anex i 10fer.org.rs/wp-content/uploads/2018/02/kosovo-smmri-01srpski.pdf · madjara (3.5%),...
TRANSCRIPT
– 1 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
ANEX I
Kosovo i Metohija u brojkama
DEO I
Raspoloživi podaci
I.1 Jugoslavija
Poslednji popis stanovništva Kosova i Metohije je sproveden 1981 godine, a kolikotoliko kvalitetne procene kretanja broja stanovnika su
mogle da se rade do 1997-98. Naime do tog vremena još postoje, doduše
nekopletne, evidencije vitalnih dogodjaja. Migracije, kao veoma važan elemnt za
pravljenje demografske slike, nisu evidentirane ni na samom izvoru kao odlazak
stanovništva, ali ni u zemljama u koje se to stanovništvo doselilo. Ovo se pre
svega odnosi na stanovnike albanske nacionalnosti, tako da je nmoguće praviti
mnoge slabo argumentovane hipoteze o broju, npr, ilegalno useljenih Albanca u
Švajcarsku, ili broju Albanca koji su se nakon 1981 iselili sa Kosmeta u
Makedoniju, ali koje makedonska statistika ne obuhvata u svojim istraživanjima
jer nemaju makedonsko državljanstvo.
Prema važećem ustavu SR Jugoslavije, Kosmet je deo Srbije. Rezolucija UN 1244
tu činjenicu ne negira, ali ostavlja prostor i za sva druga rešenja. I sa apekta
raspoloživih podataka i sa važećeg normativnog aspekta ima smisla posmatrati
Kosvo i Metahiju u konteksu SR Jugoslavije, koja se prostire na 102173 kvadratna
kilometra. Ta je površina jednaka onoj sa kojom su Srbija i Crna Gora ušle u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca1. Na tom prostoru živi preko deset miliona
stanovnika, odnosno 102 po kvadratnom kilometru. U Srbiji 1918. godine bilo duplo manje stanovnika, i duplo redje naseljena od
današnje Srbije. Isto važi i za Crnu Goru. Iako postoje podaci koji se odnose na teritoriju Srbije iz niza turskih, austrougarskih i 1Prema podacima iz Godišnjaka Kraljevine Jugoslavije
4
6
8
10
1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991
Ukupno stanovništvo Srbije prema
popisimau milionima
– 2 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
bugarskih popisa, zatim popisa koje je pravila sama Kraljevina Srbija, odnosno Kraljevina Jugoslavija, pouzdaniji podaci o etničkom
sastavu se prikupljaju tek nakon Drugog svetskog rata. Pre toga je prebrojavano stanovništvo pre svega da bi se evidentirali vojno
sposobni muškarci ili da bi se video broj domaćinstava koji je dužan da plaća poreze.
Popisom iz 1921. godine su prikupljeni podaci o verospovesti i maternjem jeziku
stanovništva na teritoriji Srbije: 71 procenat pravoslavaca, 15.9 procenata katolika i
8.8 procenata muslimana. Podaci o verispovesti su prikupljeni i poslednjim popisom
iz 1991. Prkupljeni su podaci o tome da li se neko smatra pripadnikom religije - ma
kako to bilo shvaćeno. Kako nisu izdvojeni modaliteti koji bi pokazivali da li je neko
upisan ili ne u crkvene knjige, da li praktikuje religjske običije ili sebe samo smatra
pripadnikom tradicije definisane religijom. Konačno, zbog odbijanja Albanaca da
učestvuju u ovom popisu nedostaje egzaktan podatak o procentu muslimana. Ako bi
se predpostavilo da su svi Albanci pripadnici muslimanske veroispovesti dobila bi se
značajno promenjena slika u odnosu na 1921. godinu (grafikon 2).
Za sedamdeset godina (od 1921 do 1991 godine) broj stanovnika teritorije koju danas
obuhvata SR Jugoslavija je porastao za skoro 5 milona, odnosno duplirano je.
Medjutim, najveći prirast je napravljen na Kosovu i Metohiji koja je za isto vreme
učetvorostručila broj stanovnika.
Za period pre drugog svetskog rata se može špekulistai sa nacionalnim sastavom na osnovu veroispovesti i maternjeg jezika. Srbi su i tada
učestvovali u ukupnom stanovništvu sa 71%, tako da je ostalih bilo značajnih 29%. Muslimanske veroispovesti je bilo skoro 430 hiljada
stanovnika. kako je istovremeno bilo 310 hiljada onih čiji je maternji jezik "arbanaski", vidi se koliko je moglo biti etničkih muslimana.
Medjutim, na osnovu tih podataka se vidi i da su dve etničke grupe, koje su 1921. godine bile primetne, praktično nestale: Nemaca je tada
bilo oko 350 hiljada, odnosno više od 7%, a Jevreja oko 27000.
I.2 Srbija
Srbi su najbroniji narod Srbije - 65.9 procenata u ukupnom stanovništvu. U preostalih 34.1 procenata najviše je Alnanaca (17.1%),
Madjara (3.5%), Jugoslovena (3.3%), i Muslimana (2.5%). Albanci su koncentrisani na Kosovu i Makedoniji, gde su i u ubedljivoj većini,
Madjari žive na severu u Vojvodini, a Muslimani na Jugu uz granicu sa Crnom Gorom pomešani sa srpskim stanovništvom, dok su
Jugosloveni mahom u gradovima.
4,4
1,6
67,120,6
5,2
1
0 10 20 30 40 50 60 70
nepoznato
ne veruju
pravoslavci
muslimani
katolici
ostali
VEROISPOVEST 91
grafikon 2
– 3 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
Na teritoriji Srbije žive još, sa učešćem većim od jednog procenta u ukupnom stanovništvu, Crnogorci, Romi i Hrvati. Učešće svih
naroda, osim Albanaca i Muslimana ima tendenciju smanjenja. Tri manjine se brojnošću posebno izdvajaju: Albanci, Madjari i
Muslimani.
Broj Muslimana je i ovde, kao i u slučaju SR Jugoslavije, zavisan od definicije. Pre stvaranja mogućnosti da se deklarišu tako, oni su
mogli da se odrede kao pripadnik neke nacije sa muslimanskom veroispovešću. Tako se Popisom iz 1948. godine 83 procenata
muslimana Srbije deklariše kao Srbi, a 16.4 kao nacionalno neopredeljeni muslimani (upravo obrnuto u odnosu na muslimane BiH)
I.3 Crna Gora
Crna Gora ima značajno manje učešće manjina. Prvim posleratnim popisom se u Crnoj Gori beleži 19425, odnosno 5.1%, Albanca i
6707, odnosno 1.8%, Hrvata. Sve ostale manjinske grupe predstavljaju zanemarlive cifre (ako se izuzmu Srbi, kojih je skoro isto kao i
Hravata). U sledećem popisu, 1953. godine se konstatuje 5.6% Alabanca i 2.3% Hrvata. Muslimani se u znčajnijem broju pojavljuju
1961. godine, kada ih je evidentirano 30665, što je 6.5% od ukupne populacije za nijansu više nego Albanaca i tri puta više nego Hrvata.
Broj pripadnika najznačajnijih manjina u Crnoj Gori
1948 1961 1971 1981 1991
Muslimani 3871 30665 70236 78080 89614
Albanci 19425 25803 35671 37735 40450
Hrvati 6808 10664 9192 6904 6244
Manjine u Crnoj Gori su regionalno rasporedjene uz granice. Muslimani su preteženo u crnogorskom delu Sanxaka, Albanci uz granicu sa
Albanijom i Kosovom, a Hrvati na primorju.
I.4 Albanci na Kosovu i Metohiji
Gro Albanac koji se registruju u statistici SR Jugoslavije, koncentrisano je na Kosovu i Metohiji, istovremeno oni predstavljaju većinsko
stanovništvo Kosova i Metohije. Kombinacijom visokog prirodnog priraštaja i iseljavnja Srba i Crnogoraca sa Kosova je za nešto više od
četrdeset godina bitno izmenjena etnička mapa: Albanci su sa 65% stigli na 82.2%, a Srbi i Crngorci sa 28.4% na 11% ukupnog broja
stanovnika Kosava i Metohije (grafikon 4). Nakon bombardovanje i ratovanja 1999 godine, etnički sastav Kosmeta je dalje menjan u
pravcu etničke hogenizacije.
Rast broja kosovskih Albanca se duguje skoro isključivo prirodnom priraštaju, jer u ukupnom negativnom migracionom saldu za period
1961-1981, učestvuju i Albanci sa više odseljenih nego doseljenih stanovnika. U tom periodu je razlika odseljenih i doseljenh iznosila 92
– 4 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
hiljade, od čega je saldo Albanaca -2418. Prosečni migracioni saldo ukupno je u tom periodu bio -4500 godišnje. Nakon nešto usporenog
iseljavanja, 1992. godine se beleži pozitivan migracioni saldo: na Kosovu i Metohiju je doseljeno 11239 lica, od čega 6480 Albanca, a
odseljeno je 10579 lica, od čega 6148 Albanaca.
Prirodni priraštaj, koji obuhvata i smanjeni mortalitet i povećani natalitet, predstavlja glavni izvor povećanja broja stanovnika - Albanaca.
Razlike u odnosu na srpsku populaciju su očigledne (tabela I.4.1).
I ostale demografske karakteristike Albanske populacije predstavljaju u neku ruku ekstremne vrednosti unutar SR Jugaslavije, a mnoge su
ekstrmi i za evropska merila (tabela I.4.2)
tabela I.4.2 Centralna Srbija Kosovo i Metohija
1981 1990 1981 1990
živorodjeni na 1000 stanovnika 14.3 11.6 30.2 27.8 umrli na 1000 stanovnika 9.3 10.3 6.1 4.1 prirodni priraštaj 4.9 1.2 24.1 23.6 živorodjeni na 100 umrlih 152.6 113.8 596.6 591.2 umrla odojčad na 1000 živorodj. 23.5 17.2 62.9 34.4 očekivano trajanje živ. živorodj. 69.44 70.05 69.57 70.54 prosečna starost majke prvog deta 26.2 26.6 22.6 23.7 prosečan broj dece 1.82 3.36
Kulturne i ekonomske razlike izmedju stanovnika Kosova (pretežno Albanaca) i stanovnika Centralne Srbije (pretežno Srba) su tolike da
ne iznenadjuju zatečene demografske razlike. Uz "nasledjeni" visoki natalitet albanskog stanovništva i smanjenje stope smrtnosti. što
proizvodi visok prirodni priraštaj, stavovi prema braku i porodici obezbedjuju na dugi rok predpostavke za produbljivanja jaza u prirastu
tabela I.4.1 1953/48 1961/53 1971/61 1981/71 1991/81
Ukupno Kosovo 11.0% 19.3% 29.0% 27.4% 23.5%
Prirast Srba na Kosovu 10.4% 19.6% 0.5% -8.2% -7.3
Prirast Albanci na Kosovu 5.3% 23.3% 41.7% 33.9% 30.1%
– 5 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
albanske i srpske populacije. I dok se broj zaključenih brakova na 1000 stanovnika kreće po sličnim stopama (tabela I.4.3), razvodi na
Kosovu su prava retkost.
Stabilna porodica u kombinaciji sa niskim obrazovnim nivom, pogotovu žena, i sporim ekonomskim rastom lako kao rezultat daje baš
ono što se dešavalo i dešava na Kosovu i Metohiji - enormno visok prirodni priraštaj.
Osim toga, zbog visokog prirodnog
priraštaja prosečna starost populacije na
Kosovu se, praktično, nije promenila od 1953
do 1989. Za isto to vreme stanovništvo
Centralne Srbije je postalo starije desetak
godina (tabela I.4.4). Kako su prirodne
predpostavke za intenzivniju
reprodukciju stanovništva na ovaj način ispunjene, u ovom trenutku, čak i izjednačavanje socio-ekonomskih uslova života srpske i
albanske populacije ne može dovesti do ujednačavanja stopa prirodnog priraštaja.
Prosečna starost stanovništva
Naravno, ovo ne stoji kada se ti procesi posmatraju na dugi rok: prosečan broj živorodjene dece kod obrazovanijih stanovnica
Kosova je manji nego u Centralnoj Srbiji (tebela I.4.5)
Prosečan broj živorodjene dece
tabela I.4.5 Centralna
Srbija
Kosovo i
Metohija
bez školske spreme 2.9 5.3
Nepismeno 3.1 5.6
nepotpuno osnovno obrazovanje 2.0 3.6
osnovno obrazovnje 1.1 1.7
srednje obrazovanje 1.1 1.0
od toga gimnazije 0.7 0.6
više obrazovanje 1.3 1.6
visoko obrazovanje 1.0 1.3
UKUPNO 1.8 3.4
table I.4.4 Kosovo i Metohija Centarlna Srbija
Muško žensko muško žensko
1953 24.2 25.7 28.5 29.9
1989 24.9 25.8 36.2 38.2
– 6 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
Domaćinstvo nosi većinu obeležja standarda. Ono je na Kosovu i Metohiji izrazito veliko - kreće se izmedju šest i sedam članova u
dužem razdoblju. U celoj Srbiji (bez Kosmeta) domaćinstvo ima prosečno nešto iznad tri člana. Dok je domaćinstvo toliko veće (u
odnosu na Centralnu Srbiju čak duplo veće) broj članova u radnom odnosu je približno jednak i na Kosovu i u Srbiji. Konačno, broj
izdržavanih članova domaćinstva je na Kosovu tri do četiri puta veći nego u Srbiji.
U godinama maksimalne zaposlenosti u društvenom sektoru, od ukupnog broja zaposlenih na Kosovu je bilo najviše osam procenata iako
je u ukupnom broju punoletnih stanovnika Srbije, Albanaca skoro dvanest procenata, a broj stanovnika Kosova i Metohije je nešto veći
od jedne petine ukupnog broja stanovnika. Nasuprot kretanju broja zaposlenih je nezaposlenost iskazana kroz broj lica koja traže
zaposlenje. Od ukupnog broja onih koji traže zaposlenje sa Kosova i Metohije ih je 1992. godine bilo oko petnaest procenata, a u
pojedinim godinam je taj udeo dostizao i jednu četvrtinu ukupnog broja (1966, 1985, 1988. godine).
Kako god da se meri socio-ekonomska razvijenost regiona nekim od objektivnih metoda, dobijaju se velike razlike izmedju Kosova i svih
ostalih regiona bivše Jugoslavije. Zato je, bar kada je standard u pitanju interesantno šta se dešava sa obrazovanjem i kulturom kao
preduslovom i ogledalom standarda. Počev sa školskom 1989/90 godinom škole na albanskom jeziku praktično zamiru. Od preko tri
stotine hiljada učenika u osnovnim i skoro sedamdeset hiljada učenika srednjih škola koliko ih je bilo te 1989/90. školske godine, ostalo
je u narednim godinama jedva nešto preko sedamnest hiljada učenika ukupno. Paraleno se smanjio i broj nastavnika, a broj osnovnih
škola je pao sa 943 na 110, dok je broj srednjih škola pao sa 72 na 6. Razvijen je alternativni sistem školstva, koji je ispunio stvorenu
prazninu i sada prerastao u zvanični obrazovni sistem, ali o njemu nema zvaničnih podataka.
– 7 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
398 468 526 580 645 617 622 627 631 636 640 644
42904799
52195678
5850 5812 5811 5811 5810 5807 5801 5792
1680
1840
1946
20332049 2014 2008 2002 1997 1991 1985 1977
763
943
1220
1553
1988 1968 2008 2044 2078 2116 2153 2189
0
2000
4000
6000
8000
10000
12000
1950 1960 1970 1980 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997
Kosovo
Vojvodina
Central Serbia
Montenegro
Population in 'ooo
– 8 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
1900
1950
2000
2050
2100
2150
2200
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997
Vojvodina
Kosovo
Poly. (Vojvodina)
Poly. (Kosovo)
Population trends
– 9 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
3634
30
24
40
40
36
28
1971 1997
Vojvodina
Central Serbia
Montenegro
Kosovo
Ave age
– 10 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
26 2625 24 24
26
28
20
25
30
35
40
1948 1953 1961 1971 1981 1991 1997
Vojvodina
Central Serbia
Kosovo
Average age
– 11 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
DEO I
Kako dalje – predlog za diskusiju
1. Problem
Nedostak podatak nije samo problem Kosmeta, već čitavog prostora bivše Jugoslavije. Ogromni migracionio saldo, ratna stradanja i
mnoštvo nerešenih statusnih, imovinskih i sličnih problema je napravilo i realne promene u strukturi stanovništva i izbegavanje
davanja podataka o sbei bilo iz straha, bilo iz manipulativnih razloga. To je stvorilo prostor državama i teritorijama nastalih na
prostoru bivše Jugoslavije da ili ne urade popise runde 2000, ili ih urade na našin koji odgovara trenutnim političkim prilikama. Ono
što posebno treba istaći je da preporuke i standardi koje nameće UN ili EUROSTAT omogućavaju dovoljno prostora da se namerno
ili slučajno neke činjenice ne snime.
2. Rešenje
A. Optimalno rešenje bi bilo sprovodjenje simultanog i kordiniranog popisa na čitavom prostoru. Kako su neke zemlje već obavile
popise, nije realno očekivati, čak i da postoji dobra volja, da pristanu na ponavljanje popisa o sopstvenom trošku. Dakle,
najverovatnije da je jedina mogućnost da se takva akcija uradi, da bude u aranžmanu i o trošku medjunarodnih institucija.
B. S druge strane, moguć je manje ambiciozan, ali koristan i ostvarljiv pristup – stvaranje medjunarodne grupe koja bi napravila
uporedjenje zakonskih i metodoloških rešenja o obuhvatu stalnog stanovništva u popisima stanovništva u regionu i napraviti uporednu
kontrolu obuhvata stanvništva popisom.
3. Koncentracija na Kosmet
Ideja izložena u prethodne dve tačke, ima smisla i da se radi u dva nezavisna dela, koji bi kao zajedničku tačku imali samo Srbiju.
Naime, rat 1992. nameće da se uporedi stanje u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj, a rat 1999 da se uporedi stanje u Srbiji,
Makedoniji i Kosmetu. U ovom trenutku imalo bi smisla koncentrisati se na podatke za Srbiju, Makedoniju i Kosmet.
4. Neposredni cilj
Osnovni: Sagledavanje potpunosti i uskladjenosti zakonskih i metodoloških rešenja vezanih za obuhvat stalnog stanovništva posebno
saj aspekta migrantske populacije na prostoru Srbije, Kosmeta i Makedonije u rundi popisa 2000 (sprovedenih i u pripremi)
– 12 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
OBRAZLOŽENJE
Poslednji zajednički popis na teritoriji bivše Jugoslavije (koji uključuje sve republike bivše Jugoslavije medju kojima Hrvatsku,
Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju kao i Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu) obavljen je, prema do tada ustaljenoj praksi, na početku
protekle decenije (31. Marta 1991. Godine). Taj popis je došao po planu u desetogodišnjim razmacima saglasno preporukama UN.
Medjutim, neposredno u toku i posle popisa dogodio se raspad bivše Jugoslavije kao i početak gradjanskih sukoba u Hrvatskoj i
Sloveniji a takodje i zaoštravanje nelojalnosti albanske populacije na Kosovu i Metohiji. Popis je sproveden po jedinstvenoj
metodologiji kreiranoj u tadašnjem Saveznom zavodu za statistiku koja je sledila meedjunarodne proporuke i zahteve tadašnjih
republičkih statističkih ustanova. Popis je ocenjen kao uspešan ako se zanemare izvesni problemi nacionalnog izjašnjavanja u
Hrvatskoj (broj Srba i Jugoslovena je značajno opao u odnosu na prethodni popis 1981.) I bojkot popisa od strane većine albanskog
stanovništva na Kosovu i Metohiji. Nakon popisa usledili su ratni sukobi na teritoriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su pored
drugih tragičnih efekata doneli masovno prinudno preseljavanje stanovništva. Posebno veliki broj izbeglica (preko 600.000) je došao
u Srbiju i Crnu Goru. Mnogi od izbeglica još uvek nisu rešili ni status stalnog boravka (pebivališta) ni status državljanstva. Neki od
njih imaju dvojno državljansto ili dvojno prebivalište tj. Oni su stalni stanovnici dveju država. U popisu ova lica unose ambivalenciju
u odnosu na definiciju stalnog stanovništva i opasnost kada je potpunost i teritorijalna isključivost obuhvata u pitanju. Zato je u
predstojećim popisima od posebnog značaja za sagledavanje velikih mehaničkih promena u rasporedu stanovništva metodološka
uskladjenost i efikasna kontrola obuhvata svih lica na teritoriji bivše Jugoslavije. U 2001. Godini planirani su popisi u Hrvatskoj,
Makedoniji i SR Jugoslaviji. (Popisi u Sloveniji i Bosni i Hercegovini nisu planirani u 2001. Godini)
Vrlo kompleksna kontrola obuhvata uradjena je u bivšoj Jugoslaviji u popisu iz 1951. Godine. Ta kontrola obuhvata (pod
rukovodstvom prof. Slobodana Žarkovića) imala je značajnog odjeka u svetskim statističkim publikacijama jer je u razvoju
metodologijej popisa bila pionirski poduhvat. Ona je ukazala na izvore grešaka obuhvata kao i na činjenicu prisustva višestrukog
popisivanja. Radovi na ovomj području pripadaju problematici izvora i kretanja grašaka u popisima i anketama.
Kasniji popisi u bivšoj Jugoslaviji (1961, 1971, 1981 i 1991) imali su zvanično planiranu i sprovedenu kontrolu obuhvata pored
kontrole i merenja grešaka odgovora (efekta popisivača i drugih komponenti greške odgovora) ali je ta kontrola uvek pokazivala
zanemarljivo malu(ispod 0.5%), ukupnu grešku obuhvata tako su posebna iskustva ukazivala na značajne propuste u obuhvatu.
Iskustvo popisa, takodje, ukazuje da su dva osnovna uzroka nepoltpunog obuhvata: (1) nedovoljna kontrola rada popisivača na terenu
i (2) neprecizne i nedovoljno ažurne sklice i opisi granica popisnih i statističkih krugova.
– 13 –
PROJEKT
IZGRADNJA I RAZVOJ LOKALNE
SAMOUPRAVE NA KOSOVU I METOHIJI
(YUCOM/FER, Beograd, Juli 2002)
Oficijelna kontrola obuhvata 'post festum' kao statistički pristup merenju valjanosti popisa sa aspekta obuhvata je, po našem sudu,
neuspešna jer je rade isti akteri u popisu koji su već izvršili popis tako da je izvesno prisutan efekat ponavljanja istih grešaka,
pristrasnosti i sporednog značaja ovog posla.
U uslovima koji su nastali nakon raspada bivše Jugoslavije gde na teritorijama novih država žive mnoga izbegla ili
raseljena lica koja su imala (ili imaju) stalno prebivalište u drugoj državi (bivšoj republici) problem obuhvata u popisima je
ekstremno potenciran.