zzsiee uvodno predavanje 2011-12
Post on 28-Jan-2016
225 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Univerzitet Crne Gore GRAĐEVINSKI FAKULTET Studijska godina 2011/2012. predmet: ZAŠTITA ŢIVOTNE SREDINE I ENERGETSKA EFIKASNOST
UVODNO PREDAVANJE
četvrtak, 19. 04. 2012. god.
●GRAĐENJE I EKOLOGIJA Primarni motiv građenja: stvaranje zaklona - odgovor čovjeka ili zajednice na djelovanje prirodnog okruženja (zaštita od neželjenih uticaja);
Razvoj potreba: što blagotvornije korišćenje uticaja okoline: hladnoća - toplota, vlaga - suša, dan - noć, sunce - sjenka, smjena godišnjih doba,...
Transformacija procesa/postupka građenja: od iskustvenih graditeljskih normi – u pisana pravila (inžinjerstvo)
Predmet paţnje: Relacije između prirodne i građene sredine… RAZLOZI ZA PREISPITIVANJE nagle, često i neplanske urbanizacije - primjeri zapostavljanja bitnih klimatskih uticaja - posljedice:
- nepovoljni uslovi stanovanja,
- veći utrošak energije,
- veća degradacija sredine EKOLOŠKI PRINCIPI - obavezno znanje u planiranju i građenju prostora.
Naselja i zgrade - EKOSISTEMI koji funkcionišu po istim zakonitostima kao prirodni ekosistemi sa kojim su međusobno zavisni i interaktivni ●GRAĐENJE USKLAĐENO SA PRIRODNIM TOKOVIMA ENERGIJE Prisustvo i značaj problema energije u ekološkim postulatima graditeljstva:
PROBLEMI ZAGAĐIVANJA OKOLINE I ZAGRIJAVANJA ATMOSFERE - usklađivanje potrošnje energije sa lokalnom ponudom! BIOKLIMATSKA ARHITEKTURA - zasnovana na kombinovanim mjerama:
- energetske efikasnosti u domenu forme i spoljašnjih konstrukcija zgrade,
- korišćenja obnovljivih izvora energije, i
- integracije objekata u sisteme i ritmove životne sredine!
Ekološki aspekti arhitekture
Ignorisanje prirodnog okruţenja:
Dominira potrošnja prirod. resursa; posljedica: zagađenje životne sredine
Interaktivan odnos sa prirodnim okruţenjem:
Dominira korišćenje prirodnih resursa kroz razmjenu sa okolinom; zagađenje životne sredine je minimalno
Energetski aspekti arhitekture
Zona uspostavljanja energetske ravnoteže: u presjeku djelujućih sistema
Interakcije vezane za sistem koji čini zgrada sa svojim karakteristikama i opremom u uslovima uže urbanističke cjeline
Uspostavljanje toplotnog komfora
Smanjivanje energetskih potreba (vještačko grijanje i hlađenje) kroz projektovanje zasnovano na bioklimatskim principima
(Olgyay-ev dijagram)
Antička paradigma bioklimatske arhitekture:
Sokratova "pametna kuća"
●POJMOVI I DEFINICIJE Bioklimatska arhitektura
Bioklimatska arhitektura označava koncept projektovanja u kojem se arhitektura razmatra kao integralni dio prirodnog okruženja. To znači da se proces projektovanja zasniva na uvažavanju prirodnih i stvorenih uslova lokacije, što se u najvećoj mjeri odnosi na klimatske uslove i upotrebu materijala, uključujući i kontekst u cjelini: usklađenost sa ambijentom u svijetlu odnosa prema tradiciji, tipologiji i kulturi.
Porijeklo pojma: izvor u biologiji/botanici – zakoniti raspored biljnih vrsta u zavisnosti od karakteristika prirodnih – klimatskih uslova: slične biljne vrste javljaju se na različitim lokacijama koje imaju slične prirodne uslove.
Održivi razvoj – održiva arhitektura
Održivi razvoj je onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije ne ugrožavajući mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe (Svjetska komisija za prirodnu sredinu i razvoj (Bruntland komisija) 1987.). Održiva arhitektura se zasniva na principima održivosti i može se smatrati najširim pojmom ekološki orijentisane arhitekture. Ekološka arhitektura
Pojam ekološke arhitekture blizak je pojmu bioklimatske arhitekture, s obzirom da se ističe integrisanost arhitekture u prirodne (kružne) tokove energije i materije i povezanost sa prirodnim resursima (zemlja, voda, vazduh), bez proizvodnje otpada, nasuprot konvencionalnim zgradama. Solarna arhitektura
Solarna arhitektura dominantno je prožeta principima korišćenja pozitivnih efekata sunčevog zračenja... Pojam se u prvom redu odnosi na pasivnu solarnu arhitekturu u kojoj se efekti vezani za grijanje/hlađenje prostora ostvaruju prvenstveno odgovarajućim arhitektonskim konceptom i rješenjima vezanim za omotač zgrade – tzv. pasivnim (solarnim) sistemima. ● Pasivni (solarni) sistemi – generalno: korišćenje pozitivnih uticaja energije okoline (sunce, vjetar) prevodi se u arhitektonski koncept, koji omogućava da se u kući/objektu inteziviraju procesi: - prijema i uskladištenja toplotne energije, i/ili - pospješivanja vazdušnih strujanja. ● Aktivni (solarni) sistemi: obuhvataju sisteme instalacija u kući preko kojih se sunčeva energija pretvara: - u toplotnu energiju (zagrijavanje vode, zagrijavanje prostora), ili - u električnu energiju (fotonaponski sistemi). Energetski efikasne zgrade
Koncept energetske efikasnosti zgrada vezan je za tretman zgrade kao jedinstvenog sistema u kojem se paralelno razmatraju uticaji arhitektonske strukture (u najvećoj mjeri omotača zgrade) zajedno sa uticajima sistema instalacija za grijanje i hlađenje prostora, uključujući i osvjetljenje. Koncept je usmjeren na snižavanje potrošnje energije kod novih i postojećih zgrada za održavanje standardnih uslova korišćenja prostora, uz očuvanje ili podizanje toplotnog komfora. Energetskom efikasnošću podstiče se
primjena obnovljivih izvora energije, a važan aspekt predstavlja i propisani kvalitet građevinskih proizvoda.
U Evropi su uspostavljeni sistemi sertifikacije zgrada po osnovu njihovog kvaliteta/rejtinga u domenu energetske efikasnosti.
U CG sprovode se aktivnosti na implementaciji sistema energetske efikasnosti (EE) zgrada: edukacija inžinjera, legislativa (usvojen je Zakon o energetskoj efikasnosti) i regulativa (pravilnici koji se odnose na zgrade su u završnoj fazi), programi poboljšanja EE zgrada po osnovu inostranih kredita…
http://www.energetska-efikasnost.me/
Zelena arhitektura, zelene zgrade
Zelena arhitektura izražava skup prethodno opisanih principa: visok nivo komfora, visoku energetsku efikasnost i minimalne negativne uticaje na životnu sredinu. U sistemima za sertifikaciju zelenih zgrada obrađen je i ekološki aspekt uticaja zgrade na okolinu, ili kvalitet izgrađene sredine, ili je ugrađen princip provjere životnog ciklusa zgrade i ugrađenih materijala... Sistemi za sertifikaciju zelenih zgrada koji se najviše koriste u Evropi su: LEED (SAD), BREEAM (Velika Britanija) i DGNB (Njemačka). http://www.gbci.org http://www.breeam.org http://www.dgnb.de
top related