TEMELJNA ZNANJA O RAČUNOVODSTVU I FIRačunovodstvo – vještina bilježenja, razvrstavanja, skraćenog prikazivanja i interpretiranja u novčanom obliku izraženih poslovnih događaja koji su bar djelomično financijske naravi i interpretiranje iz toga proizišlih rezultata.

Tradicionalna struktura računovodstva:

- Rač.planiranje: posebna vrsta evidencije o budućim događajima; novčano izražavanje promjena i stanja, i to ne svih, nego onih koji će biti predmetom knjigovodstvene evidencije. Posebnu važnost imaju: predračuni, pretkalkulacije planiranih nabava, cijene proizvodnje, prodajne cijene i sl. najznačajniji proizvod procesa planiranja su sintetizirani iskazi - planski ili budžetirani financijski izvještaji.

- Knjigovodstvo: najvažniji evidencijski dio računvd. Evidencija se provodi u poslovnim knjigama primjenom metode dvojnog (dvostavnog) knjigovodstva. Predmet te evidencije nisu svi poslovni događaji nego samo oni koji zadovoljavaju određene kriterije:o Da je poslovni događaj nastaoo Da se može vrijednosno izrazitio Da mijenja postojeće stanje temeljnih rač.kategorija (imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda,

financijskog rezultata)o Da o tome postoji vjerodostojna knjigovodstvena isprava

Knjig.evidencija je orijentirana na prošlost jer su u poslovnim knjigama zabilježeni događaji koji su stvarno nastali i utjecali na ostvarivanje poslovnog rezultata.

- Rač.kontrola: brine se o ispravnosti i pouzdanosti rač.podataka i informacija prozašlih iz procesa planiranja i samog računovodstva. Usmjerena je na kontrolu dokumenata, kontrolu ispravnosti utvrđenih obračuna i provedenih knjiženja kao i provjeru ispravnosti i točnosti izlaznih rač.informacija.

- Rač.analiza: utvrđuje povezanost između ostvarenih poslovnih aktivnosti zabilježenih u knj.evidenciji i onih postavljenih planom, tj.između rač.predračuna i obračuna. Posebnu pažnju posvećuje utvrđivanju odstupanja, objašnjava uzroke i posljedice takvih odstupanja, predlaže korektivne mjere za njihovo otklanjanje te na taj način omogućuje da se u budućnosti planovi realnije postavljaju.

- Rač.informiranje: objedinjava rač.planiranje, knjigovodstvo, rač.kontrolu i rač.analizu. Najvažniji je dio ukupnog informacijskog sustava i ima zadatak prezentirati podatke i informacije zainteresiranim korisnicima (internim ili eksternim). Način informiranja: pismeni ili usmeni. Najvažniji pismeni oblik su financijski izvještaji (bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama vlasničke glavnice, izvještaj o novčanom toku te bilješke uz te izvještaje). Pored tih sintetiziranih oblika za potrebe upravljanja često su nužne i druge informacije (netipizirana izvješća) npr.o ostvarenom prometu, naplativosti potraživanja, o stanju na novčanim računima, o obvezama prema dobavljačima, dospjelim anuitetima, uspredni prikazi planiranih i ostvarenih rezultata.

Prema drugm konceptu svi su procesi korisni samo ako zadovoljavaju potrebe korisnika. Promatrano s aspekta korisnika i aspekta obuhvata poslovanja razlikuju se vrste računovodstva:

- financijsko računovodstvo – dio rač.koje je prije svega namijenjeno osiguranju informacijskih potreba eksternih korisnika. „Proizvod“ su temeljni FI. Kako bi izvještaji bili razumljivi i usporedivi, prilikom

1

njihova sastavljanja i prezentiranja nužno je pridržavati se rač.standarda i zakonskih propisa. Za ovo se rač može reći da je:o unificirano (obvezna primjena Zakona o računovodstvu, Međunarodnih odnosno Hrvatskih

standarda financijskog izvještavanja)o sintetičko (prikazuje cjelinu poslovanja)o prikazuje samo povijesne podatake (prikazuje i izvještava samo o nastalim poslovnim

transakcijama)

- upravljačko računovodstvo – dio rač.sustava koji osigurava informacije za interne korisnike i to prije svega informacije koje su usmjerene prema procesu planiranja i kontroli poslovanja.

- računovodstvo troškova – je interno orijentirano, obuhvaća dio upravljačkog i dio financijskog rač.koji se odnosi na područje troškova poslovanja.

Računovodstvo je uslužna funkcija upravljanja jer osigurava informacije – stoga se kaže da je računovodstvo - poslovni jezik (language of business).

Računovodstveni procesOpći model funkcioniranja RIS

Bitni elementi RIS-a:1) izvori i prikupljanje podataka2) obrada podataka3) upravljanje bazom podataka4) izvještavanje5) povratna veza

1. Izvori podataka – financijske i nefinancijske transakcije odnosno isprave na kojima su te transakcije zapisane. Poslovne transakcije mogu nastati unutar samog poduzeća, između poduzeća i okruženja ili u okruženju poduzeća (a odnose se na poslovanje samog poduzeća). Kao potvrdu nastanka određene transakcije ispostavlja se određeni dokument, tj.isprava na kojoj je između ostalog naznačeno što se dogodilo, kada se to dogodilo, vrijednost poslovne promijene te drugi potrebni podaci.

Dokumenti (isprave) služe kao osnova prikupljanja podataka o nastalim poslovnim transakcijama. Ispostavljaju na mjestu nastanka promjene, neposredno nakon što se promjena dogodila te sadrže sve podatke potrebne za kasniju obradu. Način obuhvata i obrade podataka u informacije prilagoditi potrebama korisnika - to znači da RIS mora biti postavljen u skladu s potrebama krajnih korisnika

2

2. Obrada podataka – analiza poslovnih događaja. Neki od ovih događaja se neće moći zapisati u računovodstvenom sustavu, nego će biti predmetom neke druge poslovne evidencije.

4 su uvjeta koje posl.dog. mora zadovoljiti da bi bio predmetom računovodstvene evidencije:o Da je poslovni događaj nastaoo Da se može vrijednosno izrazitio Da mijenja postojeće stanje temeljnih rač.kategorija (imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda,

financijskog rezultata)o Da o tome postoji vjerodostojna knjigovodstvena isprava

RIS karakterizira stroga formalistika i metoda dvojnog knjigovodstva – poseban način na koji se bilježe nastale poslovne transakcije. Osnovna je karakteristika se sastoji u dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija.Prema tome svaki PD izaziva barem dvije promjene suprotnog karaktera tj.odlazak sredstva s jednog mjesta i njegov dolazak na drugo mjesto, pa se prema tome mora, u istoj vrijednosti zapisati na barem dva mjesta, odnosno na barem 2 konta. Pri tome se dolazak bilježi na lijevoj strani (dugovnoj), a odlazak na desnoj strani (potražnoj) konta.Pravilnim se knjiženjem osigurava automatska ravnoteža lijeve i desne strane konta što upućuje na ispravnost zapisanih podataka, ali i na jednakost aktive i pasive. To je važno jer samo točni i pouzdani podaci mogu biti podloga sastavljanju FI i odlučivanju na osnovi njih.Nakon što se utvrdi da određeni PD treba biti evidentiran u RIS slijedi evidencija u poslovnim knjgama. Temeljne poslovne knjige su dnevnik i glavna knjiga.Dnevnik – osnovna poslovna knjiga u kojoj se kronološkim redosljedom zapisuju PD onim redom kojim su nastajali. Glavna knjiga – kronološka i sistematizirana te sveobuhvatna evidencija. To znači da za svaki oblik imovine, izvora imovine, prihoda i rashoda postoji posebna evidencija (konto) u kojoj se opet kronološki zapisuju promjene vezane uz određenu ekonomsku kategoriju. Dnevnik i gl.knjiga prikazuju iste PD pa suma vrijednosti u ivm evidencijama mora biti ista. Na taj se način omogućuje kontrola ispravnosti izvršenih knjiženja te točnost podataka i izlaznih informacija.

3. Po završetku procesa obrade podataka podaci se spremaju u bazu podataka. BP predstavlja skup raznovrsnih podataka koji se obrađuju u jednoj aplikaciji ili jednom informacijskom sustavu. U fizičkom smislu to može biti registrator, poslovne knjige u papirnatom izdanju ili računalni disk. Spremanje podataka je bitno kako bi se podaci, odnosno informacije mogle koristiti i nakon provedene obrade. Dobro organizirana BP mora omogućiti i naknadne izmjene – ispravke pogrešaka (provode se u skladu s određenim pravilima te moraju biti dokumentirane, u protivnom se mogu desiti zlouporabe koje dovode u pitanje pouzdanost RIS).

Krajem obračunskog razdoblja (neposredno prije sastavljanja FI) potrebno je provjeriti ispravnost podataka u poslovnim knjigama na temelju kojih se sastavljaju izvještaji. Iz tih se razloga sastavlja pokusna bilanca odnosno bruto bilanca. Ona predstavlja rekapitulaciju stanja i prometa svih konta glavne knjige. Oblik bruto bilance nije standardiziran kao ni vrijeme sastavljanja, no svaki dobar gospodarstvenik će je sastavljati ne samo jednom godišnje, kada prema zakonu mora sastaviti i objaviti FI, nego mnogo češće jer je tako moguće jednostavnije pronaći i otkloniti pogreške.

4. Posljednja faza rač.procesa – generiranje računovodstvenih izvještaja. Kakvi će izvještaji biti, koje informacije sadržavati, u kojem opsegu te u kojim će se rokovima sastavljati ovisi o tome jesu li namjenjeni internim ili eksternim korisnicima.

3

Financijski izvještaji za eksterne korisnike su propisani rač.standardima te drugim zakonskim propisima te se nazivaju temeljnim FI (bilanca, rdg, izvještaj o promjenama vlasničke glavnice, izvještaj o novčanom toku, te bilješke uz financijske izvještaje). Njih će koristiti i interni korisnici za potrebe odlučivanja, ali će zahtijevati i druge detaljnije izvještaje, čija struktura i rokovi sastavljanja ovise o internim potrebama. U fizičkom se smislu informacije/izvještaji mogu dostavljati u pisanoj formi ili digitalnom obliku.

5. Da bi RIS služio svrsi potrebno je uvažavati povratnu vezu između informacijskih zahtjeva korisnika i ulaza i procesa obrade. To znači da ovisno o vrsti informacije koje je potrebno osigurati treba prilagoditi način prikupljanja i obrade podataka.

Pojam i vrste FICilj financijskog izvještavanja je informiranje zainteresiranih korisnika o financijskom položaju poduzeća i o uspješnosti poslovanja. Informirati korisnike znači predočiti im sve relevantne i istodobno pouzdane informacije o bliku i sadržaju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima su namijenjene. Te su informacije sadržane u nizu izvještaja od kojih su temeljni:

- bilanca (izvještaj o financijskom položaju)- račun dobiti i gubitka (izvještaj o uspješnosti poslovanja)- izvještaj o promjenama vlasničke glavnice- izvještaj o novčanom toku- bilješke uz financijske izvještaje (temeljna je zadaća detaljnije objašnjenje pojedinih pozicija

financijskih izvještaja)

Neki su statičkog karaktera (npr.bilanca) jer prikazuju situaciju u određenoj točki vremena, a drugi pokazuju promjene ekonomskih kategorija u određenom razdoblju te stoga imaju dinamički karakter (račun dobiti i gubitka). Povezani su, a promatrani zajedno govore o „zdravstvenom“ stanju nekog poduzeća – utvrditi i razumijeti to stanje znači imati mogućnost donositi primjerene i racionalne poslovne odluke.

BILANCA

Elementi financijskog položaja

Financ.položaj = stanje i međuodnos imovine, obveza i kapitala određenog poduzeća. Prema MSFI (međ.standardi fin.izvještavanja) elementi koji su izravnom odnosu s mjerenjem fin.položaja su: sredstva (imovina),obveze i glavnica (kapital)

Sastavni djelovi bilance (izvještaj koji sistematizirano prikazuje stanje imovine, obveza i kaptiala u određenom vremenskom trenutku; služi kao podloga za ocjenu sigurnosti poslovanja):

Imovina – resurs koji je pod kontrolom poduzeća, koji proizlazi iz prošlih događaja i od kojeg se očekuju buduće ekonomske koristi.Obveze – postojeći dugovi poduzeća, proizašli iz prošlih događaja, za čije se podmirenje očekuje smanjenje resursa koji utjelovljuju ekonomske koristiKapital (glavnica) – ostatak imovine nakon odbitka svih njegovih obveza

Bilanca je dvostruki prikaz imovine: jedanput prema pojavnom obliku, a drugi prema podrijetlu, odnosno vlasničkoj pripadnosti te imovine. Imovina se poduzeća još zove aktiva, a izvori pasiva.U razmatranju fin.položaja posebno je bitna struktura imovine, struktura obveza i kapitala i njihova međusobna povezanost i uvjetovanost.

4

Bilanca mora dati odgovore na pitanja:Kakva je financijska snaga poduzeća? Kakva je likvidnost? Kakva je zaduženost? Kakva je horizontalna financijska struktura tj.u kojem je omjeru imovina financirana iz vlastitih i tuđih izvora? Kakav je položaj poduzeća u odnosu na prethodno razdoblje, u odnosu na poduzeća slične djelatnosti?

Bilanca je osnovna podloga za analizu fin.položaja, utvrđivanje slabosti i nedostataka poslovanja te predviđanje budućeg poslovanja.

ImovinaPredstavlja ek.resurse kojima se poduzeće koristi u ostvarivanju svoje djelatnosti. - prikazuju samo oni resursi koji su u skladu s rač.propisima (koji zadovoljavaju određene uvjete). Ti uvjeti su:

- resurs je u vlasništvu poduzeća- ima mjerljivu vrijednost- od resursa se može očekivati buduća korist

- dakle u bilanci se prikazuju samo oni oblici koji su u vlasništvu poduzeća, odnosno pod njegovom kotrolom, imovina koja je posuđena/iznajmljena od nekog drugog subjekta neće biti prikazana u našoj bilanci, već u bilanci subjekta koji ju iznajmljuje (u našem poduzeću će biti evidentiran trošak najamnine).- odrediti vrijednost pojedinog resursa nije uvijek lako – kod nematerijalne imovine npr. slučaj s vrijednosti zaštitnog znaka (trgovačke marke – iako donosi značajnu korist nije ju jednostavno brojčano valorizirati). Da bi se izbjegle moguće zloporabe i subjektivnost procjene takvi se rusursi ne prikazuju eksplicitno u bilanci. Ovdje također mogu spadati i ljudski resursi.- Resurs može biti u vlasništvu i imati mjerljivu vrijednost a da ne bude prikazan kao bilnčna stavka – kada nije zadovoljen uvjet sposbnosti stvaranje buduće ekonomske koristi. Buduća se ek.korist očituje u mogućnosti tržišne valorizacije tj. da se sredstvo može prodati ili upotrijebiti u poslovnom procesu.

Imovina se u bilanci ne prikazuje po tržišnoj vrijednosti, već se incijalno, tj.prilikom nabave bilježi po nabavnoj vrijednosti (po trošku nabave). Naknadno pri sastavljanju bilance imovinu je, sukladno rač.standardima, potrebno iskazati po tzv.fer vrijednosti. Fer vrijednost prema MSFI – iznos za koji bi se neka imovina mogla razmijeniti ili obveza podmiriti, između obaviještenih i spremnih strana u transkciji pred pogodbom. No budući da fer vrijednosti nije jednostavno utvrditi, bilance naših poduzeća imovinu najčešće prikazuju po trošku nabave.

Sukladno potrebama za detaljnijim informacijama , imovina se uobičajeno sistematizira i u izvještaju se prikazuje prema određenim kriterijima.

Prema pojavnom obliku1 se sistematizira na:- materijalnu imovinu – predstavlja sve one oblike koji imaju fizički, materijalni oblik (zgrade,

postrojenja, orpema, zalihe...)- nematerijalnu imovinu – ovi oblici nisu okom vidljivi, ali pridnose ostvarivanju poslovnog zadatka i

zadovoljavaju uvjete koje resurs mora zadovoljavati da bi se mogao prikazati kao imovina. Razna zakonska i ugovorna prava – patenti, licence, koncesije

Imovina se sistematizira i prema funkciji koju obavlja u posl.procesu, odnosno vremenu očekivane transformacije u novčani oblik (vremenski kriterij – vrijeme u kojem se očekuje da će se neki oblik imovine pretvoriti u novčani oblik, obično jedna godina):

- kratkotrajna imovina (tekuća ili obrtna imovina) – onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se pretvoriti u novčani oblik u vremenu kraćem od jedne godine

1 prema pojavnom obliku se može sistematizirati i na: prava, stvari i novac

5

- dugotrajna imovina (stalna ili fiksna) – ona koja dulje ostaje vezana u tom obliku i za koju se ne očekuje da će se pretvoriti u novac u kratkom roku.

Podjela i prikazivanje imovine kao kratkotrajne i dugotrajne se temelji na zahtjevu da se odredi približan stupanj unovčivosti imovine, odnosno likvidnosti poduzeća.

Osnovni oblici kratkotrajne imovine:

- novac – uvijek tekuća ili kratkotrajna imovina: gotovina u blagajni, novac na žiroračunu, na deviznom računu, izdvojena novčana sredstva za isplatu čekova i akreditiva te ostala sredstva na novčanim računima u banci. Iznimka od pravila da je novac uvijek tekuća imovina jest situacija u kojoj je novac na nekom računu blokiran na dulje vrijeme (kada je njegova uporaba ograničena dulje od jedne godine)

- financijska imovina – predstavlja plasmane novca na rok kraći od godine dana. Najčešće se ostvaruje davanjem kredita dr.poduzećima te kupnjom kratkoročnih vrijednosnih papira (iznimka je kupovina dugoročnih VP s namjerom da se prodaju u roku kraćem od godine dana, cilj takvog ulaganja je zaštita kapitala (npr.od inflacije) i ostvarivanje koristi/kamata). Uključuje i dane kkr.depozite i ostala kratk.ulaganja.

- Potraživanja – za koja se očekuje da će biti naplaćena u kraćem roku (do godine dana) – potraživanja od kupaca za prodane proizvode ili izvršene usluge, potraživanja od zaposlenih, potraživanja od državnih organa (za određene premije, kompenzacije, više plaćene poreze) potraživanja od osiguravajućih društava za naknadu štete itd.

- Zalihe – predstavljaju materijalni oblik tekuće imovine. Najčešći pojavni oblici zaliha su zalihe sirovina i materijala, zalihe proizvodnje, nedovršenih proizvoda, zalihe gotovih proizvoda i zalihe trgovačke robe. Obično se u zalihe svrstavaju i isplaćeni predujmovi za nabavu sirovina, materijala, robe i sl.

Imovinu koju nije moguće striktno uvrstiti ni u jedan o tih oblika se iskazuje kao zasebna bilančna pozicija – npr.plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda.

Plaćeni troškovi budućeg razdoblja se pojavljuju najčešće prilikom isplata značajnih iznosa za namjenu od koje će poduzeće dobivati ekonomske koristi tijekom dužeg razdoblja (plaćene premije osiguranja, plaćene pretplate za stručnu literaturu, troškovi za investicijsko održavanje i sl).

Nedospjela naplata prihoda se odnosi na prihode koji nisu mogli biti fakturirani, a na koje poduzeće ima utvrđeno pravo (npr.subvencije, državna potpora isl.)

Dugotrajna ili stalna imovina – onaj dio imovine koji se pretvara u novčani oblik u razdoblju duljem od jedne godine. Ona se u pravilu postupno troši (amortizira) i zadržava svoj pojavni oblik tijekom čitavog korisnog vijeka uporabe.

- Dugotrajna materijalna imovina – onaj dio imovine koji ima materijalni, tj.fizički oblik koji se ne mijenja tijekom korisnog vijeka uporabe. To su prije svega: prirodna bogatstva (zemljišta, šume), a najznačajniji dio su zgrade, orpema, postrojenja, transportna sredstva, pogonski poslovni inventar (namještaj), krupni alati i sl.

6

- Nematerijalna imovina – dio stalne imovine koji nema materijalni oblik, ali od koje poduzeće očekuje neku materijalnu korist. To su specifična ulaganja – izdaci za istraživanje i razvoj, softver, patenti, licencije, koncesije, zaštitni znak, goodwill i sl.

- Financijska imovina – nastaje ulaganjem slobodnih novčanih sredstva na rok dulji od jedne god.: ulaganja novca u dugoročne VP (dionice, obveznice, sl) te posuđivanjem novca/ davanjem kredita drugim poslovnim subjektima. Kao posljedica takvih ulaganja se pored povrata sredstava ostvaruje naknada – kamate ili dividenda. Buduća ek.korist može biti i stjecanje kotrole nad nekim dr.poduzećem (kupnjom značajnog dijela njegovih dionica), dgr.depoziti.

- Potraživanja – odnose se na potraživanja od kupaca za prodanu robu na kredit dulji od jedne godine te na potraživanja od povezanih poduzeća. Potraživanja predstavljaju imovinu u obliku prava tj.nalaze se u prijelaznom obliku između stvari (materijalne im) i novca.

Obveze i kapital

Sva imovina kojom poduzeće raspolaže i koju kontrolira ima svoje podrijetlo, svoj put i način pritjecanja u poduzeće tj.izvore od kojih je pribavljena. Izvori imovine su pravne i fizičke osobe koje svoju imovinu ulažu u neko poduzeće. To su prije svega vlasnici, druga poduzeća (dobavljači), banke i dr.financijske institucije, građani itd. Nabavljanjem imovine od određenih izvora nastaju određene obveze prema tim vlasnicima. One se uglavnom sastoje u davanju novčane protuvrijednosti ili uvećavanju vrijednosti uložene imovine. Izvori imovine klasificiraju, promatraju i u bilanci prikazuju prema određenim kriterijima.

Izvore imovine prema vlasništvu djelimo na:- vlastite izvore (kapital ili glavnica)- tuđe izvore (obveze – dugovi poduzeća)

prema roku dospijeća:- kratkoročne izvore (kratkoročne obveze)- dugoročne izvore (dugoročne obveze)- trajne izvore (kapital ili glavnica)

ovisnost o financijskom rezultatu:- nezavisni (obveze)- zavisni (kapital)

kratkoročne obveze – obveze koje je potrebno podmiriti u kraćem roku (u roku kraćem od god dana). Uglavnom obveze prema dobavljačima za nabavljeni materijal, robu isl., obveze za izvršene nam usluge, primljeni kratkoročni krediti s rokom otplaće kraćim od godine dana, emitirani kratkoročni VP itd. Iznos i struktura tih obveza je važan kriterij cojene vođenja finac.politike i održavanju likvidnosti

dugoročne obveze – obuhvaćaju sve obveze koje dospijevaju na naplatu u roku duljem od jedne godine. Najčešće su to obveze za primljene dugoročne kredite od banaka ili dr.fin. institucija te obveze po emitiranim obveznicama

vlasnička glavnica – razlika ukupne imovine i ukupnih obveza, kapital poduzeća, onaj dio imovine koji pripada vlasnicima. Pri tom se ne misli na neku određenu imovinu, nego ostatak vrijednosti nakon odbitka (podmirenja) svih obveza. Rezidualna vrijednost koja ovisi o veličini imovine i veličini obveza, a može se utvrditi tek nakon što se iz ukupne imovine podmire sve obveze poduzeća (sve što imam – sve što

7

dugujem = moja neto vrijednost ili kapital). Kako je ovo dio imovine koji pripada vlasnicima još se naziva i vlastiti izvor imovine i s aspekta dospijeća trajni izvor. Naime, u normalnim uvjetima poslovanja vlasnici ne mogu povući svoj ulog, pa se ne očekuje odljev sredstava po toj osnovi. Jedino se u uvjetima likvidacije uk.imovina dijeli izvorima imovine, prvo se podmiruju obveze prema kratkoročnima, zatim dugoročnim izvorima te na kraju ostaje onaj dio koji pripada vlasnicima.

Kapital se primarno formira ulaganjem vlasnika pri samom osnivanju poduzeća. Vlasnik može i dodatno ulagati u svoje poduzeće pri čemu se povećava imovina poduzeća i obveza prema vlasniku (tj.kapital poduzeća). Kapital se uvećava i u slučaju uspješnog poslovanja poduzeća tj.zadržavanjem određenih zarada (dobiti/profita) – ako se ne raspodjeli vlasnicima, ostaje u poduzeću namijenjen novim poslovnim projektima/ razvoju poduzeća. Dakle, povećanje kapitala u poduzeću: dodatna ulaganja vlasnika i zadržani dobici, smanjenja: raspodjela vlasnicima te gubici u poslovanju.

Ovino o tipu posl.organizacije (da li se radi o vlasniku pojedincu – inokosno poduzeće, dvije ili više osoba – ortačko, mnoštov vlasnika (dioničko društvo) struktura će se kapitala razlikovati, no 2 su osnovna dijela:

1. uloženi kapital – dio koji je uložen2. zarađeni kapital – dio koji je stvoren/zarađen tijekom poslovanja

na taj je način kapital/glavnica vrijednost koju vlasnici ulože u poduzeće uvećana za sve vrijednosti koje su stvorene tijekom poslovanja i koje su zadržane u poduzeću.

Međuovisnost imovine, obveza i kapitalaTemeljna bilančna rvnoteža se zapisuje na sljedeći način:

AKTIVA = PASIVAIMOVINA = OBVEZE + KAPITALKAPITAL = IMOVINA – OBVEZE

Vrednovanje bilnačnih pozicijaRačunovodstvene regulative uobičajeno dopuštaju primjenu različitih metoda i postupaka procjene pozicija fin.izvještaja. prema MSFI postoji više osnova za procjenu (mjerenje) pozicija fin.izvještaja. to su:

- povijesni trošak (trošak nabave) – najčešće korištena osnovica procjene. U određenim se slučajevima korigira tj.kombinira s ostalim osnovicama. Tako se npr.zalihe uobičajeno procjenjuju po nabavnoj vrijednosti ili neto prodajnoj vrijednosti, ovisno o tome koja je vrijednost niža, VP se mogu evidentirati po tržišnoj vrijednosti itd.

- tekući trošak (iznos novca kad bi se ista imovina nabavljala u sadašnjosti)- ostvariva (utrživa) vrijednost (po iznosu koji se može dobiti prodajom imovine)- sadašnja vrijednost (po diskontiranoj sadašnjoj vrijednosti budućih neto priljeva)

Primjena različitih metoda i postupaka razultirat će različitim vrijednostima osnovnih elemenata bilance. Zbog toga se prilikom ocjene fin.položaja mora voditi o tome koje su računovodstvene metode i postupci primjenjeni i kakav je njihov utjecaj na iskazivanje vrijednosti osnovnih elemenata fin.izvjštaja u promatranom, tekućem i duljem obračunskom razdoblju. Koja će se rabiti ovisi o spektru dopuštenih metoda kako je definirano zakonskim propisima i/ili rač.standardima.

Načela pri procjeni bilnačnih pozicija (pri sastavljanju i prezentiranju)

načelo nabavne vrijednosti (troška nabave ) - polazno rač.načelo u utvrđivanju vrijednosti stavki bilance. Zahtijeva da se vrednovanje imovinskih pozicija treba temeljiti na nabavnoj vrijednosti – trošku

8

nabave. Trošak nabave čine svi troškovi koji nastaju prilikom stjecanja nekog oblika imovine. Baza za utvrđivanje troška nabave je novčani izadatak ili neki dr.novčani ekvivalent. Prednost: objektivnost utvrđivanja nabavne vrijednosti. Zbog primjene ovog načela imovina u bilanci prikazuje troškove njene nabave, a ne njenu tržišnu vrijednost. Tržišnu vrijednost je moguće utvrditi tek tržišnom valorizacijom tj.prodajom imovine. Stoga je ovu činjenicu potrebno imati na umu prilikom analize fin.položaja na temelju bilance.

načelo opreznosti – zahtijeva da se u uvjetima neizvjesnosti poslovanja dobici ne precijenjuju, a gubici ne podcjenjuju. Imovinu je potrebno procijenjivati po trošku nabave ili neto prodajnoj vrijednosti ovisno o tome koja je vrijednost niža. Ovo načelo ne podrazumijeva i ne opravdava namjerno podcijenjivanje imovine ili precjenjivanja obveza .

načelo dosljednosti – jednom izabrana rač.politika se treba dosljedno primjenjivati.

Pravila sastavljanja bilanceDva bitna elementa:

- formalni izgled bilance – može se prikazati u obliku jednostranog ili dvostranog izvještaja. Jednostrani izvještaj – prvo se upisuju pozicije aktive, a ispod toga pozicije pasive. Dvostrani – na liejvo strani pozicije aktive, na desnoj pasive; ima veću informativnu snagu pa je pogodniji za potrebe analize.

- struktura aktive i pasive – redosljed unosa pozicija u bilancu ovisi o kriterijima:o kriterij funkcionalnosti – nalaže da se u aktivi prvo unesu sve pozicije iste funkcionalne skupine

(npr. sve pozicije dugotrajne imovine, zatim kratkotrajne)o kriterij likvidnosti – likvidnost predstavlja sposobnost transformacije nenovčanih oblika imovine

u novčani, iz čega se izvodi mogućnost podmirenja obveza. Kriterij opadajuće likvidnosti – prvo se unose najlikvidniji oblici (novac), a poslije sve

manje i manje likvidna imovina. Dakle prvo se unosi kratkotrajna imovina (novac, zatim ostali oblici KI) a zatim stavke dugotrajne imovine.

Kriterij rastuće likvidnosti – prvo se unose najnelikvidniji oblici dugotrajne imovine (nematerijalna, materijalna...), a zatim kratkotrajna (zalihe, potraživanja, financijska imovina, novac). Naziva se još i kriterij sigurnosti jer se prvo unosi najsigurnija imovina (tj.dugotrajna imovina – nekretnine, postrojenja, oprema...dok je novac posljednja stavka).

o Kriterij namjene – vezan je uz osnovna pravila financiranja imovine (kratkotrajna imovina treba biti financirana iz kratkoročnih i dijela dugoročnih izvora, a dugotrajna iz dugoročnih i trajnih izvora).

o Kriterij ročnosti – zahtijeva da se pozicije pasive unose prema roku dospijeća. Opadajuća (SAD) ili rastuća (Europa, Hr).

Kriteriji unosa za aktivu i pasivu se moraju uskladiti – ako aktiva započinje s novcem tj.KI, onda pasiva mora započeti s kratkoročnimobvezama.U HR: bilanca treba biti u skladu s odredbama Međunarodnih ili Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ili odredbama koje uređuju poslovanje pojedinih obveznika.

Vrste bilanci (ovisno o formi, vremenu ili razlogu sastavljanja):- Početna – sastavlja se prilikom osnivanja poduzeća (na početku poslovanja)

9

- Zaključna – poduzeća koja posluju niz godina obračun poslovanja obavezno sastavljaju na kraju godine kada sastavljaju zaključnu bilancu

- pokusna – sastavlja se radi provjere ispravnosti provedenih knjiženja. Obično jednom mjesečno, ali i češće po potrebi. Obavezno prije prezentiranja navedenih bilanci.

- Konsolidirana – sastavlja se na razini složenih poduzeća, cilje je prikazati sustav složenih poduzeća kao jednu cjelinu. Isključuje interne tokove (potraživanja i obveze) između povezanih poduzeća.

- zbrojna – sastavlja se na razini složenih poduzeća, ali se ne prebijaju međusobni odnosi nego se zbrajaju istovrsne stavke

- diobena i fuzijska – diobena: prilikom razdvajanja poduzeća na dva ili više zasebnih pravnih subjekata. Osnova je podjele imovine između novonastalih poduzeća. Fuzijska: nastaju kada se 2 ili više poduzeća integriraju u jedno novo. Nastaje kao zbroj bilanci integriranih poduzeća.

- Sanacijska – sastavlja se radi sanacije (ozdravljenja) poduzeća. Služi kao osnova utvrđivanja nastalih gubitaka u poslovanju i mjera za njihovo rješavanje.

- Likvidacijska – stečajna bilanca prikazuje vrijednost imovine u postupku stečaja

AKTIVA PASIVAA. POTRAŽIVANJA ZA UPISANI, A NEUPLAĆENI KAPITAL A. KAPITAL I REZERVE

B. DUGOTRAJNA IMOVINAB. DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE

I. Nematerijalna II. Materijalna III. Financijska IV. Potraživanja

C.DUGOROČNE OBVEZED.KRATKOROČNE OBVEZEE. ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODA

C. KRATKOTRAJNA IMOVINA I. Zalihe II. Potraživanja III. Financijska IV. NovacD. PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA PRIHODAE. GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA

RDG – izvještaj o uspješnosti poslovanjaElementi uspješnosti poslovanja

- uspješnost poslovanja = sposobnost ostvarivanja određenih ciljeva. - ciljevi poslovanja mogu biti različiti, pa uspješnost ovisi o postavljenim kriterijima i definiranim

ciljevima- najčešći cilj profitabilnost poslovanja – da li je to ostvareno i u kojoj mjeri se vidi iz RDG koji prikazuje

aktivnosti poduzeća u određenom razdoblju- RDG prikazuje koliko je prihoda i rashoda ostvareno u određeno vremenu te kolika je ostvarena

dobit/gubitak

10

Vezano za promjene na imovini i izvorima imovine nastaju prihodi i rashodi. Prema MSFI prihodi i rashodi se promatraju kroz njihov utjecaj na povećanje ili smanjenje ek.koristi:

- Prihodi – povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza, što ima za posljedicu povećanje glavnice, ali ne ono u svezi uplatama vlasnika

- Rashod predstavlja smanjenje ekonomske koristi korz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja sredstava, što ima za posljedicu smanjenje glavnice, ali ne one u vezi s raspodjelom glavnice

Prihodi nastaju kao povećanje imovine ili smanjenje obveza.Rashodi nastaju kao posljedica smanjenja (trošenja) imovine ili povećanja obveza. Pri tom se ne radi o bilo kojem smanjenju/povećanju – nego samo onom koje utječe na povećanje/smanjenje glavnice/kapitala.Najznačajniji dio prihoda je vezan uz realizaciju odnosno prodaju gotovih proizvoda. Sam proces prodaje ima svoju prihodnu i rashodnu stranu. Vrijednost prihoda čini prodajna (fakturna) vrijednost (bez PDV-a), a vrijednost rashoda troškovi nastali prilikom stjecanja te imovine. Ako je poduzeće ostvarilo više nego je uložilo, tj.ako su prihodi veći od rashoda, tada je ostvaren pozitivni financijski rezultat – dobit; i obratno nastaje gubitak.

PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTATPRIHODI > RASHODI = DOBITPRIHODI < RASHODI = GUBITAK

Financijski rezultat se utvrđuje na kraju obračunskog razdoblja. Ako su prihodi veći od rashoda slijedi raspodjela dobiti.Ako poduzeće stalno ostvaruje određene zarade, to uvećava imovinu te će na kraju promatranog razdoblja vrijednost neto imovine biti uvećana u odnosu prema početnoj.Iz ostvarenog financijskog rezultata odvaja se dio koji pripada državi na ime ostvarenog poreza, ostatak predstavlja neto dobit – poduzeće samo odlučuje o njenoj raspodjeli. U pravilu se dijeli na: rezerve (zakonom regulirano), dio koji pripada vlasnicima kao naknada za uloženi kapital i dio koji se zadržava u poduzeću.

PRIHODI - RASHODI= BRUTO DOBIT * POREZ = NETO DOBIT (Rezerve ...Dividende ... Zadržana dobit)!

Budući da pokazuju promjene koje se dešavaju na imovini poduzeća i obvezama prema izvorima, prihodi i rashodi, za razliku imovine i obveza su dinamičke kategorije.

Prihodi - prihode predstavljaju prodajne vrijednosti poslovnih učinaka kao i svi drugi oblici dobivenih nakanda te

drugi oblici povećanja imovine ili smanjenja obveza koji kao krajnji efekt imaju povećanje zaradeOvisno o tome nastaju li redovito u poslovanju ili se javljaju samo povremeno prihodi se dijele na redovne i izvaredne:

redovni: poslovni – ostvaruju se prodajom proizvoda, prodajom trgovačke robe illi pružanjem usluga

(ovisno o prirodi poslovanja poduzeća). Pojavljuju se gotovo svakodnevno te čine

11

najznačajniji dio u strukturi prihoda. Iznos prihoda je jednak prodajnoj vrijednosti realiziranih proizvoda, robe ili pruženih usluga (bez PDV-a)

financijski – rezultat su ulaganja viška raspoloživih novčanih sredstava. Višak se može uložiti u dionice, obveznice, itd ili posuditi onome kome je potreban. U svim slučajevima se stječe pravo na određenu naknadu (dividendu ili kamate). U financijske prihode ulaze i pozitivne tečajne razlike.

Izvaredni: ne pojavlju se redovito pa se ne mogu planirati niti predvidjeti. Najčešće se javljaju kod prodaje dugotrajne imovine, prodaje sirovina, inventurnih viškova, otpisa obveza te ostalih izvarednih povećanja imovine ili smanjenja obveza.

RashodiVrijednost rashoda čini vrijednost utrošaka (sirovine, materijali, strojevi, energija, ljudski rad, itd.) koji su bili prijeko potrebni za stvaranje poslovnih učinaka (gotovih proizvoda). Ti poslovni učinci se prvotno evidentiraju kao stavka bilance (zalihe) i tek kada se prodaju njihova vrijednost postaje rashod razdoblja.

Redovni: Poslovni – nastaju kao posljedica obavljanja glavne djelatnosti poduzeća. Pojavljuju se

redovito, a čine ih troškovi sadržani u prodanim proizvodima te ostali troškovi razdoblja, nabavna vrijednost prodane robe isl. Struktura ovisi o vrsti djelatnosti poduzeća i metodi obračuna troškova.

Financijski ili rashodi financiranja – nastaju uglavnom kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava. Iznos tih rashoda odražava uspješnost vođenja financijske politike poduzeća. Najčešći: kamata (naknada za korištenje tuđih sredstava), negativne tečajne razlike, korekcije vrijednosti (smanjenje) financijskih plasmana isl.

Izvanredni (ostali): rashodi koji ne nastaju redovito u poslovanju, teško se predviđaju,a za posljedicu imaju smanjenje vrijednosti imovine ili povećanje obveza. Najčešći: razni oblici otuđenja imovine, kazne, štete, korekcije rashoda predhodnih godina itd.

Uvjetovanost prihoda i rashoda promjenama imovine i obvezaI – imovina, K – kapital, ZK – zarađeni kapital, R – rashodi, O – obveze, UK – uloženi kapital, P – prihodi

I = O + KI = O + UK + ZKI = O + UK + P – RI + R = O + UK + P

Prihodi su prema ovome mjera povećanja zarade, a rashodi njena smanjenja.- prihodi i rashodi pokazuju promjene na imovini i obvezama u određenom obračunskom razdoblju- te su promjene vezane uz povećanje (smanjenje) neto imovine tj. kapitala- izraz povećanja (smanjenja) neto imovine je financijski rezultat (dobit ili gubitak)- financijski rezultat je spona između bilance i RDG- realnost financijskog rezultata ovisi o realnosti procjena pozicija bilance- nerelanost financijskog rezultata podrazumijeva i nerealnost bilance

Priznavanje prihoda i rashodaŠto su imovinske pozcije procijenjene po nižoj vrijednosti, to će rashodi biti veći , što uz iste prihode daje manji financijski rezultat i obrnuto. Realnost financijskog rezultata ovisi o realnosti procjene pozcija bilance.

12

MSFI u kontekstu P i R ističe primjenu sljedećih pretpostavki i načela:- pretpostavka nastanka događaja – P i R se utvrđuju prema nastanku događaja tj. priznaju se onda

kada su zarađeni, kada su nastali (a ne kad je novac uistinu primljen/isplaćen) i unose se u finacijske izvještaje razdoblja na koja se odnose. To znači da se prihodi priznaju i evidentiraju onda kada su stvarno nastali – kada je roba prodana odnosno usluga izvršena te kada su zadovoljeni još neki minimalni uvjeti (1. roba stvarno predana kupcu/usluga izvršena, 2. vrijednost prihoda se može mjeriti, 3. ne postoji velika neizvjesnost glede naplate potraživanja).

- načelo iskazivanja po bruto osnovi (bez prebijanja) – zbog stvaranja kvalitetnije informacijske podloge se posebno iskazuju prihodi, a posebno rashodi

- načelo sučeljavanja prihoda i rashoda – zahtjeva da se prihodima suprotstave samo pripadajući rashodi, za utvrđivanje financijskog rezultata

- načelo opreznosti – prihodi se priznaju onda kada su stvarno izvjesni (sigurni), a rashodi se priznaju i kad su mogući

Uz pojam primitaka i izdataka vezan je uz primitke i izdatke novca.

Primitak novca može usljediti iz više razloga: dužnik vraća prije danu pozajmicu, primljen je novac od banke na ime odobrenog kredita, po povratku s službenog puta direktor vraća vište primljeni iznos akontacije isl. To su priljevi, ali nisu prihodi. Temeljna odrednica prihoda je povećanje imovine ili smanjenje obveza, ali u onom dijelu koji ima utjecaj na povećanje neto imovine (kapitala) poduzeća. U ovim slučajevima se radilo o transakcijama na relaciji imovina-imovina i imovina-obveze gdje dolazi do promjene vrijednosti i strukture, a da se pri tom zarada, odnosno kapital ne mijenja. Temeljem prodaje prvo nastaje prihod i tek nakon toga primitak novca. Postoje sljedeće mogućnosti:

a) prihod prethodi primitku (prodaja na kredit)b) primitak prethodi prihodu (prodaja uz predujam)c) prihod je istodobno i primitak (prodaja za gotovinu)

razlika između prihoda i primitaka se očituje u:a) vremenskoj nepodudarnosti (kupac nije platio u razdoblju isporuke robe tj. nastanka prihoda)b) rizik transformacije (kupac uopće nije platio, obveze po osnovi predujma nisu izvršene, itd.)

Izdaci se prije svega odnose na isplate novca. Kao posljedica se javlja smanjenje novčanih sredstava što ne mora nužno dovesti do nastanka rashoda npr. posudba novca, kupovina sirovina, opreme. Postoji vremenska nepodudarnost i rizk transformacije jednih u druge. Postoje slučajevi:

- izdatak prethodi rashodu (kupnja DI i obračun amortizacije u idućim razdobljima)- rashod prethodi izdatku (obračun troškova plaća i naknadna isplata)- rashod je istodobno izdatak (kupnja goriva za gotovinu)

- kada poduzeće nabavlja sirovine javlja se izdatak novca, što se bilježi kao smanjenje novca i povećanje zaliha sirovina. Pri tom dolazi samo do transformacije jednog oblika imovine (novčanog) u drugi (materijalni). Rashod će nastati onda kada se sirovine utroše u proizvodnom procesu te postanu sastavni dio gotovog proizvoda tj. onda kada se gotovi proizvodi prodaju kupcu. Dakle izdatak prethodi rashodu.

- ponekad poduzeća unaprijed obračunavju neke troškove koji su vezani uz tekuće poslovanje npr. troškovi garancija za prodane proizvode. U tom slučaju nema izdatka iako je trošak odnosno rashod u obračunskom smislu nastao.

13

- karakter i računovodstveni tretman primitaka i izdataka novca između ostalog je određen obračunskim sustavom zemlje te usvojenim rač.poltikama poduzeća. Oblik iskazivanja RDG

- propisan zakonom (kod nas) ili predložen od strane strukovne organizacije (mora uvažavati rač.standarde)

Formalni izgled: jednostrani ili dvostrani račun. Jednostrani se više koristi zbog veće iskazne moći. Takav stupnjeviti oblik omogućuju segmentiranje prihoda i rashoda, iskazivanje rezultata po vrstama aktivnosti.

Dobit se iskazuje posebno kao:- dobit od redovitog poslovanja- dobit od financiranja- dobit od izvarednih (ostalih) aktivnosti

Primjer sheme RDG (ona se korigira ovisno o ciljevima i korisnicima kojima je namijenjen):RAČUN DOBITI I GUBITKAza razdoblje 1.1. – 31.12.20x1A POSLOVNI PRIHODIB POSLOVNI RASHODIC DOBIT IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTID FINANCIJSKI PRIHODIE FINANCIJSKI RASHODIF DOBIT IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTIG IZVAREDNI (OSTALI) PRIHODIH IZVAREDNI (OSTALI) RASHODII DOBIT IZ IZVAREDNIH (OSTALIH) AKTIVNOSTIJ BRUTO DOBITK POREZ NA DOBITL NETO DOBIT

Forme se razlikuju npr. u metodi obračuna troškova (utvrđivanju poslovnih rashoda):1) težište na podjeli troškova prema stupnju zaposlenosti (fiksni i varijabilni) i na utvrđivanju dopinosa

pokrića za preostale fiksne troškove.

RAČUN DOBITI I GUBITKAza razdoblje 1.1. – 31.12.20x1I. PRIHOD OD PRODAJEII. TROŠKOVI PRODANIH PROIZVODAIII. DOPRINOS POKRIĆAIV. OSTALI TROŠKOVI POSLOVANJA 1. TROŠKOVI PRODAJE - troškovi propagande - plaće radnika prodaje 2. OPĆI ADMINISTRATIVNI TROŠKOVI - utrošen uredski materijal - plaće adm.osoblja - troškovi amortizacije - troškovi osiguranja

14

- ostali troškoviV. DOBIT IZ REDOVNOG POSLOVANJAVI. FINANCIJSKI PRIHODIVII. FINANCIJSKI RASHODIVIII. DOBIT IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTIIX. IZVAREDNI (OSTALI) PRIHODIX. IZVAREDNI (OSTALI) RASHODIXI. DOBIT IZ IZVAREDNIH (OSTALIH) AKTIVNOSTIXII. BRUTO DOBIT (V+VIII+XI)XIII. POREZ NA DOBITXIV. NETO DOBIT

Omogućava utvrđivanje marže kontribucije – doprinosa pokrića. Informacija o doprinosu pokrića je vžna za ocjenu uspješnosti poslovanja. Pokazuje sposobnost poduzeća da ostvari dovoljan prihod za pokriće ostalih (fiksnih) troškova.

2) poslovni rashodi se utvrđuju tako da se iznos ukupno nastalih troškova korigira za promijenu vrijednosti zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda2, tj.onaj dio troškova koji ostaje u zalihama i zabilježen je kao imovinska pozicija.Poslovni rashodi se mogu utvrditi i sljedećom formulom:

početna vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda+ troškovi obračunskog razdoblja= ukupno troškovi u zalihama- završna vrijednost zaliha proizvodnje i got.pr.= iznos poslovnih rashoda

RAČUN DOBITI I GUBITKAza razdoblje 1.1. – 31.12.20x1I. PRIHOD OD PRODAJEII. RASHODI PRODAJE

a) Promijena vrijednosti zaliha ( )b) Troškovi poslovanja

1. troškovi sirovina2. troškovi usluga3. troškovi plaća4. troškovi amortizacije5. ostali troškovi

III. FINANCIJSKI PRIHODIIV. FINANCIJSKI RASHODIV. UKUPNO REDOVNI PRIHODI (I + III)VI. UKUPNO REDOVNI RASHODI (II + IV)VII. DOBIT IZ REDOVITOG POSLOVANJAVIII. IZVAREDNI (OSTALI) PRIHODIIX. IZVAREDNI (OSTALI) RASHODIX. DOBIT IZ IZVAREDNIH (OSTALIH) AKTIVNOSTIXI. BRUTO DOBITXII. POREZ NA DOBITXIII. NETO DOBIT

2 Ovo koriste naša poduzeća, a utemeljeno na IV direktivi EU

15

Izvještaj o novčanom toku- pokazuje izvore pribavljanja i način upotrebe novca te omogućuje utvrđivanje viška raspoloživih odnosno nedostatnih sredstava.

Često se događa da poduzeća u RDG iskazuju uspješno poslovanje (poslovanje s dobitkom), ali de facto imaju probleme s podmirivanjem tekućih obaveza. Zašto je tome tako? Odgovor je u temeljnim pretpostavkama na osnovi kojih se evidentiraju osnovni elementi RDG – prihodi i rashodi. Prihodi i rashodi su obračunske kategorije i evidentiraju se prema temeljnoj računovodstvenoj pretpostavci nastanka događaja – evidentiraju se onda kada su nastali (zarađeni), a ne kada je uslijedio stvarni primitak/izdatak novca.

Osnovni elementiPolazimo od osnovne bilančne jednakosti: IMOVINA = IZVORI IMOVINE (AKTIVA=PASIVA)I = O + KKI + DI = O + KN + KI' + DI = O + K (N – novac, KI' – kratkotrajna imovina bez novca)

N + KI' + DI = O + K Δ Δ Δ Δ Δ

Promjene na novcu posljedica su promjene sljedećih kategorija:N = O + K - KI' - DIΔ Δ Δ Δ Δ

Povećanje novca (primici) nastaju na osnovi povećanja obveza i povećanja kapitala te smanjenja ostale nenovčane imovine.

Izdaci novca: smanjenje obveza, smanjenje kapitala, povećanje nenovčane imovine

Primici i izdaci se razvrstavaju u 3 vrste aktivnosti: poslovne, investicijske i financijske

Osnovni pojmovi vezani za INT (izvještaj o novčanom toku): novac koji obuhvaća novac u blagajni i na računima u banci novčani ekvivalenti predstavljaju kratkotrajna, visokolikvidna ulaganja koja se vrlo brzo mogu

konvertirati u novac i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promjena vrijednosti. Novčani tokovi priljevi i odljevi novca i novčanih ekvivalenata Poslovne aktivnosti glavne aktivnosti koje stvaraju prihod poduzeća i druge aktivnosti koje određuju

rezultat (dobit) poduzeća, osi investicijskih i financijskih aktivnosti Investicijske (ulagateljske) aktivnosti vezane su za stjecanje i otuđivanje dugotrajne imovine Financijske aktivnosti – aktivnosti vezane uz financiranje poslavanja i uglavnom obuhvaćaju

promjene vezane uz visinu i strukturu kapitala i obveza.

Oblik iskazivanja INTBitno je doći do informacije koliko je poduzeće sposobno stvarati novac iz redovitih tj.osnovnih aktivnosti i da li je to dovoljno za odvijanje normalnog poslovanja (ispuniti obveze vjerovnicima i isplatiti dividende). Klasifikacijom u poslovne, investicijske i financijske aktivnosti vezano za izdatke novca dobivaju se informacije za ocjenu utjecaja tih aktivnosti na financijski položaj poduzeća te za procjenu budućih novčanih tokova. Na svim razinama aktivnosti promatraju se ukupni primici i izdaci novca te se iskazuje njihova razlika koja se

16

naziva čisti ili neto novčani tok. Iskazivanjem te razlike može se uočiti da li poduzeće više prima ili troši novca po nekoj osnovi te kakav je odnos prema planiranim veličinama.

Poslovne aktivnosti – glavne aktivnosti poduzeća koje stvaraju prihod i koje imaju najznačajniji utjecaj na financijski rezultat poduzeća, dobit ili gubitak. Najčešći primjeri:

novčani primici na osnovi prodaje roba ili pružanja usluga i od predujmova od kupaca novčani primici od provizija, naknada, tantijema (+ primljene kamate – od datih kredita,

+primljene dividende 3 ) novčani primici od osiguravajućeg društva (primljene naknade šteta) novčani izdaci dobavljačima za isporučenu robu ili usluge novčani izdaci zaposlenima i za račun zaposlenih novčani izdcai vezani za porez na dobit novčani izdaci za premije osiguranja n.izdaci za isplate kamata4

- za očekivati je da poduzeće najviše novca ostvaruje na osnovi redovitih aktivnosti, jer je to ključni pokazatelj o ostvarenom dodatnom opsegu novca za očuvanje poslovne sposobnosti poduzeća. Ako nije tako to može biti dobar indikator za ispitivanje uzroka i posljedica takvog stanja.

Investicijske (ulagateljske) aktivnosti – vezane su uz promjene (stjecanje i otuđivanje) na dugortrajnoj imovini (nematerijalna, materijalna, financijska imovina te potraživanja s rokom dospijeća duljim od jedne godine). Primjeri:

novčani primici od prodaje nekretnina, opreme, postrojenja te druge materijalne i nematerijalne imovine

novčani primici od povrata danih kredita drugima novčani primici od prodaje dionica, obveznica drugih poduzeća novčani izdaci za nabavu nekretnina, opreme i dr.materijalne i nematerijalne imovine novčani izdaci na osnovi kredita danih drugima novčani izdaci za kupovinu dionica ili obveznica dr.subjekata

Financijske aktivnosti – aktivnosti vezane uz financiranje poslovanja (strukturu kapitala i obveza). Obuhvaćaju promjene vezane uz iznos, odnosno strukturu obveza i kapitala. Najčešće:

novčani primici od emisije dionica novčani primici od emisije obveznica i drugih VP novčani primici od primljenih kredita novčani izdaci za otkup vlastitih dionica novčani izdaci za dividende, kamte 5 i sl. novčani izdaci na osnovi otplate kredita itd.

neke primitke i izdatke je moguće različito razvrstati , to su:a) kamate (primljene i plaćene) – mogu se svrstati u poslovne aktivnosti, jer utječu na neto profit ili

gubitak; ili kao investicijska ili financijska aktivnost, jer su posljedica prihoda od ulaganja odnosno to su troškovi dobivanja resursa. Kod banaka i sl.institucija su dio poslovnih aktivnosti.

b) Dividende – primljene dividende obično se svrstavaju u poslovnu aktivnost, jer kao i kamate utječu na visinu neto dobiti. No s obzirom da se iskazuju kao prihod od ulaganja, mogu biti prikazane i u grupi investicijskih aktivnosti. Plaćene dividende se u pravilu prikazuju kao financijska aktivnost, no kao i kamate mogu biti uvršene kao element novčanog toga od poslovnih aktivnosti. Takvim razvrstavanjem

3 Prema HSFI oboje (kte i dividende su dio investicijskih aktivnosti)4 Prema predavanjima 5 Na predavanjima su stavljene pod poslovne aktivnosti (po direktnoj metodi)

17

osigurava se informacija o sposobnosti poduzeća da podmiri dividende iz redovitih poslovnih aktivnosti. Bitna je dosljedna primjena utvrđenog pravila od strane poduzeća.

c) Izvanrdne stavke (MRS8) – treba razvrstati prema onoj aktivnosti na koju se odnose kako bi se uočila njihova priroda i učinak na buduće novčane tokove

INT može biti sastavljen na temelju direktne i indirektne metode:prema direktnoj metodi objavljuju se uk.primici i uk.izdaci novca razvrstani po osnovnim aktivnostima (poslovnim, investicijskim i financijskim). Izvještaj je za većinu korisnika razumljiviji po direktnoj metodi:

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKUza razdoblje 1.1. – 31.12.20x1A POSLOVNE AKTIVNOSTI 1. Primici iz poslovnih aktivnosti 2. Izdaci iz poslovnih aktivnosti 3. Neto novčani tok iz poslovnih aktivnostiB INVESTICIJSKE ATKIVNOSTI 1. Primici iz investicijskih aktivnosti 2. Izdaci iz investicijskih aktivnosti 3. Neto novčani tok iz investicijskih aktivnostiC FINANCIJSKE AKTIVNOSTI 1. Primici iz financijskih aktivnosti 2. Izdaci iz financijskih aktivnosti 3. Neto novčani tok iz financijskih aktivnostiD UKUPNO NETO NOVČANI TOKE NOVAC NA POČETKU RAZDOBLJAF NOVAC NA KRAJU RAZDOBLJA

Indirektna metoda

Kako za priznavanje prihoda i rashoda nije potrebna koincidencija s primicima i izdacima novca, to znači da je neto dobit potrebno korigirati za sve učinke transakcija nenovčane prirode kao što su amortizacija, promjena zaliha i poslovnih potraživanja i obveza, te dr.stavki koje utječu na visinu dobiti, a iza sebe nemaju novčani tok (efekti promjena rač.politika npr).Pravila za računanje novčanog toka po indirektnoj metodi su:Uvijek krećeš od neto dobiti, pa dodaješ iznos amortizacije (osim ako se radi o premiji na emitirane obveznice) Rashodi od prodaje NMI i DMI su +, prihodi od NMI i DMI -povećanje pasive (kapitala, obveza) je +, smanjenje pasive je -, povećanje aktive (imovine) je -, smanjenje aktive je + i iznos koji na kraju dobiješ je rješenje.

18

Izvještaj o promjenama vlasničke glavniceTreba pokazati promjene koje su se na glavnici (kapitalu) dogodile između dva obračunska razdoblja. Prema MRS-1 u ovom se izvještaju posebno moraju iskazati sljedeće pozicije:

a) dobiti ili gubitak razdobljab) sve stavke prihoda ili rashoda, dobitaka ili gubitaka koje prema zahtijevima drugih standarda treba

direktno priznati u kapital te njihov ukupni iznosc) učinak promjena rač.politika i ispravke temeljnih pogrešakad) dodatna ulaganja vlasnika i visina izglasanih dividendie) iznos zadržane dobiti (gubitka) na početku i na kraju razdoblja te promjene unutar tog razdobljaf) usklađenje (promjene) svake druge pozcije kapitala (kao npr. premije na dionice i rezerve na početku i

na kraju razdoblja) uz posebno, pojedinačno prikazivanje tih promjena

Kapital se sastoji od uloženog i zarađenog kapitala te se prema bilančnoj.shemi razrađuje na 6 potpozicija:I. UPISANI KAPITALII. PREMIJE NA EMITIRANE DIONICEIII. REVALORIZACIJSKA REZERVAIV. REZERVE

1) Zakonske rezerve2) Rezerve za vlastite dionice3) Statutarne rezerve4) Ostale rezerve

V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAKVI. DOBIT ILI GUBITAK TEKUĆE GODINE

U pravilu najznačajnija promjena u kapitalu proizlazi iz zadržane dobiti . Iznos zadržane dobiti se povećava stvaranjem dobiti, a smanjuje se za iznos ostvarenog gubitka te za iznos dividendi:

IZVJEŠTAJ O ZADRŽANOJ DOBITI:

ZADRŽANA DOBIT NA POČETKU RAZDOBLJA+ NETO DOBIT TEKUĆEG RAZDOBLJA= UKUPAN IZNOS SREDSTAVA ZA RASPODJELU- DIVIDENDE = ZADRŽANA DOBIT NA KRAJU RAZDOBLJA

Izvještaj izražava bit vlasničkog odnosa odražavajući interese ulagača, vlasnika i samog poduzeća.

19

Formalni izgled – ponekad se prikazuje u skraćenoj formi , a sve ostale promjene na kapitalu se iskazuju u bilješkama uz FI. Izvještaj o promjenama vl.glavnice je povezan s bilancom (zadržana dobit na početku i kraju razdoblja, obveze za dividende?) i RDG (neto dobit)

Bilješke uz FI i ostali izvještaji ovo je dodatni izvještaj uz prethodna 4 temeljna dodatno pojašnjavaj strukturu, vrijednosti i obilježja nekih pozicija u tim izvještajima. Npr. trebaju biti

prikazane metode procjene bilančnih pozicija, eventualna odstupanja od postavljenih metoda s razlozima odstupanja i kvantifikacijom učinaka tih odstupanja.; pregled obveza s rokom dospijeća preko 5 godina, prosječan broj zaposlenih, broj i nominalna vrijednost izdanih dionica po vrstama itd. drugim riječima – bilješke trebaju sadržavati sve one informacije koje se ne vide iz temeljnih izvještaja, a nužne su za njihovo razumijevanje i ocjenu poslovanja. Sastavljanje i prezentiranje dodatnih informacija pridonosi kvaliteti i upotebljivosti rač.informacija.

u MRS-1 regulirana struktura bilješki te njihov sadržaj, s posebnim osvrtom na obrazloženje rač.politika.

Obilježja internih izvještaja: nestandardizirani, nisu propisani zakonom, detaljni su, analitički, odnose se samo na neki segment poslovanja ili cjelinu, pored stvarnih često sadržavaju i planirane veličine, sastavljaju se svakodnevno ili periodično

Eksterni, obilježja: propisani zakonom (forma, sadržaj, vrijeme), sintetizirani, globalni, usmjereni na cjelokupno poslovanje, sadrže samo stvarne podatke, najznačajniji: bilanca, RDG, INT, porezna bilanca, statistički izvještaji...).

Izvještaji (informacije u njima) se dijele: prema opsegu: sintetičke, analitičke prema vremenu: povremene, svakodnevne prema izgledu: unificirane, interno kreirane

20