijetko i uz novčanu pomoć careva. No njihovo održavanje često je padalo na teret pojedinaca. O tome raspolažemo sljedećim potvrdama:

Curicum (Krk): gradnja bedema u dužini od 111 stopa, visine 20 stopa, CIL 3.13295.

Arva (Rab): car August daje gradu zidine i kule (murum et turres), CIL 3.3117. Argyruntum (Starigrad Paklenica): carTiberije poklanja gradu zidine i kule (mu

rum et turres), CIL 3.14322 Iader (Zadar): car August daruje koloniji zidine i kule (murum turris ded.it), CIL

3.13264; Tit Julije Optat na svoj trošak (impensa sud) obnavlja kule dotrajale od starosti (vetustate consumptas), CIL 3.2907.

Salona (Solin): za cara Marka Aurelija (170. god.) obnavljaju se gradske zidine u dužini od 800 stopa i dograđuje se jedna kula zauzimanjem (sub cura) tribuna Prve kohorte Delmata, CIL 3.1979; posebno je bio obavljen (valjda?) popravak svih kula ( ...cunctasque turres, tekst je nepotpun), CIL 3.1984.

Ostvarenju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

B) Svetišta

Broj investicija u gradnji hramova, svetišta i edikula zaista je impozantan akouzmemo u obzir brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda.

Senia (Senj): darovatelj je iz temelja obnovio (a solo restituit) Liberov hram i arhitektonske elemente uz njega (prilaz, žrtvenik, ležaje i sjedište), Gabričević 1956.

Nedinum (Nadin): uz proslavu svog ediliteta dao jeTitTuranije Ruf sagraditi svetište domaćoj božici Latri, s trijemom, CIL 3- 2871.

Salona (Solin): popravljen je hram posvećen uberu i Liberi koji je bio oronuo od starosti (vetustate dilapsum) i uz njega je sagrađen trijem (adiectis porticibus), CIL 3.6362,1790,8484; jedan libert dao je sagraditi hram (aedem) Nimfama i Silvanu (Nymphis et Silvano), CIL 3.1958; brigom privatnika sagrađeno je ili popravljeno nekoliko Kibelinih svetišta: hram (aedem) Velikoj Božici, majci bogova i ljudi, sagradio je na svoj trošak (de pecunia sua) u protourbanoj fazi kvinkvenal Lucije Stacije Fakula da bi ispunio zavjet (ex voto), CIL 3-1954; netko drugi obnovio je (refecit) svetište (fanum) istoj božici i postavio njezina znamenja (signa larophorum, cvmbala, tympana, catillum, forfices), CIL 3.1952; jedna orijentalka libertinskog podrijetla obnovila je i proširila Kibelin hram (aedem refecit et ampliavit), CIL 3.14243; druga osoba sagradila je na svoj trošak (impensa sua) edikulu istoj božici (...aediculam MatriMagnae), CIL 3.13903.

Andetrium (Muć): u natpisu se govori o gradnji svetišta (sacerum) Kastoru i Po- luksu, CIL 3.2743.

Narona (Vid kod Metkovića): jedan sevir (dakle osoba iz oslobođeničkog staleža) dao je oporučno sagraditi svetište Eskulapu, CIL 3.1768; neki drugi obnovio je Liberov hram, CIL 3.8430; Publije Anej Epikad oslobođenik KvintaAneja, sagradio je hram ocu Liberu (aedem Leiberipatrus), CIL 3.1784.

U Humcu, na širem teritoriju Narone, bio je popravljen Liberov hram i uza nj je bio pridodan trijem, u jednom vikusu kojega potpuno ime nije predano (Z/c. vici), CIL 3.1789; Prva kohorta Belga obnovila je (173- god.) od starosti porušen hram Libera i Libere dodavši mu trijemove, CIL 3-1790.

C) Bazilike i kurije

Gradnja gradske vijećnice spominje se samo u četiri napisa; u onima iz Krek- se, Aserije, Salone i Senije.

Crexa (Cres): Za cara Tiberija gradski duoviri su se pobrinuli za izgradnju kurije i portika (porticum curiam decreto decurionum faciundum curavere), CIL 3.3148= 10131.

ANTIČKI GRAD

Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Tit Julije Celer, veteran Druge legije Auguste oporučno je dao sagraditi kuriju? (... am ... testamento fieri iussit). Navedena je i cijena, ali prva tri slova nedostaju, čita se samo XX, možda CCCXX tisuća sesterecija?, CIL 3.15024.

Salona (Solin): U manjkavom natpisu spominje se obnova ili nastavak izgradnje gradske kurije (curiam inchoatam) od nepoznate osobe, na vlastiti trošak (sua pecunia), CIL 3.8817.

Senia (Senj): jedan građanin dao je sagraditi kuriju (curiam) “preuzevši dužnost” (... mu[nere susceptoj). Glavičić 1982.

D) Trijemovi

I za te građevine natpisi donose nekoliko potvrda. Riječ je većinom o portirima što su bili pridodani nekim drugim građevinama, ponajviše hramovima, pa su neki već spomenuti.

Crexa (Cres): Bio je sagrađen trijem uz već navedenu kuriju, CIL 3-3148 = 10131. Arva (Rab): Jedan je građanin povjerio (vjerojatno oporučno) svojoj sestri i nasljed

nici da sazida portik posvećen Kibeli (Matri deum), CIL 3.3115.Nedinum (Nadin): Spomenuti Tit Turanije Ruf sa svojima dao je uz Latrino svetište

sagraditi trijem dugačak 100 stopa, širok 20 stopa (porticum longum pedes C, latum pedes XX), CIL 3-2871.

Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Jedan đekurion i augur oporučno je dao sagraditi trijem i u tu svrhu priložio 80 000 sestercija (porticum testamento fieri iussit ex sestertium LXXX milibus), CIL 3.15027.

Varvaria (Bribir): Neka domorotkinja (od imena sačuvana je filijacija Apli f ) dala je, po preuzetom zavjetu (voto suscepto), sagraditi trijem Dijani (DianaeAu- gustae... porticum fecit),CIL 3-9881.

Salona (Solin): Oslobođenik Publije Antej Herma (Syri libertus\ orijentalac), sevir i augustal, sagradio je portik u čast pokojnog cara Klaudija (54. god.) na mjestu što su mu ga dodijelili dekurioni (loco accepto decurionum decreto), CIL 3.1947; u već navedenom natpisu govori se o dogradnji trijema (adiectis porticibus) uz Liberov hram, CIL 3.1790; 6362; 8484.

Aequum (Čitluk kod Sinja): S novcem što su ga priložili u čast svojega duovirata podigla su dva duovira nekom božanstvu portik s triklinijem (porticus et tric- hlinam dei) kad su dobili odobrenje od gradskog vijeća i besplatan teren (lo- cus datus publice decurionum decreto), CIL 3.9767.

Issa (Vis): U tom je gradu gradski patron Kvint Numerije Ruf na svoj trošak (de sua pecunia) dao popraviti trijem (porticum reficiundum coeravit), CIL 3-3078.

Humac, na širem teritoriju Narone: Bili su pridodani portiri (adiectis porticibus) uz popravljeni Liberov hram, CIL 3-1789.


Melita (Polače,o. Mljet):Jedan nadstojnik imanja (villicus) proširio je Liberov hram dodavši mu trijem (templum cum portico adampliavit), Zaninović 1990.

Epidaurum (Cavtat): Neki Pomponije (natpis je nepotpun) oporučno je dao sagraditi trijem na nečiji trošak (ex pecunia eius) i ispred njega nešto (svetište?), vlastitim troškom (ex pecunia sua), CIL 3-1749-

E) Slavoluci

Pola (Pula): Obitelj Sergijevaca dala je sagraditi slavoluk uz gradska vrata. Imena članova familije: CIL 530;Inscr.It. 10,1,72.

Iader (Zadar): Melija Anijana na uspomenu svojemu mužu oporučno je dala podići slavoluk i izraditi poviše njega statue (arcum fieri et statuas superponi testamento iussit)-, zajedno s poploćanjem emporija to je stajalo 600 tisuća sestercija i k tome pet posto takse na nasljedstvo, CIL 3-2922 = 9987.

Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Lucije Lelije Prokul financirao je izgradnju slavoluka na ulaznim gradskim vratima i priredio prigodnu gozbu (fieri iussit epuloque dedicari),CIL 3-15034.

F) Trgovi

Samo jedan natpis govori o popločavanju trga. To je onaj maloprije spomenuti.

Iader (Zadar): Uz gradnju slavoluka Melija Anijana dala je popločati emporij (emporium sterni... iussit),CIL 3.2922 = 9987.

Aenona (Nin): Ovamo bi se mogao pribrojiti natpis koji govori o gradnji taberae, pergutle i menijana (lođe) koji su se vjerojatno nalazili na trgu (tabemam, per- gularn, moenianum).To je na poklon gradu dao izraditi (reipublicae dedit) edil Kvint Bebije Zuprik, CIL 3.14322’.

G) Terme i kupališta

Albona (Labin): Tiberije Gavilije Lambik po učinjenom zavjetu sagradio je u čast Nimfa kupalište (balineo effecto) za zdravlje pripadnika svojega municipija (pro salute municipii), CIL 3.3047.

Senia (Senj): Lucije Domicije Galikan Papinijan obnovio je od starosti porušeno kupalište (balneum vetustate conlapsum), valjda na vlastiti trošak, CIL 3.10054.

Narona (Vid kod Metkovića): Iz ovoga grada potječu tri natpisa koji govore o gradnji terma, odnosno kupališta. Jedan natpis spominje javne zimske terme (ther- mae hiemales) što ih je dao sagraditi jedan građanin od svoje skromne ušte-

ANTIČKI GRAD

devine (de frugalitate sucu i predao građanima da se u njima kupaju (Javan- tes rei publicae tradidit). a k tome je priredio gozbu za svoje sugrađane (epu- lum quoque civibus suis), CIL 3.1805; u dva druga natpisa spominju se bal- nea: u jednom se govori o njihovoj posveti (dedicationem balnei), CIL 3.1806, a u drugom, također fragmentarnom, o oporučnoj gradnji kupališta (balneum... testamenta),CIL 3-1807.

H) Vodovodi i cisterne

Pola (Pula): Oveći natpis donosi kako je Lucije Menacije Prisko, s veoma bogatom vojničkom i municipalnom karijerom (bio je ujedno i patron kolonije), doveo “vodu augustu” (aquam Augustam) u gornji i u donji dio kolonije (in supe- riorem partem coloniae et in inferiorem) na vlastiti trošak (inpensa sua) i odvojio u tu svrhu 400 tisuća sestercija, Inscr.lt. 10,1,40.

Fulfinum (Omišalj na o. Krku): Za cara Domicijana popravljen je vodovod koji je dovodio vodu do Flavijskog Fulfina (Plavio Fulfino). Neobjavljen.

Arva (Rab): Po želji i na trošak gradskog patrona Gaja Recija Rufa, a u čast Nimfama, dao je njegov oslobođenik Gaj Recije Leon dovesti vodu u grad (173. god.), i to takvu kakvu nitko od starih ne pamti (aquam quam nullus antiquorum in civitate meminerit)'., CIL 3.3116.

Iader (Zadar): CarTrajan dao je da se njegovim novcem (sua pecunia) izgradi akvedukt kolonistima (aquae ducturn colonis... perfecit), CIL 3-2909-

Epidaurum, (Cavtat): Dva duovira dala su na račun zajednice (ex publica pecunia) obnoviti cisternu (reficiendam curaverunt), CIL 3-1750.

I) Mostovi

Gradnju mosta spominje samo jedan natpis.

Aenona (Nin): Jedan domorodac, Gaj Julije Kurtik Etor, na svoj je trošak (de sua pecunia) dao sagraditi most dugačak 187 stopa, širok 10 stopa (pontem.. .longum pedes CXXCVIL latum pedes X), Suić 1950.

J) Javne priredbe

Iako ne pripadaju u arhitektonsku izgradnju, dobro je navesti i u natpisima registrirane investicije u organiziranje javnih priredbi. Jer i one čine dio urbane kulture, i one rta svoj način objašnjavaju atmosferu u kojoj je pulsirao život u gradu.To su izrazi posebne pažnje prema sugrađanima, najdraži pokloni - sportulae, jednostavno darovi.

192


Narona (Vid kod Metkovića): Oslobođenik Gaja Julija Makrina Marcijal, koji je postigao čast sevira, upravo u povodu toga za nj velikog dostignuća (ob honorem) organizirao je scenske predstave (ludos scaenicos) koje su trajale tri dana (per triduum) i za to potrošio kantar srebra težine od sedam uncija, CIL 3-1769; jedan natpis donosi kako je neki drugi sevir, istoga socijalnog podrijetla, priredio svečanost za mladež (thiasus iuventutis fecit) , CIL 3.1828.

Epidaurum (Cavtat): Jedna majka i baka, na uspomenu sinu i unuku Publiju Eliju Osilijanu, podigle su spomenik i u toj prilici udijelile dekurionske, augustalske i seviratske sportule (sportulis decurionalibus, augustalibus et sexviris da- lis). tj. “igre na dar”, i posvetile postavljanje spomenika hrvačkim natjecanjem (itevri pugilum spectaculo dedicGvevmit). a sve to đa bi mu vijeće dekunona iskazalo čast i odredilo mjesto na kojemu će mu se podići statua (ordo decu- rionatus honorem et locum statttae decrevit), CIL 3-1745.

To bi bio izbor važnijih epigrafskih izvora koji govore o građevinskim pothvatima zajednica i pojedinaca u antičkim gradovima na hrvatskom priobalju. Neki od objekata spomenutih u natpisima mogu se još danas identificirati, npr. sergijevski slavoluk u Puli, ostaci slavoluka Melije Anijane u Zadru, ostaci vodovoda u Zadru, ostaci bedema u Zadru, Saloni i Krku, ostaci trijema u Visu, itd. Nema sumnje da je takvih natpisa bilo kudikamo više nego što ih se sačuvalo jer ie uz svaku investiciju postojala i odgovarajuća posveta, bez obzira na to je li objekt građen društvenim ili privatnim sredstvima. Do nas su od toga bogatoga, iscrpnog i indikativnog materijala došli samo neznatni ostaci koji nisu dostatni za egzaktne statističke rezultate. No ipak, ako se u historijsko-epigrafskim studijama, često s uspjehom, izrađuju komputacije u razmatranju pojedinih problema: demografskih, socioloških, ekonomskih i si., onda će to biti, uza sva ograničenja, moguće i dopušteno također i u našem slučaju.

Najviše se natpisa odnosi na gradnju ili popravak hramova i svetišta, zatim na dogradnju, popravak i održavanje fortifikacija, te posebno na izgradnju trijemova. “Kapitalne” investicije u izgradnju većih i skupljih objekata ulagala je zajednica.To se samo po sebi razumije, iako nas broj sačuvanih natpisa ne ovlašćuje na takav zaključak. Brojnija su svjedočanstva o privatnim investicijama. Velika i učestala ulaganja u gradnju i adaptaciju svetišta ne začuđuju kad se zna koliku je ulogu imao kult u društvenom životu municipalne zajednice, I ta su ulaganja indikatori društveno- kulturne atmosfere u pojedinim gradovima. Kako se vidi, gradili su se ili popravljali ponajviše hramovi posvećeni orijentalnim božanstvima, Uberu (Dionizu) i Kibe- li. Postoje spomenici koji govore o gradnji žrtvenika ili kakvih drugih sličnih objekata u čast rimskih bogova iz kruga službenoga državnog kulta, ali nije nađena, barem dosad, niti jedna potvrda o nekoj većoj investiciji u čast članova kapitolijske trijade, čak ni u kolonijama koje su donekle bile obvezane posebno njegovati njezin kult. Pojavu neće biti teško objasniti: velika većina investitora privatnika potječe iz libertinskoga kruga orijentalaca koji su u našim gradovima širili orijentalne kultove i podizali kultne objekte za orijentalna božanstva. Popravci i ulaganja u održavanje gradskih bedema imali su, sve do provale Kvada i Markomana u drugoj po

ANTIČKI GRAD

" Zahn 1910., po Pliniju (M/ XXXI. 95) garum se proizvodio u Dalmaciji, po Kasiodo- ru iVar. XII. 22) u Istri.

lovini 2. stoljeća, prvenstveno moralnu vrijednost. Bio je to više čin pažnje i dokaz odanosti svojemu gradu negoli izraz stvarnih potreba. Trijemovi su kao elementi urbane scenografije imali posebnu urbanističku vrijednost u svakom gradu. Oni su se mogli naknadno graditi i dograđivati, adaptirati uz postojeću izgradnju; sjenovitih i natkritih prostora u mediteranskom gradu nikada dosta, pogotovo na mjestima veće frekvencije kao što su bile terme, javna kupališta, česme i si. Oni su također bili element gradskog standarda.

Uz već prije spomenuti oprez, moglo bi se govoriti i o teritorijalnoj distribuciji tih spomenika. Po njihovoj provenijenciji na prvo mjesto dolazi antička Liburni- ja.Ti pokazatelji, unatoč tome što su izvedeni na temelju relativno malog broja natpisa, neće biti slučajni. Već su izneseni razlozi sociološke naravi koji su mogli uvjetovati da proces poleogeneze u Liburna teče brže. Na isti način mogli bi se potražiti i čimbenici koji su djelovali na to da proces urbanizacije na njihovome području bude brži i djelotvorniji i da se autohtone zajednice pretvore u municipalne zajednice s rimskim civitetom. Spomenuti natpisi služe kao indikatori koji vode k zaključku. Ako je, naime, urbanistička izgradnja odraz i ekonomskog potencijala zajednica u kojima pojedini gradovi imaju ulogu središta, onda bi se to za Liburniju moglo protumačiti poznatim povijesnim činjenicama. Kako je navedeno, mnogi su njezini centri s pripadnim zajednicama bili već krajem Republike stekli poseban privilegij, tzv. italsko pravo, koje je uključivalo i potpuni imunitet pripadnika zajednice i veoma povoljan fiskalni tretman. Upravo ovo uklanjanje zahvatima centralnih fiskalnih institucija pružalo je stanovništvu Liburnije (koje je najkasnije doTrajano- vih vremena poč. 2. st. n. e. vjerojatno čitavo steklo taj privilegij) znatne mogućnosti da se vine do ekonomskog prosperiteta većega nego u etničkim zajednicama koje takve povlastice nisu imale, gdje se tribut često ubirao nasilno i bezobzirno. Zbog toga neće biti neobično što se upravo na tlu Liburnije pojavljuje relativno veći broj natpisa o investicijama u gradsku izgradnju, gdje se navode darovatelji koji nesumnjivo potječu iz kruga domaćeg stanovništva.

Mnogo je teže govoriti o tome kolika je bila stvarna vrijednost tih investicija. Ponajprije, malo ima natpisa koji donose i cijenu izgradnje. U nekima ona nije bila ni navedena, na nekima je izgubljena jer je natpis oštećen, dok neki donose cijenu ali se ne zna, opet zbog oštećenosti spomenika, na što se ona odnosila (npr. u natpisu iz Risna gdje se navodi ulaganje od 35 000 sestercija, CIL 3.1717). Svako preračunavanje cijena izraženih u rimskim sestercijima u današnje valute može biti samo aproksimativno, pa i onda kad se kao temelj preračunavanja uzme vrijednost zlata, kojega je cijena također evoluirala za vrijeme Carstva. Svaka, dakle, iole prihvatljiva kalkulacija ostaje bez čvršćeg temelja. No ipak, kad smo već kod toga, poslužimo se jednim neobičnim ali jednostavnim i svakome dostupnim računanjem. Oko šest litara rimskoga garuma (garum, specijalno preparirana soljena riba), jela široke potrošnje s cijenom više-manje ujednačenom na svjetskom tržištu, stajalo je 1000 sestercija.75 Portik uAseriji stajao je 80 tisuća sestercija, slavoluk Melije Anija- ne u Jaderu (bez takse) 600 tisuća zajedno s popločavanjem emporija, vodovod u Poli 400 tisuća, poznati monumentalni spomenik Pomponije Vere iz Salone (koji je moguće idealno rekonstruirati) 20 tisuća,kurija uAseriji vjerojatno 320 tisuća ses-

194


tercija. Koliko je to litara onoga popularnog i svakome dostupnog jela? Za naše današnje pojmove relacije su potpuno pobrkane: jelo je skupo, a izradba i monumentalnijih građevina razmjerno je jeftina. Jer po tome proizlazi da je jedan portik, sa stupovljem, kapitelima i trabeacijom vrijedio koliko i 480 litara soljene ribe; jedan slavoluk ukrašen statuama Tritona zajedno s popločenjem trga na kojemu se dizao, 3600 litara istog jela; jedan vodovod koji je dovodio vodu “u gornji i u donji dio kolonije”, sa svim supstrukcijama i instalacijama 2400 litara garuma. A što da se kažeo scenskim priredbama koje su trajale tri dana i o glumačkoj trupi (koja se sastojala od robova ili oslobođenika) čiji su troškovi bili pokriveni omanjim ćupom srebra u težini od sedam uncija? Jeftina je bila radna snaga, počev od projektanta do izvođača, a skupi su bili materijali i usluge onih što su ih dobavljali: najviše su zarađivali posrednici, dakle trgovci. U antičkom gradu prosperirali su oni i svi drugi nosioci tercijarnih djelatnosti. Oni su novac uzimali, ali su ga, vidjeli smo, znali i davati kad su se njihovi osobni interesi poklapali s interesima grada u kojemu su djelovali. U tome je suština ovoga “lokalnog patriotizma” stanovnika i našega primorskoga grada u prvim stoljećima Carstva.

4. Fortifikacije

Antički grad među prvima mora zadovoljiti postulate sigurnosti svojih stanovnika i svih pripadnika zajednice kojoj je on sređištem.To i Aristotel (Polit. MI, 10,5; v. ovdje 404) ističe kao jednu od glavnih odlika grada, preporučujući ujedno da utvrđenja budu na visini suvremene tehnike osvajanja i obrane grada (poliorkecije). Gradovi na istočnoj jadranskoj obali imaju u tom pogledu neke tehnološke i u funkcionalne osobitosti pa ih je potrebno ovdje naglasiti, ostavljajući po strani opće spoznaje koje se odnose na više-manje sve gradove antičkoga svijeta.

Odmah na početku razmatranja valja uočiti da je potrebno i ovdje razlikovati dvije kategorije gradskih naselja. U jednu pripadaju ona koja su, barem u načelu, bila planirana, u drugu ona koja su se spontano razvijala, jer se to odražava i na đuk- tus utvrda i na mnoga funkcionalna rješenja u fortificiranju naselja. Pri planiranju gradova (kojima odgovara i pravilna planimetrija urbanog prostora među bedemima) morali bismo očekivati pravilne linije zidina, s dužim potezima i većim preg- lednim traktima, s funkcionalno raspoređenim kulama ili nekim drugim obrambenim istacima. Za one druge prirodno je očekivati da će se duktus bedema oslanjati na liniju utvrda iz prijašnjega, protourbanog razdoblja, naravno ondje gdje postoji topički kontinuitet naselja. Tako je uglavnom i bilo, ali svejedno se ne može tvrditi da su ti kriteriji tako čvrsti i strogi jer odstupanja postoje i u jednoj i u drugoj kategoriji. Razloga tome ima više.

ANTIČKI GRAD

Mnogim je gradovima duktus (a po tome i morfologija naselja) bio određen prirodnim uvjetima. Onima koji su bili smješteni na otočiću ili poluotočiću uz obalu (Poreč, Rab, Zadar, Nin, Stobreč, Trogir, Cavtat i dr.) liniju bedema utvrdila je morfologija prirodnog smještaja. Na isti način i onim gradskim naseljima koja su nastavila gradinske tradicije, a tih je, kako je navedeno, najviše bilo na području Istre i u zemlji Liburna jer se tu urbana naselja većinom nisu pomicala u ravnicu. U njima perimetar slijedi konfiguraciju terena pa tako nastaju različiti geometrijski oblici o kojima je bilo govora kod protourbanih formacija. Međutim, ni planirana naselja nisu mogla izbjeći prilagođivanje terenskoj situaciji, što se lijepo vidi u Saloni, u Ekvu i drugdje.

Posebno je pitanje tehnika kojom su bedemi građeni. Već u protourbanoj fazi neka su istaknutija ilirska naselja (Lješ, Medun, Ošanići i dr.) prihvatila i usvojila strukturu opus quadratum u različitim manirama i ta struktura ostaje glavno obilježje bedema u našim primorskim gradovima, i grčkima i rimskima. Ta je tehnika krenula k nama iz jugoistočnih krajeva, iz Epira i iz južne Iliride i postupno se primjenjivala i razvijala, susrevši se usput s iskustvima grčkog svijeta u kolonijama na otocima i na obali (Vis, Stari Grad na Hvaru.Tor nad Jelsom, Stobreč), doprijevši sve do krajnjega sjeverozapada i histarskih gradova. Ta robusna, rustična i teška tehnika osiguravala je čvrstoću zidne mase, a ujedno i odražavala duboku plastiku vanjskoga zidnog platna.

Nas, razumljivo, najviše zanimaju funkcionalna rješenja. I tu se susreće nekoliko varijanti. Zanimljivo je opaziti da se kule uz bedeme susreću relativno rijetko, a kad ih i ima, veoma često su sekundarno pridodane uz liniju zidina. Pri sadašnjemu stanju istraživanja naših grčkih gradova, Ise, Fara, Epetija i dr. kule su posve rijetko potvrđene (Stari Grad, Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Možda su ih imali uz glavna gradska vrata, no ta nisu otkrivena. U Faru je kula osiguravala istočni ulaz u grad. Isa npr. ima jedan oštar lom na jednoj od dužih strana bedema koji, zapravo, zamjenjuje kulu i nadzire cijeli trakt bedema; Ošanići s lijeve strane glavnog ulaza imaju is- tak s istom ulogom. Prvotnu i organsku vezu kula s bedemom ima Aserija, gdje se uz svaki lom linije bedema pojavljuje po jedna kula, izrađena (što je također važno) u istoj tehnici rustičnih bunja (Fadić 1999.; 1999a; 2001.; 2001a).Varvarija, koja ima masivne bedeme iz prve faze debele i do 2 m, nema kula na lomovima ziđa. Kule uz masivni bedem iz prve faze u Saloni nemaju organske veze s vanjskim zidnim platnom pa valja pretpostaviti da su bile sekundarno prislonjene uz bedem, a i izrađene su u drukčijoj tehnici. Uostalom, i natpisi, kako smo vidjeli, donose da su se kule naknadno gradile ili prestrukturirale.To što često nema kula ondje gdje bi ih trebalo očekivati s obzirom na norme rimske kastrametacije, valja dijelom zahvaliti i činjenici da su neki dijelovi bedema bili solidno zaštićeni prirodnim smještajem, ili da su bili orijentirani prema strani s koje opsada nije bila moguća ili nije dolazila u obzir. No, kule se redovito susreću uz gradska vrata, najosjetljiviji i najranjiviji dio fortifikacijskoga sustava svakoga grada.

Prostorna i funkcionalna rješenja ulaza pojavljuju se u nekoliko varijanti, od kojih neke nesumnjivo nastavljaju stare gradinske tradicije. Uglavnom možemo govo-


SI 59- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria), prostorni razvitak istočnog ulaza u grad: I. faza: vrata vode u tri pravca unutar grada, k jednoj uzdužnoj gradskoj komunikaciji, te lijevo i desno uz bedeme; H. faza: izgradnjom javnog nimfeja uz bedeme lijevi pravac preuzima ulogu jednog od ulaza u nimfej;III. faza: kasnoantičkom izgradnjom u 5. i 6. st. i negiranjem ulice vrata služe kao pristup rezervoarima za vodu i kroz nimfej u grad, a oštećeni bedemi iz rane rimske faze dobivaju potpornjake i kulu na desnoj strani ulaza; IV faza: u srednjem vijeku (13. - 14. st.) vanjsko platno bedema je djelomično sačuvano, lijevo do ulaza uz bedem podiže se četvrtasta kula

riti o bočnom pristupu, o pristupu riješenom po principu Skejskih vrata ili o frontalnom pristupu. Svaki od njih ima svoje odlike i nedostatke, a sastoje se u tome da se ponekad estetski moment podredi boljoj funkcionalnosti ili obratno. Bočni pristup je gradinsko rješenje i njega npr. susrećemo na zapadnom bedemu u Varvariji (Suić 1968.).Tu se ulazni prostor pruža usporedno s linijom bedema s kojom zatvara uži unutrašnji i vanjski propugnakul. Prema tome ulaz nije u osi gradskog prostora. Ošanići pružaju primjer glavnoga ulaza koji je na periferiji zidnoga platna u prospektu, ali je orijentiran frontalno, s istakom na lijevoj strani (gledano izvana).Tako se približava tipu Skejskih vrata kakva susrećemo na istočnom ulazu u Varvariju (si. 59, I). Kod tih vrata istaknut je bedem s desne strane (gledano izvana) i tvori koljeno koje zamjenjuje bočnu kulu, pružajući braniteljima mogućnost da napadaju opsjedate- lje s njihove desne, štitom nezaštićene strane. Međutim, većina gradova ima frontalna rješenja koja su se lakše prilagođivala unutrašnjoj organizaciji gradskog areala, a s druge strane pružala mogućnost da se izgrađuju monumentalniji prospekti na glavnim pristupima gradu. Primjer za to pruža tzv. Porta Caesarea u Saloni, flankirana oktogonalnim kulama, s trodijelnim ulaznim prostorom i bogatim dekorom arhitektonskih elemenata (si. 62; Gerber 1917.; Kahler 1934.; si. 63). Još je dekorativniji dojam izazivao ulazni prostor na liniji jednog dekumana u Jaderu, gdje je između bedema od rustičnih bunja bio interpoliran slavoluk s tri otvora, flankiran osmerokut- nim kulama od fino tesanog bijelog vapnenca (si. 65; Bersa 1911.). Dok srednja vrata (porta media) nisu imala nikakvih sličnih elemenata, treća vrata na liniji današnjih Kopnenih vrata imala su s boka po jednu kulu kvadratnog tlocrta, izgrađenu također

ANTIČKI GRAD

ftl

SI. 60. Gradski bedemi, Zadar (lader), niveleta gradskih bedema s kopnene strane: I. bedem od rustičnih bunja iz najranijeg Carstva; II. kasnoantički zid od kamenih vodovodnih fistula; III. srednjovjekovni zid

brižnijom tehnikom u bijelom kamenu (si. 61,65; Suić 1958.; 1981.). Težnja k prospektu sve se više afirmirala kako su bedemi u ranom Carstvu, za rimskog mira, postajali neakt.ualni.To se lijepo vidi na glavnom ulazu stare Aserije (si. 64). Prvotno, u doba gradnje zidina u tehnici rustičnih bunja, ulaz je i ovdje bio na gradinskim iskustvima komponiran lateralno, pa su i kule uz otvor bile izmaknute. Međutim, kad je 113. god. u taj prostor bio interpoliran slavoluk u čast caraTrajana, došlo je do ispravljanja, otkinut je dio kule, linije bedema su ostale međusobno izmaknute, ali je slavoluk postavljen frontalno i na taj način doveden u izravnu međuzavisnost s organizacijom prostora unutar bedema (Liebel - Wilberg 1908.). Riječ je, dakle, o primjeru điortoze koja je posljedica težnji da se gradsko ruho što više približi klasičnim

SL 61. Gradski bedemi, Zadar (lader), tlocrt s kopnene strane: I. bedemi iz ranog carskog doba; II. kasnoantički bedem s ostatkom kule na lijevoj strani; IH. srednjovjekovni bedem s gradskim vratima (d) i s peterokumom kulom (e); a) gradska vrata s uklopljenim slavolukom koja vode u ulicu što sa sjeverne strane flankira forum; b) srednja vrata (porta media u natpisu) kojima počinje gradska ulica koja uz taberne izlazi na forum; c) vrata s bočnim četvrtastim kulama, na mjestu kasnijih kopnenih vrata; f) ranosrednjovjekovna crkvica; prema Bersa 1926.


SL 62. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea u istočnom ziđu bedema stare gradske jezgre; tlocrt i rekonstrukcija vanjske fasade; Gerberl 1917a

rješenjima.. Istočna vrata u Enoni pak pružaju primjer čistog rješenja, s vratima kojima se s bokova nalazi po jedna kula kvadratnog tlocrta, posve frontalno položena, u smjeru ulice koja vodi na forum i na kapitolij. Dvojna vrata u Poli (Porta gemina), kolikogod ranjiva s obzirom na konstrukciju i smještaj, artikulacijom potenciraju doživljaj prospekta na tom dijelu pulskog perimetra (Gnirs 1904.;Mansuelli 1971.;Mla- kar 1958.).

Osim glavnih gradskih vrata, gotovo svaki naš grad ima i sporednih ulaza, koji rasterećuju glavne i omogućuju lakši pristup iz agera u grad. U naseljima s gradinskim tradicijama, kao što su npr. Aserija i Varvarija, susreću se uski prolazi (propusti) široki jedva 1 m, koji se u slučaju nužde mogu lako zatvoriti. No takvih sporednih vrata bilo je i u drugim gradovima, u Saloni (tzv.porta suburbia), u Jaderu i dr. Posebno su naši primorski gradovi poput Kurika, Epetija, Jadera i dr. imali perforacije kroz platno bedema u luci, gdje se odvijao lučki promet.Vrata u obliku slavoluka s tri ulaza obično se na srednjemu dijelu ukrašavaju figuralnim motivima, ponajviše četveropregom u trku. Natpis postavljen na slavoluku što se dizao uz emporij grada Jadera svjedoči o postavljanju upravo takvoga skulpturalnog ukrasa (CIL

ANTIČKI GRAD

SI. 63. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea. rekonstrukcija vanjske prema Kahler 1934.

3.2922; 9987). Posebni otvori bili su načinjeni na mjestima gdje je iz grada trebalo izvesti kanalizaciju (npr. u Varvariji); u mnogim gradovima gradinskog postanka bedemi su ujedno služili i kao zaštita od erozije, dok je trakt bedema u staroj Saloni služio istodobno i kao nosač akvedukta za distribuciju vode po gradu.

Autohtoni pagus, sa središtem na starim gradinama, sačuvao je funkciju kaštela s pripadnim fortifikacijama. One sada međutim jedva da imaju kakvu defenzivnu vrijednost. Mnoge gradine opasuju se recinktom koji je zidan u žbuci, ali redovito u tehnici sa sitnijim blokovima i male debljine, pa zaista on ima više ulogu ograde negoli fortifikacijskog sustava.

Ostaje napokon pitanje koliko je onaj golemi napor oko izgradnje bedema bio zaista i djelotvoran. O tome znamo veoma malo jer su povijesna zbivanja pružala veoma rijetkih prilika u kojima se mogla iskušati efikasnost obrambenog sustava u doba ranijeg Carstva. Izvori govore samo o opsjedanju Salone u vrijeme građanskog rata između Cezara i Pompeja. Napadao ju je Pompejev legat Oktavije s mora. Salo- nitanci su tom prilikom izgradili posebna utvrđenja, kako donosi Cezar (Bell. civ. III, 9,2-3), njima se pridružila velika hrabrost branitelja i grad je izdržao. Međutim, za obranu Salone koja je s mora djelomično bila i bez bedema, bilo je s te strane dovoljno improvizirati drvenu ogradu. Pompejevci nisu imali nikakvih sredstava kojima bi rušili zidove, a Salonitanci su imali dovoljno potrebne drvene građe, posebno iz Strabonova “pristaništa” (epineion, Strab. Geo. VII, 5, 5; lat. navale; v. ovdje 412). Ovdje se pruža prilika da se razjasni jedan problem iz salonitanske prošlosti za koji je G. Novak dao tumačenje koje se nikako ne može prihvatiti. On, naime, kaže da je Salona dobila naslov Martia po božanstvu Martu, jer da je bila uzdignuta na rang kolonije (colonia Martia lulia Salonae) u doba građanskoga rata između Cezara i Pompeja (Novak 1949.; Suić 1963 ). Salona je puni sadržaj rimskog muni- cipaliteta postigla kao konvent znatno prije no što su nastupile ratne okolnosti. Gradski bedemi Krka (Curicum) grade se u vrijeme istog rata (Faber 1965.; Margetić 1987.), upravo pred bitku koja se ovdje u tjesnacu između otoka i kopna odigrala između dviju mornarica, a na kopnu između dviju vojski. Jesu li bedemi Krka u toj prilici odigrali bilo kakvu ulogu, nije poznato. Utvrde postaju aktualnije nakon provale Kvada i Markomana šezdesetih godina 2. st., ali opsjedanja u ovim krajevima nije bilo. Prva iskušenja bedemi su doživjeli za borbi s istočnim Gotima u prvoj polovini 6. st. kad ih mnogi gradovi na istočnoj jadranskoj obali obnavljaju. Ipak nisu mogli odoljeti silovitom naletu Avara i Slavena u prvim desetljećima 7. st. Osvajajući kastra i kaštela na limesu barbari su svladali tehniku poliorkecije, a i ovdje se pokazalo da je ljudski faktor često važniji i sudbonosniji od tehnike. Posebnom izgradnjom ulaznih prostora sa zatvorenim pretprostorom uz gradska vrata


Si. 64. Gradska vrata, Podgrađe kod Benkovca (Asseria); tlocrt i rekonstrukcija fasade: umetanjem slavoluka u čast caraTrajana ulaz i prospekt gube bočni i stječu frontalni izgled; Liebel - Wiiberg 1908.

ANTIČKI GRAD

' i ■__ i__i__ 1— 1— I— 1— s—»•

SL 65. Gradska vrata, Zadar (lader), slavoluk je uklopljen u zidno platno; rekonstrukcija Suić prema tlocrtu Bersa 1911.

pojačava se obrambena sposobnost ulaza u grad. To su tzv. propugnakuli, u nas sačuvani npr. na zapadnim gradskim vratima Dioklecijanove palače. Sama ideja o jednomu obvezatnom ulaznom pretprostoru nije inovacija antičke arhitekture. Mnogi ulazi u utvrđene pretpovijesne gradine planirani su kao labirint kroz koji se neprijatelj teško mogao snalaziti. Takve prostore na ulazima u gradove naš J. Baraković naziva “pridvratjima” (književni bi oblik bio “predvraća”, jedn. predvraće).76 Širenjem gradskog areala pomicala se i linija bedema. Opet upućujemo na Zadar, čiji bedemi zasad imaju tri utvrđene faze: antičku iz Augustova doba, kasnoantičku i srednjovjekovnu. Sačuvani su ostaci bedema iz svih faza izgradnje, na nekim potezima do gornjeg završetka. Nakon istraživanja J. Berse, uređen je čitav taj obilazni kompleks zajedno s ostacima nosača ulaznih vrata sa slavolukom. Nažalost, Bersa nije mogao utvrditi titulara crkvice koja se nalazila uz njih. Na drugom mjestu upozorio sam (Suić 1999a) da su se takva svetišta uz gradska vrata nazivala po sv. Spasu. Možda je analogna crkvica na zapadnome izlazu također bila posvećena, s nazivom Santa Maria della Salute. Kompleks uz kopnena vrata, nažalost, nije konzerviran po suvremenim načelima konzervacije povijesne arhitekture. Posebno to vrijedi za istočni bedem (dijelom sačuvan do kruništa), gdje je završni dio okomitog loma zatvoren, umjesto autentične tehnike slijeda kamena i ispune. Ona je, na primjer, sačuvana u rekonstrukciji presjeka zida na zadarskome kapitoliju, od temelja do završnoga profila. Spomenuti lom na srednjovjekovnom bedemu začepljen je jednim kosim zidom koji može mnogo toga sugerirati, ali nikako imitaciju poprečnog loma bilo kojega zida. Svakako moramo pretpostaviti da je naselje na mjestu Zadra

’fi Pjesnik i svećenik Juraj Baraković (Plemići kraj Zadra 1548. - Rim 1628.) autor je spjeva Vila Slovinka u trinaest pjevanja gdje je mnogo prostora posvećeno Zadra. Navedeni izraz upotrijebljen je u 7. pjevanju, 197, 695 - 700 = Baraković 1889-, 128:Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica, ! ona mala ptica; / cinlu to mi citijaše drobna ptica lastovica, / ona cvilu cviljaSe Zadru gradu na pridvratju, / ona mala ptica; / ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju.

202


SI. 66. Gradslu bedemi, Zadar (Jader), idealna rekonstrukcija prospekta s kopnene strane u rano carsko vrijeme

i u predantičko doba imalo izgrađeni ulazni kompleks, uređen po načelima tadašnje obrambene arhitekture.

5. Planimetrija i morfologija urbanog areala

Proučavanje urbanističke strukture naselja jedno je od najvažnijih poglavlja urbanizma uzetog u širem smislu riječi, a nerijetko se urbanistička razmatranja i ograničuju samo na ta pitanja. Hrvatski primorski gradovi pružaju u tom pogledu nekoliko primjera i specifičnih pojava, koji se u globalu mogu uklopiti u poznate sheme klasične urbanistike.

Na planimetrijsku strukturu jednoga grada utjecali su mnogi faktori, prirodni i kulturni. Smještaj naselja često je determinirao njegovu urbanističku facies i uvjetovao odstupanje od idealnih apstraktnih shema, dok su s druge strane kulturni, društveno-ekonomski i drugi momenti ponekad uvjetovali odstupanje od iste takve sheme i ondje gdje se ona mogla primijeniti.

Načelno uzevši, može se kazati da naši gradovi planimetrijom pokazuju dvije tendencije: jednu prema potpuno pravilnoj i cjelovitoj tlocrtnoj shemi i drugu, prema nepravilnoj shemi, bez čvrste prostorne koherencije. Pravilne sheme susreću se u dvije varijante, međusobno potpuno nezavisne: jedna je strogo ortogonalna, druga radijalno-koncentrična. Nepravilne ili manje pravilne očituju se u specifičnim primjenama koje nije moguće svesti pod zajednički nazivnik.

Pravilne se ortogonalne strukture često nazivaju hipodamskim. To ipak nije posve točno. Već i zbog temeljnog razloga što je Hipodamova aksijalnost bila jednosmjerna, a rimska je poznavala ravnopravnost u oba pravca.” Dovoljno je pogledati ona ostvarenja za koja se pouzdano zna da su Hipodamova, kao što su Milet (si. 68) ili Pirej, pa da se vidi kako su naši primorski gradovi u aksijalnom ili u ortogonalnom sustavu nešto drugo, kao i mnogi drugi u zapadnoj sferi rimskoga svijeta. Rimljanin praktičar, ograničene fantazije, tako malo sklon apstraktnim spekulacija-

77 Lavedan 1926.; Castagnoli 1951.; Martin 1956.; Crema 1959-; Morini 1963; Giuliano 1966.

203

ANTIČKI GRAD

SL 67. Gradski raster, Milet (Ba- lat), Turska: 1. zapadna luka; 2. sjeverna luka; 3 i 4. kipovi lavova; 5. bedem; 6. kule; 7. Sveta vrata; 8. Sveti put; 9. stara akropola; 10. nekropola; l i . brežuljak s kulom; 12. istočni brežuljak; Bayhan 1999-

ma, uporno je nastojao primijeniti svoju vlastitu shemu kad god je osnivao neki novi grad, a napretkom romanizacije svaki se drugi grad dovijao kako će se što više približiti istoj toj idealnoj shemi.Tako je strogi ortogonalni sustav postao jedini model “savršenoga” grada u rimskom svijetu, u metropoli i u provincijama.

Pravilne planove treba ponajprije očekivati u planiranim gradovima kao što su bile kolonije, grčke i rimske, a onda i u gradovima koji su krajem Republike ili na samom početku Carstva bili centri municipalnih zajednica rimskih građana. Od četiri pouzdano ubicirana grčka grada na istočnom Jadranu (Vis, Stari Grad na Hvaru,Trogir i Stobreč) samo dva pružaju kakav-takav uvid u svoju urbanističku strukturu. Stara Isa, oblika nepravilnog četverokuta na padini prema luci, pokazuje niz usporednih linija koje se pružaju s vrha prema moru (si. 30).Takvih linija u poprečnom pravcu nema, odnosno nema onih koje bi u istom takvom paralelnom sustavu presijecale one longitudinalne i formirale na taj način nekakav ortogonalni raster (Gabričević 1966.). Uočljive linije zatvaraju duže gradske pojaseve što se pružaju prema moru i oni daju temeljni izgled unutrašnje organizacije naselja. Ovdje dakle nema ravnopravnih komunikacija u oba pravca kao u rimskom gradu s njegovim kardima i dekumanima. Valja imati na umu dvije činjenice: Isa je stekla temeljnu urbanističku fizionomiju gotovo četiri stoljeća prije negoli su se na hrvatskim obalama počeli primjenjivati principi rimske urbanistike, svojom pak kulturom ima ishodište u sicilskom i južnoitalskom krugu, pa je logično da su ideje i iskustva bili odatle prenesem na


».......*. . y w

Si. 68. Gradski raster, Aosta (4ugusta Praetoria), Italija: primjer stroge ortogonalne organizacije s ravnopravnim aksijalnim komunikacijama u oba pravca; osnovnim oblikom i unutrašnjom organizacijom prostora prib- ližuje se idealu četvrtastoga grada (urbs quadrata) u koji su uklopljeni svi sadržaji, uljučujući i amfiteatar

ovu koloniju. Prema tome, potrebno je i moguće tražiti analogije između Ise i grčkih gradova na tom prostoru, a jedna je od temeljnih značajki tih gradova da se razvijaju jednosmjerno u aksijalnom pravcu (si. 29). U južnoj se Italiji prije uspostave rimske vlasti i nezavisno od nje razvio i poseban sustav organizacije terena, takozvana skamnacija (scamnatio\Taxmzn Hinrichs 1974., 23 i d.), nazvana po izduženim paralelnim parcelama - skamnima (scamnum, -i, n.). Veze između organizacije terenai planimetrije naselja dobro su poznate i o tome je već bilo riječi.

ANTIČKI GRAD

SL 69. Gradski raster, Aosta (Augusta Praetoria), Italija: idealna rekonstrukcija; Comi 1989.

Pharos pruža sasvim drukčiju sliku (si. 31) iako je nastao malo nakon osnutka Ise. Ako su dosadašnja opažanja pouzdana, na prvi pogled on se pokazuje kao organizirana i koherentna urbs quadrata, sa središnjim javnim prostorom i gradskom dominantom, u sustavu gotovo ravnopravnih gradskih komunikacija koje se sijeku pod pravim kutom i na taj način zatvaraju pravilne gradske blokove (Gabrićević 1966.; Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Prema tome on se, barem po tome, približava kasnijim rimskim shemama (si. 32,33). Dok se ne utvrdi detaljnija kronologija urbanističke izgradnje (što pretpostavlja istraživanja na većim prostorima), valjat će voditi računa o činjenici da je Far od osnutka bio pretežno agrarna kolonija. Kao što to pokazuje tekst psefizme iz Lumbarde (a i mnogi drugi iz grčkoga svijeta), takva naselja od postanka imaju izrazitu demokratsku crtu, svi naseljenici počinju s podjednakih pozicija i imaju podjednake šanse u životu grada i u njegovoj ekonomiji, pa se socijalno-ekonomska jednakost reflektira na ujednačenost organizacije i distribucije gradskog prostora. S druge strane, ne smije se smetnuti s uma đa je Far bio porušen za drugoga ilirskog rata krajem 3- st. pr. Krista, nakon čega je došao pod rimsku vlast. Obnovom se rehabilitirao kao gradsko naselje iako nije stekao municipalnu autonomiju jer je postao središtem jedne salonitanske prefekture. U takvim uvjetima mogle su ideje iz rimskoga kruga snažnije djelovati na potenciranje onih odlika koje su Far približavale rimskomu modelu grada s pravilnim rasterom.

Donekle to vrijedi i za Tragurij. Njegov raster i perimetar gotovo su potpuno nepoznati, tek retencije medievalne urbane strukture sugeriraju da je riječ o nasljeđu iz antike. Što je u tome grčko (osim topičkoga kontinuiteta koji je neporeciv) pokazat će istraživanja, a zasad ostaje samo opći zaključak da je stara gradska jezgra, smještena u istočnom dijelu otočića između kopna i Čiova, u slojevima sačuva

206


SI. 70. Gradslki raster, Verona, Italija:druga faza urbanističke izgradnje s integriranim amfiteatrom unutar bedema i izgrađenim kompleksom foruma i teatra; Beschi

la ideju antičkoga grada, kojoj u glavnim crtama odgovara đuktus perimetra i raspored ulica, s dominantom gdje se i danas nalazi trg s katedralom.

Pravilne ortogonalne rastere trebali bi imati planirani gradovi kao što su bile kolonije. Od njih su bolje poznate Parencij, Pola, Jader, Ekvum i Salona.

Poreč i Zadar, kako je već prije navedeno, imaju mnogo analogija i prirodnim smještajem i unutrašnjim rasporedom (si. 73,74). Na relativno malom prostoru po- luotočića bio je u rimsko doba primijenjen strogi ortogonalni sustav, s longitudina- lama i transverzalama koje zatvaraju pravilne blokove pravokutnog tlocrta. Uobičajilo se da te gradske prometnice nazivamo kardima i đekumanima.Tako u Poreču one ulice koje idu po dužoj strani i vode prema kopnu označujemo kao dekumane, a one koje ih sijeku pod pravim kutom kao karde. U Zadru su ulice koje teku duž poluotočića u smjeni sjeverozapad-jugoistok dekumani, a one iz suprotnog pravca kardi. Kako je navedeno, kardi u načelu teku u pravcu sjever-jug, dekumani istok-zapad. Valja naglasiti da su te identifikacije u biti ipak samo teorijskog značenja. Denominacije cardo i decumanus odnose se primarno i poglavito na organizaciju agera i na njegovu centurijaciju, tek sekundarno one se odnose na gradski prostor. Ondje gdje su oba rastera, agerski i urbani, bili u istom sustavu i s identičnom orijentacijom, što je posljedica jednovremenosti organizacije agerskog i urbanoga prostora, tu je i primjena tih naziva posve opravdana. No vidjeli smo da u nas takvih slučajeva praktično nema; Poreč se samo donekle približava takvom rješenju (Suić 1955 -)- Poklapanje obaju sustava moglo je doći do izražaja u naseljima koja su ležala u sredini svojega teritorija, a u nas je takav odnos mogao postojati praktički

ANTIČKI GRAD

SI. 71. Gradski raster, Rimini (Arinti- num ), Italija: kasno republikansko doba, amfiteatar naknadno integriran u gradske fortifikacije; Mansuelli 1964.

samo u koloniji Aequum (si. 75). Sve ostale kolonije nalaze se na obali, prema tome nedostaje im polovina agerske organizacije, odnosno dva kvadranta koordinatnog sustava. Izjednačivanje glavnih agerskih pravaca s onima na užemu gradskom području izraz je racionalne konvergencije okoliša prema gradu. Zbog prirodnih uvjeta u našim primorskim gradovima nije moglo biti takve konvergencije, ona se rješavala na druge načine. Uže gradske regije stjecale su svoje vlastito nazivlje, po

SI. 72. Gradski raster, Timgad (Thamti- gadi), Alžir; A) sjeverne terme; B) istočne terme; C) knjižnica; D) istočna tržnica; E) forum; F) kazalište; G) južne terme; H) Trajanov slavoluk; I) Sertijeva tržnica;}) kapitolij; Liberati-Bourbon 2000.


SL 73. Gradski raster, Zadar (Jader): inzule su planirane u modulima opće gradske izgradnje (1:2); Suić 1976.; Fadić 1999.;Giunio 2001.

nekomu hramu, svetištu, larariju na raskršćima i si., po objektima koji su zapremali uže prostore i na sto drugih načina, vlastita imena imale su i pojedine ulice, ali ne u smislu suvremenih naziva. Ipak, služit ćemo se i dalje terminima kardo i dekumani pri determinaciji gradskih ulica, s time da ćemo kao dekumane prepoznavati one koji idu približno u pravcu istok-zapad, jer to odgovara kriterijima i praksi rimskih gromatika i agrimenzora. Rješavanju dileme malo može pomoći utvrđivanje hijerarhije pojedinih ulica s obzirom na urbanu funkciju (namjena uz njih lociranih građevina, kapacitet protočnosti i si.), a jednako tako i odnos broja jednih prema broju drugih. U načelu, grad planiran kao urbs quadrata morao bi imati podjednak broj karda i dekumana. U praksi se to veoma rijetko događa. Stari Jader (si. 73) imao je pet dekumana i četiri karda, Poreč četiri dekumana i šest karda. Nešto će lakše biti utvrditi koji je kardo bio glavni (kardo maximus) i koji je dekuman bio glavni (decumanus maximus). Tu postoje dva bitna kriterija: položaj u sustavu rastera, a još više funkcija konvergencije prema forumu, jer se on u načelu nalazi uz križanje dviju glavnih gradskih ulica. Prema tome u Zadru će glavni dekuman biti ona ulica koja je nastavak ceste što je iz agera vodila kroz monumentalna gradska vrata sa slavolukom u prospektu grada s kopna, a glavni kardo ona koja s jugoistočne strane teče uz forumske adjacencije (tabeme s trijemom). Njihova hijerarhija u sklopu ostalih ulica je izvan svake sumnje. Pitanje je njihove međusobne hijerarhije. U načelu su kardi i dekumani ravnopravne ulice. No tijekom vremena između njih dolazi do diferencijacije po funkciji, a nju uvjetuju mnogi faktori, kao što su karakter izgradnje i namjena objekata uz ulicu, društveni sadržaji koji se u vezi s time

209

ANTIČKI GRAD

SI. 74. Gradski raster, Poreč (Parentium): inzule su planirane u kvadratnom modulu; a) hram na kapitoliju; b) položaj foruma; DM glavni dekuman; Prelog 1957.

na njoj zbivaju, a posebno njezin udio u frekvenciji na liniji centar grada (forum) - okolica i obratno. Zadar je npr. kroz čitavu povijest sačuvao naziv Široka ulica (tal. Calle larga) za onu antičku komunikaciju u kojoj prepoznajemo glavni dekuman i tu pridjev “široka” nesumnjivo odražava onaj antički atribut maximus. U srednjem vijeku ona se zvala Velika ulica. No to ne rješava pitanje radi ii se o kardu ili o dekumanu. Hijerarhiju vrijednosti određuje tek sadržaj ulice, a ulice su imale različite sadržaje u antici kao što ih imaju i danas. Zadarski kardo (Ulica Š. Kožičića Benje, prije Petranovićeva ulica) povezivao je važne objekte i prostore jadestinskog urbanog tkiva: počinjao je od gradske luke i emporija (tržnice) uz luku, s jedne su ga strane flankirale forumske terme (danas samostan sv. Marije), a sa suprotne leđa taberni uz forum; završavao je stražnjom fasadom kazališta koje se dizalo na prostoru jugozapadno od crkve sv. Marije i aneksima gradske bazilike, pa se zbog toga i nije produžavao do bedema uz Zadarski kanal već je bio prekinut. Njegova protočnost bila je dakle od važnosti za promet što se odvijao između luke s emporijem i forumskoga kompleksa. Unatoč tako važnoj ulozi u gradskom prometu i unatoč važnim urbanim elementima koji su ga flankirali, trebat će ipak prednost dati đeku- manu na liniji “široke ulice”. Problem rješava činjenica koju su potvrdila istraživanja da su kuće u gradskim blokovima (inzulama) što ih zatvara ortogonalna mreža ulica bile ulazima i pročeljima orijentirane prema dekumanima: pružale su se po kraćoj strani inzula, od jednog dekumana do drugoga, jedna uz drugu, po tri do četiri u istoj inzuli. Budući da je.rimska kuća okrenuta prema unutrašnjosti i da nije imala bočnih otvora ne samo kad je bila prislonjena uz neku drugu u istom bloku, već ni onda kad joj je bočna strana bila slobodna, sadržaji kuće upravljeni prema van nalazili su se na pročeljima uz dekumane, U prizemlju kuća tu su se nalazile taberae (trgovine, manje radionice i si.) pa je jasno da je život ključao pretežno na dekumanima. Stoga je povijesni atribut “velika” ili “široka” posve opravdan. No ne manje važan je i kriterij protočnosti. Pristup k središtu grada (forumu) s kopna


SI. 75* Gradski raster, Čitluk kod Sinja (Aequum)t tendencija k aksijalnom razvitku u oba pravca s odstupanjima koja je uvjetovala morfologija tla; a) položaj foruma s kapitolijem; b) izboče- nje gradske površine; Reisch 1911.

(gdje se nalazio i suburbij, kako će se vidjeti) imao je mnogo veće značenje negoli pristup s mora, iako su u Jaderu postojala gradska vrata i kod luke i na suprotnoj strani prema bazilici. Dekumani su dakle vodili ravno k središtu grada, a glavni dekuman vodio je izravno na forum.

Topografija Poreča (si. 74) nije tako dobro proučena kao topografija Zadra. No uzevši u obzir sličnosti u prirodnom smještaju, u općoj orijentaciji naselja, u prostornoj organizaciji grada i dr., valja zaključiti da su i ovi odnosi bili slični. Ulica koja danas nosi naziv “Dekuman” neovisno o mogućem kontinuitetu tradicije, imala je u antici ulogu glavnoga dekumana. Njezina funkcija u smislu konvergencije na liniji ager - forum povećana je činjenicom da je ona izravan produžetak glavne ceste što vodi u grad, u produžetku glavnoga agerskog dekumana. Glavni kardo morala je biti ona ulica koja se sjekla s đekumanom, a tekla je duž istočne kraće strane foruma (Prelog 1957.;Ivančević 1964.;Baldini 1997.). Imamo premalo materijalnih potvrda za idealnu sliku mreže parcelacijskih inzula. Važno je dostignuće da su one ipak uglavnom kvadratnog oblika. No pitanje distribucije prostora za objekte unutar pojedinih inzula, pitanje ulaza, prolaza, eventualnih vrtova i dr. nije riješeno, a posve je sigurno da su poneke inzule bile žrtvovane da bi se dobite nužne vrijednosti jednoga klasičnoga grada.

Poreč pokazuje još jednu važnu podudarnost sa Zadrom. Oba imaju gradsku dominantu, kapitolij i forum, na periferiji, na završetku poluotočića (Suić 1965.; 1981.). U Poreču pri samom kraju, dok u Zadru ostaje manji prostor iza kapitolija (sjeverozapadno od njega).Takva lokacija, koja je u suprotnosti s načelima rimskog urbanizma, bila je uvjetovana većinom geografskim momentima. Postavljanjem foruma u samo središte stvorio bi se iza njega prostor koji ne vodi nikamo, jer je naselje okruženo morem, dobili bi se kvadranti koji bi bili izrazito neravnopravni jer bi se nalazili centru “iza leđa”. A budući da su forum i kapitolij glavna privlačna točka i središte konvergencije čitava naselja i njegova teritorija, bilo je logično da se

ANTIČKI GRAD

0 5C 100 ttO 2Q0m

St 76. Gradski raster, Stari- grad Paklenica (Argyruntum):tendencija k pravilnoj planimetriji kojoj se podređuju i gradske komunikacije; iz jedne gradske komunikacije izvire cesta uz koju se razvija nekropola; Abramić - Col- nago 1909.

smjeste na položaju koji privlači sve dijelove grada podjednako. No ne treba pri tome mimoići ni mogućnost retencija iz protourbane faze. Sveta se mjesta konzervativno čuvaju, ona su i u protourbanoj fazi bila točke društvene konvergencije pa je na taj način bio sačuvan i kontinuitet kultnog mjesta. U Zadru su u donjim slojevima kapitolija pronađeni ostaci jednog recinkta kojemu se može pridati upravo ta funkcija. Položaji kapitolija su povišeni, što im je i predodredilo urbanu funkciju.

Nerijetko se srednjemu vijeku pripisuju pojedine pojave nepravilnosti, prostorne dezorganiziranosti i urbanističke degradacije u gradovima koji su imali pravilan ortogonalni raster (a na neki način su ga imali svi, bilo da su ga stekli odmah na početku ili u toku kasnijih prestrukturiranja). No to ne mora biti uvijek sasvim točno. U tkivu suvremenoga Zadra može se raspoznati navedem manji gradski predio koji se nalazi sjeverozapadno od kapitolija (“iza” njega), neugledne izgradnje, bez unutrašnjeg reda, potpuno izvan dominirajućega ortogonalnog sustava. Nema sumnje da je toj neurednoj četvrti temeljni pečat dao srednji vijek. No opravdana je pretpostavka da drukčije nije bilo ni u antici. Linijom kapitolija završavao je pravilni raster i sustav zatvorenih pravilnih inzula, a dalje prema sjeverozapadu, između kapitolija i bedema, već tada su se formirale cjeline koje nisu bile usklađene s temeljnim sustavom. Možda je već u antici imao svoje početke i Varoš u Zadru, smješten uglavnom prema vanjskom moru između zadnjeg dekumana i gradskih zidina. U najranijem Carstvu prostor uz bedeme (intervallum) s unutrašnje strane morao je ostati slobodan, imao je pravno značenje obilaska (ambitus) upravo kao i prostor između dviju kuća. No u daljnjim stoljećima ispunjavaju se i ti prostori, kuće se naslanjaju na same bedeme pa su ti tijesni prostori, izvan mreže uličnog sustava, bili ispunjeni gušćom izgradnjom koja nije poštivala temeljnu urbanističku ideju grada, adaptiravši se preostalomu slobodnom prostoru. Taj je proces vjerojatno zapo-


SI. 77. Gradski raster, Rijeka ([Tar- satica): historijska jezgra s dosta jasnim odnosom linije perimetra prema osnovnom urbanom rastera uz odstupanje na jugoistočnoj strani gdje se na ušću rijeke nalazila luka; a) ostaci antičkog bedema; b) položaj sačuvanog luka u starom dijelu Rijeke; c) položaj gradskih termi; d) položaj mozaika; prema MatejČić - Faber 1969. i Novak 2000.

čeo kad su se uz gradske zidine izvan perimetra pojavili i suburbiji, s artikulacijom duž prometnica koje vode u grad. U Varvariji je redovita pojava da se u kasnijim fazama na bedeme naslanjaju zgrade, ne samo javne nego i privatne.

Strogu pravilnost gradskoga rastera moramo očekivati i u koloniji Aequum (Čitluk kod Sinja, si. 75; Reisch 1911), najprije zbog vremena kad je utemeljena (za cara Klaudija), a onda i zbog njezina značaja (veteranska kolonija). Poznato je da je od prvog stoljeća dalje, a osobito za Trajana i njegovih prvih nasljednika, rimska urbanistika težila rigoroznoj planimetriji, s rasterom u formi kvadrata, kojemu odgovarai geometrijski lik samog naselja koje također ima kvadratni tlocrt. To se dobro razabire u gradovima koji su tada osnivani u Africi, pa Hispaniji i dr. (Crema 1959-, 335 i d.). Ekvum, nažalost, nije istražen do te mjere koliko bi bilo potrebno da se donesu konkretniji zaključci. Smještaj gradskih vrata na središtima stranica koje zatvaraju urbani areal, centralni položaj foruma na gradskom prostoru prema kojemu se stječu ceste što vode kroz gradska vrata, sve to sugerira pretpostavku da je ovdje riječ o planiranom naselju u kojemu su dosljedno bile provedene norme rimske kastrametacije i urbanistike. Odstupanje od toga bilo je uvjetovano prirodnim faktorom: uz- višenje terena na dijelu istočne stranice perimetra moralo se isključiti iz urbanog areala, pa se jugoistočni doima kao izbočenje. Nove podatke o planimetriji kolonije Ekvum donosi A. Milošević (1987.; 1990.; 1998.), gdje nalazimo tlocrte mnogih građevina koje se u biti poklapaju sa sustavom grada, ali se ne mogu definirati.

Planimetrija salonitanskoga gradskog areala također nije detaljnije istražena ni obrađena, iako su topografski podaci s gradskog područja veoma iscrpni (si. 79). Salona je, u odnosu prema drugim kolonijama uz more, imala posebnih uvjeta za razvitak. On je tekao u longitudinalnom pravcu duž obale kuda je još prije osnivanja kolonije tekla cesta zaTragurij, pa se donekle može uzeti da je i njezin nukleus u početku bio jedan forum uzet u izvornom značenju (stjecište u svrhu izmjene dobara). Daljnjom evolucijom Salona je dosegla maksimalni razvitak (si. 147,148), u fazama koje je uvjerljivo objasnio Dyggve. Vjerojatno je preuranjeno njegovo mišljenje

213

ANTIČKI GRAD

SL 78. Gradski raster, Duklja (Doclea) kod Podgorice, Crna Gora: jasno se razabire ortogonalni sustav s prevagom longitudinalnih pravaca; a) glavni dekuman sa slavolukom do gradskih vrata; b) forum s bazilikom; c) gradske terme; d) Dijanin hram s trijemom; e) stambena zgrada; f) hram s trijemom; g) ostaci stambene zgrade; h) starokršćanski objekt; i) trasa akvedukta; Sticotti 1913.

da Salona nije imala pravilnoga ortogonainog rastera i sustav karda i dekumana, U to doba njemu nisu bili poznati rezultati istraživanja centurijacije u ageru, a prema to me ni odnos limitacije prema urbanom sklopu, posebno prema njegovoj jezgri što ju Dyggve naziva urbs veto. Već je navedeno da se linija istočnoga bedema te jezgre gotovo na čitavu potezu približno poklapa s linijom jednoga karda agerske limitacije, a isto tako i jedan potez zidina na južnoj strani s linijom jednoga agerskog dekumana. Ta međuzavisnost nikako ne može biti slučajna. Dyggve ima pravo ako smatra da urbani raster Salone, uzevši u cjelini, nema onakvu strogost kao što je ima Jader. No pažljivije promatranje užih gradskih cjelina, smještaja pojedinih javnih građevina i njihova međusobnog odnosa, te sačuvanih gradskih komunikacija, pokazuje da se i u Saloni izravno odrazila ideja pravilno organiziranoga rimskog grada. Moguće je da su neki pojedinačni presedani iz pretkolonijskog doba (dok je Salona bila ilirsko-grčki emporij, a potom sjedište konventa rimskih građana) uvjetovali kasniju izgradnju i otežali dosljednu primjenu urbanističkih principa. No i Parencij je prije (najdalje od Augusta) bio municipij rimskih građana, a kolonijom je postao za Tiberija, pa ipak tako lijepo odražava jasnu ideju ortogonalno organiziranoga grada. Kako je rečeno, urbana izgradnja trajala je nekoliko generacija pa se s vremenom moglo ispraviti mnogo toga što je bilo u suprotnosti s temeljnom zamisli. Komuni

214


kacije u istočnom dijelu grada (urbs orientalis) imaju pravilan raspored i slijede pravce limitacije, što je posve razumljivo kad se zna da je ovaj dio grada nastao integracijom suburbija istočno od prvotne jezgre, a suburbij, kao i nekropole, slijedi zatečene pravce. Najjasnije se to vidi na ulici koja sa zapadne strane teče uz starokršćanski kompleks, a onda na drugoj koja je s njome usporedna, a tekla je s istočne strane episkopija (si. 170). No u tom sustavu bile su i komunikacije u samoj jezgri. Glavni dekuman vodio je u grad kroz monumentalna vrata Porta Caesarea, u istome pravcu kao i agerski dekumani i flankirao je sa sjeverne strane forumski kompleks. Daljnja provjeravanja pokazat će koliko se taj dekuman nastavlja prema zapadnom dijelu grada (urbs occidentalis). Kod foruma se križao s jednim karđom, u kojemu će valjati prepoznati glavni kardo gradske jezgre, a time ujedno i čitava gradskog areala. Taj je kardo tekao usporedno s forumom na njegovoj zapadnoj strani, dio njegova pločnika vidljiv je još danas. Opravdana je pretpostavka da se nastavljao prema sjeveru sve do gradskih bedema pa nas logika i opće poznavanje rimske urbanistike navodi na zaključak da se na mjestu njegova susreta s bedemom nalaze gradska vrata koja su iz ovog dijela grada vodila u ager. Postupak da se antičke gradske komunikacije rekonstruiraju na temelju kasnijih poljskih prometnica, nastalih po sustavu prečaca u vrijeme kad je Salona postala posve seosko poljoprivredno područje, nije ispravan. Unatoč strmini i padu terena na pravcima karda, valja pretpostaviti da su oni tekli u ravnoj liniji. To potvrđuju primjeri iz drugih gradova gdje su strmine bile još veće (npr. Rab), a gdje su kardi do danas sačuvani u svojim prvobitnim pravcima. Položaj foruma s kapitolijem na križanju glavnoga karda i glavnoga dekumana, približno u središnjem dijelu najstarijega dijela grada, pokazuje da jei ta jezgra, nerazmjerno mala s obzirom na to da je riječ o sijelu prostrane kolonijei središtu provincijalne uprave, u temelju poštivala norme rimske urbanistike. Prostorna evolucija Salone unijela je međutim neke nove momente koji se ne opažaju u planiranim gradovima, izgrađenima kao cjeline, “na dušak”.To je određeno razbijanje gradske cjeline, koje je zamjetljivo i neovisno o činjenici što su bedemi jezgre s istočne strane bili sačuvani i nakon prostorne artikulacije. Tome je pridonijela ponajprije izduženost grada koja ga je veoma udaljila od tipa kvadratnog naselja kakvo je bilo urbs vetus. U takvoj situaciji svaki dio čini cjelinu za sebe, pa je gotovo bilo nemoguće postići potpunu organsku koherenciju čitava evoluiranoga gradskog prostora i podjednaku konvergenciju ager - centar. No takvo nam stanje omogućuje da bez velikih teškoća utvrdimo hijerarhiju gradskih prometnica. Ona je, zapravo, bila na neki način determinirana i prije izgradnje grada. Glavna je prometnica mogao biti samo dekuman koji je tekao duž naselja, dotičući negdje na sredini toka gradsku dominantu s forumom i kapitolijem.

Trebat će duže čekati da bi se moglo raspravljati o urbanističkoj fizionomiji kolonija Narone i Epidaura. Narona je zanimljiva zbog povijesne činjenice da se tu nalazio važan emporij nekoliko stoljeća prije osnutka kolonije pa je zbog toga i prije mogla steći neke urbane atribute. Vjerojatno će valjati protourbanim presedanima zahvaliti činjenicu da je u areal rimskoga grada bio uklopljen i dio naselja na uzvi- šenju gdje se u predrimsko doba nalazilo središte naseobine. U ravnici podno uzvi- šenja vjerojatno se sterao grad organiziran u ortogonainom sustavu. Koliko je bio

ANTIČKI GRAD

21 6

SI. 7

9. G

rads

ki a

real

Sal

one:

pro

stor

je po

dije

ljen

na ist

očni

(ur

bs

orie

ntal

is)

i zap

adni

dio

(urb

s oc

cide

ntal

is)-,

1. fo

rum

; 2.

kapi

tolij

; 3.

teat

ar; 4

. am

fitea

tar;

5. st

arok

ršća

nski

kom

plek

s;

6. ve

like

grad

ske

term

e; 7

. kom

plek

s ka

snoa

ntič

ke

izgr

adnj

e, I

linac

; 8. z

apad

na

nekr

opol

a; 9

. Man

astir

ine;

10.

Kap

ljuč;

11.

Mar

usin

ac:

prem

a Dy

ggve

19

51.


SL 80. Gradski raster, Krk (Curicum): u središnjem dijelu naziru se tradicije antičkog ortogonalnog rastera; kasniji perimetar djelomično slijedi duktus antičkog bedema (a); A, B, C gradska vrata; b) ostaci termi; prema Faber 1965. i Mohorovičić 1971.

ovisan o limitaciji agera pokazat će daljnja istraživanja. Odnos naronskog Auguste- ja prema gradskoj dominanti također još nije dovoljno definiran (Marin 1999a; 1999b; 2001.).

Epiđaur smještajem ima analogija s jaderom i Parencijem. No reljef je ovdje mnogo izrazitiji, i pitanje je u kolikoj je mjeri bilo moguće i ovdje primijeniti strogu geometrijsku shemu. Oslanjajući se na sve što je dosad izneseno, ne bismo se morali iznenaditi kad bismo i ovdje, unatoč tehničkim i geomorfološkim teškoćama, utvrdili pravilan raster u užemu gradskom prostoru. Dominanta naselja morala se nalaziti na uzvišenju što se diže pri kraju poluotočića, s istih razloga kao u Zadru i u Poreču.

Rimska kolonija, agrarna kao i sve druge, bila je i Pola. Njezinu planimetriju i prostornu organizaciju ne možemo svoditi ni pod kakvu klasičnu urbanističku formulu. Smještena svojim središtem na prirodnom uzvišenju, koje je u predrimsko doba bilo sjedište histarskoga kašteljera, u svojoj prostornoj organizaciji sačuvala je i u rimsko doba, kao naselje s municipalitetom visokoga ranga, sve odlike autohtonog naselja (si. 83). No ipak, ako već pokušavamo naselja razvrstati na ona pravilnih i na ona nepravilnih oblika, onda Pulu svakako treba ubrojiti među prva. Studijem njezine topografije iz rimskog vremena uočava se na prvi pogled jasna zamisao naselja s koncentričnim komunikacijama što opasuju uzvišenje, a od njegova tjemena zrakas- to teče niz komunikacija koje završavaju do linije gradskog perimetra (Gnirs 1904b; Mlakar 1958.; Mansuelli 1971; Fischer 1996.). U grčkoj urbanistici postojala je, barem u teoriji, zamisao o gradu prostorno organiziranom u sustavu paukove mreže koji se također pripisivao Hipodamu iz Mileta, a aluziju na nj donosi Aristofan u “Pticama” (1004 -1009). No nema nikakve potvrde da je ta zamisao bila ostvarena u grčkom svijetu. Pula i sve druge naše gradine ne mogu se pogotovo dovoditi u vezu s

ANTIČKI GRAD

^ Svetište Kapitolijskog trojstva u pretpostavljenoj srednjoj građevini između Au- g u s m i D ijanina hram a uz polski forum gledaju Mira- belia Roberti 2949-: Krizma- nich 1988.: Fischer 1996.: Starac 1996.: Matijašič 1999.

nekim takvim idejama; one su ovdje autohtone i tradicionalne. Postavlja se samo pitanje zašto je tradicija ovdje pobijedila, zašto se kolonija nije organizirala na ravnu terenu kad je za to bilo uvjeta. Na drugomu mjestu istakli smo da su nosioci autohtonih tradicija ponajviše bila ona naselja koja su se prije urbanizirala. Pola je sigurno postala kolonijom rimskih građana prije 43. god. pr. Krista, u doba građanskih ratova kad je mnoge narode u provinciji tek trebalo pokoriti (Degrassi 1943.;Fraschet- ti 1983.; Starac 1999.). Obrambena vrijednost bila je, dakle, još uvijek aktualna. Naselje na uzvišenju s pristaništem uz obalu dominira čitavom lukom - zaljevom, a da je ona bila važna, svjedoči pojava carinskog ureda koji pripada u najstarije postaje iliričkog portorija na našoj obali. Vjerojatno je i Pola već u pretkolonijsko vrijeme imala nekih urbanih vrijednosti u mjeri u kojoj su i ovdje bili stacionirani italski elementi, trgovci i si, pa bi u tom slučaju izgradnja kolonije nastavljala proces koji je bio započeo još prije. No sve to nisu tako uvjerljivi argumenti koji bi mogli opravdati ne samo topički kontinuitet već i autohtonu ideju u urbanoj planimetriji i morfologiji. Pojava da se gradina urbanizira nije usamljena: ne susrećemo ju samo u Histriji već i u Liburniji. Međutim, što je karakteristično za Histriju, a nije za Liburni- ju, jest činjenica da su histarska naselja u većini (isključivši Poreč) sačuvala autohtone tradicije i u oblikovanju prostora. To vrijedi i za Rovinj (si. 86), za Kopar (si. 85) i mnoga druga naselja. Prema tome valja takav koncentrično-radijalni sustav tumačiti kao jedno od bitnih svojstava histarske kulture koja je u ovom slučaju nadjačala vanjske utjecaje. “Paukova mreža” na gradskom prostoru tvori nekoliko inzula koje, naravno, nemaju ortogonalni tlocrt. Do sudara dvaju sustava, ortogonalnoga i kružnog, moralo je ipak doći na onom prostoru koji je u koloniji preuzeo ulogu gradskoga središta, gdje se sterao forum s kapitolijem, u podnožju brijega, bliže gradskoj luci. Međutim, to ne može biti primarno rješenje usvojeno kad se kolonija osnivala. Hramovi su nastali tek u doba cara Augusta, potkraj njegove vladavine, pa je teško zamisliti da je grad do tog vremena bio bez svojega najvažnijeg atributa. Centralno svetište, jamačno posvećeno kapitolijskoj trijadi, kako se to u kolonijama redovito susreće, moralo se nalaziti na tjemenu uzvišenja gdje je sada kaštel. Ovdje se zaista može govoriti o dominanti, a ona je nesumnjivo nastavljala prethodne tradicije jer se tu prije moralo nalaziti svetište pulskih Histra.Tek za Augusta kultni se centar spušta uz forum s kojim je idejno i prostorno integriran.’8 Tako se formira manja ortogonalna cjelina koja ipak ne narušava opći kašteljerski dojam naselja. Nije isključeno da je upravo ovdje u Puli bilo moguće doslovno primijeniti načelo jedinstvenoga geometrijskog središta (“pupka”, lat. umbilicus, grč. omphalos) prilikom izvedbe centurijacije agera. Umjesto da se traži središte limitacijskog sustava kod današnje Galižane, logičnije ga je pretpostaviti na samom tjemenu naselja, na njegovoj prirodnoj i društvenoj dominanti, gdje se upravo susreću jedan kardo s jednim dekumanom.Ako ima sudara dvaju oprečnih sustava na užemu gradskom prostoru, daljnji razvitak naselja ih je izmirio. Sve što je bilo izgrađeno izvan pomerija koji teče podno brijega prilagodilo se ortogonalnoj mreži centurijacije, najprije suburbiji koji su se tu razvijali, a onda i kasniji dijelovi grada do novijih vremena. Gradske prometnice nije teško valorizirati jer je ideja grada jasna, a poznati su i mnogi urbani elementi. U kašteljerskoj fazi, prije spuštanja kultnog središta do foruma, prvenstvo

218


su imale zrakaste komunikacije jer je točku konvergencije ipak obilježavalo svetište na tjemenu. Međutim, izgradnjom foruma i hramova koji ga omeđuju s jedne kraće strane, prvenstvo na hijerarhijskoj ljestvici preuzima ulica koja teče od gradskih vrata sa Sergijevskim slavolukom do foruma i tu je funkciju sačuvala do danas. Uvjetno bismo je mogli nazvati glavnim dekumanom jer vodi iz agera u grad, dok bi radijalnim ulicama s nešto više opravdanja pristajao naziv karda. Od njih su dva važnija, onaj koji kroz Dvojna vrata (Porta gemina) vodi prema teatru, a na suprotnoj strani onaj koji se uz crkvu sv. Franje penje prema tjemenu.

Preostaje još niz gradića u primorskom pojasu koji su stekli municipalnu konstituciju i gradsku fizionomiju u ranom Carstvu, a ne možemo ili tretirati kao “planirane” gradove. Svi su oni više-manje, ako uzmemo u obzir i njihovu protourbanu fazu, spontane formacije, čime se, naravno, ne negira svjesni utjecaj pri urbanom prestrukturiranju. Među njima posebnu skupinu tvore liburnski gradovi koji su izrasli na starim predrimskim gradinama. Ovdje se također može uočiti jasna tendencija da se čuva potpuni kontinuitet naselja na prijelazu iz protourbane u urbanu fazu. No dok u Istri kašteljeri ponajvećma čuvaju i svoju autohtonu prostornu organizaciju, liburnske gradine veoma rano pokazuju težnju da se približe ortogonalnim shemama, u čemu neke uspijevaju više, a neke manje. Zasad su nam na raspolaganju dva grada iz kontinentalne Liburnije, Aserija i Varvarija, gdje su arheološka istraživanja dala toliko materijala da je moguće utvrditi neke njihove temeljne značajke. Ponajprije, važno je utvrditi smještaj gradske dominante. I uAseriji i uVarvariji ona se nalazila negdje po sredini uzdužnog pravca gradine, ali na samoj periferiji poprečnog pravca, na najvišoj apsolutnoj visini naselja, uz sam jugozapadni perimetar, dakle na mjestu koje ni s klimatskoga (jake bure) ni s funkcionalnog stajališta (periferni položaj) nije odgovaralo optimalnim uvjetima. Riječ je i ovdje nesumnjivo o čuvanju tradicija kultnog mjesta iz predrimskih vremena (Suić 1965.). Pravci glavnih gradskih komunikacija prilagođeni su geomorfološkim uvjetima: teku od jednoga do drugog kraja gradine po dužoj strani. U Aseriji od gradskih vrata koja su bila preoblikovana interpolacijom Trajanova slavoluka čime su dobila frontalan prospekt, pa do jugoistočnog završetka naselja. U Varvariji od zapadnih bočnih ulaznih vrata do istočnih “Skejskih vrata”. Ovdje su uočeni i tragovi te uzdužne osi, s podnicom isklesanom u živoj stijeni. Dok uAseriji ne možemo konkretnije govoriti o unutrašnjoj kompoziciji gradskog prostora jer nedostaju podaci (si. 82), djelomično istraženi areali uVarvariji daju naslutiti kako je izgledao sustav gradskih inzula. Naime, istraživači Aserije unijeli su u tlocrt niz konstrukcija (ostataka kuća i si.), ali nisu utvrdili njihovu stratigrafiju i barem relativnu kronologiju. Ima tu detalja koji drastično izlaze iz sustava, dok se neki u nj veoma dobro uklapaju. Oni prvi zacijelo pripadaju srednjovjekovnoj izgradnji, kao i oni njima slični iz Varvarije gdje je bilo moguće utvrditi da srednjovjekovna izgradnja nije potpuno slijedila prostornu orijentaciju antičke izgradnje. U svakom slučaju, vjerojatno je da su u urbanom arealu prednost imale uzdužne komunikacije koje teku u smjeru sjeverozapad-jugoistok, od kojih su glavne (glavni dekumani) one koje idu od vrata do vrata. Kako pokazuju nalazi u Va- ravariji, čini se da kardi i nisu uvijek išli od jednog kraja naselja do drugoga. Prema tome valja zamisliti da su takva naselja bila komponirana pretežno u uzdužnim po-

ANTIČKI GRAD

jasevima, što nas neovisno o bilo kakvim utjecajima vodi sustavu južnoitalske skam- nacije.To može imati i svojih praktičnih razloga. Bura je ovdje tako silovita da su i ulice morale biti zatvorene na pravcima otkuda se ona ruši s Dinare i Velebita. Unutar tih pojaseva bilo je manjih ortogonalnih cjelina u koje su bile ukomponirane kuće i ostali objekti. Kuće se pružaju dužom stranom u smjeru karda, približno sjever-jug, pa su im glavni ulazi i izlazi bili na uzdužnim ulicama - dekumanima.

Mjesto koje se u antici zvalo Aserija (Asseria) u hrvatskome je jeziku dobilo naziv Podgrađe. Kako se vidi, kad je u pitanju grad i gradina, ono je u našemu jeziku nazvano općenito “mjesto ispod gradine.” Sačuvani krnji naziv Naseri (Documen- ta 1877., 167 = CD 1,151) o kojemu su bili raspravljali M. Barađa i A. Mayer nije ostatak hipotetskog toponima InAsseriam gdje bi sc bilo izgubilo početno -i- od prijedloga in. Oblik je latinski u hrvatskome kontekstu. Na početku imena stvarno je bio hrvatski prijedlog “na”, dok se samo ime naselja pojavljuje u varijanti Serie, Se- riem, dakle bez početnoga A-. Gubitak takvoga sloga koji je shvaćen kao prijedlog višekratno je potvrđena kasnoantička pojava. Hrvati su za ime samoga naselja uzeli naziv koji se odnosi na prostor ispod gradine s općom imenicom grad, gradina, dok se kasnoantičko ime naselja na gradini, prvobitno jedinoga, sačuvalo u oblicima Serie, Seriem (Anon. Rav. IV 16; v. ovdje 442).To je interesantan hibridni latin- sko-hrvatski toponim. Valjalo bi utvrditi kako je u kasnoj antici bilo strukturirano društvo, a onda što su Hrvati stvarno zatekli pod toponimom za antičku Aseriju.

Stara Aenona, smještena na pješčanom sprudu u zatvorenom zaljevu, nepravilnoga kružnog oblika (si. 81), imala je sve uvjete da ponajviše sačuva predrimsku facies. Međutim, upravo ona pruža poučan primjer kako su naselja s pretežno autohtonom podlogom slijedila uzore razvijenijih gradova iz bliže i dalje okolice. Živeći u sjeni Jadera, prihvatila je od njega brojne poticaje što se ogleda na mnogim poljima, a ponajviše u izgradnji kasnijega flavijevskoga kapitolija s monumentalnim hramom kapitolijskog tipa kakav se inače ne pojavljuje u gradovima pretežno peregrinskog postanka, a svojim dimenzijama nikako nije razmjeran veličini grada. Hram počiva na podiju koji visinom premašuje uobičajene standarde. Očito se time ostvaruje zamisao graditelja i građana da se s kapitolija može sagledati čitav areal grada koji je pod zaštitom bogova. Već analiza zračne snimke pokazuje temeljne pravce koji sugeriraju u glavnim crtama postojanje ortogonalne strukture (Suić 1968a; 1969 ). Ispravljanjem glavne ulice koja vodi od Donjeg mosta (u produžetku ceste iz Zadra) do foruma, koje je posve opravdano jer su uočena antička gradska vrata istočnije od današnjih, dobiva se glavni kardo koji se, kako sve pokazuje, produžavao do završetka perimetra na sjeveru (Kolega 1996.; 2001; 2001a). Glavnim dekumanom treba smatrati ulicu koja je od antičkih istočnih gradskih vrata s kvadratnim bočnim kulama vodila k forumu. To su glavne koordinate naselja kojima su se podredili svi ostali pravci. Međutim, kako pokazuju noviji rezultati istraživanja, ni ovdje ne treba očekivati posve pravilan i cjelovit raster na čitavu arealu. Postojale su i ovdje veće i manje inzule nejednakih dimenzija, ukomponirane između ulica koje teku u pravcu dekumana (približno istok - zapad), pa je na taj način cjelovitost jedinstvenoga rastera bila razbijena na više prostranijih cjelina, koje nisu uvijek bile koherentne s temeljnom idejom ortogonalnog sustava (Belošević 1999 ; 2000.).

2 2 0


S i 81. Gradski raster, Nin (Aenona): na temelju arheoloških rezultata i zračnih snimaka može se utvrditi težnja k ortogonalnoj organizaciji gradskog areala, neovisna o morfologiji kružnog otočnog spruda; 1. kapitolij na forumu; 2. istočna gradska vrata s kvadratnim bočnim kulama; 3. položaj južnih gradskih vrata; 4. inzulat oko crkve Sv. Križa; 5. pravac pronađene rimske ulice; Suić; Belošević 1999.; Kolega 2001.

ANTIČKI GRAD

SI. 82 . Autohtone predaje u organizaciji naselja, Podgrade kod Benkovca (Asseria): a) glavna gradska vrata u koja je početkom 2. st. uklopljenTrajanov slavoluk; b) bočna vrata s izboče- nim bedemom; c) uski propust s kulom; d) forum s adjacencijama; Liebl -W iiberg 1908.

Ostaje otvoreno i pitanje prostorne strukture gradova na liburnskim otocima. Stari Fulfinij (današnji Omišalj na Krku) tip je gradine uz morsku obalu. Je li ona prostornom organizacijom slijedila primjere gradina iz kontinentalne Liburnije ili je dosljednije čuvala predrimske tradicije kao naselja u Histriji, pokazat će iskopavanja. Ako se pokaže ovo drugo, bit će to potvrda više da je to područje dijelilo sudbinu graničnog područja između Histra i Liburna, na što upućuju rezultati istraživanja u drugim domenama materijalne i duhovne kulture (onomastika, toponomastika, kultovi i dr.). Od staroga Kurika (Krk, si. 80) može se odrediti linija perimetra koji zatvara luku, no o unutrašnjoj prostornoj organizaciji jedva da nešto znamo. Naprotiv, stara Arva (Rab) unatoč gotovo potpunoj neistraženosti, još danas u svojoj prostornoj organizaciji upućuje na urbanističke temelje stečene u antici. Rab leži na jezičcu koji se pruža u more, zatvarajući s istočne strane gradsku luku, pa po tome ima sličnosti sa Zadrom i s Porečom (si. 191). Međutim, sličnost ipak nije potpuna. Iako Arva nije bila kolonija pa se ne može smatrati planiranim gradom, može se utvrditi da u njoj također postoji strogi unutrašnji red u jednom ortogonalnom sustavu koji je izdužen kao i sam poluotoćić, pa se u tome vidljivo udaljava od Zadra i od Poreča. Zbog toga je i odnos broja karda i dekumana različit, u korist onih prvih ako se kao kardi mogu uzeti one poprečne ulice koje se sa zapadnog hrpta spuštaju prema luci, zatvarajući s uzdužnim dekumanima prilično pravilne inzule, koje su izdužene u longitudinalnom smjeru. Očito je da su dekumani imali važnu funkciju u komuniciranju ager - centar. Precizno odgovoriti koji je od njih bio glav

2 2 2


ni moglo bi se kad bi bio poznat smještaj gradskog centra, kapitolija i foruma. Ponajprije se postavlja pitanje jesu li forum i kapitolij bili ukomponirani u jedinstvenu cjelinu kao što je to bilo u većini ostalih gradova. Oštar završetak poluotoka pruža za to malo mogućnosti. Ako romanička katedrala nastavlja tradicije starokršćanske crkve, onda je malo vjerojatno da se na tom mjestu u ranijem Carstvu nalazio hram, jer je pomicanje kultnog centra u doba afirmacije kršćanstva u našim gradovima redovita pojava, kako će se vidjeti. Kao glavna arterija mogla je služiti uzdužna ulica koja teče uz sam hrbat naselja na njegovoj zapadnoj strani (što je manje vjerojatno), a jednako tako i ona koja ide uz bedem s istočne strane do luke. U privrednom pogledu ova posljednja svakako je imala veću važnost. Međutim, u srednjovjekovnom sklopu prednost je stekla ona zapadna koja vodi do katedrale i uz koju su nanizane sve crkvice iz ranoga i iz odmakloga srednjeg vijeka. Ipak je moguće da su se i forum i hram nalazili na kraju poluotočića, u produženju one komunikacije koja teče uz bedeme do luke, a da je nova lokacija kultnog središta s romaničkom katedralom poremetila prvotnu hijerarhiju i dovela u prednost ulicu koja ide linijom perimetra na suprotnoj, zapadnoj strani.

Neki zaključci nameću se promatranjem areala antičke Tarsatike, u povijesnoj jezgri današnje Rijeke (si. 77). Kasniji slojevi narušili su strogi unutrašnji red naselja no ipak je raspoznatljiv sustav unutrašnjih komunikacija koji je bio ortogonalan. Glavni pravci - dekumani prolazili su duž naselja, oni su, zapravo, okosnica naselja od njegovih prvih početaka, koje valja tražiti u prvobitnom forumu na važnom raskršću cesta, uz emporij na ušću Rječine (Faber - Matejčić 1969.; Novak 1993 ). Glavna komunikacija morala je biti ona koja je preko središta naselja vodila do pristaništa. Prvobitna jezgra oblikom je bila urbs quadrata, a trapezoidnu formu je stekla uklapanjem suburbija na istočnoj strani. Forum s hramom nalazio se u sjevernom dijelu grada, iznad gradskog dekumana, ondje gdje je u kasnom Carstvu izraslo zapovjedništvo kastra u sklopu sustava alpske klauzure, o čemu će kasnije biti govora. U svakom slučaju, može se i u Tarsatici pretpostaviti prostorna organizacija u sustavu karda i dekumana, s inzulama koje su bile gotovo kvadratnog tlocrta, što sugerira i oblik prostora obuhvaćenog perimetrom. Slabo je poznata i planimetrija gradova u Hrvatskom primorju. Koliko su tu bila primijenjena načela rimske urbanistike, pokazat će terenska istraživanja. Za Argyruntum (Starigrad Paklenica) može se također zaključiti da je izrastao kao mali emporij duž ceste koja je tvorila i temeljnu uzdužnu magistralu naselja (si. 76). Ona se logično nastavljala prema jugoistoku i služila je kao okosnica gradskoj nekropoli. Sam je grad imao oblik prilično pravilnog četverokuta pruženog uz obalu pa su i unutrašnji prostori morali biti usklađeni s takvim oblikom i s tom orijentacijom (Abramić - Colnago 1909.;Fađić 1995a). O središtu grada nema nikakvih podataka pa stoga nedostaju bitni elementi za promatranje unutrašnje funkcije naselja.

Današnje Crnogorsko primorje bilo je dobro urbanizirano. Međutim, to je zaključak koji se mnogo više temelji na pisanoj izvornoj građi negoli na materijalnoj dokumentaciji. Riječ je, zapravo, o naseljima prvoga reda jer su to većinom bili municipiji rimskih građana. Priljev italskih elemenata počeo je ovdje vrlo rano, već nakon pr

ANTIČKI GRAD

Sticotti 1913- odakle su preuzete i ilustracije. Usp. Mijović 19”9-

voga ilirskog rata.Tada su italski trgovci i ostali pripadnici rimskoga poslovnog svijeta malo-pomalo zauzeli pozicije u centrima koji su i prije imali nekih urbanih tradicija jer su u njima djelovali helenistički elementi, u ekonomskom smislu iste vrijednosti kao i rimski koji su ih zamijenili. No na temelju sporadičnih fragmenata teško je stvoriti potpuniju predodžbu. Od njih četiri (Risan, Kotor, Budva i Ulcinj) samo Kotor i Budva (si. 87) čuvaju neke zasade koje se mogu pripisati rimskoj urbanistici. Pogotovo Kotor, koji čuva kontinuitet iz antike, s temeljnim oblikom rimskog okola, u kojemu je vidljiva temeljna tlocrtna shema u pravokutnom sustavu. No kako se ništa ne zna o distribuciji urbanog prostora i o njegovoj dominanti, svako raspravljanje o unutrašnjim odnosima ostaje u granicama pukog domišljanja (Bošković 1959.).

Ostaje na kraju stara Doclea koja je dobro istražena. Ona zaslužuje i posebnu pažnju jer se ubrajala među najprostranije gradove u provinciji Dalmaciji.79 Smještaj na platou između tri rijeke odredio joj je temeljni oblik. Otkriveni dijelovi gradskih komunikacija te sačuvani temeljni pravci koji se naziru u njezinoj planimetriji otkrivaju dva ortogonalna sustava: jedan u zapadnom i drugi u istočnom dijelu grada (si. 78). Oni su različite orijentacije kao i objekti koji se nalaze na njihovu prostoru. Dijeli ih unutrašnja prometnica koja spaja sjeverni s južnim bedemom. Ona vjerojatno u temeljnoj liniji slijedi pravac jedne antičke diskriminante. Pojava je neobično zanimljiva i sugerira zaključak da je i Dokleja, slično kao i Salona, doživjela prostornu artikulaciju, i to u jedinomu mogućem pravcu - prema istoku.Vjerojatno je naknadno bio integriran suburbij koji se mogao formirati jedino s istočne strane (ostale su omeđene rijekama). Budući da grad nije bio kolonija, nije imao ni centurijacije u ageru pa pravci limitacije nisu mogli poslužiti kao orijentacija no- vododanom prostoru. Međutim, upravo u istočnom dijelu koji ima planimetrijski sustav nezavisan od zapadnog dijela grada, unutrašnji raster pokazuje visok stupanj koherencije s perimetrom, kao što i starokršćanski kompleks upućuje na podređenost temeljnim pravcima rastera ovoga dijela grada. Pretpostavka je zanimljiva i primamljiva, no ipak ju treba provjeriti pomnijim istraživanjima. Okosnicu zapadnom dijelu grada čini širok dekuman približno u pravcu istok - zapad što ga je Sticotti (1913-, 29 i d.) nazvao via triumphalis. Uz dekuman su odreda kvalitetni objekti javne namjene: sa sjeverne strane nalazi se forum s bazilikom, s južne centralne terme i hram - glavno svetište. U urbanom tkivu nema komunikacije koja bi se mogla mjeriti s ovim dekumanom. Stotinjak metara južno od njega razabire se usporedni pravac (si. 78), možda trag sporednog dekumana. Razmak je, očito, odveć velik da bi poslužio kao stranica jedne inzule. Sačuvane linije na terenu izravno navode na zaključak da su međuprostori bili ispunjeni užim pojasevima, širine oko 50 m, u koje su bili smješteni pojedini objekti, pa i stambene kuće. Ne nazire se njihov kontinuitet od jednoga do drugoga kraja grada (od sjevera prema jugu), što s jedne strane dokazuje da je unutrašnja dispozicija blokova bila daleko od idealnoga “šahovskog polja”, a s druge strane da su kardi imali podređenu ulogu u odnosu prema dekumanima. To smo, uostalom, ustanovili i u mnogim drugim gradovima “spontanog” postanka. Naprotiv, u istočnom dijelu grada pravci karda su koherentniji, dok bi se uloga važnijeg dekumana mogla pridati onome koji je tekao južno od starokršćanskoga kompleksa.

224


SI. 83. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Pula (Pola): A - H duktus bedema; 1. Herkulova vrata; 2. Dvojna vrata; 3. malo kazalište; 4. cisterna; 5. Augustov hram; 6. istočni hram uklopljen u gradsku vijećnicu; 7. forum; 8. slavoluk Sergijevaca; 9, veliko kazalište; 10. osmerokutni mauzolej; 11. nimfej; 12. amfiteatar; 13. ostaci antičkih građevina; 14. ostaci srednjovjekovnog zdenca, pločnika, bedema i kule: 15. antički kanali; 16. ostaci pločnika; 17.kuče u suburbiju; 18. katedrala; 19, kompleks sv. Marije Formoze; 20. kapelica sv. Nikole; 21. pravoslavna crkva; 22. crkva sv. Stjepana; 23. crkva sv. Ivana; 24. kapelica sv. Martina; 25. crkva sv. Franje; 26. kaštel i crkva sv. Vida, 27. grobovi; 28. starokršćanski mozaici; 29- ostaci dviju kružnih kula uz slavoluk Sergijevaca; 30. ostaci fortifikacijskog sustava - kule; Mirabella-Roberti 1949.; Mlakar 1956.: Džin 2001.

225

ANTIČKI GRAD

SL 84. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Vizače (Nesactium): 1. prvotni gradski perimetar; 2. Porta Polsnsis-, 3. gradinski ulaz; 4. istočna vrata; 5. termalni sklop; 6. ostaci stambene arhitekture; 7. kaoitolij; 8. položaj foruma; 9- starokršćansko groblje; 10. rimskodobna nekropola; 1 1 . starokršćanske bazilike; 12. zid koji dijeli groblje od urbanog areala; Rosada 1999.

6. Odnos između perimetra i rastera

Po normama gramatičke discipline i usvojene prakse rimske kastrametacije u idealnom gradu trebala je biti uspostavljena čvrsta unutrašnja zavisnost između rastera grada i perimetra. Pravilni ortogonalni raster uklopljen je u pravilnu geometrijsku formu građa što ga omeđuju zidine.Takav odnos uvijek postoji u rimskom okolu, a po tome i u onim civilnim naseljima koja su se razvila na temeljima okola, kao stara Emona (Ljubljana). Takav odnos imali su i Dioklecijanova palača u Splitu, Aequum, palača u Mogorjelu i dr. No istraživanja pokazuju da je jedno teorija, a drugo praksa. Neki primorski gradovi, nastali u različitim uvjetima, na različitim socioekonomskim i kulturnim temeljima, djelovanjem različitih urbanogenih faktora, u različitim prirodnim uvjetima, nastojali su se takvom idealnom modelu što više približiti, dok se u nekih takva tendencija uopće ne zamjećuje. Prema tome možemo govoriti o gradovima u kojima postoji unutrašnji odnos i međuzavisnost između rastera i perimetra i o gradovima gdje tog odnosa nema.

U rimskom urbanizmu ima mnogo primjera gdje je grad planiran u strogim odnosima, s čvrstom koherencijom između ortogonalnog rastera i geometrijskog lika naselja. Ti se gradovi navode kao primjer i model kad se ovaj odnos želi što plastič-


\ \

SI. 85- Autohtone predaje u organizaciji naselja, Kopar (Agida), Slovenija: kombinacija histarskog kašteljerskog rastera s ortogonalnim

nije objasniti, no oni su rjeđe pojave i u širim relacijama. Takva je bila npr. stara Aos- ta, koja je imala oblik pravilnog četverokuta koji se veoma približuje kvadratu, s jasno označenim kardima i dekumanima koji teku usporedno s gradskim bedemima (si. 68,69). Tu opću kvadratnu strukturu u tlocrtu grada i u sustavu gradskih inzula ne remeti ni uklapanje u kvadratni sustav onih objekata koji imaju drukčije geometrijske oblike, kao što su teatar i amfiteatar. Sličnih primjera ima više na tlu Italije (si. 70, 71), a jednako tako i u provincijama, kao npr. Timgad (Thamugadi, si. 72) u Africi. U nas takvih primjera nema, ali ima gradova koji od takvog modela nisu bili daleko.

Taj odnos treba ponajprije tražiti u planiranim gradovima, odnosno u kolonijama. Jader i Parencij prilično su blizu takvomu modelu. Njihovi kardi u gradskom tkivu paralelni su s linijom bedema s kopnene strane, a dekumani okomiti na tu liniju. Duže strane bedema nemaju takve relacije, odnosno imaju ili samo na pojedinim potezima. To jasno pokazuje da se linija perimetra prilagodila morfologiji po- luotočića koji se nisu mogli svesti u posve pravilnu geometrijsku formulu. U Saloni najstarija jezgra grada pokazuje slične tendencije: bedemi su se djelomično prilagodili pravcima centurijacije, unutrašnji gradski raster također, pa su zbog toga dekumani okomiti prema sačuvanomu istočnom bedemu, a kardi gotovo paralelni s njime, dok su u glavnim linijama kardi okomiti na liniju bedema uz more, a dekumani paralelni s njima. U ostalim dijelovima grada međuzavisnost je manje došla do izražaja: moguće je utvrditi neke relacije između pravaca karda u istočnom gradu i linije bedema na sjevernoj strani. Najtješnji odnos morao je imati Aequum (si. 75), kojega perimetar zatvara prostor kvadratnog oblika, sa spomenutim izbočenjem na istočnoj strani. Oblik foruma i njegova orijentacija pokazuju da se ovaj grad u najvećoj mjeri približio idealnom tipu urbs quadrata. No tendencije u usklađivanju

ANTIČKI GRAD

tih relacija zamjetljive su i u neplaniranim gradovima.Tarsatika se također formirala u razmjerno pravilnom geometrijskom liku. Njezina se tri poteza bedema sijeku pod pravim kutom, samo se četvrti prilagodio toku Rječine, pa grad ima oblik trapeza (si. 77). Gradski raster u cjelini slijedi linije pravokutnog odnosa zapadnoga, sjevernoga i južnoga gradskog zida. Antički Rab, iako veoma izdužen, s naglašenim nerazmjerom između broja karda i dekumana, odražava iste odnose; zid prema ageru okomito siječe poluotočić, s njime su usporedni svi kardi u gradu, a bedemi s istočne i većinom sa zapadne strane slijede liniju gradskih dekumana. Minijaturna aglomeracija kao što je bio Argyruntum ima oblik pravilnog četverokuta; glavni dekuman koji po dužini siječe naselje usporedan je s linijom bedema uz more i prema Velebitu pa valja očekivati da su i drugi pravci rastera bili u logičnom odnosu prema bedemima (si. 76). Gradovi kontinentalne Liburnije pokazuju naprotiv potpuno nezavisan odnos. Perimetar tu slijedi liniju starijih gradinskih fortifikacija koje su bile prilagođene geomorfološkim uvjetima. Iako je njihovom urbanizacijom bila negirana (naravno, ne odjednom) stara gradinska prostorna organizacija, koja je nesumnjivo bila u odnosu s linijom perimetra, primjena ortogonalnog sustava nije mogla ni na kakav način uspostaviti pravilne relacije između unutrašnje ortogonalnosti i ovalne ili slične temeljne forme naselja, kako pokazuju primjeri Aserije (si. 82) i Varvarije. Slična je situacija i u Enoni (si. 81). Zbog prirodne konfiguracije ona je imaia sve uvjete da sačuva stari predrimski raster građinskog tipa, s unutrašnjim komunikacijama koje se podvrgavaju ovalnoj liniji perimetra. Međutim, i tu je došlo do sraza dviju oprečnih geometrijskih formi: pravokutne i kružne. Dokleja, kako je navedeno, odaje veću međuzavisnost perimetra i rastera u svojemu istočnom dijelu, dok u zapadnom takva odnosa nema.

Pitanje je napokon kako treba promatrati te odnose u naseljima koja su sačuvala i topografski i morfološki kontinuitet iz predrimskog vremena (Finocchi 1970.), kao što su Pula i neki drugi istarski gradovi (Vizače, si. 84; Rovinj, si. 86; Kopar, si. 85 i dr.). Kako god se to činilo nelogičnim, ovdje su relacije u čvrstoj unutrašnjoj organskoj vezi. Sačuvavši staru histarsko-gradinsku liniju perimetra i uz nju temeljnu ideju autohtone prostorne organizacije, sačuvali su u najvećoj mogućoj mjeri i logične odnose između linije perimetra i gradskog rastera.Tu nema sukoba dvaju sustava, prema tome ni sukoba dvaju shvaćanja grada odnosno dviju kultura. Prevagnuli su, dakle, autohtoni elementi koji se uporno održavaju ne samo u naseljima na uzvišenju kao što je Pula već i u onima gdje se ortogonalni sustav mogao bez teškoća primijeniti, npr. u Kopru (si. 85) To je dokaz više da takve pojave valja definirati kao osebujne kulturne značajke starih Histra.

228


SL 86. Autohtone predaje u organizaciji naselja. Rovinj (Ruginium): prema crtežu iz 17. st. razabira se histarske kašteljerske tradicije

7. Arhitektonska izgradnja

Hrvatski priobalni prostor obiluje ostacima antičke arhitekture, koja je izazvala i radoznalost okrunjenog pisca Konstantina Porfirogeneta već u 10. stoljeću, a onda osobito naših humanista iz dalmatinskih gradova Splita, Zadra, Dubrovnika, kao i svjetskih putopisaca iz 17., 18. i 19. stoljeća. Međutim, do danas nemamo sustavne obrade te vrijedne baštine po kojoj se Hrvatska svrstava među klasične zemlje. Bez podrobnijih i dubljih spoznaja o našemu antičkom graditeljstvu nemoguće je u potpunosti obraditi urbanizam antike na hrvatskom primorju. Povijest antičkoga graditeljstva na istočnoj obali Jadrana ostaje i dalje deziderat naše znanosti koji bi trebalo što prije ostvariti. Na ovome mjestu bit će u sumarnom pregledu prikazani pojedini spomenici, elementi urbane izgradnje, u onoj mjeri koliko je to potrebno i moguće u okviru teme kojoj je djelo posvećeno.

A) Hramovi i svetišta

Već je navedeno kako je osnivanje grada bilo prožeto religioznim činima i kako su religiozna naziranja utjecala na postanak i razvitak naselja. U tom pogledu složna su mišljenja svih istraživača, dok se razilaženja pojavljuju kad se hoće utvrditi gdje je kult imao primarno značenje, a gdje se on pojavljuje kao posljedica (“odraz”) društvenih stanja i zbivanja. U pitanju je, dakle, znanstveni pristup. Neki su kultu i religiji pridavali glavnu ulogu ne samo u procesu poleogeneze već i u čitavu društvenom životu,80 dok su je neki drugi neopravdano nastojali podcijeniti.

'■ Fustel d e Couianges 18(w.: usp. i Mumford 1968.. 5 i d. ("Svetište, selo. utvrđenje"). 93 i d i dr.; Bloch 19/0.

229

ANTIČKI GRAD

Antički grad grčkoga i rimskog svijeta nije samo objektivizirana ideja organiziranoga ljudskog prebivališta. On je i moralno biće koje posjeduje i svoju transce- dentalnu projekciju, on, kao i ostala naselja, ima svojega daimona, upravo kao i čovjek, on se i štuje kao njegov genij (genius loci) kojemu se podižu zavjetni spomenici,81 a sami gradovi često imaju simbole i likovne personifikacije s figurom helenističke Tykhe, rimske Fortune, ovjenčane krunom u obliku gradskih zidina, kao npr. Salona (Abramić 1949.: Cambi 1965; vidi ovdje 15). U rimsko carsko doba, kad na našim obalama počinje širi razmah urbanizacije, bilo je potencirano političko značenje kulta u gradskoj zajednici pa se to odražava i u tipologiji kultnih objekata i u organizaciji prostora na kojemu se kult obavljao.

Katalog kultnih objekata na istočnoj jadranskoj obali nije velik. Zanimaju nas prvenstveno hramovi u gradskim naseljima, ali ne treba mimoići ni one u ruralnim ambijentima, pogotovo kad imaju izraženu visoku kakvoću urbane arhitekture, kao npr. hramovi u sklopu raskošne rezidencije u uvali Verige na o. Brijunu. Osobitu pozornost valja pokloniti hramovima uz koje je bio povezan službeni kult u gradu, koji su se redovito dizali na gradskom kapitoliju. Ostaci tih hramova otkriveni su u Poreču, Puli, Zadru, Ninu, Saloni, Naroni i u Dokleji, a ovamo bi se mogli pribrojiti i hramovi u Dioklecijanovoj palači u Splitu, iako su nastali mnogo kasnije i po tome odražavaju znatno drukčija poimanja u religijsko-ideološkom smislu.

Tip kapitolija, njegova planimetrija i prostorna organizacija u tijesnoj su vezi s karakterom gradskog naselja i s time je li grad posve rimski kao što su bili kolo-

* Npr. u skardoni. Ferro nije i municipiji rimskih građana, ili je grad spontanog postanka sa snažnim peča-lM i ,aL. 3f802 !*"!““ tom autohtonosti. Može se krenuti, barem u načelu, od više-manje općenito prih-m untapu}. u varvanji, bine 7 .

1970. (gpniu$ loci) i dr. vaćenog mišljenja da su gradovi koji su bili urbanizirani planskom izgradnjom (ko

2 3 0


lonije) ili organiziranim doseljenjem italskih elemenata (oppida civium Romanorum), slijedili primjer Rima i posjedovali kapitolijski hram koji je u temeljnoj zamisli reproducirao Kapitolijski hram u Rimu, pa su i oni, kao i onaj u Rimu, bili posvećeni kapitolijskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i Minervi, kako je to uostalom i Vitru- vije predlagao (Vitruv. I, 7, 1, v. ovdje 410; Cagiano de Azevedo 1941.; Bianchi 1950.).Takvi kapitoliji imaju po tome tri cele ili jedinstvenu građevinu s unutrašnjom trodijelnom ćelom. Na hrvatskoj obali susreću se oba tipa. Gradovi koji nisu imali tako izrazit “rimski” karakter, u kojima je prevladavala autohtona kulturno-et- nička komponenta, mogli su imati i drukčijih rješenja i uopće nisu morali imati hram posvećen rimskoj trijadi. Općenito je poznato da su autohtona, prvenstveno gradinska naselja ispočetka imala jedno božanstvo gentilnog karaktera koie je predstavljalo čitavo naselje jedne čvrste krvno povezane skupine. Izrastanje zajedničkog središta na istomu mjestu gdje se nalazilo prethodno glavno naselje začetak je nekakvoga domaćeg “Olimpa” u kojemu se još čuva uloga starijega gentil- noga glavnog i jedinog božanstva. Tu smo na terenu razvitka duhovne kulture pojedinih naselja koja su nastala takozvanim sinekizmom, za što nam kao zorni primjer služi postanak Atene kako ga prikazuje Plutarh u Tezejevu životopisu (Plut. Thes. 24 i 25). U mnogim je gradovima karakteristična pojava da u razvitku dolazi do integracija, gdje je često nemoguće utvrditi što kojoj skupini pripada. Međutim, elementi rodovske kulture, krvne kulture rodovskih skupina, sačuvali su usprkos svim promjenama podjelu na bratstva (fratrije) koja su čuvari starih rodovskih institucija u svim sferama duhovnog života, dok su npr. rodovi (file) ponajprije u funkciji političkog i ekonomskog života. Rimljani su u pogledu tuđih kultova bili liberalni i često su povezivali kult svojih božanstava s kultom domaćih božanstava koji su zatekli u peregrinskog stanovništva.To su tzv. interpretacije (interpretatio Romana), kao što je npr. povezivanje rimske Venere s autohtonim ženskim božanstvom plodnosti stare Enone, što je i likovno i epigrafski vrlo uvjerljivo pokazano (Venus Anzotica, Suić 1951.; Šašel 1963., ILJug 5,823). Iako je u načelu ispravno razlikovati dvije grupe gradova po gore spomenutom kriteriju, bilo bi promašeno prepoznavati kao isključivo ili pretežno “rimske” sve one gradove gdje se susreće tip kapitolijskog hrama. Primjeri iz većih gradova utjecali su na manje u susjedstvu upravo kao i danas, pa stoga npr. susrećemo u staroj Enoni kapitolijski hram koji je čak veći i raskošniji od onoga u nedalekom Jaderu, ali u osnovi ponavlja ideju zadarskoga, iako sve upućuje na to da je Enona u ranom Carstvu u demografskom smislu imala pretežno epihorski karakter.

Od svih dosad istraženih kapitolija onaj u Zadru pruža najjasniju i najkoheren- tniju sliku kao kompleks za sebe i kao uži prostor u tkivu čitavoga grada, iako mu je hram sačuvan samo u temeljima, i to djelomično. Čitav kapitolij zamišljen je kao istaknuta dominanta što se izdiže nad više-manje ravnim naseljem, na umjetno izgrađenom podiju koji je od susjednoga foruma viši oko 1,80 m. Posred tog prostora bio je podignut hram prostil heksastil, orijentiran prema forumu, svakako na znatno uzdignutom podiju od kojega su se sačuvali samo temelji i fragmenti gornjega i donjeg profila. Idealnu rekonstrukciju omogućuju mnogobrojni arhitektonski ulomci tambura trijemskih stupova, baza, arhitrava, vijenca, friza i dr., dijelom ot-

ANTIČKI GRAD

Si. 88. Kapitolij, Brescia (B rix ia \ Italija: ostaci hrama iz republikanskog doba i kapitolija s tri cele iz flavijevskog razdoblja; Mirabella-Roberti 1947.

kriveni prilikom istraživanja, dijelom uzidani u temelje Sv. Donata, a čitav stup s kapitelom sastavljen od pronađenih dijelova podignut je početkom 19- st. na današnjemu Zelenom trgu (Hauser - Bulić 1884.; Brunelli 1913-, 132; Cecchelli 1932.). Uz stražnji zid cele nalaze se solidna utemeljenja, u svakom dijelu cele po jedno, poviše kojih su bile postavljene baze kipova (simulacra) kapitolijske trijade, od kojih su također nađeni fragmenti. Kao baze su služili oni tobožnji “žrtvenici” što ih je A. Hauser rekonstruirao, podignuti na trošak Apuleje Kvinte. Posvećeni su Jupit- rujunoni i Minervi (CIL 3. 2904; 2905). Stilski i dekorativni elementi hrama pokazuju da je bio sagrađen u Augustovo doba, i to u prvom razdoblju njegova vladanja. U prvoj fazi izgradnje pristup kapitoliju bio je riješen frontalno: na povišeni plato vodila su dva stubišta (si. 93). U drugoj fazi ta su stubišta bila zatvorena, a pristup kapitoliju bio je riješen lateralno, kroz trijem koji je podignut oko platoa negdje u doba Flavijevaca, istodobno kad je bio podignut trijem oko foruma (si. 94).Trijem oko kapitolija (peribolos) imao je dva niza stupova, vanjski i unutrašnji, a s vanjske strane bio je opasan zidom. Na taj se način formirao povišeni prostor pravokutnog tlocrta okružen trijemom, otvoren prema forumu, u sukladnom i logičnom kontrapunktu s forumskim prostorom i s njegovim trijemom (si. 96; Suić 1981., 209 i d.). Ispred pročelja hrama bio je postavljen žrtvenik, a sam podij kapitolija izdignut nad površinu foruma mogao je služiti i kao gradska javna tribina (rostra). Ovakvo prostorno rješenje kapitolija i njegova odnosa prema forumu zasad je u primorskim antičkim gradovima na hrvatskoj obali jedini primjer, dok mu se analogije mogu naći

Ostvarenja gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI 89- Kompleks foruma i kapitolija, Varaždinske Toplice (Aquae Ia sa e \ tlocrt i aksonometrija: 1, forum; 2. kapitolij; 3- ranije terme; 4. kas- norimske terme; 5. bazilika; Nemeth-Ehrlich et ai, 1997.

u drugim provincijama, osobito na galskom području. Smatra se da takva kompozicija upućuje na prethodnu fazu života kad je na mjestu naselja bilo vojničko središte, za što u Zadru nema potvrda, ili na udio vojnih menzora u planiranju grada.

Istom tipu pripada i kapitolijski hram u Enoni (si. 97). Analiza njegovih arhitektonskih dijelova upućuje na zaključak da je bio podignut u doba Flavijevaca (Cagia-110 deAzevedo 1941.; Suić 1968., 1969.;Skefich 1971.), odnosno upravo Vespazija- na, a to potvrđuje i ulomak natpisa što je bio uklesan na njegovu pročelju. Istraživanja pružaju elemente za zaključak da se na istom mjestu prije toga dizao manji hram, orijentiran približno kao i ovaj flavijevski, podignut vjerojatno u vrijeme kad je Enona stekla civitet i konstituciju. Hram u Ninu najveći je od svih u nas dosad poznatih. Imao je trodijelnu celu i dubok trijem ispred nje, i on je bio prostil heksastil (ili možda pseudoperipter?), a dizao se na visokom podiju, od kojega su sačuvani ortostati fasade i završni profili. Novija istraživanja znatno su korigirala prijašnje prijedloge rekonstrukcije. U prvoj fazi hram je imao izbočene paraste između kojih je bilo položeno monumentalno stubište, a tek je kasnije sa strana na pročelju dobio povišene podije. Ako je vjerovati tlocrtu što ga je izradio Ć. Iveković, ćela je na bočnim zidovima u unutrašnjosti imala sa svake strane po tri polukružne niše, pa to navodi na zaključak da su možda ovdje, a ne u trijemu oko foruma, bile postavljene monumentalne statue imperatora julijsko-klaudijevske familije od kojih su četiri sačuvane. U tom slučaju valjalo bi pretpostaviti da je i ovdje službeni ortodoksni kapitolijski kult bio zamijenjen kultom carske osobe, da je hram postao Au- gusteum , a to se ne bi protivilo našim znanjima o demografskoj strukturi stare Eno- ne gdje su u ranom Carstvu prevladavali epihorski i orijentalni elementi.

Drugi tip kapitolija ima odvojene cele, u nas u Nezakciju, u Saloni i u Poli. Naj- izrazitiji primjer takva rješenja pruža kapitolij iz druge faze u Briksiji (Brixia, dan. Brescia) u Cisalpinskoj Galiji (si. 88), a istome tipu pripada i kapitolij u Veroni (si. 91). Tome se rješenju znatno približava kapitolij u Nezakciju (si. 98), iako onaj u Briksiji zbog zajedničkog trijema ispred cela djeluje kao jedinstveni arhitektonski sklop, čuvajući stare tradicije hrama s trodijelnom ćelom (consuetudo Italica), dok cele u Nezakciju djeluju kao samostalni elementi, odvojeni, ali u potpunom među-

ANTIČKI GRAD

SI. 90. Kapitolij, Trst (Tergeste), Italija: a) ostaci istaknutog riza ii ta sa stupovima na povišenom podiju; b) ostaci gradske bazilike; c) rankršćanska bazilika sv.Justa;d) baptisterij;e) zdenac; Scrinari

' M aasudli 1971.. 129 i (I.; Mutijušić 1990.; Bodon 1999: Kos-idu 1999. Cijeli svezak HAiil 2-1996. posvećen je Nezakciju.

' G nirs 1915.-. Forlati-Tama- m 1923.: 1926: M lakar 1958.: l’avan 1958.: 1971.: Crema 1959.. 176: Mansuelli 1971.. 131 i d.: Krizmanich 1988.: MaiijaSič 1990.: Fis- c h er 1996: Starac 1996.

sobnom skladu, s izraženom simetrijom.8- Srednja cela prostranija je od bočnih, što je neobično, ali im je obrada i kompozicija identična, a to pokazuje da je cijeli kompleks bio unaprijed programiran kao jedinstvena cjelina. Sve cele imaju dubok pro- naos, vjerojatno s dva niza stupova. Za razliku od hramova u Poli i Ekvu čini se da je ovdje svaka cela imala zasebni podij, između kojih su tekli uski hodnici. Arhitektonski ulomci sugeriraju datiranje izgradnje u flavijevsko doba.

Posebnu vrijednost imaju ostaci kapitolija u Puli® već i zbog činjenice da je jedan hram gotovo potpuno sačuvan. Međutim, ovdje se postavlja pitanje, radi li se zaista o kapitoliju u pravom smislu riječi. Neka pitanja ostaju otvorenima i vrijedilo bi pokušati na njih dati određeniji odgovor. Kapitolij se diže na relativno niskom podiju koji je stubama povezan s forumom, a na njegovoj desnoj i lijevoj strani diže se po jedan hram prostil tetrastil, identičnih dimenzija i obradbe. Relativna nizina hramskog podija kompenzirana je naglašenom elegancijom i visinom zdanja, s četiri glatka stupa na pročelju i s dubokim trijemom, pa u čitavoj konstrukciji cela zaprema tek polovinu. Za razliku od zadarskog hrama, koji također potječe iz vremena Augustove vladavine i na kojemu plastični i dekorativni elementi upućuju na strogost i jednostavnost, ovaj u Puli ističe se raskošno obrađenim kapitelima, frizom

234


SI. 91. Kompleks fonima i kapitolija, Verona, Italija: trodijelni hram izbečen prema forumu; Malgherini - Frotingham

i ostalim dijelovima trabeacije (T. I.). Prostorna zamisao ovakva kapitolija s dva hrama koja bočno zatvaraju prostrani podij što gleda na forum odlučno se odvaja od rimske tradicije u koncepciji i izgradnji kapitolija. On bi se takvoj koncepciji znatno približio kad bi se sa sigurnošću moglo dokazati da se između ovih dvaju hramova, posred podija, dizao srednji (Krizmanich 1988.). Između dvaju hramova mogao je stajati i žrtvenik. Postavlja se onda pitanje: zar je moguće da Pula nije imala pravi kapitolij posvećen kapitolijskom trojstvu? Hramovi do foruma sagrađeni su tek potkraj vladavine cara Augusta. To otvara drugo pitanje: zar je moguće da Pula više od pola stoljeća nije imala kapitolijskog hrama i organiziranog prostora za službeni kult, kad je poznato da je kolonija rimskih građana ovdje bila utemeljena prije 43. g. pr. Krista? Sama od sebe nameće se pretpostavka da je prije izgradnje hramova uz forum, koju ujedno treba povezati s konačnom izgradnjom samoga foruma s kojim oni čine logičnu cjelinu, u Poli postojalo drugo kultno mjesto s odgovarajućim hramom. Uzimajući u obzir naglašen kontinuitet u prostornoj organizaciji gradske jezgre unutar bedema i poštivanje ranijih kašteljerskih tradicija u prostornoj organizaciji naselja, valjat će dopustiti da se i kultno mjesto prije izgradnje sačuvanih hramova i organizacije forumskog prostora nalazilo na onomu mjestu gdje je bilo u predrimsko doba, dakle na tjemenu uzvišenja, koje je ujedno umbilicus grada i vjerojatno sustava agerske centurijacije. Tu se već pedesetak godina prije izgradnje foruma morao nalaziti kapitolijski hram koji je jamačno svojim tlocrtom i volumenom reproducirao tip kapitolijskog hrama izgrađenog po starim rimskim tradicijama. Treba naglasiti da su kultna mjesta najkonzervativnija i da se ona nisu bez velikih razloga pomicala na prijelazu iz predrimskoga u rimsko doba, ne samo u gradovima s autohtonom podlogom već i u kolonijama kako pokazuje primjer Zadra, gdje su u donjim slojevima do hrama pronađeni ostaci suhozidnog recinkta koji je vjerojatno pripadao pređrimskom svetištu. Lijevi hram u Puli bio je posvećen “Rimu iAugustu" (Romae etAugusto). Poznato je da August, poučen nemilim iskustvom svojega poočima Cezara, nije dopuštao da ga za života štuju kao božanstvo i da mu se podižu hramovi. Dopuštao je da se to radi na Istoku, gdje su takve tradicije bile prihvaćene u helenističko doba i gdje se vladarima iskazivala božan-

ANTIČKI GRAD

SI. 92. Kapitolij, Salona, faze razvitka: a) dvije odjelite cele s izgrađenim međuprostorom; b) trodijelna zgrada; c) pregradnja uz dodatak trijema sa sjeverne strane; Dvggve 1933.

ska počast. Na Zapadu su takve pojave rijetke, a gdje se i susreću, uz Augustovo ime moralo je biti povezano i ono božice Rome, kao u Puli. Očito je prema tome da je u Poli zarana prevladao onaj društveni sloj kojemu nije bilo zazorno štovanje vladara, a to su morali biti pretežno orijentalni elementi. Stoga hramovi ovdje više izražavaju politički smisao kulta kao odraz građanske lojalnosti i izvjesno dodvoravanje podanika caru negoli tradicionalnu religioznost rimskih građana. Ova se vjerojatno njegovala u starijem hramu, koji je zbrisala kasnija izgradnja, crkva i kaštel.

Kapitolij u Saloni nije dovoljno istražen. E. Dyygve (1933 ) pokušao je sondiranjem u veoma teškim uvjetima (koji su danas još teži poradi naknadne izgradnje) utvrditi njegovu tlocrtnu shemu i faze razvitka (si. 92 a, b, c). Po njegovu se tumačenju prostorna organizacija i tlocrtna situacija salonitanskoga kapitolija pribli- žuju onima iz Pule. Kao i ondje, kapitolij se diže uz kraću (sjevernu) stranu foruma i svojom širinom odgovara širini foruma. U kompleksu kapitolija raziučuju se tri zasebna arhitektonska elementa, postavljena na odjelitim podijima. S bočnih strana je po jedan hram, prostil tetrastil, pročeljem okrenut prema forumu, a između njih je na nešto nižem podiju konstrukcija gotovo kvadratnog tlocrta, također sa stubištem koje omeđuju paraste. To bi po Dyggveu bila prva faza izgradnje (si. 93 a), a vremenski bi se podudarala s izgradnjom hramova uz forum u Puli, tj. potjecala bi s kraja Augustove vladavine. Ako je tome tako, onda bi i ovdje, još opravdanije negoli u Puli, trebalo postaviti nekoliko pitanja. Ponajprije valja zastati pred činjenicom da je Salona postala rimski grad već sedamdesetih godina pr. Krista i da već u Cezarovo doba ovdje postoji organizirani rimski municipalitet, konvent rimskih građana, koji će domala postati sjedište kolonije rimskih građana.Teško je zamisliti da Salona, ne samo rimska kolonija nego k tome i glavni grad provincije, nije imala svojega kapitolija do tog doba, da on nije bio izgrađen krajem Republike ili najkasnije početkom Carstva, kad se to dogodilo u manjim centrima provincije (npr. u Zadru i u Ninu hram iz prve faze). No on o tom slučaju nije mogao imati ovakvu prostomu i tlocrtnu organizaciju već je bez svake sumnje reproducirao ustaljenu consuetudo Italica, tj. imao je tri odjelite cele ili pak hram s trodijelnom ćelom. Prema tome ostaje i dalje zadatak da se detaljnije istraži središnji prostor između dvaju bočnih hramova i pokuša utvrditi nije li se tu u prvoj fazi nalazio središnji hram posvećen Jupitru. Ili pak treba tražiti na drugome mjestu lokaciju ka-

236


SL 93. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar Uader'): prva faza izgradnje s pristupom na podij kapitolija stubama na pročelju; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a

pitoiijskoga kulta iz starijeg vremena. Moguća je i pretpostavka da je u prvoj fazi, svakako predaugustovskoj ili iz samog početka Augustove vladavine, na središnjem međuprostoru bio podignut kapitolijski hram s trodijelnom ćelom (dimenzije i proporcije iskazanoga temeljnog perimetra tome se ne bi protivile), s nešto plićim pronaosom, pa da je on bio negiran izgradnjom bočnih hramova, čime bi se salonitanski kapitolij zaista znatno približio polskom. Druga i treća Dyggveova faza negiraju funkciju kapitolija uopće (si. 92 b, c). Dok je tumačenje treće faze kao gradske javne tribine (rostra) moguće, teže će biti prihvatiti tumačenje da je druga faza bila u funkciji gradske kurije samo zato što je tu nađen natpis koji govorio početku gradnje kurije (. ..curiam inclhoatam]... CIL 3.8817) ili o njezinoj dogradnji. Treća faza međutim unosi još jedan važan moment: cijeli se kompleks orijentira koso u odnosu prema forumu, dok je linija trijema izgrađenog sa sjeverne strane usklađena s općom orijentacijom objekata na kapitoliju u ovoj fazi. To pokazuje da se nešto promijenilo ne samo u funkciji i organizaciji prostora ranijeg kapitolija već vjerojatno i samoga foruma. Ne treba isključiti pretpostavku da su se sadržaj i izgradnja na mjestu prvobitnoga kapitolija promijenili (i da su se uopće mogli promijeniti) zato što je izgradnjom pretorija (monumentalnog središta s rezidencijom namjesnika) bio stvoren nov javni prostor, s novim javnim trgom i središnjim svetištem, koje je preuzelo ulogu službenoga municipalnog kulta. Da je kapitolij relativno rano izgubio svoju prvobitnu funkciju, govori i činjenica da je u 4. st. dospio u posjed gradskog biskupa, i da su na prostoru nekadašnjega kapitolija pronađeni ostaci agrarne ekonomije (turnjačnica, Rendić-Miočević 1953.). No sve su to pretpostavke koje treba verificirati sustavnim istraživanjima.

Hram u Poreču, orijentiran prema forumu, smješten pri završetku poluotočića, nesumnjivo je imao funkciju kapitolijskog hrama. Mišljenje da je bio posvećen bo-

ANTIČKI GRAD

SL 94. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Iader) nakon završetka izgradnje: a) kapitolijski hram s trodijelnom ćelom; b) dvostruki trijem oko kapitolija; c) žrtvenik ispred hrama; d) bočni prilazi na kapitolij; e) jednostruki trijem s lodom oko foruma; f) monumentalni ukrasni stupovi; g) niz taberni s dvije strane foruma; h) ugaoni sklop taberni, stubište za uspon na iodu trijema; i) nimfej s javnom česmom i latrinom; j) severijanska bazilika; k) zdenac; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a

gu Marsu, temeljeno na pogrešnoj interpretaciji naziva “Marafor” kako se u dokumentima zove prostor foruma (ista denominacija susreće se na forumu u Zadru), tj, da dolazi od “Martis forum”, ne može se održati (Suić 1990a). Jednako tako valja odbaciti mišljenja po kojima ostaci trijema s kaneliranim stupovima sjeverno od hrama pripadaju Neptunovu hramu (Amoroso 1908.). Radi se zacijelo o ostacima peribola koji je s tri strane zatvarao prostor kapitolija te u isti mah označavao kraj arhitektonske izgradnje na poluotočiću. Za razliku od zadarskog peribola koji je zatvarao povišeni plato kapitolija, ovaj u Poreču je imao mnogo veću vrijednost u smislu komunikativnosti jer razlika između nivelete foruma i kapitolija nije bila velika pa je tako peribol u neku ruku bio nastavak trijema što je okruživao forum. Nije teško zamisliti koliku je on ambijentalnu vrijednost imao, kad se nalazio na samom rtu poluotočića i bio s tri strane okružen morem. S istog razloga teško je zamisliti da mu je vanjski perimetralni zid bio izgrađen u neprekinutom slijedu zidnog platna, vjerojatno je za razliku od onoga u Zadru imao duže otvorene poteze s vanjskim trijemom i s prospektom na more.

Problem kapitolija u Ekvu (Čitluk kod Sinja) nije potpuno riješen (si. 104). Poznat je njegov smještaj uz forum, s ostacima koje je uočio još Bulić. Njegov položaj u odnosu prema forumu posve je koherentan i funkcionalan, kao i u Parenciju, Poli, Jaderu i u Saloni. Ostaje otvorenim pitanje njegove kompozicije i arhitektonske izgradnje. Abramić, po Dyggveu (1933 ), pretpostavlja da je i tu primijenjena zamisao slična onoj u Poli i u Saloni iz prve faze. Ovdje je takva pretpostavka na mjestu. Kaptolij nije mogao nastati prije sredine 1. st., a to je vrijeme kad službeni kult stječe posve političko značenje.

238


SI. 95. Kompleks forama i kapitolija, Zadar (Iader): pokušaj rekonstrukcije severijanske faze

Između novootkrivenog Augusteja u Naroni i otvorene javne površine uz koju on stoji nesumnjivo postoji međuodnos. Istraživači su spremni položaju Augusteja pridati presudno značenje dominante cijeloga sklopa, dok se trg uza nj interpretira kao forum Narone. Dosadašnja istraživanja nisu pokazala gdje se nalazio stariji hramski sklop kapitolijskoga kulta koji je u Naroni, julijevskomu municipalitetu, morao postojati. S obzirom na blizinu riječnoga toka i gradski perimetar određen bedemima, moguće je stoga pomišljati i na druge namjene otvorenoga javnog prostora uz rijeku, kojemu je također dolikovalo reprezentativno uređenje (emporij, popločan i urešen poput onoga u Jaderu).

Odsutnost ideje kapitolijskoga kulta na širem obalnom potezu provincije Dalmacije pokazuju hramovi u Dokleji (Crna Gora), podjednakih dimenzija i gotovo

SL 96. Kapitolij, Zadar (Iader): visinski odnos hrama i peribola, presjek u ravnini hramskog pročelja; a) prirodna niveleta terena; b) presjek kroz kanale za skupljanje kišnice

ANTIČKI GRAD

0 5 10 m

SL 97. Kapitolij, Nin (Aenona): hram s tro- đijeinom ceiom; tlocrt Iveković i rekonstrukcija pogleda na pročelje Suić

identičnih tiocrtnih i konstruktivnih odlika (Sticotti 1913-, 66 i d.; 80 i d.; Basler 1963.)- Jedan od njih (si. 78 d) bio je posvećen Dijani (si. 99). Drugi, u zapadnom dijelu grada, bio je drukčije orijentiran (si. 100), a ne zna se kojemu je božanstvu bio posvećen (si. 78 f). Iako su oba nesumnjivo bila namijenjena javnom kultu, teško da su imali oficijelni karakter municipalnoga kulta.Treba uzeti u obzir da je Dok- leja relativno kasno (u usporedbi s drugim gradovima u primorskoj regiji) stekla civitet i municipalnu konstituciju i da su u njoj prevladavali epihorski elementi pa su se stoga i mogla pojaviti svetišta ovakvoga tipa, s lokacijom koja nema unutrašnjeg odnosa prema centru oko foruma. S druge strane, Dokleja je u znatnoj mjeri bila izložena orijentalnim utjecajima. Moguće je da se službeni kult obavljao u prostoriji s nišom na istočnoj strani foruma, sučelice bazilici (si. 105 f), u heroonu adaptira-

240


x 3 ]Si. 98. Kapitolij, Vizače (Nesactium): tri odje- Ijiite cele od kojih je srednja izboćena; Mirabelia- |jRoberti 1947.

nom za kult carske osobe. Na taj bi način forum sačuvao jednu od svojih bitnih funkcija kao sastajalište u obavljanju rituala službenoga kulta, kako je to posvuda bilo, dok su dva druga hrama imala funkciju svetišta odgovarajućih božanstava kakvih je, izvan kapitolija, bilo i u drugim gradovima. Dijanin hram uklopljen je u studiozno planiran prostor južno od glavnoga dekumana, s pristupom koji vodi od dekumana prema hramskom prostoru. Orijentiran je približno istok - zapad. Sastoji se od cele koja na zapadnoj strani ima plitku polukružnu nišu i od trijema in antis na pročelju. Produžene ante s dva stupa među sobom formiraju relativno dubok pro- naos. Stražnja (zapadna) fasada svetišta postavljena je u liniji ogradnoga zida svetiš- nog prostora kvadratnog tlocrta s unutrašnjim trijemom koji ima pristupe s istočne i sjeverne strane (si. 99). Omanji kompleks, zatvoren prema van i potpuno neovisan o forumu, čini u tkivu grada zasebnu urbanističku cjelinu namijenjenu kultu, bez ikakve tendencije da se uspostavi funkcionalni odnos prema nekoj susjednoj cjelini. I po tome se on dakle odvaja od funkcionalnosti svetišta kapitolijskoga ka-

SL 99* Hramski kompleks, Duklja (Doctea), Crna Gora:a) cela s polukružnom nišom;b) trijem među antama; c) portik; Sticotti 1913.

ANTIČKI GRAD

SL 100. Hram, Duklja (Doclea), Crna Gora:ed a s plitkom polukružnom nišom, trijem među antama. pristupno stubište; Sticotti 1913-

raktera koje redovito iskazuje jasnu težnju konvergencije u sklopu gradske dominante. Drugi, zapadniji hram (si. 78 f, si. 100), neutvrđenog božanstva, tipom i prostornim rješenjem donekle ponavlja onaj maločas spomenuti, s time da je orijentiran približno sjever - jug, s pročeljem na sjeveru duž glavnog dekumana. I on ima ante i polukružnu nišu u stražnjem zidu, a i po urbanističkomu prostornom rješenju ugleda se na Dijanin hram jer je i on bio okružen pravokutnim peribolom, samo što se ne uklapa u nj već je postavljen u središte zatvorenog prostora. Prema tome, dokleatska svetišta imaju i u smislu arhitektonske tipologije i u smislu prostorne organizacije samosvojne crte koje se mogu smatrati lokalnim varijantama i pojavama. Dedikacija jednog od njih Dijani, božanstvu koje se vezuje u sklop Silva- nova kulta (a Silvan je bio osobito štovan u stočarskim ilirskim zajednicama), mogla bi upućivati i na izvjesnu epihorsku komponentu i na čuvanje starijih tradicija jer nije isključeno da se pod imenom Dijane štovalo jedno staro domaće božanstvo.

Primjer klasičnoga kultnog zdanja pruža hram što se nalazio južno od teatra u Saloni, stilskim i konstruktivnim elementima odgovara Augustovu hramu u Puli (si.

242


SL 102. Hram, Salona: hram uz teatar s dograđenim trijemom, 2. faza; prostil tetrastil s ćelom i trijemom, na podiju kome se pristupa stubama između parasta:Weilbach 1933.

102), a i datira se u isto doba. F. Weilbach (1933.) je utvrdio nekoliko faza razvitka hrama i pripadnog prostora, čime se ipak bitna koncepcija građevine nije mijenjala (si. 101). Ako izostavimo prvu fazu, u kojoj postoji samo ograđeni prostor pravokutnog tlocrta, hram se uklopio u taj prostor u drugoj fazi izgradnje. Bio je prostil tetrastil, s dubokim pronaosom, na visokom podiju s izduženim parastama između kojih se dizalo osam stuba (si. 102). Po Weilbachovu prijedlogu, izgradnjom teatra usporedno s pročeljem (si. 101, III) čime je formirana komunikacija između toga zida i pročelja hrama, bilo je uklonjeno pristupno stubište i podignut zid koji je zatvorio ograđeni prostor oko hrama; ovaj se prislonio uz stupove na pročelju, s otvorom između srednjih stupova, a dva nova ulaza otvorena su na stražnjem zidu ograde (si. 101, FV). U posljednjoj fazi (si. 101, V) hram s bočnih strana dobiva trijem, a pristup na podij čitava kompleksa rješava se uklapanjem lateralnih stubišta između trijema i pročelja hrama. Čitav je prostor dobio nov odnos prema komunikaciji duž fasade, a hram intimni peribol u kojemu je prednja fasada izbočena u odnosu na trijem. Nema sumnje da je ta građevinska evolucija bila uvjetovana evolucijom kulta, a ne samo urbanističkom transformacijom toga gradskog prostora. Hermetičko zatvaranje prostora na pročelju, njegovo distanciranje od gradske komunikacije, lateralno proširivanje dodavanjem trijema i postavljanje bočnih pristupa na povišeni podij, sve to podsjeća na rješenja što se susreću u Dokleji, ali još više na kapitoliju u jaderu iz druge faze. Ne zna se kome je ovaj hram bio posvećen. S obzirom na

ANTIČKI GRAD

blizinu teatra (iako je prva faza starija od gradnje teatra) moguće je da je kasnije bio posvećen Dionizu (Liberu), pa bi u tom slučaju ovakva prostorna hermetičnost odgovarala hermetičkom karakteru tog izvorno orijentalnoga kulta koji je ovdje vjerojatno imao i svojih prethodnih tradicija, iz vremena kad je u Saloni bio snažan grčki isejski element.

B) Forumi s adjaceneijama

Forum, kao središte javnoga i političkog života u gradu, odraz je najviših dostignuća u arhitektonskoj izgradnji grada. Tu se odvija život od jutra do mraka, u mnogostrukim sadržajima i funkcijama. Kao prostor uz kapitolij on služi za sastajalište puka prilikom obavljanja kulta; tu se priređuju skupovi i drže harange; tu se trguje; tu je i prostor ne samo za rekreaciju u zaklonjenim i sjenovitim trijemovima već i za održavanje raznih priredbi, pa i gladijatorskih u onim gradovima koji nisu imali amfiteatar; on je u neku ruku foyer grada gdje se uvijek nešto zbiva, on jednako privlači poslovne ljude kao i radoznale besposličare.

Nažalost, u vezi s našim antičkim gradovima vrlo se malo govori o općoj ulozi foruma koja je stvarno bila mnogostruka. Krivo se tumači uloga foruma u staroj Mursi, oko kojega je bogati građanin Homulin dao sagraditi trijem s pedeset taberni. U natpisu stoji nakana ubi mercatus ageretur (CIL 3-3288). Po tome podatku neki smatraju da je taj trg bio tržnica. Međutim, radi se o tome da je višenamjenski javni prostor trga okružen tabernama gdje se odvija trgovina (mercatus agitur; Suić 1985.).Trgovanje je djelatnost neotuđiva od foruma, od najpriprostijih naselja do samoga Rima, gdje je npr. golemi Trajanov forum okružen tabernama u više redova.

Antologija foruma primorskih gradova veoma je skromna. Razlog tome je nedovoljna sačuvanost, ali isto tako i slaba istraženost tih površina u gradovima. Zasad iscrpnijih podataka pružaju forumi u Dokleji Jaderu, Aseriji i u Ekvu, dok s foruma u Saloni, u Parenciju, u Poli i u Enoni imamo samo neke naznake koje jedva omogućuju đa se utvrdi smještaj i površina trga.

Forum u Zadru i u drugim primorskim gradovima iskazuje konstruktivne odlike po kojima se bitno razlikuje od foruma u drugim europskim provincijama (Britanija, Galija, Panonija itd.). Vrlo je često u izravnome dodiru s gradskim kapitolijem. Uklapanje foruma u gradsko tkivo iziskuje najkvalitetniji urbani prostor koji će sadržavati najkvalitetnije arhitektonske objekte.

Forum u Dokleji smješten je u srednjem dijelu grada, ali uz samu periferiju do sjevernog bedema (si. 78 b). Orijentiran je približno u smjeru sjever-jug, a južnom stranicom prati liniju glavnog dekumana (Sticotti 1913., 106 i d.; Crema 1959-, 366). Središnji pločnik, kvadratnog tlocrta (što je karakteristično i za maločas navedene zatvorene gradske komplekse), bio je omeđen dvjema stubama i za toliko je bio niži od okolnih površina (si. 105). Ostaci baza stupova in situ pokazuju da je bio ok-

244


SI. 103- Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Jader): odnos prema kasnijoj izgradnji na istome prostoru: a) crkva sv. Dorata: b) katedrala na mjestu starije javne bazilike; c) biskupska palača; d) biskupski vrt; e) crkva sv. Ilije s okolnim zgradama; f) stara, pretežno srednjovjekovna izgradnja na kapitoliju i oko njega; g) severijanska bazilika

ružen trijemom, jamačno sa svih strana. Međutim, dok portik s južne, istočne i sjeverne strane ima prostran hodnik između stupovlja i stražnjeg zida, na zapadnoj je strani stupovlje bilo prislonjeno uz same lezene bočnog zida bazilike (si. 105), bez imalo dubine, što jasno pokazuje da je stupovlje s ove strane imalo primarnu funkciju uspostaviti cjelovitost dekora i doživljaj zatvorenosti forumskog ambijenta, a sama blizina stupova fasadi bazilike izaziva dojam da su stupovi uz bočne ulaze u baziliku u isti mah i neke vrste protironi tih ulaza. Kompozicija adjacencija što omeđuju forumsku površinu umanjuje protočnost kompleksa što bi, načelno uzevši, trebalo tumačiti kao nedostatak u prostornom rješenju. Trg ima samo tri ulaza koji vode kroz portik do njegova pločnika iz glavnog dekumana, a šest prolaza preko kojih komunicira s bazilikom. Samo jedan prolaz pojavljuje se na istočnoj fasadi trijema (si. 105 c). Portik je bez sumnje bio prizeman, tj. nije imao gornjeg trijema s lodom, a to je i razumljivo s obzirom na dimenzije foruma i na visinu bazilike koja ga zatvara sa zapadne strane, tako da je čitav izazivao dojam jednoga prostranijeg peristila, s ujednačenim gabaritom koji nije remetila nikakva susjedna dominanta. Izuzevši baziliku i pretpostavljenu kuriju (?) na sjevernoj strani (si. 105 h), te svetište - heroon na istočnoj (si. 105 f), ostale prostorije protumačene su kao scholae, exedrae i tabernae. Vjerojatno je da su to bile pretežno prostorije za rekreaciju i sastanke, no niti jedna od njih nema uobičajeni tlocrt tabemi, a ako su neke i služile toj svrsi, njihov broj je tako neznatan te se postavlja pitanje gdje se nalazilo trgovačko središte Dokleje, pitanje tim opravdanije kad se uzme u obzir da bazilika u unutrašnjosti nije imala gornje lađe, koja također služi trgovini. Ako ova razmišljanja nisu bez temelja, forum u Dokleji prvi i u najvećoj mjeri upućuje na pojavu u kojoj ovaj javni prostor sve više gubi svoj prvobitni smisao trgovačkog središta.

Forum u Zadru, iako tek djelomično otkriven (Suić 1949-; 1958.; 1981.; 203-216; Fadić 1986a; 1999b), količinom i kakvoćom pronađenih elemenata pruža mogućnost konkretnije rekonstrukcije (si. 103). Bio je omeđen s tri gradske komunikacije: s južne (zapravo jugoistočne) strane kardom što teče duž Ulice Š. Kožiči-

ANTIČKI GRAD

SL 104. Forum , Čitluk k o d Sinja (Aequuni)\ kompleks kapitolija je na sjevernoj strani; Reisch 1911.

ća Benje (prije Petranovićeva ulica), sa sjeverne strane glavnim gradskim dekumanom (Širokom ulicom, prije Ulica 1. Lole Ribara, Kalelarga), a sa zapadne kardom koji je razdvajao kompleks kapitolija od kompleksa foruma. U uzdužnom smjeru na nj su vodile dvije ulice, jedna od Srednjih vrata (Porta media) i druga od gradskih vrata koja su se nalazila na liniji kasnijih Kopnenih vrata. Kroz taberne što se nižu uz jugoistočni rub foruma one su vodile ravno na forumski pločnik. S lateralne strane vodili su prilazi iz ulica do trijema, a jednako tako i kroz bazilike koje su flankirale forum uz njegove duže strane. Na taj način bila je omogućena maksimalna komu- nikativnost i protočnost u čitavu kompleksu, uz izrazitu težnju konvergencije u longitudinalnom smjeru, što je osobito važno s obzirom na periferni položaj foruma u gradskom tkivu. Kao prostor zamišljen i izgrađen sukladno s kapitolijem, i on je u doba Flavijevaca, u isto vrijeme kao i kapitolij, bio s tri strane okružen raskošnim trijemom. Otvoren je bio prema kapitoliju kao i ovaj posljednji prema forumu, pa je na taj način oblikovan veliki prostor izdužena oblika okružen trijemom, u dvije razine, s cezurom koju je označavao kardo koji je tekao podno kapitolija. Razlika u niveleti tih dviju intimno oblikovanih površina i njihova naglašena prostorna odvojenost nisu ostavljale dojam hermetičnosti kako se to susreće na forumima ili u cjelinama što omeđuju kultne objekte u Dokleji. Forumski pločnik, dosta dobro sačuvan, organiziran u simetričnim pojasevima koji teku po njegovoj dužoj strani, niži je od pločnika okolnog trijema za dvije stube (si. 133). Trijem je bio izgrađen s dva kata stupovlja, s monolitnim trupcima cipollina, raskošnim kompozitnim kapitelima, frizovima s akantovim volutama i kontrastnim elementima gornje i donje trabeacije, dok je izmjenjivanje bijelih mramornih pojaseva s toniranim trupcima stupovlja i sivoplavkastom bojom pločnika odražavalo težnju k dikromiji koja je karakteristična za scenografiju ovoga razdoblja. Gornja lođa imala je parapet koji se sas-


SL 105- Forum , D uklja (Đoclea), Crna Gora:a) pristup na forum s glavne ulice; b) lijevi ulaz; c ) bočni prolaz; d) kanal za skupljanje vođe iz termi; e) ostaci rubnih stuba forumskog pločnika i trijema; f) prostorija s nišom, vjerojatno kultno mjesto; g) scfoolae, exedrae, tabemae; h ) kurija(?); 0 ulaz u pretprostor bazilike; j) središnji prostor bazilike; k) tribunal bazilike; Sticotti 1913.

tojao od pilastara položenih iznad trabeacije donjeg trijema, s protomama iz dioni- zijskoga kruga (satir, bakhant), između kojih su se nalazili pluteji s motivom amora što pridržavaju enkarp (si. 111). Pristup na gornju lođu bio je riješen stubištima koja su se vjerojatno nalazila na završnim elementima dužih krila trijema sučelice kapitoliju, te u sklopu taberni uz sjeveroistočni ugao foruma, a vrlo je vjerojatno da su međusobno komunicirale gornje lođe trijema s gornjom galerijom bazilike iz doba Severa. Prije izgradnje trijema, forum je bio omeđen građevinama koje su imale pretežno gospodarski karakter. Iz te faze, koja pada u početak 1. st. n. e., ostao je niz taberni na sjevernoj i istočnoj strani foruma, koje su svojim širokim otvorima sve orijentirane prema forumu (si, 103). Osim tili arhitektonskih elemenata visoke kakvoće, forum je imao i bogati dekor što su ga činili nizovi statua položeni na donju stubu fonima, uz svaki stup po jedna (si. 145), čime je bio uspostavljen kontrapunkt u forumskoj altimetriji, u kojoj je važnu ulogu imao čovjek koji se kretao na tom prostoru, kao mjerilo u svim trima dimenzijama.

Forum u Poli, koliko se zna, imao je posve logičan odnos prema hramovima i prostoru određenom za kult.84 U organizaciji toga gradskog kompleksa Pola napušta strogi radijalno koncentrični sustav rastera i približuje se ortogonalnosti, koja je prevladavala u četvrtima izvan pomerija. I ovdje je kompleks hramova prema forumskom kompleksu na neki način kontrapunkt u jednoj većoj cjelini, gdje dva bočna hrama s povišenim podijem zatvaraju prostor kulta, kao što je trijem oko foruma zatvarao čitav trg s triju strana. Vjerojatno je raspoloživost slobodnog terena uvjetovala ne samo uspostavljanje odnosa prema naselju na uzvišenju i prema luci sa suprotne strane već i same dimenzije trga: bio je dugačak 81 m, širok 37 m. Imao 1958.; Mansuki 1971., 196;je dakle odnose gotovo 1:2,2 (jaderski 1:2), pa je prema tome najizduženiji forum K*®>"ich » ; Fisch«

v. . . „ . . . . . . . . . . . . . . , , 1996.;Starac 1996.;MatijaSicu našim gradovima. Svi ostali se u mnogo većoj mjeri približavaju obliku kvadrata. 1999,

247

ANTIČKI GRAD

SL 106. Forum, Podgrađe kod Benkovca (Asseria): a) pločnik foruma; b) trijem oko foruma; c) bazilika s polukružnim nišama; d) naknadno izgrađena cisterna; d) srednjovjekovna crkvica Sv. Duha; Liebl - Wilberg 1908.

Oko foruma bio je podignut trijem s gornjom lođom, a njegovi su rubovi također bili ukrašeni statuama patrona, odličnika i zaslužnih građana kao i u Jaderu. U disharmoniji nastaloj sukobljavanjem dvaju sustava, radijalnokoncentričnoga i ortogonalnog, problem komunikativnosti i protočnosti našao je ovdje samosvojna rješenja. Glavni je pristup bila prometnica koja je vodila iz gradskih vrata sa Sergijevskim slavolukom. Ona je forumom i završavala. Međutim, niz prometnica spuštao se padinom uzvišenja prema forumu pa su ovdje lateralne komunikacije imale znatniju ulogu, a ne manje i one koje su vodile do luke uz bedem. Povezanost foruma s lukom i pristaništem nesumnjivo je potencirala gospodarsku ulogu foruma, koju su u nekim drugim gradovima, npr. u Jaderu i u Saloni, forumi dijelili s tržnicama i skladištima što su se nalazili do pristaništa.

Od foruma u Saloni poznati su samo smještaj (si. 79,1) i dimenzije njegova zrcala; bio je dugačak 70 m, širok 45 m (Dvggve 1933.). Očito je da te relacije nisu

SL 107. Bazilika, Duklja (Doclea), Crna Gora: pogled na bočnu fasadu sa strane trijema na forumu; Sticotti 1913.

248


SL 108. Bazilika, Duklja (iDoclea), Crna Gora: unutrašnjost, rekonstrukcija; Sticotti 1913.

primjerene veličini “dugačkih Salona” kako ih naziva Lukan (Phars. IV, 404) več prvobitnoj gradskoj jezgri što ju je činila ona Dyggveova urbs vetus. Prostornu artikulaciju grada nije, čini se, pratilo i proširivanje forumskog areala, a i forum nije izgubio svoju primarnu funkciju u isto doba kad je prvobitni kapitolij izgubio svoju, o čemu je već bilo govora. O njegovoj arhitektonskoj izgradnji gotovo i nema pouzdanih dokumenata. Trijem što je bio izgrađen u trećoj fazi sjeverno od nekadašnjega kapitolija, sa stupovljem koje se dizalo poviše kockastih postamenata, zacijelo nema jačeg izravnog odnosa s forumom. Prije bi to mogao biti ostatak trijema jedne ulice s trijemom (via porticata) izgrađenim kasnije, u doba posvemašnjega prostornog i namjenskog prestrukturiranja nekadašnjega kapitolija. U tom slučaju u ovoj bi ulici trebalo prepoznati jedan od glavnih, ako ne i glavni dekuman stare Salone. U smislu komunikacijskog povezivanja foruma sa središtem grada važnu je ulogu imala ulica (jedan kardo) koja se u padu spuštala i flankirala forum sa zapadne strane.

Forum u koloniji Ekvu zaprema središnji prostor naselja85 i, što se toga tiče, najbliži je kanonskim shvaćanjima rimskog urbanizma. Nalazi se uz križanje dviju temeljnih gradskih komunikacija, karda koji teče u smjeru sjever-jug od jednih gradskih vrata do drugih, i dekumana koji ide od istočnih gradskih vrata i seže do karda (si. 75). I sam je orijentiran u smjeru sjever-jug. Širina mu iznosi oko 35 m, dok mu je dužina neodređena. Bio je okružen trijemom, iza kojega se nalazi niz prostorija koje su vjerojatno služile kao taberne, dok se na sjevernoj strani nalazio kompleks kapitolija (si. 104).

Nešto je konkretnija slika foruma u Aseriji (si. 106; Liebl - Wilberg 1908.; Fadić 1999; 1999a; 2001.). Forumski je kompleks izgrađen po sredini duže osovine nase

■! Bulič 1885.; 1885a; Reisch 1913-: Mišura 1921.: Miloše- vić 1987.: 1990.: 1998.

249

ANTIČKI GRAD

SI. 109. Bazilika, Zadar (lader): severijanska bazilika uz jugoistočni trijem foruma; a) trijem oko foruma s ostatkom ranijega zida; b) srednja lada; c) bočne lađe; d) tribunal

lja, ali uza sam rub gradskog areala, uz bedeme na jugozapadnoj strani (si. 82 d). To je i najmanji forum dosad otkriven u istočnojadranskim primorskim gradovima: širina mu iznosi oko 28 m, a s obzirom na kompoziciju i smještaj, toliko mu je mogla iznositi i dužina. Površina foruma svakako nije razmjerna površini i veličini naselja: Aserija je duga oko 450 m, a prosječna joj je širina oko 150 m. Položaj fonima se orijentacijom prema perimetru i smještajem odlučno odvaja od tradicionalnih rimskih shvaćanja pa tome ovdje, kao i u nedalekoj Varvariji, treba tražiti uzroke u kontinuitetu čuvanja naseobinske dominante i kultnog mjesta iz predrimskoga, gradinskog perioda. Forum je bio izgrađen kvalitetnim ostvarenjima, s funkcionalnim prostornim rješenjima. S oba boka dizao se dosta dubok trijem, a vjerojatno je imao krilo i na trećoj strani, uz gradski bedem, koji je ovdje bio veoma strm, pa su eventualne egzedre i drugi ambijenti uklopljeni u trijem mogli pružati izvanrednih doživljaja i veduta okolnoga ravničarskog pejsaža. Gradsko svetište nalazilo se vjerojatno u središtu sjeveroistočnog krila koje je uklonila naknadna izgradnja cisterne (si. 106 b), dok su ostale građevine bile namijenjene potrebama municipalne uprave. Unatoč skromnim dimenzijama, forumski kompleks uAseriji kao malo koji otkriva koherentnost arhitektonskih elemenata, ali i izvjesnu hermetičnost u odnosu na ostali gradski areal, koji se još istražuje. U klimatskim uvjetima koji vladaju na ovoj istaknutoj gradini forum s adjacencijama kao cjelina je racionalno rješenje, zaklon od bure zaštićen s tri strane i prisojno boravište izloženo insolaciji, sa sjenovitim istočnim trijemom do podneva, s osunčanom središnjom stranom veći dio dana.

Forum u Enoni (si. 81), nedovoljno istražen, organski se uklopio u veću inzulu što ju zatvaraju gradske prometnice, od kojih su glavne one koje vode od Gornjih i


Donjih gradskih vrata k središtu. Jedan kardo tekao je iza hrama paralelno s glavnim, a tu su pronađeni ostaci trijema, odnosno stupova koji su pripadali gornjem redu trijema (lođi). U natpisu se spominju taberne i moenianum u kojemu valja prepoznati upravo ovaj gornji kat trijema (CJl 3-14322'*; Suić 1969 ). Budući đa Enona nije imala amfiteatra, to je loda služila kao gledalište pa je stoga i naziv uzet iz amfitea- tarske terminologije. Istraživanja pokazuju da trijem nije tekao oko foruma već da je bio prekinut na bokovima hrama, gdje su se dizali objekti javne namjene. Enona pruža u nas jedinstven primjer odnosa hrama prema forumu.Tu nije bilo kontrapo- zicija kompleksa kapitolija prema forumskom kompleksu kao u drugim gradovima, već je hram izgrađen na samom forumu, izdignut na povišem podiju, i uokviren jedinstvenim arhitektonskim okvirom, slično kao što je to bilo npr. u Pompejima. Pitanje je u kolikoj je mjeri ovakvo “arhaično” rješenje plod nekog utjecaja izvana, odnosno nije li ono nastalo spontano, možda na temeljima stare predrimske tradicije, naslijeđene zajedno s kultnim mjestom liburnske Enone koje je, možda, slično kao u Jaderu, imalo svoj temenos posred kojega se nalazilo glavno svetište zajednice.

C) Kurije i bazilike

Forum je, uz ulogu u kultu i trgovini, imao i važnu ulogu u administrativno-up- ravnoj sferi grada i njegove zajednice. Uza nj se stoga redovito podižu kurije i bazilike. Kurija služi kao sastajalište gradskog vijeća dekuriona, a bazilika ima mnogostruku ulogu, kao javno sastajalište puka u obavljanju trgovine, komicija, kao sudnica i uopće mjesto gdje se gradski magistrati obraćaju narodu. Poradi uloge i smještaja uz forum te se građevine redovito odlikuju visokom kakvoćom. Međutim, cjelovitije je sačuvana samo bazilika iz Jadera. Obje građevine, bazilika i kurija, identificirane su u Dokleji.

Stari Jader imao je dvije bazilike: jednu iz najranijeg Carstva i drugu iz vremena Severa (početak 3- st.). Na ostacima one prve bila je negdje u 6. st. izgrađena starokršćanska bazilika, nad kojom je kasnije nastala današnja romanička crkva sv. Sto- šije (Vežić 1988 ). Bazilika je bila prislonjena uza stražnji zid taberni koje su se nizale sa sjeverne strane foruma, bila je nesumnjivo trobrodna i imala je gornju galeriju, a kroz taberne je komunicirala s forumom. Istraživanja pokazuju da je jedna sporedna ulica tekla od glavnoga karda prema južnoj lađi bazilike (onoj do foruma) i produžavala se u samoj bazilici. Druga, veća bazilika, nalazila se duž foruma na suprotnoj strani. Slijedeći smjernice suvremene arhitekture severijanskog razdoblja, ona je projektirana kao izdužena zatvorena cjelina pravokutnog tlorcta u potpunoj simetriji bočnih i čeonih strana (si. 109). Na krajevima su bile plitke niše - tri- bunali upisani u perimetar, ispred kojih su se nalazila dva stupa. Srednja lada bila je okružena trijemom koji je na kraćoj stranici imao četiri stupa, a na dužoj ih je vjerojatno imao najmanje tri puta toliko. Gornja galerija tekla je na sve četiri strane, a njezino sjeverno krilo vjerojatno je komuniciralo s gornjom lođom forumskog trijema. Osim tlocrta, sačuvanog samo djelomično, postoje i neki arhitektonski ele-

ANTIČKI GRAD

SI. 110. Bazilika, Zadar (Iader): rekonstrukcija poprečnog presjeka ispred tribunaia; lijevo stup forumskog trijema

menti koji pružaju uvid u altimetrijsku rekonstrukciju bazilike (si. 110). Stupovi unutrašnjih trijemova bili su izrađeni od granita crveno-bijele granulacije, a kapiteli i trabeacija od bijelog mramora, pa je na taj način i ovdje bio naglašen dojam po- likromije. Pronađeni su i pilastri gornje balustrađe koja je, kako Vitruvije donosi, morala biti toliko visoka da se iz prizemlja ne može vidjeti što se dogada na galeriji (Vitruv. Arch. V, 1, 3 i 5; v. ovdje 412). To su masivni pilastri s likovima Jupitera Amona i Gorgone, između kojih su se nalazili pluteji s enkarpima od hrastova lišća. Krovna konstrukcija srednje i pobočnih lađa bila je drvena.

Drugih cjelovitijih nalaza nema. Kuriju u Saloni spominje jedan natpis nađen na prostoru kapitolija (Dyggve 1933.). Malo je vjerojatno da se ona tu i nalazila nakon što je kapitolij bio eliminiran. Kompleks bazilike s kurijom vjerojatno je flankirao istočni dio foruma po njegovoj dužoj strani, možda kao jedinstvena cjelina. Njegov dio mogla bi biti omanja prostorija s apsidalnim završetkom i upravo bi ona odgovarala ulozi kurije.

Dokleatska bazilika zatvara forum sa zapadne strane i prati ga u čitavoj njegovoj dužini * To je bila izdužena jednobrodna prostorija (si. 105 j) kojoj je naknadno bila dodana prostorija s apsidalnim tribunalom (si. 105 k) na sjevernoj strani. U baziliku su vodila tri ulaza iz glavnog dekumana, pet ulaza s foruma i tri ulaza sa zapadne strane. Glavni pristup bio je na južnoj strani gdje se iz pretprostora odijeljenog s dva stupa ulazilo u središnju prostoriju. Analogno rješenje nalazi se i na suprotnoj, sjevernoj strani, a prolaz između velike dvorane i one prizidane s tribunalom bio je otvoren kad je bazilika dobila ovaj aneks. Bočni zidovi bili su s vanjske i

■ Stimtti »13 ili a- Cre- s unutra®n)e strane raščlanjeni istaknutim lezenama. Uz one duž foruma bili su prisna 1959.. 371. lonjeni stupovi trijema koji vizualno povezuju stupovlje trijema oko foruma (si.

252


107), dok oni u unutrašnjosti tvore ritam niša s lučnim završetkom (si. 108). Budući jednobrodna i relativno uska, nije imala gornje galerije već je poviše lađe bio postavljen krov drvene konstrukcije. Nije posve uvjerljivo tumačenje odnosa velike dvorane prema onoj prizidanoj s tribunalom. Podij tribunaia, često u polukružnoj niši kao i ovdje, po svojoj funkciji mora biti otvoren prema brojnom auditoriju, a u Dokleji je on zatvoren i komunicira s bazilikom iz prve faze kroz (vjerojatno kasnije otvorena) vrata. Stoga će biti bolje tumačiti onu manju prizidanu prostoriju kao kuriju koja je komunicirala s bazilikom, a kao tribunal bazilike mogao je služiti prostor između stupova i stražnjeg zida koji je za jednu stubu bio povišen u odnosu prema središnjem prostoru bazilike, N'a taj je način bila postignuta najtješnja prostorna i funkcionalna veza između ovih dviju građevina namijenjenih za sastajanje puka i za sjednice gradskog vijeća. Ako je ovakva interpretacija točna, onda, naravno, treba potražiti neku drugu namjenu prostoriji koju su istraživači identificirali kao kuriju (si. 105 h).

D) Terme

Termalni kompleksi neotuđivi su dio urbane kulture u rimskom gradu ma kako on bio čedan. Bez njih je nezamisliv društveni život u gradu u prva četiri stoljeća. Život u njima počinjao je poslije podne i trajao do navečer. Terme su uz kupanje (valja spomenuti da ni u gradovima na moru nije bilo kupanja u današnjem smislu) pružale mnogostruke mogućnosti rekreacije i zabave: tu su se znanci sastajali, šetali i razgovarali, često su se tu nalazile i biblioteke, tu se njegovalo tijelo prez- nojavanjem i masažama, tu su bila ročišta poslovnog svijeta i dokonih susreta.Takvoj funkciji odgovarala je i njihova arhitektonska izvedba.

0 . S . 10 15

St 111. Trijem, Zadar (Iader): rekonstrukcija presjeka kroz trijem i taberne na istočnoj strani foruma, s pogledom na pročelje sjevernog trijema

a n t i č k i g r a d

r Puschi 1914.; Sticotti 1934.; M lakar 1962.; Mansuelli 1971., 99 i d .; Rosađa 1999.

SL 112. Terme, Vizače (Nezakcij): sklop s višestrukim termalnim postrojenjima; l.kaldarij; 2. tepidarij; 3. frigidarij; 4. prefurnij; 5. kaldarij; 6. tepidarij; 7. hodnik; 8. unutrašnje dvorište; 9- mali hipokaust; 10. mali kaldarij; 11. spremište; 12. antička piscina adaptirana za suvremenu cisternu; 13. pomoćne prostorije i prostorije neodređene namjene; 14. čuvareva kućica; Puschi 1914.

Kao i ostale kategorije građevina, i terme su od kraja Republike dalje doživljavale razvitak u arhitektonskoj kompoziciji i u tehnološkim inovacijama, čemu su pridonijele i provincije, osobito sjeverne. Ostaci na istočnoj jadranskoj obali ilustriraju samo neke etape tog razvitka.

Po arhitektonskoj, funkcionalnoj i prostornoj zamisli termalni sklop u Nezakci- ju reproducira stariju tradiciju najranijih rimskih termi kakve se npr. nalaze u Pom- pejima.^Tu još nema jedinstvene arhitektonske zamisli već se kompleks razvija spajanjem dviju cjelina oko zajedničkoga centralnog prostora (si. 112); svaka od tih cjelina reproducira iste bitne elemente termalnog postrojenja s kaldarijem, tepidarijem i frigidarijem.Veći kompleks namijenjen je muškarcima, a manji ženama, upravo kao u Pompejima. U tom zbroju nema unutrašnjeg reda, a ne podudaraju se ni orijentacije pojedinih dijelova. Po tome terme u Nezakciju odražavaju graditeljstvo termalnih postrojenja iz ranog Carstva i nose izrazit pečat arhaičnosti prema ostalima.

Terme u Dokleji (Sticotti 1913., 98 i d.) zapremaju čitavu gradsku četvrt (si. 78 c). Iako u tlocrtnoj dispoziciji još ne slijede kanone klasičnih termi, pokazuju unutrašnju koordiniranost i logičnu prostornu artikulaciju, koherentnu funkciji arhitektonske cjeline. Jezgra kompleksa su dva središnja prostora (si. 113 C i T) od kojih je jedan bio okružen trijemom; unutrašnje komunikacije suvislo povezuju pojedine termalne elemente i društvene prostorije s periferno smještenim ostavama i pomoćnim prostorijama. Prema tome, ako dokleatske terme i ne reproduciraju arhitektonski “tip” koji je već bio usvojen u doba njihove izgradnje (poč. 2. st.), one izričito upućuju na jedinstvenost arhitektonske zamisli.

Prostorna organizacija salonitanskih termi (Gerber 1917a) u istočnom dijelu grada u potpunosti reproducira ideju kanona u gradnji tih objekata.Već krajem 1. st.

254


SI. 113. Terme, Duklja (Doclea), Crna Gora: sklop javnih gradskih termi; a) ulazi s glavne ulice; A) ulazni prostor;B) čekaonica; C) središnji prostor s trijemom; D) apoditerij (svlačionica i pohrana odjeće); E) mramorom popločana dvorana; F) pretprostor; G) svlačionica; H) latrina; X) tepidarij s mozaičnim podom;J) rezervoari tople i mlake vode; K) čuvareva soba; L) tepidarij i kaldarij; M) i N) biblioteke; O) i P) društvene prostorije; R) kaldarij; S) prolaz; T) unutrašnji otvoreni prostor; Sticotti 1913.

L=~.J 20 __ $0m

SL 114. Terme, Salona: javne gradske terme u istočnom dijelu grada; rekonstrukcija tlocrta; a) ulazi s ulice; b) prostorija za Čuvara; c) prostorije otvorene prema ulici; d) ulaz sa zapadne strane; f) izlaz iz frigida- rija na istočnoj strani; A) ulazni prostor - vestibul gdje se dobivaju tesere i gdje se nalazi čuvar pohrane (capsarius); B) prostorija s apsidom za boravak i vježbanje; Q trijem oko palestre; D) središnji otvoreni prostor - palaestra - s impluvijem; E) velika dvorana, pretprostor s bazenom (F) u apsidi; G) apoditerij; H) apoditerij za odlič- nije posjetitelje, s maserima (unctores) i si. I) tepidarij; K) laconicum ili sudatorium; L) tepidarij; M) kaldarij; N).prefumij; 0) kupaonice za pojedince; P) frigidarij; Q) pretprostor; R) latrine; Gerber 1913-

255

ANTIČKI GRAD

0 lOOtn

SI 115. Terme, Trier (Augusta Treverorum), Njemačka: javne carske terme, tlocrt i idealna rekonstrukcija;C) caldarium; T) tepiđarium; F) frigidanum- L) laconicum; Pfretschner 1909-

n. e., zaTrajana, terme se počinju razvijati u aksijalnim pravcima, s istaknutom težnjom simetriji po uzdužnoj osi. Vrhunsko dostignuće te ideje su poznate Karakali- ne terme u Rimu. I sada, kad se radi o većem sklopu, ponavljaju se i multipliciraju pojedini elementi, ali to nije zbrajanje odjelitih cjelina već organska integracija unutar sklopa (si. 114). Geometrijsko središte termi zaprema prostor otvorenoga dvorišta okruženog trijemom; ulazni prostori su duž ulice, s južne strane, a na suprotnoj je strani, na sjeveru, kaldarij s polukružnom apsidom i bazenom koji je odvojen stupovima. Tri apside na sjevernoj strani logični su završeci longitudinalnih pojaseva i u tlocrtu još više naglašavaju aksijalnu razvedenost čitava kompleksa.

Ost varenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Si. 116. Terme, Zadar (Iader)-. djelomična rekonstrukcija tlocrta; a) kaldarij; b) tepidarij;c) prefumij;d) svlačionica i pohrana; e) sudatio ili laconicum; f) zdenci iz vremena nakon rušenja termi

To su samo istaknuti primjeri koji su bolje sačuvani i detaljnije istraženi. U mnogim drugim gradovima nađeni su pojedini detalji ili samo pokazatelji koji upućuju na postojanje gradskih kupališta. U Zadru je otkriven dio kompleksa s kaldarijem i tepidarijem (Suić 1958.) te ostacima lateralnih aneksa (si. 116). Ovdje je artikulacija moraia ići u suprotnom smjeru, u širinu ulijevo i udesno, jer širina gradske inzule nije dopuštala razvijanje u longitudinalnom pravcu: gradski dekumani iznad kaldarija i ispod tepidarija tekli su u kontinuitetu i tu su morale završavati sjeverna i južna fasada kompleksa. Druge terme uočene su u sklopu samostana sv. Marije.To su bile forumske terme i one su morale biti veće i raskošnije od ovih (Suić 1981., 198-200). Gotovo da nema grada u kojemu nisu bili uočeni ostaci kupališta i prostorija s hipokaustom (Pula, Rijeka, Krk, Cavtat i drugi), a jednako tako su i veće vile imale termalne sklopove, od kojih je najvredniji onaj uz palaču u uvali Verige na o. Brijunu (Begović Dvoržak 1998.).Termalne uređaje imale su i pojedine stambene kuće u gradu; oni su primamo služili za zagrijavanje prostorija.

Primjer termalnog uređaja u naselju koje je bilo relativno kasno urbanizirano pruža Danilo kod Šibenika, stari Rider (Faber - Zaninović 1963.). Prije se smatralo da je veliko nepokriveno dvorište dio urbanoga rezidencijalnog objekta koji je kasnije bio inkorporiran u kontekst jednoga starokršćanskog objekta. Na taj zaključak upućuju ostaci starokršćanskih zdanja (si. 117). Međutim, na zračnoj snimci kompleksa razabira se ostaci forumske arhitekture, posebno niz taberni uz istočni dio termalnog postrojenja. Blokovi s obiju strana dvorišta pripadaju jedinstvenome objektu, gradskim termama uz forum. Vrlo je izražena aksijalna usmjerenost i koherentnost južnoga i sjevernog dijela. Ta je cjelina kasnije razbijena, a njezin dio preuređen je za starokršćanski kult, vjerojatno s tekućom vodom koja je bila dovedena u najranijoj fazi forumskih termi.

ANTIČKI GRAD

■—

d= r ~ i>i >i —

T L .J T■ 1 1 M1 1 i

Si 117. Terme, Danilo kod Šibenika (Rider): a) grijani dio s hipokaustiranim prostorijama (kaldarij, tepidarij i dr.); b) središnja otvorena palestra s okolnim prostorijama za društveni život; Rendić-Miočević 1975.

E) Teatri i amfiteatri

Teatar u nekom gradu kao malo koji drugi objekt otkriva atmosferu urbane demografije i kulturnu razinu gradskog stanovništva. On nikako ne ovisi o veličini grada i o njegovoj površini: stara Dokleja bila je najveća nakon Salone a, kako sve upućuje, teatra nije imala, dok ih je Pola imala dva, a teatar je imala i malena Isa na dalekom otočiću, gdje su stare grčke tradicije bez sumnje i u tom pogledu igrale važnu ulogu. Dosad su obrađeni samo teatri iz Pule; obradu onoga iz Salone pripremio je Dyggve, ali ju nije objavio; ostao je neobjavljen i teatar iz Visa. Nema sumnje da su i mnogi drugi gradovi imali svoja kazališta. Na to upućuju rezultati istraživanja, npr. u Zadru gdje su nađeni arhitektonski elementi koji su pripadali teatru, ili u Naroni gdje se susreću munera, u natpisu koji govori o organizaciji scenskih igara (ludi scaenici, CIL 3.1769).

Rimski teatar, kao i grčki, ima tri glavna elementa: scenu (skenS, scaena), gledalište (tbeatron, cavea) i orkestru (orkhSstra, orchestra). U rimskom kazalištu ima sasvim različitu ulogu negoli u grčkom, ovisnu o karakteru scenskih priredbi: kora više nema pa i orkestra često služi kao dio gledališta. Redovito je polukružnog oblika. Radnja se odvija na povišenom podiju ispred gledališta, a kulisa je pročelje scene (scaenae frons), dinamički raščlanjeno i ukrašeno izuzetno bogatim arhitektonskim elementima, s najblještavijim prospektom što su ga mogle imati antičke građevine. Konstruktivno-tehnički momenti u izgradnji kazališta ovisili su o prirodi terena gdje je ono bilo podignuto.Teatri građeni na ravnom zemljištu imali su odgovarajuće supstmkcije na kojima je počivalo gledalište, kao npr. gornja kavea u Saloni (si. 121). No vrlo često se za smještaj kavee iskorištava neka prirodna padina (gdje je ima), kao npr. u Trstu (si. 118) i u oba kazališta u Puli. U tu svrhu bilo je potrebno

258

Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Judranu

veoma često teren pripremiti i oblikovati, osigurati gledalištu solidnu podlogu, pa je nerijetko valjalo rezati i živac kamen, kao npr. u gradskom teatru u Puli: u takvim slučajevima su stube gledališta bile izrađene klesanjem živca. Oborinske vode slijevale su se niz gledalište prema orkestri pa je bilo potrebno osigurati otjecanje. Zbog toga se redovito duž perimetra orkestre gradi kanal za odvod.

Veći teatar u Puli (si. 120), smješten na uzvišenju izvan gradskog perimetra (si. 83,9), nastao negdje potkraj Republike ili na samom početku Carstva kao i onaj u Veroni, tlocrtnom morfologijom izražava jedinstven kompleks u kojemu širina scenske zgrade odgovara promjeru gledališta.88 Kavea je izgrađena na sustavu koncentričnih polukružnih zidova, radijalno ispresijecanih supstrukcijama koje se spuštaju od vanjskog luka i gornjeg reda prema orkestri. Zatvorenost arhitektonskog sklopa i organska povezanost scenske zgrade s gledalištem upućuju na zaključak da je pristup gledalištu bio riješen silaskom publike iz gornjih redova (summa cavea). Središnji dio scene okrenut prema gledalištu neznatno prelazi dužinu osnovice orkestre, a smješten je između dva prolaza koji kroz pročelje scene vode na podij, po čemu se ovaj teatar razlikuje od većine ostalih gdje je glavni pristup bio riješen centralno, preko glavnih vrata (porta regia). Sa stražnje strane imao je trijem koji je tekao čitavom dužinom scenske zgrade. Manji teatar u Puli® smješten je na istočnoj padini uzvišenja (si. 119). Donji pojas stepenastog gledališta položen je izravno na teren dok je gornji izgrađen na radijalnim supstrukcijama i koncentričnim zidovima koji tvore temeljni stroj gornjeg dijela gledališta. Scenska zgrada je

* G niis 1905-; 1911.; Mlakar 1958.; 1981.; Mansuelli 1971., 15, 217; Verzar Bass 1990.; Macijašić 1994.* Gnirs 1908a; 1915-; Mlakar 1958.; 1981; Mansuelli 1971, 96. 153; Verzar Bass 1990.; Matijašić 1994.

259

ANTIČKI GRAD

SL 119. Teatar, Pula (Pola): manje rimsko kazalište, tlocrt; a) polukružna orkestra; b) proscenij; c) gledalište; d) bočni pristupi; e) cisterna; Mlakar 1957a

odvojena od gledališta, između njih se nalaze lateralni pristupi orkestri i gledalištu. Scenska zgrada svojom dužinom ne odgovara promjeru gledališta, znatno je kraća i seže otprilike do pojasa koji je dijelio gornju od donje kavee (imma cavea). Scenska zgrada je bila živo artikulirana s jedne i s druge duže strane. Izbočeni elementi na pročelju (frons scaenae) koji su nosili udvojene stupove svojim pomacima potencirali su scenografsku plastičnost; porta regia je uvučena, a lateralna vrata su iz- bočena. Na stražnjoj fasadi, na liniji pobočnih vrata, bile su smještene dvije duboke niše. Parasceniji na bokovima scenske zgrade bili su uski, komunicirali su s podijem ispred scenskog pročelja i imali su ulaze izvana. Podno scenskog podija duž osnovice orkestre usječen je u živoj stijeni širok i dubok jarak, koji je vjerojatno služio za smještaj mehanizma potrebnog pri primjeni deus ex machina, ali i za smještaj zastora (velum) koji se prije početka igre dizao prema krovu scene. Gornja kavea ima na tjemenu koso položen prolaz koji je vodio na središnji pojas gledališta, što govori da je i ovdje pristup kavei bio moguć i silaskom iz gornjeg reda. Prema teatru su iz predgrađa vodili pristupi kroz Dvojna (Porta gemina) i Herkulova vrata, kod kojih je počinjala ulica koja je opasivala gornji dio pulskog uzvišenja.

Teatar u Saloni smješten je zapadno od foruma, sa scenskom zgradom na južnoj strani (si. 121). Orijentiran je nešto drukčije od foruma, prilagodivši se vjerojatno smjeru gradske komunikacije koja je tekla duž južne fasade teatra i pročelja hrama

260


SL 120. Teatar, Pula (Pola): veće rimsko kazalište na brdu Zaro, tlocrt; Gnirs 1905.

0 5 10 20 30 4 0 50 m1 . ■ ....̂ -r .. r... ;

(si. 79, 3). Izgradnjom kazališta, koju po konstruktivnim odlikama valja smjestiti u Trajanovo doba (kraj 1. ili početak 2. st.), prostor na pročelju hrama doživio je novu adaptaciju po kojoj su teatar i hram činili jednu arhitektonsku cjelinu. Salonitanski teatar izgrađen je na ravnoj površini i zbog toga je čitava njegova kavea bila podignuta na supstrukcijama od koncentričnih i radijalnih zidova (si. 121). Vanjski plašt kavee činili su redovi pilastara - nosača lukovlja, koji su s vanjskim perimetrom supstrukcije tvorili unutrašnji hodnik. Klinaste ćelije supstrukcije donje kavee bile su nasute, dok je gornja kavea imala prolaze koji su vodili u središnji pojas gledališta i na gornje redove sjedišta. Scenska zgrada odnosom dužine i promjera gledališta odgovara onoj u manjem kazalištu u Puli: doseže do srednjeg pojasa između gornje i donje kavee. Frons scaenae tlocrtom, funkcionalnim rješenjem, a vjerojatno i scenografskom dekoracijom odgovara sceni teatra uTrstu (si. 118). Središnji dio pročelja scene ima oblik polukružne niše u tjemenu koje su se nalazila središnja vrata što vode na podij (porta regia), dok se bočna vrata nalaze u plićim nišama pravokutnog tlocrta. U tom pogledu se ova dva teatra podudaraju s “kanonskim” rješenjima teatara s kraja 1. i početka 2. stoljeća, kada je artikulacija scenskog pročelja s izbo- čenim elementima i stupovima odvojenim od fasade dosegla najviši uspon, a u tome je i bitna razlika između ovih kazališta i onoga većeg iz Pule, sagrađenoga izvan grada, koje na pročelju scene ima niše nanizane u pravocrtnom slijedu.

Teatar u Visu nalazi se na poluotočiću Prirovo. Većim dijelom pokrila ga je izgradnja franjevačkog samostana. Vidljiv je dio vanjskog plašta, izvedenog od fino izrađenih klesanih blokova, s lezenama koje oživljuju zidno platno. Znatno je manjih dimenzija od naprijed navedenih, a vjerojatno je imao kaveu ispunjenu nasipom, bez prohodnih supstrukcija. Činjenica da je bio sagrađen izvan užega gradskog areala su-

261

ANTIČKI GRAD

A' O sim pretpostavljenoga ludus legionis, svakako manje zahtjevne građevine, pokraj okola u Bumu.

!! Staneovich 1882.; Gnirs 1915-: 1915a; Mirabella Ro- berti 1943.; Mlakar 1957a; Crema 1959, 205 i d.; Mansuelli 19 71,185 i d.; Krizma- nich 1979.

gerira zaključak da je rimska Isa u 1. st. n. e. sačuvala stariju urbanu izgradnju iz predrimskog vremena i da za gradnju teatra više tu nije bilo slobodnoga mjesta.

Na čitavoj istočnoj obali Jadrana sačuvana su samo dva amfiteatra, u Puli i u Saloni. No takvih je građevina bilo i u drugim istaknutijim gradovima. Iz korespondencije što ju je I. Lučić vodio sa zadarskim kroničarem Š. Ljubavcem vidi se da je zadarski amfiteatar bio podignut na mjestu gdje su Mlečani u 17. stoljeću sagradili vanjsko utvrđenje “mezzaluna”, današnji gradski park. Tom prilikom postavljen je i natpis koji govori da je bedem sagrađen na mjestu gdje se nalazio rimski amfiteatar (Brunelli 1913., 134 i d.). Atribucije što se susreću u literaturi o amfiteratrima u Epidauru i u Ekvu nisu pouzdane, no unatoč tome vrlo je vjerojatno da su i te kolonije imale svoje amfiteatre. Nažalost, nema natpisa u kojima se spominje organizacija borbi u areni (munus gladiatorium), što bi također bio pokazatelj za postojanje amfiteatra u nekom gradu, iako ne posve pouzdan jer su se borbe, kako je navedeno, izvodile i na forumu, pogotovo ondje gdje nije bilo amfiteatra. U prvi mah iznenađuje da nisu uočeni ostaci takvih građevina uz okole u Burnu i u Gardunu,50 kad se zna da amfiteatri redovito prate sjedišta legija, pa u nekim gradovima (npr. u Karnuntu) postoje dva takva objekta, jedan civilni i drugi vojni. No valja uzeti u obzir da su legije napustile Dalmaciju za Flavijevaca, a upravo to je bilo doba kad je započela izgradnja amfiteatara u većem broju u Italiji i po provincijama.

Ako se kao modeli u tipološkom i tehničko-konstruktivnom pogledu uzmu amfiteatar u Pompejima i Kolosej u Rimu, naša dva pripadala bi “provincijalnim” varijantama, što nikako ne umanjuje njihovo značenje. Amfiteatar u Pompejima, od svih najstariji, nastao je u Sulino vrijeme, 79- god. pr. Krista. Izgrađen na ravnom terenu, bio je obuhvaćen elipsastim plaštem koji je podržavao nasip na koji su bila položena sjedišta u gledalištu, bez ikakve unutrašnje mreže i supstrukcije. Naprotiv, Kolosej, koji je također podignut na ravnu terenu, čitav počiva na spletu supstrukcija i presvođenih prolaza - unutrašnjih komunikacija u horizontalnom i u vertikalnom smjeru. Amfiteatri u Puli i u Saloni ponavljaju dijelom rješenje iz Rima, a dijelom ono iz Pompeja, samo koliko je to uvjetovala izgradnja jedne strane gledališta uz prirodno uzvišenje. Ne radi se dakle o ekonomiji izgradnje ni o kakvoći izvedbe, već o mogućnosti prilagođivanja izabranoj lokaciji.

Arena u Puli (si. 123) orijentirana u smjeru sjever-jug, smještena je sjeveroistočno od gradske jezgre, na padinama brežuljka, uz cestu koja je vodila na sjever i oko koje se razvijala gradska nekropola.91 Po dužoj osi razmak joj iznosi 132,50 m, po kraćoj 105 m; sama arena dugačka je 67,90 m, široka 11,60 m i prema tim proporcijama nešto je kompaktnija od amfiteatra u Saloni koji1 djeluje izduženije (si. 125). Masivnost zdanja pojačana je impresivnom i snažnom rustičnom tehnikom vanjskog paramenta, a jednako tako i dvjema kulama pravokutnog tlocrta uz zapadni plašt, koje su svojim stubištima vodile na pojedine menijane sve do gornjeg (moenianum summum) neovisno o unutrašnjim komunikacijama. Kao i u Veroni (si. 122), vanjski plašt građevine, izgrađen u redovima pilona nosača arkada, djeluje potpuno neovisno i odvojeno od građevinske mase supstrukcija koje nose gledalište s izvjesnom statičkom autonomijom. Šest otvora - nadsvodenih pristupa vodi kroz ulazne arkade i hodnik između vanjskog paramenta i lica supstrukcijske mase

262


SL 121. Teatar, Salona; tlocrt; a) frons scaenae\ b) proscenij; c) orkestra; đ) bočni pristupi; e) potpor- njaci gledališta; Dyggve 1993a

na gledalište sa zapadne strane, od kojih dva ulaza ishode iz bočnih kula. Istočna strana je donjim pojasom gledališta (moenianum prim um ) položena na prirodnu uzvisinu, dok je sljedeći red (moenianum secundum) splet supstrukcija i nadsvo- đenih komunikacija (si. 124). Na taj način i prirodni uvjeti izgradnje istočne i zapadne polovine arene što ih dijele porta Libitinae i porta triumphalis (na južnom tjemenu) odredili su konstruktivnu različitost u prostornoj sukladnosti. Gornji kat (moenianum summum) imao je pravokutne prozore u vanjskom plaštu te red arkada od trijema poviše drugog menijana. Glavna loža za ugledne posjetioce nalazila se u sredini duže strane donjega zapadnog menijana. Zatvor za zvijeri (carceres), podzemni hodnik ispod arene, pružao se po dužoj osi građevine, a komunicirao je prolazom koji vodi od središta zapadne fasade i jednim užim koji vodi do libitinskih vrata. Izvjesne arhaične crte i samosvojnosti pulske Arene (kule, nepoznate u drugim amfiteatrima Italije i provincija) potječu od činjenice što početak njezine gradnje pada u najranije Carstvo, dakle znatno prije izgradnje rimskog Koloseja, a bila je dovršena nastupom vladavine Flavijevaca.

Amfiteatar u Saloni (si. 125) potječe iz nešto kasnijeg vremena (Bulić 1927.; Dyggve 1933a). Njegovu gradnju valja sinkronizirati s izgradnjom zapadnog bedema Salone, početkom 2. st. Za istodobnost govore odnosi zidnih struktura vanjskog plašta amfiteatra uz bedem i bedema samog. Oni tvore organsku vezu pa ne ostavljaju mogućnost za zaključak da je amfiteatar bio sagrađen ranije, a bedemom opkoljen kasnije, dok je očito da su duktus bedema i amfiteatar usklađeni. Amfiteatar je medu većima dosad otkrivenim: dužina mu je iznosila 124,75 m, širina 100,65 m. Arena je bila dugačka 64,30 m, široka 40,20 m, dubine (tlocrtna širina) gledališta 30,23 m. Bedem prati vanjski perimetar građevine na sjevernoj strani gotovo u po-

ANTIČKI GRAD

SL 122. Amfiteatar, Verona, Italija: tlocrt; Pompei 1877.

lovici opsega (si. 79,4). Arena, uz koju teče odvodni kanal, okružena je visokim podijem koji služi i kao kružna prometnica u prvom menijanu. Vanjski plašt (si. 126), kao i u Puli, nose čvrsti piloni s prislonjenim stupovima na kojima počiva trabeacija katova, ovdje izvedeni od većih glatko isklesanih blokova. U južnom traktu, oslobođenom bedema, plašt superponiranih redova tvori vanjski hodnik. Drugi, središnji hodnik, dijeli prvi od drugog menijana. Moenianum summum sa stajaćim mjestima bio je prema van otvoren kvadratnim prozorima, a natkriven je bio trijemom oko kavee što su ga nosili stupovi između kojih su bili postavljeni parapeti s hermulama. Između prozora gornjeg menijana dizali su se jarboli (mali) koji su ovdje, kao i u Puli, služili za razapinjanje platna (velum; si. 127), Donji menijan imao je 14 redova sjedišta (stepenica), gornji 16. U gornjem u čitavu pojasu kavee izbijaju u gledalište izlazi, a u donjem samo u južnom dijelu, jer se sjeverni izravno naslanjao na povišem teren. U središnjem dijelu duže strane donjeg menijana nalazile su se počasne lože, do kojih su izvana vodili posebni prilazi: na sjevernoj strani one određene za gradske magistrate, na južnoj za namjesnika provincije i njegovu pratnju. Ispod gledališta po dužoj osi nalaze se širi ulazi, po jedna porta pompae, iz kojih su izlazile ekipe protivnika u borbi i stupale u mimohodu prije početka igara. Kroz južni plašt vodilo je u gledalište kroz nadsvođene prolaze osam otvora u živoj stijeni, od kojih je posebno bio oblikovan onaj koji je vodio na glavnu ložu. U nad- svođenim ćelijama ispod južnog dijela gledališta nalazili su se, po Dfggveu, neme- zeji, svetišta božice osvete koju su štovali gladijatori, a to on zaključuje i po tome

264


što su se na istom mjestu kasnije pojavili oratoriji mučenika. Carceres za životinje bili su smješteni uz istočna trijumfalna vrata.

Naposljetku se valja osvrnuti i na broj gledalaca koje su naši amfiteatri mogli primiti.Tu je u starijoj literaturi bilo velikih pretjerivanja. Po Dyggveovoj komputa- ciji, koja se temelji na solidnoj i minucioznoj analizi ukupne dužine sjedećih (13 400) i stajaćih mjesta (oko 2000), računajući da na svako mjesto otpada 0,5 m prostora, proizlazi da je salonitanski amfiteatar mogao odjedanput primiti oko 20 000 gledalaca. Malo manje od toga moglo se smjestiti i u pulski amfiteatar.

SL 123. Amfiteatar, Pula (Pola): tlocrt i presjeci po dužoj i kraćoj osi: crtež Faber - Petković u Suić 1976.

265

ANTIĆKJ GRAD

F) Memorativne građevine

U ovu kategoriju arhitektonskih spomenika mogu se smjestiti građevine koje su podizale zajednice ili pojedinci u nečiju počast, ili na uspomenu nekoj osobi, ili kao ukras gradu i pojedinim njegovim ambijentima. Svi su naši gradovi u većoj ili u manjoj mjeri obilovali ovakvim objektima, oni su bili integralni dio urbane kulture i urbanističke izgradnje, a uvijek i dekor gradskih površina. Njihova izgradnja označivala je oplemenjivanje urbanog areala, humaniziranje čovjekova obitavališta, osmišljavanje prostora namijenjenih kretanju i okupljanju, potenciranje vrijednosti građevina i ambijenata i veoma često punktove vizualne i komunikativne konvergencije.

Na prvo mjesto valja postaviti slavoluke. Slavoluci u pravom smislu riječi samostalni su objekti, ono što također zovemo i trijumfalnim lukom, no u širem smislu riječi ovamo se mogu pribrojiti i trijumfalni lukovi ukomponiram u gradska vrata. O ovima posljednjim bilo je već govora u skladu s njihovom funkcijom u fortifi- kacijskim sustavima. Potrebno je još osvrnuti se na njihove stilske i dekorativne elemente.

2 6 6

SI. 124. Amfiteatar, Pula (Pola): rekonstrukcija u perspektivi; Mirabella-Roberti 1943.


SI. 125- Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija tlocrta; Dyggve 1933a

Slavoluk Sergijevaca u Puli92 ide u red najcjelovitije sačuvanih spomenika u našoj zemlji i ujedno najvrednijih ove kategorije u svijetu uopće (T. II.). Postavljen je kao samostojeći objekt s unutrašnje strane glavnih gradskih vrata antičke Pule pa je i sa svih strana obrađen, s više pažnje na unutrašnjoj strani koja je okrenuta prema ulici koja kroz vrata vodi iz grada u suburbij. Kako pokazuju natpisi i njegova stilska analiza, sagrađen je početkom Carstva, mnogi misle oko 29. god. pr. Krista, kao poklon gradu od obitelji Sergijevaca čija su imena navedena na gornjoj trabeaciji i na atiku. Jedan od njih borio se u bitci kodAkcija 31 ■ god. pr. Krista (CIL 5.50; Inscr.It. X, 1,72). Prema tome, slavoluk je među najranijima dosad poznatima, istodoban s onima u Suzi i u Aosti. Kao spomenik predodreden da stoji izolirano, bio je prostudiran u svim svojim pojedinostima. Podignut poviše dva pilastra nosača, koji mu služe i kao stilobat, u prospektu se izdiže na kaneliranim stupovima od kojih su unutrašnji polustupovi, a ugaoni tri četvrti, tvoreći tako okvir s pročelja i s bočne strane. Bogati korintski kapiteli nose arhitrav, a friz na istacima poviše stupova ima sa svake strane po dva bogata festona. Suženost lučnog otvora naglašava dojam al- timetrije, koja je na sljemenu pojačana visokim atikom s imenima darovatelja. Ugaoni pilastri što nose luk dekorirani su sa sve tri strane motivom akantovih vitica, od kojih one na unutrašnjem licu podsjećaju na gracilne akantove volute s Augustova Žrtvenika mira (Ara pacis). Prostore između arhivolta (visine dijametar i pol) i trabeacije ispunjaju likovi viktorija, motiv inače poznat sa slavoluka prikazanih na novcima, ali ne i s onih izvedenih. Po svemu tome ovaj se slavoluk odlučno izdvaja iz kruga provincijalne umjetnosti i pripada u najbolja ostvarenja klasične arhitekture. Drugi sačuvani, onaj u Zadru (Brunelli 1913-, 124 i đ.; Suić 1958.; 1981., 201,

k: Cnirs 1915.: ForlaEi-Tama- ro 1924.; Miakar i95S.; Crc- m a 19-59-.. 213; Mansueili 1971., 185 i d.; Traversari 1971.

267

ANTIČKI GRAD

202) mnogo je skromnije izvedbe, iako i njega valja smjestiti najdalje u prvu polovinu 1. st. n. e. (T. III.). On se i ne nalazi na svojemu izvornom mjestu: u gradska vrata (Morska) bio je uzidan u 16. st. kad je Venecija izgradila terapjenate i bastione grada prema luci. Nalazio se na gradskom emporiju, vjerojatno je bio uklopljen između velikih hala (horrea) što su se tu dizale, a sve govori da je u srednjem vijeku bio kao pročelje uklopljen u crkvicu sv. Foske. Sačuvani dijelovi pokazuju da se radi o slavoluku s jednim otvorom, koji se također poradi sužavanja otvora razvijao u visinu, a nju su potencirali likovni elementi postavljeni na atik: tritoni i ribe kako donosi Cirijak iz Ankone, dakle motivi koji su tijesno povezani s prostorom na kojemu se dizao. Plastični ukras prospekta veoma je jednostavan: po jedna lezena sa svake strane diže se prema trabeaciji završavajući korintskim polukapitelom, a luk s profiliranim arhivoltom naslanja se na jednostavan impost. Treći slavoluk koji se može pouzdano evidentirati bio je onaj što se dizao u Đokleji poviše glavne ulice, nedaleko zapadnih gradskih vrata. Po njemu su istraživači i nazvali ulicu Via trium-

S £ CT10 TKAJfSrikSA


SI. 127. Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija u perspektivi; Dyggve 1933a

phalis (Sticotti 1913-, 27 i d.). Međutim, od njega su sačuvani samo postamenti i pojedini arhitektonski ulomci pa nam vizija njegove cjeline ostaje nepoznata. Luk u Tarsatici, sačuvan u starom dijelu današnje Rijeke, rustične izrade i siromašne razrade, pripada nesumnjivo u period kasnog Carstva pa će o njemu i o njegovoj ulozi biti govora na odgovarajućemu mjestu.

Preostaje još da se s nekoliko riječi osvrnemo na slavoluke koji su bili uklopljeni u gradska vrata. Nastup “rimskog mira” dao je povoda i mogućnosti da se posebno istakne i estetski oblikuje izgled ulaza u grad, mada u najranijem Carstvu uvijek postoji oprez, pa tako tzv. Porta gemina u Puli55 fino komponirana u par lučnih otvora s tankom vanjskom stijenom, kao defenzivno osiguranje, čuva unutrašnji propugnakul. Posebno je zanimljivo rješenje tzv. Porta Caesarea u Saloni (Gerber 1917a; Kahler 1934.). Po Gerberovoj rekonstrukciji vrata djeluju teško i masivno između dviju oktogonalnih kula (si. 62). Po Kahleru čitava cjelina se izdiže uvis, kule postaju elegantnije, a poviše svodova što natkrivaju ulazni prostor diže se lođa s trijemom između kula (si. 63). Na taj način zidine i kule stječu odgovarajuću visinu, a ulaz u grad reprezentativni prospekt koji razbija monotoniju zidnog platna od rustičnih blokova. Trajanov luk u vratima Aserije (Liebl - Wilberg 1908.; Fadić 2001a) nosi kakvoću graditeljstva Trajanova vremena: uzdignutošću konstrukcije i ujedno proširenjem otvora da bi se uskladio s visinom postojećeg bedema, a osobito izbočivanjem plastičnih elemenata i potpunim odvajanjem stupova od zidne plohe, postignuta je dubina prostora i ostvaren kontrast svjetla i sjene (si. 64).Time je ujedno bio ublažen sudar između fino obrađenih elemenata luka, stupova, kapitela i trabeacije s jedne strane i rustikalnih bunja u bedemu s druge. Najreprezentativnije je nesumnjivo djelovao slavoluk s tri otvora uklopljen u jedna od triju gradskih vrata istočnog bedema u Zadru (Bersa 1911.; Suić 1981., 188 - 191). Veoma visoke baze, srednje i bočne, pridonose od svoje strane dojmu visine, koji se dalje razvija udvojenim polustupovima na središnjim pilonima i po jednim polustupom na bočnima. Oktogonalne kule, izrađene od finoga bijelog kle-

w Gnirs~1906.; Mlakar 1958.; Crema 1959- 447; Mansuelli 1971.. 128

269

ANTIČKI GRAD

sanca, izbočene u odnosu na slavoluk podjednako prema van i prema unutra, čine s njim cjelinu i prate ga izduženim plohama i bridovima sve do završnog atika (si 65). Kad bi se moglo barem malo konkretnije naslutiti kakve su likovne kompozicije bile postavljene poviše atika (statue, bige, kvadrige?), dojam monumentalnosti bio bi potpun. Ovaj spomenik je dokaz više koliko je prvo stoljeće značilo za urbanističko “dovršavanje” antičkog Jadera.

U hrvatskim primorskim gradovima nađeno je mnogo baza i postamenata na koje su bili postavljeni kipovi ili neki drugi memorativni spomenici. Njih je bilo na forumu, na svim trgovima i javnim mjestima, na ulicama, u nišama, u trijemovima i drugdje. Sve je to pomelo vrijeme, uglavnom već u kasnoj antici. Čovjek toga vremena više nije bio u stanju uspostaviti odnos s davnim vladarima, patronima i istaknutim građanima, on je često u njihovim kipovima vidio prvenstveno građevni materijal upravo kao i u arhitektonskim elementima napuštenih ili urušenih hramova, trijemova i drugih palača: krasnom mramornom nimfom iz forumskog nimfeja u Zadru bit će pokrivena gradska kloaka. Ostao je jedan jedini primjerak iz ove bogate antologije, monumentalni stup što se diže na piramidalnom postolju na forumu u Zadru (Cecchelli 1932., 32; Suić 1981., 209). Njegov par s druge strane ostao je u temelju ispod nadbiskupskog vrta. Poviše visokoga glatkog stupa sastavljenog u tamburima diže se kapitel, a nad njim je vjerojatno dominirala statua imperatora ili odličnika, ili možda neki monumentalno izrađeni simbol. Ostao je samo jedan stup, i to zahvaljujući činjenici da je u srednjem vijeku, sve do kraja mletačke vladavine, služio kao stup sramote.

G) Stambena izgradnja

Iako u prvi mah izgleda nelogičnim, stambena antička arhitektura i u metropoli i u provincijama jedno je od pitanja na koje je najteže dati iscrpniji odgovor. Ona je pak pokrivala svakako više od polovine urbanog prostora. Ima više razloga tom nepoznavanju. Jedan je interes starijih istraživača koji su veću pažnju poklanjali ostacima monumentalne arhitekture, dok je privatna izgradnja bila na sporednom kolosijeku. A kad se i pojavila, veće zanimanje nego ona sama izazivali su njezini dekorativni i “umjetnički” elementi, osobito mozaici. K tome je ona, po prirodi stvari, slabije sačuvana i po tome teže pristupačna sustavnom istraživanju. I napokon, u gradovima koji su kao naseljenja trajali u kontinuitetu (a oni su na našemu primorju većina), kasnija se stambena izgradnja nadovezivala na najstariju antičku podlogu koja je često bila negirana, stvarala se komplicirana stratigrafija izgradnje jer su nova vremena donosila nove potrebe i nove ideje o kući kao prostoru za organiziranje života, pa pri tome često antička supstrukcija nije bila ni evidentirana. Događalo se stoga da su neki antički temeljni ostaci bili interpretirani kao srednjovjekovni, ili još češće da je srednjovjekovna izgradnja bila smatrana antičkom (npr. uAseriji).

Kad se govori o rimskoj kući.ponajčešće se pomišlja na poznate primjere iz starih Pompeja gdje je kobna prirodna kataklizma 79. god. n. e. konzervirala čitav grad

270


SI. 128. Stambena izgradnja, Duklja (Doclea), Crna Gora: rimska kuća sa svetištem, tlocrt; a) glavni ulaz s ulice; aj ulaz s glavne ulice u dvorište; a2 ulaz u dvorište termalnog sklopa; b) ulazni prostor, c) vratarnica; d) atrij s impluvijem, oko atrija su spavaonice i blagovaonice, tablina nema; e) uski hodnik s latrinom; f) kuhinja; g) frigidarij kućnih terma; h) kaldarij; i) prefumij; j) i k) dvorišta; 1) dvorište s trijemom; m ) kućno svetište; Sticotti 1913.

i njegove zgrade gotovo do krova. Pompejanska je kuća postala model za studij razvitka i organizacije ranorimskoga stambenog objekta. Međutim, da je erupcija Vezu- va “mogla birati” ono što će kasnijim pokoljenjima osvijetliti život jednoga grada u prosjeku, tada bi trebalo zaključiti da je izabrala najneprikladniji primjer. Pompeji su naime, kao i Herkulanej i ostali susjedni gradići u Kampaniji, imali izuzetan položaj i značenje u društvenom i ekonomskom životu rimskoga svijeta. Tu je bilo stjecište onoga što bismo danas zvali jet-setom kasnorepublikanskoga i ranocarskog svijeta. Tu su mogla biti ostvarena i najveća dostignuća, a mnoge pojave iz sfere arhitekture i umjetnosti nisu ni prelazile regionalne okvire. Pompejanska kuća ostaje i dalje apstraktna ideja rimske kuće u njezinu razvitku do klasične punoće, no tražiti njezinu realizaciju u ostalim regijama Italije ili u provincijama značilo bi forsirati neke sheme posve neovisno o konkretnim prilikama i uvjetima. Rimska kuća doživjela je najpotpuniji razvitak prihvaćanjem helenističkih elemenata, prvenstveno peristila sa svim njegovim dijelovima (oecus, andron, exedra i dr.). Tradicionalna italska, odnosno rimsko-etruščanska kuća bila je mnogo skromnija i jednostavnija. Kroz tijesne fauces, hodnik između dviju prostorija na pročelju (koje su često bile otvorene s ulične strane pa su služile kao tabernae) ulazilo se u atrij, u produžetku kojega se nalazio tablinum. Ako je kuća imala i mali vrt na stražnjoj strani (hortus), pristup njemu vodio je uz bočni zid tablina. Slijedeći helenističke uzore i preuzimajući pojedine dijelove helenističke kuće, rimska domus kreće prema naglašenoj ekstenziv- nosti, a kad su potrebe urbane familije zahtijevale veći prostor, ona udvostručuje sastavne elemente, osobito otvorene unutrašnje prostore, atrij i peristil, čime se, zapravo, postiže zbroj dviju kuća povezanih u jedinstven kompleks.

ANTIČKI GRAD

SI. 129. Stambena izgradnja, Zadar ( Iader): tlocrt i presjek ostataka rimske kuće; sačuvan je središnji dio peristila; Ilakovac 1969.

Da bi se moglo naslutiti kakva je bila kuća što se na našoj obali pojavljuje s dolaskom italskih doseljenika, potrebno je osvrnuti se na njihov kulturni i društveno- ekonomski standard. Veleposjednička aristokracija koja je imala posjeda u Histriji i u pojedinim područjima Dalmacije nije mogla izravno pridonijeti afirmaciji tipa rimskog urbanoga stambenog objekta. Ona je gradila raskošne rezidencije na svojim imanjima, s trijemovima, termama, peristilima. S gradom na području kojega se nalazio njezin posjed ona je imala malo veze. Veleposjednici su imali posjeda (fun- di) i u drugim zemljama, neki su i tamo gradili vile i za taj je kozmopolitski svijet grad bio Grad (Rim) ili neki drugi megalopol. No upravo tom sloju treba zahvaliti za kvalitetne inovacije u stambenoj kulturi i u nas. Peristil kao element gradske kuće i u nas je zacijelo prešao iz ladanjske arhitekture u urbanu, a ne obratno. Najbrojniji doseljenici, kolonisti koji su dobili terene u gradskim agerima, pripadali su sloju koji se krajem Republike i početkom Carstva, kad su deducirane naše kolonije, u rimskom društvu nalazio gotovo na dnu ljestvice slobodnih ljudi. Stjecanjem skromnih šest do deset jugera zemljišta oni su u novoj postojbini postali “netko i nešto". No opseg njihova ekonomskog i kulturnog potencijala bio je zaista više nego skroman. U prvim generacijama oni nisu mogli biti prenosioci visoke kulture stanovanja: mogli su samo presaditi opću ideju tradicionalne rimske kuće ili ju asimilirati s onim što su zatekli ovdje. Tek kasnije, s razvitkom gradske provincijalne aristokracije, domus će i u našemu gradu sve više stjecati odlike i kakvoću razvijene kuće, s peristilom koji se već bio pojavio u ladanjskoj arhitekturi. Treći sloj, poslovni i trgovački, po prirodi je bio vagilan i mobilan, a njegova će uloga u stambenoj izgradnji visokog dometa doći do izražaja onda kad i on postane “sjedilački”, što je povezano i s njegovom proširenom orijentacijom u ekonomiji: i taj sloj ulaže kapital u terene koji donose dobru i sigurnu rentu te društveni ugled.

Ove uopćeno formulirane misli moguće je ilustrirati s nekoliko primjera što ih pružaju rezultati istraživanja. Ostaci kuća koje u tlocrtnoj kompoziciji odražavaju zamisao razvijene rimske kuće cjelovitije su sačuvani u Nezakciju i u Dokleji. U ostalim gradovima uočeni su samo fragmenti. Kuća u Dokleji (Sticotti 1913-, 79 i d.) ima odlike urbane vile s dva otkrivena središnja prostora, s atrijem i peristilom (si. 128). Vrata s ulične strane vode u pretprostor gdje se nalazi i ćelija vratara (cella ostiaria), i odatle se ulazi u atrij s impluvijem, a trabeaciju kompluvija podržavaju

Osi varenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

0 1 2 3 4 5

SL 130. Stambena izgradnja, Zadar (Iader): tlocrt i presjek ostataka rimske kuće; a) sadašnja ulica; b) kanal rimske kloake; c) ostaci pločnika rimske ulice; Ilakovac 1961.

četiri stupa s duže i tri s kraće strane. U zapadnom dijelu sklopa je autonoman termalni kompleks, a na istočnoj strani peristil s trijemom uz dva perimetralna zida. Uz njegov južni zid nalazi se kućno svetište. U biti, građevina svojom temeljnom koncepcijom reproducira model stambenog objekta s pretenzijama, ali uz neke bitne specifičnosti koje ju udaljuju od kanonskog tipa. Iako u prostornoj artikulaciji izražava težnju k aksijalnosti kojom se klasična rimska kuća odlikuje s obzirom na unutarnju distribuciju svojih temeljnih elemenata, bočni smještaj glavnog ulaza i ulaza u peristil bitno mijenja organizaciju unutrašnjih komunikacija zgrade. Nema tablina uz atrij, a kućno svetiše (sacellum) odvojeno od atrija i dislocirano u peristil naznačuje nove ideje koje se udaljuju od tradicionalnih rimskih.

Prosjek gradske stambene arhitekture pružaju ostaci rimskih kuća iz Zadra (Ilakovac 1962.; 1962a; Suić 1981., 196, 198), iako sačuvani u fragmentima. Zidne strukture iz prve (ranocarske) faze jedne od njih (si. 129), uz pretpostavku simetrične korespondencije temeljnih elemenata po dužini, upućuju na uzdužnu aksijalnost i kanonsku distribuciju unutrašnjih prostora, vjerojatno s fauces i tabernama uz ulicu na sjeveroistočnoj strani i s peristilom na jugozapadnoj, što ujedno pokazuje da su kuće (domus) svojom prostornom artikulacijom bile locirane jedna uz drugu po širini gradskih inzula, od jednog dekumana do drugog. Druga kuća (si. 130) razvija se u istom smjeru i na sjeveroistočnom završetku seže do nogostupa rimske ulice (koji se nije sačuvao). Ovdje su međutim unutrašnji elementi bili poredani u obratnom pravcu: otvoreni prostor (raniji peristil?), kasnije pretvoren u gospodarsko središte, nalazi se na sjeveroistočnoj strani, pa to navodi na zaključak da su skupine kuća uklopljenih u pojedine inzule bile naizmjenično suprotno orijentirane: nekima je uz jedan te isti dekuman bila smještena fasada s glavnim ulazom, a drugima dvorište ili peristil. Kuće na bočnim stranama inzula vjerojatno su

ANTIČKI GRAD

* D jelomično objavljeno nako n iskopavanja oko crkve sv. Križa, Suić 1968a; Belo- šević 1998.; 1999.: 1999a: 2000.; K olega 2001.

SL 131. Stambena izgradnja, Nin (Aenona): ostaci rimskih kuća oko crkvice Sv. Križa; kuće su jednostavnih tlocrtnih oblika, većinom s dvije prostorije u prizemlju od kojih jedna gleda na ulicu i služi kao taberna; A) ulice; B) nogostupi uz ulicu; Q kuća s tetrastilnim atrijem; a) bunari u prizemljima kuća

imale i bočnih ulaza iz gradskih karda. Time ipak nije bila negirana temeljna ideja kompozicije inzula, ako ovi bočni pristupi nisu uvjetovali i aksijalnu orijentaciju kuće u smjeru dekumana.

Lokalno-provincijalnu atmosferu u kulturi stanovanja otkriva oveći kompleks kuća u inzulama stare Enone9*1 u okolišu crkvice Sv. Križa (si. 131). Tu su, između uskih ulica što teku u pravcu gradskih dekumana, poštujući imovinsko-pravne norme po kojima se zidovi jedne kuće ne smiju naslanjati na zidove druge, smještene jedna do druge stambene kuće koje ne možemo svrstati ni u jednu kategoriju strogo rimskih kuća. Radi se o zdanjima skromnih dimenzija s dvije do četiri prostorije, od kojih su pojedine uz ulicu imale funkciju taberne. U jednoj od tih prizemnih prostorija obično se u uglu nalazi ognjište, a često i bunar za kaptiranje podzemnih voda. Očito je da su u ovoj gradskoj četvrti Enone spojene stare tradicije i nova iskustva, a to naglašava i činjenica da su se stambeni objekti ovakva tipa potpuno uklopili u ortogonalni sustav rastera, dok su skromne dimenzije kuća uvjetovale gušći raspored gradskih prometnica. U većoj je mjeri “rimska” kuća u sjeveroistočnoj inzuli (si. 131 c), od koje je otkriven dio atrija kojega su trabeaciju kompluvija podržavala četiri stupa (atrium tetrastylum). To, kao i ostaci kvalitetnih zidnih slikarija u prostoriji do atrija, govori svakako o jednoj višoj kakvoći. Orijentacija atrija i sklop okolnih zidova pokazuje da je ova domus bila razvijena u pravcu dekumana pa joj pročelje treba očekivati uz ulicu koja danas vodi prema Gornjim vratima. No ipak čednost ovoga kompleksa ne može služiti kao mjerilo za ocjenu stambene kulture cijele Enone, jednako kao što njezin monumentalni hram ne može biti tumač veličine grada. Zgrada nekoliko desetaka metara sjeveroistočno od kuće s atrijem imala je

274


velike površine popločene mozaikom s geometrijskim i animalnim motivima pa je opravdano očekivati da će se na tom mjestu pojaviti raskošnija urbana vila. Na taj način i studij kuće za stanovanje, što je i logično, pokazuje kako standard stanovanja ide usporedno s demografsko-ekonomskim i kulturnim prilikama u gradu.

Određenu gradaciju pokazuju i kuće u staroj Varvariji. Zajedničko je svima da imaju otvoreni centralni prostor s piscinom za vodu koji se, s obzirom na svoj odnos prema ostalim elementima kuće, mora smatrati atrijem. A i ti atriji odaju primjenu različitih standarda kao i kuće same. Većinom je to bio tradicionalni i jednostavni tuskanski atrij (atrium Tuscanicum) bez stupova, gdje su otvoreno krovište podržavale ukrštene grede, no u jednoj od kuća koja je ostala ispod kompleksa franjevačkog samostana otkriven je atrij okružen trijemom (atrium Corintbium), koji je u tom objektu preuzeo i neke namjene peristila.

Izneseni primjeri su samo blijedi tračci koji tu i tamo osvjetljavaju onaj bogati i raznovrsni inventar stambene arhitekure u istočnojadranskim primorskim gradovima. Našoj mašti i intuiciji više prostora ostavljaju pronađeni detalji visokog dometa koji su pripadali gradskim kućama i palačama, npr. onima gdje su se nalazili brojni mozaici, poput one u Puli gdje se nalazio mozaik s prizorom kažnjavanja Dirke; one u Saloni kojoj su pripadali figuralni mozaici što ih je već Bulić bio uočio, bez obzira na to jesu li zaista pripadali rezidenciji namjesnika Dalmacije; one u Risnu s

SL 132. Stambena izgradnja, Pompeji, Italija: presjek i idealna rekonstrukcija kuće s geometrijski formiranim vrtom; Boethius - Ward*Perkins 1970.

ANTIČKI GRAD

prizorom božanstva Sna, itd. Uvid pak u otkopani inventar stambene arhitekture pokazuje koIiJko je ostalo otvorenih problema i koliko je mnogo zadataka pred istraživačima.

H) Komunalije

Koliko standard stambene arhitekture odražava društveni standard pojedinaca i pojedinih gradskih familija, toliko ono što nazivamo komunalnom izgradnjom odražava standard grada u cjelini, U tu sferu svrstavaju se mnogobrojni urbani i urbanistički elementi od kojih su našemu promatranju dostupni samo neki.

Život u mediteranskom gradu zbiva se na ulici i ona kao sredstvo kretanja i povezivanja užih cjelina dobiva i odgovarajući tretman. Mediteranski je grad sav u kamenu, kamen mu služi ne samo za izgradnju objekata već i za popločavanje ulica. U tu svrhu upotrebljavao se kamen veće tvrdoće, a za popločavanje natkrivenih površina (npr. u trijemu oko foruma u Zadru, podno kapitolija u Ninu i dr.) i bijeli kamen. Unutrašnji red i prostudirane efekte odaje pločnik foruma, s pravilnom geometrijom ploča slojevito naslaganih po dužoj osi foruma, čime se vizualno potencira njegova dužina i sugerira glavni pravac komuniciranja i konvergencije prema kapitoliju. Srednji pojas je najširi, a oni lijevo i desno od njega postaju sve uži. Stube koje okružuju forum nisu položene na pločnik, što bi moglo upućivati na to da je on bio postavljen nakon što su već bile oblikovane margine forumskog zrcala. Naprotiv, pločnik trijema je svojom orijentacijom podređen krilima trijema, teče usporedno s rubnim stubama na svim trima stranama, i na taj način stvara čvrst okvir forumskom pločniku. Geometrijska pravilnost ogleda se u činjenici da svi odgovarajući pojasevi u svakom krilu imaju istu širinu (si. 133).

Ulični pločnici pokazuju različitu strukturu. Negdje su ploče iismjerene po dužini ulice, negdje po širini, ima ulica gdje su ploče imale oblik kvadrata, a ima i kompozicija bez nekog određenog poretka. Od jaderskih ulica, koje su uočene gotovo ispod svake danas postojeće, najzanimljiviji primjer pruža jedna od glavnih, vjerojatno glavni kardo (si. 134). Ne samo zbog strukture pločnika.Tu se vidi odnos ulice prema bočnim nogostupima: oni su otprilike iste širine kao i sama ulica. No ni ovdje ni u drugim ulicama (npr. ispod Ulice N. Matafara, prije Riječka ulica) oni ni izdaleka ne dosežu visinu pompejanskih nogostupa, a to isto se zapaža u Saloni i u Enoni. Nogostupi u Enoni bili su popločani, položeni gotovo u razini ulice (si. 131), dok same ulice, barem one otkrivene, uopće nisu bile popločane. Tragova uličnih pločnika nije se dosad našlo ni u staroj Varvariji; naprotiv, jedna uzdužna ulica koja je tekla uz kapitolij imala je kao podlogu živac kamen koji je bio isklesan i u koji je bio uduben kanal za otjecanje vode. Ostaci pločnika mjestimično su otkriveni u Poli, Saloni, Dokleji i drugdje.

Istraženi ili slučajno otkriveni ostaci gradske kanalizacije pokazuju da je u tom pogledu antički grad malo što trebao zavidjeti suvremenim gradovima. Otkriveni su čitavi sustavi ili dijelovi većih sustava. Blizina mora pružala im je pogodna rješenja

276


Si. 133. Popločavanje, Zadar (Iader): sustav popiočavanja forumskog zrcala i trijema; ploče forumskog zrcala poredane su u longitudinalnim nizovima koji su sve uži prema rubovima foruma; ploče u trijemovima su sve jednake Širine i nižu se usporedno sa stranicama foruma

za odljev oborinskih i otpadnih voda. U Zadru je bilo moguće pratiti jednu gradsku kloaku koja je tekla linijom dekumana od Srednjih gradskih vrata do foruma i drugu koja se nalazila ispod karda što prati forum s jugoistočne strane. Duboki kanal (si. 135) s podnicom od tegula bio je pokriven uličnim pločnikom, po sredim kojega su se nizali kružni otvori za čišćenje kloake (si. 134 d). Njezini su krajevi sezali do jednog i drugoga mora. U kompleksu bivšeg samostana sv, Dominika otkriven je trakt kanalizacije koji transverzalno siječe gradsku inzulu.Tu je kanal bio nadsvođen.To pokazuje da su temeljni problemi kanalizacije bili riješeni prije početka intenzivnije izgradnje objekata. Dobro je poznat sustav iz Dokleje, a jednako tako i iz Salone. Kloake su skupljale vode iz termi i javnih česmi, a isto tako i s ulica. Nedaleko od emporija u Zadru otkriven je konkavni kameni lijevak za izlijevanje vode u kloaku. No nisu svi gradovi imali tako razgranat sustav niti su sve ulice imale kanalizaciju, pa je sigurno da su se mnoge od njih za obilnih kiša pretvarale u potoke. Boljem ot- jecanju pridonosio je nagib uličnog pločnika, što se lijepo zapaža na spomenutom kardu u Jaderu (si. 135). I pločnik foruma u Jaderu imao je blagi nagib prema bočnim stranama. Voda je tekla žlijebom ispod donje stube oko foruma (si. 140). Nadaš-

ANTIČKI GRAD

* Pula: G nirs 1901.; 1924.; D e Franceschi 1934.; Omišalj: ; Rab: Medini 1967.. 48 i đ .; Časka: Suić 1953.; Nin: Uakovac 1969-; Zadar: Alace- vich 1898.; Suić 1958., 1981, 218 i 220: Salona: Gerber 1917.; Cavtat: Bojanovski; llakovac; Dioklecijanova palača: Belamarić 1999-: Duk- Ifa: Sticotti 1913- 39 i d.

ve je poučan primjer drenaže kompleksa foruma i kapitolija (si. 137). Peribol oko kapitolija obuhvaćen je kanalima s unutrašnje i s vanjske strane, skupljene vode teku dalje duž foruma i završavaju u glavnoj kloaki. Specifične lokalne prilike uvjetovale su i primjenu specifičnih rješenja. Oborinske vode uVarvariji slijevale su se kroz kanale ili kroz u živcu usječene žljebove niz strmu liticu na južnoj strani, ili kroz posebno izgrađene kanale u temeljima bedema s istočne strane. S foruma u Dokleji voda je otjecala žiijebom koji je bio uklesan u pločniku do stube.

Opskrba vodom bila je od vitalnog značenja za egzistenciju grada, kao i ruralnih naselja i gospodarskih središta u gradskim agerima. Gdje god su to prirodni uvjeti omogućavali, bio je izgrađen akvedukt koji je vodu dovodio u grad iz nekoga bližeg ili daljeg izvorišta. Gdje to nije bilo moguće, gradili su se čitavi sklopovi javnih cisterni koje su se punile kišnicom, a negdje se voda crpla iz bunara koji su kaptira-li podzemne vode. Primjere svih tih rješenja susrećemo u istočnojadranskim gradovima. Materijalni nalazi i natpisi govore da su akvedukte imali Pola, Fulfinij, Arva, Kiša (o. Pag), Enona, Jader, Salona, Ekvum, Epidaur, Aspalat (Dioklecijanova palača), Dokleja (si. 136) i drugi.95 Bunare nalazimo u Zadru i u Ninu, a rezervoare (piscinae) u Aseriji i u Varvariji, no nesumnjivo ih je bilo i drugdje. Izgradnja akvedukata u spomenutim gradovima (izuzev onoga za Dioklecijanovu palaču) pada u rano Carstvo, no gradnja niti jednoga ne poklapa se s vremenom početka intenzivne urbanizacije, što znači da su postojali periodi kad su pojedini gradovi opskrbu vodom morali rješavati na neki drugi način. Tehnička i funkcionalna rješenja vodovoda ostvarena su na visini tada suvremenih dostignuća, uz primjenu specifičnih postupaka koji su

SL 134. Popločavanje, Zadar (Jader)-. dio pločnika glavne poprečne ulice jugoistočno od taberni, djelomična rekonstrukcija tlocrta i presjek; tonirani dijelovi su izvorni ostaci uličnog pločnika; a) rubnjaci nogostupa s obje strane ulice; b) nogostupi; c) stražnji zid taberni; d) kružni otvori za čišćenje kloake

278


60 qo igoci

SL 135. Odvodnja, Zadar (lader): presjek kloake ispod glavnog karda

SL 136. Opskrba vodom, Duklja (Doclea): presjek kanala vodovoda; Sticotti 1913.

bili uvjetovani lokalnim prilikama. Rimski grad, pa i onaj na istočnoj jadranskoj obali, bio je veliki potrošač vode. Goleme količine trošile su terme, kojih je bilo nekoliko u svakom gradu. Znatna je bila potrošnja u kućanstvima koja su imala priključak na gradsku mrežu, ali isto tako i na javnim česmama koje su se podizale na nekoliko mjesta u gradu. Kapacitet vodovoda, profili dovodnih kanala, prirodni pad vode u toku, rijetko su omogućavali da se izravno dobije toliko vode koliko je bilo potrebno za dnevnu potrošnju i za sve vrste potreba. Stoga je bio uveden racionalni način kumuliranja i distribucije vode. Gdje je to bilo potrebno, gradili su se veći rezervoari (castella aquae) na ulazu vodovoda u grad, a ako je dotok bio nedostatan i pad preslab, postavljale su se i naprave za podizanje razine vode u rezervoaru iz kojega se voda distribuirala (castella ad aquas elevanđas). Iz njega je išla mreža cijevi koja je opskrbljivala potrošače. Najdublje su se polagale cijevi koje su dovodile vodu na javne česme; poviše njih išle su one koje su davale vodu termama i sličnim javnim objektima, a najpliće su bile ukopane cijcvi za privatnu potrošnju. Na taj je način automatski bio riješen problem prioriteta u potrošnji. Spuštanjem razine vode u sabirnom rezervoaru najprije bi bez vode ostali privatni potrošači, poslije njih terme i drugi, a posljednju rezervu koristile su javne česme.

Konkretno nas zanima na koji je način voda stizala do nimfe nad bunarom nimfeja uz jaderski forum. Pri dovršetku istraživanja na dijelu gdje nema ulice otkriveni su temelji okruglog tlocrta. Naše je mišljenje da je to ostatak posebnoga vodenog tornja, ležište jednog okruglog kastela.Taj je castettum hranio i druge objekte, posebno forumske terme. Ostaje pitanje rezervoara uz zadarski forum. Poznato je da se ispod pločnika Zelenoga trga nalazi mreža nadsvođenih kanala dobro sačuvanih do danas, gdje se mogla čuvati veća količina vode.

Opravdana je pretpostavka da je gradski vodovod stizao na tlo Jadera mostom preko Foše (fossa). Naše je mišljenje da su se na današnjem Trgu pet bunara nalazili rezervoari. Vodena masa koja se akumulirala uz južne bedeme nije se mogla distribuirati slobodnim padom jer joj je razina bila ispod nivelete gradskih ulica. Potrebna visina mogla se dobiti jedino gradnjom kaštela koji su podizali vodu do

279

ANTIČKI GRAD

a

SL 137. O dvodnja, Zadar (Iader): mreža kanala za skupljanje i odvod kišnice s foruma; kanali završavaju u glavnoj kloaki ispod glavne ulice a - a koja odvodi vodu u oba pravca prema moru, u gradsku luku i u Zadarski kanal; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1989a

visine ulica i građevina. Prema tome, nisu Mlečani gradili pet bunara, oni su samo iskoristili postojeći rezervoar iz kojega se voda crpila ručno, pomoću naprava poput onih koje još i danas stoje. Isto tumačenje moramo primijeniti i na Trg tri bunara na suprotnoj strani poluotoka. Dakako, još nismo došli do arheoloških potvrda da je Jader uživao relativno veliku količinu vode putem mreže koja je imala tri razine: podzemnu (velike olovne cijevi), površinske kanale i povišene kanale na nosačima.

Mnogi vodovodi, u situaciji kao što je zadarska, imaju nosače - mostove u tri nivelete preko istoga mosta, jedna poviše druge. Primjer je glasoviti Pont du Gard u Provansi, dok s našega terena nedostaje arheološka dokumentacija. Ostaci vodovoda poviše bedema Salone pokazuju da su se pojedini trakti vodovoda mogli zatvarati, a postojale su i slavine raznih kombinacija kojima su se mogli zatvoriti dotoci.

Unatoč postojanju akvedukta, istraživanja pokazuju da je bilo veoma malo privatnih kuća koje su bile priključene na vodovod. U nekim gradovima priključak su imale samo terme i nimfeji (nymphaeum) na kojima se uzimala voda i nosila kućama.Ti su nimfeji nađeni ili dokumentirani natpisima u Saloni, Rabu, Puli i Zadru, no imao ih je sigurno svaki grad. Salona je imala idealne uvjete za postavljanje česmi i za njihovu opskrbu vodom jer je dotok bio obilan a pad vode s visine bedema velik. Jedan se nimfej nalazio kod tzv. Porta Caesarea, a drugi uz sjeverni bedem najstarije gradske jezgre. O nimfejima u Rabu i u Puli govore natpisi i nalazi, a u Zadru je otkriven nimfej na jugoistočnoj strani foruma (si. 94 i).To je bila nadsvođena prostorija u kojoj se nalazio bunar (puteal) kružnog tlocrta u koji je tekla voda i odatle odlazila u gradsku kloaku. Poviše bunara bila je podignuta edikula također kružnog oblika, u koju je bila smještena Iežeća nimfa s amforom ispod pazuha. Iz te je amfore kroz olovnu cijev voda padala u bunar. Kapaciteti vodovoda često se

280


SL 138. Nim fej, Balat (M ilet), Turska: rekonstrukcija;Ward-Perkins 1970.

uzimaju kao kriterij za određivanje broja gradskog stanovništva. No valja imati na umu da su vodu iz njih eksploatirali i usputni pagusi, ladanjski kompleksi i gospodarski centri koji su se nalazili blizu njihove trase. Računa se da je opskrbna sposobnost salonitanskog akvedukta iznosila oko 3001 na dan po glavi stanovnika, a isto se predlaže za Enonu. Ako su komputacije pouzdane, ti su gradovi u opskrbi vodom bili na visini standarda glavnoga grada. Primjer opskrbe vodom grada koji nije imao akvedukta može pružiti stara Varvarija. Tu je uz istočna gradska vrata u ranijem Carstvu bio izgrađen nimfej s čitavim nizom piscina (si. 139) pa su se vodom lako mogli opskrbljivati i intramurani i stanovnici suburbija. Čitav sklop pruža jasnu ideju organiziranog prostora s unutrašnjim komunikacijama i centralnim prostorijama, posebno ulazni hodnik uz bedem i ulazni prostor sa zapadne strane, s mo- zaičnim podovima. Iako je svaka kuća u Varvariji imala vlastitu piscinu, javni nimfej je trebao osiguravati opskrbu u kritičnim periodima i pružati vodu onima koji nisu imali vlastitih bunara. To je ujedno bio i izvor prihoda za municipij. Postojanje pak bunara u prizemlju kuća u Ninu (si. 131) pokazuje da se samim vodovodom problem vode nije mogao riješiti.

Gradske sanitarije slabo su poznate. Ako isključimo terme, koje po svojoj prirodi spadaju u ovu kategoriju, ostaju javni nužnici. Oni su se nalazili na javnim mjestima uz kloaku. U Jaderu pak do samog nimfeja,s “crnom jamom" u podu sastavljenom od na nož položenih opeka, da bi se lako mogao prati.

U komunalije valja ubrojiti i javne građevine utilitarnoga karaktera kao što su bile luke s pristaništima, tržnice i javna skladišta. O lukama znamo nešto s područja Istre. Javna tržnica (emporium) nešto je bolje poznata u Zadru gdje se spominje u natpisu i gdje je bio uočen dio njezina pločnika, povišenog od uličnog pločnika za dvije stube. Lučka skladišta (horrea) sačuvala su ostatke u Saloni uz cestu koja preko Kaštela vodi k Trogiru. To su masivne konstrukcije sa svodovima, koje su bi-

ANTIČKI GRAD

SL 139. Nimfej, Bribirska glavica ([Varvaria): sklop kolektora i cisterni za kišnicu s većini i manjim piscinama uz istoćni bedem; a) sadašnji put; b) odvodni kanali za prelijevanje vode u bazenima iznad maksimalnog vodostaja i za čišćenje bazena

le izgrađene na kat. Zid takve građevine otkriven je i u Zadru, veće debljine i s kon- traforima, orijentiran po dužoj strani emporija uz gradsku luku. Horrea su prvenstveno služila za smještaj žita i za njegovu distribuciju (annona). Sve gradske komunalne službe, instalacije i objekti bili su u kompetenciji gradskih magistrata, posebno edila, koji su imali mnogostruka zaduženja (curae), kao što su opskrba vodom (cura aquaru?n), opskrba žitom (cura annonae) i dr. U gradovima je bilo i nižih službenika. Za javni red i čistoću brinuli su se gradski robovi (servi publici) koji su za to dobivali novčanu naknadu. Lučki promet imao je u ovdašnjim primorskim gradovima veliko značenje u trgovini Jadranom i Mediteranom. Itinerariji donose plovidbene rute i dužinu prelazaka od naših do italskih luka (v. ovdje 430). Veći gradovi, posebno s većim prostorima uz bedeme kod luke, imali su javne kuće koje su bile u privatnom zakupu. Nadzor nad njima vodio je posebni upravitelj, tzv, praefectus voluptatum (Cassiod.Var;v. ovdje 436). Taj posao nisu mogli voditi potomci krvnika i glumaca.

I) Zaglavak

Izabrani primjeri bogatog arhitektonskog patrimonija razrađeni u svojoj tipologiji i kronologiji sugeriraju niz zaključaka koji se smještaju u opći kultumo-povijesni kontekst.

Ponajprije valja utvrditi da nam od arhitekture grčkih gradova nije ostalo gotovo ništa. Poznajući opće prilike u grčkom svijetu na Mediteranu, posebno zapad

282


nom, možemo općenito zamišljati u kakvim su uvjetima živjeli i kakve su mogućnosti imali naši grčki gradovi od 4. do 1. stoljeća pr. Krista, živeći na periferiji regije grčke ekspanzije kao izolirane enklave helenstva u barbarskom svijetu, a kasnije, nakon rimske okupacije naše obale, kao nominalno samostalne zajednice na tlu provincije. No konkretnih spomenika nema. Intervencija Kvinta Numerija Rufa, isejskog patrona, u obnovi trijema u lsi pedesetih godina pr. Krista zapravo znači prodor rimske arhitekture u grčki grad, kada portik, sudeći prema ostacima, dobiva niše za postavljanje statua. Vjerojatno je da su i drugi gradovi, Far.Tragurij i Epe- tij potkraj Republike bili izloženi rimskim utjecajima pa se ne može odbaciti pretpostavka da su u to doba i oni prihvaćali inovacije koje prodiru na tlo istočne jadranske obale.

Čitava istočna jadranska obala golem je luk kojemu su se temeljna uporišta nalazila s jedne strane u sjevernoj Italiji na tlu Cisalpine, a s druge u južnoj Hiridi i u Epiru. Arhitektonska izgradnja gradova na istočnoj jadranskoj obali ne može se promatrati izolirano od tih dviju perifernih regija. Romanizacija Cisalpinske Galije počinje prodorom rimskog elementa već krajem 3- st. pr. Krista kada Rim osniva uporišta u toj provinciji (npr. Ariminum - Rimini), a u prvim desetljećima 2. stoljeća osnovana je kolonija u Akvileji, važan centar na sjevernom Jadranu, već u Cicerono- vo doba sjedište portorija gdje će domala biti i glavno središte carinske službe za čitav Ilirik. S njom će naši primorski gradovi i dalje održavati intenzivne veze. Čitav Transpadum 43. godine pr. Krista dolazi u sastav Italije, a potkraj Cezarove vladavine osnivaju se kolonije na našoj obali.Tako Transpadana, posljednja provincija na tlu Italije koja se integrirala s metropolom, postaje ishodište ekonomskoga i kulturnog utjecaja prema obalama istočnog Jadrana, a jedan njihov dio, staru Histriju, August će naknadno uklopiti u desetu regiju Italije. U to doba sjeverna je Italija bila dobro urbanizirana, gradovi su bili gotovo potpuno izgrađeni pod utjecajima koji su dolazili iz središnjih oblasti Italije (Mansuelli 1965.).

Urbanizacija centara na južnoj ilirskoj periferiji na području današnje Albanije počela je još ranije. Epicentri kulturne radijacije nalazili su se u grčkim gradovima i naseobinama, a njezin se utjecaj osjeća u autohtonim istaknutijim središtima južne Iliride (Prendi - Zheku 1972.; Cabanes 1988., 213 - 226). Nakon prvoga ilirskog

SL 140. Odvodnja: žljebovi za otjecanje oborinskih voda; a) Duklja (Doclea), kanal je isklesan u pločniku foruma duž donje stube; Sticotti 1913.; b) Zadar (lader), kanal teče ispod donje rubne stube foruma

ANTIČKI GRAD

rata u posljednjim decenijima 3. st. počinje prodor italskih elemenata u primorske gradove, a u Cezarovo vrijeme već su tu nazočni rimski municipalni organizmi koji će postupno romanizirati ilirsko-grčki supstrat u gradovima.Tu će prevladati rimski duh pa će tako npr. stari Dirahij, raniji grčki Epidamno, sagraditi i amfiteatar koji je inače stran grčkom poimanju. Isti elementi u relativno kratkom vremenu smijenit će helenističke elemente u južnim gradovima, od Epidaura do Lisa, i svi će oni već u Augustovo doba postati gradovi rimskih građana s rimskom municipalnom konstitucijom.

Sigurno je da su prvi utjecaji krenuli upravo iz ovih južnih regija. Oni se prvenstveno očituju asimilacijom tehnike za gradnju gradskih bedema. Već u 4.st.pr. Krista istaknutiji ilirski centri kao što su bili Lješ,Medun i Ošanići grade utvrđenja u strukturi velikih rustičnih blokova i ti paramenti često dosežu klasične forme.Ta je struktura i prije dolaska Rima na istočne jadranske obale krenula na povijesni put prema sjevernom Jadranu, ohrabrena izravnim utjecajima što ih je na tom putu susrela, a koji su dolazili iz naših grčkih gradova na srednjem Jadranu. Tom tehnikom bili su utvrđeni gotovo svi gradovi na ovom obalnom prostoru, u najintenzivnijoj izgradnji koja pada u kraj Republike i na sam početak Carstva. Utjecaj iz istočnih provincija, posebno iz Makedonije kojoj je pripao i dio stare Iliride južno od rijeke Drima, osjeća se u južnoj Dalmaciji. Neka arhitektonska rješenja, npr. u staroj Dokleji, posebno u izgradnji kultnih objekata i u organizaciji prostora za kult, očito upućuju na orijentalna shvaćanja koja dolaze do izražaja i u rano carsko doba.

Kudikamo je snažniji bio utjecaj što je dolazio sa sjeverozapada. Dok ne bude sustavno obrađena antička arhitektura u Hrvatskoj, bit će teško dati ocjenu tih utjecaja i veza. No već sada moguće je utvrditi da se arhitektonska izgradnja na istočnoj obali u mnogo čemu odvaja od one u Cisalpini. Diskriminanta se nalazi upravo na razmedi najstarijeg Ilirika i Italije, ondje gdje i počinje istočna obala, u Tršćanskom zaljevu. To pokazuju tipologija i prostorna rješenja u nekim gradovima istočnog Jadrana. U ovdašnjim gradovima kapitoliji se pojavljuju u sve tri varijante: kao sklopovi s tri odjelite cele (Nezakcij), kao kapitolijski hramovi s trodijelnim ćelama (Zadar, Nin a vjerojatno i Pula i Salona u prvoj fazi) i kao dominante s dva bočna hrama (Pula, Salona, Čitluk, a slično je bilo i u Trstu). Prvi tip mogao je imati uzor u kapitoliju stare Briksije iz druge faze, dok je drugi na izvjestan način “kanonski” i ne pretpostavlja oponašanje nikakvih modela iz te regije. Treći se pak učestalošću i osobitostima odvaja od primjera iz susjedne Italije pa se u neku ruku može smatrati i regionalnim specifikumom.. Kako je navedeno, u Ekvu se on pojavio odmah u prvoj fazi, a to je razumljivo kad se zna da je tu kapitolij mogao nastati tek sredinom 1. st. n. e. i da je on neposredan odraz općega tadašnjeg shvaćanja o političkoj ulozi službenog kulta. Primjeri iz Pole i iz Salone vjerojatno su sekundarnog postanka, nastali u vrijeme kad je stara “italska” ideja kapitolijskoga kulta bila napuštena i kad su prevladala nova shvaćanja, ali još uvijek dosta rano, već u doba Augustove vladavine. Kad se napusti pogrešna pretpostavka o Neptunovu kultu na paren- cijskome kapitoliju, on hramom iz najranijeg Carstva i peribolom mlađim nekoliko

284

Ostvarenja grada klasičnoga svijeta, na istočnom Jadranu

decenija, iako još uvijek nije sustavno obrađen, pruža, za razliku od onih u Poli i u Nezakciju, klasičan primjer ranijih kapitolija u Hrvatskoj. Primjeri pak iz Dokleje ne mogu se ni svojom morfologijom ni svojim prostornim rješenjima dovoditi ni u kalam izravnu vezu s ostvarenjima na području sjeveroistočne Italije.

Što se tiče terma, vidi se, barem sudeći po sačuvanim primjerima, da one već slijede konačno oblikovane modele s kraja 1. i početka 2. st. s izrazitom tendencijom k aksijalnosti i simetriji po uzdužnoj osi. “Arhaičnost” onih iz Nezakcija svakako nije posljedica ugledanja na neke uzore izvana; radi se o izvjesnoj retardaciji koja je li tom ambijentu posve razumljiva. U ovdašnjim gradovima tako komponiranih terma bilo je sigurno više, iz doba dok “kanonski” tip nije prevladao.

Premalo je sačuvanih ostataka bazilika da bi se moglo govoriti o njihovoj tipologiji. Ona iz Dokleje svakako je specifična, izgrađena kao dugačka hala uz jednu stranu foruma, u jednoj lađi koja je podijeljena po dužini. Po tome se ona odvaja od bazilika građenih početkom Carstva koje su redovito trobrodne s gornjom galerijom. Druga bazilika u Zadru slijedi opća kretanja rimske arhitekture u Italiji i u provincijama (npr. u Africi Leptis Magna), dok je ona prva iz Augustovih vremena vjerojatno bila slična onoj iz Tergeste, koja je bila trobrodna i imala s vanjske strane dodanu apsidu - tribunal.

U nekim primjerima arhitektonska izgradnja prethodi onoj u susjednim provincijama. Gradnja sergijevskog slavoluka u Puli prethodi podizanju carskih trijumfalnih lukova u Rimu, a gradnja pulske arene bila je započeta nekoliko decenija prije izgradnje Koloseja u Rimu. Sačuvani amfiteatri u Puli i u Saloni pripadaju tipu koji se dobrim dijelom naslanja na prirodno uzvišenje, pa zbog toga ima i posebna rješenja unutrašnjih i vanjskih komunikacija. Po tome su oni “arhaičniji” od onih iz Ci- salpine (Verona, Padova, Aosta i dr.) koji su izgrađeni potpuno nezavisno na ravnom terenu, s neprekinutim vanjskim plaštom i odgovarajućim supstrukcijama. Arena u Puli ima k tome i kule uz fasadu na zapadnoj strani, po čemu se odvaja od svih dosad poznatih amfiteatara u rimskom svijetu. Izvjesnu konzervativnost susrećemo i u gradnji teatra u Saloni koji je, unatoč činjenici da se dizao na ravnu terenu, imao donje pojaseve kavee nasute. Umjetnička i arhitektonska strujanja u metropoli veoma su brzo nalazila odjeka na suprotnoj obali: tako npr. tekovine arhitektonske scenografije s dubokom plastikom i izdvojenim stupovima na fasadi s kraja 1. i početka 2. st. nalaze ovdje primjenu već pri gradnjiTrajanova slavoluka uAseriji. Cjelovita studija o kapitelima što su pripadali gradskoj monumentalnoj arhitekturi iz ranog Carstva nesumnjivo bi pokazala da je kakvoća izgradnje u ovdašnjim urbanim centrima držala korak s onom iz metropole.

To što stambeni objekti iz ovdašnjih antičkih gradova ne reproduciraju klasični model rimske kuće ranocarskog vremena ne treba iznenađivati. Jednako tako ni osjetan raspon u kakvoći koja ide od raskošnih urbanih vila (Nezakcij, Dokleja i dr.) do skromnih nastambi koje izmiču bilo kakvom uklapanju u klasične kanone (Eno- na). No poseban interes mora pobuditi aktivni doprinos domaćeg stanovništva racionalnoj primjeni komponenata antičke stambene (kao i druge utilitarne) arhitekture, gdje se klasični elementi (npr. atrij) svrsishodno uklapaju u situaciju koju dik

ANTIČKI GRAD

tira teren (Varvarija), ili gdje se asimilira predrimsko nasljeđe i usavršava novom tehnologijom i novim sadržajima (Enona).

Većina foruma o kojima postoje materijalni podaci uklapa se u tip tradicionalnoga italskog foruma. Izuzetak je opet Dokleja gdje se pojavljuju, kako je navedeno, neke specifičnosti. Forum u Zadru, najdostupniji istraživanju, prostornim rješenjem, a pogotovo izgradnjom, može se dovoditi (barem zasad dok nema iscrpnijih podataka o forumima u Puli, Saloni i u drugim istaknutijim centrima) u vezu s Akvilejom.Trijem s lođom oko foruma, likovni i dekorativni elementi sličnog sadržaja, susreću se na oba mjesta. No sama izvedba, upotrijebljeni materijali i stilske odlike veoma se razlikuju. Tamo strogi kanoni, masivni elementi trabeacije i dekora, kanelirani stupovi, ovdje moduli elegancije i naglašena težnja polikromiji. Usamljen u nas ostaje primjer prostornog rješenja kapitolija u Ninu i u Zadru. U Ninu je hram na visokom podiju okružen forumom pa time još jednom upućuje na one “arhaične” primjere koji se udaljuju od uobičajenoga italskog tipa. U Zadru je kapitolij kao prostor zatvoren trijemom i suprotstavljen analognom prostoru foruma. Po tome se odvaja od svih drugih u provinciji Dalmaciji, ali i od primjera iz susjedne sjeverne Italije, dok mu se brojne podudarnosti mogu naći u galskim provincijama (npr. Lu- tetia Parisiorum - Pariz i dr.). Zašto je tome tako, zasad je teško objasniti. Je li to odraz “kastrizma” koji može biti posljedica prethodnoga vojnog zaposjednuća mjesta, a ovdje je vjerojatnije rezultat intervencije rimskih vojnih menzora pri planiranju grada, pokazat će možda daljnja istraživanja. Peribol oko porečkoga kapitolija stoji nekako po sredini između tršćanskog i zadarskoga kapitolija. Uzdignut na povišenom podiju, kojega niveleta odgovara stilobatu kapitolijskog hrama, znatno se približava rješenju u Trstu, dok stilskom obradom stupovlja, smještajem na kraju poluotoka i odnosom prema forumu donekle ponavlja situaciju u Zadru. No od njega se odlučno odvaja po tome što nema onu hermetičnost i veoma izraženu distinkciju dvaju susjednih areala, forumskog i kapitolijskog.

Našemu luku što se proteže duž obale od Lješa do Trsta nedostaju dva važna uporišta: Narona nešto manje zahvaljujući sustavnim istraživanjima posljednjih godina, a Epidaur potpuno. Rezultati što će ih iznijeti na svjetlo dana istraživanja u tim gradovima ne samo da će ispuniti prostorne i vremenske lakune, već će zacijelo pružiti novih spoznaja za ocjenu i proučavanje postanka i razvitka rimskoga graditeljstva na hrvatskoj obali. No i ovo što je dostupno proučavanju i analizama, pokazuje nepobitno dvije stvari: da je arhitektura u gradskim središtima na hrvatskoj obali, i to ne samo u onima koja su bila kompletni gradovi u pravom smislu riječi, nego i u drugim važnijim naseljima, ažurno slijedila opće tokove razvitka rimskoga graditeljstva, a s druge strane da se u toj arhitektonskoj baštini mogu raspoznati pojave koje su specifične za graditeljstvo provincije, što također potvrđuje misao koju zastupaju hrvatski istraživači, da je postojala “istočnojadranska” antika, specifična po mnogim pojavama iz sfere materijalne i duhovne kulture.

286


8. Teorija i praksa

U posljednja dva stoljeća pr. Krista rimska je arhitektura, a zajedno s njome donekle i rimski urbanizam, pomalo asimilirala helenističke tekovine. Grad helenističkoga svijeta postao je privlačnom točkom obrazovanog Rimljanina i stranim su utjecajima vrata Rima bila širom otvorena. Livije donosi da je tijekom drugoga punskog rata, nakon osvojenja Sirakuze, u Rimu zavladalo oduševljenje za grčku umjetnost (Liv. XXV' 40), a da je oko 187. god. pr. Krista tuđinsku raskoš u Grad počela unositi vojska iz Azije (Liv. XXXIX, 6). Taj zanos nisu mogli utišati ni suzbiti konzervativni i antigrčki raspoloženi pojedinci na čelu s Katonom Starijim. Pad Korinta 146. god. pr. Krista još više je tome pridonio priljevom helenistički obrazovanih elemenata u Grad. Stare italsko-etruščanske tradicije i iskustva, ono što Vitruvije naziva “i- talskim običajem” (consuetudo Italica; VitruuArch. V, 11,1;VI, 3,10; usp. i V, 1,1; v. ovdje 410), ustupali su mjesto novim strujanjima (Boethius - Ward-Perkins 1970., 115 i d.). Uvode se nove kategorije građevina, rađaju se nova teorija i praksa, a otprije postojeći urbani prostori i pojedine građevine doživljavaju transformaciju u smislu nove discipline, koja je na Zapadu kulminirala krajem Republike i početkom Carstva, posebno izgradnjom carskih foruma u Rimu od Cezara dalje, koji su postali model i gradovima izvan metropole. I sam simbol starih vremena, etruščanski hram trijade na Kapitoliju, bio je nakon požara 83. god. pr. Krista tako bogato i veličanstveno obnovljen i ukrašen “kako dostojanstvo hrama i ime naše vlasti zahtijevaju”, piše Ciceron (In Verr II, 4,68). I upravo u to doba i u takvim prilikama početkom Carstva piše Vitruvije za Augusta traktat o arhitekturi koji je zapravo sinteza svekolikih iskustava tadašnjega graditeljstva na Istoku i u Rimu. Sam je pisac vjerojatno precijenio značenje i ulogu svojega djela kad je smatrao da će postavke, smjernice i preporuke koje ponekad formulira i kao pravila (kanone) bitno utjecati na razvitak arhitekture u metropoli i u provincijama, koje upravo u to doba doživljavaju razmah urbanizacije i arhitektonske izgradnje. On je išao i dalje od toga pa je kao primjer kako treba graditi, preporučivao svoj izvedeni projekt (Vitruv. Ar- cb.V, 1,6). Međutim, niti je to u njegovih suvremenika i nasljednika izazvalo nekoga osobitog dojma niti mu je moderna kritika u tom pogledu izrazila priznanje. Nesumnjivo je on bio više erudit i teoretičar inspiriran prethodnim idejama i ostvarenjima negoli dobar praktičar, a na momente imamo dojam da izravno reproducira misli starih grčkih teoretičara, posebno Aristotelove. No, njegova je zasluga što je elaborirao taj bogati i višestoljetni patrimonij, i to upravo u momentu kad su tradicije bile usvojene i kad su bile utrte nove staze kojima će se kroz daljnja stoljeća kretati antički grad sa svojim graditeljstvom. Vitruvijevo djelo još danas ima vrijednost riznice u kojoj se mogu tražiti uvijek nove i nove provjere pojedinih arheoloških nalaza i arhitektonskih objekata antike, i grčke i rimske. Ono je ujedno i simbol jedinstva jedne od najvažnijih disciplina, koja nema samo svoj tehnički već i duboko humani smisao, jedinstva na području golemog svijeta (Orbis terrarum) što ga je Rim već u Vitruvijevo doba bio izgradio.

ANTIČKI GRAD

0 10 20 30 m *__a—ž—I

SI. 141. Okol i grad: Ljubljana (Emoiut), Slovenija; antička Emona u tkivu suvremene Ljubljane, plan; omjeri naselja (širina : dužina) odnose se kao 1:1 ,2; u rimskom okolu (si. 43) kao 1:1,3; u Zadru (si. 73) kao 1 : 2;Plesni- čar-Gec 1999.

288


Nulla architecto maior cura esse debet nisi uti proportionibus ratae partis habeant aedificia ratiomim. exactiones: “Arhitekt se ni o čemu ne smije brinuti više nego da zgrade imaju proračune izvedene u razmjerima s utvrđenim dijelom” (Vitruv. A rchS1,2,1). Tim je problemima Vitruvije posvetio znatan dio djela. Na temelju njega provode se modularna istraživanja (Betoni - Kurent 1963.) koja su nesumnjivo veoma korisna i na večem broju građevina i urbanih prostora mogla bi pružiti vrijednih spoznaja o antičkom graditeljstvu u Hrvatskoj, a u daljnjoj razradbi dovesti do određenih zaključaka u pogledu datiranja, razvitka, regionalne usmjerenosti, tipološke ograničenosti i si. pojedinih građevina i njihovih elemenata. Na svim građevinama mogu se verificirati oni moduli što ih je Vitruvije propisivao i po kojima su, barem načelno, bile projektirane i izvedene monumentalne građevine ne samo u Rimu i u većini središtima Italije nego i u provincijama. Prepuštajući takva istraživanja stručnjacima koji se njima posebno bave, ovdje bi bila prilika pokušati provjeriti neke Vitruvijeve preporuke i smjernice na primjerima iz hrvatskih primorskih gradova.

Raster. Vitruvije je nesumnjivo bio pod utjecajem kritike iznesene na račun hi- podamske doktrine kad i on, slijedeći Aristotela (Polit. VII, 10,4-5; v. ovdje 404), preporučuje da se izbjegava posve pravilna ortogonalna planimetrija gradskog areala, i to prvenstveno zbog lakše obrane ako neprijatelj uspije prodrijeti u grad. Međutim, takvih tendencija u ovdašnjim primorskim antičkim gradovima nema, ortogonalni raster ostaje trajni model i krajnji cilj prostome organizacije svakoga grada. No, tome neće biti razlogom samo činjenica što faktor vanjske opasnosti u doba razmaha urbanizacije na hrvatskom priobalju nije više bio tako aktualan kao prije. Riječ je prvenstveno o tome da je baš tu prevladala ona stara consuetudo Italica, koja se u gradskoj planimetriji odrazila jasnom težnjom ka “kastrizmu”, a taj je kastrizam, kako je navedeno, rimsko-italska inovacija koja je odigrala važnu ulogu pri planiranju gradova ne samo u tehničkom već jednako tako i u prostornom i u morfološkom smislu, pa stoga i možemo govoriti o kastrametaciji gradova koji, zapravo, nikada nisu bili okoli (castra), dok je u Emoni (Ljubljana) okolski urbanistički supstrat posve evidentan (si. 141). Upravo od Vitruvijevih vremena aksijalnost i simetrija postaju glavne odlike eukozmije rimskoga grada i njegovih monumentalnih građevina, njoj se jednako podređuju pojedine arhitektonske cjeline kao i čitavi gradski prostori unutar bedema. Podaci što ih pruža prostorna topografija naših primorskih gradova potvrđuju to potpuno. Strogo apliciran ortogonalni raster imaju ponajprije oni gradovi što smo ih definirali kao planirana naselja. To su u prvom redu kolonije, ali ne samo one, kako smo vidjeli. I mnoga gradska naselja spontanog postanka, koja su se u prijašnjoj fazi urbanizacije prilagođivala tekovinama klasične kulture, urbanistike i graditeljstva, veoma rano su izrazila tendenciju razvitka u smislu pravilnoga ortogonalnog sustava, ako ne na čitavu arealu, a ono barem na njegovim dijelovima gdje je to bilo provedivo. Takav unutrašnji red postao je donekle mjerilo vrijednosti pojedinoga gradskog naselja i ta bi se težnja mogla unekoliko usporediti s opsesijom mnogih suvremenih gradića u provinciji da imaju barem jedan neboder koji će im povisiti karatnu vrijednost. Promatrajući prostornu facies gradova na hrvatskoj obali u krajnjem dometu procesa razvitka tijekom antike, često će se pokazati da su u

ANTIČKI GRAD

završnici u tom pogledu postojale male razlike između planiranih i neplaniranih gradova. Druga je stvar što tu “modu” u planimetriji ne prati i odgovarajuća kakvoća izgradnje, pa tako dolazi do drastičnih sukoba npr. u istraženom dijelu stare Enone, gdje uz uske uličice (čak nepopločane, kako je navedeno!) u pravokutnom sustavu teku nizovi kućica koje se temeljnim tlocrtnim i kompozicijskim shemama naslanjaju na stare autohtone tradicije. U svakom slučaju, na temelju onoga što je već, poznato (a upravo su na tom polju akvizicije još najbogatije) može se tvrditi da ideje što ih je zastupao Vitruvije o ovim pitanjima nisu našle odjeka ni u nas kao što ga nisu našle ni u mnogim gradovima drugih provincija.

Moduli gradskih inzula u našim gradovima, koliko su poznati, slijede u općim crtama tokove koji se susreću u metropoli i u provincijama najranijeg Carstva. Proporcije užih gradskih četvrti u Zadru bliže su npr. Vitruvijevim preporukama od onih u Aosti (si. 68 i 69), u Poreču ili uVeroni (si. 70) i Riminiju (si. 71) gdje imaju tlocrt kvadrata, što nesumnjivo treba zahvaliti izravnom ili neizravnom utjecaju vojnih menzora. U daljnjem razvitku rimske urbanistike ti će moduli prevladati pa će se to nesumnjivo odraziti u planimetriji naših gradova u panonskom području, gdje urbanizacija započinje u vrijeme kad je na primorju uglavnom već bila dovršena, u dobaTrajana i Hadrijana početkom 2. st. n. e.Tu će vojni menzori iz jedinica dislociranih na limesu redovito sudjelovati i pri planiranju civilnih naselja.

Forum. Vitruvije (V, 5,1) preporučuje da se forum planira tako da mu odnos širine prema dužini bude u relaciji 2:3. Forumi gradova na istočnoj obali Jadrana (razumije se, oni čije su dimenzije poznate) daleko su od takva modela. Jaderski je forum bio širok 45 m, a dugačak nešto manje od 90 m: tu su dakle uspostavljeni odnosi 1:2. U Saloni je utvrđena širina foruma 45 m i dužina 70 m, što je bliže Vitruvi- jevu mjerilu ali mu još uvijek ne odgovara potpuno. U Aseriji je širina maloga trga okruženog trijemom iznosila 22 m, a dužina 27 m, te su relacije gotovo 1:1, slično kao kod gradskog trga u Dokleji koji je bio širok 48,50 m i dugačak 50,70 m. OdVit- ruvijevih proporcija osjetno se udaljava i forum u Poli. On je bio širok 37 m i dugačak 81 m. Da bi im mogao odgovarati, sačuvavši istu površinu, morao je imati relacije 47,2 (širina) : 70,8 (dužina), a ovako dimenzije stoje u odnosu 1:2,2. Naprotiv, u Naroni je širina trga bila 38 m a dužina 55 m, što je 1 :1,4, te se jedino on gotovo potpuno približava Vitruvijevim mjerilima! A da i ne govorimo o površini foruma koja bi trebala biti primjerena veličini samoga grada.Tu je nemoguće uspostaviti bilo kakav kriterij međuzavisnosti. Za jaderski se npr. može tvrditi da je bio nešto predimenzioniran u odnosu prema površini grada; za polski da je bio kako-tako razmjeran površini užega gradskog areala; za onaj u Dokleji đa je bio znatno manji nego što bi trebalo očekivati u gradu takve prostome artikulacije, dok su forumi u Saloni i u Aseriji kudikamo ispod bilo kakva razmjera. Zašto je tome tako, neće biti teško objasniti. Prvotni nukleus Salone (koja je vjerojatno imala i predrimskih - grčkih urbanističkih presedana i koja pripada u naselja što su najprije bila zahvaćena procesom urbanizacije u rimskom smislu) formirao se veoma rano, još potkraj Republike, na relativno malom arealu, u doba kad se još nije mogla predvidjeti tako velika prostorna ekspanzija grada - metropole provincije ni neobična artikulacija urbanog areala na račun agera. U doba formiranja, prvobitna gradska jezgra (Dyggveova urbs vetus)


bila je prostorno ograničena na oko 120 000 m \ a zrcalo fonima koji je smješten u tom dijelu grada zaprema 3150 m2. Za prvu fazu razvitka Salone relacije su veoma povoljne: površina foruma prema površini toga najstarijega grada odnosila se kao 1:38 (u Jaderu 1:39). Naravno, nakon proširenja grada ti su odnosi bili poremećeni, forum je ostao tijesan, pa možda ne treba odbaciti mišljenje đa je osim njega bio izgrađen još jedan. Što se tiče Aserije, uzroci su u sličnim razlozima. Zbog relativno ranijeg početka urbanizacije (što je karakteristično za čitavu Liburniju) forum je bio planiran adekvatno važnosti i stupnju razvitka naselja u to doba, vjerojatno u okvirima koji su bili određeni još u protourbanoj fazi naselja. Jedanput organiziran i izgrađen, nije se širio ni kasnije kad je život u gradu nesumnjivo zahtijevao prostraniji gradski trg.

Hramovi. Vitruvije donosi i posve određene tlocrtne proporcije u kojima treba graditi hramove (Vitruv.Arch. III i IV; početak v. ovdje 410). Njegove se preporuke mogu provjeriti na hramovima kojih su ostaci sačuvani u Puli, Vizaču, Zadru, Ninu, Saloni i u Duklji. Širina hrama mora iznositi polovinu dužine, tlocrtno dakle moraju biti u odnosu 1:2. Ni ti Vitruvijevi razmjeri nisu se poštovali. Hram u Puli (ne samo onaj posvećen Romi i Augustu već i njegov desni blizanac) širok je 8,05 m, a dugačak 17,63 m i još je najbliži Vitruvijevu klasičnom modulu; hram u Saloni (ne kapitolijski, već onaj do teatra) bio je širok 8,38 m, a dugačak 14,85 m i tu su relacije već osjetnije poremećene zbog veće relativne širine u odnosu prema dužini: za takvu širinu trebao je biti dugačak 16,76 m. Izrazitu disproporciju u smislu Vitruvijevih postavki pokazuje hram u Duklji koji je bio širok 9,50 m pa bi mu dužina morala iznositi 19 m, a stvarno je iznosila 14,20 m. Zanimljivi su omjeri triju cela na nezakcijskom kapitoliju. Lijeva pobočna cela (a jednako tako i ona s desne strane koja je slabije sačuvana) bila je široka 7,80 m, a dugačka 22,55 m, pa se tako i ona, kao i hramovi na pulskom kapitoliju, više razvija po dužini, dok je srednji objekt širinom od 9,55 m imao mnogo povoljnije odnose ako mu je fasada trijema na pročelju bila na istoj liniji na kojoj su bili i trijemovi pobočnih cela. Vitruvije nadalje piše (Arch. IV 3,10) da sama lađa (cella) treba biti za jednu četvrtinu duža od širine. U našim hramovima odnosi su ovakvi: u Puli je cela široka 8,03 m, po Vitru- viju bi morala biti dugačka 10,06 m, a stvarna joj je dužina 11,5 m; srednji hram u Nezakciju ima celu široku 9,50 m, dugačku 10 m, dok bi prema navedenim omjerima trebala biti dugačka 11,87 m; cela hrama u Saloni ima širinu od 8,38 m i dužinu gotovo istih dimenzija, dok bi po našem arhitektu teoretičaru morala biti dugačka oko 10,50 m. Napokon, cela hrama u Dokleji pružala se po širini 9,5 m i isto toliko po dužini, pa se po tome veoma približuje omjerima hrama iz Salone.

Potrebno je još pogledati u kakvom su međusobnom odnosu bila tri unutrašnja prostora cele u tripartitnom hramu, kao što su to bili kapitolijski hramovi u Zadru i u Ninu. Za njih bi trebali vrijediti odnosi što ih je naš autor predvidio za hram etruščanskog tipa, o kojemu posebno govori (Vitruv. Arch. IV, 6,6) jer su se ugledom na taj model gradili hramovi s unutrašnjom trodijelnom ćelom.Takav bi hram trebao imati tlocrtne odnose kao 6:5 (odnos dužine prema širini). I zaista, tome približno odgovara situacija hrama u Zadru (širina 10,70 m, dužina 11,10 m). Odnosi u raspodjeli unutrašnjeg prostora cele dobivaju se tako da se njezina širina po

ANTIĆKJ GRAD

dijeli na deset dijelova, od kojih se po tri pridaju desnom i lijevom prostoru, a ostatak (četiri dijela) središnjem, dakle: 3 - 4 - 3 . Zadarski hram (uračunavši i polovinu debljine perimetralnog zida) bio je širok 10,70 m pa bi po tome cela bila po širini raspodijeljena: 3,21 m - 4,28 m - 3,21 m. Stvarni su međutim odnosi: 3,4 m - 4,2 m - 3,4 m i vidi se da su oni na samoj granici klasičnih proporcija. Hram u Ninu nešto je dalje od njih: tu su unutrašnji prostori gotovo dvostruko širi od pobočnih prostora, a same se proporcije time približavaju planimetriji bazilikalnog unutrašnjeg prostora. Na sličan način mogli bi se promotriti odnosi između širina triju odjelitih ccla nezakcijskog kapitolija. Ukupna širina svih triju cela iznosi 25,10 m, desetina od toga je 2,51 m. Po tome bi pobočne cele trebale biti široke po 7,53 m, a zapravo su bile širine “,80 m; središnja bi cela morala imati širinu oko 10 m, a stvarno je bila široka 9,50 m. Odstupanja dakle nisu velika, kao što nisu ni drugdje što se tiče ovih relacija. Znatno strši primjer hrama u Enoni koji se najviše udaljava od Vitruvijeva etruščanskog hrama. To bi se moglo objasniti činjenicom što je taj hram, građen u takvom tipu trodijelnog svetišta, nastao zapravo u retardaciji, ugledom na susjedni jaderski koji mu je poslužio kao model, i to gotovo čitavih sto godina nakon zadarskog. Zbog toga ovaj posljednji u usporedbi s ninskim djeluje “ar- haičnije" u smislu proporcija i “strože” u smislu stila izradbe.Ta strogost i ozbiljnost jaderskog hrama ogleda se i u činjenici da su mu stupovi s trijema na pročelju imali svega 24 kanelire, unatoč činjenici da su, s obzirom na vitkost, pripadali u najvišu kategoriju, a sam Vitruvije kaže da broj kanelira varira od 28 do 32, ovisno o eleganciji stupa (Vitruv.Arch. IV, 4,2).

Bazilika. I za te građevine Vitruvije (Arch.V., 1,5) propisuje tlocrtne proporcije. Po njemu širina bazilike mora iznositi jednu trećinu njezine dužine. U obzir za provjeru dolazi samo bazilika iz Dokleje čije su obje tlocrtne dimenzije poznate, dok je jaderska samo djelomično otkrivena pa je poznata samo njezina širina; ne uzima se u razmatranje mala bazilika uz trijem na forumu Aserije. Bazilika u Dokleji bila je dugačka 59 m, pa bi joj po navedenim omjerima širina morala iznositi nešto manje od 20 m, a zapravo je dosezala tek 13,50 m, što je vrlo daleko od Vitruvi- jevih preporuka. Od zadarske (severijanske) bazilike utvrđena je širina na temelju koje bi se mogla približno ustanoviti njezina dužina oslanjajući se upravo na ove Vitruvijeve odnose, no pitanje je jesu li oni i ovdje bili poštovani. S obzirom na relativno kasni postanak te građevine prije treba očekivati da je zadarska bazilika, u još većoj mjeri negoli ona iz Dokleje, bila razvijena po dužini u odnosu prema širini. Isti pisac donosi da trijem u unutrašnjosti bazilike mora biti širok toliko koliko iznosi širina središnjeg prostora (lađe) bazilike. Zadarska je bazilika, koja je imala unutrašnji trijem, bila iznutra široka (od jednog perimetralnog zida do drugog) 12,40 m, od čega na središnji prostor od trijema do trijema otpada 6,4 m. Po tome bi trijemovi morali biti široki 2,13 m, a zapravo su znatno širi, čitavih 2,50 m. Vjerojatno je da je ona prijašnja zadarska bazilika (julijevska) bila bliža klasičnim kanonima, no to se može provjeriti samo autentičnim nalazima ispod starokršćanske, odnosno romaničke bazilike.

Anastiloza, Provjeravanja bi se mogla nastaviti i dalje na drugim objektima kojih su tlocrtne osnove sačuvane (teatri, amfiteatri, trijemovi) ili po drugim krite-

2 92


SL 142. Stup s kapitelom, Salona, hram; Weilbach 1933.

SL 143- Anastiloza, Zadar (Iader), kapitolij: odnosi arhitektonskih elemenata stupa kapitolijskog hrama

rijima (interkolumniji i dr.). No, naša je zadaća ovdje pokušati provjeriti samo u užem izboru, ostavaljajući zadaću u cjelini posebnim istraživanjima na temelju kojih će biti moguće doći i do potpunijih zaključaka. Za provjeru modula i međusobnih relacija u trodimenzionalnoj arhitektonskoj izgradnji potrebno je analizirati anastiloze, ondje dakako gdje je analiza moguća, tj. na objektima koji su u dovoljnoj mjeri sačuvani (hramovi u Puli, hram u Dioklecijanovoj palači u Splitu, slavoluk Sergijevaca u Puli i dr.) ili na onima kod kojih je moguće provesti egzaktnu rekonstrukciju na temelju raspoloživih elemenata (npr. u Saloni, si. l42).Te su proporcije u Vit- ruvija detaljno razrađene (usp. Arch. V, 1, 5; v. ovdje 412). Budući da je ovdje riječ tek o oglednim pokušajima, uzet ćemo u razmatranje elemente anastiloze dvaju objekata: kapitolijskog hrama i trijema oko foruma u Zadru.

Po klasičnim modulima visina korintskoga kapitela mora iznositi koliko i debljina stupa pri dnu (dijametar, odnosno dva modula). Kapitel hrama u Zadru visok je 94 cm. Po tome se vidi da su propisane relacije ovdje bile gotovo egzaktno primijenjene (si. 143). Glavica (kompozit) sa stupovlja trijema oko foruma bila je visoka 56 cm, dok je dijametar stupa pri dnu iznosio 52 cm, što opet pokazuje da su odstupanja bila vrlo mala pa se gotovo mogu zanemariti (si. 145). Isto vrijedi za ši

ANTIČKI GRAD

rinu kapiteia pri dnu: ona mora odgovarati debljini (promjeru) stupa pri vrhu (bez apoteze). Na hramu u Zadru i jedna i druga su potpuno identične, iznose 81 cm, a također i na trijemu gdje gornja debljina stupa i gornja debljina kapiteia iznose 13,5 cm pa time potpuno poštuju Vitruvijeve propise. Na isti način odgovaraju širine tih kapiteia pri vrhu debljini stupa pri dnu. Kapitel sa zadarskog hrama potpuno poštuje relacije utvrđene za visinu redova akantova lišća. Ukupnu visinu listova treba podijeliti na tri dijela, od kojih se dva pridaju donjem redu a jedan gornjem. U Zadru je upravo tako: ukupna visina pojasa listova oko kapiteia iznosi 66 cm; donji red visok je 44, a gornji 22 cm. Egzaktno po kanonu.

Visina arhitrava ovisi ponajprije o visini stupa: što je on vitkiji, to se u proporciji smanjuje visina arhitrava. Tako npr. ako visina stupa iznosi do 15 stopa, arhitrav će biti visok jedan modul, tj. radijus stupa pri dnu. Na stupovima visina kojih se kreće između 15 i 20 stopa visina će se arhitrava izračunati tako da se modul podijeli s 13 i od njega će se oduzeti trinaestina; za stupove visoke 20 do 25 stopa modul će se pomnožiti s 12,5 i od njegove će se visine oduzeti dvanaestim i pol; gdje stup visok od 25 do 30 stopa, visina će se arhitrava dobiti ako se modulu oduzme dvanaestim. Na trijemu kapitolijskog hrama u Zadru stup (sastavljen u tamburima) bio je visok 8,52 m i prema tome pripada u četvrtu kategoriju s obzirom na visinu (si. 143). Modul (radijus stupa pri dnu) iznosio je 48 cm, Prema Vitruvijevu modelu arhitrav bi trebao biti visok 48 cm manje jedna dvanaestim, dakle 44 cm, a zapravo je visok 52 cm, 8 više od kanona. Moguće je također utvrditi module arhitrava (koji je u jednom bloku s frizom) na forumskom trijemu jer je sačuvano nekoliko ulomaka u dužini jednog interkolumnija. Stup trijema bio je visok 4,66 m (oko 15,6 stopa) pa prema tome pripada u drugu grupu stupova razvrstanih po vitkoći. Polumjer pri njegovu dnu iznosio je 28 cm pa bi arhitrav morao biti visok toliko umanjeno za jednu trinaestinu. Stvarno je bio visok 44 cm, dakle znatno više i tu je odstupanje osjetno.

Istaknuta tr i polja na vanjskom i unutrašnjem licu arhitrava također imaju svoje omjere. Oni se dobiju tako da se visina svih polja podijeli na 12 dijelova, od kojih se donjem polju pridaju tri dijela, srednjemu četiri, a gornjemu pet dijelova. Na arhitravu hrama u Zadru koji je visok 52 cm ostaje za raspodjelu na polja (kad se oduzme visina od 8,5 cm gornjega profiliranog završetka) 43,5 cm, od čega dvanaestim iznosi 3,62 cm. Prema tome bi ritam visine pojedinih polja odozdo prema gore morao biti: 10,86 - 14,48 - 18,10 cm, a stvarno je u slijedu: 10 - 15 - 18 cm, što je također prilično u skladu s utvrđenim proporcijama. Polja na arhitravu trijema oko foruma (vanjska) imaju ukupnu visinu od 83,5 cm (bez završnog profila koji s ove strane iznosi 5,5 cm visine), koja podijeljena s 12 daje koeficijent od 3,21 cm. Po kanonu ritam bi trebao teći: 9,63 - 12,84 - 16,05 a izvedene su relacije: 10,5 - 1 3 - 1 5 .

Za utvrđivanje visine friza nema posve određenih relacija: ona u načelu iznosi 3/4 visine arhitrava, no ako je friz imao plastični dekor, kako je to bilo na frizu hrama i trijema u Zadru, visina friza može biti veća, do 5/4 arhitrava.Toj se kvoti prib- ližuju frizovi obiju zadarskih građevina: friz hrama bio je visok 72 cm (arhitrav 52 cm), dakle 7 cm viši od arhitrava. Friz na trijemu bio je visok 42 cm (arhitrav 44

294


SL 144. Trabeacija, Duklja (Doclea), bazilika; odnosi elemenata trabeacije; Sticotti 1913.

cm), pa bi to približno odgovaralo onoj prvoj normi unatoč činjenici da je on bio veoma bogato dekoriran nizom plastičnih akantovih voluta.

Posve je strogo bilo provedeno sukcesivno širenje arhitrava prema visini. Pravilo da donja širina (debljina) arhitrava treba biti adekvatna donjoj širini kapiteia, a gornja širina arhitrava gornjoj širini kapiteia, poštovano je u trabeaciji i hrama i trijema. Jednako je tako moguće provjeriti dosljednu primjenu proporcije u visini i u istaku završnog vijenca na hramu i na trijemu.

Ovi nasumce uzeti primjeri ne mogu, naravno, poslužiti izvođenju bilo kakvih konkretnijih zaključaka. Problem bi trebalo obraditi kompleksno i studiozno, s grafičkim demonstracijama, i u smislu vremena i u smislu prostora. No ipak i ovaj skromni izbor sugerira neke zaključke koje bi trebalo dalje razrađivati i verificirati. Nesumnjivo je da se moduli u nekim slučajevima prilično približuju onima što ih je formulirao Vitruvije, dok se u drugima znatno od njih udaljuju. Očito je npr. da im je bio mnogo bliži hram u Zadru negoli trijem oko foruma, a to je razumljivo jer je hram upravo i bio građen u doba kad je Vitruvije razrađivao svoje proporcije, dok je trijem nastao znatno kasnije, kad je rimska arhitektura i umjetnost uopće doživjela još jedan snažan priljev utjecaja s Istoka za Flavijevaca, pa su na hramu istaknute crte klasicističkog stila Augustova vremena, a na trijemu bogatstvo dekora i snažnija plastika, uz eleganciju koja je postignuta izmjenom modula. K tome valja uzeti u obzir da je na trijemu arhitrav s frizom bio u jednom bloku pa su stoga i jedan i drugi mogli biti relativno nešto niži, a s druge strane ne smije se smetnuti s uma da je trijem imao i gornju lođu na katu s parapetom što je bio na trabeaciji, pa je smanjenjem njezine visine bio ublažen opći dojam u visinskim odnosima, a pojačan dojam elegancije i horizontalne raščlanjenosti. Faktor vremena imao je određenu ulogu i u izmjeni proporcija unutrašnjeg prostora hrama u Ninu u odnosu prema onom iz Zadra, kako je navedeno, ali to se isto zapaža i u obradbi arhitektonskih elemenata i u vanjskom dekoru. Djelovao je svakako i faktor prostora; daljnja će istraživanja nesumnjivo potvrditi da je moguće govoriti o nekim specifičnostima određenih regija, npr. Istre s jedne, prema srednjem i južnomu primorju s druge strane, što se očituje npr. u tlocrtnim proporcijama hramova gdje je ona consuetudo Italica više došla do izražaja na sjeverozapadu, a helenističko-istočne zasade na jugoistoku.

ANTIČKI GRAD

U n

M .SL 145. Anastiloza, Zadar (Iader), forumski trijem: a) pogled i presjek; b) detaij pluteja

Ne uzimajući u obzir razlike i odstupanja što se pojavljuju zbog razlika u vremenu gradnje ili zbog nekih nesumnjivih regionalnih odlika, općenito se može tvrditi da je poštivanje modula i proporcija bilo dosljednije provođeno u obradbi pojedinih arhitektonskih elemenata anastiloze negoli u prostornim ili u tlocrtnitn odnosima pojedinih građevina. Ni to neće biti teško objasniti. Veći dio arhitektonskih elemenata (baze, stupovi, kapiteli, dijelovi trabeacije i sl.) bio je izrađivan u specijaliziranim radionicama koje su se, kako će se vidjeti, nalazile u predgrađima. Klesari i kamenari imali su opća rutinska znanja i pošto bi dobili temeljne elemente, modul i dr., bili su kadri u serijama izraditi sve dijelove prema zadanim, predlošcima, utvrđenim mjerilima i uhodanoj praksi, bez nekih posebnih detaljnijih nacrta i projekata. Naprotiv, projektant gradnje mogao je pokazati veću slobodu u planiranju prostornih i tlocrtnih oblika građevina i odstupati od pravila pogotovo onda kad je morao svoje projekte prilagođavati postojećoj izgradnji ili nekim drugim specifičnim uvjetima.

296


9. Namjenska raspodjela gradskog prostora

Da bi se mogla ocijeniti funkcija grada, njegova društvena uloga i visina standarda što ga je pružao svojim stanovnicima i svim ostalim pripadnicima zajednice kojima je bio središtem, potrebno je razmotriti kako je bila provedena distribucija gradskog areala po namjeni i u kakvim su međusobnim odnosima bili pojedini uži prostori u odnosu prema cjelokupnomu urbanom prostoru. Pitanje je od velike važnosti, a može biti zanimljivo i za današnjeg čovjeka koji često ocjenjuje grad u kojemu živi upravo po tom kriteriju, žaleći se nerijetko na disproporcije do kojih dolazi zbog izgradnje objekata jedne namjene u nerazmjeru s objektima društvenih funkcija i standarda uopće. Nema sumnje da je takvih nerazmjera bilo i u antičkom gradu, pogotovo u prvim decenijima njegove urbanističke izgradnje kad je prevladavala stambena izgradnja nad izgradnjom javnih prostora i objekata, osobito u planiranim gradovima. Međutim, u doba kompletne izgradnje, a ta je, kako smo istakli, bila više-manje dovršena u smjeni triju ili četiriju generacija, bila je i u tom pogledu uspostavljena unutrašnja ravnoteža koja u daljnjim stoljećima nije bila bitno poremećena jer za to nije bilo ni osobite prilike ni većih mogućnosti uzevši u obzir činjenicu da u antičkom gradu redovito nije dolazilo do prostornog širenja užega gradskog areala i njegove prvobitne jezgre.

1 pri ovim razmatranjima bilo bi potrebno raspolagati s više primjera jer bi jedino na taj način bilo moguće doći do točnijih srednjih veličina. Nažalost, stupanj istra- ženosti gradova na hrvatskom priobalju ne pruža takvih mogućnosti: potpuno istraženih gradova zapravo i nemamo. S druge strane, kad bismo i imali dovoljno podataka za statističku elaboraciju, morali bismo tada i u ovim razmatranjima izdvajati uže skupine pojedinih gradskih naselja, kao što ih. izdvajamo po kriteriju kuiturno-etnič- kog podrijetla (odnosno kontinuiteta), društveno-ekonomske uloge, morfološko-planimetrijskih odlika, itd. Sigurno je da će drukčije izgledati ove relacije u gradu spontanog postanka od onih u planiranom gradu, drukčije u gradu koji je pretežno ili isključivo živio od trgovine i razvijanja tercijarnog sektora privrede od grada kojemu je ekonomska osnovica pretežno bila u agraru. No uza sve to, uza sva ograničenja o kojima je već prije bilo govora, vrijedi pokušati barem ondje gdje je to koliko-toliko moguće. Zasad takve mogućnosti pruža jedino antički Jader (Zadar) kojega je antička topografija, stjecajem prilika, ponajbolje poznata. Tu postoje uvjeti da se dođe do konkretnijih zaključaka (sl. 146). Pa ako ti zaključci i ne budu imali apsolutnu vrijednost (moguće je govoriti samo o aproksimacijama), ako i ne budu dali ovlaštenje za bilo kakva uopćavanja, možda će pružiti priliku da se izađe iz okvira uopćavanja barem u nekim temeljnim postavkama i zaključcima koji će konkretno potvrditi makar u jednom primjeru one opće spoznaje što ih u tom pogledu imamo.

Sve uže gradske prostore i objekte s gradskog areala unutar recinkta mogli bismo, s obzirom na funkciju, podijeliti u nekoliko skupina, onako kako smo postupi-

SL 14

6. G

rads

ki p

rost

or,

Zada

r (J

ader

)-. r

aspo

djela

po

druš

tven

oj n

amje

ni


!i u razmatranju planimetrijskih, likovnih i funkcionalnih odrednica grada. Ti uži prostori mogli su biti namijenjeni:

- kultu- municipalnoj upravi- ekonomskom životu- javnom životu i funkciji kretanja- razonodi i rekreaciji te- stanovanju.

Valja odmah upozoriti da su mnogi gradski prostori i objekti u tom pogledu bili polivalentni. Ne može se na primjer tvrditi da je kultu u gradskom tkivu služio samo onaj prostor što su ga zapremali hramovi, svetišta i slični objekti. Mnoge su se manifestacije kulta obavljale na javnim površinama, u načelu uvijek na otvorenom, osobito na forumu ako se do njega nalazio glavni hram, podno kapitolija i na drugim sličnim prostorima. Gradska je bazilika služila općenito kao dvorana za veće skupove građanstva, bilo u svrhu trgovanja (po čemu ulazi u ekonomsku sferu), bilo u svrhu zborovanja, obavljanja sudstva i si. u svim onim prilikama kad su magistrati općili s narodom (agere cum populo). Prema tome ona pripada i u sferu uprave, sudstva i si. jednako tako kao i u djelokrug gospodarskog života grada i čitave zajednice. Pogotovo je forum imao kompleksnu namjenu. On je imao veoma važnu ulogu u kultu, u trgovini, u zabavi i rekreaciji (tu su se često priređivale igre), ali jednako tako u upravi i u političkom životu zajednice uopće (na njemu su se održavala zborovanja na otvorenom), itd. Napokon, djelokrugu ekonomskog života pripadaju i one taberne što su se nalazile s ulične strane stambenih objekata, kao trgovačke ili obrtničke radionice. No uza sve to, imajući na umu i ova uža diferenciranja, moguće je u glavnim crtama odrediti urbani prostor po temeljnoj namjeni užih površina i pojedinih građevina te utvrditi u kojim su međusobnim relacijama bili.

Antički Zadar intra moenia bio je dugačak od gradskih bedema na jugoistoku do završetka tadašnjeg poluotočića na sjeverozapadu (tu je bilo kasnijih nasipanja i proširivanja) oko 700 m, a prosječna mu je širina iznosila od bedema do bedema oko 230 m. Imao je dakle površinu oko 154 000 m2. Dobar dio tog prostora bio je izuzet od izgradnje: javni prostori unutrašnjih komunikacija (ulice), prostori duž gradskih bedema i si. na što otpada 35 600 m2 ili 23% sveukupnog areala. Za raspodjelu na pojedine funkcije preostaje dakle oko 118 400 m2.

Kult. Sferi kulta valja pridati čitav prostor kapitolija s hramom i peribolom, koji ima površinu od 3540 nr, što je 2,3% sveukupnog areala, odnosno 2,9% areala pod izgradnjom. To, naravno, pod pretpostavkom da na užemu gradskom prostoru nije bilo i drugih hramova i svetišta, što je malo vjerojatno jer često gradovi imaju i po više svetišta, npr. Salona, Dokleja, Narona i dr. No površina samo jednoga hrama, osim kapitolijskog, neće bitno mijenjati utvrđeni odnos.

Municipalna uprava. Ne računajući udio foruma u upravljanju gradom i političkom životu uopće, ovdje ćemo uzeti u obzir samo kuriju i bazilike. Kurija dodu-

ANTIČKI GRAD

še nije posve sigurno identificirana, no sve upućuje na to da se nalazila, kako je navedeno, do one starije (julijevske) bazilike s kojom je činila organsku cjelinu. Zajedno s tom bazilikom zapremala je površinu od 2260 m2. Druga, kasnije građena bazilika sa suprotne strane foruma (severijanska) mogla je imati (oslanjajući se na njezinu širinu i poznate module) zajedno s pridodanim elementima i pripadajućim prostorom oko 2700 m2 (ne računajući gornju lođu koja je također služila istim sadržajima), i to sve skupa iznosi 4960 m2, odnosno 3,2% cjelokupne gradske površine i oko 4,2% gradskog areala pod izgradnjom.

Ekonomski život. Ponajprije tu valja uzeti u obzir površinu što ju je pokrivao emporij uz gradsku luku, sa skladištima i ostalim pripadajućim elementima, zatim niz taberni uz dvije strane foruma kao i trijem uokolo foruma. Emporij zaprema prostor gotovo dviju gradskih inzula s površinom oko 6000 m2, taberne oko foruma 1550 m2, trijem 1620 m2, što sve zajedno daje 9170 m2. To je oko 5,9% gradskog areala, a oko 7,7% izgrađenih gradskih površina. No, ponavljamo, ovamo valja pribrojiti i površine gradskih bazilika (koje su već iskazane) i privatnih taberni u stambenim objektima koje potpuno izmiču našoj evidenciji.

Javni život, razonoda i rekreacija. Udovoljavanju tih funkcija služilo je više objekata i odgovarajućih prostora: forum sa zrcalom i trijemom (koji je već ukalku- liran) koji je također imao lođu u prvom katu, teatar kojega se lokacija nazire (dok je amfiteatar, kao i u Puli, bio izvan gradskih bedema pa se ne uzima u obzir) i gradske terme koje su uočene na tri mjesta (do foruma, do emporija i duž glavne uzdužne ulice). Aproksimativni zbroj svih tih površina iznosi 15 850 m2, dakle 10,2% čitave gradske površine, odnosno 13,4% izgrađenog areala.

Stambena izgradnja. Sav preostali prostor organiziran u oko 50 inzula prosječne veličine od 52 x 34 m (s površinom oko 1768 m2 po inzuli) zapremali su stambeni objekti. Oni su, koliko je moguće suditi na temelju dosad postignutih rezultata, zauzimali površinu oko 86 500 m2, dakle 56% cjelokupnoga gradskog prostora, a 73% izgrađene gradske površine.

Ako su te kalkulacije i približno točne, mogle bi se onda utvrditi i relacije između površina namijenjenih stambenoj izgradnji i površine izgradnje koja je zadovoljavala ostale društvene funkcije.Tada bi se pokazalo đa je stanovanje zauzimalo 56% ukupnoga gradskog prostora, a sve ostale funkcije 44%, pa je prema tome izgradnja društvene namjene stajala prema stambenoj izgradnju u odnosu 1 :1,3.

Prepuštamo stanovniku suvremenoga grada da ocijeni je Ii i koliko antički grad, u ovom konkretnom slučaju stari Jader, imao povoljne ili nepovoljne odnose u distribuciji urbanog areala po namjeni. Nema sumnje đa je sudjelovanje stambene izgradnje s oko 56% u eksploataciji gradskog prostora znatno. No valja uvijek imati na umu da je stambena izgradnja u prostornom pogledu bila pretežno ekstenzivna, a volumenom niska (samo dio kuće dizao se na kat), da su stambeni objekti tipa domus imali unutrašnjih otvorenih prostora i da je jedan njihov dio, kako je navedeno, sudjelovao i u gospodarskim djelatnostima. S druge se strane jednako tako ne smije smetnuti s uma navedena polivalentnost mnogih objekata koja bi, kad bi se ukalkulirala, osjetno povisila postotke prostora i objekata namijenjenih eko

300


nomskim funkcijama. No ni tako relacije nisu nepovoljne, kako pokazuje hijerarhija izvedena iz navedenih približnih postotaka:

- za stambenu izgradnju 56,0%- prostorne komunikacije i si. 22,0%- javni život, rekreacija 10,2%- ekonomski život 5,9%- municipalna uprava 3,2%- kult 2,3%.

Oslanjajući se na te relacije s jedne i na ukupnu površinu grada unutar bedema s druge strane, vrijedilo bi pokušati utvrditi koliko su gradovi na istočnom Jadranu mogli imati stanovnika u ranijem Carstvu. Naravno, ni ovdje ne raspolažemo egzaktnijim pokazateljima za provedbu komputacija. Stoga je teško ulaziti u detaljnije proračune jer se lako može upasti u zamke kojima nisu izbjegli ni oni koji su prije tako spekulirali. Govorilo se tako o nekih 60 000 stanovnika stare Salone, a u svakom slučaju o nekoliko desetaka tisuća stanovnika nekih drugih gradova. Jedni su kao kriterij uzimali npr. kapacitete amfiteatra, drugi gradskog akvedukta, treći površinu foruma i si. No to nije ispravno. Amfiteatar, kako se zna, ne služi samo stanovništvu unutar bedema i onome u predgrađu već svim pripadnicima zajednice, dakle i onima što žive na selu, a u nekim prilikama čak i pripadnicima drugih zajednica. Što vrijedi za amfiteatre, vrijedi i za kapacitete ostalih javnih objekata. Kapaciteti vodovoda, na primjer, mogli bi se uzimati kao kriterij kad bismo imali na raspolaganju sve tehničke podatke o njegovu funkcioniranju i kad bismo u svakom slučaju mogli izračunati potrošnju vode. No kad smo kod toga, dovoljno je spomenuti da je Jader imao akvedukt, ali da je bilo mnogo zgrada i užih površina koje se nisu opskrbljivale vodom iz vodovoda već iz bunara koji su kaptirali podzemne vode. O tome smo već nešto napomenuli. Koliko je apsurdan kriterij veličine foruma pokazuje upravo primjer Jadera i Salone. Forum u Saloni mnogo je manji od onoga u Jaderu, a areal Salone bio je više negoli dvostruk u odnosu prema arealu Jadera. Zadarski forum po svojoj veličini (površina forumskog zrcala) odgovara forumu Rima s kraja Republike koji je od bazilike Julije do bazilike Emi- lije bio širok 45 m, upravo kao i jaderski, a dugačak 100 m od javne tribine (rostra) do Julijeva hrama, dakle malo više od jaderskoga. Odmah se vidi do kakva bi apsurda dovele kalkulacije temeljene na takvim kriterijima kad se zna da je Rim već u to doba bio pravi megalopolis čiji se broj stanovnika mjerio s više stotina tisuća! No ipak se teško posve oteti napasti i ne pokušati predložiti barem aproksimativni broj stanovnika jednoga takvoga grada u razdoblju njegova najvećeg uspona za ranijeg Carstva.

Točnosti proračuna mnogo bi pomoglo kad bismo detaljnije poznavali ne samo površine što ih je zapremala stambena izgradnja već i tipologiju samih stambenih objekata. Kako je navedeno, ona je, barem koliko se zna, bila veoma raznolika i često izmiče poznatim klasičnim shemama, a ponegdje se može čak govoriti i o kontinuitetu kuće iz autohtone protourbane faze u rano rimsko doba (npr. Nin), što će se logično češće pojavljivati u gradovima spontanog postanka i s jačom autoh-

ANTIČKI GRAD

1751. Camozzino

1826. Lanza

1919. Dyggve Sl. 147. Gradski prostor, Salona: prijedlozi kompozicije; I. jedinstven prostor; II. dvodijelni prostor; III. trodijelni prostor

tonom tradicijom. Pa i položaj i uloga grada znatno će utjecati i u ovoj sferi. Dok npr. Pompeji kao grad bogatijih slojeva imaju pretežno nastambe tipa domus, u Os- tiji kao u lučkom gradu prevladavaju nastambe tipa insula, tj. takve koje se razvijaju u visinu. Budući da su i gradovi na istočnoj jadranskoj obali imali razvijen lučki promet i sve ono što on sobom nosi, valja pretpostaviti da je i u njima bilo stambenih objekata takva tipa. Što onda preostaje kao kriterij za procjenu demografske gustoće ovdašnjih antičkih gradova? Ništa konkretno ili egzaktno, tek poneka aproksimacija na temelju svega što je naprijed izneseno. Kad smo već kod primjera starog Jadera (koji je u tom pogledu stajao nekako po sredini između većih i manjih gradova), može se uzeti da broj gradskog stanovništva u urbanim familijama unutar bedema nikako nije mogao prelaziti kvotu od oko osam do najviše deset tisuća stanovnika. Za naše prilike to još uvijek nije bio malen grad: bilo je i prilično manjih. Ako pretpostavimo da je predložena brojka blizu povijesnoj stvarnosti, onda bi proizlazilo da je na svakog stanovnika otpadalo oko 10 m2 stambenog prostora, što je i za današnje pojmove veoma povoljno, a za antičke kudikamo povoljnije kad se ima na umu socijalni i klasni sastav stanovnika i zbog toga velike razlike u kulturi stanovanja.

Neovisno o tim pokazateljima, korisnim čak i ako su aproksimativni, u ocjeni antičkoga grada uopće, pa i ovoga na istočnoj jadranskoj obali, valja uvijek imati pred očima sve opće odlike mediteranskoga grada i poznavati život u njemu kako bi se moglo utvrditi npr. kakav je on bio u odnosu prema gradu današnjice. Bez obzira na to koliko je prostora otpadalo na javne a koliko na privatne namjene, on je bio relativno malen i prostranstvom i brojem stanovnika unutar bedema. Stambena kuća, introvertirana prema van, a raščlanjena prema unutra, čuvala je intimnost kućnog života, ali su zato javni prostori i objekti bili elementi maksimalne frekvencije u svakodnevnom životu. Sve se, takoreći, odvijalo na otvorenom: od kulta i ekonomskog života do javnog i političkog. U takvom se gradu čovjek (razumije se, slobodan građanin) nije osjećao otuđenim. Raspodjela funkcija (koja se reflektira u raspodjeli prostora) jasno podcrtava ulogu grada kao centra, pojašnjava njegov odnos prema pripadajućem teritoriju na kojemu živi mnogo veći broj pripadnika zajednice negoli u gradu samome. Jer on je i krojen ne po mjeri stanovnika unutar zidina već i svih onih koji su pripadali zajednici i koje su interesi veoma često dovodili u centar. Jednostavno rečeno, njegova je temeljna uloga služiti svim svojim pripadni

302


cima sa svim svojim elementima javnih funkcija. Pa ako zanemarimo čitavu tu igru brojkama i postocima, ostaje činjenica da je takav grad, ne samo Jader nego i mnogi drugi koji su imali sve objekte standarda, mogao npr. na forumu primiti čitavo svoje stanovništvo aktivno u društvenom i političkom životu, da je u amfiteatar mogao smjestiti sve svoje odrasle slobodne građane, da je u termama i teatrima mogla naći mjesta većina stanovništva koju su sadržaji tih objekata zanimali, da su prostori namijenjeni trgovini i ostalim gospodarskim djelatnostima u najgušćoj frekvenciji mogli zadovoljiti potrebe svih pripadnika gradske municipalne zajednice. U tom je gradu bila uspostavljena racionalna i čvrsto izbalansirana unutrašnja ravnoteža između svega onoga što ulazi u sferu javnoga društvenog života i svega onoga što ulazi u sferu privatnog i individualnog. I upravo zbog toga ni grad rane antike na istočnoj obali Jadrana ni u jednom času nije imao značenje onoga što danas nazivamo “spavalištem”. Bio je to kompletan organizam. Pa ako se danas ponekad i svaljuje krivnja na antički grad zato što je inicirao i ostvarivao neke prostorne i pla- nimetrijske zasade koje su se kasnije u temeljnoj ideji reproducirale i primjenjivale čak i u izgradnji modernih hrvatskih gradova, krivnja nije na antičkom gradu. On je bio dobar, primjeren i funkcionalan upravo zato što je u velikoj većini bio mik- ropolis. On se, u načelu, nije prostorno artikulirao već se reproducirao onako i onoliko kako se razvijao proces urbanizacije, koja je na istočnojadranskoj obali bila najintenzivnija u 1. st. n. e. Očito je da za suvremeni megalopol valja tražiti drukčija rješenja, pa i onda kada taj velegrad vuče svoj postanak iz daleke antičke jezgre. No sigurno je jedno: koji je god suvremeni grad na hrvatskom obalnom području naslijedio historijski nukleus što se formirao u antici, nije bilo slučaja da se ta ista jezgra, čak i ona s maksimalno sačuvanim antičkim urbanističkim nasljeđem, ne bi bila mogla prilagoditi potrebama suvremenog života. U tom smislu antički grad na hrvatskom priobalju nije samo grad prošlosti već, jednako tako, i grad sadašnjosti, a na današnjoj je generaciji da bude i grad budućnosti.

303

ANTIČKI GRAD

T A J R S fikTI' Jliieka_

SL 149- Gradski prostor, usporedna tablica: odnos površine antičkih gradova na istočnoj jadranskoj obali


10. Mogućnost doživljaja

Mnogi historijski filmovi nude nam kulise antičkoga gradskog ambijenta kopirajući klasičnu scenografiju i kostimografiju, trude se u nama izazvati iluziju prenošenja u grad kakav je bio prije dvije tisuće godina. No u tome mogu postići samo prividnih uspjeha, uz najveću pažnju i akribiju stručnih suradnika. Kako je navedeno, historik se nastoji tom doživljaju što više približiti, upravo kao što se u svojim istraživanjima teži što više približiti znanstvenoj istini. “Arheološke šetnje' Pompejima, Ostijom, našom Salonom, Porečom, Pulom, Zadrom, i dr. izazivaju reminiscencije, potiču na razmišljanja, ilustriraju stečene opće teorijske spoznaje, ali nas ne mogu vratiti dva milenija unatrag. Pa i kad bismo imali jedan cjelovito sačuvan i netaknut antički grad, još uvijek bi nam mnogo toga nedostajalo za potpun doživljaj: trebali bismo premostiti onu golemu vremensku distancu koja je zapravo nesavladiva. Pred time zastaje i onaj koji se bavi proučavanjem antičkog urbanizma ako mu je cilj ne samo istraživanje morfologije naselja već grada kao živog organizma u njegovoj društvenoj funkciji. A to je društvo bilo posve različito od ovoga u kojemu mi živimo, i njega više nema.

Iz dosadašnjeg izlaganja lako je razabrati što nam preostaje da shvatimo antički grad na istočnoj jadranskoj obali, ne u onom povijesnom totalitetu već u njegovoj urbanističkoj cjelini. Raspolažemo ponajvećma planimetrijskim dokumentima, studiramo prostorne i tlocrtne oblike pojedinih objekata i užih cjelina, njihove odnose i si. Nedostaje treća dimenzija grada bez koje je potpun doživljaj nemoguć.I što je jednako tako važno, nedostaje nam autentična scenografija gradskih zdanja i ambijenata koju je antički grad u rimsko doba prihvatio pod utjecajima helenističke kulture. Pokoji svjetliji tračak nude cjelovitije sačuvani izolirani spomeniciili bolje sačuvane ruine. Nešto potpuniju vizualnu predodžbu pruža trodimenzionalna računalna rekonstrukcija s gabaritima gradskih zdanja. Uz nju se mogu proučavati ne samo pianimetrijski već i visinski odnosi. Prijedlozi za rekonstrukciju pojedinih građevina ili užih gradskih cjelina postoje i oni se mjestimično reproduciraju u ovom djelu. Moguće je poći i mnogo dalje od toga, predložiti čak viziju čitava gradskog sklopa u silhueti koja se temelji na rezultatima istraživanja, od kojih ovdje donosimo tri: po jednu Ise (si. 151) i Epetija (si. 152) kao manjih gradića uz more, i treću Jadera, kao urbanistički razvijenoga naselja (si. 153).

No sve to: i rekonstrukcije izrađene s najvećom mogućom akribijom kao i prijedlozi vizura i silhueta, ostaju u okvirima kabinetskih studija koje nesumnjivo pomažu uočavanju stvarnosti iščezle zauvijek. Istinski je doživljaj onaj što ga izazivaju sami materijalni ostaci, spomenici bolje ili slabije sačuvani i ruine urbanih cjelina.Taj doživljaj ima svoju racionalnu i emotivnu komponentu. Suvremeni će čovjek redovito podleći fascinaciji ruševnih ostataka organiziranih po načelima suvremene konzervatorske discipline i prikladno prezentiranih, moglo bi se reći sve to više ako je izložen otuđenju u suvremenomu dnevnom životu. Odgovarajuća objaš-

ANTIČKI GRAD

njenja, počev od prospekata, vodiča do monografija i studija izlaze u susret njegovu naporu da stekne što potpuniju viziju cjeline na temelju sačuvanih autentičnih detalja. U tome se ogleda i veoma velika didaktička vrijednost arheoloških ostataka in situ, koju ne mogu zamijeniti nikakvi kabinetski elaborati ni muzejski eksponati. Nije jednostavno odgovoriti na pitanje kako predočiti čovjeku današnjice antički grad i njegovu spomeničku baštinu u uvjetima u kojima se on danas nalazi. Rješenja ima više, a u svakoj prilici potrebno je tražiti ono najpogodnije. Koliko je emotivni faktor važan pokazuje primjer totalne rekonstrukcije Atalove stoe (trijema) na starom trgu u Ateni. Ona je bez svake sumnje izvedena lege artis, svaki i najmanji arhitektonski element izgrađen u rekonstrukciji dokumentiran je izvornim ostacima, a ipak nas ona ostavlja hladnima, laik će je doživjeti kao neku suvremenu građevinu inspiriranu grčkim klasičnim uzorima kakvih u Ateni ima više (zgrada Sveučilišta i dr.). Tu je gledaocu oteta i posljednja mogućnost imaginacije koju je trajno stimulirao razgledajući ruine ostalih građevina na trgu. Treba li rekonstruirati i do koje mjere je dopušteno ulaziti u rekonstrukcije često je pitanje osjećaja u većoj mjeri nego egzaktnih kalkulacija: to uvijek ovisi o specifičnim uvjetima u kojima “živi” pojedini spomenik ili neka urbana cjelina. U jadranskoj urbanističkoj baštini antike mogla bi se u Hrvatskoj jednako tako primjenjivati različita načela u pogledu konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije spomenika i spomeničkih cjelina.

Salona je imala sve uvjete da postane "polje arheoloških ruina” u dobrom smislu riječi, kao cjelovit urbani kompleks kojega bi ostaci - istraženi, konzervirani, parcijalno rekonstruirani i dolično prezentirani - zaista bili mogli pružiti cjelo vitiju viziju cvatućega grada u povijesnom trajanju od oko šest stoljeća. Međutim kasnija izgradnja, a posebno ona iz novijih vremena, izrasla kao parazit na tom historijskom arealu, onemogućila je (zar trajno?) uspostavljanje cjelovitosti i potpuni doživljaj antičkoga grada. Naprotiv, ruine Nezakcija u Istri još uvijek pružaju takvu, nažalost, rijetku šansu jer nisu bile izvrgnute težim manumisijama, a nakon istraživanja to bi se postiglo i u nekim drugim gradovima (Nadin, a djelomično i Bribir, i dr.). Na putu je projekt da se to vrlo prikladno ostvari u Naroni. Posebni se problemi pojavljuju u živućim naseljima u kojima je antička urbanistička baština veoma prisutna. Stara se Enona npr. pruža ispod naselja seoskog tipa s relativno razrijeđenom izgradnjom. Tu se pokazuje prilika izvlačenja većih urbanih cjelina koje se nalaze na slobodnim površinama. Situacija je mnogo složenija u gradovima s intenzivnom izgradnjom, tu je mnogo teže utvrditi načela po kojima bi se valorizirali ostaci antike i uklopili u suvremeni život. Nema sumnje da bi bilo moguće npr. potpuno obnoviti Peristil Dioklecijanove palače u Splitu. No što bi se time dobilo, a koliko bi se izgubilo! Epuracija ima temelja kad je riječ o parazitskoj izgradnji bez kulturno-povijesne vrijednosti, ali ona ne može biti na mjestu u slučajevima kada su u okviru antičkoga zdanja i ambijenta izrasle nove vrijednosti, u međusobnoj asimilaciji, kojima je vrijeme dalo jednako pravo na egzistenciju. Nikakvo uklanjanje postantičkih stilskih elemenata u sklopu Peristila i nikakva rekonstrukcija ne mogu mu vratiti njegov prvotni smisao jer on već stoljećima nije peristil palače već javni trg s izrazitom fizionomijom i određenom društvenom funkcijom. Nešto malo drukčije postavlja se problem rekonstrukcije forumskoga kompleksa u Zadiru. I


SL 150. Mogućnost doživljaja; forum u Zadru (Iader), prijedlog djelomične rekonstrukcije forumskog trijema i prezentacije u prostoru, dio pred pročeljem crkve sv. Marije

tu bi bilo moguće, zahvaljujući rezultatima istraživanja, ići u rekonstrukciju većih cjelina, npr. trijema oko foruma, koje se nalaze na slobodnim prostorima. No i tu postoji granica koju ne bi trebalo prekoračiti. Postojeće vrijednosti (Sv. Donat, katedrala, kompleks sv. Marije, crkva sv. Ilije i dr.) jesu one koje će odrediti do koje se mjere smije ulaziti u rekonstrukciju da bi ona postigla svoju svrhu a da ne pozlijedi ostale spomeničke i ambijentalne vrijednosti.Tu se pojavljuje još jedan problem koji se ne susreće u “gradovima ruinama” ni u mnogim drugim živućim gradskim naseljima: kako uskladiti antičke urbane preostatke na forumskom arealu s budućom novom izgradnjom na okolnom neizgrađenom terenu (Petricioli 1958.; Radulić 1970.). Bilo bi previše jednostavno i jednostrano zastupati stajalište kako je pravilno najprije obaviti konačnu konzervaciju i parcijalnu rekonstrukciju autentičnih elemenata rimske arhitekture, a da se onda nova izgradnja mora njima prilagoditi. Mediteranski grad (pogotovo u svojoj povijesnoj jezgri) jedna je cjelina, njegova cjelokupna artikulacija mora imati unutrašnju logiku i međuzavisnost u prostornom, visinskom, oblikovnom i funkcionalnom smislu, pa će stoga biti nemoguće izgrađivati odvojenu viziju oživljavanja povijesnih vrijednosti neovisno o totalnoj viziji čitava kompleksa u njegovoj konačnoj realizaciji. U tom je smislu i prijedlog što se ovdje donosi samo prijedlog, jedna od više mogućnosti na putu do konačnog rješenja (sl. 150).

U visinskoj artikulaciji antičkoga grada važnog je udjela imao reljef terena na kojemu se on dizao. Gradskih naselja podignutih na potpuno ravnom ili planiranom terenu jedva da i ima na hrvatskom priobalju. Urbana naselja koja su naslijedila predrimske gradinske tradicije kao što su ona u kontinentalnoj Libumiji zadrža-

ANTIČKI GRAD

SI. 151. Mogućnost doživljaja: grčki grad Is:x (Issa , Vis); pretpostavljeni volumen i izgied naselja prema Gabričević 1958.

vala su i zatečene visinske relacije: na njima se gradska dominanta nalazila i prije urbanističkog preobražaja.Tu se dizao hram, uz veći ili manji javni prostor, kojega je dominantna uloga bila pojačana prirodno višom visinskom kotom, kao npr. u Aseriji i u Varvariji. U gradovima koji su se sterali na padinama, dominirajući je centar redovito bio smješten na višoj strani padine (Epetij.Tarsatika i dr.). Naselja pak kojima je urbani areal bio po prirodi formiran u dva plana, redovito su iskoristila tu prirodnu prednost (npr. Epidaur) i izgradila središnje objekte na povišenom dijelu gradskog prostora. U onim opet naseljima, kojih teren nije bio visinski razvijen već pretežno ravničarski, bilo je potrebno umjetnim putem podignuti oveći plato za smještaj dominantnoga urbanog sklopa, kao npr. u Jaderu, Parenciju i dr. No svuda ipak nije bilo tako. Pola na primjer, koja je kao stari kašteljer imala iijepih uvjeta da izgradi svoju gradsku dominantu na središnjemu najvišem prostoru, kako je to bilo npr. u Tergeste, nije iskoristila tu pogodnost, već je njezin kapitolij podignut podno brijega, do gradske luke. No, vidjeli smo, postoji vjerojatnost da se najstariji kultni centar ipak nalazio na sljemenu brijega, a da je kasnije, izgradnjom foruma za koji na vrhu nije bilo mjesta, kapitolij uključen u forumski kompleks. Toliko o artikulaciji koja je bila uvjetovana smještajem dominante. Postojala je međutim i artikulacija u pojedinim dijelovima grada kad se ovaj nalazio na osjetnoj padini, kad su pojedine gradske magistrale slijedile u jednom pravcu reljefne horizontale pa su na taj način sukcesivni blokovi izgradnje stepenasto padali. Tako je moralo biti u lsi, vjerojatno u Ekvu barem na jednoj strani koja je bila izdignuta, ali i na platoima gradina koji su imali osjetnije padove. Poseban je doživljaj morala pružati antička Pola, organizirana u radijalnocentričkom sustavu, s prstenastim komunikacijama koje teku oko brijega. Tu bi se morali jasno zapažati nizovi kaskada od sljemena do dna brijega, s mnogih perspektiva bilo s morske strane bilo s ravničarske okoline.

Ali ipak, unatoč ovoj težnji k visinskom raščlanjivanju, ono ni u hrvatskom priobalnom gradu nije bilo tako naglašeno. A to zbog činjenice da ni javni ni privatni objekti nisu imali tendenciju razvitka po visini. Zbog te ujednačenosti opći je gabarit bio prilično smiren, izveden više-manje u blagim prijelazima. Iz njega se izdvajala dominanta, prirodno uvjetovana ili umjetno naglašena. Od Augusta dalje podiji kapitolija i hramova sve više dobivaju na visini, hramovi su pak po svojoj prirodi monumentalni čak i onda kad su manjih dimenzija, i na taj način se uspostavljaju visinske relacije i postiže uklanjanje monotone linije gradskih krovova. Stoga možemo kazati da u planiranim gradovima na ravničarskom terenu monotoniji pravilne organizacije gradskih prometnica odgovara monotonija gabarita. Ali, ako grad

308


promatramo iz perspektive stanovnika - pješaka koji u njemu živi, onda se stječe posve drukčiji dojam. Jednoličnost pojedinih užih gradskih cjelina, npr. foruma okruženih trijemom, bila je prekinuta ne samo povišenim podijima hramova već i posebnim akcentima postavljenim u slobodnom prostoru, monumentalnim stupovima kao u Jaderu i si. To isto vrijedi i za ulične fasade kojih je ritam veoma često bio prekinut interpolacijom kakvoga većeg objekta javne namjene (termi, svetišta i si.).Pravilan ritam gradskih ulica često je bio prekidan izgradnjom prostranijih urbanih cjelina specifične namjene, osim foruma i drugih trgova, te su cjeline također bile u određenom smislu introvertirane, s bočnim prilazima, pa je na taj način i vizualno i funkcionalno taj dio grada prekidao jednoličnost, a time ujedno stvarao iluzijuo većoj površini naselja nego što je stvarno bila, nudeći pješaku mogućnost iznenađenja. S druge pak strane pojedini su akcenti na počecima ili na krajevima gradskih ulica imali ulogu privlačne točke (stupovi, slavoluci i si.), bilo da se pješak kretao ravnom ulicom ili pak da se spuštao ili uspinjao strmenitim ulicama i čak stubama gdje su one bile potrebne. Za naše današnje pojmove svakako da bi nam bio bliži grad koji se u dužem vremenskom razmaku spontano razvijao, pa je stoga bio mnogo “mekši” i u planimetriji i u gabaritu od planiranoga građa koji reproducira jednu čisto geometrijsku shemu. U kasnoj antici, vidjet ćemo, a pogotovo u srednjem vijeku, to omekšavanje doći će do punog izražaja.

Ostaje na kraju još jedno pitanje koje se na neki naćin uklapa u naša razmatranja iako ima više historijski i kulturno-historijski karakter negoli urbanistički. Riječ je o poznatom prikazu jednoga obalnog grada na reljefu Trajanova stupa u Rimu.Otkad je Cichorius objelodanio čitav slijed reljefa s tog spomenika56 traje i neka vrst kdionus 1900.0 rađa®

• ' > j o r > slikama gradova v. Giuuanopolemike oko toga koji se tu grad krije: prijedloga i kombinacija bilo je više, no či- 1966.. 211 i 4

SI. 152. Mogućnost doživljaja: grčki grad Epetij (Epćtion, Stobreč); pretpostavljeni volumen i izgled naselja prema Gabričević 1966.

309

ANTIČKI GRAD

Sl. 153. Mogućnost doživljaja; rimski grad Jader (Jader, Zadar); pogled iz zraka na urbanu cjelinu antičkog Zadra

ni se da je preostala samo jedna dilema: Salona ili Jader. Grad na reljefu prikazan je čisto shematički, bez poštivanja bilo kakvih mjerila i proporcija, ali s jasnim oznakama koje bi mogle biti odlučujuće u ovoj raspri. Gledan je s gradske luke, a u prvom planu su liburne s nekoliko legionara uz obalu, te gradski bedemi. Unutar bedema s desne strane prikazan je hram i uz njega trijem, negdje po sredini reljefa ističe se teatar, a na lijevom kraju nazire se poprečni bedem s lukovima gradskih vrata, odnosno slavoluka s tri otvora. Dalje, još više lijevo pruža se konstrukcija na lukovima, a u pozadini reljefa naziru se obrisi planine ili brežuljaka. E. Dvggve, pošto su bili istraženi ostaci malog hrama koji je u kasnijoj fazi bio okružen trijemom, odlučno se opredijelio za Salonu a protiv Jadera upravo zbog toga novog momenta, ali i zbog nekih drugih (Dyggve 1928., 15 i d.). U hramu s trijemom u reljefu vidi on mali hram s trijemom što ga je Weilbach istražio i objavio.Taj se uži kompleks u Saloni zaista nalazi blizu teatra pa bi i ova podudarnost topografije Salone s reljefom išla u prilog Saloni. Napokon, vrata formirana kao slavoluk s lijeve strane prikazivala bi monumentalan ulaz u najstariji dio Salone, tzv. Porta Caesarea, a brdovita pozadina planinu Kozjak. Usput, Dyggve je posve pravilno odbacio prijašnja mišljenja da je niz lukova na obali iz prvog plana horrea stare Salone (kojih se ostaci naziru uz staru cestu što vodi u Trogir) i vidi u njemu konstrukciju pristaništa u luci. Odbacio je mogućnost da bi to mogao biti Jader ne samo zato što tu nije bio nađen neki hram s trijemom što ga nagoviješta reljef, već i zbog toga što, po njegovu mišljenju, teatar starog Jadera ne bi bio sagrađen unutar bedema već na periferiji. U svoje doba, prije negoli su bila poduzeta istraživanja u Zadru, takva je kombinacija bila prilično uvjerljiva. Sada je valja revidirati.

Ponajprije valja primijetiti da je Salona potpuno obrnuto orijentirana u odnosu prema prikazu na reljefu. Na njemu su gradska vrata s lijeve strane, u Saloni su bila,

310


gledano iz luke, s desne strane. U Jaderu su pak stvarno s lijeve strane, ako se taj detalj odnosi na monumentalni slavoluk s tri otvora što se dizao na ulazu u grad s kopnene strane. Ona konstrukcija na lukovima sasvim na lijevo, do gradskih vrata, mogla bi se odnositi na nosače akvedukta kojima je bila premoštena stara fossa, na mjestu kasnije srednjovjekovne koja je bila produbljena. U Saloni je vodovod tekao poviše bedema pa nije imao posebne nosive konstrukcije. Što se tiče hrama s trijemom, mnogo je vjerojatnije da u tome valja prepoznati kapitolij s okolnim peribolom, negoli neki drugi hram, jer je on upravo jedan od najizrazitijih atributa grada municipija, a još više kolonije rimskih građana. A jađerski je kapitolij upravo tako komponiran s hramom posred trijema s tri strane. Uostalom, u vrijeme postanka Tra- janova stupa trijem oko salonitanskoga hrama još nije bio sagrađen; nastao je za Hađ- rijana ili malo poslije njega. Što se pak tiče teatra, tu je Dyggve bio u zabludi jer je pogrešno tumačio podatke iz korespondencije I. Lučića sa zadarskim kroničarom Š. Ljubavcem. Ovaj je, naime, mislio da je naišao na ostatke teatra, no Lučić je sam u Rimu, na temelju nacrta što mu ih je Ljubavac poslao, odmah zaključio da je riječ o amfiteatru, a postoje i drugi dokumenti koji potvrđuju da je Lučić imao pravo.5’ Prema tome nema nikakvih dokaza da se zadarski teatar nalazio izvan gradskih bedema; naprotiv, postoje vrijedni indiciji da se nalazio jugoistočno od forumskog kompleksa. Kako se vidi, svi elementi shematski prikazani na reljefu (kao i više-manje svi ostali na spomeniku) govore u prilog Zadra, a većinom se protive Saloni. Našoj kombinaciji ide u prilog i niz povijesnih činjenica.

Trajan je na put krenuo iz Ankone, i to po noći. Vjerojatno je da je izabrao najkraću relaciju i najpogodniji prijelaz, a to je bio onaj Ankona - Zadar. Iz Zadra je lako mogao doći do Burna i pohoditi tamošnji garnizon. U vezu s ovim njegovim putovanjem može se dovoditi njegova liberalitas prema Jaderu, kojemu je dao izgraditi akvedukt. Istim tim putovanjem trebalo bi protumačiti i gradnju slavoluka u gradskim vratima stare Aserije na atiku kojeg se nalazio natpis s posvetom Trajanu. Valja ipak upozoriti da postoje i drugi prijedlozi za rekonstrukciju toga Trajanova itinerarija, koji ne uzimaju u obzir ni Salonu ni Jader (Stucchi 1965.). Ako je ipak na Trajanovu stupu riječ o nekom građu istočne jadranske obale, kako mnogi smatraju, bit će najvjerojatnije da je riječ upravo o antičkom Jaderu.

r Lućićeva pism a iz Rima V. Ponteu o d 14. lipnja i 2. ko lovoza l660.. Lučić 1907.. 42 i 45. Također u DeRegno... Lučić 1668., 33 = 1986.. 234. lisp . i Bnineiii 1913-, 13^ i ci.

311

T. IV Južna fasada Dioklecijanove palače u Splitu, Adam 1764.

V. dio

ODNOS IZMEĐU GRADA I SELA U RANOJ ANTICI

Uloga sela u sklopu antičke municipalne zajednice prilično je dobro poznata i u mnogočemu se podudara s ulogom današnjega sela prema gradu kojemu ono gravi- tira.98 To bi se jednostavno moglo izraziti onim što su Rimljani nazivali cura annonae (briga za opskrbu tržnice), a Grci po Aristotelu he peri tSn agoran epimeleia (istog značenja; Polit. VI, 5,2; v. ovdje 402). No to je samo jedan aspekt problema. Između antičkoga grada i sela postoji čvrsta međuzavisnost i na mnogim drugim poljima, u kojoj grad i selo daju i primaju, u smislu spomenute Aristotelove autarkije (Polit. 1,1,8; III, 1,8;V, 5,2; v. ovdje 400) koja je neotuđiva odlika grada.

Da bi se te relacije mogle uspostaviti, bilo je potrebno osigurati dobar sustav prometnica i mogućnost transporta iz grada u selo i obratno. Kako je navedeno, ideal antičkog čovjeka koji je pretežno živio na selu bio je đa može u jednom danu doći u grad i vratiti se kući, pješke ili prijevoznim sredstvom. I to je svakako jedan od odlučujućih momenata koji su uvjetovali teritorijalno prostranstvo zajednica još u protourbanom razdoblju, kad su se formirale njihove granice. Riječ je, vidjeli smo, o prosječnim udaljenostima od oko 10 km pa je svaki član zajednice mogao u jednom danu putovati do grada i vratiti se kući. Nije to bilo važno samo sa stajališta stanovnika sela kojemu je grad potreban. Važno je to bilo i za upravne strukture, da bi grad bio sposoban obavljati svoju ulogu na vlastitom teritoriju. Kad teritorij prekorači te granice, stvorit će se novi organizmi koji će rasteretiti centar. Tako je bilo u kolonijama s veoma prostranim agerima, gdje se formiralo nekoliko manjih centara - prefektura, koji su imali i mnoge gradske atribute i oblike ograničene samouprave. Velika površina agera takvih centara i manja zavisna središta u njima stvorit će u kasnoj antici povoljne uvjete da se istaknutija podređena naselja emancipiraju. Ona će postati urbana središta sa statusom kasnoantičke civitas, s vlastitim teritorijem. U održavanju veze s gradom od veće su važnosti bile vicinaf- ne i prigradske komunikacije negoli magistralne što ih registriraju itinerariji. Oko svakoga gradskog centra razvile su se prometnice koje su povezivale naselja na njegovu teritoriju. One su nesumnjivo sekundarnoga postanka jer je rast centra i njegove uloge izazvao i razvitak komunikacijske mreže kojoj je ishodište bilo u gradskom centru. Za sam pak proces poleogeneze mnogo su važnije magistralne ceste.

54 Suić 1973a, 16 i d.; pristup proučavanju problem a usp. Šuvar 1973-, 110 i d.

315

ANTIČKI GRAD

* U dokum entim a via an- !iqua: Documem 18"?.. 69 » Enchiridion 1914.. 249 = CD t. 107: Brunelli 1913- 101: via grandis. colnicus: Documenta 1877.. 146 = CD ft. 211.

U nekim slučajevima blizina trase takve ceste ili još više njezina križanja mogli su naselju pružiti uvjete da se brže razvija i stekne ulogu centra. S drage pak strane i samo postojanje naselja-centra još u protourbanom razdoblju moglo je utjecati na stvaranje trase prometne magistrale, s težnjom da ona poveže važnija naselja unutar regije ili između regija. Kao potvrda za ovu misao mogla bi se navesti činjenica da trase magistrala veoma često idu preko gradinskih naselja, pogotovo onih koja su se urbanizirala u najranijoj antici.

Na teritorijima kolonija ceste vrlo često slijede trasu agerskih limesa (međa; Suić 1955a). To se lijepo vidi u okolici Poreča, Pule, Zadra i Salone (odnosno Splita koji se nalazio u salonitanskom ageru). Na primjer, ravna cesta što spaja Pulu sa selom Šišan nije ništa drugo doli jedan dekuman pulskog agera. Dijelom to vrijedi i za cestu koja iz Pule vodi za Medulin, ili iz Fažane za Galižanu, itd. U ageru staroga Jadera također se dijelovi izvangrađskih komunikacija poklapaju s pravcima limitacije, kao npr. dio Ulice V Mačeka (stara Biogradska cesta), dijelovi cesta što vode prema Stanovima i Bilom brigu, te one koja iz Puntamike kreće prema Bokanj- cu. Na tlu salonitanskog agera u sustavu centurijacije je npr. u Splitu stara cesta, danas gradska ulica Zrinsko-Frankopanska koja ide u pravcu karda, te dio ceste prema Stobreču koja slijedi trasu jednog agerskoga dekumana. No bilo je i na području kolonijskih agera cesta koje nisu respektirale pravce limitacije već su tekle dijagonalno preko centurija, kao npr. stara cesta koja je vodila iz Jadera u Enonu55 i neke druge na tlu pulskoga i salonitanskog agera. Takvih prometnica koje su imale svojstva prave ceste osposobljene za kolni promet, pa do konjskih i pješačkih staza, bilo je na teritoriju svih gradova veoma mnogo. One su po rimskom pravnom shvaćanju bile javno dobro bez obzira na to preko čijih su terena tekle. Vlasnici imanja nisu ih mogli zatvoriti u skladu s onime: iterpopulo debetur (dužnost je narodu dati prolaz). Morskim putovima veze s gradom bilo je znatno teže održavati, pogotovo stanovnicima sela koja su se nalazila na udaljenijim otocima koji su bili atribuirani centrima na kopnu (Jaderu, Saloni, Naroni).

Bezbroj je razloga zbog kojih će stanovnik sela putovati u grad. Treba li mu nadgrobni spomenik ili kakav obrađeni element arhitekture za vilu (prag, đovrat- nik, stup, kapitel ili si.), obratit će se lapidariju ili lapicidi (lapidarius, lapicidaf, treba li mu mozaični pod za kuću ili još češće za cisternu, potražit će odgovarajućeg majstora u specijaliziranoj radionici (officina) koja se obično nalazi u predgrađu; u posebnim radionicama nabavit će poljodjelski alat i sav drugi pribor, a u trgovinama uz forum ili u uličnim tabernama kupit će sve što mu treba za opremu domaćinstva. U grad će ga dovesti i njegove građanske dužnosti: da pribiva zasjedanjima komicija (gradskih skupština), da rješava parnice pred gradskim magistratima, da bira magistrate i si., a ako je k tome i član gradskoga vijeća dekuriona, da sudjeluje u radu toga tijela. Posebno je grad bio privlačan za svijet sa sela kad su se održavale igre i svečanosti, osobito natjecanja i borbe u amfiteatrima. Smatra se da dimenzije i kapaciteti amfiteatara odgovaraju broju ukupnog stanovništva zajednice, onoga u gradu (intramurani) i onoga što živi na selu (extramurani), pa je prema tome veličina amfiteatra mnogo pouzdaniji kriterij za utvrđivanje brojnosti čitave zajednice negoli samoga grada - centra. Na gradnju amfiteatra u pojedinim sredinama mog

316

Odnos između grada i sela u ranoj antici

la je presudno utjecati povremena prisutnost cara. U gradu se priređuju i druge igre i svečanosti, religioznog i profanog značenja, svečane žrtve, ophodnje (posebno u praksi orijentalnih kultova koji su veoma rano uzeli maha u gradu) i si., a u teatrima ili (gdje nije bilo kazališta) na forumu priređivale su se scenske igre (ludi scaenici) koje su, kao i mnoge druge javne priredbe, financirali imućniji građani. U vrijeme najgušće vreve na forumu su se stjecali različiti zabavljači, akrobati i drugi koji su zabavljali puk, a u vrijeme izbora tu su se držale harange. Isto je tako važno da će došljak sa sela ovdje, kao i na tržnici ili u termama, susresti znance i doznati mnogo novosti koje drukčije ne stižu do sela. Ako je bolestan, potražit će u gradu liječničku pomoć, a onda će opet nakon ozdravljenja doći u grad, do hrama ili nekog svetišta, da zahvali bogovima i položi svoj zavjetni dar (ex voto). Isto će učiniti i u znak zahvalnosti za ozdravljenje goveđa, ovce ili kojega drugog živinčeta.

Ako građanin ima zemljišni posjed, za selo ga vežu interesi posjednika. U svom ladanjskom zdanju on će često provoditi dokolicu (otium). Osobito će duže boraviti na selu za berbe, izradbe ulja i vina, do prodaje proizvoda. Nekoga drugog tamo će odvesti poslovi kad selu bude potreban kvalificirani stručnjak, posebno za radove koje familia rustica nije mogla sama izvesti. No, selo može biti zanimljivo stanovniku grada ne samo zbog poslova i rekreacije već i zbog zabave, jer je i selo imalo svečanosti i festivale, stare kultove naslijeđene iz pradavnih vremena, pogotovo u zajednicama koje su sačuvale autohtonu kulturno-etničku osnovicu. Sudjelovanje u tim priredbama bilo je za čovjeka iz grada zanimljivost i osvježenje.Tu valja ponajprije ubrojiti svečanosti i rituale povezane s berbom grožđa i proizvodnjom vina ujesen. Kult boga Libera (Bakha, grčkog Dioniza) njegovao se prvenstveno na selu. U natpisu iz Polača na o. Mljetu navodi se kako je jedan upravitelj imanja (villicus) za zdravlje (pro salute) svojega patrona sagradio trijem uz Liberov hram (templum portico ampliavit, Zaninović 1990.). Takvih svetišta bilo je u agerima kolonija više jer je Liber bio zaštitnik vinogradarstva (Zaninović 1984.; 1997c; Olujić 1990.; Matijašić 1998.).

Priroda odnosa između grada i sela spočetka je bila dvojaka: jedna u novonastalim formacijama kao što su bile kolonije ili municipiji rimskih građana, druga u zajednicama koje su se izgradile na autohtonim tradicijama. U autohtonoj zajednici grad je dio nje same, nastao kao njezina funkcija s položajem primus inter pa- res u krugu pridruženih središta. On nije, barem na početku, faktor eksploatacije svojega područja, odnosno nije to bio sve dok se nije i u sadržajnom pogledu institucionalizirao, odnosno romanizirao. Stanovnici izvan grada nisu ovdje samo cives rure consistentes (građani koji borave na selu), a što na teritoriju rimskog municipija ili kolonije jesu, oni su zapravo populus rure consistens (narod u pravnom smislu koji boravi na selu) kojemu je grad središte i kojemu grad služi. Po tom shvaćanju, kako je već navedeno, i naziv stanovnika (etnik) postaje đemotik, i to za sve članove koji imaju isto središte. To je pojam ukupnosti naroda zajednice i njegova gradskog centra. Promatran s juridičko-gromatičkog stajališta autohtoni je grad imao veću samostalnost i veće kompetencije na svojemu teritoriju jer je npr. za razliku od kolonija, raspolagao većim površinama koje nisu bile uklopljene u državno zemljište, dijelove privatnog i pašnjačkog agera. Neki su pak autohtoni centri Libur-

ANTIČKI GRAD

m Alfo!dy 1965., passim.

1!,; Za Tarsatiku usp. Mirabel- la-Roberti 1949a; za Nezakcij MatijaSić 1996.

nije imali još veći privilegij jer su bili oslobođeni plaćanja provincijalnog tributa (immunes). U kolonijama je bilo drukčije. Tu je izvangradski teritorij (kolonijski ager) bio područje eksploatacije grada - centra nad selom u svojoj domeni. To su bitne razlike koje su uvjetovane genetičkim faktorima. S vremenom, na dužem razvojnom putu, one će se ublažiti. Jer i na teritorij autohtonih zajednica naseljavat će se pojedinci izvana, rimski i romanizirani elementi, ne samo posjednici imanja na dijelovima državnog zemljišta adsigniranog zajednici već i predstavnici ostalih zanimanja, trgovci, obrtnici i dr.1110 Tako će mnoga seoska područja stanovništvu grada autohtone zajednice postati ono isto što je selo bilo stanovniku grada - kolonije.Time će opet domaće selo i s njime domaći seoski svijet biti potisnuti u drugi plan. No upravo to i takvo selo za nas je posebno zanimljivo jer je ono jedino ostalo čuvarem domaćih autohtonih tradicija.

Na izvangradskom području, na teritoriju agera, nalazile su se nekropole gradskog stanovništva. One se obično smještaju uz ceste (via) ili uz raskrižja (diverti- culum) glavnih i sporednih prometnica, a često se protežu u dužini od nekoliko kilometara. U Zadru, npr., gdje su nekropole prilično istražene, ustanovljeno je da su se pružale uz Ulicu E lisice (stara Benkovačka cesta) sve do sela Babin Dub, uz staru cestu prema selu Murvica i uz Ulicu V. Mačeka (stara Biogradska cesta; Petri- cioli 1952.; Suić 1958.; Fadić 1985 .; 1989 ); u Enoni uz cestu prema Jaderu i uz onu koja vodi u Murvicu; u Argiruntu također duž prometnice koja vodi iz grada duž obale (Abramić - Colnago 1909.); u Saloni je počinjala od zapadnih bedema i razvijala se duž ceste koja je vodila zaTragurij (Bulić 1905.; Abramić 1949-; Kirigin et al. 1987; Miletić 1989 ); u Puli odmah kod gradskih tzv. “Dvojnih vrata” (Porta gemina; Mlakar 1970.; 1972.; Girardi-Jurkić 1975.; Matijašić 1991.), a tako i drugdje.101 Kako je to bilo u protohistorijskom odnosno protourbanom razdoblju, i sada je nekropola kao grad mrtvih (necropolis) odraz grada živih. Afirmacijom rimske vlasti i kulture naglo prevladava ritus incineracije (spaljivanja pokojnika). Na samom groblju pripremalo se mjesto za spaljivanje (ustrinum) s lomačom. Imućniji su spaljene ostatke spremali u oveće staklene ili keramičke posude (olla cine- naria),z ove opet u posebne kamene žare s poklopcem (um a cineraria) koje su pokapali u zemlju. Siromašniji su spaljene ostatke polagali izravno u žaru, ili čak u zemlju. Prilozi što su se polagali u grob odraz su imovnog stanja pokojnika: svjetiljke (lucemae), sitne staklene posude (balsamaria, lacrimaria i dr.), osobni pribor i nakit itd. Pojedine familije kupovale su terene u ageru za pokop svojih članova, pa se na nadgrobnim spomenicima ponekad navode i dimenzije grobnih parcela po dužini uz cestu (in fronte) i po dubini u polju (in agro) , dok je za ukop gradske sirotinje zajednica dodjeljivala posebna mjesta u predgrađu “namijenjena za pokope siromaha” (CAR 67; v. ovdje 418). Socijalne razlike još plastičnije odražava kakvoća nadgrobnih spomenika: stela, nadgrobnih ara i cipusa, od kojih neki nose samosvojne regionalne crte u tektonskom i u likovnom pogledu, kao tzv. liburnski cipus i monumentalne stele s teritorija Liburna, te neki posebni tipovi stela i nadgrobnih spomenika iz južnih ilirskih područja. Takvi spomenici, često monumentalnih razmjera i visoke kakvoće izradbe, s bogatim dekorom i portretima pokojnika, stajali su uz ceste čiji su dugi potezi bili prave galerije koje su nam-

318

Odnos između građa i sela u ranoj antici

SL 154. Memorativne građevine: oktogonalni mauzolej, Pula (Pola); a) tlocrt; b) rekonstrukcija; Mirabella-Roberti 1949

jerniku nagovještale sjaj i veličinu grada i njegovih građana. Sepulkralna arhitektura nerijetko doseže monumentalne razmjere, kao što je npr. oktogonalni mauzolej u Puli (sl. 154 a,b) ili nadgrobni spomenik Pomponije Vere u Saloni (sl. 155).Tijekom stoljeća nekropole su se produživale, zauzimajući nove površine terena zajednice, kako su nadolazili novi stanovnici grada mrtvih. Ali oni tu nisu bili sami. Počevši od samih gradskih vrata, gdje je počinjala i nekropola, dizale su se gostionice, radionice i drugi objekti, tu su nicala nova naselja.Tako su se mrtvi pomiješali sa živima.

Naime, u gradovima koji zbog prirodnih uvjeta ili nekih drugih razloga nisu imali dovoljno urbanog prostora (a već je rečeno da su urbani prostori antičkoga grada i inače bili mali i da se redovito nisu proširivali) stvarali su se ne samo suburbiji (suburbium - podgrađe), već su se izvan grada podizali i neki javni objekti, npr. amfiteatri, kao što je to bilo u Poli i u Jaderu, ili teatri, kako je to bilo u lsi, jer za njih na užemu gradskom prostoru nije bilo mjesta. Akvedukti, naravno, uvijek prolaze preko agera municipalne zajednice, a ponekad im trasa prelazi okvire municipalnog teritorija, kao što je to bilo s jaderskim vodovodom, kojemu se ishodište nalazilo kod Vrane. Stanovnici sela i ruralnih ekonomija morali su se brinuti za održavanje onoga njegova trakta koji je uz njih tekao, pogotovo onda kad su se i sami njime služili.

Izlazak grada iz okvira njegovih fortifikacija i gradskog pomerija počinje u 2. st. kad se kao priznata gradska regija stvara suburbij, koji donekle prostorno povezuje selo s gradom. Redovito on počinje kod samih gradskih vrata, gdje se malo-pomalo formiraju veće periferne aglomeracije. Na natpisu nađenom u Zadru koji se može datirati najranije završetkom 2. i početkom 3. st. spominje se “drugi vikus” u

319

ANTIČKI GRAD

užoj regiji oko “srednjih gradskih vrata”, a spomenik su svojemu drugu podigli stanovnici tog vikusa (vicani vici IIporta media; Suić 1949.). Taj se vikus morao nalaziti gdje i amfiteatar, na prostoru današnjih parkova u bivšim mletačkim utvrđenjima. Iz natpisa proizlazi da su postojala dva vikusa, koje je vjerojatno dijelila cesta što je od srednjih vrata (čiji se ostaci nalaze u dvorištu današnjega Dječjeg dispanzera) vodila u ager. Kako se vidi, termin je ruralnog značenja mada se naselje nalazilo tik do gradskih bedema. Odavde će on u kasnoj antici prijeći u sferu urbane denominacije pa će se njime označivati manje urbane cjeline i uličice, a često će se susretati i u srednjovjekovnim dokumentima (usp. tal. vicolo cieco - slijepa ulica). I suburbiji tijekom razvitka stječu urbanu fizionomiju, posebno unutrašnji red u rasporedu i eksploataciji prostora. To se npr. vidi u Poli, gdje su se suburbiji podredili pravilnoj ortogonalnoj mreži centurijacije pa stoga i oni imaju pravilan raster, kao uostalom i veći dio suvremene Pule koja se razvila izvan najstarije historijske jezgre. U predgrađima su se ponajprije smjestili oni za koje na užemu gradskom arealu više nije bilo mjesta. Uživali su mnoge prednosti: ovdje su tereni bili jeftiniji, forum im je bio vrlo blizu i mogli su više puta u jednom danu posjetiti uži centar, imali su i više mira, ali ipak ne i sve prednosti ladanjskog života na selu. No suburbij je samo djelomično služio za stanovanje i za rješavanje onoga što danas nazivamo stambenom krizom. On je preuzeo mnoge sadržaje neophodne gradu, koji su često po svojoj naravi nespojivi sa životom na užemu gradskom terenu.Tu su se vrlo rano pojavili gostinjci koji su ujedno imali i ulogu postaje (stationes, muta- tiones), pogotovo u gradovima gdje je kolni promet bio zabranjen ili nemoguć. Ovdje su se mogli smjestiti konji i zaprega, obaviti popravci i si. U predgrađima su se zarana nalazile radionice različitih obrta koji su tražili veći prostor ili nisu pripadali u uži gradski areal: klesarske radionice, kovačnice, kožare, mastionice i si. U su- burbijima su se podizali i kultni objekti, osobito u malim gajevima ili u uvalama uz more na periferiji grada, posebno onih božanstava kojima ortodoksno shvaćanje još nije dopuštalo da se ugnijezde na užemu gradskom prostoru kao što su to bili neki tuđi, mahom orijentalni kultovi, ili pak oni za koje Vitruvije kaže da im svetišta valja graditi izvan grada (Mars,Venera i dr.; Vitruu Arch. 1,7,1).

U tom svjetlu može se npr. promatrati gradnja svetišta Apolona Likijskog u današnjim Kolovarama u Zadru (Medini 1967.), ili pak Venere iz Nina, čija je statua nađena u Ždrijcu, na poluotočiću što zatvara ninsku luku (Suić 1969.). U grčkim su kolonijama takvi slučajevi češći. Kasnije, kad su ti kultovi bili priznati, i njihovo će se održavanje regulirati na isti način kao i onih u gradu, kao što će se i život u suburbiju podvrći gradskoj Iegislaturi. Do te integracije na čelu pojedinih vikusa bit će vi- cimagister koji nema nikakva udjela u gradskoj upravi i konstituciji niti se ubraja u gradske magistrate. Njega biraju njegovi vicani ili vidni (oba su naziva istog postanka i imaju spočetka isto značenje) koji će mu odati i priznanje kad ga zasluži, jednako kao što to čini u ime grada vijeće dekuriona za pojedine istaknute građane.

Između grada i sela postoji iskonska antinomija. Potrebno je upozoriti u čemu se očituje diferenciranje između njih i u čemu se sastoje suprotnosti između naselja tih dviju kategorija.

320


St 155- Memorativne građevine: nadgrobni spomenik Pomponije Vere, Salona; prema Bulić 1925.

Diferencijacija sela i grada odraz je podjele rada kojoj u autohtonim sredinama počeci sežu u doba društvenog raslojavanja, a kvalitetno se zaoštrila s dolaskom stranih elemenata o kojima je bilo riječi. Postoje gradska zanimanja i seoska zanimanja, privreda grada i privreda sela. Selo u svakoj zajednici ima prvenstveno agrarno značenje, bez obzira na to je li riječ o zajednici autohtonog postanka ili o gradu u kojemu pretežu rimski elementi. Ali odnosi nisu isti, niti su strukture iste.

Autohtono selo sačuvalo je i2 predrimskog vremena, kako je rečeno, stočarstvo kao veoma važnu a ponekad i bazičnu privrednu granu. Stočarstvo je i kasnije više- manje ostalo u rukama domaćeg svijeta, ali valja dopustiti da su i vlasnici zemljoposjeda nastalih rimskom intervencijom s vremenom uvidjeli rentabilnost te privredne grane. Oni su je organizirali na višem stupnju, bilo za proizvodnju vune bilo pak mesa i mliječnih proizvoda. Takvom ekstenzivnom gajenju stada mogli su dobro odgovarati manji i srednji nenaseljeni ili slabo naseljeni otoci, gdje je bilo malo obradivih površina i gdje se nisu formirale veće agrarne ekonomije, a koji su pružali izvrsnih prilika za ispašu većih stada u rimsko doba, kao i prije autohtonom sta

ANTIČKI GRAD

novništvu. Naravno da je to onda izazvalo i promjenu vlasničkih odnosa, a rimsko je zakonodavstvo davalo, vidjeli smo, mogućnost za to, posebno u agerima kolonija. No uza sve te mogućnosti ostaje činjenica da je domaće selo, bilo na teritoriju zajednice autohtonog postanka bilo zajednice rimskih građana, dugo vremena kroz antiku sačuvalo tu svoju tradicionalnu privrednu djelatnost. Usporedno uz nju i eksploataciju šumskih površina drvarenjem, što je domaćem selu također donosilo znatnih prihoda i omogućivalo mu da u gradu nabavi sve ono što samo nije proizvodilo. Tome treba pridodati i proizvode s malih imanja na privatnom ageru, osobito povrće i voće kojim je domaće selo opskrbljivalo svoj gradski centar. Ribarstvo seoskog stanovništva na otocima i uz obalu na kopnu također je više-manje ostalo u rukama domaćeg svijeta. Međutim, i u toj djelatnosti, kao i u mnogim drugima, sudjelovao je i gradski svijet, ulaganjem kapitala u organiziranu proizvodnju, osnivanjem kompleksnih postrojenja za obradbu i trgovanje ribom. Ribnjaci za držanje žive ribe (vivaria piscium, piscina vivaria) susreću se uz veće ekonomije na obali, npr. u uvali Verige na Brijunima (Gnirs 1908c; Mlakar, 1971., 26; Begović Dvor- žak 1990.) i vjerojatno u Maloj Proversi na prevlaci između Dugog otoka i Katune (Suić 1954.) odakle se riba odvozila na tržište. Osim soli dobivene iz rudnika, upotrebljavala se i morska sol, a na njezinu proizvodnju upućuju i brojne priobalne to- ponimije tipa “soline” (lat. salinae) i sl. Kao što je to bilo u Africi, vjerojatno su se uz njih nalazila postrojenja za soljenje ribe i za pripremanje poznatoga rimskog specijaliteta (garum). Ona su se podizala do same obale, gdje bi se izgradio čitav sustav manjih nepropusnih bazena kvadratnog tlocrta gdje se riba solila, a onda posebni odjeli s termalnim uređajima gdje se pripremao i isparavao garum. Vjerojatno je toj svrsi služio objekt s takvim malim bazenima otkriven kod Solina blizu Biograda na moru. Izvori govore o proizvodnji garuma u Dalmaciji i u Istri (Plin. NH, XXXI, 95; Casiod. Var. XII, 22). Gradski poslovni svijet mogao je investirati kapital i u razvijanje drugih djelatnosti: u kamenolome npr., ili u izradbu vapnenica. Te su se djelatnosti mogle povezati i s agrarnom proizvodnjom u okviru ladanjske vile. Domaći svijet mogao je u tako organiziranim postrojenjima služiti kao radna snaga. Na ruralnim područjima nalazile su se i peći za izradbu keramičkih proizvoda, kakvi se npr. susreću u Istri, ili opeke koju je često izrađivala i vojska, kao npr. u Smrdeljima u Bukovici. Ruralni moćnici često su bili i urbana elita i opskrbljivali su grad potrebnim proizvodima (Whittaker 1990., 111).

No glavni su produkti sela u nas bili, kao i u susjednoj metropoli, ulje i vino, žitarice u mnogo manjoj mjeri, uglavnom u autarkičnim ambijentima autohtonog sela. Na to upućuju materijalni ostaci naprava za njihovu preradu pronađeni u većem broju u ruralnim ekonomijama na tlu Istre i Dalmacije (Matijašić 1998., 145 i đ.; Škegro 1999., 179 i d.). U jednoj prostoriji vile u Mulinama na o. Ugljanu pronađeno je skladište karboniziranih maslina. Čitav proces njihove obradbe odvijao se unutar centralnog dvorišta gospodarske zgrade. U prvom stupnju obradbe bilo je potrebno razbiti mesnatu pulpu. U tu svrhu služila je naprava (mlin) s kamenim kotačima (mola olearia ili trapetum) koji su se okretali oko osovine horizontalno ili vertikalno, a prvi iscjedak (amurca) taložio se pri tome u konkavno izdubenu kamenu osnovicu (mortarium). U drugoj je fazi postupak sličan tiještenju grožđa: u


posebnom tijesku (torcular) cijedilo se ulje koje je teklo izravno u posebne bazene, kao što to lijepo ilustriraju ostaci iz spomenute vile u Mulinama (Suić 1960.). Rezultati podmorskih istraživanja upućuju na zaključak da su se iz naše primorske regije izvozili i ulje i vino.'02

S pojavom razvijenih ekonomija na državnom zemljištu koje je adsignirano doseljenicima ili isluženim vojnicima, afirmirao se i novi tip ruralnog naselja - ladanjska vila (villa rustica). Njezino će se značenje teško prepoznati po njezinu imenu i po izvedenim apelativima, a pogotovo po onome što je od te riječi postalo u francuskom jeziku, gdje ia ville znači grad. Izvornom značenju mnogo je bliži talijanski naziv villaggio i pridjev villano sa značenjem “prost”, “neotesan”. Pojam ladanjske vile poklapa se sa značenjem naziva salaš, franc. la ferme, tal. fattoria, njem. Meier- hof, engl. Farm, no to nije bilo njezino prvotno značenje. Spočetka to ime nose manji gradski sklopovi rezidencijalnog značenja u kojima njihovi vlasnici imaju trajno ili povremeno boravište. Već krajem Republike postoje u Rimu kompleksi s nazivom villa, a postoji i termin villa urbana za građevinu reziđencijalne i poslovne namjene. Odatle nastaje i njezina suprotnost ne samo u terminološkom već i u sadržajnom smislu - villa rustica. S njom se na hrvatskoj obali pojavljuje novi tip naselja koji će postati pojmom seoskog naseljenja na poljoprivrednim dobrima. U njegovu se okviru formira odgovarajuća familia rustica u kojoj radna snaga, robovska ili najamna, trajno živi i radi za svojega gospodara. Na njezinu je čelu iskusniji upravitelj (villicus) koji se u ime vlasnika brine za čitavo gospodarstvo. To su bile prilično kompleksne proizvodne jedinice koje su osim naprava za proizvodnju ulja i vina imale i sve ostalo što je potrebno za funkcioniranje ekonomije, skladišta za alat, pribor i urod, staje za zaprežnu stoku i sl., pa i pojedine radionice za kovanje željeza, izradbu alata i dr. Kako se vidi, u tehnološkom pogledu one su znatno ispred maloga seoskog posjednika u autohtonom pagusu i on im nije mogao konkurirati.

Međutim, kad se govori o ladanjskim vilama (villae rusticae), valja imati na umu što taj termin stvarno pokriva. Bogati patrimonij arhitektonskih ostataka izvan urbanih aglomeracija, dakle na “selu”, ne može se općenito svrstati pod pojam rustične, pa ni ruralne arhitekture. Mnogi od njih ruralni su samo po tome što su izvan gradskog areala. Ako se promotre u cjelini, onda se mogu utvrditi tri temeljna tipa s obzirom na namjenu, a u vezi s njom i na kvalitetu izgradnje.m U prvu kategoriju pripadaju kompleksi vrhunske kvalitete, znatno iznad prosjeka urbane stambene arhitekture, luksuzne palače i rezidencije tankoga gornjeg društvenog sloja, od cara pa naniže. To su odreda ekskluzivne ladanjske konstrukcije, raskošno opremljene i većih dimenzija, locirane na pomno odabranim položajima, namijenjene isključivo rekreaciji, kao one u okolici Neapola, Hadrijanova vila u Tiburu, prostorno razvedena palača u Sirmioneu na jezeru Garda i mnoge druge. Drugoj skupini pripadaju reziđencijalne palače koje su uz to imale i gospodarsku komponentu, kao ona u uvali Verige na Brijunima, kasnoantička palača u Mogorjelu i dr. U treću skupinu valja svrstati one kudikamo brojnije koje su imale pretežno gospodarsko značenje, kao centri ruralnih ekonomija, gdje je ladanjski i rezidencijalni karakter bio sporedan.Tih na hrvatskom obalnom prostoru ima najviše.

• Degrassi 1956.; za pomorsku trgovinu .Mediteranom usp. Rouge 1966.•" 0 gospoda rsko-ladanjskim zdanjima usp. Crema 1959, 120 i d .; 'Mansuelli 1958.: Boethius - \Vard-Per- kins 1970, 318 i d.; Mc Kay 1975, 206 i d.

323

ANTIČKI GRAD

SL 156. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: l.prvotna villa rustica, jezgra kompfeksa; 2. dograde- ni peristil; 3. rezidencijalni dio; 4. terase i trijem s (odama; 5. potez hramova s prospektom prema moru; 6. temelj kružnog objekta; 7. temelj portika s kriptoportikom; 8. diaeta, 9 palaestra, 10. terme s aneksima; 11. gospodarski dio; 12. bazen za ribe (vivarium)\ 13. antičko pristanište; 14. vrtovi na terasama; Gnirs 1915.; Begović Dvoržak 1998.

Promatrajući smještaj vila kojih su ostaci identificirani u topografiji primorske regije, osobito u Istri, vidi se da su vlasnici imanja pažljivo birali položaj za njihovu izgradnju. Ako su im posjedi bili nedaleko morske obale, izabrat će redovito lokaciju što bliže moru, u dragi ili uvali, po mogućnosti u prisoju, veoma često na blagoj padini prema moru ili pak na terasastom terenu, kako pokazuju veoma brojni primjeri: Časka na o. Pagu, Muline, Gospodska Gomila i Rt Supetar na o. Ugljanu, Bo- šana kod Biograda na moru, vila na o. Murteru i o. Šćedru, vila u Lovrečini na o. Braču, Zorna kod Poreča, vila na o. Brijunu i veoma mnogo drugih (Zaninović 1967.). To isto vrijedi i za vile u unutrašnjosti, koje također nastaju na padinama ili terasama (u Istri,10’ Ravnim kotarima, u Neretvanskom i Dubrovačkom primorju i dr.), a i na ravničarskom terenu, nikada na brežuljcima, po mogućnosti blizu izvora žive vode ako ga ima. Čitav kompleks orijentirat će se opet tako da mu prospekt bude prema moru ako je uz obalu, a ako je podalje od obale, onda na onoj strani na kojoj se teren spušta. S time u vezi odredit će se i prostori za pojedine funkcije vile, nastojeći iskoristiti sve prirodne prednosti. Tako će se npr. bazeni kolektori kišnice re-

" Gnirs 1902.. 159 i d, 1903, đovito smještati na sjevernoj strani, gdje nisu izloženi djelovanju sunčane topline,I9<M.. i3i i i; crera 1959, a svakako na višem terenu da bi se omogućilo otjecanje vode iz bazena u druge3 2 5 id .;M lakar 1962..72id .; . . , , . , . , , ,Mansueiii 1971 178 i d prostori e. Jedan periferni trakt redovito će se namijeniti skladištima alata i pnbo-

324


325

ANTIČKI GRAD

SI. 158. Ladanjska vila, reziđencijalni d io kompleksa u uvali Verige, o. Veliki Brijun: 1. ulazno dvorište; 2. ulaz; 3. hodnik; 4. portik; 5. lođa; 6; stubište; 7. soiarij; 8. spavaće sobe; 9. kupaonica; 10.porticus triplex\ 11. tu$\ 12, triklinij; 13. egzeđre; 14. bazilikalna dvorana; 15. cisterna ispod poda dvorišta; 16. korintska sala; 17. malo dvorište s bunarom, vezano za cisternu; 18. preša za grožđe; 19. lacus\ 20. vinski podrum (cella vinaria)\ 21. kuhinja; 22. predvorje; 23. latrina; 24. ogradni zid; 25. terasa; 26. vrtovi; 27. bazeni; 28. portik koji spaja reziđencijalni dio s hramovima; 29. građena obala; Gnirs 1915; Begović Dvoržak 1990.

ra, drugi preradbi poljoprivrednih proizvoda i njihovoj pohrani, dio radnoj familiji, a reziđencijalni dio vlasniku imanja.

Kako se vidi, ladanjska vila (villa rustica) ranijeg Carstva rustična je ponajveć- ma po tome što se nalazi izvan grada, na selu (rus, niris, n.). Ona uz gospodarsku ulogu ima i veoma istaknuto ladanjsko značenje jer vlasnik u njoj ne boravi samo kad se skuplja urod, nego često i preko godine. Zahvaljujući takvoj namjeni, ona ima

326


SL 159- Ladanjska v ila , b rdo K olci, o . V elik i Brijun:A) spremište za alat;B) središnje dvorište; Q spremište za ulje s posudama; Đ) hodnik; E) trijem; F) preše za masline; Gnirs 1908.

i sve elemente urbane nastambe koji pružaju viši standard stanovanja, i to ne samo u odnosu prema gradskoj najamnoj kući (insula) nego i prema kući tipa domus, kakvu su ponekad, osobito oni imućniji, imali i u gradu. No koliko god bili imućni, na urbanom prostoru nisu mogli u širinu razviti sve komponente komfornog standarda kakve je mogla imati ladanjska vila: više odaja, višestruke reprezentativne prostorije, više prostranijih termalnih sklopova, trijemove i natkrite šetnice, veće otvorene prostore i sl., a pogotovo ne izbočenja na fasadama koja su u gradu bila neostvariva na privatnim objektima (ne na javnim!). U građu se kuća morala uklapati u oblikovane gradske regije, morala se adaptirati postojećoj izgradnji. Na selu je graditelj imao potpunu slobodu izabrati lokaciju, mogao je razvijati zdanje u širinu i iskoristiti sve prednosti što ih je teren pružao za prostornu i visinsku artikulaciju, iskorištavajući nagibe, terase i sl. Ne samo to. Primjer velike i raskošne vile na Brijunima pokazuje kako su projektant i graditelj oplemenili prirodni ambijent i dali mu nove vrijednosti koje se skladno uklapaju u priobalni pejzaž uvale Verige (sl. 156). Kompleks pripada tipu ekstrovertiranih panoramskih građevina kakvu spominje Ciceron (Ad fam. VII, 1,1), a opisuje Piinije Mlađi (Epist, II, 17) s prozračnim porticima uz more i prostorijama orijentiranim na more ili prema svježemu zelenilu vrtova, livada i brežuljaka. Funkcionalno odvojene cjeline - reziđencijalni dio, hramovi, diaeta, palaestra, terme i gospodarski dio bili su porticima i kriptoporticima povezani u jedinstvenu cjelinu koja je zauzimala unutarnji dio zaljeva Verige s formiranom zaštićenom lukom. Vlasnici su vila morali ići u širinu jer su tim građevinama bili pridodani elementi koje gradska kuća nije imala, kao što je gospodarski trakt i sustav kolektora za vodu, bez kojih ne bi bilo moguće razvijati agrarnu proizvodnju. Ipak, vila u dijelu za stanovanje ima sve bitne značajke urbane stambene arhitekture, a od

ANTIČKI GRAD

SL 160. Ladanjska vila, uvala Stari Trogir; Kirigin - Marin 1989-> prema Jelić

nje se bitno razlikuje po dijelovima za svoje specifične funkcije i po izoliranom položaju. Vila ponajprije nije prema van zatvorena tako hermetički kao što je domus u gradu, ona ima mogućnosti naći sebi oduška izbočujući pojedine dijelove i bogatije artikulirajući pročelje, veoma često s prospektom u okolni pejzaž ili prema moru, ako je pri njemu. No uzevši arhitektonsku masu u cjelini, vila se oblikovanjem ostalih fasada i perimetralnili zidova koji nisu imali mnogo otvora prema van donekle povodi za gradskom kućom. S gradskom kućom je posebno veže unutrašnji slobodni prostor koji se oblikuje kao centralno dvorište odnosno peristil, koji joj služi i kao peristil i kao atrij što ga u načelu ima kuća u gradu. Bogati rimski veleposjednik teži da njegova luksuzna vila poprimi izgled grada. Zato se u uvali Verige tijekom 1. st. izgrađuje postupno cijela unutrašnjost zaljeva da bi namjerniku koji dolazi s mora izgledalo kao da pred njim iz vode izranja i diže se grad (Purcell 1995 ). Maritimne vile izgrađuju se kao mali gradovi u scenografskoj arhitekturi stila koji se u Rimu počinje uvoditi u Kaiigulino doba (De Franceschini 1998., 759). Odnos elemenata određenih za ekonomiju prema onima namijenjenim rezidenciji sličan je odnosu kakav u gradskoj kući postoji između dućana i radionica u tabernama orijentiranim prema ulici i trakta za stanovanje koji je od njih funkcionalno odvojen i orijentiran prema unutrašnjosti. Vila kao ladanjska i gospodarska kuća u ranijem Carstvu neće biti tako introvertirana kao domus u gradu koja je izolirana prema okolišu i strogo usmjerena prema centralnim prostorima, atriju i peristilu. Ako se vila razvija u širinu, to se neće postizati ponavljanjem istih elemenata (atrija, peristila i dr.) već dogradnjom novih kompleksa specifične namjene (rezidencija, termi, piscina, gospodarskog trakta; si. 156,158). Naravno je da su i tehnika i oprema takve vile na vi

328


Si l6 l . Ladanjska vila u Barbarigi kod Pule: primjer zgrade s krilima oko peristila; 1. ulaz; 2. ulaz s pristaništa; 3- peristil okrenut prema mom; 4. manji termalni sklop; 5. šetnica; 6. centralni hodnik; 7. trijem (danas ispod razine mora); Schwalb 1902.

sini tekovina urbane arhitekture, što se vidi ne samo po obradbi arhitektonskih detalja (stupova, kapiteia, vrata, krovne konstrukcije i si.) nego i po kvaliteti dekora (zidne freske, štukature, mozaični podovi i dr.).

Veličina vile, kvaliteta njezine izradbe i opreme, razvijenost svake njezine funkcionalne komponente pokazuju koliko je ona ladanjska, a koliko gospodarska. Negdje će prevladavati prva, negdje druga.Tako vila s unutrašnjim središnjim dvorištem (kortilom) obično s hodnikom duž svih strana, oko kojega su okupljene prostorije namijenjene finalnoj obradbi produkata (ulja i vina) s odgovarajućim naprijed spomenutim napravama, jasno pokazuje što je u njoj prevladavalo (si. 159). U onih drugih, koje imaju središnji peristil s traktom stambenih prostorija uza nj, gdje je gospodarski trakt odvojen kao posebna cjelina, ladanjska je komponenta mnogo izra- zitija (si. 158). Otiurn što su ga tu provodili vlasnici imanja i gospodari (domini) ladanjske radne familije zacijelo u nas nije bio isti kao u Laciju, Kampaniji ili uz alpska jezera u sjevernoj Italiji gdje su ljetnikovce imali prosvijećeni krugovi iz Rima, nije to bila dokolica u kojoj su stvarali umni radnici, iako bi se neki kompleksi na hrvatskoj obali (npr. onaj na Brijunima, si. 156; u Barbarigi, si. 161; na poluotoku Zorna, si. 162) mogli uspoređivati s pojedinim kompleksima iz Italije. Život na selu, u dodiru s prirodom, pružao je mnogostruke prednosti i mogućnosti rekreacije: ne samo rješavanje stambenog pitanja za one koji u gradu nisu imali vlastitoga doma (a takvih je bilo dosta, kako smo upozorili), ne samo odmor i uklanjanje neugodnostima gradskoga života, nego i priliku za razonodu i sport, posebno lov, a uz more i ribolov, koji su u povoljnim uvjetima mogli biti i dopunska privredna grana.

ANTIČKI GRAD

Gnirs 1908a (Rudela. Šija- ii3. Kolci. Verige. Barbariga): 1908c; 1908d (M edulin); 1911.. 1912. (ValbandonV 1915. (V erige. Banjoie); Amoroso 1908a (Zorna): Gi- rardi-jurkič 1979. (Červar): 1983.: Maiijašič 1982.: 1998.. 99 i cl.

i>’ Suić 1954. (.Mala Proversa}. 1960, (Muline): Zaninović 1967.. 1987a (Ku- pinovik . o . H var): 1988. (podm ćje Hpidaura); 1990. (Polaće, o. Mljet); 1995.; Fa- be r 1998.; Škegro 1999. 2a Crnogorsko prim orje Gara- sanin 1967.

jedna od djelomično istraženih luksuznih vila bila je i ona u uvali Stari Trogir (si. 160). Pojedinačne nalaze strelica u vilama ne treba dakle pripisivati nekoj đefenziv- noj ulozi kakvu one u ranom Carstvu nipošto nisu imale nego upravo lovu, kao što i nalaze brončanih udica, olovnih i glinenih utega za mrežu valja dovoditi u vezu s ribolovom.

Na hrvatskom priobalju utvrđeno je mnogo ostataka ladanjske arhitekture ali je vrlo malo vila do kraja istraženo i prezentirano, osim u Istri.105 Ima mnogo podataka o položaju vila i detaljnih nalaza, ali količina istraženih objekata i kvaliteta samih nalaza još nisu takvi da bi se na temelju njih mogla izgraditi potpunija tipologija. Tek na temelju općih znanja o strukturi i kompoziciji ove kategorije građevina u rimskom svijetu moguće je, prema parcijalnim otkrićima i topografskim indikacijama, stvoriti o njima potpuniju sliku.

Jezgra vile redovito ima tlocrt kvadrata ili pravokutnika. Njezin vanjski perimetar može biti jednostavan i ravnih poteza, ali je česta pojava da se pojedine fasade raščlanjuju izbočenim elementima kvadratnog ili polukružnoga tlocrta, koji u unutrašnjosti zgrade mogu imati ulogu egzedri ili niša, pogotovo ako su bile dijelovi termalnog postrojenja u vili (si. 157). Ponekad je čitav kompleks vile s užim terenom bio ograđen niskim zidom, uz koji se prislanjaju neki gospodarski elementi: staje, skladišta za alat i pribor, skladišta za urod, pa čak i prostor za boravak radne snage (ergastulum). Kod djelomično istražene vile u Loronu kod Poreča definirani su prostori skladišta uz more i pristanište (Tassaux et al. 2001.). Ladanjska vila obično ima najmanje dva ulaza, od kojih stražnji redovito služi za komuniciranje gospodarskom dijelu. Ako se ekonomija ne napaja tekućom vođom, izgradit će se uz jednu njezinu fasadu sustav bazena za skupljanje kišnice.

U nepotpunom katalogu vila na hrvatskom primorskom prostoru, većinom samo djelomično istraženih, mogu se uočiti tri tipa: jedan s unutrašnjim peristilom (vila u uvali Verige na Brijunima, si. 158; Barbariga, si. l6l;vila na poluotoku Zorna, si. 162), drugi s unutrašnjim dvorištem (Labinci, si. 164; Šijana, si. l67;Velika Šaraja, si. 168) i treći s trijemom na glavnoj fasadi (Murter, si. 166; vila na poluotoku Vižula kod Medulina), s time da ima primjera da ista vila ima i dva od tri navedena elementa. U novijoj literaturi prihvaćena je podjela vila na one s peristilom, one s trijemom i kombinirane (Warđ Perkins 1980.). Što se pak tiče prostorne artikulacije (koja ovisi o funkciji pojedinih dijelova vile), može se govoriti o vilama u jednom arhitektonskom bloku i o vilama u više blokova.

U ranijem Carstvu u mnogim je vilama središte riješeno kao unutrašnji peristil, otvoreni prostor kvadratnog ili pravokutnoga tlocrta, okružen sa sve četiri strane trijemom. On može biti veći i raskošniji, što ovisi o kvaliteti same građevine i o njezinim dimenzijama. Posred peristila, na otvorenu prostoru, nalazi se ponekad uređena zelena površina (viridarium) , a vjerojatno su i u nas neki peristili u vilama bili ukrašeni skulpturama. U vili u Begovači kod sela Kašića, nedaleko Zadra, nalazio se posred peristila mali bazen poligonalnog tlocrta, u koji se iz obližnjeg izvora kroz olovnu cijev dovodila tekuća voda koja izbija s dna bazena i pod tlakom stvara vodoskok. Oko peristila nižu se prostorije namijenjene stanovanju i rekreaciji: spavaonice, je

330


dan ili više triklinija, egzedre za odmor i si., a ako je termalni kompleks u istom bloku, onda i popratne prostorije uz kupelji. U takvom tipu vile gospodarski su elementi smješteni periferno uz jednu od bočnih fasada. Mnoge ladanjske vile na kojima je gospodarska komponenta bila naglašenija i koje nisu bile tako luksuzno opremljene, imale su kao središnji prostor umjesto peristila unutrašnje dvorište, zametak kortila u kasnoantičkoj i srednjovjekovnoj stambenoj arhitekturi, eventualno sa strehom na stupovima s jedne strane, a unaokolo dvorišta bili su okupljeni prostori namijenjeni gospodarskim poslovima. U tim vilama prostor za stanovanje nalazio se često na kam. Ponekad je ipak teško razlučiti je li riječ o dvorištu ili o malom peristilu. U vilama koje su doživjele veću prostornu evoluciju i bile komponirane u više cjelina, posebno će se nalaziti stambeni i reprezentativni dio s peristilom u sredini, a posebno gospodarski s dvorištem i odgovarajućim postrojenjima (si. 156). Primjere svih tih tipova susrećemo na hrvatskom priobalju. Primjer vile posve gospodarskog značaja pružaju ostaci otkriveni u Mulinama na o. Ugljanu, s centralnim nešto povišenim dvorištem, s priručnom malom piscinom za vodu oko koje se nalaze naprave za proizvodnju ulja (si. 189). Odvojenost vile od njezina termalnog sklopa pokazuje npr. vila na poluotoku Zorna kod Poreča (si. 162), gdje je termalni dio smješten uz samo more, a vila na uzvišenju između dva mora. Prostorije vile grupirane su oko dva peristila u ortogonalnom rasporedu (Matijašić 1999-, .127). Najpoučniji primjer u tom smislu je vila u uvali Verige na Brijunima, gdje je gospodarski dio zapravo čitavo industrijsko postrojenje za proizvodnju vina, a termalni je izdvojen kao posebna cjelina (si. 156). Vila s dva proizvodna postrojenja koja možda nisu istodobna istražena je na južnoj obali zaljeva Červar sjeverno od Poreča (si. 163). Dvije arhitektonske cjeline presjekla je cesta prema luci pa nije moguće ustanoviti njihov spoj ni potpun tlocrt. Jugoistočni dio zaprema velika keramička peć koja je bila u upotrebi do kraja 1. stoljeća. U sjeverozapadnom dijelu je pogon za proizvodnju ulja (Girardi-Jurkić 1983.; Matijašić 1999-, l4l).Tip vile s trijemom na glavnoj fasadi susreće se, koliko se zna, ponajviše uz morsku obalu (villae maritimae•), To su zapravo raskošni ladanjski dvorci i palače kakve nam dočaravaju poznati motivi pompe- janskog slikarstva tzv. četvrtog stila, u kojemu se često reproduciraju slike takve arhitekture posred pejzaža koji obiluje fantastikom. Rekonstrukcija prospekta brijun- ske vile na temelju rezultata istraživanja odaje primjenu klasičnoga kanona u formiranju prospekta i vizure objekta s morske strane, s trijemom koji slijedi blagi ugib uvale, razlučen na dva poteza koje u središtu i na završecima povezuju istaknuti elementi (si. 165). Trijem uz more imale su vila u Barbarigi, si. 161 i vila na poluotoku Vižula kod Medulina (Džin 1995.). Djelomično istražena vila na otoku Murteru (Colentum, si. 166) imala je trijem s panoramskim pogledom na more. Daljnja će istraživanja iznijeti na vidjelo mnogo više takvih primjera ne samo s područja Istre već i iz ostalih primorskih regija, na kopnu i na otocima.

Neophodna komponenta vila bili su bazeni za skupljanje kišnice, pogotovo na otocima koji od pamtivijeka oskudijevaju vodom. U našim vilama susreću se sva tri tipa objekata ove namjene: bazen (piscina), vodosprema (cisterna) i bunar (puteal). Oni su u ladanjskim arhitektonskim sklopovima sačuvani u većoj mjeri zahvaljujući činjenici da su zbog namjene bili čvršće konstrukcije, da su imali utilitar-

ANTIČKI GRAD

SL 162. Ladanjska v ila . Zorna k od Poreča: 1 i 2 .peristili;3 .triklinij;4. termalni dio;5.portik; 6. kasnoantički borreum', Jurkić-Girarđi 1981.

nu vrijednost i nakon što je vila porušena ili napuštena, a kad je riječ o vilama uz more, imali su i tu prednost da su se nalazili na povišenom mjestu pa nisu dospjeli pod razinu mora kako se veoma često dogodilo s dijelovima vila koji su ležali uza sam obalni rub. Piscine se u načelu ne ukopavaju u zemlju, a na krševitom terenu to bi i bilo vrlo teško. Kad su na padinama, ukopava se samo unutrašnja (obično sjeverna) strana. Zbog toga s vanjske strane ponekad imaju jake potpornjake (kontra- fore) kako bi mogle izdržati pritisak vodene mase. Svrsi su najbolje odgovarale piscine s podom u dvije razine koji je omogućavao taloženje nečistoće u dubljem dijelu (piscina limaria), kao npr. u Maloj Proversi (Suić 1954.), u Mulinama (Suić 1960.) i dr. Često su čitave, ili onaj njihov dio iz kojega se crpila voda, bile popođe- ne mozaikom, u blagom padu, a u jednom su uglu imale udubljenje, taložnicu, ako nisu imale odvodni kanal koji se mogao zatvarati. Manje piscine imale su ponekad pod sastavljen od sitnih opeka položenih obično u strukturi opus spicatum, Piscine su bile potpuno ili djelomično natkrivene, a vodu su skupljale sa svojega krova ili s krova vile kad su bile uklopljene u isti građevni blok. Cisterna se obično čitava ukopava u zemlju ili barem do visine maksimalnog vodostaja, redovito je pokrivena, a ponekad i nadsvođena, kao npr. u vili na Puntamiki kod Zadra, I njezin se pod sastoji ili od mozaika ili od manjih opeka, ali katkad i ođ debelog sloja vodonepropusne žbuke. Dok su se piscine redovito gradile na povišenom terenu, često u sustavu od nekoliko bazena na različitim niveletama, pa je voda mogla u prostorije vile otjecati slobodnim padom, iz cisterni se voda redovito morala crpsti. Puteal je bio u širokoj upotrebi gdje se god mogla kaptirati podzemna voda, u gradu i na selu. Po njemu je dobilo ime i naselje Pučišće na o. Braču. To su obično obzidane


SL 163. Ladanjska v ila , Červar Porat k o d Pule: 1.prostor za tiještenje maslina; 2. mortarij za odvajanje ulja; 3. skladište; 4. prostorija za pretakanje ulja; 5. dvorište; 6. opekarska peć (figlina)] 7. stambene prostorije;8. kupališni sklop; 9. cisterna; 10. kasnoantički sakralni sklop; Matijašić 2001.

kružne jame iz kojih se voda crpla vjeđrima (situla). Ali ima i složenijih konstrukcija, pogotovo ondje gdje se kaptiranje vode kombiniralo sa skupljanjem kišnice, kako pokazuje primjer puteala što je pripadao vili na položaju Bošana kod Biograda na moru. Riječ je o sustavu dvaju cilindara, vanjskog i unutrašnjeg. Vođa se skupljala u vanjskom i kad bi dosegla određenu razinu, prelijevala se kroz posebno u tu svrhu napravljene otvore u unutrašnji, pa se na taj način pročišćavala kao i u taložnim piscinama.

Brojniji istraženi primjeri vila u Istri mogu pružiti vrijednih spoznaja o ulozi, strukturi,organizaciji i tehnologiji ruralne ekonomike (Matijašić 1998.,95 i d.). Međutim, poznavanje rasprostiranja ladanjskih vila znatno prelazi interes puke arheološke topografije. Posebno je zanimljivo steći detaljan uvid u distribuciju tih objekata na užim prostorima i u njihov međusobni odnos. Zasad u tom pogledu koristan primjer pruža dislokacija vila u sjeverozapadnom području otoka Ugljana koji se, kako je rečeno, nalazio u sklopu jadestinske kolonije. Na širem prostoru sela Ugljan, koje se sastoji od više zaselaka, uočen je niz ostataka ladanjskih vila: Muline, Gospodska gomila, Batalaža, Rt Supetar, između kojih razdaljina iznosi tek koji kilometar. Iz toga se vidi da imanja posjednika u tom dijelu kolonijskog agera nisu mogla biti velika. Dislokacija na većim udaljenostima upućivat će na suprotan zaključak. Takvo okupljanje vila na užem prostoru stvorilo je uvjete da se one povezu, da u nečemu i ovise jedna o drugoj: tu je zametak novoga većeg ruralnog naseljenja koje se pojavljuje s uspostavom rimskog zemljoposjeda. Korak dalje je okupljanje više vila na užem prostoru. Takvu tendenciju možemo pratiti npr. u uvali Časka na otoku Pagu, gdje se nalazila stara Cissa. Tu se mogu prepoznati ostaci najmanje triju većih ladanjskih kompleksa, udaljenih među sobom jedva nekoliko stotina metara. Razloge toj blizini valja vjerojatno tražiti u povoljnim uvjetima za gradnju i smještaj građevina, posebno u povoljnim klimatskim uvjetima (zaklon od bure). To bi značilo da su zemljoposjednici toga užeg područja gradili rezidencije na samoj

333

ANTIČKI GRAD

i

10 15 20 m

SL 164. Ladanjska vila, Velika Šaraja u Peroju kod Pule: a) periferni trakt za mljevenje i tiještenje maslina; b) spremište za prikupljanje maslina prije obradbe; c) spremišta za ulje; d) središnje dvorište; e) boravište familije s kuhinjom i spremištem; I) spremišta za oruđe, pribor i sl; g) đsterna s potpornjacima za skupljanje kišnice; h) spremište ili staja; Mlakar

periferiji svojih imanja, ili čak i izvan njih. Slična se pojava susreće i u kompleksu ladanjske arhitekture na o. Murteru. Male razdaljine između vila i njihovo okupljanje na relativno užim prostorima neobično su važna pojava koja će imati osobitu ulogu u kasnoj antici, kad na tim prostorima budu nicali objekti starokršćanskoga kulta, koji će biti glavni faktor integracije većih ruralnih cjelina.

Utjecaj urbanoga posjedničkog elementa u ruralnim sredinama očituje se i u sferi toponomastike, kako je spomenuto, budući da su mnoga imena mjesta nastala po imenima vlasnika posjeda (fundus, praedium, terra).7u je gotovo jedini izvor iz kojega je nastala skupina naziva mjesta stranog, u ovom slučaju rimskog pod-

334


SL 16

5. L

adan

jska

vila

, uv

ala

Ver

ige,

o.

Vel

iki

Brij

un:

idea

lna

reko

nstr

ukci

ja

kom

plek

sa;

Bego

vi ć

Dvor

žak

1994

.

ANTIČKI GRAD

fej

SI. 166. Ladanjska vila, o. Murter; Faber 1998.

rijetla, jer su gotovo sva druga imena mjesta, većih rijeka, planina i dr. predrimska, ako, naravno, nisu slavenska. Broj sačuvanih toponima nije ujednačen po užim regijama. Predijalna toponimija najbolje se sačuvala na tlu Istre (mnogi nazivi s nastavkom -ana ili -anum, u hrv. -an ili -ana), dosta dobro na otocima, na kopnu samo uz uski pojas pri moru, a dalje prema zaleđu veoma slabo ili nikako. Pojavu nije teško protumačiti. Riječ je o kontinuitetu naseljenja i o povijesnim uvjetima u kojima su se smjenjivali stari i novi kulturno-etnički elementi. Neka sela koja i u imenu nose taj pojam postala su kasnije gradovi, kao npr. Pag na o. Pagu (pagus - selo) i Komiža na o.Visu (komš Issaia). Dramatični obrati, što ih je hrvatsko priobalje doživljavalo od srednjega vijeka dalje, s razdobljima dužih cezura u trajanju naselja, nepovoljno su se odrazili i na čuvanje starih toponomastičkih tradicija pa tako danas otočno stanovništvo sve što je staro, “od pamtivijeka”, pridaje Grcima, a kopneno stanovništvo u zaleđu Turcima.

Kultura stanovanja domaćega svijeta na selu nije se bitno izmijenila dolaskom u sferu rimske kulture. Uvid u to pružaju ostaci nastambi na gradinama koje su u neprekinutom kontinuitetu nastavile život u rimsko doba, kao npr. gradina Danilo kod Šibenika ili ona na Beretinovoj glavici u selu Radovinu kod Zadra (Batović 1968.). Inovacije se uglavnom sastoje u usvajanju savršenijih tehnika, posebno u upotrebi žbuke pri zidanju kuća i osobito cisterni. Tlocrtni oblici nastambi ostali su gotovo isti kakvi su bili u predrimsko doba. Na primjeru Rađovina čak se vidi da su stambeni objekti rimskog doba bili postavljeni izravno na ostatke iz prethodnog razdoblja (upotrijebljeni isti temelji), pa su na taj način sačuvali iste oblike i iste dimenzije. Još uvijek se primjenjuju prije stečena iskustva, npr. u upotrebi kućnog lje- pa, u naboju kućnih podova i si., a i u gradnji suhozidom za ogradna dvorišta i prostore u kojima se čuvala stoka. Tlocrti su još uvijek nepravilni, pravokutni ili trape- zoidni, a ponekad je oblik nastambe bio predodređen samim smještajem, kao npr. u Danilu gdje se i sada kućice postavljaju na omanje terase u prisoju, na mjesta zaštićena od bure, a jednom se stranom naslanjaju izravno na liticu. Na mnogim gradinama u zaleđu, npr. u prirodno zaokruženoj regiji oko Plavna, naziru se ostaci recinkta građenog žbukom, koji prati prirodan perimetar gradine. Međutim, tu se ne radi o fortifikacijama u pravom smislu riječi (koje sada više ne bi imale nikakva op-

336


SI. 167. Ladanjska vila, Sijana k od Pule; Gnirs 1908.

ravdanja), već o čvršćoj ogradi koja je mogla imati višestruku funkciju: da služi kao ograda za stoku na gradini, đa je brani od nasrtaja divljih zvijeri, ali jednako tako da onemogući eroziju tla i otpiavljivanje zemljišta s gradinskog platoa.Takvoj funkciji odgovara i debljina ovog recinkta koja rijetko doseže 1 m.

Na kraju je potrebno s nekoliko riječi osvrnuti se na problem suprotnosti između antičkoga grada i sela. O tome je već ponešto rečeno (Suić 1973a). Suprotnosti svakako nisu imale klasni značaj. Upozorili smo na odnos sela prema građu u municipalnoj zajednici koja je izrasla na autohtonim tradicijama i u zajednici koja

SI. 168. Ladanjska v ila Seksta Apuleja Herm ije, Labinci kod Poreča; a) prostorija s trijemom i središnjim bazenom; b) djelomično natkriveno središnje dvorište; c) spremište; d) kuhinja; e) ulazni prostor: Babudri 1920.

337

ANTIČKI GRAD

je nastala kao rimski municipalitet s doseljenim elementima. Kako je navedeno, tu su razlike bile znatne i trajale su duže vrijeme, dok se i svi gradovi, bez obzira na njihov postanak, nisu izjednačili. Temeljnu suprotnost između rimskoga grada i autohtonog sela mogli bismo definirati kao suprotnost kulturnog, a u najranijem Carstvu i kultumo-etničkog značaja. S druge strane ista suprotnost postoji između autohtonog sela i ruralnih naseljenja koja se pojavljuju s uspostavom rimskog posjeda, između staroga autohtonog pagusa koji nastavlja život na starim tradicijama i na vlastitim ekonomskim temeljima i seoskog naselja kojemu je središte ladanjska vila ili grupa -sila, s novim proizvodnim odnosima, s novom tehnologijom i novom ekonomikom. Ta su dva svijeta dugo koegzistirala, a razlike između njih smanjivale su se kako je napredovao proces romanizacije. Grad je svakako bio podatniji romanizaciji i tu su procesi usvajanja strane kulture brže napredovali, selo je bilo mnogo konzervativnije i mnogo otpornije u tom pogledu. Koliko je grad centar kulturne radijacije, toliko je selo žarište retencija i rezistencije. Otpori stranoj civilizaciji očituju se u prikupljanju moralnih snaga, u čuvanju vlastitih tradicija i ustanova: imena, običaja, nošnje, kultova i drugih područja duhovne kulture. Sve te pojave, bez obzira na to gdje se susreću, valja zahvaliti otpornosti i konzervativizmu autohtonog sela. U toj borbi, koja je trajala više od dva stoljeća, domaće će selo podleći romanizaciji. Ali ne potpuno i ne na svim poljima. U odmaklom Carstvu koje karakterizira slabljenje uloge metropole i opća "barbarizacija”, rehabilitirale su se provincije, i to je vrijeme kad su mnoge tekovine domaće kulture stekle izglede da izraze svoje specifičnosti.

T.V Sjeverna vrata i kule Dioklecijanove palače u Splitu, Niemann 1910.

VI. dio

INOVACIJE KASNE ANTIKE

Razvitak naših primorskih gradova u sklopu rimske države za ranijeg Carstva slijedio je opće tokove društvenih kretanja. Karakalinom konstitucijom iz 212. godine n. e. (čonstitutio Antoniniana) postali su svi stanovnici Imperija slobodna staleža rimskim građanima. Tako je institucija civiteta, u najranijem Carstvu povlastica samo nekih zajednica i gradova koju su njezini uživatelji ljubomorno čuvali, sada prvenstveno iz fiskalnih razloga postala svojinom svih slobodnih ljudi pa se izgubio pojam peregrina. Bila je to s jedne strane posljedica uspjeha procesa romanizacije kojoj je više od dva stoljeća bio izvrgnut domaći svijet, a s druge snažan poticaj da se isti proces još više stimulira i afirmira. Takav prijelaz u novo stanje, po kojemu su mase autohtonog stanovništva, dotad često izolirane i podalje od zahvata rimskih institucija i rimske kulture, postale subjektom političkog života u svojim užim zajednicama koje s civitetom asimiliraju i municipalnu autonomiju, izazvao je ponajprije u određenom smislu rehabilitaciju autohtonih zajednica koje sada čine punopravni rimski građani. S druge strane takvo naglo uklapanje neromaniziranih ili poluroma- niziranih elemenata u opći društveni kontekst moralo je dovesti do novih kakvoća u daljnjem procesu asimilacije. Autohtone vrijednosti relativno dobro sačuvane na polju materijalne i duhovne kulture u domaćemu konzervativnom krugu sada su silom zakona povijesnog razvitka došle u položaj da se jače očituju kao trajno tinjajući etnički i još više kulturni supstrat u odnosu prema rimskoj civilizaciji. Tu treba tražiti jedan od glavnih izvora počecima opće barbarizacije Imperija koji se rodio u njegovu krilu, uz one koji su djelovali izvana. Započinje razdoblje kad će provincijalne crte na mnogim poljima jače doći do izražaja pa će se dosljedno tome pojedine provincije i uže regije u njima sve jasnije diferencirati i u sferi kulture, i u sferi jezika, i u sferi materijalne proizvodnje. Rimski i romanizirani adstrat neće više smoći toliko snage đa sve te latentne elemente asimilira i unificira. Sama pak činjenica da su sada i druga naselja, koja su već imala mnoge značajke gradskih središta, stekla potpuni civitet i u tome se izjednačila sa starijim “historijskim” gradovima, bila je prilika za mnoga od njih da se vinu do ranga civitas (si. 178). To se i dogodilo.

S provalom germanskih naroda Markomana i Kvada u drugoj polovini 2. st. n. e. bila je prekinuta stoljetna pax Romana, ugrožen je ne samo Imperij već i sama me-

341

ANTIČKI GRAD

Clausira 1971, 0 defenzivnom karakteru kasnog Carstva usp. Altheim 1961.. 131 i d.

tropola Italija/Otada dalje, osobito u idućem i stoljećima koja su slijedila, obrana Carstva i metropole s Rimom postat će glavna briga rimske politike i pojedinih careva. Poslije gotovo dvije stotine godina mira i nesmetanog razvitka gradovi su se suočili s opasnošću da postanu žrtvom barbarske pljačke. U svim barbarskim invazijama upravo su gradovi one čarobne točke koje privlače osvajače, obećavajući im bogati plijen. Gradske utvrde na koje gotovo nitko i nije mislio u onomu dugom mirnom razdoblju, koje su u mnogim gradovima zacijelo i same od sebe bile oštećene zubom vremena, opet postaju aktualne. Defenzivno značenje antičkoga grada koje mu je imanentno od zametka poleogeneze, opet se afirmira, faktor sigurnosti još jednom stječe prvorazredno značenje. Panika nije dugo trajala, ali nije niti bila zaboravljena. Natpisi iz Salone (CIL 3-1979,1980) potvrđuju da je upravo taj germanski upad potakao Salonitance da renoviraju trakt sjevernih gradskih bedema koji se još danas može raspoznati. Nema sumnje da je tako bilo i u drugim našim gradovima, posebno u onima na tlu Istre koji su se nalazili upravo na boku onoga povijesnog hodnika kuda su kretale sve invazije prema Italiji i prema Rimu, kroz prolaze istočnih Alpa. Upravo na tom području počet će nakon markomanskog rata organizacija zaštitne granične zone s vojnim posadama (tzv.praetentura Italiae, Degrassi 1954., 113 i d.), a u 4. st. izgradit će se na potezu odTarsatike pa sve do granica Panonije i No- rika čitav sustav utvrda, bedema i kaštela, koji će kontrolirati putove što vode u Italiju i braniti ih.Ti će se zapori (clausura Alpium Iuliarum, Alpium vallum, claus- traAlpium Iuliarum) ubrzo razviti u pravi limes, sa stalnim vojnim posadama.107 Daljnje invazije, seobe i pohodi što će se valjati panonskim magistralama, iako će rijetko dotaknuti gradove u primorju, stvarat će trajnu atmosferu nesigurnosti s kojom će rasti defenzivna uloga grada. I to je bio jedan od faktora koji su vidno utjecali na život građa i izazvali odgovarajuće inovacije na svim poljima, pa tako i na urbanističkom, pogotovo u razdobljima i situacijama kad je grad bio jedino kako-tako pouzdano pribježište okolnom stanovništvu.

Od 3. st. dalje Carstvo potresa teška ekonom ska kriza u kojoj su gradovi bili prve žrtve. Neprestani pritisak barbarskih naroda na granice Carstva iziskivao je velike izdatke za održavanje vojske. Ponekad je Rim prihvaćao barbarske skupine i upotrebljavao ih u borbi protiv drugih barbara, ali problem time nije bio riješen. Naprotiv, pojavio se tako još jedan strani element na tlu Carstva koji je djelovao ko- rozivno iznutra. Vojnike je trebalo platiti, a da bi se namaknula sredstva, posezalo se za novim fiskalnim instrumentima koji su teško opteretili i gradsko i seosko stanovništvo. Obrana limesa preča je od svega, njoj se podređuje unutrašnja i vanjska politika Carstva pa se i njegovi centri pomiču k periferiji u nove prijestolnice, kao što su bili Mediolanum (Milano), Camuntum (Petronell kod Beča), Augusta Tre- verorum (Trier), Sirmium (Srijemska Mitrovica) i dr., a sama metropola s Rimom gubi značenje centra i izjednačuje se s provincijom. Reforme što su ih provodili pojedini carevi, a osobito naš zemljak Dioklecijan, nisu imale uspjeha. Direktno upletanje države i njezina aparata koji se od 4. st. umnažao u sfere privrede, trgovine i politike, izazvalo je suprotan efekt. Nestalo je robe na tržištu, vrijednog novca više nije bilo u optjecaju, pojavljuju se oblici naturalne privrede koju i sama država često potiče tražeći podavanja u naturi. Razbijeno je ekonomsko jedinstvo Carstva,

342

Inovacije kasne antike

Y w 20 ap_______ 40 50 K m

SL 16 9 . Gradski starokršćanski sklop, istočni dio Salone; temeljnu kompoziciju sklopa i orijentaciju ulica u kasnoj antici uvjetovali su pravci naslijeđeni iz ranog Carstva; crno su označene rimske građevine, crtkano starokršćanske; A) gradske terme; B) rimska kuća pretvorena u oratorij; Q ostaci rimske stambene arhitekture; D) ostaci rimske zgrade u episkopiju; E) baptisterij s aneksima; F) gradska bazilika; G) križna bazilika; 1. gradske ulice između episkopija i apsida bazilike te termi sa suprotne strane, na pravcu ranijeg agerskog karda; 2. ulica duž pročelja bazilike koja služi kao narteks, također na pravcu agerskog karda; Gerber 1917.

343

ANTIČKI GRAD

već sada se očituju oštrije razlike između njegova istočnog (para Orientis) i zapadnog dijela (pars Occidentis), pa se između njih nerijetko uspostavljaju stroge fiskalne i carinske barijere. Velike stoljetne trgovačke magistrale na kopnu i na moru paralizirane su, roba ne cirkulira iz jedne regije u dragu.To će uvjetovati uspostavljanje ekonomske autarkije pojedinih užih teritorijalnih cjelina, a ta autarkičnost opet bitne izmjene struktura i odnosa u proizvodnji u građu i na selu. Shodno tome pojavit će se u novom aspektu i odnos između grada i sela u kasnoj antici.

Najveći teret svih tih nedaća osjetio je grad kasne antike. I prije je on, kao središte samoupravne zajednice, imao ulogu transmisije između države i stanovništva u mnogim domenama. Sada je bio sveden na puki instrument centralne vlasti, s najprečim zadatkom da osigura provođenje pogubne fiskalne politike, ubiranje svih onih mnogobrojnih taksa, poreza, zemljarina, kućarina, glavarina, carina i dr. Stradala je ponajprije gradska autonomija, bitna značajka klasičnoga građa. Proces m unicipalne dekadencije tekao je prilično brzo, kako se ekonomska kriza zaoštravala. Tu je došlo do korjenitih promjena. Obnašanje pojedinih funkcija u upravi grada na položaju gradskih magistrata, douvira, edila i dr. bilo je za svakoga građanina ranoga Carstva maksimum postignuća u političkoj i u društvenoj karijeri, na isti način kako je to bilo u Rimu, gdje je to bio ujedno munus i honos (čast). Ne samo da su se sve te funkcije obavljale besplatno nego su bile povezane i s velikim izdacima magistrata, bilo tijekom izborne kampanje bilo tijekom službe. Oni su veoma često vlastitim sredstvima pridonosili izgradnji i uljepšavanju grada, podižući spomenike i javne građevine. Gradski vijećnici (decuriones), birani na temelju cenza, također su često zadužili svoj grad, redovito posežući u vlastiti džep. Razne igre, priredbe, svečanosti, sve se to organiziralo više-manje na njihov trošak, to je ona liberalitas municipalnih magistrata koja se ugledala na darežljivost vladara, to je ona atmosfera, kako bismo danas kazali, “lokalnog patriotizma" u pozitivnom smislu riječi, u kojemu su se natjecali svi građani pa čak i oni na najnižoj društvenoj ljestvici. Municipalna zajednica ranijeg Carstva pružila je mogućnost i dojučerašnjem robu da sudjeluje u društvenom životu grada, ponajviše u kolegijima koji su se brinuli za službeni kult, a on je, počašćen prvom stepenicom na putu do ravnopravnog građanina, rado prihvaćao dužnosti i u te aktivnosti ulagao nemala novčana sredstva. Mogli bismo stoga reći da su grad ranoga Carstva i njegova autonomija bili “jeftiniji” jer se stvarno mnogo toga temeljilo na financiranju sredstvima pojedinaca. Sada, u kasnom Carstvu, sve se to izmijenilo, stvari i pojmovi dobili su drukčiju vrijednost. Gradska je autonomija bila degradirana, munus nije više čast, munera postaju onera (teret) kojima svatko nastoji izmaknuti, ako je to ikako moguće. Magistrati su prema državi jamac da će se utjerati svi oni mnogobrojni nameti i takva “čast” mogla ih je financijski upropastiti. Posrednici između njih i države, plaćeni službenici, često će pribjeći zloporabama pa je država bila primorana, da bi se poštivali zakonitost i municipalna prava, uvoditi po gradovima nove službenike kao svoje nadzorne i izvršne organe, najprije “skrbnika grada” (curator civitatis9,a kasnije i “branitelja grada” (defensor civitatis; Cassiod. Var. VII, 11; v. ovdje 436) koji se, s manjim prekidom, održao sve do izmaka antike. Pripadnici gradskog vijeća, sada kurijali (curiales), formiraju se kao poseban stalež i funkcija postaje nasljed-


SI. 170. Gradski starokršćanski sklop, episkopi) i baptisteršj, istočni dio Salone; a) rimski zidovi; b) raniji starokršćanski zidovi; c) kasnoantički starokršćanski zidovi; Đvggve 1939.

nom. Kao što se zemljoradnik (rob ili kolon) prisilno veže uz zemlju, obrtnik i njegova djeca uz obrt, tako se ni kurijal ne može oteti neugodnoj obvezi mijenjanjem boravišta ili kojim drugim načinom. Sve je to bilo kodificirano uTeodozijevu, a kasnije i u justinijanovu zakoniku. Siromaštvu države odgovaralo je siromaštvo grada, nema više ni darežljivosti ni investicija privatnika i bogatijih pojedinaca, gradska je blagajna stalno prazna. To se moralo odraziti i u urbanizmu: nema više ni novih javnih gradnji, pogotovo ne monumentalnih, a i stare se održavaju slabo ili nikako te postaju zapuštene.

Od ne manjeg značenja su i nove ideje koje se rađaju na prijelazu iz ranog u kasno Carstvo. One su sazrijevale u stoljećima ranoga Carstva, a sada su došle do izražaja i društveno se afirmirale. To poglavito vrijedi za afirmaciju kršćanstva kao državne vjere. Religija je u životu grada u svim epohama imala veoma važnu ulogu, koja se ponekad i precjenjuje, ali se nikako ne može mimoići pri proučavanju života određene zajednice. Takvo značenje imala je i u onomu prvobitnom predurba- nom razdoblju kad su se pojavila prva naseljenja na gradinama, na kojima je zajedničko kultno mjesto bilo najsnažnija spona društvene kohezije. I kasnije, u protourbanom razdoblju kult je također izraz društvene međuzavisnosti i odraz zajedničke pripadnosti autohtonoj općini, dok je u rimsko doba službeni kult, bilo kapitolijske trijade bilo nekoga drugog božanstva, bilo pak carske osobe (koji je prevladao i koji se sinkretizirao i s nekim orijentalnim kultovima, mitraizmom, kultom Kibele i dr.), imao i duboki etički i politički smisao jer je bio vanjska manifestacija građanske lojalnosti i državotvornosti. Sada je tu ulogu preuzelo kršćanstvo, koje je ediktom o to-

ANTIČKI GRAD

C oPARENTIUM

DOCLEA

IADER

POLA

■ SREDIŠTE POGANSKOG KULTA

e SREDIŠTE KRŠĆANSKOG KULTA SI 171. Pogansko i kršćansko kultno središte u grad-skom tkivu: odnos lokacifa

leranciji što ga je 313. izdao Konstantin Veliki izišlo iz ilegalnosti, a koji decenij kasnije, za caraTeodozija, postalo državnom vjerom. Na taj način se ono identificiralo s Imperijem. Na pragu cemeterijalne bazilike u Manastirinama u Saloni revni će kršćanin - Rimljanin ukiesati poznati natpis: “Bože naš, budi milostiv rimskoj državi” (.Deus noster, propitius esto rei publicae Romanae; Pisana riječ 1985., 402). Nastalo kao gradska religija, koja je stajala u opoziciji s poganstvom seoskog svijeta (paganus i znači “stanovnik sela”), ono će ući u sve pore društvenog života grada pa će se i njegova hijerarhija formirati kao paralela civilnoj. Kad ova posljednja bude u krizi, gradski će biskup postati vrhovni autoritet kasnoantičke civitas. Kao religija gradskog stanovništva, pogotovo njegovih širih slojeva, postat će i kršćanstvo jednom od komponenata u novim odnosima između građa i sela. Selo je sada upravo po tom kriteriju u shvaćanju urbanog čovjeka intra muros postalo nešto zaostalo i nečisto (usp. naziv Paganismus kod Splita koji su Hrvati preveli “Smrdečac"). Kao ravnopravan, a ponekad i dominantan faktor u gradu, kršćanstvo će bitno utjecati na mijenjanje starih i na stvaranje novih urbanih i urbanističkih vrijednosti. U gradu kasne antike izrast će posve nove gradske četvrti određene za smještaj objekata kršćanskog kulta s popratnim zdanjima. Nove ideje što niču u kršćanskom gradu, koje odražavaju Augustinovu civitas Dei (usp. XI, 1;XV, 28; XIX, 19-21,24; XXII, 24, 3- 5; 30,1-4), mijenjat će ne samo nazore i vjerovanja već i opće društveno ponašanje u mnogim sferama javnog i privatnoga života. Tako se odsad neće više graditi nove terme jer su one po kršćanskom nazoru ne samo nepotrebne već i štetne; amfiteatre, uz koje su iz vremena progona vezane herojske i tragične uspomene kršćanstva, pokrit će pustoš; jednako tako i objekte poganskoga kulta i dr., ili će se svi oni upotrijebiti za neke nove svrhe. Mijenjaju se, naravno, i međusobni odnosi ljudi u gradu


0 10 20 30 40 m 1______ 1_______ I_______ l_______ I

SL 172. Gradski starokršćanski sklop, Sv. Marija Formoza, Pula: bočne kapelice križnog tlocrta; Gnirs 1919.

pa se i to na neki način odrazilo u prestrukturiranju gradskog areala i građevina na njemu. Isto će se dogoditi i na izvangradskom prostoru, gdje će se razviti kršćanske nekropole s cemeterijalnim kompleksima što izrastaju na tlu agera.

Pri izmaku antike, početkom 6. st., primorski je pojas došao pod vlast Istočnih Gota. To je ujedno bila jedina duža barbarska okupacija ovog područja koja je trajala gotovo do kraja četvrtog decenija istog stoljeća. Prijašnje provale, kao ona Zapadnih Gota krajem 4. i početkom 5. st., pa invazija Huna, nisu ostavile vidnijih tragova niti su izazvale izravnih posljedica, iako su uzrokovale mnoge potrese i nedaće, što se razabire iz žalopojki našega zemljaka sv. Jeronima, rođenog Dalmatinca, koji crnim tonovima slika prilike u provinciji i pustošenja što su ih izazvali upadi barbara (Hyeronim. Epist. IX ad Heliod. 16). Vladari Istočnog Carstva uzeli su u svoju službu Istočne Gote (kao što su to i prije radili s drugim barbarskim narodima) kao plaćenike da im brane granice. Kad im je njihova prisutnost postala opasnom, Carigrad ih je upućivao prema Zapadu. Tako je i istočnogotskom kralju Teo- doriku povjerio da istjera Germane iz Italije. Goti su to učinili, ali su uspostavili svoju vlast i protegli je na Dalmaciju. Jesu li tom prilikom stradali pojedini gradovi na našem primorju, je li bilo opsjedanja i otpora, je li koji od njih bio i porušen, nije moguće utvrditi jer pisani izvori o tome ne govore. Iz djela bizantskog pisca Pro- kopija (Bell Goth. I) saznajemo o borbama za istjerivanje Gota iz Dalmacije. Dopušteno je pretpostavljati da su neki gradovi bili i silom zauzeti, da su pri tome bili i djelomično porušeni. Možda bi se na taj način mogla lakše protumačiti obnova gradova i rekonstrukcija utvrđenja koja redovito, koliko je moguće utvrditi, nosi pečat improvizacije, a dogodila se nakon odlaska Gota.

Istočnogotski barbarski svijet upoznao je mnoge tekovine antičke civilizacije boraveći dugo na du Istočnog Carstva. No, vlastite urbane kulture nije stvorio. An

ANTIČKI GRAD

tički grad ovoga doba glavni je instrument njegove vladavine, sa svim institucijama što ih je u višestoljetnoj tradiciji izgradio. Oslonac gotske vlasti u gradu su posjednici i kurijali (possessores, curiales), a uprava je u rukama gotskih funkcionera. Svaki grad - centar municipalne zajednice ima po jednoga gotskog komesa (comes Got- horum per civitates) koji je na čelu gradske uprave, a gradskim vijećem sada upravlja curator civitatis... laudabiles ordines curiae gubernans. Interese romejskoga gradskog stanovništva zastupa gradski branitelj (defensor civitatis) što ga je opet bio uveo car Valentinijan. Za naše gradove izvori registriraju gotskoga komesa čija se kompetencija protezala na otoke Krk i Cres (comes insulae Curitanae et Celsi- nae, Cassiod. Var VII, 16). U svakom imalo važnijemu gradu naselile su se grupe gotskog elementa, pripadnici vladajućeg Herrenvolka, kojemu je baza egzistencije, upravo kao i romejskim starincima, bila u zemljišnom posjedu. Još jednom u povijesti tih krajeva teren je ponovno podijeljen, i to zacijelo opet onaj najplodniji, od kojega su Goti uzimali jednu trećinu. To su one nesretne teniae partes koje su bile trajni kamen smutnje između Gota i Romeja. Iako je gotsko vladanje na mnogim poljima bilo razdoblje rehabilitacije provincije, mirnog razvitka i ekonomskog oporavka, gospodarska se kriza zaoštravala i dalje jer su Goti, uglavnom, usvojili sustav što su ga zatekli, pa tako i fiskalni sustav koji su često bezobzirno primjenjivali. U našem se primorskom gradu ubrzo pojavila protugotska reakcija, ne samo kao izraz otpora pokorenoga prema osvajaču i vladajućem narodu nego i kao moralna rezistencija prema stranomu kulturnom elementu. Prokopije (Bell. Goth. 1,7) bilježi da su stanovnici Salone bili neprijateljski raspoloženi prema Gotima, a toga je zasigurno bilo i u ostalim gradovima. Opet se, nakon više od pet stoljeća, pojavio kulturno-et- nički dualizam u našemu primorskom gradu. Sada to nije bio samo dualizam u upravi i vlasti, u kojemu je romejski svijet sa svojim institucijama, aparatom i iskustvom služio vladajućem sloju, već i dualizam kulture i mnogo čega drugog iz materijalne i duhovne sfere, koji se unatoč poznatoj gotskoj toleranciji nije ublažavao. Ovdje u gradu sukobila su se dva svijeta: rimski, u vjerskom pogledu ortodoksni, nepovjerljiv prema svemu što dolazi s Istoka, često razdiran šizmama i vjerskim borbama (upravo u ovo doba dalmatinske su crkve prihvatile herezu tzv. “triju poglavlja”), još uvijek zatočnik makar i onog ograničenoga gradskog samoupravljanja, i drugi, gotski, istočnjački i arijanski, nosilac vlasti i podčinjavanja. Istjerivanje Istočnih Gota iz Dalmacije i Istre što ga je poduzeo i ostvario Justinijan, njegova “rekonkvista” teritorija zaposjednutih od Gota na koje je Bizant neprekidno polagao pravo kao sljednik rimskog Imperija, bilo je sigurno olakšano upravo protugotskim raspoloženjem gradskog stanovništva. Sada, uključenjem u političko-administrativnu sferu Bizanta, naši će primorski gradovi doživjeti posljednje odbljeske u dugom trajanju kao gradovi antičkog svijeta.

To bi bio letimičan pregled i širi povijesni okvir u koji treba smjestiti razvitak kasnoantičkih gradova na hrvatskoj obali. U tom sklopu i u tom prilično širokom vremenskom rasponu valja promatrati mnoge pojave koje daju obilježje tadašnjem gradu. Vanjski faktori na koje smo se osvrnuli, a ne manje i oni unutrašnji, uvjetovat će pojavu niza inovacija na urbanim prostorima koje treba promotriti odvojeno iako su rezultat jednoga jedinstvenog procesa.


Gradske fortifikacije ostaju kroz čitavu kasnu antiku temeljna briga gradskog stanovništva. Na kraju trajanja antičkoga grada defenzivni momenti bit će u prvom planu kao što su bili na njegovu početku. Utvrđeni gradovi bit će i za gradsko i za šire pripadno stanovništvo siguran zaklon od vanjske opasnosti. U ranijoj antici gradska su se utvrđenja gradila jer su bila jedan od glavnih atributa grada, pa čak i onda kad je pax Romana već bila nastupila i kad nikakve opasnosti od opsada nije bilo. Seoba naroda i provale barbara aktualizirale su postulat sigurnosti u jednakoj mjeri kao u protourbanom razdoblju i pri njegovu završetku, kad su utvrđenja domaćih gradina i kaštela služila kao točka otpora i zbjega prilikom rimskog osvajanja, ili u ranom rimskom razdoblju kad provincija još nije bila do kraja pacificirana. Međutim, u ta su stara dobra vremena relativnog prosperiteta gradova i gradskih zajednica, ma koliko je gradnja bedema tražila goleme napore, svi iole važniji centri bili utvrđeni po načelima tadašnje kastrametacije, u skladu sa stupnjem razvitka tadašnje poliorketske discipline. Kasna antika je, vidjeli smo, razdoblje stagnacije i ekonomske krize koja najviše pogađa gradove, pa je u takvoj situaciji bilo veoma teško smoći dovoljno sredstava za generalnu rekonstrukciju fortifikacija. A ove su, kako je navedeno, i bez izravnih barbarskih napada, bile u jadnom stanju jer se

Sl. 173- Kasnoantička stambena arhitektura, položaj Ilinac, istočni dio Salone; Cambi et. al, 1970.

ANTIČKI GRAD

SL 174. Gradski starokršćanski sklop, dvojne bazilike, istočni dio Salone: tlocrt; Gerber 1912.

stoljećima nisu adekvatno održavale. Da se zaista radilo pod teškim uvjetima, pokazuju kasnoantički ostaci bedema u onim gradovima gdje su oni sačuvani ili otkriveni, npr. u Puli, Zadru, Saloni, na Bribiru, u Duklji i dr. Već je spomenuta jedna sigurno utvrđena faza obnove bedema iz doba provale Kvada i Markomana. U Saloni i oko nje, kako donosi Prokopije (Bell. Goth. 1.7), vođene su borbe s Gotima. S nastupom bizantske vlasti, nakon stečenih iskustava, počele su se dotjerivati i obnavljati utvrde više-manje u svim gradovima. U Saloni se popravljaju dijelovi perimetra, uz bedem sa sjeverne strane (s koje je grad bio najizloženiji) grade se nove kule, odnosno stanje kvadratne dobivaju na vanjskoj strani oštre završetke trokutas- tog tlocrta (Forscbungen I., Y ) \ l .\Recherches I., 1928.).U Zadru se gradi posve novi trakt zidina s kopnene strane izvana (si. 60,61), usporedno s linijom ranoantič- kog bedema iz Augustova doba, gotovo iste debljine kao što je bio i onaj prijašnji (Suić 1958.). Stari je i dalje ostao u funkciji pa je na taj način dobiven međuprostor

SL 175. Gradski starokršćanski sklop, istočni dio Salone, idealna prostorna rekonstrukcija; Gerber 1917.

350


(neka vrst propugnakula) između novoga i staroga zida. Umjesto širokih otvora na prospektu s kopna, gdje su se prije nalazila troja gradska vrata, sada u grad vodi uzak prolaz, a sužuju se i vrata u prijašnjemu augustovskom bedemu. U Puli, koja je bila više izložena psihozi nesigurnosti već zbog svojega položaja, rekonstrukcija bedema počinje provalom Huna sredinom 5. st. Tada su bili pojačani i podebljani pojedini potezi, a kule su bile opasane novom strukturom. Vjerojatno u isto doba treba smjestiti i obnovu utvrda u starom Nezakciju koje tehnikom i sastavom odaju gradnju u žurbi, pa na mnogim mjestima također pokazuju da je riječ o improvizaciji. Bedemi stare Varvarije pružaju sličnu sliku. Ona je u najranijoj antici bila opasana solidnim zidinama radenim u tehnici velikih rustičnih bunja. Istraživanja pokazuju da je do manjih intervencija dolazilo u nekoliko faza. Međutim, u kasnoj antici bio je porušen čitav trakt zidina s istočne strane, u dužini oko 100 m, nešto valjda i sam od sebe (zbog nesolidnog utemeljenja), ali vjerojatno i zbog vanjske intervencije, kad se zna da su tuda prošli Istočni Goti na putu za vojni okol u Burnu, nakon bitke kod Skardone. Vjerojatno je tom prilikom stradala i Skardona. Fortifikacije u Varvariji obnovljene su zaista malim sredstvima i primitivnom tehnikom, na nekim mjestima gotovo suhozidom (Suić 1968.). Uz vanjsku liniju bedema iz prijašnjeg vremena bio je prizidan red masivnih potpomjaka, između njih su bili postavljeni pregradni zidovi, a tako dobiveni međuprostori pravokutnog tlocrta bili su ispunjeni zemljom i ruševnim materijalom (si. 58, III). Do istočnih gradskih vrata i na mjestu gdje se linija bedema osjetno lomi bile su prizidane kule kvadratnog tlocr-

ANTIČKI GRAD

SI. 177. Cemeterijalni starokršćanski sklop, Marusinac, Salona: idealna prostorna rekonstrukcija; Dyggve 1939.; 1951.

ta. Daljnja istraživanja fortifikacija u našim primorskim gradovima, prvenstveno u onima na kopnu, nesumnjivo će pokazati da je tako bilo i drugdje i da tu aktivnost pretežno valja smjestiti u razdoblje neposredno nakon rekonkviste. Tehnika gradnje obnovljenih bedema pokazuje zajedničku crtu koja, doduše, nije karakteristična samo za hrvatske primorske gradove i gradove uopće u Hrvatskoj jer se susreće i u drugim provincijama, npr. u Africi, koja je bila jače izložena barbarskim invazijama. To je upotreba spolija, građevnog materijala koji je pripadao prijašnjim zgradama različite namjene. Materijal se nije nabavljao vani u kamenolomima, nije se ni posebno obrađivao, uzimalo se sve što je bilo na dohvatu ruke. U kasnoj antici najviše se građevnog materijala moglo izvući iz napuštenih i vjerojatno poluporušenih javnih građevina: hramova, trijemova, bazilika, termi i dr. Bilo je, doduše, nastojanja da se takve devastacije spriječe, u samom Rimu su oko toga nastojali pape, a zabrane rušenja spomenika i korištenja njihova materijala izricali su i carevi, posebno sam Justinijan, ali bez većeg uspjeha. Sigurnost grada bila je iznad svega. Prve pojave sekundarne upotrebe arhitektonskih elemenata klasičnog razdoblja susreću se u Dokleji, kako su pokazala istraživanja, gdje su npr. stariji obrađeni blokovi bili upotrijebljeni za prezidavanje gradskih vrata, prvi put negdje oko 254. godine (Sticotti 1913-, 35 i d.). U temeljima kasnoantičke Pole još danas se naziru blokovi koji su pripadali monumentalnoj arhitekturi iz ranijeg Carstva. U Varvariji su pri rekonstrukciji nakon istjerivanja Istočnih Gota bili upotrijebljeni stupovi nekog trijema i drugi elementi, osim bunja otpalih s bedema. U Jaderu je veći dio spomenutoga kasnoantičkog zida sagrađen od kamenih žljebova što su pripadali vodovodnoj mreži akvedukta, pa upravo to govori da se uzimao materijal do kojega se moglo najlakše doći, bez ikakve prethodne preradbe. Da je tome tako, govori uostalom rječit primjer rotunde sv. Donata u Zadru s čitavim lapidarijem dijelova klasične monumentalne arhitekture u temeljima, koji treba, vidjet ćemo, također datirati u ovo doba. Sve to pokazuje u kakvoj su se atmosferi obnavljale i popravljale fortifi-


353

ANTIČKI GRAD

! 1 ? 3 fo SL 179. Kasnoantički luk, Rijeka (Tarsatica):vjerojatno na ulazu u pretorij alpske klauzure iz 4. st.

kacije u ovim vremenima, a s druge strane očito govori u kakvom su se stanju nalazili i javni objekti koji su sada služili kao kamenolomi.

Unatoč ovim intervencijama i gustoći gradskog stanovništva (o čemu je potrebno napose reći riječ-dvije), linije se utvrda nisu pomicale, gradski pomerij slijedio je trase koje su bile određene u ranoj antici, a to znači da se ni gradski areal nije mijenjao. Naprotiv, postoje pokazatelji da su se obrambenim zidom opasivale i pojedine uže urbane cjeline intra moenia. Vjerojatno je iskustvo pokazalo da pod naletom velike mase osvajača padaju i najsolidnije utvrde i bez upotrebe savršenijih strojeva. Trebalo je, dakle, u samom gradu organizirati drugu liniju obrane, osigurati najpogodniju ili najvažniju užu gradsku cjelinu, a to su ponajprije bile gradske dominante, samo to sada nisu više oni stari kapitoliji s hramovima i ađjacenci- jama. Takvu ulogu mogla je u Saloni imati urbs occidentalis koja je, zbog vodovoda, bila sačuvala svoj istočni bedem. On je ostao i pošto vodovod više nije funkcionirao. No, to bi bio samo sretan stjecaj okolnosti. Izravniji pokazatelji susreću se u Zadru. Tu je kod zvonika crkve sv. Stošije otkrivena heksagonalna kula koja nesumnjivo ima fortifikacijski karakter, a vjerojatno je bila ugaona kula obrambenog zida koji je zatvarao čitav gradski kompleks u kojemu se nalazio centar kršćanskoga kulta s bazilikom, baptisterijem i episkopijem i s gospodarskim dvorištem koje je zapremalo dio forumskog pločnika. Možda je naznaka druge kule mala prostorija kvadratnog tlocrta što je opasivala Stup sramote na forumu, također građena od starijih spolija, s vratima prema unutrašnjosti kompleksa. Nije isključeno da je i Pula imala tako omeđen uži prostor pri vrhu kasteljera, gdje se u predrimsko doba, a vrlo vjerojatno i u rano rimsko, nesumnjivo nalazila gradska dominanta. Slično bi se moglo očekivati i u starom Epidauru, gdje je geomorfološka konfiguracija sugerirala isto rješenje i u predrimsko doba i u kasnoj antici. Takav unutrašnji utvrđeni dio grada imala je i stara Tarsatika, a za to je ovdje postojalo posebno opravdanje. U kasnoj

354


SL 180. Dioklecijanova palača, Split: tlocrt; 1. fortifikacije; 2. ugaone kule; 3- osmerokutne kule koje brane ulaze; 4. Zlatna vrata; 5. Srebrna vrata; 6. Željezna vrata; 7. Mjedena vrata; 8, dvorana za audijenciju; 9. stambene prostorije; 10- triklinij; 11. terme; 12. mauzolej; 13. Jupiterov hram; 14. vestibul; 15. objekti za smještaj vojske i radionice; Marasović - Marasović, 1997.

355

ANTIČKI GRAD

SL 181. Dioklecijanova palaca, Split: idealna prostorna rekonstrukcija pogleda s juga i istoka; Marasović 1994a

antici ona je bila prvi castrum u sustavu alpskih klauzura, a naziv castra imali su današnji Kastav kod Rijeke i Ajdovščina u Sloveniji. Spomenuti slavoluk u produžetku gradskih vrata antičke Rijeke (si. 179. Politei 1854.. 1858.) vjerojatno je imao funkciju ulaza u pretorij koji je bio organiziran kao posebna urbana cjelina, gdje se nalazilo vojno zapovjedništvo za čitav trakt klauzure. Daljnja istraživanja iznijet će na vidjelo novih primjera i potvrda za maloprije iznesenu misao.

Time dolazimo do pitanja “kastrizma” naših primorskih gradova u kasnoj antici koji nije isti kao što je bio onaj u ranoj. Tamo smo mogli govoriti o “kastrizmu” kao korelatu kastrametacije, jer nema sumnje da su se pri planiranju gradova primjenjivali postupci analogni onima pri podizanju okola, kao što je očito da je svaki grad rane antike, u većoj ili manjoj mjeri, imao neke elemente po kojima se mogao dovoditi u vezu s okolom, ako ni u čemu drugome, a onda barem u primjeni opće ideje prostorne organizacije. Sada je to mnogo naglašenije, defenzivna uloga grada je istaknutija, on je sada u svakom slučaju i civitas i castrum. To je opća posljedica psihoze koja je zahvatila kasnoantički svijet, posebno onaj koji je bio trajno izložen upadima iz panonskog bazena pa su se unutar podunavskog limesa morale organizirati unutrašnje obrambene linije raspoređene po dubini. Trebalo je braniti ne samo gradove, koji su bili najizloženiji, već i njihove teritorije od kojih su oni živjeli. Poradi toga u kasnoj antici možemo govoriti o općoj tendenciji kastrizacije arhitektonskih kompleksa, dijelova naselja, cijelih naselja i užih regija. U tom svjetlu valja, dakako, promatrati i rekonstrukciju gradskih bedema o kojoj je maločas bilo riječi, ali jednako tako i fortificiranje naselja koja prije nisu bila opasana bedemima. To pogotovo vrijedi za naselja koja su se upravo u ovoj epohi afirmirala kao nove urbane formacije, o čemu domala. Izravan poticaj takvim kretanjima dala je provala Huna, no najveći zamah doživjela su nakon gotovo dvadesetogodišnjeg ratovanja između Bizanta i Istočnih Gota, sve do propasti njihove države sredinom 6. st. n. e. Kako pokazuju arheološka istraživanja, ladanjske vile na hrvatskom priobalju u velikoj većini nisu bile utvrđene, u čemu se vidno razlikuju od vila na panonskim prostorima. U primorskoj zoni susreću se, kako će se vidjeti, samo izolirani primjeri utvrđenih palača ili središta većih ekonomskih pogona. Prema tome ulogu refu- gija zadržao je i dalje grad, i to ne samo onaj “historijski”, tj. koji je kao takav nastao već u najranijoj antici, nego i mnogi posve novi castrum koji će uz to sada postati i civitas. Takav razvojni put slijedili su prvenstveno gradići uz more, koji u ranoj antici nisu imali municipalne konstitucije. U obrani teritorija i užih regija važnu su ulogu imali pojedini istaknuti punktovi, osobito na pravcima eventualnih prodiranja s kopna. Vjerojatno će u tom svjetlu trebati promatrati izgradnju kasnoan

356


tičkoga kompleksa Dvigrad u južnoj Istri, možda i kaštel na području Vranskog jezera (Arausa, za koju Ljetopis popa Dukljanina donosi da je bila castellum zadarskog područja; IX: Arauzonam, quod nunc est castellum Jadrae...'), dok su analognu funkciju nesumnjivo imali i stari gradovi - oppida u sjevernoj Dalmaciji (Ne- din, Aserija.Varvarija) koji su se nalazili na liniji posljednje obrane šire zadarske regije. Logična posljedica kastrizacije naselja je napuštanje suburbija, ako se nisu integrirali u gradsku cjelinu, za što na hrvatskoj obali nema brojnijih primjera, barem zasad. Nova predgrađa (“varoši”) uz historijske jezgre pojavit će se tek u srednjem vijeku.

Čini se da je kastrizacija doživjela veliki razmah za bizantske vladavine, nakon odlaska Istočnih Gota, i to prvenstveno na samoj obali ili još više na nekim otocima. Kako nas informira Kasiodor, gotski kralj Teodorik imao je ambiciozan plan izgradnje velike flote ali ga nije uspio ostvariti. Bizant je pak bio živo zainteresiran za osiguranje kopnenih i još više pomorskih putova i iz teksta Justinijanova kodeksa naziru se planovi za obnovu provincija. Sada se organizira čitava mreža utvrđenja - ta kastra, čak i u Africi, koju bismo mogli promatrati kao novu obrambenu liniju, s utvrđenim uporištima u koja su bile smještene vojne posade (limitaneP.). Takav sustav bio je organiziran duž plovnih putova Jadranom. Najrječitiji primjer ostaje poznati kastron što ga je Bizant podigao na otoku Velikom Brijunu (si. 188). To je zapravo mali utvrđeni grad (Mlakar 1971.; 1986.) gdje je boravila vojna posada, s bazilikom i nekim drugim urbanim elementima, ali isto tako i s ostacima gospodarskih postrojenja (vila s opremom) koja su služila za uzdržavanje posade i stanovništva. Ostaci drugoga kastrona naziru se na otoku Cresu. Nekako u isto doba podignuta je utvrda naTarcu na o. Kornatu, kao važna izvidnica koja dominira plovnim putovima u vanjskom moru (kulfu) i u Srednjem kanalu između otoka Ugljana i Pašmana s jedne te Dugog otoka, Žuta i Kornata s druge strane. Do nje se nalaze osta-

ANTIČKI GRAD

1,8 U izboru: Niemann 1910.: Hebrard — Zeiiler 1911.; Bulić — Karaman 1927.-, Marasović et al. 1972.,; Mc Kay 1975.; Marasović 1994.

( j » T T T T T | j j^ T T T T T T T ,i :?— — *— as— ,— ap i

SL 183- Utvrđeni reziđencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod Čapljine, Bosna i Hercegovina: tlocrt; kule na uglovima i uz vrata, dvije glavne aksijalne komunikacije (SZ - JI; SI - JZ), središnje dvorište s trijemom na sjeveroistočnoj strani, gospodarski trakt na sjevernoj strani, stambeni trakt uz jugozapadni hodnik; Dyggve - Vetters 1966.

ci starokršćanske bazilike (Petricioli 1970.; Gunjača 1986.;Tomičić 1996.). U isti krug nesumnjivo pripadaju i ostaci utvrđenja na otočiću Vrgadi, koji kontrolira jugoistočni ulaz u Zadarski kanal. Njega Konstantin Porfirogenet svrstava među kas- trone ranosrednjovjekovne Dalmacije (fd Lumbrikaton, De admin. Imp. 29,140), no kompozicija i tehnika sačuvanih ostataka nedvojbeno pokazuju da je riječ o utvrđenju iz kasne antike. Po tlocrtu, dimenzijama i konstruktivnim obilježjima utvrdi na Tarcu odgovara utvrđenje Sv. Damjan poviše sela Barbata na o. Rabu, s kojeg se može dobro kontrolirati plovidba kanalom između otoka Paga i Raba te Raba i otočića Dolina. Takvih utvrđenih punktova bilo je nesumnjivo i na srednjodalma- tinskim i na južnim elafitskim otocima, i to će daljnja istraživanja zacijelo dokazati. Nama pak ostaje mogućnost za opći zaključak da u kasnoj antici na hrvatskom priobalju imamo uz kastrizaciju naselja i urbanih aglomeracija uopće, također i kastrizaciju teritorija.

Dioklecijanova palača u Splitu prvi je i najblistaviji primjer ostvarenja ideje palače - kastruma na pragu kasne antike. Često se raspravljalo o tome reproducirali ona i koliko ideju antičkoga grada, vojnog okola ili raskošne vile.108 Zapravo, ona ima sve bitne elemente i prvoga, i drugoga i trećega. Po prostornoj i tlocrtnoj koncepciji kao i po unutrašnjoj dispoziciji i artikulaciji, ona jasno odražava klasičnu ideju urbs quadrata u najrigoroznijem smislu riječi, s pravokutnim tlocrtom i posve pravilnim uličnim rasterom u strogom ortogonalnom sustavu, s logičnim i organski međuzavisnim odnosima između perimetra i unutrašnjeg areala (sl. 180). Impo

358


Sl. 184. Utvrđeni reziđencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod Čapljine, Bosna i Hercegovina; idealna prostorna rekonstrukcija, pogled sa zapada; l)yggve - Vetters 1966.

zantnim i solidnim utvrđenjima, bedemima, ugaonim kulama kvadratnog tlocrta i poligonalnim kulama uz troja gradska vrata: sjeverna (Porta aurea), istočna (Porta argentea), i zapadna (Porta ferrea) uz koja se s unutrašnje strane nalazi po jedan propugnakul, oslanja se na tradicije rimske kastrametacije i po tome ima također izrazite odlike kasnoantičkoga kastrona. Arhitektonskim pak ruhom i unutrašnjim sadržajem, kao rezidencija moćnoga božanskog vladara (dominus et deus - Io- vius), a posebno bogatim prospektom prema moru (T. IV - VI) i raskošnim trijemom, neposredno izaziva reminiscencije na objekte ladanjskog značaja veoma visoke kakvoće, poznate u svjetskom arheološkom inventaru i na sačuvanim likovnim prikazima. U palači se zorno razlučuje unutrašnja hijerarhija urbanog prostora, kako je to bilo u gradu i u vojnom okolu, a čega u vili posve rezidencijalnog značaja nije moralo biti, barem u načelu. Njezin dekuman, koji još poštuje principe stare gromatičke discipline i teče od istoka prema zapadu, dijeli čitav kompleks na dvije veće cjeline, upravo kao u okolu i u planski izgrađenom gradu, gdje on razlučuje gradsku dominantu (forum s kapitolijem) od ostale gradske površine, a u okolu zapovjedništvo (pretorij s pripadnim elementima, svetištem i sl.) od vojničkih nastambi. Unija karda (danas Dekumanska ulica) prekida se dodirom s Peristilom, po čemu bi ovo rješenje bilo bliže praksi kastrametacije, po kojoj je via praetoria sezala do zapovjedništva, dok u gradovima kardo redovito teče duž čitava naselja od jednog lica perimetra do drugoga. No to je ovdje samo logična koincidencija, uvjetovana rasporedom unutrašnjeg sadržaja palače, a ne ugledanjem na okol. Postavljanje trijemova uz ulične fasade (viae porticatae), pod nesumnjivim utjecajem helenističkih tradicija, nije bilo ograničeno samo na monumentalne komplekse rezidencijalnog i ladanjskoga karaktera već je prodrlo i u urbane centre. Moguće je da su u nekim istaknutijim gradovima postojali trijemovi uz važnije ulice i prije gradnje Dioklecijanove palače, pa bi u tom slučaju uzori njezinim graditeljima bili pri ruci. Kao kompleks urbanoga karaktera (urbanog ne samo kakvoćom već i kompozicijom) palača se mogla bez većih teškoća transformirati u gradsko naselje kasne antike, a onda u grad srednjega vijeka. Intervencije su se događale već u kasnoj antici kad se palača počela naseljavati, kad je i ona, uz matičnu Salonu, mogla pružati siguran zaklon i stalno boravište mnogim Salonitancima u ovom dijelu agera. Već tada je veći priljev stanovništva morao izazvati mnoge promjene i redukcije javnih površina, upotrebu monumentalnih objekata u sekundarne svrhe, itd. Bez

359

ANTIČKI GRAD

‘ Prijatelj 1949.; Karaman 195'.; Dyggve 1959.; Cagia- no de Azevedo 1968.. 277; v. Cassiod. Var. X. 32.

obzira na to, ostala je sačuvana temeljna ideja kompleksa s rasterom kojemu su kardo i dekuman glavne koordinate (Gabričević 1962a), te je dala pečat čitavu naselju i u srednjemu vijeku.Tako je opet u krilu kasne antike nikla jezgra nove urbane formacije koja će u postantičkom razdoblju biti sposobna naslijediti tradicije grada matice - Salone.

Primjer ladanjskoga i rezidencijainog arhitektonskoga kompleksa s izrazitom tendencijom kastrizacije pružaju Polače na o. Mljetu. Palača je sagrađena potkraj 5. st., vjerojatno nikada potpuno dovršena. Počeo ju je graditi comes Pierius kojemu je Ođoakar poklonio otok kako bi iskupio svoj dug prema komesu,w a imala je, kako se misli u novije doba, ulogu rezidencije za lov, slično kao što je to bilo na Siciliji u poznatoj vili del Casale (Piazza Armerina). Mljetska je palača smještena na blagoj padini do same morske obale, s ulazom i prospektom s morske strane (si. 186). Velika središnja dvorana ima bazilikalni oblik, a po visini zahvaća prizemlje i prvi kat objekta. Duž pročelja palače na katu pruža se lođa, a na njezinim se krajevima nalazi po jedna oveća kula, iznutra kružnog, a izvana poligonalnog tlocrta. Bazilikal- na pak dvorana ima sa svake strane po jedno veće krilo pravokutnog tlocrta s prizemljem i prvim katom, a po jedno manje krilo u prizemlju. Središnja dvorana završava polukružnom nišom (si, 185,186). Isključivši ulazne prostore na glavnoj fasadi, čitav je sklop hermetički zatvoren i orijentiran prema unutrašnjosti, a kule na prospektu, kao i ziđe niše na završetku dvorane, odraz su defenzivne ideje kojom su se graditelji vodili. Zadatak daljnjih istraživanja bio bi da se utvrdi nije li se u prijašnjim vremenima na tom istom mjestu nalazio gospodarski kompleks ladanjske vile s već navedenim svetištem boga Libera (Bakha) što se spominje u natpisu (Zaninović 1990.). Poviše palače otkriveni su ostaci oveće starokršćanske bazilike koje postanak nikako ne može biti mlađi od same palače, pa će zbog toga vjerojatno trebati odbaciti pretpostavku da je lođa između kula na glavnoj fasadi služila kao kapela.

Tipu kastrona približava se gospodarski kompleks u Mogorjelu kod Čapljine (si. 183). Već se u 1. st. n. e. tu nalazila ladanjska vila na prediju koji je nesumnjivo bio u sklopu naronskog agera. Početkom 4. st. na istom mjestu izrastao je čitav ar-

3 6 0


SI. 186. Kasnoantička vila, Polače, o. Mljet: idealna prostorna rekonstrukcija pogleda s mora; Dvggve 1959.

hitektonski sklop ladanjskog značaja, no kojemu se ne mogu posve odreći ni rezi- dencijalne odlike (Dyggve 1958.; Dyggve - Vetters 1966.). Sklop je bio utvrđen zidinama pravokutnoga tlocrta, s ugaonim kulama i s trojim vratima koja su također bila flankirana kulama (si. 184). I tu susrećemo temeljnu shemu kastrona, s dvije glavne komunikacije koje su, kako pokazuju ostaci, također bile s trijemovima (porticatae). Kao i u carskoj palači u Splitu, i ovdje dekuman ima ulogu diskriminante između rezidencijainog dijela kompleksa i dijela namijenjenoga gospodarstvu. Kasnije se unutar perimetra formirao starokršćanski centar, s bazilikom, krstionicom i dr. Zasad je primjer Mogorjela usamljen u krugu ostalih ruralnih građevina kasne antike, ali nema sumnje da će on, nakon opsežnijih istraživanja ladanjske arhitekture na istočnojadranskom obalnom prostoru, biti prototip za neke druge utvrđene vile iako, kako je navedeno, vile hrvatskog priobalja u kasnoj antici u većini nisu bile utvrđene. Da Mogorjelo nije na istočnoj jadranskoj obali bilo jedino, pokazuju podaci natpisa iz Izbičnja, iz Justinijanova doba, koji bi se mogao gotovo u detalje odnositi na Mogorjelo i o kojemu će još biti riječi (v. str. 373).

TJ nizu kastrona što se pojavljuju pri izmaku antike posebno valja izdvojiti utvrđeno naselje Onogošt (Garašanin 1967.) blizu položaja gdje se prije nalazilo rimsko utvrđenje castrum Anderba u današnjem Nikšiću u Crnoj Gori (si. 187). Smatra se da je kastron dobio ime po gotskom komesu (Anagast; Anegast, odatle Ana- gastum) koji je tu imao rezidenciju. Kastron je kvadratnog tlocrta, sa sustavom kula na svakoj stranici. Zidna platna između kula razmjerno su male debljine pa se po takvom rješenju Onogošt približuje sustavu koji je bio primijenjen u gradnji spomenutoga kastrona na otoku Vrgadi. Unutar Onogošta jasni su ostaci komunikacija u prilično pravilnom ortogonalnom sustavu. Jedna ulica, u kojoj treba prepoznati dekuman, ide po sredim naselja od jednoga do drugoga kraja i dijeli čitav kompleks na dva podjednaka dijela, a vrata kojima na oba kraja završava bila su probijena kroz središnje kule. Druga prometnica, okomita na dekuman, nije ni ovdje, kako se čini, tekla do kraja naselja pa bi na njezinu završetku trebalo očekivati onaj uži repre-

361

ANTIČKI GRAD

zentativniji reziđencijalni dio. Riječ je, dakle, o još jednoj palači - rezidenciji - kastronu kakvih je na istočnojadranskom primorju moralo biti više. Iako se u domaćoj tradiciji sačuvao naziv iz gotskog izvora (na isti način kako su prije nastajala predijalna imena), nema sumnje da Onogošt nisu gradili Goti već domaće romejsko stanovništvo, možda čak i prije uspostave gotske vlasti, a onda je sekundarno postao sjedištem gotskoga komesa po kojemu je dobio ime, vjerojatno jer je tu imao posjed iz onih tertiae partes.

Posebno je zanimljivo razmotriti činjenicu da je u kasnoj antici bilo više urbanih naselja nego u ranoj, što po sebi i ne bi moralo izazivati čuđenje jer su kroz razdoblje od nekoliko stoljeća mnoga naselja mogla prerasti u urbane centre. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je pogledati katalog gradova (civitates) što ih registrira kasnoantički autor, anonimni kozmograf iz Ravene (si. 178) i usporediti ga s katalogom primorskih gradova što ga donosi Plinije Stariji koji se, kako je navedeno, uglavnom oslanjao na izvore iz Augustova doba. Samo na teritoriju Istre Rave- njanin (IV, 30 - 31; v. ovdje 444) navodi dvanaest gradova (ne računajući one koji se danas nalaze u Italiji, kao Trst i dr.): Capris, Piranon, Silbio, Siparis, Humago, Neapolis, Parentium, Ruginio seu Ruigno, Pola, Nessatio (za cara Gordijana sigurno municipij: res publica Nesactiensium, u Plinija, NH III, 129 samo oppidum, Incer. It. X/l, 672; op. a.), i Arsia. Jednako tako mnogo novih civitates ima u katalogu gradova Dalmacije i Liburnije, idući od Lisa prema sjeverozapadu sve do Albo- ne. Na temelju ovoga moglo bi se u prvi mah zaključiti da je kasna antika pružala veoma povoljnih uvjeta za razmah urbanizacije pojedinih naselja. No takvo bi rasuđivanje bilo pogrešno. Nicanje novih gradskih naselja koja su stekla bitne urbane atribute valja promatrati kroz prizmu ondašnjeg shvaćanja grada, a to znači grada antike na izdisaju u 6. st. Razmahom kastrizacije čije smo uzroke spomenuli, sva su važnija naselja, dislocirana na pogodnim točkama unutar teritorijalne cjeline starih municipija, počela stjecati svojstva kastrona, mnoga od njih ne samo u svojoj materijalnoj objektivizaciji već i u funkciji, jer se sada nazočnost vojnih posada u gradu ne kosi s gradskom autonomijom, dok je u ranom Carstvu, u Rimu i u drugim municipalitetima, vrijedilo načelo nepovredivosti (sacrosancta militiae vacatio). U tom pogledu nema više razlike između onih starih “historijskih" gradova - municipija i ovih “novih” gradova - kastrona, razvitak i jednih i drugih išao je sada istim tokovima, a ono u čemu su se izjednačivali bila su upravo utvrđenja i zadovoljavanje faktora sigurnosti. Bili su to dakle gradovi prvenstveno po svojim fortifikacijama. Procesi su međutim imali dublje uzroke, socijalne, ekonomske i političke, koji su uvjetovali ne samo kastrizaciju već i politizaciju (u smislu formiranja nove civitas') te, shodno tome, i dourbanizaciju tih centara. To je posljedica općeg rastvara- nja većih cjelina, atomizacije prostranijih zajednica, što odgovara općim kretanjima kasnoantičkog društva. Carstvo (kojega na zapadu i nema, već samo Bizant čuva u svojoj svijesti ideju njegova jedinstva) razbijeno je, razbijene su i provincije, nastale su manje regije i autarkične cjeline. Što je manja cjelina i što je manja jedinica, to bolje: bit će time olakšano njezino funkcioniranje. Veći grad s većim teritorijem- veće je zlo, manji grad s manjim teritorijem - manje je zlo. Situacija je dakle sasvim suprotna onoj koja je vladala u najranijoj antici, kad su pojedini istaknuti cen-

362


SL 187. Kasnoantička utvrda (kđstron) Onogošt kod Nikši- ća, Crna Gora, vjerojatno iz vremena gotske vladavine; pravilan raspored komunikacija, ulazna vrata između kula; Garašanin - Kova- čević 1967.

tri nastojali u svoju domenu integrirati što veća područja i što više zavisnih naselja, kao što se to vidi za Salonu, Naronu, Polu i dr. Velikim teritorijima bilo je teško upravljati, kasnoantički grad sa svim upravnim, ekonomskim, religioznim i drugim strukturama nije mogao pokriti velika područja, nije mogao ispunjavati obveze, pa je za nj manji teritorij zapravo bio i manji gubitak. Da je tome tako, dovoljno je pogledati zaključke salonitanskih sinoda održanih tridesetih godina 6. st. Biskup iz Bes- toe tuži se da je njegova biskupija prevelika i siromašna pa ne može ispuniti svoje dužnosti, a salonitanski metropolit na svojemu užem području formira tri nove bis- kupije.110 To su pojave iz sfere crkvene organizacije i uprave, ali one su nesumnjivo refleks situacije kakva je vladala i u svim drugim sferama, u političkim, upravnim i ekonomskim, a osobito u ovim posljednjima. Kasna antika i na ovome polju inicira procese i anticipira situacije kakve će biti karakteristične za grad srednjega vijeka na hrvatskom priobalju: težnju emancipaciji i stvaranju manjih cjelina, u gradićima- centrima gdje interesi i ideje često neće prelaziti sjenu crkvenog zvonika.

Opće društvene prilike na istočnoj jadranskoj obali nisu se u kasnoj antici odrazile samo na maloprije navedenim poljima. Pod utjecajem povijesnih zbivanja, ekonomskih faktora, političko-upravnih promjena te novih kulturnih i idejnih strujanja, grad kasne antike doživio je i transformaciju, koja se može pratiti ne samo u domeni institucija već i na planu novog strukturiranja gradske površine. Zbog nedovoljne istraženosti nije moguće pratiti razvitak svakog naselja posebice, no rezultati u istraženim gradovima nude neke konstante koje se mogu uzeti kao opće mjerilo i primijeniti na neistražena gradska naselja. Temeljnu ideju grada kršćanstvo je u cijelosti asimiliralo, ali joj je, kao pobjedonosan i utjecajan čimbenik, dalo novu

l” Tekst sinodalnih zaključaka v. Enchiridion 1914., 52 i d.

363

ANTIČKI GRAD

dimenziju. Kršćanstvo nije zamjena staromu tradicionalnom i službenomu poganskom kultu, ono je, u kasnoantičkoj situaciji, mnogo više od toga. U poganstvu i u rimskom oficijelnom kultu religija se identificira s politikom pa se na vrhu u jedno stapaju i odgovarajuće strukture. Kršćanstvo se identificira s idejom Imperija, ali stvara posebne strukture, paralelne državnima, i to su začeci dualizma i dijarkije u kasnoantičkom gradu, gdje je nadmoćna sad jedna sad druga strana, ovisno o općim prilikama. Dioklecijan je bio posljednji monarh koji je pokušao starim bogovima pružiti nov sjaj i ugled, u svojoj apsolutnoj moći on se i sam izjednačio s božanstvom u nastojanju da svojoj vlasti na Zemlji prida moralne vrijednosti uzete iz kruga starih rimskih tradicija. No bilo je već prekasno, nije uspio, kao što nije uspio ni Julijan Otpadnik koji je očekivao i iskreno vjerovao da će propagandom mitraizma postaviti prepreku širenju kršćanstva. Gradske mase kasne antike demokratizirale su se, njima je kršćanstvo nudilo rješenja izvan i iznad teške društvene stvarnosti. Nostalgija za starom veličinom Imperija i njegovih institucija i nastojanje da se op- ćeljudske dileme rješavaju na izvorima antičke filozofije živjeli su samo u svijesti pojedinih intelektualaca kasnoga Carstva. Sada, u kasnoj antici, i veliki se umovi priklanjaju kršćanstvu i njemu više ništa ne stoji na putu da odigra historijsku ulogu koju je ostvarilo prvenstveno kroz kasnoantičku civitas, koja postaje medijem jedinstva.

Promatrajući smještaj i organizaciju objekata starokršćanskoga kulta u gradovima hrvatskog priobalja (Gnirs 1919 ), na prvi pogled se vidi da staro kršćanstvo nije naslijedilo položaj kultnih mjesta iz starijeg razdoblja (sl. 171). I u tome je bitna razlika između grada rane i kasne antike, jer u onome prvom, kako je navedeno, bila je jasno izražena tendencija za održavanjem kontinuiteta kultnih mjesta, čak i na prijelazu iz protourbanog u urbano razdoblje. Kapitolij sa svojom ulogom u poganskom razdoblju ostao je u svijesti ranih kršćana mjesto zlih demona, mjesto stradanja tisuća vjernika koji nisu htjeli pogaziti svoje uvjerenje plativši to životom kao martyres u doba progona, ali i mjesto poniženja gdje su mnogi poklekli i odrekli se Krista, pa su po tome i dobili pogrdni naziv capitolini. Kako kršćanstvo nije zamjena staromu rimskom kultu, tako neće naslijediti ni njegov položaj u građu. Bez obzira na to što su se objekti kulta u kasnoj antici nalazili zaista u jadnom stanju, kako smo vidjeli, za potrebe kršćanskoga kulta počeli su se rabiti veoma kasno, najranije u 6. st. Na hrvatskom prostoru bilo je to vrlo rijetko i započelo je još kasnije, nakon pada Salone, kad je carev mauzolej u Splitu pretvoren u katedralu, a Jupiterov hram (jedini od tri koji se sačuvao) u krstionicu. Sličan primjer daje i Sv. Marija Formoza u Puli (Miner- vin hram?). Međutim, uz averziju kršćana prema poganskim hramovima postoji mnogo važniji razlog što se kršćanski kompleksi okupljaju na posebnim gradskim prostorima.To je u vezi s razvitkom kršćanskoga kulta u gradu u doba koje je prethodilo ediktu o toleranciji. Prvi su se kršćani okupljali na svojim grobljima (coemeterium) gdje su bili i donekle zaštićeni jer su se imali pravo udruživati kao i ostale asocijacije u svrhu pokapanja svojih pokojnika. Tu se razvio kult martira s posebnim objektima (martyrium) koji su redovito izrastali u čitave komplekse, s memorijalnim ćelama (cella memoriae) i cemeterijalnim bazilikama. Kao njihovo sastajalište u gradu služile su ponajčešće kuće imućnijih pojedinaca, gdje su u peristilu ili u nekoj dru


goj prostoriji sudjelovali u obredima. Na taj se način uz određena mjesta vezala tradicija kulta pa se ona na istome mjestu nastavljala i razvijala i kasnije, kad su progoni prestali i kad je nova vjera dobila slobodu. Primjer takva razvitka pruža u nas Salona (sl. 169), kako je to pokazao E. Dyggve (1957.). Do ugla sjevernoga i zapadnog trakta bedema istočne Salone (urbs orientalis) bio je najprije u privatnoj kući uređen mali oratorij. Kasnije, nakon edikta o toleranciji, s druge strane gradske ulice koja teče uz oratorij bio je već u 4. st. izgrađen omanji kompleks, gradska bazilika foa- silica urbana) s krstionicom (baptisterium). U 5. st. gradi se na istom mjestu nova bazilika (...nova post vetera... s natpisa na mozaiku njezina prezbiterija, Forschungen I., 89 i d.), znatno većih dimenzija, a uz nju krstionica s konsignatorijem (consignatorium) za pripremu katekumena. Uz tu baziliku prislonila se u 6. st. križna bazilika, a na sjevernom dijelu kompleksa izrasla je posebna cjelina - biskupska palača (episcopium)'1' prostrana građevina s unutrašnjim dvorištem i s nizom gospodarskih prostorija u prizemlju (sl. 170). U urbanističkom pogledu to je posve nova gradska četvrt, koju s istočne i zapadne strane omeđuju dvije usporedne gradske prometnice: iz one na zapadnoj strani (koja ujedno služi i kao narteks - nartex) ulazi se u bazilike i u krstionicu, iz one istočne u sklop episkopija. Pravci tih ulica bili su zacijelo određeni i u prijašnjemu gradskom tkivu, a sada se između njih formirala čitava gradska inzula koja je ujedno najpotpunija i najpravilnija od svih dosad poznatih na širemu salonitanskom gradskom arealu. Slično se dogodilo i u starom Parenciju (Prelog 1957.; Šonje 1963a; 1965.). Prva jezgra kulta nalazila se u dijelu kuće koja je pripadala parencijskom građaninu Mauru, pogubljenome za progona u doba cara Valerijana sredinom 3. st. Održavanje tradicije kulta ovog martira na tom mjestu uvjetovalo je da se oratorij u 4. st. proširi na prostor što ga je prije zauzimao trijem kuće, a kasnije je ovamo bilo preneseno i tijelo mučenika.Tom prilikom je čitav prostor preuređen i proširen. Sredinom 5. st. podiže se do tog prostora velika trobrodna bazilika s upisanom apsidom i s narteksom ispred pročelja (tzv. predeuf- razijevska bazilika). Tridesetih godina 6. st. gradski biskup Eufrazije na istom mjestu gradi novu baziliku i uz nju čitav organizirani kompleks koji je sačuvan do danas. On zaprema gotovo čitavu gradsku inzulu između dekumana i utvrda što teku uz liniju obale sa sjeverne strane grada. Uličica koja vodi u kompleks slijedi liniju jednoga staroga karda i njome se ulazi u narteks bazilike, koji je ujedno istočno krilo središnjeg atrija oko kojega su okupljeni bazilika, baptisterij i episkopij. Atrij je kvadratnog tlocrta, s četiri ugaona pilastra između kojih su sa svake strane dva stupa s “košarastim” kapitelima, očite bizantsko-ravenske inspiracije. Baptisterij je oktogon, a unutar njega je piscina heksagonalnog tlocrta. Episkopij se pruža u pravcu sjever-jug. Uz fasadu s južne strane ima predvorje s četiri stupa, a u prizemlju su se nalazile prostorije određene za skladišta, dok su na katu bile biskupske odaje i konsignatorij. Dobro su sačuvani ostaci mozaičnih podova iz svih razvojnih faza: kuće - oratorija, predeufra- zijevske i eufrazijevske bazilike, a isto tako i zidni mozaik u centralnoj apsidi bazilike.To je svakako najbolje sačuvani starokršćanski kompleks u Hrvatskoj, s potpuno jasnim odnosima prema gradskom arealu s obzirom na tlocrt i na visinu, pa na taj način ilustrira položaj, organizaciju i ulogu urbanih cjelina posvećenih kršćanskom kultu u primorskim gradićima kakav je bio Poreč i mnogi drugi.

Egger 1917,; 1926.; Gerber 191"; Čeci 1963.. gdje je i literatura.

365

ANTIČKI GRAD

SI. 188, Kasnoantička utvrda (kćstron), o. Veliki Brijun: I . rimska vila iz l.st.pr. Krista; 2. objekt s kružnim i četverokutnim rizalitom; 3. kasnoantičke i bizantske građevine; 4. fortifikacije iz 5-/6. st.; 5. propugnaculum\ 6. vrata u kasnoantičku utvrdu; 7. dvokiake stepenice; 8. kontrafori; 9. cisterna; Miakar 1986.

Starokršćanski kompleks u Puli (Gnirs 1915.;Mirabella Roberti 1948.) također se razvio podalje od fonima i kapitolija, podno citadele na zapadnoj periferiji gradskog areala, tik uz same gradske bedeme do luke. Razvitak bazilike, baptisterija, episkopija i konsignatorija može se pratiti kroz 4. i 5. st., ali nije moguće utvrditi potpunu razvojnu nit od prve pojave kultnog mjesta do izrastanja čitavog monumentalnoga kompleksa, kao što se to može u Saloni i u Poreču. Vjerojatno je ipak da je isti razvojni put slijedila i Pula, možda adaptacijom nekih elemenata gradskih termi, što ne bi bio usamljeni slučaj. Cjelina također zaprema omanju inzulu koju je s jedne strane zatvarala linija gradskih bedema uz more slično kao i u Poreču, s istočne strane jedna gradska komunikacija koja je na tom traktu tekla usporedno s bedemima, a s drugih dviju strana po jedna od ulica koje se s vrha grada spuštaju prema mora. Drugi kompleks, također izrastao uz bedeme s morske strane, zapremao je južnu periferiju gradskog prostora. To je poznata bazilika sv. Marije Formo- ze, sagrađena u 6. st. na mjestu gdje se vjerojatno prije nalazio Minervin hram. Bazilika je bila trobrodna, sa središnjom apsidom poligonalnom izvana, kakve se obično susreću u nas u kršćanskim objektima nastalim krajem 5. st. i dalje. Uz nju, na mjestu pastoforija, nalazile su se s obje strane simetrično postavljene kapelice križnog tlocrta s kupolom, koje svojom arhitektonskom koncepcijom (si. 172) podsjećaju na mauzolej Gale Placidije u Raveni. I taj je kompleks zaposjeo gotovo čitavu inzulu koja je ovdje bila i prilično pravilno formirana linijom bedema i dvjema usporednim ulicama koje su vodile prema bedemu. Ođ starokršćanskih gradskih cje-


Sl. 189- Kasnoantički sklop, Muline, o. Ugljan: a) martirij, naknadno proširen memorijalnim ćelama; b) bazilika s aneksima; c) nadsvođeni mauzolej; d) kasnoantička vila na ostacima ranoantičke vile; 1. središnje dvorište; 2. skladište maslina; 3. spremišta; 4. mlinovi za masline; 5. tijesci za ulje; 6. kuhinja; 7. spremište za ulje s posudama; 8. rezervoari za vođu

lina na tlu Istre valja spomenuti i ostatke dvojnih bazilika (dvije usporedno prislonjene crkve) u Nezakciju koje su u 5. st. nastale na prostoru starijih termalnih postrojenja.

Starokršćanskom kultu u Zadru zasad nije moguće utvrditi potpuni povijesni razvitak. Svi dosad uočeni objekti starokršćanske arhitekture mogu se smjestiti u 5. ili u 6. st. Nedostaje dakle ona faza koja prethodi gradnji monumentalnijih razmjera (eventualni oratorij ili sl.) i formiranju posebne gradske četvrti određene za smještaj kultnoga kompleksa. Jednako se tako još uvijek nisu pojavili najraniji objekti iz 4. stoljeća iz Konstantinove epohe, kojih je nesumnjivo bilo i ovdje. Pokazatelja o postojanju starokršćanskih crkava u Zadru ima više (kompleks Sv. Marije, Sv. Lovre i dr.), međutim prva cjelovitije sačuvana i istražena bazilika jest ona sv. Tome, koja se nalazi s drage strane ulice prema romaničkoj bazilici sv. Krševana. Sv.Toma je nastao vjerojatno u 5. st., kako pokazuju njegovi ostaci, a izrastao je na periferiji ovećeg termalnoga kompleksa koji se tu pružao. Već krajem 5. i u 6. st.

ANTIČKI GRAD

Za kasniju dataciju usp. Vežić 1985.: 1988.

centar kršćanskoga kulta i sjedište gradskog biskupa sigurno su se nalazili uz sjeverni rub foruma, ondje gdje se i danas nalazi katedrala sv. Stošije. Kako se razabire iz opisa što ga pruža Konstantin Porfirogenet (De admin. Imp. 29,139), crkva je do njegova doba još imala mozaični dekor koji sigurno potječe iz kasne antike. Kako se vidi, u Zadru je kršćanski kult smješten u središtu grada, nedaleko od kapitolija, uza sam forum. Istraživanja su pokazala da se na mjestu bazilike sv. Stošije (u starokršćansko doba sv. Petra) nalazila civilna gradska bazilika iz Augustovih vremena (tzv. basilica lulia), koja je sa sjeverne strane zatvarala širi areal foruma. Grad je imao i drugu baziliku uz suprotnu, dužu stranu foruma, sagrađenu za careva Severa početkom 3- st. Vjerojatno je zbog toga bilo moguće da se ona prijašnja pretvori u kršćansku baziliku, i to se moglo dogoditi već u 4. st. Elementi kompleksa imaju logične unutrašnje odnose. Bazilika je smještena uza samu gradsku ulicu, a u internom prostoru sa suprotne strane nalazio se baptisterij iz 6. st. kojemu ipak valja tražiti raniju fazu. Uz prezbiterij katedrale, a nasuprot krstionici, nalazi se danas crkvica sv. Barbare koja služi kao sakristija, no i ona ima početke u starokršćanskom razdoblju. Ispod poda sakristije sačuvan je podni mozaik s motivom jelena na izvoru, veoma čest u starokršćanskoj umjetnosti, pa već to upućuje na zaključak da se tu nalazio konsignatorij, analogno situaciji u Saloni, s logičnim odnosom više prema baptisteriju negoli prema bazilici. Episkopij nema tako starih ostataka ali je sigurno da se nalazio na prostoru što ga pokriva biskupska palača. Napokon i Sv. Donat, nastao posljednji u nizu arhitektonskih objekata negdje sredinom 6. st.112, ima razložan prostorni i funkcionalni odnos s baptisterijem i konsignatorijem (Sv. Barbarom). Unutrašnja dispozicija pojedinih elemenata u kompleksu ne odaje red kakav se susreće u Poreču, ali zato starokršćanski kompleks u Zadru kao nigdje drugdje pokazuje čuvanje reda u odnosu prema postojećoj urbanoj prostornoj strukturi i respektiranje zatečenih temeljnih vrijednosti, pa se veoma logično uklapa u gradsko tkivo. Jedan od uzroka tome je svakako činjenica što se glavni objekt kompleksa, basilica urbana, nalazi gdje i stara gradska bazilika, bilo da je ona adaptirana ili da se na njezinim temeljima gradila nova. Prostor je omeđen dvjema starim gradskim ulicama, jednim kardom i jednim dekumanom, dok je čitav sklop pravokutnog tlocrta, kako je navedeno, bio omeđen ogradnim ziđem s ugaonim kulama. Na taj je način gradski biskup preuzeo dio foruma za smještaj episkopija i svojega gospodarskog pogona pa je tako, izgradnjom čitave cjeline, trg bio sužen, a negirani svi oni periferni elementi uza sjevernu stranu foruma gdje se dizao niz taberni.

U Duklji, gdje su objekti gradske dominante bili smješteni nekako po sredini naselja uz gradski dekuman, starokršćanski kompleks (manja i veća bazilika) izgrađen je u perifernom istočnom dijelu grada, što više podsjeća na Salonu (Sticotti 1913., 238 i d.).

Ostataka gradskih kršćanskih bazilika nađeno je i u drugim gradovima, ali je teško govoriti o prostornim rješenjima i odnosima unutar njihova gradskog areala, kad je ovaj u većini gotovo potpuno nepoznat. Izneseni primjeri pružaju uvid u ove probleme, što ne znači da nije bilo i drukčijih rješenja koja se udaljuju od navede

368


nih. Iz svega se može izvesti općenit zaključak da su pojava i afirmacija kršćanstva izazvale unutrašnje prestrukturiranje gradskog areala, uvjetovale stvaranje novih cjelina koje su sve više preuzimale ulogu gradskog središta i dominante, a sve to ne bez nekoga logičnog odnosa prema ostalomu gradskom ambijentu. Zapremivši određene površine, kršćanski su objekti redovito negirali postojeće stanje i zatečene objekte, bile to javne građevine kao što su terme, gradske bazilike i sl., ili pak privatne stambene kuće. Prostor gradske dominante iz starije poganske epohe postojao je i dalje, doduše bez funkcije i zapušten. Nad njim još nije bila započela intenzivna nova izgradnja, redovito stambena, koja če ga potpuno negirati. Zbog toga je formiranje prostranijih starokršćanskih cjelina via facti izazvalo i smanjivanje gradskog areala, sada neophodno potrebnog za stambenu izgradnju, tim više što je u nekim gradovima (Pola, Jader, Salona i dr.) bilo i više cjelina namijenjenih kršćanskom kultu. Intenzivna izgradnja bazilika u pojedinim gradskim četvrtima doživjet će razmah u 6. st., a nastavit će se kasnije u ranomu srednjem vijeku pa će u pojedinim gradovima tog doba biti više crkva i kapelica uz gradske ulice i na njihovu križanju, uz gradska vrata i dr. negoli je bilo lararija u antici.

Grad kasne antike, 5. i 6. stoljeća, doživljava i druge radikalnije promjene koje se mogu pratiti ponajviše na temelju arheološke dokumentacije. Poticaj novoj izgradnji dale su nove političke, demografske i ekonomske prilike u mnogim gradovima, a posebno u onima koji su bili oštećeni ratovima ili prirodnim kataklizmama ili su se kroz stoljeća nalazili u neprekidnoj stagnaciji. Mimo razdoblje gotske uprave s relativnim prosperitetom, a onda pogotovo razdoblje bizantske uprave u trajanju triju generacija, od istjerivanja Gota tridesetih godina pa do provale Avara u prvim decenijima 7. st., prilično je dugo razdoblje kad su se gradovi mogli obnoviti i kako-tako stabilizirati. Primjer Zadra pokazuje kako su u tim uvjetima nicali novi objekti, i kako su se oni uklapali u postojeću situaciju. Izgradnja, uglavnom stambena, jer u gradu kasne antike vlada permanentna stambena kriza, često ima karakter improvizacije. Iskorištavaju se ostaci starijih zdanja, adaptira se npr. kompleks taberni uz zadarski forum pa se neke od njih preuređuju za stanovanje. Manji kompleks stambenih zgrada na arealu “Istočnoga grada” Salone uz bedem na njegovoj zapadnoj periferiji, izgrađen u čednim modulima i priprostoj tehnici, također je dokaz takva stanja (sl. 173), a nisu rijetke ni pojave skromnih adaptacija izvedenih usu- ho, kao npr. u Enoni i u Varvariji. Ostaci javne monumentalne arhitekture koji su bili nepogodni za upotrebu u ove svrhe iskorištavaju se uglavnom kao građevinski materijal, i to je opća pojava koja se može pratiti u svim primorskim gradovima tijekom čitavoga 5. i 6. stoljeća. Pomanjkanje kamenoga građevnog materijala osjeća se svuda, kamenolomi više ne rade, pa i u tom pogledu valja promatrati kasnu antiku kao preteču srednjega vijeka kada je drvo imalo prvorazrednu ulogu u stambenoj izgradnji u gradovima na hrvatskom priobalju. Izmijenile su se i demografske prilike u gradu i na selu. Gradsko je stanovništvo poraslo, ne zbog neke posebne demografske eksplozije već iz jednostavnog razloga što su mogućnosti fluktuacije u teškim uvjetima autarkičnosti i vraćanja naturalnoj privredi bile veoma skromne: grad se gušio prirodnim priraštajem stanovništva, na što upućuju i spomenute pojave intenzivnije stambene izgradnje. Egzodus gradskog stanovništva prema selu,

ANTIČKI GRAD

Sto je prirodna posljedica teških ekonomskih prilika, zacijelo se odrazio u revalorizaciji agrarne proizvodnje i revitalizaciji seoskih naselja i ruralnih ekonomija, na što upućuju arheološki nalazi, ali on nije mogao riješiti problem gustoće gradskog stanovništva, već i zato što je bio ograničen i zakonski otežan. Traženje novih areala za stambenu izgradnju urodit će redukcijom javnih površina, ne samo foruma i kapitolija nego i mnogih drugih koje su sada mnogo manje potrebne, kao što su tržnice, emporiji i dr. Usporedno s time sužavaju se i gradske prometnice, gubi se onaj pravilni i ponekad monotoni duktus gradskih ulica i ritam gradskih blokova, linije se zakrivljuju i time stječu određenu mekoću, a ambijenti što ih zatvaraju posebnu atmosferu intimnosti.

Dekadencija urbanog života i grada kao nosioca urbane kulture vodila je nivelaciji grada i sela pa se može govoriti i o određenoj rustifikaciji grada. Dekadencija grada ide usporedno s promjenom socijalno-ekonomskih struktura i ovisna je o njima. Tercijarni sektor privrede antičkoga grada, tako visokih postignuća u ranoj

SL 190. Gradovi s kontinuitetom iz antike na istočnoj jadranskoj obali u 10. s t; kao napućena kastra popisao ih je Kon- stantin Porfirogenet, De admin. imp.

370


antici, gotovo je potpuno eliminiran, a ni sekundarni nije imao boljih uvjeta. Ostao je uglavnom sam agrar. Na svojemu dugom povijesnom putu antički se grad našao, takoreći, na točki s koje je krenuo još u protourbanom razdoblju. U grad stoga prodiru elementi ru ra lne ekonomije i s njome rustične arhitekture. Najplastičnije primjere za to pružaju elementi agrarne proizvodnje u skiopu palače gradskog biskupa, koji je ujedno i jedan od vodećih posjednika, gdje se redovito susreću naprave za izradbu ulja i vina, s torkularima, kamenicama i sl.To se može pratiti i u kućama pojedinaca, i dovoljno je samo pogledati topografski raspored antičkih torkula- ra otkrivenih na tlu Zadra da bi se to bolje uočilo. U Saloni torkular se pojavljuje na samom forumu, blizu ostataka hrama (Dyggve 1933.; Rendič-Miočević 1953 ). Prema tome koliko je u ranoj antici bilo opravdano govoriti 0 nekoj urbanizaciji sela, toliko se u kasnoj može govoriti o rustifikaciji grada. Dosljedno tome zbivala se transformacija gradske stambene kuće u konstruktivnom i u funkcionalnom smislu. Stara domus iz klasičnog razdoblja nestaje iz gradskog tkiva ili se bitno preoblikuje. Ona se sada zapravo donekle vraća ideji kuće tipa insula, a to znači đa se ne razvija tlocrtno već gradnjom u visinu, da gubi hermetičnost i potpunu orijentaciju prema unutrašnjim prostorima, koji se sada također osjetno reduciraju. Nestaje peristila i atrija (gdje ih je bilo), a njihovu ulogu preuzima središnje dvorište, omanji trijem, koji služi prvenstveno za smještaj kućne poljoprivredne ekonomije, s napravama za izradbu ulja i vina, s kamcnrcama za spremanje proizvoda, dakle sa sadržajima koji su karakteristični za ladanjsku vilu (sl. 129). Po tome se gradska kuća i tipološki približuje gospodarskoj vili iz kasne antike kojoj je jezgra centralno dvorište. Tu su zameci onoga središnjeg kortila u palacinama naših srednjovjekovnih primorskih gradova.

Sve su se te inovacije odrazile na opću strukturu grada i na organizaciju gradskog prostora. Svi gradovi, bez obzira na to jesu li bili planirani u pravilnomu geometrijskom sustavu ili ne, stječu nove odlike i novu fizionomiju, čuvajući, naravno, uvijek izvornu i temeljnu urbanističku zamisao. Prva posljedica izgradnje novih kompleksa i prestrukturiranja užih areala bilo je razbijanje jedinstvene cjeline uklanjanjem ili negiranjem onih mnogobrojnih javnih građevina koje su u gradskom tkivu bile logične i organske spone između užih gradskih regija, i dr. S druge strane, forsiranje stambene izgradnje i podizanje manjih, gušće raspoređenih kuća dovodi do određene homogenizacije objekata u čitavim gradskim četvrtima, gdje više nema uočljivih cezura i gradskih akcenata, otvaranja širih prospekata i dr. čime se odlikovao ranoantički grad. Tu će monotoniju razbijati za tadašnji grad relativno veće mase sakralnih objekata, ali samo u kvantitativnom smislu, dislociranjem građevina bazilikalnog tipa po gradskom arealu. Nova izgradnja izmijenit će i gradske gabarite. U ranoj antici gradski akcenti i elementi gabaritske prominencije bili su pojedini javni objekti koji su se vidno isticali nad prosječnom niskom stambenom gradnjom koja je ipak, kako je u svoje vrijeme kazano, zapremala manjinu gradskog prostora. Gradska kuća je tada bila opća diskriminanta u trećoj dimenziji građa, pogotovo u onim gradovima koji su se pružali na ravnom terenu. Ona i sad ima tu ulogu, ali su se relacije vidno izmijenile: zbog oskudice terena za gradnju, a s druge strane zbog uvođenja novih gospodarskih sadržaja u prizemlje kuće, ona će se re

ANTIČKI GRAD

dovito graditi na kat, čitava ili samo jednim svojim dijelom. Time je opći gradski gabarit bio znatno povišen. Starokršćanski pak objekti, ma koliko bili veliki i monumentalni, ipak nisu mogli znatno stršati iznad te temeljne diskriminante, pa je zbog toga opravdano govoriti o općoj smirenosti gabarita u kasnoantičkom gradu. Ulogu vertikalne dominante preuzet će na izmaku antike zvonici uz bazilike, kojih ostaci u nas, barem dosad, nisu otkriveni.

Promijenila se, napokon, i funkcija grada u odnosu prema njegovu stanovniku. Sačuvana je, doduše, intimnost kućnog života kakvu je pružala i stara domus, sada možda u još većoj mjeri. Ali nestalo je onih relacija između privatnoga i javnog života koje se tako lijepo mogu pratiti u gradu rane antike. Dekadencija municipalnog života, prestanak funkcije kapitolija, fonima, gradske bazilike, termi i drugih objekata koji su služili okupljanju građana u javne i privatne svrhe, razbit će koheziju grada i građana iz rane antike. Municipalne institucije, svedene sada na izvršne organe centralne uprave (kad takve uprave uopće i ima!), ili prepuštene nepogodama vremena, često će djelovati u sjeni crkvene hijerarhije i Crkva će preuzeti ulogu faktora društvenog okupljanja, dakako na posve novim temeljima. Uz sijelo gradskog biskupa formirat će se manje gradske javne površine koje će dijeliti ulogu gradskog centra s prostorima na kojima su djelovali organi uprave, i to će biti odraz diarkhije koju je kasnoantički grad ostavio u nasljedstvo ranosrednjovjekovnom gradu. Ako je i bilo zajedničkih napora građana da pridonesu izgradnji i razvitku grada, oni su bih ograničeni prvenstveno na osiguranje gradskih bedema i na izgradnju kultnih objekata. Investicije pak pojedinaca neće prekoračiti okvire jednog medaljona u crkvenom mozaičnom podu. Zajedničke komunalne službe bile su paralizirane, nije bilo ni sredstava niti adekvatnih institucija da bi one mogle djelovati. Vodovodi su npr. u mnogim gradovima prestali funkcionirati, kanalizacija također, pločnici su bili razbijeni i često zakrpani sekundarno upotrijebljenim materijalom. Opskrbu vodom rješavat će svatko za sebe, bilo izgradnjom cisterni, bilo kopanjem bunara gdje je bilo uvjeta za kaptiranje podzemnih voda, kao npr. u Zadru, Ninu i dr. Nema više blještavih gradskih svečanosti, festivala, igara, javnih priredaba. Glavni spektakl građaninu kasnoantičkoga grada bit će vjerske ceremonije, s raskošnim ritualom koji je prihvatio mnoge forme kasnocarske auličke kostimografije i scenografije.

Sudbinu grada dijeli i kasnoantičko selo, sada još čvršće povezano s gradom, u još većoj međuzavisnosti. Vila je i dalje središte ruralnih ekonomija, održavaju se i preuređuju stare, a u predasima mira i relativnog blagostanja grade se i nove. Neke od njih imaju zaista izuzetnu kakvoću, pogotovo one rezidencijalnog značaja od kojih smo neke naveli, s izrazitim atributima urbanog ugođaja pa, koliko je opravdano govoriti o rustifikaciji grada kasne antike, toliko se može govoriti o određenoj urbanizaciji sela. No, to vrijedi samo za uži primorski pojas. Kasnoantički pagus u za- bitnijim brdovitim regijama sačuvao je mnoge odlike i institucije iz prijašnjih razdoblja. No i tu je moralo doći do važnih promjena. Opća nesigurnost uvjetovala je ponovnu valorizaciju gradine kao trajnog naseljenja, ne samo one koja je nastavila život u kontinuitetu kroz čitavu antiku već i nekih koje su u međuvremenu bile napuštene. I to se uklapa u već iznesene opće tendencije kastrizacije i valoriziranja

372


defenzivnog značenja naselja uopće, bez obzira na njegovu kakvoću. Sada je stočarstvo u tim krajevima opet bilo rehabilitirano. U plodnim i urbaniziranim regijama vila je bilo veoma mnogo. Sv. Jeronim navodi u jednome pismu da je putovao u domovinu i posjetio svoje oštećene “vilice” (villulas, Epist. 1N\,Ad Pammacb. 14), a Kasiodor, historičar i ministar na dvoru gotskoga kralja, piše da su vile između Vr- sara (Ursaria) i Červara (Cervera) u Istri niz bisera (Cassiod. Var. XII, 22) na glavi lijepe žene. Novu kakvoću stječu ti kompleksi s općom kristijanizacijom sela i izgradnjom objekata kršćanskoga kulta, među kojima se mnogi odlikuju dimenzijama, izradbom i općom opremom, kao npr. kompleksi na otocima Pagu (Novalja), Ugljanu (Muline, sl. 189), Braču (Lovrečina i Povija) itd. Posljednji odsjaji gradnje kvalitetnih ruralnih kompleksa padaju u doba što slijedi bizantskoj rekonkvisti, za cara Justinijana. Iz Izbičnja kod Prijepolja u Crnoj Gori potječe natpis koji gotovo u detalje opisuje što je sve takav sklop sadržavao. Čitajući ga, i nehotice nam pred oči dolazi Mogorjelo, iako je kompleks iz natpisa bio još kvalitetniji.Tu neki antistes (zar biskup?) navodi što je sve u kratko vrijeme sagradio:

Omnia quae cernis magno constructa lahore: moenia, templa, domus, fontes, stabula, atria thermes. auxilio Cristi paucis construxit in annis antistes Stephanus, suh principe lustiniano.

“Sve što pogled ti hvata, uz napor sazdano velik- zidine, svetišta, kuće, česme, pojate, terme, palače - uz pomoć Krista za malo sazida ljeta, za cara Justinijana, poglavar crkveni Stjepan.”1'3

Na izdisaju antike agoniju doživljava i njezin grad. Dug je bio put što ga je prevalio u šest stoljeća, pun obrata, uspona i padova, na isti način kako ih je doživljavalo i samo Carstvo. Na početku principata Imperij je još uvijek velika zajednica gradova - državica, organizama s potpunom municipalnom samoupravom. To je doba difuzije rimskog civiteta na istočnojadranskoj obali, ekspanzije urbane kulture, najveće ekspanzije rimske države i stvaranja novoga kozmopolitizma u kojemu su se susretale i asimilirale različite narodnosti, kulture i religije, čemu je i ova obala dala prilog. To je na hrvatskoj obali najranija antika, kad je Rim kao Urbs stvarao svoj Or- bis (Svijet), kojega su dijelovi postali i ovdašnji gradovi, formirani po modelu Grada- metropole. U njima su djelovali vrlo aktivni urbanogeni faktori različitih socijalnih struktura, od najnižih do najviših. To je razdoblje apogeja našega antičkoga grada na svim poljima. Razdoblje opadanja počet će za odmaklog principata kad počinje i sužavanje municipalne autonomije i afirmacija centralne vlasti u gradu. Uvođenje birokratskog aparata od Trajana do Marka Aurelija još uvijek nije ugrožavalo gradsku

Vulić 1931.. 138; prepjev Rendić-Mioćević 1987.. 115.

373

ANTIČKI GRAD

t)aw son 1952.. IS h lirin- ton - C hristopher - Lee Wolf 1965.. 64 i d.

;,t Prudenl. Symmacb. II. 610-615:Viiitur omnigenis partibus baud secus ac si / cives con- geiiiios concludai moenibus unis / urbs patria alque ornim Lan conctlimur avito.! Dislantes regione plagae di- i’i$aqi‘.e ponto / Utora conve- niunt ntinc per uadimonia ad unum / et commime forum. ...

autonomiju i sposobnost grada da samostalno živi. Za cara filozofa Marka Aurelija idealna je ona vlast koja ima iste zakone za sve i koja iznad svega poštuje slobodu podanika. Nevolje će početi u 3. st., u razdobljima vojne anarhije i vojnog despotiz- ma, kad počinju i pogubne intervencije države u sferu municipalnog života i fiskalna opterećenja da bi se izdržavale trupe na granicama. Ako u tom razdoblju ima i nešto dobroga u čemu su mogli sudjelovati i gradovi, to je ona već spomenuta rehabilitacija provincija (koja je u nekim regijama unaprijedila proces urbanizacije), njihova afirmacija ne samo na planu kulture već i politike, kad se provincije međusobno natječu i bore da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike. Nijedna provincija nije rimskoj državi dala toliko vladara kao Ilirik, gotovo odreda sve dobrih i sposobnih. U tom razdoblju mogle su doći do izražaja pojedine retencije iz sfere domaće kulture jer je univerzalna kultura bila veoma oslabljena. Dominat je doba centralističke apsolutne monarhije organizirane po modelu starih helenističkih despotskih monarhija.To je doba recesije grada, urbane misli i urbanizma uopće, negacije temeljnih atributa grada rane antike. Sve nedaće države i društva plaćao je sada grad, on je postao pukim instrumentom centralne vlasti i predmetom ekonomske eksploatacije. Sve je to izazvalo one radikalne promjene kojih smo se maločas dodirnuli, u domeni politike, ekonomije, demografije, kulture i dr. Za samo održavanje grada i sada su, kao i prije, bile važne njegove socijalne strukture. I na tom je polju grad bio degradiran. Ostala su u njemu zapravo samo dva slobodna društvena sloja: posjednici i zemljoradnici na njegovu selu, oba skučena i pod pritiskom teške krize, jedan vezan za zemlju (adscriptitii glebae), drugi uz funkcije i djelatnosti u gradu, opterećeni teškim fiskalnim obvezama (iugatio, capitatio i dr.). Nestalo je iz grada onoga važnog i vitalnoga “građanskog” staleža koji je odigrao tako veliku ulogu u ranoj antici pri izgradnji grada i urbane kulture na hrvatskom priobalju, nestalo je pripadnika poslovnog svijeta: trgovaca, obrtnika, novčara i dr. Proces njegove recesije počeo je već u ranoj antici kad su imućniji pripadnici grada ulagali svoj kapital u kupnju zemlje, čime su stjecali uvjet da dođu do povoljnog cenza i da postanu pripadnici gradske aristokracije i dekurionskoga municipalnog nobiliteta. U gradu je za njih sada bilo veoma malo posla jer su stagnirale sve djelatnosti od kojih su živjeli.

Kasna antika i razdoblje koje slijedi nakon propasti Zapadnoga Carstva doba je stvaranja nove velike ekumene. Sada će Orbis (Svijet, Ekumena) postati Urbs (Grad), ali ta urbs nije više onaj stari Rim, “majka bogova i ljudi”, to je Rim kao ideja i sublimacija nove ekumene, kao nosilac svijesti o univerzalnoj misiji, kojoj je temelj ne više Imperium već kršćanstvo koje se s njime identificiralo.'1" Ono će vrijediti kao temeljna diskriminanta u ekumeni: kršćanin je Rimljanin, poganin je barbarin. Ostvarila se Augustinova vizija “Božjega grada” (civitas Dei) s Božjim narodom.

“Posvuda se živi upravo kao da očinski grad jednim zidom opasuje građane istoga roda i kao da nas sve pomiruje djedovski lar. Daleki krajevi i obale koje dijeli pučina, okupljaju se sada sigurni na jedan i zajednički forum ...”,piše Prudencije."5

I zaista! Na prostorima razbijenoga panonskog limesa upravo se pripremaju narodi iz dalekih zemalja da se spuste na jadranske obale kako bi ubrzo po dolasku postali građanima ovoga “grada” i članovi ove “obitelji”, dolaze da se okupe oko zajedničkoga “foruma”. U sumraku onoga što je ostalo od antičkoga grada širit će se

374


požari preko Dinarida k obali i plameni jezici s gradina dojavljivat će jedan drugome kobni svršetak. Bila su potrebna mnoga stradanja, udesi, rušenja i kataklizme da bismo mogli doći do svojega “foruma”,postati baštinici urbane kulture i dati prilog europskomu kulturnom jedinstvu. Jer, kako je kazao kasnoantički senator Rutilije Namacijan (Red. 1,140), smisao ponovnog rađanja sastoji se i u tome što se može napredovati i u nevoljama:

Ordo renascendi est crescere posse malis.

T.VI. Peristil Dioklecijanove palače u Splitu, Adam 1764.

VII. dio

ANTIČKA URBANISTIČKA BAŠTINA

Dolazak Slavena i provala Avara na hrvatsko priobalje u prvim desetljećima 7. st. bili su sudbonosna raskrsnica u razvitku grada na istočnojadranskom prostoru. Godine 614. pada Salona, nekadašnja metropola čitave Dalmacije i u kasnoj antici još uvijek najistaknutiji gradski centar, i taj događaj ujedno označuje kraj antike na ovim prostorima. Sudbinu Salone dijelili su i drugi gradovi u kojima je antika također umrla nasilnom smrću, pa se na taj način corpus primorskih gradova na području nekadašnje Dalmacije veoma stanjio. Dok su na teritoriju Istre sačuvala kontinuitet više-manje sva starija naselja što se susreću u kasnoantičkim i ranosrednjov- jekovnim izvorima, na području današnjega hrvatskog i crnogorskog priobalja tu je

Sl. 191. Antičke predaje i moderno u rbano tkivo: Rab (Arva); primjer grada koji je u kontinuitetu sačuvao temeljnu ranorim- sku urbanističku strukturu; Brusić 1925.

379

ANTIČKI GRAD

povijesnu oluju preživjelo tek njih nekoliko: na kopnu Zadar,Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor, a na otocima Krk, Osor i Rab (sl. 191), veoma malo s obzirom na situaciju kakva je bila u antici, no ipak dovoljno da se sačuva kontinuitet antičkog urbanizma i ideja mediteranskoga grada.

Izvan okvira ovoga djela je razmatranje složene problematike medievalne poleogeneze i urbanizma na hrvatskoj obali jer bi bilo potrebno uključiti izlaganja iz mnogih specifičnih historiografskih sfera: pravno-administrativne, ekonomske, sociološke, demografske i crkvene. To nadmašuje naše mogućnosti antičara. U ovoj prilici bit će dovoljno ako se sumarno projicira daljnja sudbina nekadašnjih antičkih gradova i istakne uloga koju su oni imali u procesu poleogeneze i urbanizacije hrvatske primorske regije. S tim u vezi bit će potrebno i ovdje iznijeti neke općenite postavke i utvrditi polazne točke koje bi mogle poslužiti kao temelj svakomu daljnjem istraživanju hrvatskoga primorskog srednjovjekovnoga grada.

Potrebno je odmah na početku naglasiti da se problemi prežitka antičkoga grada, s jedne strane, a onda i problemi nastajanja novih urbanih formacija, s druge strane, manifestiraju u ovim regijama u nešto drukčijem svjetlu negoli se to susreće u susjednoj Italiji ili u drugim zemljama gdje se romanitet razvijao u organskom kontinuitetu, kao npr. u Francuskoj, na Iberskom poluotoku i dr., gdje je on historijski preživio. Preživjeli antički grad na istočnojadranskom primorju ostao je duže vrijeme zatvorena heterogena enklava u slavenskom okruženju iako ne svuda u istim uvjetima, pa stoga i ne možemo govoriti o jedinstvenom procesu na tlu Histri- je, na području kasnoantičke Dalmacije i kasnoantičke Prevalitane. Usprkos tim razlikama koje su historijski objašnjive, postoje neke zajedničke konstante. Kako je poznato, područje starog Ilirika u širem smislu riječi pripada onim regijama nekadašnjeg Imperija koje su bile, neke brže a neke sporije, potpuno asimilirane novop- ridošlim etničkim elementima. To se moralo odraziti ne samo na antički grad koji je preživio, a romansko-slavenskom simbiozom i asimilacijom umrijet će prirodnom smrću, već jednako tako i na gradske formacije koje će spontano ili planirano izrasti u novom etničko-kulturnom kompleksu. Zato u svojim razmatranjima i ne možemo primjen jivati sheme i modele predložene u studiju medievalnog urbanizma drugih europskih zemalja, mada, u pojedinim slučajevima, i hrvatski primorski gradovi slijede neke opće razvojne magistrale koje, naravno, ne treba tumačiti kao oponašanje uzora, već kao posljedicu koja izvire iz istog nasljeđa.

U opće tijekove razvitka hrvatskog srednjovjekovnoga grada uklapa se, u glavnim crtama, njegova periodizacija, uz određene retardacije koje su razumljive s obzirom na periferni položaj istočne jadranske obale u ranomu srednjem vijeku. Razvitak srednjovjekovnoga grada razlučuje se u dva veća razdoblja: prvo približno do godine 1000., a drugo do kraja srednjega vijeka. U Hrvatskoj i nakon što je srednji vijek po konvencionalnoj periodizaciji već bio prošao. No ipak, neovisno o tim re- tencijama i retardacijama, koje su posve razumljive ako se uoči tadašnji specifični odnos istočne jadranske obale prema snagama koje su utjecale na političke i kulturne prilike u tom dijelu Europe, mogli bismo i za hrvatsko priobalje prihvatiti razdiobu na dva veća razdoblja te posebno razmatrati:

3 8 0

Antička urbanistička baština

- gradove ranoga srednjeg vijeka do početka 11. st. i- gradove odmakloga srednjeg vijeka, od 11. st. dalje.

Diskriminantu tih razdoblja označuju inovacije na ekonomskom polju i usporedno s time dogradnja gradske municipalne samouprave. U ekonomskom pogledu prvo razdoblje je prijelazno za sve gradove, pa i za one s kontinuitetom. Po Piren- neovoj definiciji medievalnoga građa njegova je temeljna značajka trgovina."‘A nje na hrvatskom priobalju iz razumljivih razloga nije moglo biti u većoj mjeri. Privreda je imala pretežno agrarni karakter i trgovina će se u većim razmjerima pojaviti tek na razmeđi navedenih razdoblja. To što Konstanti!) Porfirogenet piše da su Romani živjeli od mora (De admin. Imp. 30,143) ne znači da je bilo i velike trgovine. U ekonomskom pogledu su za njih bili važni posjedi na otocima s kojima su održavali veze morskim putovima, kao i posjedi u neposrednoj okolici grada.

Kako je prije navedeno, grad se kasne antike praznio a selo punilo, i ovaj je egzodus gradskog stanovništva bio izravna posljedica gotovo permanentne ekonomske krize. Odraz tog stanja je poznata rehabilitacija sela i agrarne proizvodnje, i to se vidi u agerima primorskih gradova, posebno na njihovu otočnom dijelu, gdje izrastaju važni centri kršćanskoga kulta. To je doba kada i crkvene strukture uzimaju udjela u političkom i ekonomskom životu grada. Doseljenjem Slavena situacija se u tom smislu još više zaoštrila, ali ne na isti način i ne u jednakoj mjeri u Istri i na ostalom dijelu primorja. Temeljna je razlika u tome što je Istra, uz kontinuitet urbanog života u mnogim centrima (od kojih su neki svojstvo grada i stekli u kasnoj antici), naslijedila većinom i potpun kontinuitet gradskih teritorija, i k tome, što je ne manje važno, i kontinuitet ruralnog stanovništva. Stoga se tu na gradskim područjima susreću dva različita etnička i kulturna elementa: preživjeli romanski i novopri- došli slavenski, usporedno koegzistira stari pagus s novim slavenskim selom pa postoji i dvojni antagonizam: odnos između grada i sela i odnos između romanskoga i slavenskog sela. Odraz takve situacije su lamentacije Romana iz istarskih gradova i sela na poznatom Rižanskom placitu 804. godine.

Na teritoriju Dalmacije u širem smislu nije bilo takve dvojnosti.Tu je došlo do drastične kontrakcije grada, ne samo u urbanističkom smislu zato što je nestalo suburbija koji se nije mogao obraniti, toga važnog elementa antičkoga građa koji će se u srednjem vijeku nanovo formirati, već je i čitavo preživjelo stanovništvo s agera bilo više-manje stjerano u uži gradski recinkt, a sami su gradovi ostali kao male enklave u slavenskom okruženju. Odatle suprotnosti što se u tom razdoblju pojavljuju između romanskoga i slavenskog elementa. U Dalmaciji to su pretežno suprotnosti između romanskoga građa i slavenskoga sela. Neprijateljstva su bila veoma istaknuta, kako se vidi kad Toma Arhiđakon (IX, X; usp. i XII) piše o neprijateljstvu između Splićana i okolnog stanovništva. Hrvati su ometali posjed i obrađivanje zemljišta gradskom stanovništvu, a gradsko je stanovništvo nastojalo povratiti prava nad agerom koji je nekoć pripadao Saloni, a sada je bio u rukama hrvatskog stanovništva. Splićani su se obratili Bizantu tražeći zaštitu i priznanje svojih starih prava i Toma kaže (X) da su to i postigli.To, međutim, ne stoji: astareja ranosrednjovjekovnog Splita mnogo je manja negoli je bio nekadašnji salonitanski ager, a to je posve ra-

:l" Pircnne 1 9 % ..7 i c l Brir.- ton - C hris iopher- Lee Wolf 1965.. -84 i d.: o medieval* nom gradu i urbanizmu usp. Egli 1962.

381

ANTIČKI GRAD

Sl. 192. Antičke predaje i moderno urbano tkivo: Dubrovnik (RaUsion); faze evolucije gradskog naselja; I. Kaštel, najstariji dio iz kasnog rimskog vremena, jezgra Rauzija; II. Sv. Petar; DL i IV dio naseljen u 11. i 12. st. i integriran sa starijim jezgrama; Prelog 1972.

zumljivo i s pravnog stajališta jer je rušenjem Salone nestalo i nosioca teritorijalnog prava, što se odrazilo i na drugom polju, npr. u emancipaciji Tragurija kao samostalnoga municipalnog organizma. Slično je moralo biti i u Dubrovniku, koji je također samo posredno baštinik starog, za seobe porušenog Epidaura, pa je svoj teritorij morao stvarati gotovo iz početka. Znatno drukčije bilo je u Zadru. On je sačuvao potpuni kontinuitet a s njime i jurisdikciju nad užim agerom (nekadašnji ager centuriatus), barem pravnu koju je, kako se čini, i faktički izborio. Različita situacija u agerima uvjetovala je i različiti razvitak i daljnju sudbinu primorskoga grada u Istri i u tadašnjoj Dalmaciji. Govoreći o Splitu,Toma (X) donosi da su neprijateljstva doskora prestala i da je gradsko stanovništvo počelo sklapati brakove s onim iz hrvatskog sela. To je i potpuno razumljivo. U svim formacijama i u svim epohama grad se i biološki pothranjuje sa sela i drukčije nije moglo biti ne samo u Splitu nego i u svim drugim dalmatinskim gradovima. Male enklave stisnute uza sam obalni rub mogle su se revitalizirati samo preuzimajući svježe snage iz zaleđa. Na taj je način u Dalmaciji započeo proces slavizacije primorskih romanskih gradova koji je več u prvom razdoblju imao velikog uspjeha, kako se vidi iz hrvatskih imena u najstarijim dokumentima njihovih stanovnika, čak i onih koji su pripadali sloju gradskog patricijata. Na to je mogla znatno utjecati i ženska čeljad u kućama 0akić-Cestarić


1974.). U Istri tada nije bilo povoljnih uvjeta za takav proces, ponajprije zbog toga što se u nekim užim regijama sačuvalo i romansko selo u brojnim kaštelima - nasljednicima starih histarskih naseljenja pa se tu mogla razvijati prirodna fluktuacija na liniji selo-grad u okviru etnički homogenog elementa. S druge strane, što je isto tako važno, nalazeći se na periferiji prema Italiji, gradsko se stanovništvo moglo obnavljati i održavati kulturno-etničke i urbane tradicije putem veza sa susjednim legijama. Tu se razvijao i proces slavizacije sela koji je, kako je razumljivo, odmah nakon pokrštenja doseljenoga slavenskog stanovništva tekao znatno brže negoli sla- vizacija grada, a samo djelomično ga je pospješio zahvat feudalizma što se pojavljuje uspostavom franačke vlasti u Istri.

Kako je agrar temeljna privredna grana gotovo kroz čitavo prvo razdoblje, i relacije između sela i grada bile su od prvorazrednog značenja, bez obzira na kulturno-etničke razlike. Čak ni političke granice nastale organizacijom slavenskih država u primorskim regijama nisu mogle biti zapreka tim odnosima. Naprotiv, proučavajući kulturu i umjetnost ranoga srednjeg vijeka na hrvatskoj obali, posebno ostatke crkvenih građevina i njihova namještaja, može se utvrditi da je riječ o jedinstvenomu kulturnom horizontu kojemu su ishodišta zračenja nesumnjivo u preživjelim antičkim gradovima. Međutim, ti su ostaci temeljnim stilskim, tipološkim i tehničkim obilježjima naglašeno ujednačeni, a količinom, kako je i razumljivo, pripadaju gradskom zaleđu. To s jedne strane ilustrira zaista skromne mogućnosti grada u stvaranju novih kulturnih dobara, s druge strane pokazuje sposobnost slavenskoga sela đa gotovo bez znatnijega kašnjenja asimilira suvremene tekovine.

Slavensko-romanska simbioza na hrvatskim obalama urodila je specifičnim i veoma zanimljivim rezultatima koji se mogu istraživati iz aspekta različitih znanstvenih disciplina: lingvistike, povijesti umjetnosti, arheologije, ekonomske, političke i pravne povijesti, itd., a i same urbanistike. Nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da su znanstvenici koji proučavaju jezične ostatke dosad dali najveći prilog za raniji period. Oni su utvrdili djelovanje i rezultate jezično-kulturne simbioze, ulogu koju je pri tome imao svaki od dva elementa, a to su spoznaje koje su i te kako važne za svakoga tko nastoji razumjeti početke i razvitak specifične slavenske poleogeneze na hrvatskim obalama. Nije riječ samo o problemu nasljeđivanja pojedinih vrsta toponimija preko romanskoga i slavenskog medija, što je po sebi od velikoga značenja,o vremenskoj stratigrafiji pojedinih usvojenih i u jezičnom smislu prilagođenih naziva i termina, o nastanku tzv. semantičkih kalka koji pretpostavljaju i određene pojave bilingvizma u hrvatskom primorskom gradu, već i o doprinosu pojedinih aktivnih elemenata u svim sferama urbanog života,117 pa onda i urbanističkog, što pokazuje da ideja grada ovdje nije bila prihvaćena samo u formalno-materijalnom smislu već i u dubljem kulturao-sociološkom. No propust je naših lingvista što su uznastojali na heteroglotskim elementima, a zapravo se radi o pohrvaćenim romanskim terminima (npr. Uhlinac prema “oklinak", dio obradivog terena; Suić 2001., 17). Proučavanje odredaba statuta naših primorskih gradova, koji često reflektiraju pojave iz vremena prije konačne redakcije, trebalo bi usmjeriti i u tim pravcima.

Preobražaj što ga doživljava grad naslijeđen iz antike u mnogim elementima ima početke u kasnoj antici i na njezinu izmaku. No sada, u 7., 8.. i 9. st. neki proce

”* Najveći doprinos poznavanju ove problematike u nas dao je u brojnim prilozima P. Skok, a poslije njega, s novim pristupom i suvremenom- orijentacijom Š.

. Muljačić, V. Vinja, V. Jakić- Cestarič, R. Katičić i dr.

383

ANTIČKI GRAD

m 0 Dalmaciji pod bizara-. skom upravom v. Ferluga 1957.; Goldstein 1992.; za Split v. Karaman 1940.; Gunjaca 1973.; za Zadar v. Klaič 1964.

si začeti u antici dolaze više do izražaja. Fortifikacije, koliko se zna, nisu doživljavale većih izmjena, osim najnužnijih popravaka. Nakon stabilizacije i uspostavljanja odnosa sa zaleđem, gradu odatle više nije prijetila opasnost. Izvana samo povremeno, i to s morske strane (upadi Normana i sl.). Obrana će postati veća briga tek krajem prvog razdoblja pa će se bedemi ponovno dograđivati i dotjerivati, ne samo u svrhu obrane od vanjskog neprijatelja nego i zbog čuvanja gradske autonomije od presezanja feudalnih potentata i Venecije. Kontrakcija grada odrazila se u većoj gustoći gradskog stanovništva, a ovo naseljavanje nije bilo praćeno porastom ekonomske moći grada. Zbog toga i nema novih građevina, proces adaptacije antičkih zdanja nastavlja se i poprima drastične razmjere, kako pokazuje primjer Splita unutar Dioklecijanove palače. Takvih improvizacija, nastambi skromno građenih gotovim materijalom što se našao na dohvatu ruke, znatnim dijelom izgrađenih na račun javnih površina, bilo je u svim preživjelim antičkim gradovima. Upotreba drva, inicirana već u kasnoj antici, sada će postati karakteristična i zadržat će se i u idućem razdoblju. Otok Silba (silva - šuma) ostao je uvijek prostorom za eksploataciju drva, bilo građevnog bilo za gradnju brodova. Ulice se sužavaju, gube geometrijsku pravilnost, a neke i nestaju iz urbanog tkiva, kako pokazuje primjer Zadra.To je razdoblje vegetiranja i borbe za samoodržanje, i tek u 10. stoljeću, s ponovnim razvitkom trgovine i drugih djelatnosti, grad će pokazati veću građevinsku aktivnost koja se s pojavom romanike uklapa u razvitak svjetske arhitekture.

Dekadencija municipalnog života i gradskih institucija još više je došla do izražaja u prvim stoljećima srednjega vijeka, naravno ne kao rezultat djelovanja centralne vlasti koja je daleko i često nije kadra izravno intervenirati,118 već kao logična posljedica izoliranosti i opće ekonomske dekadencije. Gradski je biskup i sada autoritet, on je ponekad i zastupnik interesa svojega grada, pa se na Rižanskom placitu pojavljuju, uz ostale predstavnike, i biskupi pojedinih gradova, a sve dalmatinske gradove u sporu između Bizanta i Karla Velikog početkom 9. st. predstavljat će zadarski biskup Donat, koji će u tu svrhu putovati na dvorove obaju vladara (Eginh. Ann. 806).

U drugom razdoblju grad se ekonomski oporavlja, čvršće se povezuje sa slavenskim zaleđem i uklapa u jednu cjelinu pod istim vladarima. S druge strane to je i vrijeme kada se formiraju novi gradovi djelovanjem novih političkih sila, kao novi politički ili crkveni centri.

Sve gradove na istočnojadranskom priobalju u srednjem vijeku mogli bismo, s obzirom na postanak i na početke urbanog života, podijeliti u tri skupine:

- gradovi s kontinuitetom naslijeđenim iz antike o kojima je upravo bilo govora- gradovi nastali kao spontane formacije bez neposredne antičke urbane podloge- gradovi izgrađeni prema unaprijed utvrđenom planu.

I ovdje se, dakako, pruža mogućnost razlučivanja tih kategorija u uže potkate- gorije, kao što je to bilo u prethodnim poglavljima pri razmatranju antičkoga grada. Kada se npr. govori o gradovima s naslijeđenim kontinuitetom, onda medu njih svrstavamo i one koji su baštinili urbane tradicije nekoga porušenog grada, ali ne i sam geografski smještaj, kao Split i Dubrovnik. Split je nasljednik porušene Salone,

384


jer se u nj sklonilo njezino stanovništvo, kako pripovijedaTomaArhiđakon (X). Carska palača je i prije toga bila naseljena, ali padom Salone Split (Aspalathos) preuzima njezinu ulogu i prema Bizantu i prema hrvatskim vladarima. Na sličan način našle su izbjeglice iz Epidaura utočište na zaštićenim hridinama staroga Rauzija (Ratision), koji je i prije toga bio naseljen (sl. 192). Obično prevladava mišljenje da su barbari palili i rušili gradove koliko god su mogli. To je posve pogrešno gledanje. Barbari su ubijali starce i muškarce sposobne za oružje. Čuvali su žene sposobne za reprodukciju i djecu koju su odgajali. Poslije pljačke i porobljavanja stanovništva, rušenje grada nije imalo svrhe. Naprotiv, nakon osvojenja prostranog teritorija, primjena gradskih institucija omogućivala je barbarima da ostvare svoju vlast. To je pomagalo zatečenim stanovnicima đa im posreduju po mogućnosti iste sustave koje su posjedovali i prije osvajanja. Barbarima su oni bili posve nepoznati, a bez njih ne bi mogli upravljati novim prostorima te su ih naposljetku oni sačuvali i primjenjivali. Veću pustoš je na mjestima antičkih gradova izazvalo rušenje zbog materijala (kamena) koje se, nažalost, još i danas ponegdje susreće. Prema tome postoji dvojaki kontinuitet: kulturno-etnički i topički (Krk, Osor, Rab, Zadar,Trogir te Kotor u današnjoj Crnoj Gori) i samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik). Jednako tako trebat će među spontano nastalim gradovima razlikovati dvije kategorije. U jednu bi pripadala gradska naselja koja su nastala na mjestu gdje se u antici nalazilo gradsko naselje koje je bilo porušeno, kao što su bili Nin, Skradin, Budva i mnogi drugi. Iako ovdje nema neprekinuta kontinuiteta, ipak je moguće ustanoviti da su neki zatečeni antički presedani odigrali određenu ulogu u formiranju novoga gradskog naselja. Vidi se to npr. iz činjenice da perimetar bedema tih gradova redovito prati liniju antičkoga perimetra, a često se na nju i naslanja, da su u njima sačuvane neke glavne gradske magistrale koje slijede pravce antičkih iako na višoj niveleti, da su ostale sačuvane neke sadržajne tradicije, posebno kršćanskih kultnih mjesta, itd. Ma koliko je rušenje bilo temeljito, još su se u kompleksu mina nazirale konture pojedinih zdanja, pa i stambenih, koja su se mogla, uz improviziranu obnovu, ponovno iskoristiti. Smještaj nekih građevina u srednjovjekovnom gradu ne mora biti samo posljedica topičkog kontinuiteta. Lokacije nekih institucija izabrane su ne (samo) zbog značenja tih institucija u gradskom tkivu već zbog prirode lokacije koja je vrlo slična onoj iz prethodnih vremena. Zanimljivo je, npr., utvrditi da su za kompleks kapitolija u gradovima - poluotocima (Parencij, Jader), odabirani položaji na samome vrhu poluotoka. Možda je i u srednjemu vijeku postojalo razlikovanje loca sacra i loca religiosa, koja su se u prostoru mogla poklopiti.Tako se moglo dogoditi da čedna crkvica sv. Mihovila legne na kolosalni kapitolij Nina, koji je najveći dosad poznati. I gradovi, nastali djelovanjem novoga postantičkoga slavenskog elementa zadržavaju u određenoj mjeri neke bitne elemente urbane morfologije iz antike. Takvih naselja, gradskih i ruralnih, ima na hrvatskom priobalju mnogo. Možda zbog toga ovdje rijetko susrećemo formacije koje reflektiraju ideju radiocentričkog naselja, poput onih germansko-slavenskih u ranomu srednjem vijeku, a u zapadnoj Europi kasnije. Izuzetak su, naravno, kašteli na tlu Istre gdje je riječ o očitom neprekinutom kontinuitetu iz predrimskog doba. Hrvatski pak spontano nastali gradovi, ako imaju neki pravilniji unutrašnji red, obično slijede stare an

ANTIČKI GRAD

tičke tradicije s više-manje ortogonainim shemama.Te će pak sheme manje doći do izražaja u gradovima koji se nisu izdigli na ruševinama nekog antičkoga grada, a isto tako će svaku urbanu organizaciju negirati i seoska naselja koja su nastala na mjestu gdje se u antici nalazio grad, kako to pokazuje primjer Solina. Planirani gradovi, npr. Ston i Pag, nastali su relativno kasno. Prema tome oni i nisu mogli u primorskom urbanizmu Hrvatske imati ono značenje što su ga imali axitički planirani gradovi, tj. nisu služili kao model drugim gradskim naseljima koja su spontanog postanka. Štoviše, može se tvrditi da su planirani gradovi imali morfološke odlike antičkoga planiranoga grada u manjoj mjeri negoli gradovi nastali spontanim razvitkom, jer oni odražavaju urbanističke koncepcije svojega doba, iako i njihova ishodišta valja tražiti u neprekinutim tradicijama staroga mediteranskog urbanizma. Gradovi - spontane formacije mnogo su ranijeg postanka, pa su već u prvim fazama razvitka slijedili modele preživjelih antičkih gradova ne samo u oblikovanju naselja i u organiziranju gradskog prostora već i u sferama institucija, što se sve odražava u statutima hrvatskih primorskih gradova.

Što se tiče medievalne poleogeneze na hrvatskom priobalju, ona ima mnoge crte koje je imala i ona na prijelazu iz protoantičkog u antičko razdoblje ali, naravno, u skladu s posve specifičnim đruštveno-ekonomskim, demografskim i političkim prilikama. S obzirom na put što su ga pojedini ranosrednjovjekovni centri na primorju prevalili do izrastanja u gradska središta, mogli bi se svi podijeliti u tri skupine:

- gradovi naslijeđeni iz antike- središta nastala kao castrum na mjestima koja su se mogla lakše braniti, uz koja

ili na kojima će se razviti srednjovjekovna civitas- središta izrasla oko jednog kaštela (castellum), često sijela parohije, koja također

ponekad izrastaju u civitas.

Time prelazimo na pitanje terminologije koja se susreće u historijskim dokumentima. Nazivi što se susreću u srednjovjekovnim izvorima za označivanje pojedinih kategorija naselja znatno su malobrojniji od onih koje je poznavala rana antika. Termin oppidum potpuno se gubi, bilo u označivanju tipa naselja bilo njegovih municipalnih kvaliteta. Donekle to vrijedi i za riječ urbs. Ako se pojavljuje, to je onda samo opća apstrakcija u poimanju gradskog naselja prema selu, ima dakle prvenstveno ulogu kulturne diskriminante, ali ne i atributa uz određeno gradsko naselje. Na isti način iščezava i terminpagus u označivanju seoskih naselja. Riječ pagus bila je povezana s pridjevom paganus od nje izvedenim, a on je već u kasnoj antici, kako je navedeno, postao sinonim za nekršćanina, poganina, pa se nakon pokršte- nja slavenskog elementa više nije mogao upotrebljavati u prvotnom značenju. Odraz gledanja gradskog čovjeka - kršćanina na nekrštenog stanovnika sela jest spomenuti toponim Paganismus kod Splita, koji je vjerojatno nastao upravo u doba rane simbioze nekrštenih Hrvata i gradskog stanovništva, svakako prije 9. st. Pojam pak vicus, već smo spomenuli, prešao je iz ruralnih u urbane denominacije za nazivanje ulica i manjih gradskih četvrti, vjerojatno preko suburbija koji se u srednjem vijeku, kako će se vidjeti, integrirao sa starijom gradskom jezgrom. Iz antike je preživio termin civitas koji se na njezinu izmaku upotrebljavao za gradska nase


lja - centre municipalnih zajednica. On, međutim, u srednjem vijeku ima specifično značenje koje se samo djelomično oslanja na antičku tradiciju.

U zaista skromnom repertoaru nazivlja za pojedine tipove naselja susreću se termini: civitas, to kastron, castrum, castellum i to kastellion. Denominaciju to kastron upotrebljava npr. Konstantin Porfirogenet sredinom 10. se. u djelu De admi- nistrando Imperio. U njega taj naziv nema isto značenje kao castrum srednjovjekovnih dokumenata. Za cara ta kastra su ona gradska naselja koja su preživjela antiku i koja su naseljena Romanima koji su naslijedili municipalnu autonomiju i svoje stare institucije. Po tome pod taj pojam on svrstava Krk (Bekla), Osor (Ćpsara) i Rab (Arbe) na odgovarajuća tri otoka (Const. Porph. De admin. bnp. 29,128 i 140), dok su mu drugi otoci eremokastra, tj. otoci na kojima nema romanskih naseljenja. Na kopnu u tu skupinu ubraja Zadar (td Diadora),Trogir (Tetrangurin), Split (žls- palathos), Dubrovnik (Rausion) i Kotor (td Dekatera; Const. Porph. De admin. Imp, 29, 128 i 136-139). Takvu shvaćanju careva termina protivi se samo činjenica da on među gradove kastra ubraja i Vrgadu (to Lumbrikato72', De admin. Imp. 29, 140) na istoimenom otočiću zadarskog arhipelaga. Riječ je vjerojatno o nespretnom korištenju dobivenih podataka jer ostaci utvrđenja naVrgadi svojom tehnikom i dimenzijama očito pokazuju da je riječ o kastrumu - uporištu nastalom na izmaku antike, vjerojatno nakon Justinijanove rekonkviste, a nikako o romanskom gradu i municipiju, o čemu se uostalom i nije sačuvala nikakva tradicija. Izuzevši ovaj posljednji, svi su gradovi što ih Konstantin spominje bili ujedno i civitates, tj. gradski samoupravni organizmi (Kuntić-Makvić 1998a), bez obzira na to što Trogir još nije imao svojeg biskupa. Da je tome tako, vidi se iz djela Anonimnog Ravenjanina, koje je nastalo malo nakon provale Avara (npr. on već poznaje Raguzij koji se formirao nakon rušenja Epiđaura), a u kojemu se i za Trogir kaže đa je civitas (Anon. Rav. FV; 16;Y 13; v. ovdje 446). Trogir je već u ranoj antici bio integriran u širu salonitansku zajednicu i mogao se kao samostalna civitas emancipirati tek nakon pada Salone. Nakon toga se mogao emancipirati i u pogledu crkvene jurisdikcije, dobivši svojega biskupa.

Naprotiv, termin castrum iz naših srednjovjekovnih dokumenata ne poklapa se s pojmom civitas (npr. castrum Sibinici - Šibenik, castrum Tiniense - Knin). On sadrži najstarije izvorno slavensko značenje “grad” u onom smislu u kojemu se sačuvalo u slovenskom jeziku. U kasnijem razvitku uz kastrum se često razvija novo naselje, obično podgrađe, koje se onda s kastrumom integrira u jednu urbanu cjelinu. Kad takvo naselje postane biskupskim sjedištem, i ono će steći naslov civitas (Nin, Šibenik, Knin, Biograd na moru, Stari Bar i dr.). Izraz castellum označava isto što i grč. td kastellion u Konstantina Porfirogeneta (De admin. Imp. 30,140). Kašteli se spominju u Istri (u Rižanskom placitu, 21 r, 9 i 15; 21 v, 5/6 = Rižanski placit 1993-, 426), u zadarskoj regiji (npr.Vrana - Arausiona u Ljetopisu popa Duk- ljanina, IX), u Crnogorskom primorju td kastćllia (Ulcinj, Bar i Iješ u Konstantina Porfirogeneta, De admin. Imp. 30,145) i dr. U Istri su to odreda stara naselja što su se dizala na histarskim gradinama, a sada su bila sjedišta općinskih zajednica i, u načelu, crkvenih župa. Mnoga od njih nastavila su neprekinutu tradiciju iz antike, dok

ANTIČKI GRAD

115 Enchiridion 1914., 217- 224 = CD 1, 30-33, i 36-39 3 Historia Salonitana Maior 1967., 98-106.

SL 193. Antičke predaje i moderno urbano tkivo: Stari Bar, Crna Gora; Bošković 1962.

su kašteli u Dalmaciji većinom nastali na ruševinama nekadašnjih antičkih gradova ili utvrđenih gradina - središta pagusa. Ni termini značenja suprotna nazivu urbs, za označivanje seoskih naselja uopće, nisu tako brojni. Rijetko je u upotrebi stari klasični naziv vicus koji je bio ušao i u gradsku terminologiju. U zaključcima Splitskog sinoda iz 925. godine potvrđeni su nazivi za naselja villa, civitas i curtis."9 Naziv villa susreće se na mjestu gdje se govori da nije dopušteno rediti biskupa u selima ili u skromnim gradićima (... in modicis civitatibus). Umjesto antičkog termina villa, kojim se označivalo središte ruralne agrarne proizvodnje, sada se pojavljuje riječ curtis za gospodarski kompleks u kojemu se nalazi i kuća zemljoposjednika (domus dominica) u što uvid pruža Supetarski kartular (78 i 95 = Supetarski kartular 1952., 224, 227). Na hrvatskom priobalju nema primjera da bi civitas izrasla iz curtis ili iz jezgre nekog samostana, mada su oni mogli imati neke atribute koji su ih približavali srednjovjekovnom gradu (utvrđenja i unutrašnji raspored prostora).

388

AntiCka urbanistička baština

Po urbanom morfološkom kriteriju mogu se srednjovjekovni gradovi na istočnoj jadranskoj obali opet podijeliti u tri skupine:

- gradovi pravilne ortogonalne planimetrije- gradovi linearnih i aksijalnih shema- gradovi radiocentričkih shema.

Podjela organski povezana s podrijetlom grada. Pravilne su ortogonalne sheme u načelu zadržali oni gradovi koji su uspjeli sačuvati potpuni i neprekinuti kontinuitet iz antike, kao npr. Zadar ili Split, uz one preinake, modifikacije i adaptacije o kojima je bilo govora. Znanstvenom vrijednošću ističe se istovjetnost imena grada s imenom rijeke, gdje je ime rijeke kao prirodnog fenomena svakako starije (Naron- Narona; Salon - Salona, itd.), što se nastavlja i u ranomu srednjem vijeku (Karin - Karinščica > Karišnica; Bribir - Bribirščica itd.).

I gradovi s radijalno centričkim shemama razvili su se uz potpuni kontinuitet iz antike. Novih tvorevina s takvom planimetrijom nije bilo, riječ je o preživjelim naseljima iz starine, kao što je bila Pula i neki drugi istarski gradići. I spontane formacije koje imaju antičkih urbanističkih presedana, iako s većom cezurom između rušenja i nastanka novoga grada, često će u cjelini ili u detaljima preuzeti neke zatečene i prepoznatljive značajke nekadašnjega antičkoga grada, što se npr. zapaža u

Sl. 194. Antičke predaje i moderno urbano tkivo: Pag: naselje je sredinom 15. st. planirano po zamisli Jurja Dalmatinca; prema Ruić 1780.

ANTIČKI GRAD

" Mayer 1093. Čitav niz radova s tom problematikom pojavio se u zborniku HKP 1996.: v. posebno: Suić 1996a, 16/ i 168: Babić 1996.: KuntkS.Makvić 1996b. 13 i 14. 1999.; Ivančević 1996.

Kostrenčić 1929. gdje valorizira ulogu crkvene zajednice; Margetić 1975., 34 i d.. s hiperkritićkim stavom prema zastupnicima kontinuiteta.

planimetriji najstarijeg dijela Staroga Bara (sl. 193; Bošković 1962.) gdje se u kasnoj antici vjerojatno nalazio jedan kastron, ili pak u Ninu. Neki pak antički gradovi kao što je bila stara Arva (Rab), koja je sačuvala potpuni kontinuitet, modificiraju urbanu strukturu prema novim idejama u smislu prevladavanja linearnih i longituđinal- no-aksijalnih elemenata na račun starih oriogonalnih (sl. 191). Važno je utvrditi te momente kako bi se moglo pokazati da novonastale urbane formacije nisu trebale kopirati opće uzore tadašnjega međievalnog urbanizma već da su se temeljne morfološke značajke srednjovjekovnoga grada autohtono razvile na tom prostoru, a da im je ishodište u aktivnoj prisutnosti preživjelog antičkoga grada. Valja ipak naglasiti da u spontanim formacijama pojedine unaprijed dane sheme sada nemaju isto značenje kao u antici. Sama po sebi pravilna ili nepravilna planimetrija ne govori za spontani ili planski postanak, tu su mnogo važniji povijesni momenti. Sigurno je da su hrvatski planirani gradovi, kao što su bili Ston, Pag, pa donekle i Dubrovnik prije potresa, uvijek pravilni i, što je razumljivo, prostorno organizirani prema dostignućima tadašnje urbanistike. Riječ je samo o tome dolaze li te planske sheme odnekud izvana na hrvatsku obalu ili su nastale ovdje kao posljedica organskog i neprekinutoga kontinuiteta urbane misli i urbanističke prakse. Problem se ne može promatrati izolirano: izvornost i autohtonost urbanistike nedjeljivo su povezane s pitanjem kontinuiteta, izvornosti i autohtonosti na područjima institucija, graditeljstva, umjetnosti, književnosti, itd. Mnoge odiike planiranih gradova imaju i oni stariji, nesumnjivo spontanog postanka, npr. linearnost s tendencijom približavanja ortogonalnom rasteru (Šibenik, koji nema antičkih presedana), na isti način kao što će se ortogonalne sheme nekad antičkih gradova teže približiti linearnim shemama. Gradovi žive, razvijaju se, u razvitku se međusobno prožimaju, i sve se to zbiva u krugu koji je sposoban samostalno stvarati.

Nesumnjivi prežitak grada ne može se u potpunosti sagledati ako se ne utvrdi njegov kontinuitet kao društvene zajednice, sa svim institucijama koje su mu imanentne. Ne može biti sporna tvrdnja da je antički grad što ga je poštedjela posljednja seoba zadržao ne samo gradsko ruho već i institucije. No pitanje je kakve institucije. Kad bismo imali iscrpnijih informacija o političkoj i općedruštvenoj strukturi gradova na izmaku antike, problem ne bi bilo teško riješiti. Ovako nam ostaje zadatak da na temelju oskudnih povijesnih izvora iz ranijega srednjeg vijeka pokušamo odrediti u čemu se očituje, a u čemu se ne očituje kontinuitet u toj sferi. Zadatak nimalo lagan. Gledišta o tome su disparatna. Po nekima je kontinuitet kompletan organski i nepomućen, po drugima su inovacije već na pragu srednjega vijeka negirale antičke tradicije.120 Vjerojatno su oba stajališta pretjerana. Mnogo se uopćava, što je uostalom bilo nužno raditi i kad je bilo govora o kasnoj antici. Raspravlja se o ulozi gradskog biskupa, koliko je u njegovu položaju bilo elemenata vlasti u municipalnom organizmu, a koliko samo društvenoga ugleda; o podjeli civilne i vojne vlasti i o ulozi i značenju vojnog tribuna (čije su kompetencije neporecive u prvim stoljećima nakon seoba), o udjelu priora, patricijata i puka u vođenju civilnih i crkvenih poslova, o ulozi crkvene općine121 itd. Uopćavanja, ma koliko bila potrebna i korisna, ne vode rješenju. Analogije s drugim regijama postantičkog svijeta također. No to su pitanja koja izlaze iz okvira naših razma

390


tranja, a o njima ppstoji i opsežna literatura. Mi bismo upozorili na dva momenta koja su za ekonomsko održanje grada u ranomu srednjem vijeku imala gotovo vitalno značenje: pitanje prava i pravne svijesti o kontinuitetu gradskog agera kao ekonomskog temelja u doba kad trgovina i obrtništvo još nisu bili uzeli većega maha, te pitanje javnih (općinskih) površina određenih za drvarenje i za ispašu. Na drugome mjestu pokušali smo utvrditi da su grad i gradsko stanovništvo ranoga srednjeg vijeka sačuvali živu svijest o svojemu pravu na ager što im je u antici pripadao i da su to pravo, barem u načelu ako ne u potpunosti, uspjeli osnažiti i u odnosu na Bizant i u odnosu na hrvatskog vladara.122 Podaci što ih pruža Rižanski placit s početka 9. st. pokazuju da je romansko stanovništvo sačuvalo čak iz rane antike opće shvaćanje o imovinsko-pravnom karakteru pašnjaka i šuma, što se vidi u sporovima oko herbatika i glandatika. Oni su ovdje još “javna dobra”, općinska dobra bez obzira na pravo eksploatacije i na uzurpaciju, dakle ostali su na stupnju “teritorijalizacije”, ali ne i potpune privatizacije (usp.R ižanskiplatit 1993., 430 = 21 v, 43; 22 v, 13 i osobito 434 = 22 v, 20).

U sferi kulture važna je komponenta jezik. Ovdje se formirao i sačuvao poseban jezični romanitet (tzv. dalmatski govor), koji se razvijao neovisno o govoru u drugim regijama na kojima se romanitet održao. Uz latinštinu koja je bila oficijelno sredstvo komunikacije u ispravama i poveljama, dobrano natruhnutu vulgarnim pojavama, u intimnom životu gradskog kruga njegovao se specifični govor koji do neke mjere možemo smatrati i gradskim govorom (sermo urbanus) toga razdoblja. Dobar je dio te baštine nestao, sačuvani su samo fragmentarni zapisi u arhivima, a posljednji poznavalac toga govora umro je prije jednoga stoljeća u Krku.Treba to istaknuti da bi se još plastičnije mogla podcrtati temeljna.misao da na hrvatskim obalama postoji specifičan, “naš” kontinuitet i da tom kontinuitetu u jeziku odgovara niz kontinuiteta u drugim sferama kulturnoga, ekonomskog i općedruštvenog života. Institucije preživjelih gradova nesumnjivo su služile kao modeli novim urbanim formacijama što na čisto hrvatskim temeljima počinju nastajati krajem 10. st. Već u 10. st. dalmatinski gradovi dolaze pod jurisdikciju hrvatskog vladara, a u drugoj polovini 11. st. i u sastav hrvatske države.Time su bili ispunjeni svi uvjeti da pojedina istaknutija naselja u prirodnoj i logičnoj političkoj zajednici krenu putem urbanizacije, gdje će urbanizacija naći primjenu u domaćoj sredini, a romanski grad doživjeti pohrvaćivanje. U to doba njegova će povijesna misija biti ispunjena.

I na kraju još jedna konstatacija, važna za daljnji slijed procesa urbanizacije na obalama istočnog Jadrana. U srednjem vijeku mediteranski urbanizam biva ograničen zaista na sam obalni rub. Sve ono urbano što će se poja\riti u zaleđu ima poseban pečat i nije daleko vrijeme, vjerujemo, kada će se moći govoriti o tipu srednjovjekovnoga grada u zaleđu, na isti način kao što se govori o srednjovjekovnom tipu grada koji je izrastao u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Istraživanja npr. srednjovjekovnoga Bribira, središta jedne hrvatske županije i kasnije sijela bribirskih knezova, pokazuju da su gotovi uzorci obalne urbane arhitekture imali, široki radijus i dopirali ovamo (npr. u izgradnji franjevačke crkve i samostana), no ideja bribirskoga grada posve se razlikuje i od ideje preživjelih antičkih gradova kao i onih koji su nastali kasnije. Ni tip kuća, ni njihov raspored, ni organizacija urbanog areala nisu

Kontinuitet pravne svijesti o integritetu gradskoga teritorija usp. u Suić 1956a.

391

ANTIČKI GRAD

:i-‘ Zajamčeno je djelovanje Jurja Dalmatinca i njegove škole u Pagu; sigurnih potvrda da je izradio plan grada zasad nema. ali je pretpostavka veoma prihvatljiva. Suif 1953a. 2001.

isti, malo zajedničkog imaju s onima iz užeg primorja. No jednako tako gotovo ničega zajedničkog taj grad nema s formacijama feudalnog društva srednje Europe.

U mediteranskom krugu vjerojatno će biti moguće izdvojiti poseban jadranski krug i utvrditi dodire i interferencije u smislu onih magnetnih silnica koje su na tom moru bile djelotvorne još u dalekim prethistorijskim epohama. Kao što se hrvatska romanika ne može promatrati neovisno o onoj na suprotnim obalama (čime se ne minorizira njezina vrijednost i samosvojnost), tako se ni urbanistika hrvatskoga srednjeg vijeka na jadranskoj obali ne može promatrati odvojeno od. teorije i prakse suprotne obale, posebno u južnoj Italiji. Neke konstante su im zajedničke. No jedno je izvan svake sumnje: urbanistička misao i urbana kultura imale su na istočnom Jadranu tradiciju dugu više od tisuću godina u doba kad je počela hrvatska medievalna poleogeneza na jadranskoj obali. Izgrađeni urbani centri, njihova prirodna nametljivost i fascinacija njima nisu mogli ostati bez učinka. Pa kad su se osnivali i planirali hrvatski srednjovjekovni gradovi (Ston i dr.), kad je Juraj Dalmatinac sredinom 15. st. elaborirao plan novoga Paga125 u zadivljujućem unutrašnjem redu pravilnoga ortogonalnog rastera (sl. 194), u optimalnoj koordinaciji komunikacija sa središnjim prostorom, u funkcionalnoj povezanosti vitalnih djelatnosti novoga grada: kolegijate (nesuđene katedrale), biskupskog dvora i kneževe palače na središnjem trgu, pred sobom, zacijelo, nije imao samo uopćeno iskustvo i težnju koja je odražavala duh vremena već isto tako i konkretnu viziju ovdašnjih starih historijskih gradova koji su mu neprestano pružali izvore inspiracija, ne samo u njegovu kiparskom djelu već i u realizaciji novoga grada. Antička urbanistička baština i danas može biti djelotvorna u nastajanju i rastu primorskih naselja u Hrvatskoj, ona ujedno i obvezuje svakoga onog kome je povjerena briga da duh Mediterana ne napusti naše obale.To je temeljna poruka antike našoj i budućim generacijama.

392

antički grad na istočnom jadranu - suić

Documents