analiza koŠtanja nasilja u porodici: procjena …izrada ove publikacije je podržana kroz projekat...

1Analiza koštanja nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini

ANALIZA KOŠTANJA NASILJA U PORODICI:

PROCJENA TROŠKOVA MULTISEKTORSKOG

ODGOVORA NA NASILJE U PORODICI NA

LOKALNOM NIVOU U BOSNI I HERCEGOVINI

Izrada ove publikacije je podržana kroz projekat Agencije Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost I osnaživanje žena (UN Women) „Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini“ kojeg je finansijski podržala Švedska razvojna agencija (Sida).

Stajališta iznesena u ovoj publikaciji izražavaju mišljenje autora, te nužno ne predstavljaju stavove UN Women, Ujedinjenih nacija ili bilo koje druge UN agencije.

© 2019 UN Women. Sva prava pridržana.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

343.54/.55:336(497.6)

HALILOVIĆ, MajdaAnaliza koštanja nasilja u porodici : procjena troškova multisektorskog

odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini / [autori Majda Halilović, Nino Serdarević, Faruk Hujić]. - Sarajevo : UN Women kancelarija u BiH, 2019. - 78 str. : graf. prikazi ; 30 cm

Bibliografija: str. 64-65 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. I

SBN 978-9926-8355-0-7

1. Serdarević, Nino 2. Hujić, Faruk

COBISS.BH-ID 27371526

ANALIZA KOŠTANJA NASILJA U PORODICI: PROCJENA TROŠKOVA MULTISEKTORSKOG ODGOVORA NA NASILJE U PORODICI NA LOKALNOM NIVOU U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, 2019.

UVODNA RIJEČUN Women je, već dugi niz godina, jedan od strateških međunarodnih partnera Agencije za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (Agencija) u ispunjavanju svog mandata i strateških ciljeva definiranih Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH i važećim strateškim dokumentima. Jedan od tih ciljeva je i ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz Konvencije Vijeća Europe za sprječavanje nasilja nad ženama I nasilja u porodici - Istanbulske konvencije.

Tokom 2018.godine u partnerstvu sa UN Women, osim ove Analize, urađen je i niz drugih sektorskih analiza neophodnih za planiranje sveobuhvatnih strategija i planova za provedbu standarda koje proizilaze iz Istanbulske konvencije.

Analiza koštanja nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini bazirana je na procjeni troškova multisektorskog odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou, tako da daje uvid u sve troškove koji nastaju u različitim sektorima uključenim u prevenciju, zaštitu i pomoć žrtvama rodno zasnovanog i obiteljskog nasilja.

Ova analiza predstavlja značajan pomak u osiguranju potrebnih podataka kako bi se započeo rad na izradi budžeta i alokaciji sredstava za nesmetano funkcioniranje multisektorskih mehanizama. Nalazi dobijeni ovom analizom predstavljaju osnovu za procjenu trenutnih izdvajanja i preporuka za poboljšanje finansiranja multisektorskog pristupa u skladu sa zahtjevima Istanbulske konvencije.

Očekujemo da će ova Analiza pomoći u podizanju svijesti o problemu nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini, ovaj put sa aspekta materijalnih i finansijskih šteta koje nastaju ovom pojavom, kako za samu žrtvu tako i za društvo u cjelini. Dodatnu vrijednost ove analize predstavlja mogućnost da donosioci odluka o raspodjeli finansijskih sredstava ovom analizom dobijaju alat koji će im omogućiti adekvatnije i preciznije planiranje resursa potrebnih za osiguranje pomoći žrtvama, prevenciju i procesuiranje počinilaca ovih djela.

Samra Filipović-Hadžiabdić

Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i HercegovineMinistarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine

UVODNE NAPOMENE Nasilje nad ženama jedan je od najtežih oblika rodne nejednakosti, diskriminacije i još uvijek je najrasprostranjeniji vid kršenja ljudskih prava. Iako su nasiljem u porodici pogođeni i muškarci i žene, dječaci i djevojčice, ono nesrazmjerno više utiče na žene i ostavlja duboke posljedice na porodice, zajednice i društvo u cjelini. Eliminacija i sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući nasilje u porodici navedeni su kao glavni ciljevi održivog razvoja i rada svih agencija UN-a, a naročito Agencije Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i ravnopravnost spolova - UN Women širom svijeta.

Projekat Standardi i angažman za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini koji provodi kancelarija UN Women u BiH ima za cilj jačanje institucionalnog i društvenog odgovora na nasilje nad ženama i nasilje u porodici u BiH kroz poboljšanje usluga namijenjenih osobama koje su preživjele nasilje i promovisanje poželjnih društvenih stavova i ponašanja u cilju sprečavanja rodno zasnovanog nasilja. Između ostalih inicijativa u sklopu ovog projekta, iniciran je i rad na procjeni troškova multisektorskog pristupa odgovoru na nasilje u porodici na lokalnom nivou u BiH. Cilj ovog specifičnog zadatka je procjena troškova multisektorskog pristupa odgovoru na nasilje u porodici1 u BiH na lokalnom nivou, kao i definiranje preporuka za finansiranje potpune primjene multisektorskog odgovora na nasilje u porodici u BiH.

Podaci o potrebnom nivou izdvajanja za pružanja usluga podrške, odnosno osnovnog

1 Pod multisektorskim pristupom odgovoru na nasilje u porodici, u ovom i sličnim programima podrazum-ijeva se holistički pristup, koordinirano i harmonizirano djelovanje različitih vladinih i nevladinih institucija u rele-vantnim sektorima (socijalna zaštita, pravosuđe i sigurnost, zdravstvo i drugi) koje bi u suštini predstavljalo ključni ele-ment za omogućavanje kvalitetnijih multisektorskih usluga za osobe koje su preživjele nasilje.

paketa usluga za osobe koje su preživjele nasilje (preživjele), kao i obezbjeđenje resursa potrebnih za poboljšanje kvaliteta i obima tih usluga kako bi se dostigli najviši međunarodni standardi, neophodni su za informirano planiranje i donošenje odluka. U vezi sa tim, ovaj dokument sadrži podatke koji su proistekli iz analize procijenjenih troškova pružanja trenutnih usluga podrške na šest lokacija u Bosni i Hercegovini2, iz perspektive multisektorskog odgovora na nasilje u porodici. Dokumentom je obuhvaćena procjena ekonomskog troška pružanja minimalnog paketa usluga, te inicijalna analiza finansiranja nepostojećih, nedostajućih usluga za preživjele od nasilja u porodici.

Kako nema objedinjenih institucionalnih podataka o nasilju u porodici, i podataka o finansiranju programa za odgovor na nasilje u porodici – najviše zbog nepostojanja programskog pristupa budžetiranju na svim nivoima vlasti – ovaj izvještaj nije mogao u potpunosti predvidjeti trendove i osigurati projekciju troška za potpunu primjenu međunarodnih standarda. Zbog navedenih ograničenja ova analiza daje procjenu troškova servisa podrške za preživjele od nasilja u porodici i troškova koje snose preživjele. Stoga, informacije sadržane u ovoj analizi predstavljaju validnu osnovu za vlade na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini na koju se mogu pozvati u procesu planiranja, budžetiranja i investiranja u prevenciju i programe sprečavanja nasilja u porodici i nasilja nad ženama i djevojčicama.

2 Analiza troškova nasilja u porodici u Bosni i Her-cegovini izvršena je na osnovu procjene relevantnih kate-gorija troškova na šest odabranih lokacija (jedinice lokalne samouprave). Te su lokacije odabrane kako bi se osigurala jednaka demografska i entitetska zastupljenost, lokacije su različite prema veličini i statusu, odgovoru na nasilje, itd. Predložena lista lokacije prošla je kroz proces konsultacija s relevantnim akterima, mehanizmima za ravnopravnost spolova i članovima Tehničke savjetodavne grupe. Više o tome možete naći u dijelu II. Pristupi korišteni prilikom ana-lize troškova nasilja u porodici u BiH.

SADRŽAJLISTA SKRAĆENICA

SAŽETAK

UVOD

I. KONTEKSTUALNI OKVIR ODGOVORA NA NASILJE U PORODICI

1.1. Međunarodni standardi u Bosni i Hercegovini

1.2. Pravni okvir u Bosni i Hercegovini1.3. Politike koordinacije i

multisektorski pristup prevenciji i borbi protiv nasilja u porodici

1.3.1. Policija1.3.2. Tužilaštva i sudovi1.3.3. Centri za socijalni rad1.3.4. Zdravstvena zaštita1.3.5. Uloga nevladinih organizacija i

specijalizirane usluge

II. PRISTUPI KORIŠTENI PRILIKOM ANALIZE TROŠKOVA NASILJA U PORODICI U BIH

2.1. Metodologija2.1.1. Troškovi postojećih opštih

usluga podrške2.1.2. Troškovi postojećih

specijaliziranih usluga podrške2.1.3. Troškovi preživjelih2.1.4. Troškovi nedostajućih usluga

podrške2.2. Metode određivanja troška i

ograničenja analize2.2.1. Primarni podaci2.2.2. Sekundarni podaci2.2.3. Ograničenja analize

III. TROŠAK NASILJA U PORODICI PO SEKTORIMA

3.1. Trošak vlada3.2. Trošak individua

3.2.1. Uvod u izračun trošak na nivou individue

3.2.2. Procijenjeni jedinični i ukupni trošak

3.3. Ukupni trošak opštih usluga podrške i trošak na nivou individue

3.4. Trošak specijaliziranih usluga podrške

3.4.1. Finansiranje specijaliziranih usluga podrške

3.4.2. Trošak specijaliziranih usluga podrške

3.4.3. Ukupan trošak specijaliziranih usluga podrške prikazano kroz trošak sigurnih kuća

ZAKLJUČCI I PREPORUKE Aneks 1 Članovi Tehničke savjetodavne grupeAneks 2 BibliografijaAneks 3 Prethodno konsultirane studije Aneks 4 Spisak institucija uključenih u istraživanjeAneks 5 Pristup analizi troškova postojećih uslugaAneks 6 Sumarni prikaz procijenjenih ukupnih troškova na šest lokacija

10

11

15

18

1921

2224252627

27

2929

31

3333

35

35353536

40

4047

47

48

50

51

51

53

56

57

6364

66

68

69

77

32

34

38

43

44

46

47

48

49

49

50

51

53

55

41

45

46

48

50

51

SPISAK TABELA I GRAFIKONA

Tabela 1: Pregled aktivnosti/usluga institucija korištenih kao osnov za analizu troškovaTabela 2: Metode procjene troškova preživjelihTabela 3: Stepen odgovora na dostavljene upitnikeTabela 4: Postojeći godišnji troškovi institucija za BiHTabela 5: Postojeći godišnji troškovi institucija na šest lokacija Tabela 6: Ukupni godišnji troškovi institucija na šest lokacija – administrativni centri u odnosu na druge lokacijeTabela 7: Profil ispitanica i uticaj nasilja na rad (plaćeni i neplaćeni rad) Tabela 8: Ukupni troškovi ispitanih preživjelih Tabela 9: Prosječni (jedinični) trošak korištenja usluga koje plaćaju preživjele (po žrtvi) Tabela 10: Uticaj nasilja na ostvarivanje dohotka (oportunitetni trošak)Tabela 11: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima na šest lokacijaTabela 12: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima za BiH Tabela 13: Finansiranje specijaliziranih usluga Tabela 14: Troškovi sigurne kuće (35 ležaja)

Grafikon 1: Udio troškova po sektorima Grafikon 2: Prosječni godišnji troškovi korištenja usluga institucije po jednoj žrtvi – po instituciji i kumulativnoGrafikon 3: Prosječni godišnji troškovi institucija po žrtvi u administrativnim centrima u odnosu na druge lokacijeGrafikon 4: Stepen u kojem su ispitane preživjele koristile usluge institucijaGrafikon 5: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima na šest lokacijaGrafikon 6: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima ZA BiH

10 Analiza koštanja nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini

LISTA SKRAĆENICAARS BiH

BiH

BD BiH

FBiH

GC FBiH

GC RS

IK

RS

UNECE

Agencija za ravnopravnost spolova BiH

Bosna i Hercegovina

Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

Federacija Bosna i Hercegovina

Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine

Gender centar – Centar za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske

Istanbulska konvencija – Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i sprječavanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici

Republika Srpska

United Nations Economic Commission for Europe/UN Ekonomska komisija za Evropu


SAŽETAK„Analiza koštanja nasilja u porodici: Procjena troškova multisektorskog odgovora na nasilja u porodici3 na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini“ jedno je u nizu istraživanja koje provodi Agencija Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini (UN Women u BiH) u okviru projekta „Standardi i angažman za sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici u BiH“, a radi detaljnije analize uspostave i funkcioniranja multisektorskog pristupa sprečavanju nasilja u porodici. Uspostavljanje timova ili pak potpisivanje lokalnih protokola o saradnji nije garancija ostvarenja efikasnog, efektivnog i koordiniranog rada na sprečavanju nasilja u porodici samo po sebi4. Sistematski precizirana saradnja svih odgovornih strana i uspostavljen funkcionalan sistem na terenu koji će djelovati na najbolji mogući način, bez obzira na trenutnu političku volju, zavisi velikim dijelom od kontinuiranog i realno alociranih sredstava za finansiranje takvog sistema.

Kako bi se ovo postiglo, neophodno je bilo procijeniti ne samo postojanje i funkcioniranje multisektorskog odgovora na lokalnom nivou već i trendove njihovog finansiranja. „Analiza koštanja nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini: Procjena troškova multisektorskog odgovora na nasilja u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini“ je prva analiza ove vrste u BiH, nastala kroz proces istraživanja, koje je sprovela konsultantska kuća INNOVA Management Consulting Sarajevo u saradnji sa kancelarijom UN Women BiH. Terensko istraživanje je provedeno na šest odabranih lokacija, i to gradovi Sarajevo, Banja Luka, Zenica i Bijeljina, te opštine Višegrad i Vitez5. Podaci dobijeni iz

3 Multisektorski pristup sprečavanju nasilja u po-rodici je holistički pristup koji podrazumijeva koordinirano i harmonizirano djelovanje različitih vladinih i nevladinih institucija u relevantnim sektorima (socijalna zaštita, pra-vosuđe i sigurnost, zdravstvo i drugi) i predstavlja ključni el-ement za omogućavanje kvalitetnih multisektorskih usluga za osobe koje su preživjele nasilje.4 UN Women. 2019. Pregled multisektorskog odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou u Bos-ni i Hercegovini. Ovaj dokument procjenjuje postojanje i funkcioniranje multisektorskih timova na šest odabranih lokacija (neke od njih uključene i u ovu studiju) i korištena je kao izvor podataka za trijangulaciju i validaciju rezultata ove studije.5 Više o metodologiji uključujući i način na koje su izabrane lokacije nalazi se u dijelu analize II. Pristupi ko-

ovih lokacija predstavljaju osnovu za procjenu trenutnih izdvajanja i preporuka za poboljšanje finansiranja multisektorskog pristupa u skladu sa zahtjevima Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija)6.

Analiza troška usluga koje se pružaju osobama koje su preživjele nasilje u porodici u Bosni i Hercegovini provedena je u skladu sa projektnim zadatkom i metodologijom rada koju je pripremio projektni tim konsultanata. Metodologiju rada odobrila je Tehnička savjetodavna grupa formirana radi stručne podrške provođenju ove analize (Aneks 1 Članovi Tehničke savjetodavne grupe) i UN Women kao naručilac analize.

Analiza je provedena u tri faze:

1. Pregled postojećeg paketa usluga i referalnih puteva multisektorskog odgovora na nasilje u porodici u BiH na lokalnom nivou, uključujući nadležnosti, propise, standarde, aktere, usluge, nosioce dužnosti i mehanizme koordinacije. U ovoj fazi analizirana je postojeća institucionalna infrastruktura i pravni okvir na različitim nivoima vlasti, uključujući nivo BiH, entiteta i kantona. Tačnije ova faza uključuje analizu zakonodavnog okvira i okvir politika, ključnih zainteresiranih strana i mehanizama koordinacije, kao i praksi izrade politika i upravljanja budžetom. Kao rezultat ove aktivnosti, izvršeno je institucionalno mapiranje, identificirani su nosioci dužnosti te utvrđen paket osnovnih usluga u glavnim sektorima koji su predmet analize: bezbjednost i pravosuđe, socijalna zaštita i zdravstvo.

2. Procjena troškova multisektorskog odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou u BiH. Ovaj korak uključuje procjenu troškova postojećih usluga koje se pružaju kao odgovor na

rišteni prilikom analize troškova nasilja u porodici u BiH6 Vijeće Evrope, 2014. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (CETS No.210), dostupno na: https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/210 (16/7/2018)


nasilje u porodici na lokalnom nivou razvrstane po:

• finansijskim i ljudskim kapacitetima u lokalnim zajednicama,

• vrstama usluga podrške (opšte i specijalizirane),

• u skladu sa nadležnostima i propisima u dva entiteta, Brčko Distriktu BiH i kantonima u Federaciji BiH (FBiH));

3. Definiranje preporuka za finansiranje potpune primjene multisektorskog odgovora na nasilje u porodici u BiH. Na osnovu rezultata institucionalne i pravne analize te analize troškova, izvršena je procjena dodatnog potrebnog iznosa finansiranja za potpunu provedbu multisektorskog pristupa u skladu sa zahtjevima Istanbulske konvencije. Definirane su preporuke za unapređenje okvira za izradu politika, kao i preporuke za obezbjeđenje potrebnih sredstava za njihovo provođenje.

Inicijalno, istraživanje je imalo za cilj provesti sveobuhvatnu studiju troškova, uključujući trenutne troškove kao i troškove koji bi nastali u slučaju punog provođenja Istanbulske konvencije, uključujući usluge i aktivnosti koje indirektno doprinose efikasnijem odgovoru na nasilje.7 Međutim, zbog kompleksne strukture institucionalnih nosilaca ovih troškova i poteškoća u sačinjavanju kredibilne procjene, ovi troškovi nisu obuhvaćeni analizom. Iz ove analize takođe su izostavljeni troškovi koordinacije multisektorskog pristupa koji se odnose na angažman koordinacionih timova na lokalnom nivou pošto se trenutno ta izdvajanja smatraju zanemarivim u odnosu na druge (direktne) troškove.

Ovom analizom su obuhvaćeni troškovi direktne podrške, tj. troškovi vezani za pružanje direktnih usluga podrške osobama koje su preživjele nasilje u porodici u tri ključna sektora. Takođe su obuhvaćeni troškovi koje, u okviru istih sektora, snose preživjele. Ovakav pristup procjeni troškova znatno je drugačije prirode od ostalih analiza provedenih u regiji, ali sveobuhvatnija procjena troškova multisektorskog pristupa neće biti moguća sve dok se ne unaprijede sistemi za prikupljanje podataka o žrtvama i sve dok programsko

7 Npr. aktivnosti koje uključuju profesionalno us-avršavanje stručnog osoblja, aktivnosti vezane za podizan-je svijesti javnosti i aktivnosti koje se odnose na prevenciju nasilja.

budžetiranje ne zaživi na lokalnom nivou. Procjena troškova na ovakav način, tj. analiza trenutnih troškova na lokalnim nivoima, ipak je značajan pomak u osiguranju podataka potrebnih da bi se započeo rad na izradi budžeta i alokaciji sredstava koja bi osigurala nesmetano funkcioniranje multisektorskih mehanizama.

Analiza je koristila kvalitativni i kvantitativni pristup prilikom skupljanja podataka zasnovan na principima participativnosti, rodne ravnopravnosti i ljudskim pravima. Tim je koristio i metodu trijangulacije, uključujući pregled svih dosadašnjih analiza (međunarodnih i domaćih), upitnik upućen institucijama i individualnim korisnicima usluga, intervjue sa ključnim akterima kao i grupne rasprave sa članovima tehničke savjetodavne grupe.

Opšti zaključak analize je sljedeći: iako je BiH u borbi protiv nasilja u porodici napravila značajan napredak, fenomen rodno zasnovanog nasilja i stereotipi još uvijek su prisutni u značajnoj mjeri, kao i stereotipi o nasilju u porodici. Predrasude i stereotipni stavovi o nasilju oblikuju način na koji društvo doživljava i reaguje na nasilje počinjeno nad ženama. Predrasude nanose dodatnu štetu ne samo ženama koje doživljavaju nasilje već mogu i spriječiti stručnjake u svim relevantnim sektorima da pruže adekvatnu podršku i pomoć. Stoga je jako važno da zdravstveni profesionalci, socijalni radnici, profesionalci u pravosuđu i policajci razumiju razliku između predrasude i činjenice, a pogotovo je važno da se slučajevi jasno identificiraju kao takvi bez dodatne traumatizacije preživjelih i uz razumijevanje njihovih potreba, održavajući profesionalan i nepristrasan stav. Naravno, rad na tome je kontinuiran; uz napore da se izgrade i poboljšaju postojeći ljudski resursi, potrebno je uložiti sredstva u izradu kriterija za standarde rada na ovim aktivnostima u svim relevantnim sektorima.

Važno je napomenuti da se tek nakon uvođenja standardiziranog pristupa prikupljanju podataka vezanih za preživjele (npr. broj preživjelih u odnosu na broj postupanja ili intervencija institucija u okviru referalnog mehanizma), kao i uvođenje programskog budžetiranja, može razmišljati o sveobuhvatnom pristupu procjeni troškova unaprijeđenog sistema pružanja pomoći preživjelima (onakvom kakav je predviđen Istanbulskom konvencijom i UN Paketom osnovnih usluga). Za sada su rezultati istraživanja važni kako bi


se ukazalo na minimum sredstava potrebnih za funkcioniranje postojećeg sistema rada i kako bi se hitno ukazalo i reagiralo na identifikovane nedostatke.

Istraživanje je pokazalo da:

• Trenutni godišnji troškovi opštih usluga koje pružaju institucije na šest izabranih lokacija procjenjuju se na 2.175.000 miliona KM za ukupno 3.145 preživjelih. Centri za socijalni rad su institucije na koje se odnosi najveći dio ukupnih troškova (37%), a slijede policijske stanice (25%), tužilaštva (18%), sudovi (16%) i zdravstvene institucije (4%). Gotovo u svim slučajevima prijavu počinjenog nasilja registruju policijske uprave i centri za socijalni rad, dok se zahtjev za pokretanje postupka pravosudnim organima podnosi u slučaju svake četvrte preživjele. Tek se 4,2% od ukupnog, procijenjenog broja preživjelih koristi uslugom zdravstvenih ustanova8. Na osnovu ovih podataka izračunati su troškovi postupanja svih institucija unutar referalnog mehanizma koji iznose 2.102 KM po žrtvi. Ukupni troškovi za BiH procijenjeni ekstrapolacijom podataka dobijenih od institucija obuhvaćenih analizom iznose 27.660.000 miliona KM godišnje za procijenjenih 13.158 preživjelih, odnosno usluga koje su pružile institucije.9

• Troškovi preživjelih, iskazani kao prosječni godišnji finansijski troškovi koje preživjele finansiraju iz privatnih izvora iznose 395 KM po žrtvi, odnosno procijenjeno za BiH 5.210.000 miliona KM godišnje, dok se oportunitetni trošak nasilja u porodici, izražen kroz smanjenju sposobnost preživjele da ostvaruje dohodak i učestvuje u poslovima domaćinstva, procjenjuje na

8 Jedan od najvećih problema studije o određivanju ukupnih troškova jeste nepostojanje adekvatnih i ažuriranih podataka za zdravstveni sektor, pošto većina zdravstvenih institucija ne vodi jasnu evidenciju preživjelih (oni koji su dostavili podatke u sklopu ovog istraživanja). Podatak od 4,2% preživjelih realno je daleko ispod stvarnog broja na-jviše zbog nepostojanja jedinstvene evidencije.9 Procijenjeni broj preživjelih dobijen je ektrapo-lacijom broja preživjelih, odnosno usluga koje su pružile institucije, na lokacijama koje su obuhvaćene ovim is-traživanjem. Podaci dobijeni od institucija na šest lokaci-ja koje su bile predmet istraživanja ukazuju na to da se preživjele u najvećem broju slučajeva obraćaju centrima za socijalni rad (i usluge im pružaju centri za socijalni rad). Ovi podaci bili su referentna vrijednost koja je korištena za procjenu broja preživjelih za BiH u toku jedne godine. Za više informacija pogledati u dijelu III. Trošak nasilja u po-rodici po sektorima.

oko 2.340 KM po žrtvi godišnje (za BiH trošak je procijenjen na 30.790.000 miliona KM). Najveći ukupni godišnji troškovi preživjelih odnose se na putne troškove, što ukazuje na nizak nivo pristupa uslugama u ruralnim sredinama u odnosu na administrativne centre.

• Troškovi specijaliziranih usluga značajnim dijelom se još uvijek finansiraju iz donatorskih sredstava putem nevladinog sektora, a odnose se na smještaj preživjelih i rad sa žrtvama u sigurnim kućama, SOS telefon za prijavu nasilja, usluge besplatne pravne i psihosocijalne pomoći, i tome slično.10 Ukupni godišnji trošak specijaliziranih usluga u BiH procijenjen je na 1.486.635 KM, a odnosi se na pružanje specijaliziranih usluga u okviru sigurnih kuća11.

• Ukupni procijenjeni iznos godišnjih ekonomskih troškova nasilja u porodici, odnosno njegovog efekta na ekonomiju u BiH time iznosi 65.146.635 miliona KM godišnje.

Radi ispunjenja obaveza preuzetih Istanbulskom konvencijom, a naročito obzirom na nedostatak sistematskog i održivog finansiranja specijaliziranih usluga za podršku preživjelima preporučuje se sljedeće:

• Neophodno je obezbijediti održivo finansiranje postojećih sigurnih kuća na osnovu smještajnih kapaciteta, koji moraju biti raspoloživi za preživjele i njihovu djecu. U ovom segmentu nedostaje oko 990.000 KM na godišnjem nivou. Nadalje, neophodno je obezbijediti dodatne kapacitete sukladno preporukama Istanbulske konvencije, ulaganjem u nove sigurne kuće i obezbjeđenjem dodatnih

10 Troškovi specijalizovnih usluga nisu u potpunosti obuhvaćene finansiranjem iz budžeta, a modalitet i učešće u finansiranju na ispitanim lokacijama se značajno razliku. Pored činjenice da određene usluge nisu dostupne ili nisu dostupne na način kako je propisano Istanbulskom kon-vencijom, priličan udio u finansiranju postojećeg troška na otpada na sredstva donatora.11 Sigurne kuće podrazumijevaju obezbjeđenje smještajnih kapaciteta za preživjele i njihovu djecu, ali i dostupnu medicinsku i psihosocijalnu pomoć, socijalnog radnika, pravnika i ostalo stručno i pomoćno osoblje. Kako Istanbulska konvencija nalaže da su države dužne obezbi-jediti kapacitet u broju ležaja i pristup uslugama, time uku-pni trošak vođenja sigurne kuće na ilustrativnom primjeru navedenom u poglavlju obračuna troškova specijaliziranih usluga korišten za izračin troška specijaliziranih usluga za BiH.


550.000 KM na godišnjem nivou. Uprkos činjenici da i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH postoje uspostavljene SOS linije, potrebno je osigurati sredstva za rad volontera na ovim poslovima.

• Izrazito visok udio troškova koji snose preživjele odnosi se na pravnu pomoć. U tom domenu neophodno je na lokalnom nivou obezbijediti kapacitete i pristup besplatnoj pravnoj pomoći žrtvama kojima je ta pomoć potrebna. U domenu neophodnih kapaciteta potrebno je obezbijediti pravnu pomoć u vidu savjetovanja i zastupanja u tužbenim zahtjevima i tokom vođenja procesa kako bi se u potpunosti eliminirala mogućnost da nasilje u porodici rezultira troškovima na strani preživjele.

• Postojeće programe ekonomskog osnaživanja neophodno je proširiti kako bi obuhvatili preživjele, a nevladinim organizacijama potrebno je dati mandat sudjelovanja u provedbi programa i praćenju uticaja programa na preživjele a kako bi se smanjio uticaj nasilja na preživjele zbog smanjenja sposobnosti za ostvarivanje prihoda.


UVOD

Rodno zasnovana neravnopravnost, koja podrazumijeva diskriminaciju i nasilje nad ženama i djevojkama te nasilje u porodici, i dalje je veliki problem u Bosni i Hercegovini (BiH). Iako BiH posjeduje zadovoljavajući pravni okvir, koji propisuje obavezu prevencije i zaštite od različitih oblika nasilja nad ženama, preživjeli se i dalje suočavaju sa brojnim preprekama kada se govori o pristupu velikom broju usluga, uključujući zdravstvenu zaštitu i pravnu podršku ili ekonomsko osnaživanje. Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija)12 obavezuje BiH da uspostavi, razvije ili unaprijedi širok spektar opštih i specijaliziranih usluga za preživjele i svjedoke nasilja u porodici, te da se pobrine da svi relevantni akteri rade na koordiniran način13.

Veoma je teško utvrditi obim prisutnosti nasilja nad ženama i nasilja u porodici u BiH. Razlozi za to leže u skrivenoj prirodi problema, u neprijavljivanju slučajeva nasilja u porodici, nepostojanju jedinstvene statističke evidencije i tretiranju nasilja u porodici kao “privatnog problema”. Sva dosadašnja istraživanja o nasilju u porodici provedena na teritoriji BiH ukazuju na to da su prijavljeni slučajevi nasilja u porodici samo vrh ledenog brijega jer je mnogo veći broj slučajeva koji ostaju neprijavljeni14. Nepostojanje podataka nije problem samo za BiH već i za druge zemlje u regionu i svijetu15, pa se iz ovih razloga obavljaju anketna istraživanja pomoću kojih se dolazi do procjene rasprostranjenosti ovog fenomena.

Prema nalazima Istraživanja o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja

12 Vijeće Evrope. 2014. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u po-rodici (CETS No.210). BiH je ratificirala Istanbulsku konvenc-iju 2013. godine i time uz Albaniju, Crnu Goru, Portugal i Tursku postala peta članica Vijeća Europe koja je ratificirala ovu konvenciju.13 Ibid.14 Marija Babović, Olivera Pavlović, Katarina Ginić, Nina Karađinović. 2013. Rasprostranjenost i karakteristike nasilja nad ženama u BiH. ARS BiH, dostupno na http://ars-bih.gov.ba/wp-content/uploads/2014/01/studija_prevalen-ca.pdf (16/7/2018)15 Ibid.

nad ženama iz 2013. godine16, negdje oko polovine žena iz uzorka (47,2% u BiH, 47,2% u FBiH i 47,3% u RS) doživjelo je neki oblik nasilja nakon što je navršilo 15 godina. Tokom 12 mjeseci koji su prethodili ovom istraživanju iz 2013. godine neki oblik nasilja iskusilo je 11,9% žena u BiH (12,7% u FBiH i 10,6% u RS). Nalazi ove studije ukazuju da je psihičko nasilje najrasprostranjenije, s ukupnom stopom prevalencije od 41,9% tokom života i 10,8% u toku posljednjih godinu dana, te da iza njega slijedi fizičko nasilje, sa stopom prevalencije na životnom nivou od 24,3%, a tokom posljednjih godinu dana 2,4%. Isto istraživanje navodi da je seksualno nasilje tokom odraslog života doživjelo 6% žena, dok je ovakvo iskustvo u toku posljednjih godinu dana imalo 1,3% žena. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje nad ženama vrše njihovi aktuelni ili bivši partneri: oni su počinioci u 71,5% slučajeva17. U cjelini gledano, sfera intimnih partnerskih i porodičnih odnosa za žene je daleko veći izvor opasnosti od nasilja nego što je to šira zajednica. Mlade žene izloženije su nasilju od starijih (stopa prevalencije kod žena starosti 18-24 godine iznosi 56,38%, a kod starijih od 65 godina 44,2%).

Indikatori za mjerenje nasilja nad ženama Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Europu (UNECE-ovi indikatori)18 praćeni na području BiH ukazuju na to da su fizičkom nasilju tokom aktuelnog perioda najviše izložene mlade žene, ali da se na životnom nivou registrira veća prevalencija fizičkog nasilja kod starijih žena, osim u RS, gdje stope ostaju najviše za kategoriju najmlađih žena19.

Ova analiza temelji se na standardima koje predviđa Istanbulska konvencija koji od država članica traže uspostavljanje opštih i specijaliziranih usluga za preživjele rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici.

16 Ibid.17 Ibid.18 UN, Sastanak savjetodavne grupe (2007) Indika-tori za mjerenje nasilja nad ženama, dostupno na http://www.un.org/womenwatch/daw/egm/IndicatorsVAW/Indi-catorsVAW_EGM_report.pdf (16/7/2018)19 Marija Babović, Olivera Pavlović, Katarina Ginić, Nina Karađinović. 2013. op.cit.


BiH, odnosno njeni entiteti su započeli procese usklađivanja zakonskih propisa sa Istanbulskom konvencijom20. Osim toga, UN Paket osnovnih usluga21 je poslužio za mapiranje osnovnih usluga koje se pružaju u sektoru zdravstva, socijalnim službama, policijskom i pravosudnom sektoru, kao i za koordinaciju i upravljanje ovim uslugama. Time su stvorene pretpostavke za efikasniju podršku preživjelim, kao i za pružanje specijaliziranih usluga, uključujući i rad sa počiniocima nasilja. Istovremeno, iako lokalne institucije imaju zakonsku obavezu hitne reakcije u slučaju nasilja, potrebno je dodatno raditi na razvijanju i umrežavanju interventnih sistema kako bi se svaki slučaj nasilja u porodici adekvatno rješavao. Trenutna situacija doprinosi neadekvatnoj zaštiti i tretmanu preživjelih, vrlo često i dodatnoj viktimizaciji preživjele, čime se krše njena osnovna ljudska prava22.

Pregled dosadašnje prakse u vezi s reakcijom lokalnih vlasti na nasilje u porodici ukazuje na sljedeće: (a) da se nedosljedno primjenjuju zakoni usmjereni na borbu protiv nasilja u porodici; (b) da se ne uzimaju u obzir manje teške povrede; (c) da se slučajevi nasilja u porodici moraju ponoviti bar dva puta da bi se pokrenula istraga; (d) da zaštitne mjere protiv navodnih počinilaca nisu adekvatne; (e) da je niska stopa izvještavanja o slučajevima seksualnog nasilja, uključujući silovanje i neefikasnu istragu i krivično gonjenje u prijavljenim slučajevima23.

U cilju usklađivanja entitetskog zakonodavstva s odredbama Istanbulske konvencije, a radi unapređenja provedbe multisektorskog pristupa, potrebno je

20 Pogledati Šesti periodični izvještaj Bosne i Her-cegovine o provedbi Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (2013-2016). 2017. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH. Pogledati na: http://arsbih.gov.ba/wp-con-tent/uploads/2017/12/170823_VI-periodicni-CEDAW-Izv-jestaj-za-BiH_Nacrt.pdf (16/7/2018)21 UN Paket osnovnih usluga za žene i djevočice podrvrgute nasilju. 2015. (UN Essential Services Package for Women and Girls Subject to Violence) (UN Women, UN-FPA, WHO, UNDP and UNODC), available at: http://www.unwomen.org/en/digital-library/publications/2015/12/essential-services-package-for-women-and-girls-sub-ject-to-violence (23/1/2019)22 UN Women. 2017. Analiza procjene kapaciteta za prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama i djevojčica-ma i nasilja u porodici sa naglaskom na sprovođenje tret-mana za počinitelje nasilja u porodici za područje opšti-na Višegrad, Sokolac i Rogatica (regija Istočno Sarajevo) i Opština Bratunac, Milići i Srebrenica (Regija Bijeljina).23 Ibid.

harmonizirati propise u djelu koji uređuje obaveze finansiranja opštih i specijaliziranih usluga iz lokalnog, kantonalnog i entitetskog budžeta. Stoga je svako mjerenje troškova nasilja nad ženama, kao i identifikacija resursa neophodnih za punu provedbu zakona prilika za uvođenje bolje prakse u budžetske procese, koji će doprinijeti konačnom zatvaranju jazova u primjeni zakona i politika u korist preživjelih. Pošto su prethodna istraživanja utvrdila direktnu i značajnu korelaciju između nivoa rodne ravnopravnosti jedne zemlje i stope nasilja u porodici24, cilj ove studije je istražiti i identificirati dijelove sistema koji zahtijevaju jačanje, kao i nivoe i vrste finansiranja potrebne za provedbu zakona na lokalnim nivoima.

Član 20. Opšte usluge podrške:

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi žrtvama osigurale pristup uslugama koje olakšavaju njihov oporavak od nasilja. Te bi mjere trebale uključivati, prema potrebi, usluge kao što su pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, osposobljavanje i pomoć u pronalaženju zaposlenja.

2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi se žrtvama osigurao pristup zdravstvenim i socijalnim službama te da službe budu odgovarajuće opremljene, a stručne osobe osposobljene za pružanje pomoći žrtvama i njihovo upućivanje odgovarajućim službama.

Član 22. Specijalizirane usluge podrške:

1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi pružile ili osigurale geografski ravnomjerno rasprostranjene trenutne, kratkoročne i dugoročne specijalizirane usluge potpore svakoj žrtvi izloženoj bilo kojem djelu nasilja obuhvaćenom područjem primjene ove Konvencije.

24 García-Moreno, Claudia; Stöckl, Heidi (2013), „Zaštita seksualnih prava i prava reproduktivnog zdravlja: rješavanje nasilja nad ženama“, Zdravlje i ljudska prava u svijetu koji se mjenja, “Protection of sexual and reproduc-tive health rights: addressing violence against women”, Health and human rights in a changing world, Routledge, pp. 780–781


2. Stranke će pružiti ili osigurati specijalizirane usluge potpore, koje pružaju žene, svim ženama žrtvama nasilja i njihovoj djeci.

Tim autora ove analize suočio se s izazovom pronalaženja relevantnih i pouzdanih podataka zbog oskudnosti dostavljenih informacija. Pisanje analize odvijalo se od decembra 2017. godine do oktobra 2018. godine, te konsultacije sa ključnim akterima od novembra 2018. do januara 2019., na temelju analize podataka koje su dostavile relevantne institucije, anketa sa žrtvama i profesionalnim osobljem institucija nadležnih za pružanje relevantnih usluga ovoj ciljanoj grupi, kao i kontinuiranog dijaloga sa ključnim relevantnim institucijama kroz seriju savjetodavnih sastanaka.

Analiza uključuje tri glavna dijela:

• Prvi dio: O širem kontekstualnom okviru sistematskog odgovora na nasilje u porodici u BiH;

• Drugi dio: O samom mjerenju troškova nasilja nad ženama, metodologiji kao i globalnim praksama; i

• Treći dio: O zaključcima i preporukama analize troškova na lokalnom nivou, sa primarnim fokusom na lokacije gdje je analiza provedena na način da su generalno predstavljene preporuke vezane za finansijsko planiranje, tj. rodno osjetljivo planiranje programa sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.


KONTEKSTUALNI OKVIR ODGOVORA NA NASILJE U PORODICIIstanbulska konvencija članom 3b. kao „nasilje u porodici označava svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dođe u porodici ili domaćinstvu odnosno između bivših odnosno sadašnjih supružnika odnosno partnera, nezavisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom“25. Nasilje u porodici može uključivati i nasilje nad djecom, roditeljima ili starijima. Definicije nasilja u porodici obuhvataju više oblika nasilja, uključujući fizičko, psihičko, verbalno, emocionalno, ekonomsko, nasilje u ime tradicije, reproduktivno, seksualno zlostavljanje ili seksualno nasilje26. Na globalnom nivou, preživjeli od nasilja u porodici su pretežno žene. U pojedinim područjima u svijetu nasilje u porodici se često smatra opravdanim, posebno u sredinama izražene nejednakosti žena. Često se akti nasilja u porodici ponavljaju više puta. Nasilje takođe često uzrokuje fizičku onesposobljenost, hronične zdravstvene probleme, mentalne bolesti, utiče na sposobnost ostvarivanja dohotka preživjele i na psihičke poremećaje (poput Posttraumatskog stresnog poremećaja) koji mogu dovesti do problema u stvaranju zdravih odnosa i interakcije s okolinom. Psihičke posljedice nasilja mogu biti jednako ozbiljne kao i fizička onesposobljenost. Izloženost nasilju dovodi do lošeg fizičkog zdravlja i podstiče razvoj ozbiljnih zdravstvenih problema. Neki od dugoročnih uticaja na zdravlje podrazumijevaju poremećaje gastrointestinalnog sistema, glavobolje, napade, ginekološke probleme, anksioznost, depresiju, poremećaje u ishrani, sve do ekstremnih slučajeva samoubistva.

25 Vijeće Evrope. 2014. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u po-rodici (CETS No.210). Član 3b.26 Istanbulska konvencija detaljno definira akte seksualnog zlostavljanja i seksualnog nasilja, uključu-jući silovanje, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju, krivična djela počinjena u ime takozvane “časti” itd.

I.

U posljednjoj deceniji na globalnom nivou je intenziviran rad na istraživanju uticaja nasilja u porodici na preživjele i na osobe koje žive u porodicama gdje se dešava nasilje, kao i na cjelokupno društvo. Studije provedene u prethodnom desetljeću (Aneks 3 Konsultirane prethodne studije) pokušale su kvantificirati ukupne ekonomske troškove nasilja u porodici na nivou određene države i globalno. U relevantnoj literaturi su za ovaj izračun korišteni direktni troškovi nasilja27, odnosno procijenjena vrijednost robe i usluga koje se koriste kao odgovor na nasilje u porodici (troškovi zdravstvenih usluga, socijalnih službi, savjetovališta, policije i pravosuđa, pravnih službi, troškova transporta i stambenih i drugih utočišta koje koriste preživjele nasilja u porodici, kao i specijalnih obrazovnih službi za potrebe liječenja djece). Pored direktnih troškova, nasilje u porodici uzrokuje i značajne indirektne troškove za preživjele i društvo u cjelini, uključujući efekte nasilja na produktivnost radne snage.

Odgovor na nasilje postao je globalno pitanje, kojem većina država svijeta, a tako i BiH pristupa uspostavljanjem multisektorske saradnje između različitih institucija u svrhu pružanja koordiniranog i sveobuhvatanog spektra usluga neophodnih osobama koje su preživjele nasilje28. Multisektorski odgovor

27 Day, Tanis, Katherine McKenna, and Audra Bowlus, Ekonomski troškovi nasilja nad ženama: Evaluacija literature, The Economic Costs of Violence against Women: An Evaluation of the Literature (London, Ontario: United Nations and the University of Western Ontario, 2005), 11 – 14; Međunarodni istraživački centar za žene, Nasilje u part-nerskim vezama: Visoki troškovi domaćinstava i zajednica, International Center for Research on Women, Intimate Partner Violence: High Costs to Households and Commu-nities (Washington, D.C.: International Center for Research on Women, 2009)28 UN Women Virtual Knowlege Centre to End Vio-lence against Women and Girls, web page (UN Women Virt-uelni centar znanja za sprečavanje nasilja nad ženama i dje-vojčicama, web stranica): http://www.endvawnow.org/en/


poduzme sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, radi izmjene ili ukidanja postojećih zakona, propisa, običaja i prakse, koji predstavljaju diskriminaciju žena;

Postoji čitav niz dokumenata koje je donijelo Vijeće Evrope, a koji se posebno odnose na nasilje nad ženama31:

• Deklaracija o politici suprostavljanja nasilju nad ženama u demokratskoj Evropi usvojena 1993. godine, a u kojoj se ističe da je suprotstavljanje nasilju nad ženama glavni politički zahtjev evropskih država.

• Preporuka 1450 (2000) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope: Nasilje nad ženama u Evropi – usvojena 2000. godine, kojom se Vijeću ministara EU preporučuje da sastavi evropski program za borbu protiv nasilja nad ženama.

• Preporuka 1582 (2002): Nasilje nad ženama u porodici – usvojena 2002. godine, kojom se poručuje da nasilje u porodici treba tretirati kao politički i javni problem i kao kršenje ljudskih prava.

• Preporuka 1681 (2004): Kampanja za borbu protiv nasilja u porodici u Evropi – usvojena 2004. godine. Ova je preporuka dočekala svoju operacionalizaciju – pokrenuta je kampanja borbe protiv nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici, koja je trajala od 2006. do 2008. godine.

• Preporuka (2002)5 Komiteta ministara Vijeća Evrope predstavlja jedan od najobuhvatnijih dokumenata koji preporučuje mjere za sprečavanje nasilja nad ženama.

Najveći pomak u unapređenju međunarodnog okvira za sprečavanje nasilja nad ženama učinjen je donošenjem Konvencije Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) 2011. godine. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju 7. novembra/studenoga 2013. godine.

Na nivou Evropske unije usvojen je veliki broj direktiva, preporuka i rezolucija koje se bave nasiljem nad ženama, a najznačajnije među njima su32:

31 Marija Babović, Olivera Pavlović, Katarina Ginić, Nina Karađinović. 2014. Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH. ARS BiH.32 Evropski parlament. Informativni članak o Ev-

podrazumijeva uspostavu međuresornih tijela, organizaciju saradnje i koordinacije različitih institucija iz sektora zdravstva, socijalne zaštite, pravosuđa, bezbjednosti itd. Pored osnovnih i specijaliziranih usluga koje pružaju institucije, funkcioniranje ovog pristupa ogleda se i u njihovim obavezama u sferi prevencije nasilja29.

1.1. MEĐUNARODNI STANDARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Ujedinjene nacije (UN) usvojile su niz dokumenata kojima se osigurava ravnopravnost žena u različitim oblastima, javnom i političkom životu, ali i u privatnoj sferi.

Ti dokumenti su30:

• Konvencija o političkim pravima žena (1953)• Konvencija o nacionalnosti udatih žena

(1957) • Konvencija o pristanku na brak, minimalnoj

dobi za sklapanje i registraciju braka (1962)

Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979) definiše diskriminaciju žena kao „svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovi jednakosti muškaraca i žena“. Konvencija je pravno obavezujuća u BiH što je obavezuje da svim odgovarajućim sredstvima i bez odgađanja provodi politiku uklanjanja diskriminacije žena i obavezuje, između ostalog, usvojiti odgovarajuće zakonske i druge mjere, uključujući sankcije kada je potrebno, kojima se zabranjuje svaka diskriminacija žena; uzdrži se od svakog postupka ili prakse diskriminacije žena i osigurati da javne vlasti i institucije postupaju u skladu s ovom obvezom;

articles/1503-the-multi-sectoral-model.html (16/7/2018)29 Za više informacijama o servisima i kordinranom odgovoru institucija u UN Paketu osnovnih usluga (UN Women, UNFPA, WHO, UNDP and UNODC)30 Petrić, N., Vidović, G. i Žigić, R. 2012. Analiza usk-lađenosti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (Repub-like Srpske) sa međunarodnim standardima. Fondacija Udružene žene Banja Luka.


• Rezolucija Evropskog parlamenta o nasilju nad ženama, koja je usvojena 1986. godine i koja osim deklarativnog, predstavlja i operativni dokument (Doc. A2-44/86)

• Rezolucija Evropskog parlamenta o potrebi pokretanja kampanje širom Evropske unije za nultu toleranciju prema nasilju nad ženama, usvojena 1977. godine (Doc. A4- 0250/1997)

• Direktiva 2011/36/EU Evropskog parlamenta i Vijeća iz 2011. godine o prevenciji i sprječavanju trgovine ljudima i zaštiti preživjelih

• Direktiva 2011/99/EU Evropskog parlamenta i Vijeća iz 2011. godine o uspostavljanju evropske zaštitne mjere sa ciljem zaštite osoba od „krivičnih djela počinjenih od strane osobe koja može ugroziti njen život, fizički ili psihički integritet, dignitet, ličnu slobodu i seksualni integritet“

• Direktiva 2012/29/EU Evropskog parlamenta i Vijeća iz 2012. godine kojom se uspostavlja minimum standarda za ostvarivanje prava, podrške i zaštite za preživjele krivičnih dijela

• Vijeće je 2010. godine usvojilo Žensku povelju sa ciljem unaprjeđenja ravnopravnosti žena i muškaraca u Evropi i svijetu, te dokument iz 2015. godine koji predstavlja Strateško angažovanje za rodnu ravnopravnost za period 2016-2019.

• Vijeće je 2015. godine usvojilo Gender akcioni plan za period 2016-2020 na osnovu Zajedničkog radnog dokumenta Komisije i Akcijskog servisa za vanjske odnose EU o Rodnoj ravnopravnosti i ženskom osnaživanju: Transformacija života žena i djevojčica kroz vanjske odnose EU za period 2016-2020. Fizički i psihički integritet je jedan od četiri tematska prioriteta EU GAP II uključujući iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi33.

• Na osnovu odluke Vijeća EU je potpisala Istanbulsku konvenciju 2017. godine što je prvi korak ka procesu ratifikacije Konvencije od strane EU.

Zakonodavstvo u BiH je u priličnoj mjeri usklađeno s pravno obavezujućim

ropskoj uniji. Jednakost muškaraca i žena (online), dos-tupno na: http://www.europarl.europa.eu/factsheets/en/sheet/59/equality-between-men-and-women (26/9/2018)33 Za više: Vijeće Evropske unije. 2016. Zaključci Vijeća o Akcionom planu za ravnopravnost spolova 2016-2020 Brisel, 26.102015. (OR. en) 13201/15 (on line), dos-tupno na: http://www.consilium.europa.eu/media/24467/st13201-en15.pdf (26/9/2018)

međunarodnim konvencijama. Međutim, poznavanje relevantnih međunarodnih dokumenata, njihovo razumijevanje i primjena na lokalnom nivou su relativno zanemareni34. Nepoznavanje obaveza koje propisuju međunarodni dokumenti ugrožavaju provođenje i finansiranje koordiniranih i sveobuhvatnih usluga preživjelim žrtvama nasilja i njihovim porodicama. Kao potpisnica Istanbulske konvencije BiH ima obavezu da uspostavi ili unaprijedi širok spektar usluga podrške i zaštite osoba koje su preživjele nasilje u porodici, osiguravajući da relevantni akteri rade na koordiniran način. Nadalje BiH ima za obavezu osigurati adekvatno finansiranje ovih usluga i samog sistema koordinacije na svim nivoima vlasti.

Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici predstavlja i osnovu za izradu Okvirne strategije za implementaciju Istanbulske konvencije u BiH u periodu 2015-2018. godina.35 Strategija preuzima i ključne principe Konvencije i definira ih kao svoja temeljna polazišta, stavove i vrijednosti36. Strategija ističe da nasilje nije ograničeno samo na jedan spol, ali da rodno zasnovano nasilje nesrazmjerno više pogađa djevojčice i žene te je “manifestacija historijski nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca koji su doveli do dominacije i diskriminacije muškaraca nad ženama, kao i do sprečavanja napredovanja žena u punoj mjeri”37.

S obzirom na cilj i svrhu Strategije „kao logično se nameće preuzimanje obaveza Bosne i Hercegovine i svih nadležnih institucija za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te odgovornost za stvaranje

34 Vidović G. 2017. Analiza procjene kapaciteta za prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama i djevojčicama i nasilja u porodici. UN Women. (Konvencija o pravima djeteta i Istanbulska konvencija su jedini međunarodni do-kumenti koji se pominju kao osnovice za rad institucija, s tim da sadržaj ovih dokumenata nije poznat velikoj većini uposlenika). Premda treba imati na umu da je Analizom pokriveno područje opština Višegrad, Sokolac i Rogatica (Regija Istočno Sarajevo) te Bratunac, Milići i Srebrenica (Regija Bijeljina), a ne cijele Bosne i Hercegovine, rezultati istraživanja mogu se smatrati reprezentativnim, naročito u manjim zajednicama i opštinama/općinama u svim dijelovi-ma BiH.35 Vlada RS ne priznaje i ne prihvata provedbu Ok-virne strategije za provedbu Istanbulske konvencije u BiH za period 2015-2018. na osnovu Zaključka Vlade RS br. 04/012-2-1674/15 od 3. avgusta 2015. godine.36 ARS BIH. 2015. Okvirna strategija za provedbu Is-tanbulske konvencije u BiH za period 2015-2018.37 Ibid.


adekvatnog zakonodavnog, institucionalnog i organizacionog okvira za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici“38.

Nasilje nad ženama predstavlja oblik kršenja ljudskih prava, a države članice Istanbulske konvencije su “obavezne da organiziraju svoj odgovor na sve oblike nasilja obuhvaćene ovom konvencijom tako da nadležni organi mogu prilježno da sprečavaju, istražuju, kažnjavaju i osiguraju reparaciju za takva djela nasilja. Ako u tome ne uspiju, država je odgovorna za čin koji bi inače bio isključiva odgovornost aktera koji ne istupa u ime države”39.

1.2. PRAVNI OKVIR U BOSNI I HERCEGOVINI

Pravni osnov za obavezu primjene, poštovanja i zaštite ljudskih prava žena zasniva se na Ustavu Bosne i Hercegovine, koji članom 2. zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem osnovu uključujući spol. Nadalje, Aneks I uz Ustav BiH sadržava listu međunarodnih konvencija iz oblasti ljudskih prava, uključujući i Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena40. BiH je ratificirala ovu konvenciju, kao i veliki broj drugih međunarodnih dokumenata koji propisuju osnovne standarde ljudskih prava. Na ovaj način BiH je postala obavezna da sve svoje zakone, politike i prakse, bez obzira na nivoe nadležnosti, uskladi s najvišim standardima ljudskih prava.

Oblast ravnopravnosti spolova uređena je Zakonom o ravnopravnosti spolova,41 koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola i utvrđuje obaveze nadležnih institucija vlasti u cilju postizanja ravnopravnosti žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života, a posebno u obrazovanju, zapošljavanju, radu i pristupu svim oblicima resursa, u socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, sportu i kulturi, javnom životu, medijima, statističkim evidencijama i sudskoj zaštiti. Ovaj zakon zabranjuje diskriminaciju i nasilje prema ženama42

38 Ibid.39 Vijeće Evrope (2011) Objašnjenje Izvještaja o Kon-venciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.40 Aneks I Ustava BiH “Dodatni sporazumi o ljud-skim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini”.41 Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Herce-govini – prečišćeni tekst (Službeni glasnik BiH br. 32/10)42 Ibid, član 3.,4., 5. i 6.

propisujući da su nadležne vlasti obavezne “poduzeti odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprečavanja nasilja po osnovu spola u javnoj i privatnoj sferi života, te osigurati instrumente pružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama”43.

S obzirom na ustavnu podjelu nadležnosti u BiH, za regulisanje i ostvarivanje prava na ravnopravnost spolova u oblastima kao što su obrazovanje, rad i zapošljavanje, zdravlje, socijalna zaštita, nasilje u porodici i slično, nadležni su prije svega entiteti (Republika Srpska i Federacija BiH) i kantoni u Federaciji BiH. To u praksi znači da je oblast ravnopravnosti spolova, zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici regulisan velikim brojem zakona i podzakonskih akata, protokola o postupanju u slučajevima nasilja u porodici44, a naročito Zakonima o zaštiti od nasilja u porodici.

Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH uređuje se: zaštita od nasilja u porodici, pojam porodice i pojam nasilja u porodici, vrsta i svrha te način i postupak izricanja zaštitnih mjera, zaštita preživjele od nasilja u porodici, međusobna povezanost svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u porodici.

Federalnim zakonom o zaštiti od nasilja u porodici propisuje se pravo osoba koje su preživjele nasilje u porodici na osiguranje osnovnih životnih potreba kao što je neophodno zdravstveno, socijalno i materijalno zbrinjavanja, pravo osiguranja pravne pomoći za rješavanje socijalnog, ekonomskog i drugog statusa. Zakon propisuje da će se sredstva za finansiranje osnovnih oblika zaštite i privremene pomoći preživjelim od nasilja u porodici kojoj se odmah ne može osigurati zaštita u okviru postojećih sistema zdravstvene i socijalne zaštite, osigurati u okviru privremene pomoći. Vlade kantona obavezne su na donošenje propisa o načinu ostvarivanja privremenih oblika pomoći, uključujući i pravnu pomoć za preživjele nasilja u porodici45.

43 Ibid. Član 6. (4)44 Kao što su: Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, Zakon o zabrani diskriminacije u BiH, Krivični zakon BiH, FBIH, RS i BDBiH, Zakon o prekršajima Republike Srp-ske, Zakon o krivičnom postupku BiH, FBiH, RS i BDBIH, Zakon o parničnom postupku pred Sudom BiH, Zakon o parničnom postupku RS, FBiH i BDBiH, Porodični zakon FBiH i RS, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, RS i BDBIH, itd. Protokoli o postupanju u slučajevima nasilja u porodici i drugi akti su usvojeni na području velikog broja opština, kantona kao i entiteta u BiH.45 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BIH „Službene novine Federacije BiH“ broj 20/13, član 31. i 32.


Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske uređuje se zaštita od nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, subjekti zaštite i postupak zaštite preživjelih nasilja u porodici, osnivanje Savjeta za borbu protiv nasilja u porodici, te prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici kao i hitne mjere zaštite preživjelih nasilja u porodici.

Preživjela od nasilja ima pravo na psihosocijalnu pomoć i socijalnu i medicinsku zaštitu u skladu sa zakonima iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite. Zaštitu, pomoć i podršku preživjelim od nasilja u porodici dužni su pružiti pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, centri za socijalni rad, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud. Preživjele nasilja imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i oslobođene su svih troškova postupka. Pravo na besplatnu pravnu pomoć preživjele imaju u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite, u skladu sa propisima koji regulišu oblast besplatne pravne pomoći46.

1.3. POLITIKE KOORDINACIJE I MULTISEKTORSKI PRISTUP PREVENCIJI I BORBI PROTIV NASILJA U PORODICI

Multisektorski odgovor na nasilje u porodici predstavlja holistički i koordiniran pristup usklađivanju programa i akcija koje su razvile i provode različite institucije iz sektora zdravstva, socijalne zaštite i pravosuđa.47 Multisektorski odgovor na nasilje u porodici ima za cilj uvesti trajne i održive sisteme koordinacije, te na nivou institucija i zajednice pomaže u stvaranju kulture u kojoj nasilje u porodici nije prihvatljivo niti se smije tolerirati48.

Nadalje, Istanbulska konvencija zahtijeva uspostavljanje odgovarajućih mehanizama saradnje između relevantnih institucija kao što su sudovi, tužilaštva, policija, lokalne i regionalne vlasti, nevladine organizacije

46 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, „Službeni glasnik RS“ br. 102/12, 108/13 i 82/15, Član 8., 9. i 10.47 UNFPA i Istočnoevropski institut za javno zdra-vstvo (2015.): Multisektorski odgovor na rodno zasnovano nasilje: Efikasan i koordiniran način za zaštitu i osnaživanje preživjelih/preživjelih rodno zasnovanog nasilja, str. 5.48 Multisektorski odgovor na rodno zasnovano nasilje, Efikasan i koordiniran način zaštite i osnaživanja preživjelih odnosno osoba koje su preživjele rodno zasno-vano nasilje, EEIRH, UNFPA EECARO, 2015, str. 3. i 4.

kao i druge relevantne organizacije. Pod “mehanizmom” Konvencija podrazumijeva bilo koju formalnu ili neformalnu strukturu kao što su dogovoreni protokoli, okrugli stolovi ili bilo koja druga metoda koja omogućuje većem broju stručnjaka da sarađuju na standardiziran način49.

Entitetsko zakonodavstvo definiše multidisciplinarni, multisektorski pristup u suzbijanju nasilja u porodici. Federalni zakon o zaštiti od nasilja u porodici50 propisuje da će saradnja nadležnih institucija za područje jedne ili više općina biti regulisana protokolom o saradnji kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze u postupku prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici, pružanja zaštite žrtvama nasilja u porodici, kao i u radu sa nasilnim osobama.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS propisuje uspostavljanje Savjeta za suzbijanje nasilja u porodici i porodičnoj zajednici radi praćenja i procjene sprovođenja politika i mjera za sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, te unapređenja koordinisanog i efikasnog djelovanja u oblasti nasilja u porodici51. Gender centar Vlade RS je sačinio Lokalni protokol o saradnji i postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i u porodici kao okvirni dokument koji ima za svrhu uspostavljanje modela saradnje i postupanja subjekata zaštite, kao i drugih relevantnih činilaca u opštini/gradu radi efikasnog ostvarivanja i sprovođenja zaštite preživjelih nasilja nad ženama i u porodici52. U Lokalnom protokolu se navodi: “Međusobno povezivanje ovih subjekata [subjekata zaštite op.aut.] kroz koordinaciju, transfer informacija, nesmetano pružanje podrške žrtvi i primena adekvatnih mera omogućava delotvorniju zaštitu i suzbijanje nasilja nad ženama i u porodici”53.

49 Vijeće Evrope (2011) Izvještaj sa pojašnjenjem odredbi Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi pro-tiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Serija sporazuma Vijeća Evrope - Br. 210.50 Članovi 39 do 43 poglavlje VI. Multidisciplinarni pristup u postupku zaštite preživjele nasilja u porodici i provođenju izrečenih zaštitnih mjera, Zakona o zaštiti od nasilja u prodici FBiH (2013)51 Član 36. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS (2012, 2013 i 2015)52 Olivera Vuković (2017) Lokalni protokol o saradnji i postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i u porodici. Gender centar Vlade Republike Srpske;53 Ibid.


Svrha multisektorskog odgovora na nasilje u porodici je:

• Osiguravanje i olakšavanje pristupa službama podrške za preživjele nasilja u porodici;

• Integriranje i uvezivanje intervencije kroz sve programe korištenjem dogovorenih međuinstitucionalnih postupanja i pravila;

• Osiguravanje odgovornosti svih uključenih institucija na svim nivoima vlasti;

• Osiguravanje koordiniranog djelovanja u pogledu rješavanja i sprečavanja nasilja u porodici;

• Osiguravanje tačnih podataka o slučajevima nasilja u porodici, te o prethodnim intervencijama i upućivanju54.

Istanbulska konvencija propisuje uspostavljanje opštih i specijaliziranih usluga podrške. Opšte usluge odnose se na pomoć koju nude javne institucije kao što su socijalna služba, služba zdravstvene zaštite, služba za zapošljavanje, itd., odnosno, to su one službe koje pružaju dugotrajnu pomoć i podršku ali nisu isključivo namijenjene samo na korist preživjelim od nasilja, nego javnosti u cjelini. Konvencija traži da se osobama koje su preživjele osigura pristup takvim uslugama, na način da im se osigura podrška takvih službi te da se na njihove potrebe dostojno odgovori. Nasuprot njima, specijalizirane usluge fokusirane su na pružanje podrške i pomoći namijenjene potrebama preživjelih različitih oblika nasilja nad ženama ili nasilja u porodici te nisu dostupne široj javnosti. Te usluge mogu voditi ili finansirati vladine institucije, a veliku većinu specijaliziranih usluga pružaju nevladine organizacije55.

Zakonodavstvo i praksa u BiH, entitetima te kantonima reguliše pružanje opštih i specijaliziranih usluga. Tako, zakoni o zdravstvenoj zaštiti propisuju da su zdravstvenom zaštitom obuhvaćene, između ostalog, i preživjele nasilja u zajednici koje

54 Multisektorski odgovor na rodno zasnovano nasilje, Efikasan i koordiniran način zaštite i osnaživanja preživjelih odnosno osoba koje su preživjele rodno zasno-vano nasilje, EEIRH, UNFPA EECARO, 2015, str. 3. i 4.55 Vijeće Evrope (2011) Objašnjenje Izvještaja o Kon-venciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Serija sporazuma Vijeća Evrope - Br. 210.

nisu zdravstveno osigurane po nekom drugom osnovu56. Pored mreže zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge porodične medicine i specijalističke medicinske usluge, važno je pomenuti i centre za mentalno zdravlje koji imaju ili bi trebali imati ulogu u psihosocijalnom tretmanu preživjelih nasilja te u provođenju zakonom propisananih mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana počinilaca ili liječenju počinilaca od bolesti ovisnosti57. Istovremeno, nedostatak kapaciteta, uključujući i nedostatak osposobljenih kadrova, budžeta i slično, u brojnim područjima BiH onemogućava izricanje i provođenje ovih usluga i mjera.

Za pružanje opštih usluga nadležne su i ustanove socijalne zaštite, čija mreža u BiH čini institucionalni okvir za pružanje zaštite i podrške žrtvama, koja može obuhvatati novčanu pomoć, dodatak za pomoć i njegu druge osobe, smještaj u ustanovu uključujući smještaj u sigurnu kuću, zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, dnevno zbrinjavanje, jednokratnu novčanu pomoć i savjetovanje. Entitetski zakoni predviđaju da će se prava na besplatnu pravnu pomoć, zdravstvenu zaštitu, psihosocijalnu pomoć i socijalnu i medicinsku zaštitu ostvarivati u skladu sa zakonima koji regulišu ove oblasti58, te da žrtva ima pravo na „osiguravanje osnovnih životnih potreba u pogledu neophodnog zdravstvenog, socijalnog i materijalnog zbrinjavanja i pravo osiguravanja pravne pomoći za rješavanje socijalnog, ekonomskog i drugog statusa“59.

Za provođenje zaštitnih mjera koje se tiču udaljenja počinioca iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrane vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, zabrane približavanja žrtvi nasilja, zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, te za privremeno lišenje slobode i zadržavanja zaduženi su organi unutrašnjih poslova, koji za ovu svrhu imaju posebno

56 Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Odluka usvajanju okvirne strategije za provedbu konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovni za pe-riod 2015-2018.57 članovi 27. i 28. Zakon o zaštiti od nasilja u porod-ici Republike Srpske (2012, 2013 i 2015), odnosno članovi 14. i 15. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH (2013) 58 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Službeni glasnik RS br. 102/12, 108/13 i 82/1559 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, broj 20/13


definirane pravilnike o mjestu i načinu provođenja zaštitnih mjera.

U BiH se takođe pruža i niz specijaliziranih usluga podrške preživjelim od nasilja60.

Zakoni Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta BiH obezbjeđuju i mogućnost osiguranja zaštite osobe izložene nasilju u vidu privremenog smještaja u sigurnu kuću, gdje žrtva može biti zbrinuta, u drugu porodicu ili drugu odgovarajuću ustanovu, dok prema zakonu Republike Srpske sigurna kuća predstavlja posebnu mjeru podrške kojom pravno lice obezbjeđuje siguran smještaj i pomoć žrtvama nasilja u porodici. Oblik specijaliziranih usluga podrške žrtvama nasilja u BiH su i SOS telefoni: 1264 u Republici Srpskoj i 1265 u Federaciji BiH.

Uz ove specijalizirane usluge, Istanbulska konvencija upućuje na uspostavljanje mjera ekonomskog osnaživanja preživjelih nasilja prema kojima bi službe za zapošljavanje provodile program(e) zapošljavanja, samozapošljavanja i prekvalifikacije preživjelih. Za sada se ovi programi provode na samo nekoliko lokacija u BiH i u okviru određenog broja nevladinih organizacija. Takođe, Konvencijom je predviđena obaveza osiguranja besplatne pravne pomoći žrtvama nasilja koje mogu pružati i vladine institucije i nevladine organizacije, u čijem djelokrugu je i ova oblast. U praksi besplatna pravna pomoć nije jednako dostupna u svim područjima BiH, postojeće institucije nemaju dovoljno opreme, osoblja i mehanizama za osiguranje i praćenje kvalitete pruženih usluga. Nedostatak postojećeg sistema pravne pomoći najviše pogađa

60 Član 22. zahtijeva od stranaka Konvencije da us-postave ili osiguraju dobro opskrbljen sektor specijalizirane podrške. Cilj takve specijalizirane podrške je osigurati os-naživanje preživjelih kroz adekvatnu podršku i pomoć pri-lagođenu njihovim specifičnim potrebama. Najveći dio toga se najbolje osigurava uz pomoć ženskih organizacija i uz usluge podrške koju pružaju, na primjer, lokalne vlasti sa specijaliziranim i iskusnim zaposlenicima koje imaju dobro poznavanje rodno zasnovanog nasilja. Važno je osigurati da su te usluge dovoljno rasprostranjene i pristupačne svim žrtvama. Štaviše, te službe i njihovi zaposlenici trebaju biti sposobni odgovoriti na različite forme nasilja koje pokriva opseg ove konvencije i pružiti podršku različitim kategorija-ma preživjelih. Vrste podrške koje takve namjenske službe trebaju pružiti uključuju osiguravanje skloništa i sigurnog smještaja, hitnu medicinsku pomoć, prikupljanje foren-zičkih medicinskih dokaza u slučaju silovanja i seksualnog napada, kratkoročno i dugoročno psihološko savjetovanje, pomoć u slučaju traume, pravno savjetovanje i zastupanje i srodne usluge, telefonske linije za pomoć za usmjeravan-je preživjelih na pravu vrstu usluge i specifične usluge za djecu kao preživjele ili kao svjedoke.

ugrožene grupe stanovništva uključujući preživjele nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja, preživjele trgovine ljudima. Nekoliko nevladinih organizacija pruža pravnu pomoć i pravne informacije ugroženim kategorijama građana uključujući preživjele rodno zasnovanog nasilja, ali je njihov broj nedovoljan a finanisranje nedostatno61.

Vidljivi su značajni napori na osiguranju opštih i specijaliziranih usluga žrtvama nasilja nad ženama odnosno nasilja u porodici i partnerskim odnosima. Istovremeno, postoje brojne mogućnosti za unapređenje postojećeg sistema opštih i specijaliziranih usluga. Postojeći zakonski i institucionalni okvir još nisu u potpunosti usaglašeni sa standardima. I dalje je najveći problem dosljedna primjena zakona, a naročito finansiranja sveobuhvatnih programa zaštite i podrške, koje je generalno nedovoljno i koje doista ne garantira dovoljnu brigu o žrtvama, kao i dovoljne kapacitete, opremljenost institucija, brigu o zaposlenima kroz obavezne programe stručnog usavršavanja, sprečavanja profesionalnog sagorijevanja itd.

Dakle, multisektorski odgovor na nasilje u porodici u BiH čini set usluga podrške koje pružaju institucije i organizacije u sektorima bezbjednosti i pravosuđa, socijalne zaštite i zdravstva i obrazovanja. U daljem tekstu se nalazi kratak pregled nadležnosti ključnih institucija i organizacija u pružanju podrške i usluga žrtvama nasilja u porodici koje su korištene kao osnova za prikupljanje podataka i procjenu troškova multisektorskog odogovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou.

1.3.1. Policija

Prema relevantnim zakonima u BiH, policija je obavezna da preduzme sve neophodne mjere za zaštitu preživjelih nasilja u porodici i obezbijedi njihov pristup zdravstvenoj zaštiti i drugim oblicima podrške, prikupi dokaze, dokumentira slučaj, proslijedi informacije odgovornom tužilaštvu i koordinira postupanje sa centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama i sigurnim kućama.

61 UN Women (2018) Analiza UN Women u pogledu kapaciteta policijskog i sektora besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini za implementaciju Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.


Policija, u najvećem broju slučajeva uključujući (većinu) policijskih uprava/stanica na lokacijama iz istraživanja, ima sljedeći način postupanja:

• Terenska posjeta dva uniformirana policijska službenika/patrole mjestu gdje je incident prijavljen, odmah nakon saznanja o počinjenom aktu nasilja u porodici. U zavisnosti od složenosti slučaja, čitav tim (forenzičar, policajac i tužilac) posjećuje lokaciju. Ovaj tim treba da uključi i ženu policajca.

• Policijski službenik/ca obavještava dežurni tim o prikupljenim dokazima i detaljima o učestalosti. Dežurni tim informira stručna lica centra za socijalni rad i stručna lica sigurne kuće ako je žrtvi potreban ovaj vid podrške. U zavisnosti od težine počinjenog djela, policija obavještava tužioca, službenika/cu u odjeljenju za maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici62 i odgovorne timove u policijskim stanicama.

• Podnosi zahtjeve za jednu ili više zaštitnih mjera.

Ako sud izrekne zaštitnu mjeru koja je u nadležnosti policije, policija će osigurati provođenje mjere.

1.3.2. Tužilaštva i sudovi

Posebno bitan segment u odgovoru na nasilje u porodici predstavlja procesuiranje nasilja, koje je u domenu rada nadležnih sudova i tužilaštva.

Tužilaštva u slučajevima nasilja u porodici u najvećem broju slučajeva uključujući i posmatrane lokacije iz ovog istraživanja postupa na sljedeći način63:

62 Na posmatranim lokacijama to su npr. Odjel za seksualne delikte, maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici u Tuzlanskom kantonu i Odjel za krvne, seksualne delikte i ratni zločin u Kantonu Sarajevo, kao i uporedivi od-jel u Unsko-sanskom kantonu.63 Prema: Vlada Republike Srpske Gender centar – Centar za jednakost i ravnopravnost polova. 2008. Spreča-vanje i suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srpskoj - Priručnik za postupanje subjekata zaštite, dostupan na: http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/centri/gendercen-tarrs/Documents/Priru%C4%8Dnik%20za%20postupan-je%20subjekata%20za%C5%A1tite_175129778.pdf; te Gen-der centar Federacije BiH. 2017. Postupanje u slučajevima nasilja u porodici – Multisektorski odgovor - Zaštita, pomoć i podrška žrtvama nasilja u porodici - Provođenje zaštitnih mjera izrečenih počiniocima nasilja u porodici, dostupno

• Odmah po saznanju da postoji osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo poduzimaju se potrebne radnje s ciljem otkrivanja počinioca, provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenika, upravljanja i nadzora nad istragom.

• Slanje zahtjeva nadležnim tijelima, pravnim i fizičkim osobama da dostave potrebne informacije.

• Izdavanje poziva i naloga i prijedlog za izdavanja poziva i naloga, davanje naloga ovlaštenoj službenoj osobi za izvršavanje potrebnih istražnih radnji.

• Utvrđivanje činjenica potrebnih za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

• Podizanje i zastupanje optužnice pred sudom.

Nadležna tijela koja sudjeluju u istrazi dužna su o svakoj poduzetoj radnji obavijestiti tužioca i postupiti po svakom zahtjevu tužilaštva.

Uloga suda u odgovoru na nasilje u jednoj mjeri se razlikuje u svakom od entiteta, u skladu sa razlikama u relevantnim entitetskim zakonima. Prema zakonodavstvu Republike Srpske sud, u slučaju nasilja u porodici, može postupati kroz prekršajni postupak ili kroz krivični postupak.

U slučaju prekršajnog postupka sud po prijemu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka otvara pretres na koji se pozivaju: okrivljeni i njegov branilac, podnosilac zahtjeva (obično policija, oštećeni), oštećeni i njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici. Na pretresu se izvode dokazi stranaka kao što su saslušanja svjedoka, vještaka, i tome slično, nakon čega se donosi odgovarajuća odluka koja prema zakonu može biti: kazna zatvora ili novčane kazna, mjera/e upozorenja, zaštitna/e mjere i vaspitna/e mjere. Radi otklanjanja neposredne opasnosti po fizički i psihički integritet, radi sprečavanja ponavljanja nasilja i garantovanja bezbjednosti preživjele, počiniocu nasilja u porodici mogu se izreći hitne mjere zaštite prije pokretanja postupka ili u toku postupka. Hitne mjere zaštite izriče prekršajno odjeljenje nadležnog osnovnog suda a na osnovu prijedloga koji podnosi policija, ovlašćeni organ ili oštećeno lice64.

na: http://www.16dana.ba/wp-content/uploads/2018/02/Postupanje-u-slucajevima-nasilja-u-porodici-BOS.pdf (17/7/2018).64 Gender centar Republike Srpske (mart 2018.) PRIRUČNIK: Multisektorski odgovor na nasilje nad ženama i


U slučaju krivičnog postupka važna je uloga tužilaštva koji po osnovu prijave nasilja u porodici te provodene istrage donosi odluku o podizanju optužnice ili naredbu o obustavljanju istrage. U slučaju podizanja optužnice tužilaštvo podnosi optužnicu sudiji za predhodno saslušanje koji može odbiti ili potvrditi optužnicu. Ukoliko se potvrdi optužnica, optuženi se izjašnjava o krivnji. Sud razmatra izjavu optuženog, može otvoriti glavni pretres koji se provodi prema Zakonu o krivičnom postupku te se izvode dokazi i saslušavaju svjedoci, itd. Po provedenom pretresu sud izriče odgovarajuću krivičnu sankciju65.

Prema federalnom zakonodavstvu nakon što policija podnese izvještaj o izvršenju krivičnog djela nadležnom tužilaštvu tužilac će ocijeniti da li postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo i na osnovu toga će donijeti naredbu o sprovođenju istrage. Tužilac će podići optužnicu kada se u istrazi prikupi dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni odgovoran za počinjeno krivično djelo nasilja u porodici. Sudija za predhodno saslušanje razmatra, potvrđuje optužnicu te poziva optuženog da se izjasni o krivnji. Ukoliko sudija ili vijeće prihvati izjavu o priznanju krivnje ili sporazum o priznanju krivnje održava se pretres za izricanje krivičnopravne sankcije. U suprotnom, sud će zakazati glavni pretres u kojem će se razmatrati pitanje utvrđivanja krivične odgovornosti optuženog kroz izvođenje dokaza, ispitivanje svjedoka, uzimanje iskaza optuženog, itd. Nakon glavnog pretresa sud će donijeti odluku i izreći odgovarajuću sankciju predviđenu Krivičnim zakonom FBIH.

Za razliku od krivičnog postupka u kojem tužilaštvo ima važnu ulogu, u postupku izricanja zaštitnih mjera predviđenih Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici tužilaštvo ima ulogu samo „kada za to postoje opravdani razlozi“66. Zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu podnosi, u principu, policijska uprava uz predočavanje prikupljenih dokaza i izvoda iz službene evidencije ranijih prijava počinioca za nasilje u porodici. Nadležni sud dužan je u roku od 12 sati od prijema zahtjeva za izricanje zaštitne mjere postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje. Rješenjem o izricanju zaštitne mjere utvrđuje se trajanje zaštitne mjere izrečene nasilnoj osobi koja počinje teći od

nasilje u porodici.65 Ibid.66 Član 7 stav 2. Zakona o zaštiti od nasilja u porodi-ci FBIH (2013.)

dana donošenja rješenja. Žalba na rješenje ne odlaže njeno izvršenje67.

1.3.3. Centri za socijalni rad

Uloga stručnih radnika i centra za socijalni rad izuzetno je važna, ne samo zbog uloge koju centar ima u radu sa žrtvama, preživjelim i počiniocima nasilja, već i zbog potencijalne uloge koordinatora multisektorskog tima. Centri su zaduženi za pružanje velikog broja usluga podrške: prijavljivanje nasilja u porodici i pružanje pomoći žrtvi nasilja; osiguranje osnovnih životnih potreba žrtvi nasilja (socijalno, zdravstveno i materijalno zbrinjavanje, kao i pravo na pravnu pomoć); zbrinjavanje preživjele nasilja (smještajem u sigurnu kuću/drugu porodicu ili drugu ustanovu socijalne zaštite); evidentiranje izrečenih zaštitnih mjera, kao i praćenje izvršenja izrečenih mjera; obavještavanje nadležnog suda o izvršenju mjere; predlaganje prekida ili produženja ili zamjene mjere drugom mjerom.

U principu centri za socijalni rad, na svim lokacijama koje su bile predmet istraživanja, obavljaju sljedeće radnje68:

• Centar mora hitno odgovoriti na poziv policije i obezbijediti zaštitu žrtvi nasilja u porodici, posebno ako se radi o djetetu. Centar takođe mora obezbijediti socijalnog radnika (ili drugo stručno lice centra) koji će obaviti intervju u vezi sa slučajem nasilja u porodici.

• Centar uspostavlja neposredan kontakt sa žrtvom, posjećuje porodicu ili obavlja intervju sa žrtvom u službenom prostoru (policija ili centar za socijalni rad).

• Centar žrtvama daje savjete o pristupu različitim vrstama usluga podrške.

• Centar sačinjava zvaničnu izjavu – izvještaj o slučaju nasilja u porodici.

• Na zahtjev policije ili pravosuđa centar dostavlja relevantnu dokumentaciju o nasilju u porodici i preduzetim mjerama

• U slučajevima krivičnih ili prekršajnih

67 Ibid.68 Vlada Republike Srpske Gender centar – Centar za jednakost i ravnopravnost polova. 2008. Sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srpskoj - Priručnik za postupanje subjekata zaštite; te Gender centar Feder-acije BiH. 2017. Postupanje u slučajevima nasilja u porodici – Multisektorski odgovor - Zaštita, pomoć i podrška žrtva-ma nasilja u porodici - Provođenje zaštitnih mjera izrečenih počiniocima nasilja u porodici.Ibid.


postupaka centar mora ozbiljno uzeti u obzir najbolje interese djeteta i zaštitu prava djece, a ako je to potrebno, imenovati i staratelja djetetu.

• Ako centar nema savjetodavne kapacitete za preživjele, dužan je da sazna koje druge institucije ili organizacije mogu pružiti savjete žrtvi te ih uputiti na korištenje ovih usluga.

• Ako postoji opasnost da počinilac ponovi nasilni akt, a ima problema sa mentalnim zdravljem, centar sarađuje sa zdravstvenim službama u cilju smještanja ove osobe u odgovarajuću ustanovu.

• Centar vodi evidenciju dokaza o izrečenim mjerama zaštite i vodi računa da se one poštuju; pruža savjete o produženju ili prekidanju zaštitnih mjera ili zamjene drugim mjerama.

1.3.4. Zdravstvena zaštita

U skladu sa zakonskim okvirom u BiH, žrtva nasilja u porodici ima pravo na osiguranje osnovnih životnih potreba, između ostalog i u pogledu neophodnog zdravstvenog zbrinjavanja. Zaštita preživjele nasilja u porodici, u smislu zdravstva, osigurava se u skladu s važećim zakonima koji propisuju pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje. Žrtva nasilja u porodici u zdravstvenom sistemu tretira se kao pacijent, odnosno korisnik usluga. Slijedom toga, sve obaveze zdravstvenih ustanova prema pacijentima jednako su primjenjive na postupanje sa žrtvama. Prema zakonu, zdravstveni radnici su obavezni da prijave slučajeve nasilja u porodici policiji i centru za socijalni rad.

U principu, zdravstvene ustanove na lokacijama iz ovog istraživanja, dužne su69:

• Tretirati preživjele nasilja u porodici kao prioritet u pružanju hitne zdravstvene zaštite.

• Obaviti potpuni pregled i usmjeriti žrtvu na dalju medicinsku njegu.

• Dokumentirati činjenice i izjave preživjele i izdati obaveznu dokumentaciju sa datumom (ovi podaci se kasnije prenose u stalni zdravstveni karton pacijenta).

69 Ibid.

• Dokumentirati povrede; napisati i izdati medicinske dijagnoze povreda.

• Osigurati da je nakon unosa podataka žrtva pročitala sve što je napisano i to potvrdila vlastitim potpisom.

• Očuvati povjerljivost zdravstvenog stanja preživjelih.

• Na zahtjev policije ili pravosuđa obezbijediti dokumentaciju koja je važna za utvrđivanje krivičnog djela.

• U slučaju da žrtva ima problema s mentalnim zdravljem uputiti je na dalji tretman ili na obaveznu hospitalizaciju, u komunikaciji s policijom i centrom za socijalni rad.

1.3.5. Uloga nevladinih organizacija i specijalizirane usluge

Uloga nevladinih organizacija (organizacija civilnog društva) u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici veoma je značajna s aspekta osiguravanja direktne pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici. Suprotno navedenim (javnim) institucijama i opštim uslugama podrške, nevladine organizacije pružaju cijeli niz specijaliziranih usluga podrške70, kao što su smještaj u sigurnu kuću, pravna pomoć , psihosocijalna pomoć, SOS telefon71, programi ekonomskog osnaživanja itd. Veliki broj organizacija provodi programe prevencije nasilja nad ženama i nasilja u porodici radeći s mladima, s posebnim kategorijama žena, kao i s opštom populacijom.

U sigurnoj kući, pored sigurnog smještaja koji uključuje prehranu, higijenu, i tome slično, pruža se cijeli niz specijaliziranih usluga žrtvama nasilja u porodici,

70 Organizacije koje pružaju besplatnu pravnu po-moć na lokacijama relevantnim za analizu uključuju: Centar ženskih prava, Zenica; Fondacija lokalne demokratije, Sa-rajevo; Fondacija Lara, Bijeljina; Fondacija Udružene žene, Banja Luka. Veći broj kantona u Federaciji BiH pruža be-splatnu pravnu pomoć u vladinim institucijama – zavodima za pružanje besplatne pravne pomoći. U Republici Srpskoj uspostavljen je Centar za pružanje besplatne pravne po-moći, koji pored kancelarije u Banjaluci ima kancelarije u Doboju, Trebinju, Istočnom Sarajevu i Bijeljini.71 Na području Bosne i Hercegovine trenutno pos-toje dva jedinstvena broja SOS telefona: SOS za Federaciju BiH, broj 1265; SOS za Republiku Srpsku, broj 1264; Oba broja aktivna su 24 sata dnevno i besplatna. SOS telefon-ima u FBiH rukovode NVO koje imaju sigurne kuće i Centar za socijalni rad Jajce, a usluge pružaju volonteri i stručna lica NVO i Centra za socijalni rad.


uključujući:

• Psihosocijalni tretman: individualna i/ili grupna psihoterapija, okupaciona terapija.

• Medicinsku podršku (osnovnu medicinsku zaštitu, kontakte i saradnju sa zdravstvenim ustanovama, ostvarivanje prava iz oblasti zdravstvene zaštite).

• Pravnu pomoć i podršku (ostvarivanje različitih prava, kontakte i saradnju s pravosudnim i drugim institucijama).

• Socijalno savjetovanje, kontakte sa članovima porodice, kontakte s drugim institucijama, podrška u ostvarivanju prava iz oblasti socijalne zaštite.

• Ekonomsko jačanje i podršku, pomoć u prekvalifikaciji, edukaciji i sl.


PRISTUPI KORIŠTENI PRILIKOM ANALIZE TROŠKOVA NASILJA U PORODICI U BIHRodno zasnovanog nasilje ima značajan uticaj na preživjele i na društvo u cijelini. Preživjele će kao posljedicu nasilja koje trpe imati povećane troškove zdravstvene zaštite ili gubitak zarade. Nadalje nasilje ima širi uticaj na društvo, uključujući nižu produktivnost i smanjenu ekonomsku proizvodnju i rast, kao i pojačan pritisak na socijalne i zdravstvene institucije i usluge koje oni pružaju.

Dodijeljeni zadatak se fokusirao na tri glavne aktivnosti:

• Pregled postojećeg paketa i referalnih puteva multisektorskog odgovora na nasilje u porodici u BiH na lokalnom nivou, uključujući propise, standarde, aktere, usluge, nosioce dužnosti i mehanizme koordinacije;

• Troškove multisektorskog pristupa pitanju nasilja u porodici u BiH na lokalnom nivou, uključujući postojeće troškove nasilja u porodici i predviđene troškove provedbe multisektorskog pristupa razvrstane po finansijskim i ljudskim kapacitetima u lokalnim zajednicama; vrste usluga; nadležnosti, propisi i zainteresirane strane u dva entiteta, Brčko Distriktu, i kantonima u Federaciji BiH (FBiH);

• Na osnovu nalaza procjene troškova izraditi preporuke za rješavanje identificiranih nedostataka u finansiranju provedbe multisektorskog pristupa nasilju u porodici u BiH koji je u skladu s Istanbulskom konvencijom.

Kvantifikacija troškova u pogledu psihičkih posljedica koje ljudi trpe i ekonomskih indikatora je teška: njihova skrivena priroda čini utvrđivanje prevalencije koja je potrebna

II.

da bi se ovi troškovi tačno izračunali, teško izvodljivim. Zbog toga je razvijen niz metoda, sa svim prednostima i nedostacima koje se moraju uzeti u obzir prilikom korištenja u svakom konkretnom slučaju.

Ova analiza obuhvatila je troškove postojećih usluga kao i projicirane troškove provedbe multisektorskog pristupa odgovoru na nasilje u BiH na lokalnom nivou. Procjena postojećih troškova uzela je u obzir različit institucionalni i pravni okvir i kapacitete na pojedinim lokacijama, dok su projicirani troškovi uzeli u obzir izdvajanja tj. troškove potrebne da se zadovolji minimum standarda pruženih usluga (dakle u skladu s trenutnim trendovima i situacijom na terenu). Zbog nepostojanja podataka o troškovima i jediničnim izdvajanjima za preživjele po sektorima, istraživački tim nije mogao izračunati troškove potrebne za punu primjenu standarda iz Istanbulske konvencije, odnosno troškova za nedostajuće opšte i specijalizirane usluge kao i za poboljšanje postojećih usluga na lokalnom nivou.

I pored navedenih nedostataka ova troškovna analiza u konačnici treba da omogući procjenu efekata nasilja u porodici na društveno-ekonomski život i tako pruži kvantificiranu osnovu za kreiranje budućih politika u ovoj oblasti.

2.1. METODOLOGIJA

Zavisno od stepena obuhvata pojedinih različitih komponenti troškova, u praksi se primjenjuju različiti pristupi za procjenu troškova nasilja u porodici. Neki autori primjenjuju holistički pristup ekonomskom uticaju nasilja u porodici, koji uzima u obzir troškove prevencije nasilja,


troškove odgovora na nasilje (pravosuđa, policije, zdravstvenog sektora, socijalne zaštite i druge usluge podrške), kao i oportunitetne troškove (uključujući izgubljenu zaradu od plaćenog rada i/ili smanjenje poreza plaćenih državi usljed smanjene zaposlenosti i produktivnosti)72.

Aneks 5 Pristup analizi troškova postojećih usluga sadrži sažetak postojećih metodoloških pristupa.

Metodološki pristup procjeni troškova nasilja u porodici na lokalnom nivou u BiH korišten u svrhu ove analize temelji se na teoriji i dobroj praksi, kao i na resursima raspoloživim za provođenje analize na terenu. S aspekta mjerljivosti troškova i stepena njihove direktne povezanosti s nasiljem u porodici, analizirane su dvije široko definirane kategorije troškova – direktni mjerljivi i indirektni mjerljivi troškovi.

Ukupni troškovi nasilja predstavljaju sumu ukupnih direktnih mjerljivih troškova i ukupnih indirektnih troškova, za koje se očekuje da budu finansirani na održiv način, a koji se trenutno finansiraju iz sljedećih izvora:

• Troškovi finansirani iz javnih budžeta po sektorima;

• Troškovi finansirani bespovratnim sredstvima donatora;

• Troškovi koje pokrivaju preživjele.

Direktni mjerljivi troškovi uključuju:

• Troškove postojećih (opštih) usluga koje pružaju institucije u sektorima socijalne zaštite (centri za socijalni rad), bezbjednosti i pravosuđa (policija, sudovi i tužilaštva) i zdravstva (domovi zdravlja, zavodi za hitnu medicinsku pomoć, centri za mentalno zdravlje, druge zdravstvene ustanove). Ovo su usluge koje institucije pružaju, u okviru svojih redovnih aktivnosti, kako preživjelima tako i ostalim korisnicima.

• Troškove postojećih (specijaliziranih) usluga koje pružaju NVO. Ovo su posebne usluge namijenjene osobama koje su preživjele nasilje u porodici i uključuju besplatnu pravnu pomoć, SOS telefon, sigurne kuće, aktivnosti vezane za ekonomsko osnaživanje i zdravstvene usluge i psihosocijalni

72 Soumach i Abouzeid (2009)

tretman.• Troškove nedostajućih usluga koje

su potrebne u skladu sa zahtjevima Istanbulske konvencije, a koje se trenutno ne pružaju u BiH.

Indirektni mjerljivi troškovi uključuju:

• Vlastite troškove preživjelih, koje čine troškovi koji nastaju kao posljedica realizacije mjera zaštite od nasilja u porodici. Ovo su, na primjer, troškovi prevoza, lijekova, medicinskog tretmana, troškovi smještaja nakon napuštanja sigurne kuće ili počinioca nasilja i sl.

• Oportunitetni troškove preživjelih, nastale kao posljedica nasilja. Za razliku od svih prethodnih kategorija, ovi troškovi ne zahtijevaju finansijska izdvajanja pa se smatraju nefinansijskim. To su troškovi smanjenog privrednog učinka procijenjeni kao sadašnja vrijednost izgubljene buduće zarade, odnosno dohotka.

Iznos ukupnog društvenog troška aproksimiran je sabiranjem svih kategorija finansijskih troškova i uzimanjem u obzir oportunitetnih troškova.

Finansijski troškovi analizirani su s aspekta izvora finansiranja, po sektorima. Troškovi postojećih opštih usluga institucija finansiraju se iz javnih budžeta. Troškovi postojećih specijaliziranih usluga u ovom trenutku pružaju samo NVO-i, koje se i dalje velikim dijelom na većem broju lokacija u BiH finansiraju iz donatorskih sredstava. Finansiranje iz javnih budžeta za sigurne kuće ovisi o godišnjim procedurama javnih poziva. Vlastiti troškovi preživjelih finansiraju se iz privatnih izvora.


2.1.1. Troškovi postojećih opštih usluga podrške73

Procjena troškova postojećih opštih usluga, u idealnom slučaju, trebala bi se zasnivati na tzv. direktnom računovodstvenom modelu. Po ovom modelu, ukupan trošak nasilja u porodici koji snose institucije jednak je zbiru pojedinačnih kategorija troškova, odnosno troškova pojedinačnih usluga koje koriste preživjele. Za svaku pojedinačnu kategoriju troška (odnosno uslugu) utvrđuje se broj preživjelih koje koriste uslugu i jedinični (prosječni) trošak usluge po žrtvi.

Broj preživjelih koje koriste uslugu utvrđuje se kao udio ukupnog broja preživjelih koje koriste uslugu (uz pretpostavku da sve preživjele koje su stekle uslove ne koriste tu uslugu po automatizmu) umanjen za udio populacije koja koristi usluge, a nisu preživjele nasilje u porodici (s obzirom da institucije pružaju usluge svim korisnicima, a ne samo osobama koje su preživjele nasilje u porodici). Rezultat se koristi za procjenu broja preživjelih koji koriste usluge u BiH. Nivo određene usluge mjeri se na osnovu diferencijalne stope njene upotrebe od strane osoba koje su preživjele nasilje.

Jedinični (prosječni) trošak usluge po preživjelom procjenjuje se pristupom odozdo prema gore (utvrđivanjem pojedinih elemenata troška kao što su ljudski rad i materijal po jedinici usluge i njihovim sabiranjem) ili odozgo prema dole (alokacijom procijenjenog dijela sredstava iz ukupnih godišnjih troškova). Procjena odozdo prema gore je preciznija, ali

73 Vijeće Evrope (2011) Objašnjenje Izvještaja o Kon-venciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Serija sporazuma Vijeća Evrope - Br. 210. Obrazloženje člana 20. U ovoj odredbi o usluga-ma za preživjele, utvrđene su 2 kategorije, opšte i specijal-izirane usluge podrške: - Opšte usluge podrške odnose se na pomoć koju nude javne institucije kao što su socijalna služba, zdravst-vena služba i služba za zapošljavanje, koje nisu isključivo namijenjene samo na korist žrtvama, nego građanima u cjelini. - Nasuprot njima, specijalizirane usluge podrške specijalizirane su za pružanje podrške i pomoći preživjelih-ma posebnih oblika nasilja nad ženama ili nasilja u porod-ici. Te usluge mogu voditi ili finansirati vladine institucije, a veliku većinu specijaliziranih usluga nude nevladine organ-izacije. Od potpisnica Konvencije se zahtijeva da osiguraju žrtvama pristup takvim uslugama, da se prema njima odnose tako da im se pruži podrška i da se na njihove potrebe dostojno odgovori. Stav 2. ovog člana zahtijeva da se osigura da ove službe imaju adekvatne finansijske i druge resurse kako bi odgovorile dugoročne potrebe preživjelih.

zahtijeva detaljne informacije o elementima jediničnog troška, koji obično nisu dostupni. Procjena odozgo prema dolje je lakša, ali daje manje precizne rezultate.

Množenjem broja preživjelih koje koriste uslugu sa jediničnim troškom usluge po žrtvi dobija se ukupan trošak te usluge. Sabiranjem troškova svih pojedinačnih usluga dobija se ukupni trošak svih pruženih usluga za sve preživjele. Obračun je prikazan sljedećom formulom:

gdje su:TCV - ukupni troškovi nasilja u porodici koji će se mjeritiI - broj kategorija troškova/uslugai - brojač kategorija troškova/usluga (čija

vrijednost se kreće od 1 do I) - procenat preživjelih koje koriste uslugu

„i“ - procenat opšte populacije koja koristi

uslugu „i“ Vi - ukupan broj preživjelih koji su stekli

uslove da koriste uslugu „i“Ci - prosječan trošak usluge „i“

Ovaj model može se koristiti samo onda kad su dostupni relevantni sekundarni podaci, uključujući podatke o stopi rasprostranjenosti (procenat žena koje su iskusile nasilje u ukupnoj populaciji), stopi incidenata ili viktimizacije (broj incidenata na 100 žena) i stopi upotrebe (procenat žena koje su iskusile nasilje i koriste usluge). Pošto u izradi ove studije nisu bili dostupni svi potrebni podaci, urađene su određene preinake kako bi se mogao izračunati ukupni trošak.

Stoga korištena je modificirana formula, prema kojoj je trošak servisa izračunat je množenjem broja preživjelih koje koriste uslugu s jediničnim troškom usluge. (detaljnije informacije o modifikovanoj formuli i jediničnim troškovima servisa izlistane su u tekstu koji slijedi).

TCV= V Ci{( } - ) pI

i=1iv pi i

nv∑

TCV= V Ci{( } - ) pI

i=1iv pi i

nv∑TCV= V Ci{( } - ) p

I

i=1iv pi i

nv∑


Tabela 1: Pregled aktivnosti/usluga institucija korištenih kao osnov za analizu troškova

Policija Tužilaštvo i sud Centar za socijalni rad

Intervencija na licu mjestaDokumentiranje nasiljaInformiranje tima, centra za socijalni rad, tužilaštvaProvedba zaštitnih mjeraPrimanje poziva za intervencijePrivremeno lišavanje slobode i zadržavanjeOstale intervencije policije vezane za nasilje u porodici

Dokumentiranje nasilja u porodiciTroškovi svjedočenja i istrageTroškovi saslušanjaTroškovi žalbenog postupkaProcjene troška tužilaštva u mjerama prevencije/zaštitePlaćena odbrana za počinioce krivičnog djelaIzricanje zaštitnih mjeraProvođenje izricanja zaštitnih mjeraRefundiranje troškova za svjedokeUpućivanje na imovinsko-pravni zahtjevTroškovi sudskog vještačenjaOdbrana po službenoj dužnosti

Intervjuiranje i savjetodavna funkcija za žrtvu nasiljaPsihosocijalna pomoćPravno savjetovanjePomoć pri traženju poslaPronalazak smještajaObuka uposlenih koji rade direkto sa preživjelima Posjeta preživjelimaSačinjavanje zvaničnih informacija i socijalnih anamnezaMedijacija oko zbrinjavanja djeteta i zaštite prava djetetaPosredovanje u brakorazvodnim parnicama u slučajevima kad dođe do pokretanja postupkaPomoć djeci u slučajevima nasiljaKoordinacija sa zdravstvenim ustanovama, policijom i sigurnim kućama (npr. sastanci, fax/e-mail komunikacija)Obezbjeđenje smještaja za preživjeleFinansijska pomoć i pomoć u dobrima za preživjeleAktivnosti na informiranju javnosti u promjeni svijesti

Dom zdravlja Centar za mentalno zdravlje Hitna medicinska pomoć

Pregled preživjele u porodici (anamneza)Medicinski tretmanDokumentiranje i prijava nasiljaMedicinski tretman preživjele u slučaju seksualnog nasiljaLiječenje ovisnosti počinilaca nasiljaOstale intervencije/aktivnosti

Psihološka i psihosocijalna procjena preživjele Psihološke intervencijeSavjetovanje i psihoedukacijaProvođenje obaveznog psihosocijalnog tretmana sa počiniocima nasiljaLiječenje bolesti ovisnostiOstale intervencije / aktivnosti

Pregled preživjele (anamneza)Medicinski tretmanDokumentiranje i prijava nasiljaHospitalizacija preživjele Medicinski tretman preživjele u slučaju seksualnog nasiljaOstale intervencije/aktivnosti

Budući da svi pomenuti podaci nisu dostupni, primjena ove metode na osnovu predložene matematičke formule nije bila moguća. Umjesto toga korištena je modificirana formula po kojoj je trošak svake usluge izračunat množenjem broja preživjelih koje koriste uslugu s jediničnim troškom usluge. Pritom je za broj preživjelih koje koriste pojedinu uslugu korišten onaj broj koji su dostavile institucije a jedinični trošak usluge izračunao se na osnovu elemenata troška koje su dostavile institucije. Elemente troška čine količina ljudskog rada utrošenog na pružanje jedne jedinice usluge (broj sati), jedinični trošak ljudskog rada (po satu), ostali

direktni i indirektni troškovi materijala i usluga te broj pruženih jedinica usluge u toku jedne godine kako je to predstavljeno u tabeli iznad. Treba napomenuti da je lista jediničnih troškova razvijena i na osnovu UN Paketa osnovnih usluga kao globalno prihvaćenog standarda za razvoj ovih servisa. Ova lista je bila predmetom konsultacija sa reklevantnim akterima, mehanizmima za rodnu ravnopravnost i Tehničkom savjetodavnom grupom. Na osnovu ovako dobijenih elemenata, jedinični trošak svake usluge izračunavao se dijeljenjem ukupnih troškova datog broja


Tabela 1: Pregled aktivnosti/usluga institucija korištenih kao osnov za analizu troškova

usluga (ukupan trošak ljudskog rada +o stali direktni troškovi materijala i usluga + indirektni odnosno režijski troškovi) sa brojem pruženih jedinica usluge. Alternativno, ako je jedinični trošak usluge već poznat institucijama (npr. trošak jednog dana hospitalizacije), on bi se množio sa brojem jedinica usluge (npr. broj dana hospitalizacije) kako bi se izračunali ukupni troškovi.

2.1.2. Troškovi postojećih specijaliziranih usluga podrške74

Troškovi usluga i drugi oblici direktne podrške koju pružaju nevladine organizacije procijenjeni su na osnovu informacija o ukupnim troškovima ovih usluga i izvorima njihovog finansiranja (donatorska sredstva i javni budžeti) i broju preživjelih korisnica usluga. U Bosni i Hercegovini, u najvećem broju slučajeva specijalizirane usluge pružaju nevladine organizacije. Jedinični trošak po žrtvi izračunat je dijeljenjem ukupnih troškova ovih usluga sa jediničnim troškovima. Aneks 5 Pristup analizi troškova postojećih usluga sadrži pregled metoda procjene troškova pojedinačnih usluga.

Analizom su obuhvaćeni rezultati dostavljenih informacija o uslugama koje pružaju nevladine organizacije, uključujući usluge koje se pružaju u okviru sigurnih kuća u Sarajevu, Banjaluci, Zenici i Bijeljini75 u domenu:

• procijenjenih troškova dostupnih specijaliziranih usluga;

• trenutnih i potrebnih (nedostajućih) kapaciteta i stepena u kojem ih koriste preživjele;

• izvora i udjela finansiranja za svaku pojedinačnu uslugu.

Podaci su dobijeni od nevladinih organizacija koje rade direktno sa preživjelim i koje pored usluge smještaja u sigurnoj kući pružaju žrtvama i druge specijalizirane usluge, uključujući

74 Vijeće Evrope (2011) Objašnjenje Izvještaja o Kon-venciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Serija sporazuma Vijeća Evrope - Br. 210., obrazloženje člana 20.75 Kako većina specijaliziranih usluga se pruža un-utar sigurnih kuća, na preostale dvije lokacije nije bilo mo-guće provesti analizu obzirom da na tim lokacijama nisu uspostavljene sigurne kuće te obuhvat postojećih troškova ne bi bio cjelovit.

besplatnu pravnu pomoć, psihosocijalnu pomoć, uslugu SOS telefona za pomoć i podršku žrtvama76, programe ekonomskog osnaživanja preživjelih itd. Troškovi ovih specijaliziranih usluga i dalje ovise o donatorskim sredstavima sa jedne strane dok sa druge strane finansiranje iz javnih budžeta ovisi o godišnjim procedurama javnih poziva za sigurne kuće.

2.1.3. Troškovi preživjelih

Finansijski troškovi preživjelih procijenjeni su na osnovu dobijenih podataka iz upitnika koje su popunile preživjele trenutne korisnice sigurnih kuća a koje su provele organizacije za prava žena. Ovaj pristup osigurao je istraživačima da pristupe iskustvima preživjelih sa različitim tipovima općih i specijaliziranih usluga, te da se osigura povjerljivost, sigurnost i etika kod prikupljanja podataka. Izračunati su prosječni godišnji troškovi za pojedine kategorije izdvajanja po žrtvi (putni troškovi, lijekovi, participacija za zdravstvene usluge ukoliko se plaća, i ostalo). Ovi prosječni troškovi zatim su pomnoženi s brojem preživjelih (na analiziranim lokacijama i za BiH) kako bi se dobili ukupni godišnji troškovi preživjelih.

Nefinansijski (oportunitetni) troškovi preživjelih izračunati su tzv. metodom ljudskog kapitala. Na osnovu profila preživjele (starosna dob, obrazovanje i socioekonomske varijable koje utiču na stopu zarade) i kategorije nasilja projicirana je vrijednost buduće izgubljene zarade, odnosno smanjene produktivnosti u domaćinstvu. Ovaj iznos je potom eskontovan na sadašnju vrijednost. Tabela 2 pobliže objašnjava metode procjene troškova preživjelih.

76 Svi telekom operateri obezbijedili su besplatne SOS pozive: troškove dozvole RAK-u za Federaciju BiH snosi Gender Centar FBiH, a za Republiku Srpsku Gender Cen-tar RS. Nevladine organizacije i Centar za socijalni rad Jajce kroz rad volontera i stručnih lica pružaju besplatne usluge savjetovanja i intervencija po pozivu.


Tabela 2: Metode procjene troškova preživjelih

Finansijski troškovi

Kategorija troškova Obračun

Putni troškovi, lijekovi, participacija, putovanja, savjetovanje, ostalo

Prosječan trošak po žrtvi (i po kategoriji troška) = Ukupan trošak za sve preživjele/broj preživjelihUkupan trošak = Prosječan trošak po žrtvi (i po kategoriji troška) x broj preživjelih

Nefinansijski (oportunitetni) troškovi

Kategorija preživjele Obračun

Zaposlena/sposobna za rad Ukupan trošak po žrtvi = sadašnja vrijednost izgubljenih budućih zarada predviđenih za ostatak radnog života preživjele, izračunatih na osnovu starosti i obrazovanja preživjele i životne dobi u kojoj je izvršeno nasilje. Sadašnja vrijednost izračunata je kao diskontirani tok budućih zarada obračunat po prosječnoj ili dugoročnoj kamatnoj stopi.

SV = sadašnja vrijednost izgubljenih budućih zaradai = godinaT = ukupan broj godina u kojima bi se ostvarivala

zaradaNezaposlena/član domaćinstva Ukupan trošak po žrtvi = sadašnja vrijednost

izgubljenog rada u domaćinstvu izračunata procjenom vremena provedenog u radu kod kuće po datoj stopi dohotka.

SV=Ti

i

∑ Zarada


2.1.4. Troškovi nedostajućih usluga podrške

Troškovi nedostajućih usluga procijenjeni su na osnovu zahtjeva Istanbulske konvencije (koji odražavaju nivo potrebnih usluga) i informacija dobijenih od nevladinih organizacija (koje odražavaju nivo i troškove raspoloživih usluga koje pružaju ove organizacije). Zbog ograničenja studije ovi troškovi utvrđeni su samo za uslugu smještaja u sigurne kuće, koje preživjelim pored tretmana u sigurnoj kući pružaju i druge usluge kao što su psihosocijalni tretman, ekonomsko osnaživanje i pravna pomoć, koji su takođe uključeni u analizu. Nedostajući iznos utvrđen je na osnovu trenutno raspoloživog, potrebnog i nedostajućeg smještajnog kapaciteta. Troškovi drugih nedostajućih usluga nisu utvrđeni najviše zbog neusaglašenih podataka.

2.2. METODE ODREĐIVANJA TROŠKA I OGRANIČENJA ANALIZE

Analiza troška nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini sačinjena je na osnovu procjene relevantnih kategorija troškova na šest odabranih lokacija (jedinica lokalne samouprave). Ove lokacije su odabrane kako bi se osigurala podjednaka demografska i entitetska zastupljenost, zastupljenost lokacija različitih u odnosu na veličinu i status, stepen razvoja odgovora na nasilje, etc. Predložena lista lokacija je bila predmetom procesa konsultacija sa relevantnim akterima, mehanizmima za rodnu ravnopravnost i Tehničkom savjetodavnom grupom. U cilju osiguranja jednake demografske i entitetske zastupljenosti odabrane su tri lokacije s područja Federacije BiH (Sarajevo, Vitez i Zenica) i tri lokacije s područja Republike Srpske (Banja Luka, Bijeljina i Višegrad). Nadalje, u cilju osiguranja uključenosti lokacija različite veličine i statusa, odabrana su četiri administrativna centra (Banja Luka, Bijeljina, Sarajevo i Zenica) i dvije lokacije koje nemaju ovaj status (Višegrad i Vitez). Posebno su analizirani troškovi u administrativnim centrima u odnosu na druge lokacije. Aneks 4 Spisak institucija uključenih u istraživanje sadrži pregled uključenih institucija.

2.2.1. Primarni podaci

Primarni podaci za analizu troškova prikupljeni su putem upitnika i kroz direktnu komunikaciju sa institucijama i nevladinim organizacijima. Poseban upitnik sačinjen je za svaku instituciju (policiju, centar za socijalni rad, sud/tužilaštvo, dom zdravlja, centar/zavod za hitnu medicinsku pomoć i centar za mentalno zdravlje), nevladine organizacije, kao i za preživjele77. Sve upitnike, odnosno dodatna pitanja prethodno je razmotrila Tehnička savjetodavna grupa78. Prethodno su obavljene i konsultacije s entitetskim gender centrima.

Polazeći od namjere da se identificiraju ukupni i prosječni (jedinični) troškovi svih relevantnih usluga, upitnici za institucije i nevladine organizacije strukturirani su oko pojedinačnih usluga koje pruža svaka institucija/nevladina organizacija. Upitnici sadrže listu indikativnih usluga i pitanja koja se odnose na elemente potrebne za procjenu jediničnog i ukupnog troška svake usluge. Upitnici za preživjele fokusirani su na procjenu pojedinih kategorija troškova koje preživjele plaćaju prilikom korištenja potrebnih usluga, odnosno na procjenu efekata nasilja na njihovu sposobnost zarađivanja.

Odgovore na upitnike institucije i nevladine organizacije su dostavile direktno projektnom timu. Popunjavanje upitnika za preživjele direktno su facilitirale nevladine organizacije. U slučajevima kada je analizom utvrđeno da su podaci iz upitnika nepotpuni ili neadekvatni, prikupljeni su dodatni podaci i izvršena je validacija kroz terenske posjete i direktnu komunikaciju s institucijama i nevladinim organizacijama.

2.2.2. Sekundarni podaci

Sekundarni podaci odnose se na javno dostupne budžetske i druge dokumente institucija i prikupljeni su putem zvaničnih internetskih stranica, kao i kroz direktan kontakt. Na osnovu procjene za šest odabranih lokacija izvršena je ekstrapolacija rezultata za BiH, a na osnovu procijenjenog broja preživjelih i u srazmjeru s

77 Određenom broju institucija su nakon dostavl-jenog upitnika dostavljena i dodatna pitanja, u skladu sa preporukama Tehničke savjetodavne grupe, a u cilju sveo-buhvatnije analize.78 Lista članova Tehničke savjetodavne grupe nalazi se u Aneksu 1 koji se nalazi na kraju ovog izvještaja.


brojem stanovnika. Troškovi su analizirani za period od jedne kalendarske (fiskalne) godine79. Svi iznosi finansijskih troškova navedeni kao „ukupni“ u ovoj analizi predstavljaju godišnje iznose.

Troškovi postojećih usluga institucija i nevladinih organizacija, kao i troškovi preživjelih analizirani su u ukupnom (godišnjem) iznosu, po sektorima, institucijama, lokacijama i vrstama usluga, kao i u prosječnom (jediničnom) iznosu. Analizom je inicijalno bilo predviđeno računanje jediničnih troškova po jedinici pružene usluge (intervenciji) i po preživjeloj (na jednu preživjelu obično se odnosi više jedinica usluge), za svaku instituciju. S obzirom na ograničenja u prikupljanju podataka, analizirani su jedinični troškovi institucija po preživjeloj.

2.2.3. Ograničenja analize

Usljed niza ograničenja kojima je analiza bila podložna, njeni rezultati nisu sveobuhvatni niti precizni. Ograničenja se prvenstveno odnose na nepostojanje potrebnih podataka ili nemogućnost da ih institucije i nevladine organizacije dostave.

Jedan od uočenih problema, koji prevazilazi okvire ove troškovne analize, jeste i nedovoljna usklađenost referalnog mehanizma, odnosno nedovoljna koordinacija institucija na terenu. Kao rezultat svih ograničenja, analiza nije omogućila sveobuhvatnu procjenu troškova svih pojedinačnih usluga koje pruža svaka pojedinačna institucija članica referalnog mehanizma. Umjesto toga procijenjeni su ukupni i prosječni troškovi institucija po žrtvi.

Naime, pošto za neke od usluga nisu bili dostupni podaci o stepenu korištenja i troškovima usluga, one nisu ušle u jednačinu izračunatih troškova za taj sektor; tako na primjer u troškove sektora zdravstva nisu uključeni troškovi hospitalizacije. Nadalje, procjena troškova specijaliziranih usluga koje pružaju nevladine organizacije je nepotpuna jer je bazirana na ograničenim podacima. Iz istog razloga nije bilo moguće sačiniti sveobuhvatnu procjenu izvora finansiranja specijaliziranih usluga (udio donatorskog u

79 Iako su traženi podaci za 2016. godinu, neke in-stitucije dostavile su podatke za 2017. godinu. Ovi podaci su prihvaćeni s obzirom da projektni tim i institucije sma-traju da ne postoje značajna odstupanja u odnosu na 2016. godinu.

odnosu na finansiranje iz budžeta), kao ni troškova nedostajućih usluga, već je samo dat pregled trenutnih izdvajanja koja imaju jasne i direktne veze s pružanjem usluga ovoj ciljanoj grupi i koja su vidljiva u budžetima institucija kao takva. Ipak, uprkos ograničenjima, ključni nalazi studije mogu se smatrati kredibilnim u svrhu donošenja odluka.

Usljed ograničenja, koja se prvenstveno odnose na nedostupnost i na neusklađenost relevantnih podataka, nije bilo moguće sačiniti sveobuhvatnu i detaljnu procjenu troškova postojećih i nedostajućih usluga na način predviđen metodologijom. Procjena je zbog toga velikim dijelom bazirana na aproksimacijama i ekstrapolacijama sačinjenim na osnovu raspoloživih podataka.

Ipak, s obzirom da su ova prilagođavanja sačinjena na metodološki ispravan način, procjena postojećih troškova može se smatrati kredibilnom i validnom bazom za definiranje odgovarajućih preporuka donosiocima odluka, kao i za dalje istraživanje troškova, kako međusektorskih tako i troškova u pojedinačnim sektorima.

Ograničenja se odnose na sljedeće:

• Relativno kompleksni zahtjevi za informacijama: Pošto je ovo nov način izračunavanja troškova, iako su upitnici dostavljeni institucijama sadržavali relativno mali broj pitanja, zahtjev za informacijama je u velikoj mjeri kompleksan. Upitnici nisu obuhvatili sve usluge koje pružaju institucije na način koji omogućava jednostavnu i sveobuhvatnu procjenu troškova i prilagođavanje formule jeziku normativnog okvira rezultiralo je preklapanjima ili raščlanjivanjem nekih usluga u manje segmente, koje u suštini predstavljaju aktivnosti ili čak ulazne elemente za provedbu aktivnosti.

• Nedovoljno razumijevanje i nedostatak stručnjaka za programsko budžetiranje u institucijama: Nisu sve institucije u potpunosti razumjele ciljeve analize i primjenjeni pristup procjeni troškova, što je rezultiralo nedovoljnim razumijevanjem upitnika, pa shodno tome i nedostatku informacija i nekonzistentnosti kod popunjavanja (slanje nepotpuno ispunjenih upitnika koji daju odgovore na par pitanja ili odgovore po slobodnoj interpretaciji pitanja bez davanja konkretnih podataka).


• Nepostojanje potrebnih evidencija o osobama koje su preživjele nasilje u porodici: Ovo ograničenje predstavlja jedan od najvećih problema u istraživanju. Sve institucije ne posjeduju evidenciju o broju preživjelih i broju intervencija, odnosno pruženih usluga. Nadalje, institucije ne posjeduju evidenciju o utrošku ljudskih i materijalnih resursa za pružanje pojedinačnih usluga, zbog čega su ove kategorije najčešće grubo procijenjene na osnovu iskustva. Navedena situacija ukazuje na problem vođenja statistike unutar institucija koja se u ovom konkretnom slučaju odnosi na preživjele. Naime, iako je istraživanje provedeno na šest lokacija koje imaju potpisane referalne protokole i saradnja između institucija postoji, trenutna situacija ne omogućava jedinstven uvid u postupanje svih institucija u pojedinačnom slučaju nasilja u porodici po preživjeloj.

Jedinstven sistem praćenja i vođenje statistike ili nije ujednačen, ili ne postoji, ili čak nije usaglašen na nivou protokola ili pojedinih institucija. Na primjer, vrlo često domovi zdravlja, u okviru kojih često djeluju i centri za mentalno zdravlje, imaju potpuno različit pristup. Dok centri za mentalno zdravlje vode punu evidenciju preživjelih i nasilnika, prijemne ambulante domova zdravlja ne posjeduju ovu evidenciju niti statistiku o žrtvama. Prema tome puni opseg usluga koje treba pružiti i koje se vjerovatno pružaju preživjelima nisu adekvatno zabilježene. Slična situacija je i kod većine tužilaštava i sudova: osim broja predmeta koji se odnose na preživjele, ove institucije nisu bile u mogućnosti da dostave ostale podatke koje su se tražile upitnicima a vezane su za operativno-finansijske pokazatelje. Sistem praćenja preživjelih kroz cjeli lanac podrške nije adekvatno evidentiran niti operativno, kroz broj aktivnosti na predmetu (broj sati tužitelja, sekretara, pisara, ostalog stručnog osoblja koje je uključeno u sam proces), a onda ni finansijski. Policijske stanice i službenici imaju nešto drugačiji problem, jer se baze podataka još uvijek vode ručno, po dnevnim upisima zadataka i izlazaka na teren. Zbog ovih tehničkih razloga mnogim je stanicama bilo nemoguće proći kroz cjelokupnu dokumentaciju s terena i ručno vaditi podatke.

• Nedostavljanje podataka: Uprkos produžavanju rokova za dostavljanje podataka, odgovor je dostavilo samo 72% od ukupnog broja institucija, odnosno

nevladinih organizacija kojima su upućeni upitnici. Niti jedna institucija nije dostavila podatke o troškovima hospitalizacije80, tako da su oni sasvim ispušteni iz analize. Tabela 3 prikazuje stepen odgovora na dostavljene upitnike.

Iako je prvenstveni razlog ovakvog stanja nepostojanje potrebnih podataka u svim institucijama, evidentna je nesklonost institucija ovakvoj procjeni, kao i nespremnost za dijeljenje podataka koji se smatraju povjerljivim (npr. podaci o prosječnoj plati zaposlenih, iznosu određenih davanja žrtvama i sl.).

Institucije nisu uspjele odgovoriti na zahtjeve studije s obrazloženjem da podatke nemaju spremne i da ovakva analiza zahtijeva od uposlenih da analiziraju sve slučajeve nasilja u porodici koji nisu zavedeni u jedinstvenoj bazi nego se vode na više mjesta, i to po različitoj numeraciji (nomenklaturi). Negdje se dovodi u pitanje i identifikacija slučajeva, jer se oni i ne zavode kao takvi, pa bi trebalo ulaziti u svaki slučaj i procijeniti da li su npr. zdravstvene intervencije bile zbog nasilja u porodici ili zbog nečeg drugog. Takođe, ako gledamo vođenje statistike slučajeva nasilja u porodici, na primjer, u policijskim stanicama, gdje je potrebno analizirati dnevne sveske izlazaka na teren, u mnogim slučajevima nema jasne identifikacije slučaja nasilja u porodici, što bi po automatizmu značilo pokretanje daljeg sistema zaštite. Iako je cijelo istraživanje rađeno na područjima koja imaju potpisane protokole o postupanju u slučajevima nasilja, te je precizirano djelovanje svih institucija, podaci za provođenje ovakve studije i dalje nisu bili dostupni u odgovarajućoj mjeri.

Stoga provođenje ovakvih analiza ima za cilj, između ostalog, zagovaranje programskog pristupa i stvaranja sistema koji je i strukturalno snažan i transparentan i u kojem je moguće doći do finansijskih podataka. Nasuprot tome, institucije trenutno ne bilježe i ne prikupljaju podatke o tome, na primjer, da li je na teren izašao viši ili niži inspektor ili policijski službenik,

80 Kad je riječ o hospitalizaiji, centri primarne zdra-vstvene zaštite su ti koji preživjele nasilja šalju dalje na dodatnu hospitalizaciju. Međutim, zbog neposjedovan-ja statistike analiza nije uključivala ovu oblast djelovan-ja. Tokom istraživanja, kroz analizu zdravstvene zaštite, rečeno je da su bila tri slučaja dalje bolničke hospitalizaciije preživjelih, te jedan slučaj počinioca koji je nakon izdate sudske presude poslat na psihijatrijsko liječenje u psihi-jatrijsku bolnicu. Ali pošto su ovo bili sporadični i statistički zanemarljivi brojevi, oni tokom ove analize nisu uzeti u ob-zir.


koliko je proveo vremena na terenu, koje su sve operativne aktivnosti preduzete i slično.

• Nedovoljna usklađenost referalnog mehanizma, odnosno nedovoljna koordinacija institucija: Iako referalni mehanizam formalno funkcionira, u praksi između institucija ne postoji dovoljna koordinacija i razmjena informacija. Svaka institucija u okviru svojih nadležnosti ostvaruje saradnju s drugim institucijama. Međutim, svaka institucija upravlja vlastitom bazom podataka, koja često nije usklađena s bazama podataka drugih institucija. Međutim, razmjena podataka i jasna međuinstitucionalna koordinacija na terenu gotovo da ne postoje. Iako ova analiza nije primarno usredotočena na ocjenu strukture i funkcioniranja multisektorskog pristupa odgovoru na nasilje u porodici na lokalnom nivou, evidentne su određene slabosti, nedostajući kapaciteti i funkcionalna ograničenja.

Kao posljedica navedenih ograničenja, nije bilo

moguće utvrditi sljedeće:

• Prosječne (jedinične) troškove svih pojedinačnih usluga koje pružaju institucije, odnosno nevladine organizacije, kako je bilo predviđeno metodologijom. Umjesto toga sačinjena je procjena ukupnih troškova postojećih usluga po institucijama, kao i prosječnih troškova institucije po žrtvi. Za institucije koje nisu dostavile podatke, ili su dostavile nepotpune ili neadekvatne podatke, broj preživjelih i prosječan trošak institucije po žrtvi aproksimiran je na osnovu podataka drugih relevantnih institucija.

• Sveobuhvatne troškove postojećih specijaliziranih usluga koje pružaju nevladine organizacije, odnosno troškove nedostajućih usluga.

• Izvore finansiranja troškova specijaliziranih usluga koje pružaju nevladine organizacije.

Sektor/Institucija Broj institucija/NVO kojima je dostavljen upitnik

Broj institucija koje su dostavile popunjen upitnik

Procijenjeni stepen popunjenosti upitnika

Pravosuđe 18 9 65% 61%Policija 6 1 17% 95%Sud 6 3 50% 50%

Tužilaštvo 6 5 83% 60%

Socijalna zaštita 6 6 100% 95%

Centar za socijalni rad 6 6 100% 95%

Zdravstvo 21 7 45% 91%

Zavod za hitnu medicinsku pomoć 6 1 17% 100%

Dom zdravlja 6 3 50% 90%

Centar za mentalno zdravlje 6 3 50% 90%

Bolnice/ciljane zdravstvene ustanove 3 0 0% 0%

Nevladine organizacije – za usluge 5 4 80% 100%

Nevladine organizacije – za preživjele 5 5 100% 100%

55 29 72% 85%

Tabela 3: Stepen odgovora na dostavljene upitnike

Ukupno81:

81 Broj institucija koje su dostavile upitnik i proci-jenjeni stepen popunjenosti upitnika na nivou sektora i u ukupnom iznosu izračunat je kao ponderirani prosjek.


Tabela 3: Stepen odgovora na dostavljene upitnike

Ograničenja po sektoru

Socijalna zaštita: Podaci javnih institucija u lokacijama ne uključuju uvijek jedinstven broj korisnika niti vrstu aktivnosti od kojih se sastoji pružanje usluge. Budžetska klasifikacija, tj. programsko budžetiranje još nije provedeno u svim lokacijama, niti pružaoci usluga imaju jasnu predstavu o iznosu novca koji se izdvaja iz budžeta za sve aktivnosti koje institucija provodi na sprečavanju nasilja u porodici (ne samo plate već i obuke, zagovaranja itd). Komponenta nasilja u porodici se u budžetskim podacima ne vidi kao takva. Potrebno je provesti dodatna, dubinska istraživanja kako bi se utvrdili tačni troškovi institucija i nevladnih organizacija na sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Zdravstvo: Ustanove u zdravstvenom sistemu ne prikupljaju sistemski podatke jer pacijenti često nisu identificirani kao preživjele. Stoga su za definiranje učestalosti ovih troškova korištene pretpostavke. Troškovi mentalnog zdravlja takođe se ne mogu trenutno izračunati zbog nedostatka osnovnih ulaznih podataka. Procjena broja korisnika po svakom posmatranom sektoru u zdravstvu bila je aktivnost koja je zahtijevala najviše vremena. Ovaj sektor naročito zahtjeva provođenje dodatnog dubinskog istraživanja kako bi se dobila jasnija slika o realnom trošku.

Pravosuđe: Nedostupnost usklađenih administrativnih podataka i nedovoljna razvijenost mehanizama za razmjenu postojećih podataka navodi na zaključak da ne možemo još uvijek govoriti o postojanju jedinstvenog modela za razmjenu podataka i izvještavanje za potrebe multisektorskog rada na ovom problemu. Čak i za potrebe ove studije podaci primljeni od institucija sa 6 lokacija su bili svaki pojedinačno u drugačijem formatu, bez standardiziranog pristupa, pa ih je stoga bilo vrlo teško koristiti i nemoguće unakrsno provjeriti. Pristup vlasti u tretiranju problema nasilja u porodici, naročito u sektoru pravosuđa, koji još uvijek ne sagledava ovu problematiku iz perspektive troškova, nadasve iz perspektive jediničnih troškova i planskog budžetiranja dodatno otežavaju analize troškova na svim nivoima.

Nadalje, na području koje je bilo obuhvaćeno ovom studijom ne postoje objedinjeni sveobuhvatni podaci referalnih mehanizama koji bi omogućili jasan uvid u broj prijavljenih preživjelih, broj incidenata u prethodnoj godini i usluge kojima su pristupile preživjele. Stoga je istraživački tim uspostavio kontakt sa svakom pojedinačnom institucijom, te su podaci o broju intervencija i resursima koje je predmetna institucija alocirala na pružanje usluge prikupljani putem upitnika.

Gdje je to bilo moguće, dobijen je broj registriranih preživjelih pri instituciji ili broj intervencija na nasilje u porodici (u značajnoj mjeri dostupno u centrima za socijalni rad i policijskim upravama). Nadalje, dobijen je osnov za izračun troška poput plata osoblja koje je direktno angažirano na pružanju usluge kao i vrijeme pružanja usluge po jednoj intervenciji te svi ostali zavisni troškovi koji su vezani za pružanje predmetne usluge.

Određena kvantificirana odstupanja, kako je navedeno u Poglavlju 3 analize, odnose se na broj registriranih slučajeva nasilja u odnosu na broj preživjelih koje su zahtijevale određenu uslugu. Nadalje, postoje određena odstupanja i u samim procjenama resursa alociranih na određenu intervenciju, poput dužine trajanja liječničkog pregleda.

Kako se radi o jedinim podacima do kojih se moglo doći, daljnja analiza provedena je u okviru navoda institucija o alociranim resursima, a odstupanja po lokalitetima tumačena su pojedinačno.

Jedinični trošak po prijavljenoj žrtvi ekstrapoliran je za BiH kako bi se procijenio agregatni trošak pružanja usluga u javnom sektoru.


TROŠAK NASILJA U PORODICI PO SEKTORIMA

III.

3.1. TROŠAK VLADA

U skladu sa Istanbulskom konvencijom, trošak opštih usluga podrške predstavlja trošak svih aktivnosti, odnosno usluga koje pružaju institucije. Pregled aktivnosti, odnosno usluga koje pružaju pojedine institucije, a koje su korištene kao osnov za procjenu troškova za svrhu ove analize, dat je tabelarno radi lakšeg razumijevanja nalaza analize prema sektorima82.

• Socijalna zaštita (centar za socijalni rad); • Bezbjednost i pravosuđe (policija, tužilaštvo

i sud); • Zdravstvena zaštita (hitna medicinska

pomoć, dom zdravlja, centar za mentalno zdravlje).

82 U nedostatku minimalne liste usluga i aktivnos-ti koje pružaju javne institucije, predstavljenu listu pred-ložili su članovi i članice Tehničke savjetodavne grupe na drugom sastanku grupe kao listu usluga koje se pružaju u institucijama, a u odnosu na smjernice iz UN-ovog Os-novnog paketa usluga.


Policija Tužilaštvo i sud Centar za socijalni rad

Intervencija na licu mjestaDokumentiranje nasiljaInformiranje tima, centra za socijalni rad, tužilaštvaProvođenje zaštitnih mjeraPrimanje poziva za intervencijePrivremeno lišavanje slobode i zadržavanjeOstale intervencije policije vezane za nasilje u porodici

Dokumentiranje nasilja u porodiciSvjedočenje i istragaTroškovi saslušanjaTroškovi žalbenog postupkaProcjene troška tužilaštva u mjerama prevencije/zaštitePlaćena odbrana za počinioce krivičnog djelaIzricanje zaštitnih mjeraProvođenje izricanja zaštitnih mjeraRefundiranje troškova za svjedokeUpućivanje na imovinsko-pravni zahtjevTroškovi sudskog vještačenjaOdbrana po službenoj dužnosti

Intervjuisanje i savjetodavna funkcija za preživjelePsihosocijalna pomoćPravno savjetovanjePomoć pri traženju poslaPronalazak smještajaObuka uposlenih koji rade direkto sa preživjelima Posjeta osobama koje su preživjele nasiljeSačinjavanje zvaničnih informacija i socijalnih anamnezaZaštita prava i interesa djeteta Postupak mirenja ili posredovanje u brakorazvodnim parnicama u slučajevima kada bračni drugovi imaju maloljetnu djecuPomoć djeci u slučajevima nasiljaKoordinacija sa zdravstvenim ustanovama, policijom i sigurnim kućama (npr. sastanci, fax/e-mail komunikacija)Obezbjeđenje smještaja za preživjeleFinansijska pomoć i pomoć u dobrima za preživjeleAktivnosti na informiranju javnosti u promjeni svijesti

Dom zdravlja Centar za mentalno zdravlje Hitna medicinska pomoć

Pregled osobe koje su preživjele nasilje u porodici (anamneza)Medicinski tretmanDokumentiranje nasilja i prijavljivanjeMedicinski tretman osoba koje su preživjele seksualno nasiljeLiječenje ovisnosti počinilaca nasiljaOstale intervencije / aktivnosti

Psihološka i psihosocijalna procjena preživjele nasilja u porodiciPsihološke intervencijeSavjetovanje i psihoedukacijaProvođenje obaveznog psihosocijalnog tretmana sa počiniocima nasiljaLiječenje od bolesti ovisnostiOstale intervencije / aktivnosti

Pregled preživjele nasilja u porodici (anamneza)Medicinski tretmanDokumentiranje nasilja i prijavljivanjeHospitalizacija preživjele nasilja u porodiciMedicinski tretman osobe koja je preživjela seksualno nasiljeOstale intervencije / aktivnosti

58%

37%

5%

Grafikon 1:Udio troškova po sektorima

Sigurnost i pravosuđe

Socijalna zaštita

Zdravstvo


Podaci prikupljeni tokom ove studije ukazuju na to da je ukupni postojeći godišnji trošak finansiranja multisektorskog odgovora na nasilje u porodici, a koji se finansira iz trenutnih budžeta institucija na šest odabranih lokacija u visini iznosa od 2,175.000 KM (1,458.000 KM u Federaciji BiH i 717.000 KM u Republici Srpskoj). Ovi troškovi dobijeni su kao zbir troškova pojedinačnih institucija na svakoj od lokacija. Od ovog iznosa, 58% odnosi se na sektor bezbjednosti i pravosuđa, 37% na sektor socijalne zaštite i 5% na sektor zdravstva.

Ovakav presjek troškova oslikava situaciju iz koje se jasno vidi da se više sredstava izdvaja za aktivnosti koje se odnose na direktnu zaštitu preživjelih prije nego na samu prevenciju. Takođe treba imati na umu da su plate u sektoru pravosuđa, naročito tužilaca, advokata i sudija, znatno veće nego plate socijalnih radnika. Država, dakle, najviše potroši na pravosuđe i to više nego četvrtinu ukupne potrošnje na socijalnu zaštitu. Ti podaci pokazuju, opet, da je manje uloženo u prevenciju i socijalnu zaštitu, a čime se stvarni troškovi odgovora na nasilje povećavaju jer se odgovor na nasilje nalazi većinom u pravosudnim i zdravstvenim sektorima, koji su doista i najskuplji.

Premda postoje napori da se više fokusa stavi na pitanje prevencije, kao što je to slučaj u opštini Višegrad83 – gdje je ove godine potpisan novi protokol o saradnji među institucijama u odgovoru na nasilje u porodici, uključuje i dodatni akteri kao što su to institucije iz sektora obrazovanja – podaci o sredstvima koja se izdvajaju za prevenciju nedovoljna su. Zbog nedostatka programskog pristupa ovom pitanju i neusklađenosti načina prikupljanja podataka na lokacijama koje su obuhvaćene ovom studijom bilo je, nemoguće izračunati ekonomski uticaj nasilja u porodici na djecu, tj. izračunati ekonomski uticaj generacijskog troška nasilja u porodici.

Nadalje, u skladu sa Istanbulskom konvencijom, žene i djevojke preživjele rodno zasnovanog nasilja bi trebalo da imaju osiguran pristup sljedećim uslugama: 1) informacijama o uslugama multisektorskog odgovora; 2) kriznim savjetovalištima; 3) 24-satnoj liniji za pomoć; 4) smještaju i sigurnom smještaju; 5) materijalnoj i finansijskoj pomoći; 6) izradi/ zamjeni ličnih dokumenata; 7) pravnom savjetu, informacijama o pravima i zastupanju na sudu

83 UN Women. 2018. Pregled multisektorskog odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini.

tokom sudskih procesa; 8) psihosocijalnoj podršci i savjetovanju; 9) podršci usmjerenoj na žene; 10) uslugama za svako dijete koje je preživjelo nasilje; 11) informacijama o zbrinjavanju u zajednici; i 12) pomoći u vidu ekonomske emancipacije, oporavka i samostalnosti. Ova analiza ukazala je na to da veliki broj usluga koje su ovdje navedene ne postoji na svim lokacijama u BiH, ili ako postoje onda nisu učinkovite.

Premda je sveukupni trošak za sektor bezbjednosti i pravosuđa procentualno znatno veći od ostalih sektora, kada se posmatraju troškovi pojedinačnih institucija, centri za socijalni rad su institucije na koje se odnosi najveći dio ukupnih troškova (37%), a slijede policijske stanice (25%), tužilaštva (18%), sudovi (16%) i zdravstvene institucije (4%).

Prosječan godišnji trošak preživjele po instituciji izračunat je dijeljenjem ukupnih godišnjih troškova institucije sa brojem preživjelih koje su koristile usluge te institucije. Ovi troškovi najveći su u sektoru bezbjednosti i pravosuđa (ukupno 1.105 KM za sektor), a slijede sektor zdravstva (741 KM) i sektor socijalne zaštite (256 KM). Značajne su varijacije između prosječnih troškova pojedinačnih institucija u okviru sektora. Tako u sektoru bezbjednosti i pravosuđa daleko najveće prosječne troškove po žrtvi imaju sudovi i tužilaštava (oko 465 KM), a najmanje policija (171 KM). Ovi iznosi korespondiraju sa prosječnim mjesečnim izdvajanjima za rad institucija ili, sasvim pojednostavljeno, prosječna bruto plata tužioca, u prosjeku je 3 do 3,5 puta veća od prosječne plate policajca (na primjer, u Višegradu, tužilac ima bruto platu od 4.780 KM mjesečno, doktor 4.009 KM, socijalni radnik 1.800 KM, policajac od oko 1.200 do 1.600 KM).


Ukupan broj preživjelih godišnje, odnosno broj usluga pruženih u institucijama u slučaju nasilja u porodici prati isti trend kao i iznos ukupnih troškova. Na lokacijama koje su bile predmet ovog istraživanja najveći broj preživjelih koristi usluge centara za socijalni rad (ukupno 3.145 preživjelih), a slijede policijske stanice (3.132), tužilaštva (829) i sudovi (741). Na osnovu ovih podataka procijenjen je broj preživjelih za BiH na 13.158 godišnje84. Preživjele u slučaju nasilja u porodici rijetko se pojavljuju kao registrirani korisnici u oblasti zdravstva, pa otud i privid da institucije u oblasti zdravstva pružaju usluge

84 Procijenjeni broj preživjelih dobijen je ekstrap-olacijom broja preživjelih, odnosno usluga koje su pružile institucije na lokacijama koje su obuhvaćene ovim is-traživanjem. Podaci dobijeni od institucija na šest lokacija koje su bile predmet istraživanja ukazuju na to da se preživ-jele u najvećem broju slučajeva obraćaju centrima za soci-jalni rad i da su im oni pružili usluge. Ovi podaci bili su ref-erentna vrijednost korištena za procjenu broja preživjelih u BiH u toku jedne godine. Za više informacija pogledati u dijelu III. Trošak nasilja u porodici po sektorima.

Sektor/ Institucija Broj preživjelih Ukupni troškovi KM

Policija 18 6.808.343Sud 6 4.292.454Tužilaštvo 6 5.042.435

Bezbjednost i pravosuđe 6 16.143.232

Socijalna zašita 6 10.249.377

Zavod za hitnu med. pomoć 6 10.249.377

Dom zdravlja 21 715.388

Centar za mentalno zdravlje 6 201.217

Zdravstvo 6 354.131

Ukupno 6 1.270.736

Total 3 27.663.345

Tabela 4:Postojeći godišnji troškovi institucija za BiH

25%

15%

18%

37%

3%

1% 1% Policija

Bezbjednost i pravosuđe

Sud

Centar za socijalni rad

Tužilaštvo

Zavod za hitnu med. pomoćDom zdravlja

daleko najmanjem broju preživjelih ili imaju najmanji broj intervencija (u prosjeku oko 132 preživjele po instituciji). To svakako nije pravi odraz trenutne situacije već situacije koja ukazuje na to da institucije nemaju sistematiziran način identifikacije preživjelih i da procedure o dokumentovanju preživjelih u ovim institucijama ne funkcionira na način kako je predviđeno85. Naime, na par pilot lokacija prijemni registar pacijenata koji se koristi u ambulantama ili u hitnoj pomoći ne sadrži identifikaciju pacijenta u skladu sa zakonom, a nije moguće dobiti statistiku o preživjelim jer se ovi slučajevi uopšte ne bilježe. U prilog tačnosti ovog zaključka govore izjave date u Poglavlju 3.2 u vezi s individualnim troškovima nasilja, a koje su o ovoj analizi uzete od samih preživjelih koje su izjavile da su u 87% slučajeva zatražile zdravstvene usluge. Stoga se troškovi za ovu grupu korisnika u sektoru zdravstva još uvijek mogu posmatrati kao skriveni troškovi.

Nadalje, dobijeni rezultati se takođe mogu validirati ako se trijanguliraju podaci dobijeni iz ovog istraživanja s administrativnom statistikom i nalazima Studije rasprostranjenosti i karakteristika nasilja prema ženama u BiH iz 2013., koje ukazuju na to da je oko 17% žena izloženih nasilju pokušalo rješenje potražiti u

85 Nepostojanje statistike u suprotnosti je s postu-panjem institucija u slučaju nasilja u porodici, a na kraju, u nedostatku statistike na nivou zdravstvenih ustanova, utiče na ukupnu sliku cijelog puta preživjelih nasilja kroz referalni mehanizam. U par slučajeva statistika postoji, ali parcijalno, i ne u domovima zdravlja već samo u centrima za mentalno zdravlje.


vidu rastave, razvoda, napuštanja domaćinstva, a tek oko 4% kroz pokušaj savjetovanja. Iako žene u većini slučajeva smatraju da, kada postoji nasilje u porodici, preživjele treba da se obrate za podršku nekoj od nadležnih institucija, tek njih 5,5% je zaista i potražio podršku neke od institucija86. Nadalje, nalazi istog istraživanja ukazuju na to da nadležne službe ne postupaju

86 ARS BiH (Marija Babović, Olivera Pavlović, Katari-na Ginić, Nina Karađinović), 2014. Rasprostranjenost i kar-akteristike nasilja prema ženama u BiH. ARS BiH.

uvijek u skladu s principima pune zaštite žena, što je u ovoj analizi vidljivo iz uvida u visinu izdvajanja za nasilje u porodici na šest ciljanih lokacija.

Aneks 6 Sumarni prikaz procijenjenih ukupnih troškova na šest lokacija sadrži detalje po lokacijama.

Zbog trenutnog načina prikupljanja podataka o preživjelim, nije moguće precizno utvrditi vrstu i broj usluga koje su pružile institucije jednoj preživjeloj. Procijenjeni broj osoba koje su preživjele nasilje u porodici korišten za izračun troškova u ovoj analizi dobijen je na osnovu broja preživjelih, odnosno usluga pruženih u institucijama u slučajevima nasilja u porodici na lokacijama koje su obuhvaćene ovim istraživanjem u toku posmatrane godine. Podaci dobijeni na lokacijama koje su bile predmetom istraživanja ukazuju da se preživjele u najvećem broju slučajeva obraćaju centrima za socijalni rad. Prikupljeni podaci su referentna vrijednost korištena za procjenu ukupnog broja preživjelih u BiH. Tako se ukupan broj preživjelih na svih šest lokacija

Sektor/ Institucija Ukupan trošak KM

Učešće %

Ukupan broj preživjelih

Stepen korištenja usluga institucije (CSR=100%)

Prosječan trošak preživjele po instituciji

Policija 535.321 25% 3.132 99,6% 171,0Sud 337.504 16% 741 23,6% 455,0Tužilaštvo 396.473 18% 829 26,4% 478,0


1.269.298 58% 4.702 49,8% 1.105,0

Centar za socijalni rad 805.881 37% 3.145 100,0% 256,0

Socijalna zaštita 805.881 37% 3.145 100,0% 256,0

Zavod za hitnu med. Pomoć

56.249 3% 139 4,4% 404,0

Dom zdravlja 15.821 1% 128 4,1% 124,0

Centar za mentalno zdravlje

27.844 1% 130 4,1% 214,0

Zdravstvo 99.914 5% 397 4,2% 741,0

Ukupno 2.175.093 100% 8.244 51,4% 2.102,0

Tabela 5: Postojeći godišnji troškovi institucija na šest lokacija

procjenjuje na 3.145 (2.229 u Federaciji BiH i 915 u Republici Srpskoj), odnosno 13.158 za BiH. Dakle, za sve ostale institucije izračunat je stepen korištenja usluga institucije uzimajući centar za socijalni rad kao baznu vrijednost. Tako je stepen korištenja usluga policije skoro identičan stepenu korištenja usluga centra za socijalni rad odnosno 100%. Međutim, tek oko 25% preživjelih koristi usluge suda ili tužilaštva, a samo oko 4,2% koristi usluge zdravstvenih ustanova. Ovakvi rezultati mogu naći svoju potvrdu u nalazima istraživanja Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH87.

Tabela 5 i Grafikon 2 sumiraju rezultate gornje analize.Kada bi jedna žrtva koristila sve usluge svih institucija, ukupan trošak po žrtvi bio bi

87 Ibid.


Tabela 5: Postojeći godišnji troškovi institucija na šest lokacija

jednak zbiru prosječnih troškova pojedinačnih institucija i iznosio bi, po trenutnim izdvajanjima, 2.102 KM.

Treba naglasiti da ova izdvajanja reflektuju finansiranje podrške u trenutnom obimu i kvalitetu koji nije u potpunosti u skladu sa zahtjevima Istanbulske konvencije.

Grafikon 2:Procijenjeni minimalni prosječni godišnji trošak trenutnog odgovora na nasilje Istanbulske konvencije po jednoj žrtvi – po instituciji i kumulativno88

Procijenjeni ukupni godišnji troškovi za BiH dobijeni esktrapolacijom broja preživjelih srazmjerno broju stanovnika iznosili bi 27.000.00 miliona KM za ukupno 13.158 preživjelih, kao što prikazuje Tabela 5: Postojeći godišnji troškovi institucija na šest lokacija.

Posmatrano na entitetskom nivou, ukupan trošak nasilja u Republici Srpskoj iznosi 9.117.143 KM (bezbjednost i pravosuđe 7.083.000 KM, socijalna zaštita 1.668.000 KM, zdravstvo 365.000 KM), a u Federaciji BiH 18.546.202 KM (bezbjednost i pravosuđe 9.059.000 KM, socijalna zaštita 8.581.000 KM, zdravstvo 905.000 KM).

88 Procjenjeni trošak temeljen na trenutnim trošk-ovima institucija na 6 lokacija koje su bile predmet is-traživanja i koje sačinjavaju multisektorski odgovor na nasilje.

2500

2000

1500

1000

500

0256 171171

0 455455 478478 404404

124124 214214256

0427427

882882

13601360

1764176418881888

21022102


Policija Sud Tužilaštvo Zavod za hitnu med. pomoć

Dom zdravlja Centar za mentalno zdravlje

Odstupanje troškova po lokalitetima

Dalja analiza pokazuje da se čak 98% (2.133.000 KM) ukupno procijenjenih godišnjih troškova institucija na šest lokacija odnosi na administrativne centre u kojima živi 96% posmatrane populacije, dok se preostalih 2% (42.000 KM) odnosi na druge lokacije na kojima živi 4% posmatrane populacije.

Prosječni godišnji troškovi institucija po žrtvi u pravilu su manji u administrativnim centrima. Kada bi jedna žrtva koristila sve usluge svih institucija, ukupan trošak po žrtvi u administrativnim centrima iznosio bi 2.046 KM (3% ispod prosjeka), a na drugim lokacijama 2.642 KM (26% iznad prosjeka). Ova odstupanja nisu statistički značajna i nije ih moguće adekvatno obrazložiti na osnovu raspoloživih podataka. Tabela 6 i Grafikon 3 prikazuju rezultate analize na šest lokacija.


0

171 171

445

693

477512

212

502

404 404

115 140

221 221

100

200

300

400

500

600

700

800

Policija

Admin. centar / glavni grad Druge lokacije

Sud Tužilaštvo Centar za socijalni rad

Zavod za hitnu medicinsku

pomoć

Dom zdravlja Centar za mentalno zdravlje

Administrativni centar Druge lokacije UKUPNO

Sektor / Institucija

Uku

pan

tro

šak

KM

Bro

j pre

živj

elih

Pro

sječ

an t

roša

k p

reži

vjel

e p

o

inst

itu

ciji

KM

Uku

pan

tro

šak

KM

Bro

j pre

živj

elih

Pro

sječ

an t

roša

k p

reži

vjel

e p

o

inst

itu

ciji

KM

Ad

min

istr

ativ

ni

cen

tar

Dru

ge

loka

cije

Uku

pn

o

Policija 534.125 3.125 171 1.196 7 171 100% 0% 100%

Sud 322.959 725 445 14.545 16 693 96% 4% 100%

Tužilaštvo 389.979 817 477 6.494 12 512 98% 2% 100%


1.247.063 4.667 1.094 22.235 35 1.376 98% 2% 100%

Centar za socijalni rad 792.562 3.125 254 13.318 20 502 98% 2% 100%

Socijalna zaštita 792.562 3.125 254 13.318 20 502 98% 2% 100%

Zavod za hitnu medicinsku pomoć

55.561 137 406 688 2 404 99% 1% 100%

Dom zdravlja 13.056 110 119 2.765 18 140 83% 17% 100%


24.806 112 221 3.038 18 221 89% 11% 100%

Zdravstvo 93.423 359 746 6.491 38 765 94% 6% 100%

Ukupno 2.133.048 8.151 2.093 42.044 93 2.643 98% 2% 100%

Tabela 6: Ukupni godišnji troškovi institucija na šest lokacija – administrativni centri u odnosu na druge lokacije

Grafikon 3: Prosječni godišnji troškovi institucija po žrtvi u administrativnim centrima u odnosu na druge lokacije


3.2. TROŠAK INDIVIDUA

3.2.1. Uvod u izračun troška na nivou individue

Finansijski i oportunitetni troškovi preživjelih procijenjeni su na osnovu informacija prikupljenih uz pomoć nevladinih organizacija, te od 55 preživjelih na pet lokacija obuhvaćenim istraživanjem i to Sarajevo, Bijeljina, Zenica, Banjaluka, Višegrad. S obzirom da su ispitane preživjele korisnice sigurnih kuća, postoji mogućnost određenih odstupanja u odnosu na troškove preživjelih koje nisu korisnice ove usluge.

Profil ispitanica i uticaj nasilja na radnu sposobnost preživjele prikazuje Tabela 7. Oko 55% ispitanica dolazi iz ruralnih područja relativno udaljenih od administrativnih centara

u kojima se pružaju usluge, a 29% ispitanica živi na udaljenosti 10-25 km od administrativnog centra, što implicira dodatne troškove potrebne da bi se pristupilo postojećim uslugama, a prije svega o troškovima prevoza.

Istraživanje je pokazalo da je 2017. godine oko 78% ispitanica korisnica sigurnih kuća koje su doživjele nasilje u porodici bilo nezaposleno (aktivni u domaćinstvima). Od tih 78% preživjelih uticaj nasilja u porodici na njih 42% bio je poražavajući jer žene u nisu bile sposobne da nastave svakodnevnu rutinu ili da učestvuju u porodičnim aktivnostima. S druge strane, samo je 15% ispitanica identificirano kao zaposleno. Od toga, za 4% ispitanica nasilje je rezultiralo gubitkom posla ili smanjenim primanjima, dok za preostalih 11% nasilje nije imalo uticaja na radni odnos. Preostalih 7% preživjelih nije dalo odgovore na ova pitanja.

Tabela 7: Profil ispitanica i uticaj nasilja na rad (plaćeni i neplaćeni rad)

Boravište žrtve

Urbano područje 23 42%Ruralno područje 30 55%Bez odgovora 2 4%

Udaljenost od administrativnog centra

Do 10 km 6 11%

10 - 25 km 16 29%

25 km i više 5 9%

Bez odgovora 28 51%

Radno-pravni status i uticaj na rad

Zaposlene 8 15%

Gubitak posla 1 2%

Bez utjecaja 6 11%

Smanjena primanja 1 2%

Nezaposlene 55 78%

Djelomična nemogućnost rada 43 42%

Potpuna nemogućnost 23 13%

Bez utjecaja 7 24%

Bez odgovora 4 7%


Analiziran je i stepen korištenja usluga javnih institucija (Grafikon 4). Čak 96% preživjelih je pristupilo policiji i prijavilo nasilje, a 94% je referirano ili je pristupilo u centar za socijalni rad. Nasilje je uticalo na psihofizičko zdravlje kod čak 87% preživjelih koje su zatražile zdravstvene usluge. Kod 74% ispitanica nasilje je za epilog imalo uklučivanje tužilaštva i pokretanje sudskog spora. Međutim, s obzirom da su ispitanice korisnice sigurnih kuća, ovaj podatak se ne može ekstrapolirati na nivo BiH. Relevantniji podatak prikazan je u prethodnom poglavlju, a po njemu usluge suda i tužilaštva koristi tek oko 25% preživjelih.

Značajan je podatak o stepenu korištenja zdravstvenih usluga kod 87% ispitanica, a koji je višestruko veći od zvaničnih podataka dobijenih od zdravstvenih ustanova. Navedeno odstupanje ukazuje na izražen problem neevidentiranja preživjelih nasilja u ustanovama javnog zdravstva. Shodno primijenjenoj metodologiji, nažalost, nije bilo moguće utvrditi u kojoj mjeri se navedeno odstupanje odnosi na neusklađenost evidentiranja nasilja u ustanovama za pružanje zdravstvenih usluga, na to koliko preživjele koriste usluge javnog zdravstva nezavisno od postojećih referalnih mehanizama, kao i na stepen korištenja zdravstvenih usluga u privatnim ustanovama.

3.2.2. Procijenjeni jedinični i ukupni trošak

Po kategorijama troškova, najveći ukupni godišnji troškovi preživjelih odnose se na putne troškove (28%) i troškove savjetovanja (28%), te lijekova i participacije (25%), kao što

Grafikon 4: Stepen u kojem su ispitane preživjele koristile usluge institucija

58.5%

96.2%

73.6%

94.3%

86.8%

Pravna pomoć

Policija

Sud/ Tužilaštvo

Socijalni rad

Zdravstvo

je prikazano u Tabeli 8. Ova struktura ukazuje na nizak nivo pristupa uslugama u ruralnim sredinama (gdje živi većina ispitanica) u odnosu na administrativne centre.

Po kategorijama usluga, najveći prosječni troškovi po žrtvi odnose se na usluge pravne pomoći, odnosno angažman advokata (211 KM) i zdravstvene usluge (206 KM). Posmatrano po lokacijama, prosječni troškovi po žrtvi najniži su u Sarajevu i Zenici, a najviši u Bijeljini i Višegradu. Usporedbom dobijenih odgovora od nevladinih organizacija, kao vjerovatan razlog za to nameće se nedostajući kapacitet u institucijama koje pružaju ove usluge. Tabela 9 prikazuje detalje.

Tabela 8: Ukupni troškovi ispitanih 55 preživjelih

Trošak po vrsti Ukupno u KM

Putovanje 5.457Participacija 1.275

Lijekovi 3.602

Savjetovanje 5.400

Ostalo 3.638

28%

6%

19%

28%

19%

Ostalo

SavjetovanjePutovanje

Lijekovi

Participacija


Ekstrapoliranjem dobijenih rezultata na nivo entiteta, prosječni trošak preživjele u Federaciji BiH iznosio bi 213,70 KM, a u Republici Srpskoj 668,90 KM. Za BiH, prosječni ponderirani trošak po žrtvi iznosio bi 395,78 KM, a ukupni troškovi za projiciranih 13.158 preživjelih iznosili bi 5.210.000 KM.

Usporedbom rezultata u domenu troškova pravne pomoći koje snose preživjele, a nakon intervjuiranja predstavnika nevladinog sektora na posmatranim lokacijama, kao jedan od mogućih razloga nameće se zaključak da postojeće usluge besplatne pravne pomoći ne obezbjeđuju dostatan kapacitet u smislu raspoloživih

Institucije / usluga

Banja Luka Bijeljina Višegrad Sarajevo Zenica Total/average

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Žrta

va

Troš

ak p

o žr

tvi

Zdravstvo 12 138 12 461 2 310 9 148 11 31 46 206

Socijalni rad 12 19 12 62 4 50 11 18 11 16 50 31

Sud / Tužilaštvo 11 19 12 48 1 0 5 4 10 18 39 25

Policija 12 15 12 28 4 15 12 20 11 2 51 16

Pravna pomoć

5 328 12 321 4 23 5 10 5 182 31 211

Tabela 9: Prosječni (jedinični) trošak korištenja usluga koje plaćaju preživjele (po žrtvi)

Negativni uticaj nasilja na ostvarivanje dohotka

Ukupno Po žrtvi godišnje Po žrtvi ukupno

Smanjena produktivnost u domaćinstvu

70.380 1.280 8.531

Potpuna nemogućnost angažiranja u domaćinstvu

42.840 779 5.193

Potpuna nemogućnost stjecanja dohotka

10.320 188 1.251

Smanjena mogućnost stjecanja dohotka

5.160 94 625

Ukupno KM: 2.340 15.600

Tabela 10: Uticaj nasilja na ostvarivanje dohotka (oportunitetni trošak)

savjetnika, te da postoji nedostatak stručne podrške tokom cjelokupnog postupka.

Oportunitetni troškovi izračunati su na osnovu dobijenih podataka o radno-pravnom statusu preživjelih i uticaju nasilja na sposobnost rada u domaćinstvu, odnosno sposobnost zarađivanja na tržištu. Kao što prikazuje Tabela 10, iznos oportunitetnog troška po žrtvi je 2.340 KM na godišnjem nivou (a oko 15.600 KM tokom radnog vijeka preživjele). Za projiciranih 13.158 preživjelih za BiH godišnji oportunitetni troškovi iznosili bi 30.790.000 KM.

89

89 Ukupni iznos oportunitetnih troškova po žrtvi iz-računat je smanjenjem budućeg novčanog toka (budućih prihoda preživjele) tokom prosječnog perioda radnog vije-ka preživjele, po kamatnoj stopi od 3%.


3.3. UKUPNI TROŠAK OPŠTIH USLUGA PODRŠKE I TROŠAK NA NIVOU INDIVIDUE

Ukupni godišnji troškovi institucija i preživjelih na šest lokacija iznose oko 3.419.000 KM, od čega se 64% odnosi na troškove institucija, a 36% na troškove preživjelih90. Posmatrajući distribuciju po sektorima, zaključujemo da su troškovi preživjelih relativno najveći tamo gdje su troškovi institucija najmanji

90 Iznosi troškova preživjelih izračunati su na osno-vu referentnog broja preživjelih iz centara za socijalni rad na šest lokacija (3.145) i ponderiranog jediničnog pros-ječnog troška po žrtvi za BiH (395,78 KM).

Tabela 11: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima na šest lokacija

Pravosuđe Socijalna zaštita Zdravstvo Ukupno KM

Troškovi institucija 1.269.298 37% 805.881 24% 99.915 3% 2.175.094 64%

Troškovi preživjelih 236.782 7% 141.061 4% 866.828 25% 1.244.671 36%

Ukupno finansijski troškovi

1.506.080 44% 946.942 28% 966.743 28% 3.419.765 100%

Oportunitetni troškovi preživjelih 7.358.966

Ukupni ekonomski troškovi 10.778.731

(sektor zdravstva). Dakle, najviše izdvajanja iz individualnih sredstava žrtva akumulira za zdravstvenu zaštitu i lijekove. U sektoru pravosuđa nizak procenat izdvajanja može ukazivati i na to da preživjele zbog visokih troškova vođenja postupka odlučuju da ne pokreću parnice. Pored finansijskih troškova, ukupnim troškovima odgovora na nasilje u porodici treba dodati i oportunitetne troškove preživjelih, koji su procijenjeni na 7.350.000 KM godišnje. Tabela 11 i Grafikon 5 prikazuju rezultate analize.

Na prethodnom grafikonu vidljivo je da se, na osnovu provedene analize, najviše resursa u odgovoru na nasilje u porodici alocira na segment pravosuđa. Neophodno je, međutim, napomenuti da postoje značajna ograničenja u dobijenim rezultatima iz sektora zdravstva zbog izrazito niskog broja prijavljenih preživjelih u odnosu na ukupan broj preživjelih po lokacijama. Ukoliko bi se kao relevantan koristio podatak o učešću preživjelih koje koriste zdravstvene usluge u odnosu na ukupan broj preživjelih (86%), a prema podacima iz upitnika za preživjele, procjenjuje se da bi se na sektor zdravstva umjesto iskazanih nešto manje od 100 hiljada KM troškova institucija alociralo između 2.000.000 i 2.200.000 KM, i to bez uključenih troškova hospitalizacije. Time bi sektor zdravstva predstavljao najznačajniju kategoriju alociranih resursa.

Ektrapolacijom za nivo BiH, dobijeni ukupni iznos troškova institucija i preživjelih iznosi oko 32.871.000 KM, od čega se 84% odnosi na troškove institucija, a 16% na troškove preživjelih91. Distribucija po sektorima slijedi sličan trend kao i kod šest lokacija. Dodatno, godišnji oportunitetni troškovi preživjelih za BiH iznose oko 30.790.000 KM, dok su ukupni

91 Iznosi troškova preživjelih izračunati su na osno-vu referentnog broja preživjelih iz centara za socijalni rad za nivo BiH (13.158) i ponderiranog jediničnog prosječnog troška po žrtvi za BiH (395,78 KM).

Grafikon 5: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima na šest lokacija

1,269,298

1,506,080

236,782946,942

141,061

805,881

99,015

866,828

966,743

3,500,000

3,000,000

2,500,000

2,000,000

1,500,000

1,000,000

500,000

0Pravosuđe Socijalna

zaštitaZdravstvo

Troškovi domaćih institucija


Troškovi žrtava


ekonomski troškovi nasilja procijenjeni za područje BiH 63.661.667 KM. Tabela 12 i Grafikon 6 prikazuju rezultate analize.

Kao što je navedeno pri uporednom prikazu alociranih resursa po analiziranim sektorima, a slijedom niske pouzdanosti podataka o broju

preživjelih kojima je pružena zdravstvena usluga u odnosu na registrirani broj preživjelih (procjenjuje se da je navedeni omjer 1:8 do 1:21), ukupni alocirani resursi u zdravstvu finansirani iz javnih budžeta mogli bi iznositi i do 18 miliona KM.

Tabela 12: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima za BiH

Pravosuđe Socijalna zaštita Zdravstvo Ukupno KM

Troškovi institucija 16.143.232 49% 10.249.377 31% 1.270.736 4% 27.663.345 84%

Troškovi preživjelih 990.715 3% 590.212 2% 3.626.882 11% 5.207.809 16%


17.133.947 52% 10.839.589 33% 4.897.618 15% 32.871.154 100%

Oportunitetni troškovi preživjelih 30.790.523

Ukupni ekonomski troškovi 63.661.667

Grafikon 6: Pregled ukupnih godišnjih troškova institucija i preživjelih po sektorima za BiH

16,143,232

10,249,377

1,270,736

3,626,882

4,897,618

590,212

10,839,589990,715

17,133,947

35,000,000

30,000,000

25,000,000

20,000,000

15,000,000

10,000,000

5,000,000

0Pravosuđe Socijalna

zaštitaZdravstvo



Troškovi žrtava

3.4. TROŠAK SPECIJALIZIRANIH USLUGA PODRŠKE

3.4.1. Finansiranje specijaliziranih usluga podrške

Spektar specijaliziranih usluga podrške za preživjele predstavljen je detaljno u poglavlju u kojem je razmatran i kontekstualni okvir odgovora na nasilje u porodici. Razmatrajući navedene dokumente, okvir za procjenu troškova specijaliziranih usluga definirali smo u sljedećim segmentima:

• Uspostava minimalno jednog SOS telefona koji pokriva sve oblike nasilja nad ženama, a koji mora biti dostupan 24 sata dnevno sedam dana u sedmici;

• Siguran smještaj u specijaliziranim sigurnim kućama za žene, uz obezbijeđenu geografsku pokrivenost, tj. da su dostupne u svakoj regiji, te da je dostupno najmanje jedno porodično mjesto na 10.000 stanovnika;

• Pravno savjetovanje i zastupanje žena s ciljem rane intervencije i obezbjeđenja pristupa besplatnoj pravnoj pomoći i drugim oblicima podrške;

• Psihosocijalna pomoć i konsultacije.

Specijalizirane usluge trenutno u najvećem


obimu pružaju ženske nevladine organizacije.

SOS telefoni

Na SOS telefonu rade operaterke/volonterke iz sigurnih kuća koje su završile specijalne edukativne programe za rad sa osobama koje su preživjele nasilje u porodici. Troškove kratkog koda 1265 i 1264 prema Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH osiguravaju Gender centar Federacije BiH i Gender centar Republike Srpske, dok naknade za rad operaterki osiguravaju nevladine organizacije. Pozivi na SOS telefone osigurani su tokom 24 sata i besplatni su (troškove prema teleoperaterima snose entitetske vlade).

Sigurne kuće

U Federaciji BiH Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predvidio je finansiranje sigurnih kuća po sljedećem modelu: 70% ukupnih troškova rada sigurnih kuća snosi budžet Federacije BiH, a 30% budžet kantona, kao i daljnje uređenje kriterija i standarda za osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća. U Federaciji BiH se u prethodnim godinama na godišnjem nivou izdvajalo manje od 200.000 KM iz entitetskog budžeta, a određeno finansiranje obezbijeđeno je i u pojedinim kantonima i općinama. Na nivou Federacije BiH finansiranje rada sigurnih kuća se obezbjeđuje putem Javnog poziva Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Sredstva se raspoređuju na osnovu broja preživjelih koje su smještene na zahtjev centra za socijalni rad. Općinski i kantonalni nivo finansiranja sigurnih kuća po osnovu smještajnih kapaciteta je neujednačen, stim da sigurne kuće ne dobijaju sredstva na osnovu obaveznih dostupnih kapaciteta, kako bi to bilo u skladu s preporukama Istanbulske konvencije92.

U Republici Srpskoj zbrinjavanje preživjele nasilja u porodici u sigurnu kuću uređeno je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske. Prema ovom zakonu, isplata troškova privremenog zbrinjavanja preživjelih u sigurnu kuću koji se obezbjeđuju iz budžeta RS vrši se putem Ministarstva porodice, omladine i sporta na osnovu javnog konkursa. Isplata troškova zbrinjavanja osoba koje su preživjele nasilje u porodici u sigurnu

92 Istanbulska konvencija zahtijeva od država koje su ratificirale ovaj dokument da obezbijede neophodne kapacitete u formi broja ležaja za preživjele i njihovu djecu, bez obzira na činjenicu o stepenu zauzetosti raspoloživih mjesta.

kuću koji se obezbjeđuju iz budžeta jedinica lokalne samouprave vrši se putem centara za socijalni rad na osnovu rješenja o smještaju. Niz pravilnika uređuje ovu oblast, uključujući Pravilnik o načinu dodjele sredstava sigurnim kućama (propisuje način finansiranja 70% iz budžeta RS i 30% iz budžeta jedinica lokalne samouprave), Pravilnik o standardima za realizaciju sigurne kuće, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra sigurnih kuća93.

Besplatno pravna pomoć, zastupanje i informisanje žena94

Značajan broj ženskih nevladinih organizacija specijalizirao se za pružanje besplatne pravne pomoći koju čine pružanje pravnih informacija, savjeta i zastupanje žena preživjelih95. Manji broj ovih organizacija obavljaju terenske posjete ili imaju uredovne dane u mjestima izvan svojih sedišta, naročito u manjim mjestima. Tek rijetke organizacije zastupaju klijentice na sudu naročito zbog potreškoća sa pribavljanjem finansija za pružanje ovih usluga. Ženske organizacije rade i na pravnom osposobljavanju različitih grupa ili zajednica žena kako bi ženama približili njihova osnovna prava i mogućnosti zaštite u postojećim institucijama i organizacijama. Najveći broj ovih usluga finansiraju međunarodni donatori, a dijelom iz javnih budžeta kojima se sufinansira rad sigurnih kuća.

Psihosocijalna pomoć

Manji broj ženskih nevladinih organizacija pruža usluge psihosocijalne pomoći. Kao i u slučaju besplatne pravne pomoći, najveći broj ovakvih usluga pruža se preživjelim koje su smještene u sigurne kuće. Ova usluga se pruža i ambulantno, dakle za klijentice koje nisu smještene u sigurnim kućama. Jedan broj organizacija je kroz projekte i međunarodno finansiranje započeo rad na pružanju psihosocijalnog tretmana počiniocima nasilja. Najveći broj ovih

93 Vlada Republike Srpske, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Resor za porodicu – Dokumenti, dos-tupno na: http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Minis-tarstva/mpos/oPorodica/Pages/Splash.aspx#collapsible1 (23/7/2018)94 Za više: Edita Miftari, (2018) Analiza UN Women u pogledu kapaciteta policijskog i sektora besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini za implementaciju Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad žena-ma i nasilja u porodici. UN Women BiH.95 Udružene žene Banja Luka, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Lara Bijeljina, Medica Zenica, Centar ženskih prava Zenica, Most Višegrad, Budućnost Modriča, Vive žene Tuzla.


usluga finansiraju međunarodni donatori, a dijelom iz javnih budžeta kojima se sufinansira rad sigurnih kuća.

3.4.2. Trošak specijaliziranih usluga podrške

Pružanje specijaliziranih usluga podrške finansira se dijelom iz javnih budžeta, iz donatorskih bespovratnih sredstava i učešćem

nevladinih organizacija u vidu volonterskog rada. U Tabeli 13 prikazani su izvori finansiranja specijaliziranih usluga u Sarajevu, Bijeljini, Zenici i Banjaluci na osnovu podataka prikupljenih tokom istraživanja. Troškove specijaliziranih usluga u preostale dvije lokacije iz istraživanja Višegrad i Vitez nisu uključeni u analizu obzirom da na tim lokacijama ne postoje sigurne kuće, koje objedinjeno pružaju sve ili većinu specijaliziranih usluga.

Tabela 13: Finansiranje specijaliziranih usluga

Sektor Sarajevo Bijeljina Zenica Banja Luka

Dom

aći b

udže

ti

Don

ator

i

Uku

pno

Dom

aći b

udže

ti

Don

ator

i

Uku

pno

Dom

aći b

udže

ti

Don

ator

i

Uku

pno

Dom

aći b

udže

ti

Don

ator

i

Uku

pno

Zdravstvo - 128 128 - 23 51 - 375 625 - 0 286

Ekonomsko osnaživanje - 2.152 2.152 0 178 804 982 - 207 207

Besplatna pravna pomoć

- 275 275 15 35 50 1.513 750 2.263 368 0 368

SOS prijava nasilja - 44 44 51 51 - 207 207 - 9* 9

Sigurne kuće* 9.143 343 9.486 1.450 5.800 7.250 2.375 1.396 3.771 3.714 0 3.714

Ukupno po žrtvi KM: 9.143 2.941 12.084 1.493 5.909 7.402 4.316 3.532 7.848 4.368 216 4.584

*vlastiti doprinos u volontiranju

U nastavku teksta predstavljen je opis specijaliziranih usluga podrške i (dodatni) izvori finansiranja, koje pružaju nevladine organizacije na posmatranim lokacijama.

Fondacija lokalne demokratije (FLD) Sarajevo uspjela je u manjem iznosu putem donatorskih sredstava obezbijediti određenu količinu lijekova za preživjele u sigurnoj kući i pokrenula je pilotno socijalno preduzeće pomoću kojeg obezbjeđuje ekonomsko osnaživanje preživjelih. S druge strane, kritične tačke u pružanju specijaliziranih usluga u Sarajevu odnose se na nemogućnost obezbjeđenja održivog finansiranja besplatne pravne pomoći i operatera na SOS liniji. U sigurnoj kući ne postoji dnevno psihološko savjetovanje.

Slično kao u Sarajevu, Lara Bijeljina je u prethodnoj godini obezbijedila donatorska sredstava za sufinansiranje usluga u

zdravstvu (obezbjeđenje zdravstvenih usluga psihoterapije, usluga medicinske sestre, lijekova isl.), kao i za ekonomsko osnaživanje u formi obuke za usavršavanje vještina i pomoć pri traženju posla. S druge strane, pored činjenice da su obezbijeđena određena donatorska sredstva za rad besplatne pravne pomoći, ne postoje finansije da bi se obezbijedila pravna pomoć za vrijeme istrage i tokom sudskog procesa. Fondacija pruža usluge SOS telefona vlastitim resursima, ali nedostaje specijalistkinja za rad sa osobama koje su preživjele seksualno nasilje.

Medica Zenica ima dijelom osigurana donatorska sredstva i pruža usluge medicinske intervencije unutar sigurne kuće, a u saradnji s nadležnim zdravstvenim ustanovama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, na osnovu potpisanih protokola o saradnji. Organizacija je u prethodnom periodu osigurala i finansiranje određenih programa ekonomskog osnaživanja


i sufinansiranja besplatne pravne pomoći, kao i SOS telefona na području Zeničko-dobojskog kantona, a na osnovu Memoranduma o međusobnoj saradnji s Gender centrom Federacije BiH. U domenu finansiranja troškova sigurne kuće, kako navode u organizaciji, umjesto obezbjeđenja 70% finansija za troškova sigurne kuće, Federacija BiH je u prethodnoj godini za sve sigurne kuće izdvojila tek oko 160.000 KM.

Organizacija Udružene žene iz Banja luke pruža medicinske usluge, shodno njihovom zdravstvenom statusu, osobama koje su preživjele nasilje u porodici koje koriste posebnu mjeru podrške u sigurnoj kući i to u saradnji s ustanovama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Navedene usluge se u potpunosti finansiraju iz budžeta. Po istom principu obezbijeđeno je i djelomično finansiranje besplatne pravne pomoći. Programi ekonomskog osnaživanja finansiraju se limitiranim donatorskim sredstvima. Usluge SOS telefona koje se pružaju 24 sata dnevno, finansiraju se vlastitim fondom udruženja, pri čemu značajno nedostaju kapaciteti, posebno u vidu angažmana savjetnica. Sigurna kuća finansira se 70% iz budžeta Republike Srpske godišnjim iznosom od 260.000 KM, a 30% od lokalne zajednice. Istaknut je problem neblagovremenog raspolaganja budžetskim sredstvima kao manjak predviđenog učešća lokalnih zajednica u finansiranju.

Kao što pokazuje analiza troškova i finansiranja, stepen pokrića nedostajućeg iznosa finansiranja donatorskim sredstvima u značajnom obimu zavisi od kapaciteta nevladine organizacije da

prikupi sredstva, kao i od trenutnog interesa donatora da podrže aktivnosti u prevenciji i odgovoru na nasilje u porodici u BiH. Zato trenutni model ne predstavlja održiv način finansiranja neophodnih specijaliziranih usluga koje propisuje Istanbulska konvencija. Troškovi specijaliziranih usluga nisu u potpunosti obuhvaćene finansiranjem iz budžeta, a modalitet i učešće u finansiranju na ispitanim lokacijama se značajno razliku. Pored činjenice da određene usluge nisu dostupne ili nisu dostupne na način kako je propisano Istanbulskom konvencijom, priličan udio u finansiranju postojećeg troška otpada na sredstva donatora.

Trošak sigurne kuće i specijaliziranih usluga koje se pružaju u sigurnim kućama

U Bosni i Hercegovini trenutno je aktivno osam sigurnih kuća96 u kojima se pored sigurnog smještaja pružaju i neophodne medicinske, psihosocijalne, pravne i druge usluge ženama koje su preživjele nasilje. Neke sigurne kuće imaju uspostavljene dnevne centre za djecu, savjetovališta za rad sa muškarcima počiniocima nasilja u porodici, programe ekonomskog osnaživanja preživjelih. Sve sigurne kuće u BiH osnovane su i vode ih nevladine neprofitne organizacije.

FLD Sarajevo izradila je model za izračun troškova sigurne kuće uzimajući kao osnovu 35 raspoloživih ležaja i određen broj usluga koje se pružaju žrtvama (Tabela 14). Treba ukazati da ovakav pristup troška ne uključuje troškove hrane, odjeće, knjiga i pribora za školu za djecu smještenu u sigurnim kućama.

96 To su: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Budućnost Modriča, Udružene žene Banja Luka, Žena BiH Mostar, Žene sa Une Bihać, Vive žene Tuzla i Lara Bijeljina.


Vrsta troška Jedinica (mjesec) Po jedinici bruto

Ukupno godišnje

Supervizor Sigurne kuće

Izvršna direktorica NVO 12 500 6.000 BAMRukovoditelj/ica Sigurne kuće (100%) 12 2.400 28.800 BAM

Pravnik/ca (50%) 12 1.335 16.020 BAM

Pedagog (100%) 12 2.040 24.480 BAM

Koordinacija FLD (menadžment i finansije)

12 1.500 18.000 BAM

Socijalna radnica 24 2.200 52.800 BAM

Psihologinja 12 2.200 26.400 BAM

Medicinska sestra 12 2.200 26.400 BAM

Finansije 12 500 6.000 BAM

Struja / voda/ komunalne usluge /grijanje

12 1.800 21.600 BAM

Telefon/fax 12 200 2.400 BAM

Održavanje objekta i sitne popravke 12 600 7.200 BAMOdržavanje računara i web stranice (30%)

12 250 3.000 BAM

Osiguranje objekta 12 250 3.000 BAM

Gorivo, održavanje, registracija i osiguranje vozila

12 280 3.360 BAM

Zakup 0 BAM

PTT i bankovna provizija 12 100 1.200 BAM

Kancelarijski materijal 12 200 2.400 BAM

Ukupni troškovi sigurne kuće (35 ležaja)

255.060 BAM

Tabela 14: Troškovi sigurne kuće (35 ležaja) 97

Navedeni tabelarni prikaz procjene Fondacije lokalne demokratije predstavlja trenutni presjek troškova potrebnih za zadovoljavanjem zakonskih propisa i posredno Istanbulske konvencije. Takođe troškovi mogu varirati prema lokalitetima, te zavisiti od propisanih standarda za uspostavljanje i rad sigurnih kuća, te uključivati i druge troškove poput hrane, prevoza, lijekova, i sl.

97 Izvor: FDL Sarajevo


3.4.3. Ukupan trošak specijaliziranih usluga podrške prikazano kroz trošak sigurnih kuća

Prema preporukama Istanbulske konvencije države potpisnice dužne su obezbijediti jednu smještajnu jedinicu u sigurnim kućama na 10.000 stanovnika. Za BiH to znači osiguranje 340 mjesta i pratećih, dostupnih specijaliziranih usluga podrške za preživjele 24 sata sedam dana u sedmici. Prema posljednjim dostupnim podacima, u BiH je trenutno na raspolaganju 204 mjesta dok je za ispunjavanje standarda iz Konvencije nedostaje 136 mjesta i dostupnih specijaliziranih usluga podrške za osobe koje su preživjele nasilje u prodici.

Koristeći predhodno pokazani model za izračun troškova sigurne kuće koja osigurava cijeli niz specijaliziranih usluga podrške za preživjele i njihovu djecu, trošak trenutno dostupnih specijaliziranih usluga procjenjuje se na 1.486.635 KM godišnje. U slučaju pune primjene standarda Istanbulske konvencije u smislu dostupnog kapaciteta i kvaliteta podrške, ukupni procijenjen godišnji trošak specijaliziranih usluga za BiH bio bi 2.475.880 KM, a odnosi se na pružanje specijaliziranih usluga u okviru sigurnih kuća98.

98 Sigurne kuće podrazumijevaju obezbjeđenje sm-ještajnih kapaciteta za preživjele nasilja i njihovu djecu, ali i dostupnu medicinsku i psihosocijalnu pomoć, socijalnog radnika, pravnika i ostalo stručno i pomoćno osoblje. Kako Istanbulska konvencija nalaže da su države dužne obezbi-jediti kapacitet u broju ležaja i pristup uslugama, time uku-pni trošak vođenja sigurne kuće na ilustrativnom primjeru navedenom u poglavlju obračuna troškova specijaliziranih usluga korišten za izračin troška specijaliziranih usluga za BiH.


ZAKLJUČCI I PREPORUKEREPUBLIKA SRPSKA

Opšte preporuke za unapređenje provođenja Istanbulske konvencije:

• Alocirati sredstva iz javnih budžeta na opšte i specijalizirane usluge podrške, uključujući usluge podrške osobama koje žive u rizičnim partnerskim ili porodičnim zajednicama.

• Unaprijediti standardizaciju i praćenje provedbe protokola, kao i mehanizme multisektorske koordinacije.

• Poboljšati sistem prikupljanja podataka kako bi bili dostupni podaci o vrsti/kategoriji nasilja i odnosu između počinioca i preživjele, postupanju relevantnih institucija ili usluga koje pružaju institucije u istom slučaju, kao i o postupanju u slučajevima ponovljenog nasilja.

• Alocirati sredstva iz javnih budžeta na prevenciju nasilja, uključujući programe podizanja svijesti o nasilju nad ženama i nasilju u porodici kao krivičnom djelu; propagirati nultu toleranciju prema nasilju u porodici.

• Kontinuirano obavljati specijaliziranu obuku stručnjaka iz institucija i organizacija koje pružaju usluge i podršku ženama koje su preživjele nasilje.

Preporuke za unapređenje provođenja Istanbulske konvencije po sektorima

ZDRAVSTVENI SEKTOR

• Pojednostaviti i smanjiti procedure upućivanja preživjelih u zdravstvene ustanove, naročito za hitne slučajeve i teške povrede. Ovo uključuje unapređenje statistike putem unapređenja identifikacije, prijave i registracije slučajeva nasilja koje obavljaju zdravstveni radnici.

• Dodatno istražiti uzroke visokog izdvajanja za troškove zdravstvenih procedura koje snose preživjele (uključujući pojedinačne troškove za lijekove tokom hospitalizacije) i razmotriti konkretne mjere za obezbjeđenje boljeg pristupa zdravstvenoj zaštiti za preživjele nasilja u porodici.

• Istražiti mogućnosti objedinjavanja specijaliziranih usluga unutar centara za

mentalno zdravlje (psihološka podrška i savjetovanje i sl.) na svim lokacijama, a što bi podrazumijevalo minimum jedinstvenih standarda za ove usluge.

• Obezbijediti jedan krizni centar, na svakih 200.000 žena, za osobe koje su preživjele silovanje i osigurati njihov pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući reproduktivno zdravlje i profilaksu za HIV/AIDS.

PRAVOSUĐE

• Osigurati specijaliziranu uslugu pravne pomoći osobama koje su preživjele nasilje, uz uspostavljanje i osiguranje jedinstvenog minimalnog standarda za pružanje ove usluge, uključujući određeni stepen kvaliteta i kriterije za ostvarivanje ove usluge shodno potrebama preživjelih.

• Razviti procedure za provedbu procjene rizika od smrtnosti i rizika od ponovnog nasilja.

SEKTOR SOCIJALNIH I DRUGIH SRODNIH USLUGA

• Obezbijediti kontinuirano finansiranje postojećih sigurnih kuća te postepeno dostići standarde Istanbulske konvencije, koja predviđa jedno porodično mjesto na svakih 10.000 stanovnika te siguran smještaj u hitnim slučajevima, s pristupom kvalificiranom savjetovanju i pomoći u pronalaženju dugoročnog smještaja.

• Uspostaviti i osigurati finansiranje socijalnog stanovanja za korisnice usluga nakon što im se okonča smještaj u sigurnim kućama.

• Uspostaviti posebne programe i usluge koje se odnose na djecu koja su preživjela i djecu svjedoke u skladu sa Istanbulskom konvencijom, uključujući usluge za različite uzraste i odgovarajuće psihosocijalne intervencije specifično prilagođene djeci. Finansirati poboljšanje usluga kako bi, između ostalog, sve ponuđene usluge bile u najboljem interesu djeteta.

• Finansirati efikasne dostupne programe za rad sa počiniocima nasilja.


Preporuke za unapređenje multisektorskog odgovora na nasilje

Nepostojanje potrebnih evidencija o osobama koje su preživjele nasilje u porodici predstavlja jedan od najvećih problema u procjeni funkcioniranja multisektorskog odgovora. Sve institucije ne posjeduju evidenciju o broju preživjelih i broju intervencija, odnosno pruženih usluga, a nisu dostupni ni podaci o višestrukim intervencijama institucija u istom ili ponovljenom aktu nasilja u porodici. Takođe nema sveobuhvatne evidencije institucija koje čine multisektorski odgovor na nasilje, tako da je nemoguće odrediti tačan broj preživjelih i usluga koje različite institucije pružaju preživjelim. Nadalje, institucije ne vode evidenciju o utrošku ljudskih i materijalnih resursa za pružanje pojedinačnih usluga, zbog čega su ove kategorije najčešće ugrubo procijenjene na osnovu iskustva.

Stepen korištenja zdravstvenih usluga među 87% ispitanica preživjelih višestruko je veći od zvaničnih podataka dobijenih putem upitnika u zdravstvenim ustanovama (u odnosu na ukupan broj prijavljenih osoba koje su preživjele nasilje u porodici prema podacima centara za socijalni rad i policijskih uprava).

Navedeno odstupanje ukazuje na izražen problem nepostojanja evidencije preživjelih u ustanovama javnog zdravstva. Prema primijenjenoj metodologiji, nažalost, nije bilo moguće utvrditi u kojoj mjeri se navedeno odstupanje odnosi na neusklađenost evidentiranja nasilja u ustanovama za pružanje zdravstvenih usluga, na usluge u javnom zdravstvu koje koriste preživjele nezavisno od postojećih referalnih mehanizama, kao i na stepen korištenja zdravstvenih usluga u privatnim ustanovama.

Preporuke za finansiranje multisektorskog pristupa

• Vjerovatno najvažnija preporuka ove studije odnosi se na samo finansiranje mehanizma koordinacije multisektorskog pristupa. Naime, niti jedna institucija nema u svom budžetu uključene troškove koje bi pokrivali aktivnosti koordinacije multisektorskog pristupa. Iz tog je razloga koordinacija sasvim neformalna, a njena efektivnost i efikasnost zavise od napora pojedinačnih predstavnika institucija. Kako bi se ova koordinacija integrirala i postala

sistemsko rješenje, mora imati finansijsku potporu ma koliko simbolična ona bila. To bi takođe bio korak ka sagledavanju ove tematike kroz pronalaženje programskog rješenja i upotrebu programskog (rodno odgovornog) budžetiranja.

• Participacija za zdravstvene usluge predstavlja značajan finansijski trošak preživjelih. U tom domenu neophodno je unutar postojećih referalnih mehanizama ili na drugi djelotvoran način obezbijediti da preživjele budu oslobođene plaćanja usluga u zdravstvu po bilo kojem osnovu99.

• Većina centara za socijalni rad ima dežurstva socijalnih radnika poslije radnog vremena, kada po potrebi izlaze na teren i u saradnji s policijom rade na rješavanju slučajeva nasilja. Problem je, međutim, u činjenici da većina centara nema obezbijeđena sredstva za prekovremeni rad. Neophodno je putem centara za socijalni rad uvesti uslugu podrške osobama koje su preživjele nasilje u porodici 24 sata na dan sedam dana u sedmici, čime bi se omogućio institut prijave i dokumentiranja nasilja te funkcioniranje referalnog mehanizma u skladu s važećim propisima.

• Kao što pokazuju rezultati analize troškova, specijalizirane usluge za preživjele finansiraju se dijelom iz budžeta. Ova sredstva predstavljaju pozicionirane grantove100 za postojeće sigurne kuće koji se na godišnjem nivou doznačuju nevladinim organizacijama zaduženim za upravljanje sigurnim kućama. Ovaj način finansiranja sigurnih kuća ne osigurava održivo upravljanje postojećim resursima. Nadalje, u skladu s preporukama Istanbulske konvencije, neophodno je obezbijediti dodatne kapacitete te osigurati finansiranje SOS telefonskih linija, uključujući rad volontera i stručnih lica

99 Opšti utisak je da ustanove u zdravstvu (domo-vi zdravlja, centri za mentalno zdravlje i zavodi za hitnu medicinsku pomoć) nisu na valjan način uključeni u refe-ralni mehanizam s obzirom na činjenicu da broj preživjelih kojima operiraju zdravstvene ustanove u odnosu na broj preživjelih prijavljenih putem policijskih uprava i centara za socijalni rad ne prelazi prag od 8%. Navedeni podatak sma-tramo nepouzdanim pošto mnoge preživjele nisu zavedene u evidencijama zdravstvenih ustanova ili su primorane pristupiti zdravstvenoj usluzi na komercijalnoj osnovi. Do-datna potvrda ovom stavu je i značajno ograničenje ovog istraživanja u domenu troškova hospitalizacije preživjelih; naime, nije bilo moguće doći do relevantnih podataka o broju hospitaliziranih preživjelih, o pruženim uslugama niti o broju dana hospitalizacije preživjelih.100 Grantovi (RS) odnosno transferi (FBiH) koji se u budžetima namjenjuju korisnicima koji nisu tijela javne uprave, za postupke regulirane relevantnim zakonima, od-lukama i drugim aktima.


angažiranih u nevladinim organizacijama/sigurnim kućama, centrima za socijalni rad i drugim institucijama koje pružaju opšte i specijalizirane usluge podrške.

Preporučujemo:

1. Definirati i operacionalizirati jasan program aktivnosti institucija u okviru referalnog mehanizma101, s precizno navedenim koracima, ulogama, obavezama i odgovornostima svih institucija.

2. Unaprijediti elektronski sistem razmjene informacija (baze podataka) između institucija potpisnica protokola, koji bi omogućio pružanje potpunih i blagovremenih informacija o slučajevima nasilja (uključujući detaljne informacije o žrtvi i nasilniku), sa jasno definiranim načinom i odgovornostima za upravljanje bazom podataka i njeno održavanje. Sistem treba da omogući razmjenu i konsolidaciju podataka svih relevantnih institucija. Bilo bi dobro usvojiti jedinstvenu metodologiju za bilježenje broja preživjelih, te pruženih usluga institucija u okviru referalnog sistema u pojedinačnom slučaju nasilja u porodici.

3. Unaprijediti prakse planiranja i praćenja izvršenja budžetskih sredstava za sprečavanje nasilja u porodici po svim osnovama. Ovo podrazumijeva programsko planiranje u skladu s prioritetima politika u cilju postizanja željenih rezultata, te praćenje stvarnih troškova i redovno izvještavanje o troškovima. Ove informacije ključni su ulazni element za definiranje budućih aktivnosti, odnosno za uspostavu održivog sistema finansiranja;

4. Provesti aktivnosti usmjerene na jačanje svijesti i odgovornosti svih institucionalnih učesnika, čime bi se unaprijedilo povjerenje osoba koje su preživjele nasilje u porodici u sistem rada referalnog mehanizma.

101 Koji su primarno definirani Opštim protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u Republici Srpskoj, kao i Okvirom za lokalni protokol o saradnji i pos-tupanju u slučajevima nasilja u porodici na lokalnom nivou;

FEDERACIJA BiH

Opšte preporuke za unapređenje provođenja Istanbulske konvencije:

• Alocirati sredstva iz javnih budžeta na opšte i specijalizirane usluge podrške, uključujući usluge podrške osobama koje žive u rizičnim partnerskim ili porodičnim zajednicama.

• Unaprijediti standardizaciju i praćenje provedbe protokola, kao i mehanizme multisektorske koordinacije.

• Poboljšati sistem prikupljanja podataka kako bi bili dostupni podaci o vrsti/kategoriji nasilja i odnosu između počinioca i preživjele, postupanju relevantnih institucija ili usluga koje pružaju institucije u istom slučaju, kao i o postupanju u slučajevima ponovljenog nasilja.

• Alocirati sredstva iz javnih budžeta na prevenciju nasilja, uključujući programe podizanja svijesti o nasilju nad ženama i nasilju u porodici kao krivičnom djelu; propagirati nultu toleranciju prema nasilju u porodici.

• Kontinuirano obavljati specijaliziranu obuku stručnjaka iz institucija i organizacija koje pružaju usluge i podršku ženama koje su preživjele nasilje.

Preporuke za unapređenje provođenja Istanbulske konvencije po sektorima

ZDRAVSTVENI SEKTOR

• Pojednostaviti i smanjiti procedure upućivanja preživjelih u zdravstvene ustanove, naročito za hitne slučajeve i teške povrede. Ovo uključuje unapređenje statistike putem unapređenja identifikacije, prijave i registracije slučajeva nasilja koje obavljaju zdravstveni radnici.

• Dodatno istražiti uzroke visokog izdvajanja za troškove zdravstvenih procedura koje snose preživjele (uključujući pojedinačne troškove za lijekove tokom hospitalizacije) i razmotriti konkretne mjere za obezbjeđenje boljeg pristupa zdravstvenoj zaštiti za osobe koje su preživjele nasilje u porodici.

• Istražiti mogućnosti objedinjavanja specijaliziranih usluga unutar centara za mentalno zdravlje (psihološka podrška i savjetovanje i sl.) na svim lokacijama, a što bi podrazumijevalo minimum jedinstvenih standarda za ove usluge.

• Obezbijediti jedan krizni centar, na


svakih 200.000 žena, za osobe koje su preživjele silovanje i osigurati njihov pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući reproduktivno zdravlje i profilaksu za HIV/AIDS.

PRAVOSUĐE

• Osigurati specijaliziranu uslugu pravne pomoći preživjelim, uz uspostavljanje i osiguranje jedinstvenog minimalnog standarda za pružanje ove usluge, uključujući određeni stepen kvaliteta i kriterije za ostvarivanje ove usluge shodno potrebama preživjelih.

• Razviti procedure za provedbu procjene rizika od smrtnosti i rizika od ponovnog nasilja.

SEKTOR SOCIJALNIH I DRUGIH SRODNIH USLUGA

• Obezbijediti kontinuirano finansiranje postojećih sigurnih kuća te postepeno dostići standarde Istanbulske konvencije, koja predviđa jedno porodično mjesto na svakih 10.000 stanovnika te siguran smještaj u hitnim slučajevima, s pristupom kvalificiranom savjetovanju i pomoći u pronalaženju dugoročnog smještaja.

• Uspostaviti i osigurati finansiranje socijalnog stanovanja za korisnice usluga nakon što im se okonča smještaj u sigurnim kućama.

• Uspostaviti posebne programe i usluge koje se odnose na djecu koja su preživjele i djecu svjedoke u skladu sa Istanbulskom konvencijom, uključujući usluge za različite uzraste i odgovarajuće psihosocijalne intervencije specifično prilagođene djeci. Finansirati poboljšanje usluga kako bi, između ostalog, sve ponuđene usluge bile u najboljem interesu djeteta.

• Finansirati efikasne dostupne programe za rad sa počiniocima nasilja.

Preporuke za unapređenje multisektorskog odgovora na nasilje

Nepostojanje potrebnih evidencija o osobama koje su preživjele nasilje u porodici predstavlja jedan od najvećih problema u procjeni funkcioniranja multisektorskog odgovora. Sve institucije ne posjeduju evidenciju o broju preživjelih i broju intervencija, odnosno pruženih usluga, a nisu dostupni ni podaci o višestrukim intervencijama institucija u istom ili ponovljenom aktu nasilja u porodici. Takođe

nema sveobuhvatne evidencije institucija koje čine multisektorski odgovor na nasilje, tako da je nemoguće odrediti tačan broj preživjelih i usluga koje različite institucije pružaju žrtvama. Nadalje, institucije ne vode evidenciju o utrošku ljudskih i materijalnih resursa za pružanje pojedinačnih usluga, zbog čega su ove kategorije najčešće ugrubo procijenjene na osnovu iskustva.

Stepen korištenja zdravstvenih usluga među 87% ispitanica preživjelih višestruko je veći od zvaničnih podataka dobijenih putem upitnika u zdravstvenim ustanovama (u odnosu na ukupan broj prijavljenih osoba koje su preživjele nasilja u porodici prema podacima centara za socijalni rad i policijskih uprava).

Navedeno odstupanje ukazuje na izražen problem nepostojanja evidencije preživjelih u ustanovama javnog zdravstva. Prema primijenjenoj metodologiji, nažalost, nije bilo moguće utvrditi u kojoj mjeri se navedeno odstupanje odnosi na neusklađenost evidentiranja nasilja u ustanovama za pružanje zdravstvenih usluga, na usluge u javnom zdravstvu koje koriste preživjele nezavisno od postojećih referalnih mehanizama, kao i na stepen korištenja zdravstvenih usluga u privatnim ustanovama.

Preporuke za finansiranje multisektorskog pristupa

• Vjerovatno najvažnija preporuka ove studije odnosi se na samo finansiranje mehanizma koordinacije multisektorskog pristupa. Naime, niti jedna institucija nema u svom budžetu uključene troškove koje bi pokrivali aktivnosti koordinacije multisektorskog pristupa. Iz tog je razloga koordinacija sasvim neformalna, a njena efektivnost i efikasnost zavise od napora pojedinačnih predstavnika institucija. Kako bi se ova koordinacija integrirala i postala sistemsko rješenje, mora imati finansijsku potporu ma koliko simbolična ona bila. To bi takođe bio korak ka sagledavanju ove tematike kroz pronalaženje programskog rješenja i upotrebu programskog (rodno odgovornog) budžetiranja.

• Participacija za zdravstvene usluge predstavlja značajan finansijski trošak preživjelih. U tom domenu neophodno je unutar postojećih referalnih mehanizama ili na drugi djelotvoran način obezbijediti da preživjele budu oslobođene plaćanja


usluga u zdravstvu po bilo kojem osnovu102. • Većina centara za socijalni rad ima dežurstva

socijalnih radnika poslije radnog vremena, kada po potrebi izlaze na teren i u saradnji s policijom rade na rješavanju slučajeva nasilja. Problem je, međutim, u činjenici da većina centara nema obezbijeđena sredstva za prekovremeni rad. Neophodno je putem centara za socijalni rad uvesti uslugu podrške osobama koje su preživjele nasilje u porodici 24 sata na dan sedam dana u sedmici, čime bi se omogućio institut prijave i dokumentiranja nasilja te funkcioniranje referalnog mehanizma u skladu s važećim propisima.

• Kao što pokazuju rezultati analize troškova, specijalizirane usluge za preživjele finansiraju se dijelom iz budžeta. Ova sredstva predstavljaju pozicionirane transfere103 za postojeće sigurne kuće koji se na godišnjem nivou doznačuju nevladinim organizacijama zaduženim za upravljanje sigurnim kućama. Ovaj način finansiranja sigurnih kuća ne osigurava održivo upravljanje postojećim resursima. Nadalje, u skladu s preporukama Istanbulske konvencije, neophodno je obezbijediti dodatne kapacitete te osigurati finansiranje SOS telefonskih linija, uključujući rad volontera i stručnih lica angažiranih u nevladinim organizacijama/sigurnim kućama, centrima za socijalni rad i drugim institucijama koje pružaju opšte i specijalizirane usluge podrške.

102 Opšti utisak je da ustanove u zdravstvu (domo-vi zdravlja, centri za mentalno zdravlje i zavodi za hitnu medicinsku pomoć) nisu na valjan način uključeni u refe-ralni mehanizam s obzirom na činjenicu da broj preživjelih kojima operiraju zdravstvene ustanove u odnosu na broj preživjelih prijavljenih putem policijskih uprava i centara za socijalni rad ne prelazi prag od 8%. Navedeni podatak sma-tramo nepouzdanim pošto mnoge preživjele nisu zavedene u evidencijama zdravstvenih ustanova ili su primorane pristupiti zdravstvenoj usluzi na komercijalnoj osnovi. Do-datna potvrda ovom stavu je i značajno ograničenje ovog istraživanja u domenu troškova hospitalizacije preživjelih; naime, nije bilo moguće doći do relevantnih podataka o broju hospitaliziranih preživjelih, o pruženim uslugama niti o broju dana hospitalizacije preživjelih.103 Grantovi (RS) odnosno transferi (FBiH) koji se u budžetima namjenjuju korisnicima koji nisu tijela javne uprave, za postupke regulirane relevantnim zakonima, od-lukama i drugim aktima.

Preporučujemo:

1. Definirati i operacionalizirati jasan program aktivnosti institucija u okviru referalnog mehanizma, s precizno navedenim koracima, ulogama, obavezama i odgovornostima svih institucija.

2. Unaprijediti elektronski sistem razmjene informacija (baze podataka) između institucija potpisnica protokola, koji bi omogućio pružanje potpunih i blagovremenih informacija o slučajevima nasilja (uključujući detaljne informacije o žrtvi i nasilniku), sa jasno definiranim načinom i odgovornostima za upravljanje bazom podataka i njeno održavanje. Sistem treba da omogući razmjenu i konsolidaciju podataka svih relevantnih institucija. Bilo bi dobro usvojiti jedinstvenu metodologiju za bilježenje broja preživjelih, te pruženih usluga institucija u okviru referalnog sistema u pojedinačnom slučaju nasilja u porodici.

3. Unaprijediti prakse planiranja i praćenja izvršenja budžetskih sredstava za sprečavanje nasilja u porodici po svim osnovama. Ovo podrazumijeva programsko planiranje u skladu s prioritetima politika u cilju postizanja željenih rezultata, te praćenje stvarnih troškova i redovno izvještavanje o troškovima. Ove informacije ključni su ulazni element za definiranje budućih aktivnosti, odnosno za uspostavu održivog sistema finansiranja;

4. Provesti aktivnosti usmjerene na jačanje svijesti i odgovornosti svih institucionalnih učesnika, čime bi se unaprijedilo povjerenje preživjelih nasilja u porodici u sistem rada referalnog mehanizma.


O INNOVA MANAGEMENT CONSULTING

INNOVA Management Consulting je konsultantska kompanija osnovana u aprilu/travnju 2007. godine u Sarajevu. Kompaniju INNOVA čine iskusni i visoko obrazovani stručnjaci koji posjeduju jaka tehnička i analitička znanja u brojnim aspektima strateškog i operativnog menadžmenta. INNOVA primjenjuje najviše standarde kvaliteta u svim svojim aktivnostima i projektima koje uspješno provodi u Bosni i Hercegovini te zemljama regiona.

Ponosni smo na činjenicu da naši stručnjaci svakodnevno osmišljavaju učinkovita rješenja za klijente, te da to činimo uz visok nivo integriteta i profesionalizma. U sklopu našeg rada s javnim i civilnim sektorom sarađujemo sa ministarstvima i agencijama na svim nivoima vlasti kako bi se poboljšanim učinima i postignutim rezultatima kroz proces strateškog

planiranja, jačanja procesa izrade javnih politika i njihovih povezivanja sa operativnim planovima. Naš rad, između ostalog, uključuje analizu politika i razvoja za pojedine sektore, planiranje programa, organizacioni razvoj i menadžment promjena, strateško planiranje, jače povezivanje politika vladinih institucija sa planiranjem budžeta, uključujući budžetiranje vezano za rezultate, cost-benefit analizu, rodno odgovorno budžetiranje i rodno odgovornu analizu i slično. U sklopu našeg rada sa privatnim sektorom pružamo tehničku asistenciju firmama da unaprijede svoju konkurentnost na tržištu i iskoriste svoje potencijale na najbolji način.

Mi u kompaniji INNOVA pomažemo našim klijentima da pronađu praktična rješenja za pozitivnu transformaciju svog poslovanja.


ANEKS 1 ČLANOVI TEHNIČKE SAVJETODAVNE GRUPE

1. Joško Mandić, Agencija za ravnopravnost spolova BiH

2. Fatima Bećirović, Gender centar Federacije BiH

3. Tijana Arambašić-Živanović, Gender centar Republike Srpske

4. Adisa Mehić, Ministarstvo zdravstva Federacije BiH

5. Ivanka Marković, predsjednica Savjeta za suzbijanje nasilja u porodici i porodičnoj zajednici Republike Srpske

6. Sabiha Husić, direktorica, Medica Zenica

7. Jasmina Mujezinović, direktorica, Fondacija lokalne demokratije

8. Amela Bašić Tomić, Udružene žene Banja Luka;

9. Indira Mehić-Čejvan, Udruženje socijalnih radnika

10. Suvada Kuldija, Udruženje žena policajaca

11. Dijana Petković, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske

12. Sanja Skenderija, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske

13. Emira Slomović, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH


ANEKS 2 BIBLIOGRAFIJA

UN Women. 2019. Pregled multisektorskog odgovora na nasilje u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini.

UN Women. 2019. Analiza UN Women u pogledu kapaciteta policijskog i sektora besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini za implementaciju Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

UN Women. 2017. Analiza procjene kapaciteta za prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama i djevojčicama i nasilja u porodici.

Marija Babović i dr. 2013. Rasprostranjenost i karakteristike nasilja nad ženama u BiH. Agencija za ravnopravnost spolova u BiH.

García-Moreno, Claudia; Stöckl, Heidi (2013), “Protection of sexual and reproductive health rights: addressing violence against women”, Health and human rights in a changing world, Routledge, pp. 780–781.

Day, Tanis, Katherine McKenna, and Audra Bowlus, The Economic Costs of Violence against Women: An Evaluation of the Literature (London, Ontario: United Nations and the University of Western Ontario, 2005. International Center for Research on Women, Intimate Partner Violence: High Costs to Households and Communities (Washington, D.C.: International Center for Research on Women, 2009).

CoE. 2014. Overview of studies on the costs of violence against women and domestic violence, Directorate General of Democracy. Strasbourg / Vijeće Evrope, 2014.

Duvvury, N. et al. 2013. Intimate Partner Violence: Economic Costs and Implications for Growth and Development. Women’s Voice, Agency & Participation Research Series 2013 No. 3, World Bank.

Fliedner, J. et al. 2013. Coûts de la violence dans les relations de couple. Bureau fédéral de l’égalité entre femmes et hommes BFEG, Confédérationsuisse.

ICRW and UNFPA. 2009. Intimate Partner Violence: High Costs to Households and

Communities.

Logan, T. K. et al. 2012. The Economic Costs of Partner Violence and the Cost-Benefit of Civil Protective Orders, in Journal of Interpersonal Violence, April 2012 27(6): 1137-1154 Rasmussen I. et. al. 2012. Samfunnsøkonomiske kostnader av vold i nære relasjoner 2012/41.

Somach, S.D. and Abouzeid, G. 2009. Egypt Violence Against Women Study: Literature Review of Violence Against Women. USAID.

Petrić, N., Vidović, G. i Žigić, R. 2012. Analiza usklađenosti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (Republike Srpske) sa međunarodnim standardima. Fondacija Udružene žene Banja Luka.

Međunarodno zakonodavstvo, politike, izvještaji

Vijeće Evrope. 2014. Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (CETS No.210).

Vijeće Evrope (2011) Izvještaj sa pojašnjenjem odredbi Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Serija sporazuma Vijeća Evrope - Br. 210.

Vijeće Evropske unije. 2016. Zaključci Vijeća o Akcionom planu za ravnopravnost spolova 2016-2020 Brisel, 26.10.2015. (OR. en) 13201/15

UN Essential Servise Package for Women and Girls Subject to Violence. 2015. (UN Women, UNFPA, WHO, UNDP i UNODOC)

Ujedinjeni Narodi, Sastanak ekspertne grupe 2007. Pokazatelji za mjerenje nasilja nad ženama.

Zakoni, politike, vladini izvještaji

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Službeni glasnik RS br. 102/12, 108/13 i 82/15.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, broj 20/13.

Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst (Službeni


glasnik BiH br. 32/10).

Aneks I Ustava BiH “Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini”.

Gender akcijski plan Bosne i Hercegovine za razdoblje 2013.-2017. godine, Službeni glasnik BiH br. 98/13.

ARS BIH. 2015. Okvirna strategija za provedbu Istanbulske konvencije u BiH za period 2015-2018.

Vlada RS. 2014. Strategija za suzbijanje nasilja u porodici Republike Srpske (2014-2019).

Vlada FBiH. 2013. Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017).

Šesti periodični izvještaj Bosne i Hercegovine o provedbi Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (2013-2016). 2017. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH.

Priručnici:

Gender centar Republike Srpske (mart 2018.) PRIRUČNIK: Multisektorski odgovor na nasilje nad ženama i nasilje u porodici.

Gender centar Federacije BiH. 2017. Postupanje u slučajevima nasilja u porodici – Multisektorski odgovor - Zaštita, pomoć i podrška žrtvama nasilja u porodici - Provođenje zaštitnih mjera izrečenih počiniocima nasilja u porodici.

Vlada Republike Srpske Gender centar – Centar za jednakost i ravnopravnost polova. 2008. Sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srpskoj - Priručnik za postupanje subjekata zaštite.

Web izvori:

UN Women. Virtual Knowlege Centre to End Violence against Women and Girls. Web page: http://www.endvawnow.org/en/articles/1503-the-multi-sectoral-model.html (16/7/2018).

European Parliament. Fact Sheets on the European Unioin. Equality between men and women (online), dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/factsheets/en/sheet/59/

e q u a l i t y - b e t w e e n - m e n - a n d - w o m e n (26/9/2018).

Vlada Republike Srpske, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Resor za porodicu – Dokumenti, dostupno na: http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpos/oPorodica/Pages/Splash.aspx#collapsible1 (23/7/2018).


ANEKS 3 PRETHODNO KONSULTIRANE STUDIJE

Autor Korišteni podaci Kategorije troškova

Centar za žensko pravo, 2016

Izvještaj ispituje troškove koje snose 3 grupe (preživjele/preživjeli, organizacije civilnog društva i vlada) u skladu s pozitivnim pravnim propisima i praksom zaštite u Moldaviji.

Postojeće usluge (odvojene od novih usluga u skladu s uslovima Istanbulske konvencije)Jedinični troškovi usluga specijaliziranih centara i troškovi ‘minimalnog’ paketa usluga LPAs Troškovi koji izražavaju šire društvene izglede na opštem nivou.

N. Duvvury i dr.; 2013 Procjene podataka na osnovu prethodnih analiza provedenih na temu ekonomskih troškova nasilja nad ženama.

Pravosudni sistem – zdravstveni sistem (zaštita i liječenje). Socijalne usluge (skloništa, podrška u vidu prihoda, usluge podrške). Troškovi koje snose pojedinačno žene (zdravstvena zaštita, smještaj, sklonište, sudski troškovi). Prošli prihod za domaćinstva i sveukupnu privredu (izgubljene zarade, smanjena produktivnost i pad u poreskim prihodima). Troškovi druge generacije (uticaj na djecu, uticaj na formiranje ljudskog kapitala).

K. Mcinturff, Kanadski centar za političke alternative; 2013

Procjene na osnovu službenih statističkih i budžetskih izvora podataka od različitih aktera u javnom sektoru

Troškovi pravosudnog sistema (policija, sudovi, tužilaštva, pravna pomoć, zatvaranje, uslovne kazne, uslovni otpusti, naredbe za građansku zaštitu). Troškovi preživjelih (zdravstvena zaštita, usluge za mentalno zdravlje, pokušaji samoubistva, gubitak produktivnosti te drugi lični troškovi). Troškovi trećih strana (troškovi socijalnih usluga, gubici za poslodavce).

J. Fliedner i dr., Savezni ured za ravnopravnost spolova; 2013; Švicarska

Službeni statistički podaci iz različitih izvora. Obračun godišnjih troškova radi se na osnovu dostupnih podataka ili na osnovu godišnjeg prosjeka.

Policija i pravosuđe (policija, javni tužilac, sudovi, krivični sistem). Usluge podrške žrtvama i počiniocima (savjetovališta za preživjele i počinioce, hitna pomoć, naknada, skloništa). Specijalističke i koordinacione agencije (savezni nivo, kantonalni nivo). Usluge zdravstvene zaštite (fizičke posljedice, psihičke posljedice). Izgubljena produktivnost (bolest (plaćeno/neplaćeno), invaliditet (plaćeno/neplaćeno), smrt (neplaćeno)). Vrste troškova:Direktni mjerljivi troškovi (npr. policijske intervencije).


Autor Korišteni podaci Kategorije troškova

I. Rasmussen i dr.; (2012); Norveška

Procjene na osnovu službenih statističkih i budžetskih izvora podataka od 2010. Analiza koristi podatke iz sektora pravosuđa (policija, pravosuđe, krivični sistem, pravna pomoć); zdravstvenog sektora (hitna pomoć, dugoročna pomoć); kao i socijalnog sektora (usluge socijalne podrške i koristi).

- Policija. - Pravosuđe (tužilaštvo, dječiji centri za zagovaranje, sudovi, popravne ustanove, medijacija). - Usluge zdravstvene zaštite (medicinska zaštita, psihološka zaštita) - Usluge podrške (krizni centri, centri za porodične terapije, služba za zaštitu djece, centri za liječenje, telefonske pomoćne linije). - Obrazovanje i obuka (Norveški centar za nasilje i traumatski stres, regionalni centar za nasilje, traumatski stres i prevenciju samoubistva, finansiranje istraživanja). - Druga ministarstva i državne institucije (Ministarstvo zdravstva i zaštite, Direktorat za zdravstvo, Ministarstvo obrazovanja i istraživanja, Ministarstvo za djecu, ravnopravnost i socijalnu inkluziju, Direktorat za djecu, omladinu i porodicu, Ministarstvo pravde). - Porezi (marginalni troškovi iz javnih sredstava). - Gubitak radne produktivnosti (nesposobnost za rad). - Izgubljeni životi.

T. K. Logan i dr.; 2012 Intervjui sa 213 žena kojima su dodijeljene mjere zaštite od nasilnih muških partnera.

Ispitivanje širokog spektra ekonomskih troškova, kao i troškova-koristi od naredbi za građansku zaštitu.

Međunarodni centar za istraživanje o ženama (ICRW) i Populacijski fond Ujedinjenih Nacija (UNFPA); 2009; Bangladeš, Maroko i Uganda

Anketa o jednoj kvalificiranoj ženi po domaćinstvu.

Direktni troškovi nasilja intimnih partnera za domaćinstva i zajednice (stvarni izdaci i vrijednost usluga korištenih u odgovoru na nasilje intimnog partnera). Indirektni troškovi nasilja intimnih partnera za domaćinstva (izgubljene zarade i produktivnost usljed povrede).


ANEKS 4 SPISAK INSTITUCIJA UKLJUČENIH U ISTRAŽIVANJE

Loka

cija

/in

stit

uci

ja

Ban

ja L

uka

Bije

ljin

a

Sar

ajev

o

Viš

egra

d

Vit

ez

Zen

ica

Cent

ar z

a so

cija

lni

rad

Centar za socijalni rad Banja Luka Tel: +387 (0)51 348 515 [email protected] [email protected]

Centar za socijalni rad Bijeljina Tel: +387 (0)55 207 546 [email protected]

Centar za socijalni rad Kantona Sarajevo T: +387(0)33 [email protected]

Centar za socijalni rad Višegrad T: +387 (0)58 620 310 [email protected]

Centar za socijalni rad Vitez T: +387 (0)30 [email protected]

Centar za socijalni rad Zenica T: +387(0)32 202-490T: +387(0)32 202-322 [email protected]

Zdra

vstv

o

JUZ Dom zdravlja Banja Luka Tel: +387 (0)51 230-200 +387 (0)51 230-210 [email protected]

JUZ Dom zdravlja Bijeljina T: +387 (0)55 415 111 [email protected]

Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo Tel: +387(0)33 562-104 [email protected]

Dom zdravlja Višegrad T:+38758 620-661

Klementina Nuk Vuković T: 030 [email protected]

JU Dom zdravlja Zenica T: +387 (0)32 403 418 [email protected]

Polic

ija

Ministarstvo unutrašnjih polova RS


MUP Kantona Sarajevo [email protected]


Policijska stanica Vitez, MUP SBK [email protected] T: +38730/511086

MUP ZEDO Tel: +387 (0)32 449-249

Tuži

lašt

vo

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka T: +387 (0)51 346 020 [email protected]

Okružno javno tužilaštvo Bijeljina T: +387 (0)55 209 152 [email protected]

Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo Radićeva 6, 71000 Sarajevo Tel: +387(0)33 276-856

Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu – Područna kancelarija u VišegraduTel. 058/343-225

Kantonalno tužilaštvo Sred-njobosanskog kantona

Kantonalno tužilaštvo ZEDO

Sud

Osnovni sud Banja Luka T: +387 (0)51 314 499

Osnovni sud u Bijeljini T: +38755 224 910

Općinski sud Sarajevo Portparol suda [email protected] T:+387567680

Osnovni sud Višegrad Tel. 058/620 763

Općinski sud u Travniku – odjeljenje u Vitezu

Općinski sud Zenica

Men

taln

o zd

ravl

je

JUZ Dom zdravlja Banja Luka Centar za metalno zdravlje [email protected]

JUZ Dom zdravlja Bijeljina Centar za mentalno zdravlje Centar za metalno zdravlje Tel: +387(0)55 415 260


JUZ Dom zdravlja Višegrad Centar za mentalno zdravlje T:+38758 620-661

Dom zdravlja Vitez

JU Dom zdravlja Zenica [email protected]

Boln

ice

Univerzitetski klinički centar RS Banja Luka T:+38751 342 100


Univerzitetska bolnica Foča T:+38758222500


ANEKS 5 PRISTUP ANALIZI TROŠKOVA POSTOJEĆIH USLUGA

TC DC IC Q UC

Sektor / Institucija Radnje/postupanja službenika/ca institucije

Jedinični trošak

Ukupni troškovi

BEZBJEDNOST I PRAVOSUĐE

Polic

ija

1.1.1. Intervencija na licu mjesta

UC = TC/broj intervencija na adresi preživjele

TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervenciju IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.1.2. Dokumentiranje nasilja

UC = TC/broj pripremljenih spisa

TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada na jednom predmetuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.1.3. Informiranje tima, centra za socijalni rad, tužilaštva

UC = TC/broj intervencija

TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme za informiranje u satima x Broj osoba uključenih u savjetovanje IC = DC x (ukupan institucionalni trošak komunikacija na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucije na plate i doprinose

1.1.4. Provedba mjera zaštite

UC = TC/broj intervencija

TC = DC + ICDC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme utrošeno u zaštiti x Broj mjera zaštite u prethodnoj godini x Broj osoba uključenih po jednoj zaštiti IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.1.5. Primanje poziva za intervencije

UC = TC/broj poziva

TC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Broj obavljenih poziva u prethodnoj godini (ili % od ukupno)

1.1.6. Privremeno lišavanje slobode i zadržavanje

UC = TC x % počinitelja nasilja u ukupnom u danima

TC = DC + IC DC = Procijenjeni trošak dnevnog lišavanja slobode x Broj dana zadržavanja počinitelja IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.1.7. Ostale intervencije policije vezane za nasilje u porodici

- TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada x Broj intervencija u prethodnoj godini x Broj uključenih osoba

= Ukupni troškovi = Direktni troškovi (rad, materijal i usluge)= Indirektni (režijski) troškovi= Količina (broj jedinica)= Jedinični troškovi = Ukupni troškovi (TC) / Količina (Q)



Jedinični trošak

Ukupni troškovi Su

d

1.2.1 Troškovi administracije po predmetu

UC = TC / broj pripremljenih spisa

TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme na pripremi dokumentacije x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervencijuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.2.2. Troškovi vremena sudije i daktilografa po predmetu


TC = DCS + DCD + IC DCS = Mjesečna bruto plata zaduženog sudije x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervenciju DCD = Mjesečna bruto plata zaduženog daktilografa x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervenciju IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.2.3. Žalbeni postupak (troškovi vremena sudije i daktilografa po predmetu i troškovi administracije)


TC = DCS + DCD + DCA + IC DCS = Mjesečna bruto plata zaduženog sudije x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj sudija uključenih u intervenciju DCD = Mjesečna bruto plata zaduženog daktilografa x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj daktilografa uključenih u intervenciju DCA = Mjesečna bruto plata zaduženog u administraciji x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervenciju IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.2.4 Troškovi odbrane

UC = TC / broj angažiranih branilaca po slučajevima

TC = Procijenjeni trošak po jednom postupku x Broj postupaka u prethodnoj godini

1.2.5 Troškovi vještaka

UC = TC / broj ugovorenih vještačenja

TC = Ukupni trošak prethodne godine na ime obrade predmeta nasilja u porodici

1.2.6 Troškovi sudske policije



1.2.7 Plea hearing - acting upon a criminal order

Izjašnjavanje o krivici - postupanje po krivičnom nalogu

TC = Ukupni trošak prethodne godine na ime izjašnjavanja o krivici u slučajevima nasilja u porodici

1.2.8. Costs related to the pronouncement of protec-tive measures

Troškovi izricanja zaštitnih mjera

TC = DC + ICDC = Procijenjeni trošak po jednom postupku x Broj postupaka u prethodnoj godini IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.2.9. Costs related to execution of protective measures

Troškovi provođenja zaštitnih mjera

TC = DC + ICDC = Procijenjeni trošak po jednom postupku x Broj postupaka u prethodnoj godini IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose



Jedinični trošak

Ukupni troškovi Tu

žila

štvo

1.3.1.a Postupanje po krivičnoj prijavi - dokumentiranje nasilja u porodici


TC = DC + IC DC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme na pripremi dokumentacije x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervencijuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.3.1.b Postupanje po prekršajnoj prijavi (RS)


TC = DC + ICDC = Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme na pripremi dokumentacije x Broj obavljenih intervencija x Broj osoba uključenih u intervencijuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.3.2 Troškovi vremena tužioca po slučaju


TC = DCS + DCD + IC DCS = Mjesečna bruto plata zaduženog sudije x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj sudija uključenih u intervenciju DCD = Mjesečna bruto plata zaduženog daktilografa x Prosječno vrijeme po predmetnoj dokumentaciji x Broj obavljenih intervencija x Broj daktilografa uključenih u intervenciju IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.3.3. Prikupljanje dokaza

UC = TC / broj istraga

TC = DC + IC DC = Broj zaposlenih u navedenom segmentu rada x Mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme za informiranje u satima x Broj osoba uključenih u savjetovanje IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.3.4. Vještačenje UC = TC / broj istraga

TC = DC + IC DC = Ukupan trošak postupka x Broj postupaka u prethodnoj godini DC = Ukupan trošak postupaka x broj postupaka po žalbi IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

1.3.5. Refundacija troškova za svjedoke

UC = TC / broj postupaka svjedočenja


1.3.6. Troškovi pritvora



1.3.7. Troškovi prevoza tužilaca do suda

UC = TC / broj ugovorenih predmeta

TC = Ukupni trošak prethodne godine na ime dolaska tužioca po predmetima nasilja u porodici



Jedinični trošak

Ukupni troškovi

SOCIJALNA ZAŠTITA

Cent

ar z

a so

cija

lni r

ad

2.1.1. Inicijalni savjetodavni rad

UC = TC / broj savjetovanja i intervjua

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom (jednog savjetovanja) u satima x Broj obavljenih savjetovanja u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji obavljaju savjetovanjeIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.2.a Socijalno savjetovanje

UC = TC / broj socijalnih tretmana

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih savjetovanja u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji obavljaju savjetovanje IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.2.b Pshihoterapijski tretman

UC = TC / broj psihoterapisjkih tretmana

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih savjetovanja u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji obavljaju savjetovanje IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.3. Pravno savjetovanje

UC = TC / broj termina pravnog savjetovanja

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih savjetovanja u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji obavljaju savjetovanjeIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.4. Pronalazak smještaja – akutni moment nasilja

UC = TC / broj smještenih preživjelih

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj usluga u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji smještajuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.5. Obuka UC = TC / broj preživjelih koje su prošle obuku

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih programa obuke u prethodnoj godini x Broj zaposlenih koji obavljaju obuku IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.6 Intervencija po prijavi nasilja

UC = TC / broj posjeta

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih posjeta u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih koji učestvuju u jednoj posjeti x Prosječni troškovi prevoza, goriva, dnevnica i sl. po jednoj posjetiIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose



Jedinični trošak

Ukupni troškovi Ce

ntar

za

soci

jaln

i rad

2.1.7. Terenski rad – naredne posjete žrtvama nasilja

UC = TC / broj posjeta

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada sa žrtvom u satima x Broj obavljenih posjeta u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih koji učestvuju u jednoj posjeti x Prosječni troškovi prevoza, goriva, dnevnica i sl. po jednoj posjeti IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.8. Sačinjavanje zvaničnih informacija i izvještaja

UC = TC / broj izvještaja

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada na jednom izvještaju x Broj sačinjenih izvještaja u prethodnoj godini x Broj zaposlenih angažiranih na izvještavanju IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.9. Pomoć djeci u slučajevima nasilja – smještaj u ustanovu

UC = TC / broj slučajeva zbrinjavanja djece

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada po jednoj medijaciji u satima x Broj obavljenih medijacija u prethodnoj godini x Broj zaposlenih angažiranih na medijacijama IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.10. Socijalna anamneza

UC = TC / broj izvještaja

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada na anamnezi x Broj obavljenih izvještaja u prethodnoj godiniIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.11. Pomoć djeci u slučajevima nasilja – psihoterapijska pomoć

UC = TC / broj djece kojoj je ukazana pomoć

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada na pružanju pomoći djetetu u satima x Broj obavljenih intervencija u prethodnoj godini x Broj zaposlenih angažiranih na intervencijamaIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.12. Koordinacija sa zdravstvenim ustanovama, policijom i ostalim institucijama (npr. sastanci, e-mail komunikacija)

UC = TC / broj ostvarenih kontakata

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Prosječno vrijeme rada na jednoj koordinaciji u satima x Broj obavljenih koordinacija u prethodnoj godini x Broj osoba angažiranih na koordinacijiIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.13. Pronalazak smještaja – nakon izlaska iz sigurne kuće ili druge vrste alternativnog smještaja

UC = TC / broj smještenih preživjelih

TC = Ukupna izdvajanja za troškove smještaja za preživjele u prethodnoj godini x Broj korisnika u prethodnoj godini

2.1.14. Finansijska i materijalna pomoć za preživjele nasilja u porodici

UC = TC / broj odobrenih oblika pomoći

TC = Ukupna izdvajanja za pomoć u prethodnoj godini x Broj korisnika u prethodnoj godini



Jedinični trošak

Ukupni troškovi Ce

ntar

za

soci

jaln

i rad

2.1.15. Aktivnosti na informiranju javnosti u promjeni svijesti

UC = TC / broj intervencija

TC = Ukupna izdvajanja u prethodnoj godini

2.1.17. 24-satna pokrivenost – aktivna i pasivna dežura


TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog x Vrijeme rada na telefonu-terenu u satima x Broj obavljenih intervencija u prethodnoj godini x Broj zaposlenih angažiranih na intervencijama IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

2.1.18 Ostale usluge, koje nisu ranije pobrojane


TC = Ukupna izdvajanja u prethodnoj godini

NVO

2.2.1 SOS UC = TC / broj uspostavljenih poziva

TC = trošak telefona + ostali troškovi osoblja/volontera

2.2.2 Sigurne kuće UC = TC / broj smještajnih jedinica

TC = ukupni trošak sigurne kuće

2.2.3. Besplatna pravna pomoć

UC = TC / broj ukazanih pravnih pomoći

TC = ukupni trošak besplatne pravne pomoći

2.2.4. Ostali direktni troškovi

UC = TC / broj preživjelih

TC = ukupni ostali direktni troškovi

ZDRAVSTVO

Cent

ar z

a hi

tnu

med

icin

sku

pom

oć*

3.1.1. Pregled preživjele nasilja (anamneza) u porodici

UC = TC / broj pregleda

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x prosječno trajanje jednog pregleda u satima x Broj obavljenih pregleda u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po pregledu IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.1.2. Medicinski tretman

UC = TC / broj tretmana

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x Prosječno trajanje jednog tretmana u satima x Broj obavljenih tretmana u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po tretmanu IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.1.3. Medicinski tretman preživjelih seksualnog nasilja*

UC = TC / broj tretmana preživjelih

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x Prosječno vrijeme rada na jednom tretmanu u satima x Broj tretmana u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po tretmanu IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose



Jedinični trošak

Ukupni troškovi

3.1.4 Ostale intervencije / aktivnosti centra za hitnu medicinsku pomoć za nasilje u porodici

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaposlenog koji pruža uslugu x Prosječno trajanje jedne usluge u satima x Broj pruženih usluga u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na pružanju jedne usluge x Ostali troškovi po jedinici usluge (npr. materijal i usluge), ako je relevantno IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

Dom

zdr

avlja

*

3.2.1. Pregled preživjele nasilja (anamneza) u porodici

UC = TC / broj pregleda

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x prosječno trajanje jednog pregleda u satima x Broj obavljenih pregleda u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po pregleduIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.2.2. Medicinski tretman

UC = TC / broj tretmana

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x Prosječno trajanje jednog tretmana u satima x Broj obavljenih tretmana u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po tretmanu IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.2.3. Medicinski tretman preživjelih seksualnog nasilja*

UC = TC / broj tretmana preživjelih

TC = DC + ICDC = average monthly gross salary of a doctor in charge x DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x Prosječno vrijeme rada na jednom tretmanu u satima x Broj tretmana u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po tretmanu IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.2.4. Liječenje počinilaca nasilja od ovisnosti

UC = TC / broj registriranih ovisnika

TC = DC + IC DC = average monthly gross salary of a doctor in charge x DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog ljekara x Prosječna mjesečna bruto plata zadužene sestre x Prosječno vrijeme rada na jednom tretmanu u satima x Broj tretmana u prethodnoj godini x Prosječni troškovi utrošenog materijala (lijekovi i ostalo) po tretmanuIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.2.5. Ostale intervencije / aktivnosti doma zdravlja vezane za nasilje u porodici[1]

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaposlenog koji pruža uslugu x Prosječno trajanje jedne usluge u satima x Broj pruženih usluga u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na pružanju jedne usluge x Ostali troškovi po jedinici usluge (npr. materijal i usluge), ako je relevantno IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

Men

taln

o zd

ravl

je*

3.3.1. Psihološka i psihosocijalna procjena preživjele nasilja u porodici

UC = TC / broj obavljenih procjena

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog zaposlenog x Prosječno trajanje jednog pregleda u satima x Broj obavljenih pregleda u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na obavljanju jednog pregledaIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose



Jedinični trošak

Ukupni troškovi M

enta

lno

zdra

vlje

*

3.3.2. Psihološke intervencije


TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog uposlenog x Prosječno trajanje jednog savjetovanja u satima x Broj savjetovanja u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na obavljanju jednog pregledaIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.3.3. Savjetovanje i psihoedukacija

UC = TC / broj savjetovanja

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog uposlenog x Prosječno trajanje jednog savjetovanja u satima x Broj savjetovanja u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na obavljanju jednog pregledaIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.3.4. Liječenje bolesti ovisnosti

UC = TC / broj bolesnika

TC = DC + IC DC = Prosječna mjesečna bruto plata zaduženog uposlenog x Prosječno trajanje liječenja u satima x Broj tretmana u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih IC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

3.3.5. Ostale usluge, koje nisu ranije pobrojane

TC = DC + ICDC = Prosječna mjesečna bruto plata zaposlenog koji pruža uslugu x Prosječno trajanje jedne usluge u satima x Broj pruženih usluga u prethodnoj godini x Prosječan broj zaposlenih angažiranih na pružanju jedne usluge x Ostali troškovi po jedinici usluge (npr. materijal i usluge), ako je relevantnoIC = DC x (ukupan institucionalni trošak materijala i usluga na godišnjoj bazi) / ukupan godišnji trošak institucija na plate i doprinose

Boln

ice*

3.4.1 Hospitalizacija preživjelih nasilja u porodici – u slučaju upućivanja na dalju hospitalizaciju iz domova zdravlja i zavoda za hitnu medicinsku pomoć

UC = TC / broj hospitaliziranih preživjelih / broj dana

TC = Broj hospitaliziranih preživjelih u prethodnoj godini x Prosječno vrijeme hospitalizacije u danima (procijeniti) x Dnevni trošak hospitalizacije jednog pacijenta

Ciljn

e zd

ravs

tven

e us

tano

ve

(zav

isno

od

loka

cije

)

3.5.1. Provođenje zaštitnih mjera liječenja od bolesti ovisnosti i psihosocijalni tretman počinilaca nasilja u porodici

UC = TC / broj registriranih ovisnika

TC = Broj hospitaliziranih preživjelih u prethodnoj godini x Prosječno vrijeme hospitalizacije u danima (procijeniti) x Dnevni trošak hospitalizacije jednog pacijenta


ANEKS 6 SUMARNI PRIKAZ PROCIJENJENIH UKUPNIH TROŠKOVA NA ŠEST LOKACIJA

Banja Luka Bijeljina Sarajevo Zenica Višegrad Vitez TOTAL

Sek

tor

/ In

stit

uci

ja

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Uku

pan

tro

šak

Bro

j pre

živj

elih

Policija 170.920 1.000 21.023 133 290.906 1.702 51.276 300 684 4 513 3 535.321 3.132

Tužilaštvo 149.404 313 28.640 60 121.719 255 90.215 189 6.017 11 477 1 396.473 829


459.752 1.626 76.391 243 526.217 2.212 184.701 586 20.801 30 1.436 5 1.269.298 4.702


93.613 1.000 36,642 123 637.437 1.702 24.871 300 910 4 12.408 16 805.885 3.145

Socijalna zaštita

93.613 1.000 36.642 123 637.437 1.702 24.871 300 910 4 12.408 16 805.885 3.145

Zavod za hitnu med. pomoć

17.789 44 2.186 5 30.252 75 5.333 13 404 1 284 1 56.249 139

Dom zdravlja 117 1 756 6 10.466 85 1.716 18 2.667 17 98 1 15.821 128


1.326 6 1.359 6 18.806 85 3.315 15 2.141 15 897 3 27.844 130

Zdravstvo 19.232 51 4.301 17 59.524 245 10.364 46 5.212 33 1.279 5 99.914 397

Ukupno 572.597 2.677 117.334 383 1.223.178 4.159 219.936 932 26.923 67 15.123 26 2.175.097 8.244

0

500,000

1,000,000

1,500,000

2,000,000

2,500,000

3,000,000

3,500,000

Pravosuđe Socijalna zaštita Zdravstvo

1,269,298

805,881

99,915

866,828

966,743

141,061

946,942236,782

1,506,080


Troškovi žrtava



0

-200

0

300

800

1,300

1,800

200,000

400,000

600,000

800,000

1,200,000

1,000,000

Banja Luka

Banja Luka

Bijeljina

Bijeljina

Zenica

Zenica

Sarajevo

Sarajevo

Višegrad

Višegrad

Vitez

Vitez

572,597

117,334

219,936

26,923 15,123

1,200,000

Ukupan godišnji trošak svih institucija KM

Ukupan broj preživjelih - Centri za socijalni rad


UN Women CO BiH Zmaja od Bosne bb

71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: +387 33 293 400Fax: + 387 33 552 330

E-mail: [email protected]

https://www.facebook.com/unwomenbih/https://twitter.com/unwomenbih

https://www.instagram.com/unwomenbih/https://www.linkedin.com/company/un-women/