ucestalost i karakteristike nop
Post on 09-Aug-2015
158 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
477
UČESTALOST I KARAKTERISTIKE NEPOŽELJNIH OBLIKA PONAŠANJA
KOD DJECE S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA
PROMOTING THE QUALITY OF LIFE FOR CHILDREN WITH
INTELLECUTAL DIFFICULTIES BY PREVENTION OF UNWANTED
BEHAVIOR PATTERNS
Elvira Mujkanović1, Medina Vantić-Tanjić
2,
Edin Mujkanović1
1Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, Sarajevo, BiH
2Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Tuzla, BiH
Apstrakt
Pod nepoželjnim oblicima ponašanja podrazumijevaju se sva ona ponašanja koja socijalna okolina
doživljava kao upadljiva, neprihvatljiva ili kao takva koja onemogućavaju ili otežavaju usvajanje novih
vještina i navika, pa time onemogućavaju rehabilitaciju i socijalizaciju. Cilj rada je bio da se ispita
učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja kod djece s intelektualnim teškoćama, te da se
utvrdi postojanje statistički značajne razlike u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja
u odnosu na spol i dob ispitanika. Uzorak su činili 84 učenika uzrasta od 7 do 14 godina, oba spola, koji
pohađaju odgojno – obrazovni proces u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ u
Sarajevu. Na osnovu provedenog istraživanja zaključeno je da postoji značajna razlika u učestalosti i
karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol gdje su dječaci pokazali veću razinu
nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djevojčice; u odnosu na dob, gdje su djeca s intelektualnim
teškoćama starije dobi pokazala više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djecu s intelektualnim
teškoćama mlađe dobi. Dobijeni rezultati u velikoj mjeri potvrđuju dosadašnja strana i domaća
istraživanja, te upućuju na potrebu šireg društvenog angažmana usmjerenog ka izgradnji socijalnog
modela uz naglasak na podršku porodicama djece s intelektualnim teškoćama od najranije dobi, čime bi
se unaprijedio emocionalni i socijalni razvoj kroz intervenciju u poticajnoj sredini.
Ključne riječi: intelektualne teškoće, nepoželjni oblici ponašanja
Abstract
Unwanted behavior patterns are considered as intrustive and unacceptable by social environment.
Therefore the adaption of new skills and habits and furthermore of rehabilitation and socialization are
made more difficult. The goal of this research is to examine the frequency and characteristics of
unacceptable misbehaviour to children with intellectual disability and demonstrate a statistically
significant difference in frequency and characteristics of unacceptable misbehaviour in relation to sex and
age. The sample is consisted of 84 students, male and female, with slight (n=45) and mild degree (n=39)
of intellectual disability, aged 7-14 years, who are included in educational process in School for Special
Education and Child Care - Mjedenica, Sarajevo. A questionnaire created for this research was used in
collecting data related to age, sex and accommodation of examined students. An adaptive behaviour scale
was used for examination of frequency and characteristics of unacceptable misbehaviour. On the basis of
research, the following was concluded: there is significant difference in the frequency and characteristics
of unacceptable forms of behaviour in relation to sex - the boys have shown higher level of misbehaviour
in regard to girls. Concerning the age, older children with intellectual disability have shown more
undesirable forms of misbehaviour in regard to younger one. Previous results largely confirm foreign and
domestic researches, and indicate the need for wider social engagement aimed at providing a social model
with an emphasis on support to families of these children from an early age, in order to improve
emotional and social development through intervention in a stimulating environment.
Key words: intellectual disability, unaccepted forms of misbehaviour.
UVOD
Intelektualne teškoće, prema najnovijoj definiciji Američke asocijacije za mentalnu retardaciju
AAMR se opisuju značajnim ograničenjem u sveukupnom intelektualnom funkcioniranju i u
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
478
adaptivnom ponašanju, izraženom u pojmovnim, socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama.
Nastaju prije 18. godine života u ovisnosti o interakciji sa socijalnom okolinom8. Dakle,
intelektualne teškoće predstavljaju složeno stanje individue koje se različito poima ovisno o
faktorima koji se uzimaju kao bitni u definisanju i klasificiranju intelektualnih teškoća12
.
Hendikepirana djeca često prolaze kroz krizu tokom prvih školskih godina. Tada kod njih dolazi
do spoznaje da su drugačiji i da možda ne odgovaraju potpuno svim socijalnim sredinama.
Reakcije na ovu spoznaju mogu se okrenuti prema unutra (potištenost i osjećaji bezvrijednosti)
ili prema vani (agresivnost i motorički nemir)7. Iako su nepoželjni oblici ponašanja uobičajeni
među osobama s intelektualnim teškoćama, teško ih je definisati, jer zavise od percepcije ljudi
iz okoline ovih osoba. Uopšteno, nepoželjni oblici ponašanja obuhvataju agresivnost,
destruktivnost, samopovređivanje, temper tantrum, prekomjernu aktivnost, vrištanje/vikanje,
razbacivanje predemeta, lutanje, noćnu uznemirenost, nepoželjne navike, antisocijalno
ponašanje, seksualnu delikvenciju i ponašanje usmjereno na privlačenje pažnje. Procenat
učestalosti nepoželjnih oblika ponašanja kod djece i adolescenata sa mentalnom retardacijom
kreće se od 30% do 60%2. Tri skorašnje studije ukazuju da se učestalost ovih problema kod
djece i adolescenata sa mentalnom retardacijom kreće između 30% do 37%13
. Nepoželjni oblici
ponašanja često su razmatrani kao mogući «bihejvioralni ekvivalenti» psihijatrijskih simptoma
kod osoba sa mentalnom retardacijom. Navodi se da je učestalost psihopatoloških poremećaja
od tri do četiri puta veća nego u opštoj populaciji2. Učestalost i vrsta nepoželjnih oblika
ponašanja mogu varirati u zavisnosti od uzrasta, nivoa intelektualnog funkcionisanja i pola, a
mogu se javljati i u klasterima ponašanja, poput samopovređivanja i agresivnog ponašanja2,13
.
Jasno je zašto se autoagresija, agresija i destrukcija smatraju nepoželjnim oblicima ponašanja.
Međutim, ponašanja kao što su samostimulacija, nepažnja, izoliranje, također se smatraju
nepoželjnim jer smanjuju mogućnost primanja novih informacija odnosno učenja i razvoja, vrlo
su ugodna te smanjuju motivaciju za druge aktivnosti. Svi oblici nepoželjnog ponašanja
povećavaju izolaciju djece s intelektualnim teškoćama, isključuju ih iz redovnih oblika odgoja i
obrazovanja, smanjuju mogućnost razvijanja socijalnih odnosa i uključivanja u aktivnosti
zajednice11
. Neprilagođeno ponašanje osobe najčešće uzrokuju nedostatni i nepoželjni oblici
ponašanja. Nedostatno ili deficijentno ponašanje ovdje se shvaća kao ono ponašanje, odnosno
sposobnost koju bi osoba trebala imati, ali se nije razvila od rođenja ili je pak bila razvijena, ali
se razvila tokom života, a bitna je za uspješno funkcionisanje. Nepoželjno je ponašanje
shvaćeno kao ono koje odstupa od uobičajenih standarda ponašanja i, uglavnom, negativno utiče
na vlastito funkcioniranje ili funkcioniranje drugih15
. Pod nepoželjnim oblicima ponašanja
podrazumijevaju se sva ona ponašanja koja socijalna okolina doživljava kao upadljiva,
neprihvatljiva ili kao takva koja onemogućavaju ili otežavaju usvajanje novih vještina i navika
pa time onemogućavaju rehabilitaciju i socijalizaciju. Nepoželjna ponašanja privlače pažnju
okoline i samim tim bivaju pojačavana i potkrepljivana. Ponekad je čak riječ o uobičajenim
oblicima ponašanja koja zbog promjene učestalosti, intenziteta i dužine, za okolinu postaju
iritirajuća i neprihvatljiva i, hoće li neko ponašanje dobiti atribut nepoželjnog, zavisi od normi
okoline u kojoj osoba živi17
. U više zemalja, nakon brojnih epidemioloških istraživanja utvrđeno
je da od 30 do 50% djece s intelektualnim teškoćama imaju mnoge poremećaje u ponašanju ili
neka psihička oboljenja i to najčešće zbog nepovoljnih uvjeta sredine u prvim godinama života.
Autor dalje navodi da od čestih poremećaja u ponašanju, u socijalnom okruženju, agresivnost
raste i do 10%, a od psihičkih oboljenja (odstupanja od normi uobičajenih ponašanja, prisutna na
osobnom planu) među prvima je depresivnost (od 15-20%)4. Učestalost poremećaja u ponašanju
raste razmjerno težini intelektualnog oštećenja, pa će kod djece s razinom intelektualnog
funkcioniranja koja uključuje QI ispod 50 biti znatno veća, ali vrlo često samo topao odnos ili
iskazana potrebna pažnja je dovoljna da bi se promijenilo ponašanje kod ove djece3. Također,
promjenom okoline i primjerenijim odnosom prema njima možemo uticati na promjenu
ponašanja u djece s većim intelektualnim teškoćama. I ova djeca imaju potrebu za osobnim
vlasništvom (odjećom, osobnim predmetima, itd.) te za sigurnim prostorom (javna razdaljina).
Ako im obezbijedimo tu sigurnost spriječit ćemo izazivanje nekih nepoželjnih ponašanja18
. Na
osnovu ispitivanja razlika u nivou adaptivnog ponašanja između učenika bez teškoća u razvoju i
učenika s mentalnom retardacijom, zaključuju da djecu s mentalnom retardacijom od djece bez
teškoća u razvoju, razlikuju, u prvom redu, usvojene vještine i navike i navike svakodnevnog
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
479
života9. Pored toga, razlikama u grupama doprinosi i veće prisustvo nepoželjnih oblika
ponašanja u djece i omladine s mentalnom retardacijom. Bitno je istaknuti da nepoželjni oblici
ponašanja neće nestati ili se smanjiti bez primjerene intervencije. Oni su se učvrstili u
djetetovom ponašanju zahvaljujući funkcionalnim posljedicama koje ga slijede. Ukoliko se ne
dogode promjene u dostupnosti, vrijednosti i pristupu posljedicama koje slijede nakon
nepoželjnog ponašanja ono se neće smanjiti6. Prvobitno su intervencije za uklanjanje
nepoželjnih oblika bile reaktivne, dakle slijedile su nakon pojave nepoželjnih ponašanja. One, u
zadnja dva desetljeća, uz kotinuirani razvoj programa za osobe s intelektualnim teškoćama
uključuju i sve uspješnije metode prevencije. U metode prevencije spadaju promjene fizičkih
karakteristika prostora učenja, prilagođavanje rasporeda i curriculuma, ali također i podučavanje
alternativnim, primjerenim ponašanjima16
. Drugi bitan element programa za sprečavanje i
uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja je funkcionalna procjena ponašanja6. Procjenjuju se
događaji koji su prethodili ponašanju, opisuje se ponašanje te posljedice koje slijede nakon
njega. Identificiranje nepoželjnog ponašanje odvija se neposrednim promatranjem i
intervjuiranjem Bitno je da intervencija bude sveobuhvatna te da uključuje sve nepoželjne
oblike ponašanja, da se odvija u svim kontekstima i da je usklađena s ostalim intervencijama. U
intervenciji se koriste različiti postupci proizašli iz principa primijenjene analize ponašanja:
gašenje, diferencijalno pojačanje, podučavanje alternativnih ponašanja, preusmjeravanje na
primjerene oblike ponašanja (u slučaju samostimulacije), strukturne promjene okoline, itd.16
. U
literaturi je prisutno mnogo prikaza primjene bihejvioralnih postupaka u sprečavanju i
uklanjanju nepoželjnih oblika ponašanja. Neki primjeri su: programi za uklanjanje
destruktivnog ponašanja trening funkcionalne komunikacije za smanjenje autoagresije i agresije
za učenje odbijanja, za smanjenje vokalne stereotipije za smanjivanje izolacije i poticanje
suradnje5,16
. Bihejvioralni pristup u podučavanju odnosno usvajanju novih oblika ponašanja
također je dobro znanstveno verificiran. Uz podučavanje svakodnevnih vještina i specifičnih
akademskih vještina, koristi se i u podučavanju komunikacije socijalnih vještina i igre1. Takvi
programi bitni su između ostalog i za prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja. Odabir s da i ne
je važna vještina u komunikacijskom repertoaru djeteta s intelektualnim teškoćama, posebno u
uvjetima integracije ili u okolini koja nije upoznata s teškoćama koje taj poremećaj uključuje.
Hendikepirana djeca često prolaze kroz krizu tokom prvih školskih godina. Tada kod njih dolazi
do spoznaje da su drugačiji i da možda ne odgovaraju potpuno svim socijalnim sredinama.
Reakcije na ovu spoznaju mogu se okrenuti ili prema unutar (potištenost i osjećaji
bezvrijednosti) ili prema van (agresivnost i motorički nemir)7. Problemi u ponašanju su glavni
izvori dodatnih teškoća kod djece, mladih i odraslih osoba sa intelektualnim teškoćama. Oni
predstavljaju dodatnu patnju kako za samu osobu, tako i za njene roditelje uzrokujući stres,
čime se povećava vjerovatnoća za institucionalizacijom, te smanjene društvene integracije i
zapošljavanje14
. Mnogi autori su utvrdili da djeca sa intelektualnim teškoćama imaju visok nivo
poremećaja ponašanja u odnosu na ostalu djecu, gdje je povezanost mentalne retardacije i
poremećaja ponašanja nejasan. Također je zabilježen nedostatak stručnjaka koji su
specijalizirani u postavljanju dijagnoze i upravljanju ponašanjem i emocijama osoba sa
intelektualnim teškoćama.
Cilj i zadaci istraživanja
Cilj istraživanja ovog rada je ispitati učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja kod
učenika s intelektualnim teškoćama, te dokazati postojanje statistički značajne razlike u
učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol i dob i njihov uticaj
na pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Zadaci predmetnog istraživanja su sljedeći:
1. Ispitati postoji li razlika u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja kod
djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na spol.
2. Ispitati postoji li razlika u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja kod
djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na dob.
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
480
METODE RADA
Uzorak ispitanika Istraživanje je urađeno na uzorku od 84 ispitanika, uzrasta od 7 do 14 godina, oba spola, koji
pohađaju odgojno-obrazovni proces u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece
„Mjedenica“ u Sarajevu. U cilju provjere postavljenih hipoteza, uzorak ispitanika je podijeljen
na dva subuzorka (tabela 1.).
Tabela 1. Distribucija ispitanika u odnosu na spol i dob
Spol Dob
Muški Ženski 7 - 10 11 - 14
54 30 27 57
Metode prikupljanja podataka i mjerni instrumenti
Prikupljanje podataka izvršeno je uvidom u nalaze i mišljenja učenika koja pohađaju
edukacijsko - rehabilitacijski proces u Zavodu „Mjedenica“, te su dobijeni podaci o spolu i dobu
ispitanika. Za ispitivanje učestalosti i karakteristika nepoželjnih oblika ponašanja korištena je
Skala adaptivnog ponašanja AAMD II dio. AAMD skala je standardizirana skala koja služi za
procjenu adaptivnog i neadaptiranog ponašanja kod djece školske dobi. Drugim dijelom Skale
mjeri se neadaptirano ponašanje u odnosu na ličnost i poremećaje u ponašanju10
. Sadrži 14
područja sa 44 pojedinačne stavke.
Za procjenu neprilagođenih oblika ponašanja korištene su sljedeće varijable:
Varijable Oznaka
1. Sklonost silovitom ponašanju i uništavanju SSPIU
2. Nesocijalno ponašanje NESPO
3. Otpor prema autoritetu OTPRA
4. Neodgovorno ponašanje NEOPO
5. Povučeno ponašanje POVPO
6. Stereotipno ponašanje i manirizmi SPIMAN
7. Neprimjerene navike u kontaktu s drugima NNUKSD
8. Neprihvatljive govorne navike NEGONA
9. Neprihvatljive i neobične navike NENENA
10. Ponašanje upravljeno protiv samog sebe PUPSS
11. Sklonost hiperaktivnom ponašanju SKHIPO
12. Neprihvatljivo seksualno ponašanje NESPON
13. Psihički poremećaji PSIPO
14. Upotreba lijekova UPOLI
Rezultati smješteni u 80 centil ukazuju na nužnost pažljive analize i zahtjevaju programiranje
smanjenja neprilagođenih oblika ponašanja. Podatke o nepoželjnim oblicima ponašanja djece sa
intelektualnim teškoćama popunjavao je defektolog na osnovu opservacije i u saradnji sa
razrednikom učenika sa intelektulanim teškoćama i njihovim roditeljima / starateljima.
Metode obrade podataka
Primijenjene varijable u ovom istraživanju su obrađene standardnim deskriptivnim postupcima,
izračunati su osnovni statistički parametri kako bi se utvrdila funkcija njihovih distribucija i
osnovni parametri funkcija. Razlike u aritmetičkim sredinama na ispitivanim varijablama za
procjenu nepoželjnih oblika ponašanja između djece sa intelektulanim teškoćama sa obzirom na
spol i dob utvrđene su primjenom analize varijance. Analizom varijance utvrđuju se razlike u
uzorku ispitanika u jednoj ili više zavisnih čestica ili se dobija odgovor na pitanje da li uzorci
ispitanika pripadaju istoj ili različitim populacijama u odnosu na jednu ili više zavisnih čestica
(Mejovšek, 2003). Za obradu prikupljenih podataka korištena je metoda deskriptivne analize
kojom su izračunate frekvencije i postoci zastupljenosti nepoželjnih oblika ponašanja kod
ispitanika s intelektualnim teškoćama, te dat njihov grafički i tabelarni prikaz uz analizu
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
481
dobivenih frekvencija i postotaka zastupljenosti. Podaci u ovom istraživanju su obrađeni
pomoću programskih sistema za multivarijatnu analizu podataka. Analize su učinjene
programom SPSS 13.0.
REZULTATI I DISKUSIJA
Učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol
Kod djece s intelektualnim teškoćama ženskog spola (N=30), nepoželjni oblici ponašanja
najviše su izraženi na varijablama: 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (87,50), 8
Neprihvatljive govorne navike (80,83) i 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (86,50). Kod
djece s intelektualnim teškoćama muškog spola (N=54), nepoželjni oblici ponašanja najviše su
izraženi na varijablama: 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (80,19), 7 Neprimjerene navike u
kontaktu s drugima (82,22), 8 Neprihvatljive govorne navike (81,48) i 12 Neprihvatljivo
seksualno ponašanje (87,22). Dakle, učestalost nepoželjnih oblika ponašanja kod dječaka u
odnosu na djevojčice je izraženija na varijabli 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima.
Razlika između najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika s
intelektualnim teškoćama muškog i ženskog spola na varijablama 6 Stereotipno ponašanje i
manirizmi, 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima, 8 Neprihvatljive govorne navike i 12
Neprihvatljivo seksualno ponašanje, prikazana je u grafikonu 1.
Grafikon 1. Prikaz najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika muškog i ženskog
spola
Uočljivo je da ispitanici ženskog spola pokazuju više vrijednosti jedino na varijabli 6
Stereotipno ponašanje i manirizmi, dok na varijablama 7 Neprimjerene navike u kontaktu s
drugima, 8 Neprihvatljive govorne navike i 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje ispitanici
muškog spola pokazuju više vrijednosti u odnosu na ispitanike ženskog spola.
Učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na dob
Kod djece s intelektualnim teškoćama uzrasta od 7 – 10 godina (N=27), nepoželjni oblici
ponašanja su najviše izraženi na varijabli 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (81,11), varijabli
8 Neprihvatljive govorne navike (80,19), varijabli 10 Ponašanje upravljeno protiv sebe (81,85) i
varijabli 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (86,11). Kod djece s intelektualnim teškoćama
uzrasta od 11 – 14 godina (N=57), nepoželjni oblici ponašanja najviše izraženi na varijablama: 6
Stereotipno ponašanje i manirizmi (83,60), 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima
(82,37), 8 Neprihvatljive govorne navike (81,84), 10 Ponašanje upravljeno protiv sebe (87,54) i
12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (80,35). Razlika između najviših iskazanih vrijednosti
nepoželjnih oblika ponašanja subuzorka učenika s intelektualnim teškoćama uzrasta od 7 do 10
godina i subuzorka ispitanika uzrasta od 11 do 14 godina na varijablama 6, 7, 8, 10, 12 i 14,
prikazana je u grafikonu 2.
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
482
Grafikon 2. Prikaz najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika u odnosu na dob.
Uočljivo je da ispitanici mlađeg uzrasta (7-10 godina) pokazuju više vrijednosti jedino na
varijabli 10 Ponašanje upravljeno protiv samog sebe, dok na svim ostalim varijablama
6.Stereotipno ponašanje i manirizmi; 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima; 8
Neprihvatljive govorne navike; 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje; 14 Upotreba lijekova,
ispitanici starijeg uzrasta (11-14 godina) pokazuju više vrijednosti. Analiza varijance procjene
nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na spol pokazala je da
postoji statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina subuzorka djece muškog i
ženskog spola na varijablama Nesocijalno ponašanje F=4,213, Povučeno ponašanje F=8,109,
Stereotipno ponašanje i manirizmi F=4,202 i Psihički poremećaji F=8,012, na razini
značajnosti od 95%. Analiza varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s
intelektualnim teškoćama u odnosu na dob pokazala je da postoji statistički značajna razlika
između aritmetičkih sredina subuzorka djece uzrasta od 7 do 10 i uzrasta od 11 do 14 godina na
varijablama Povučeno ponašanje F=8,069 i varijabli Neprimjerene navike u kontaktu s drugima
F=4,959 na razini značajnosti od 95%.
ZAKLJUČAK
Rezultati deskriptivne statistike na varijabli za procjenu nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu
na spol ukazuju da djeca s intelektualnim teškoćama pokazuju visoku incidencu nepoželjnih
oblika ponašanja. Izuzetno visoka incidenca nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim
teškoćama zabilježena je na varijablama Stereotipno ponašanje i manirizmi, Neprimjerene
navike u kontaktu s drugima, Neprihvatljive govorne navike i Neprihvatljivo seksualno
ponašanje, gdje su dječaci ispoljili više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djevojčice.
Pojavnost značajnih odstupanja ponašanja na navedenim varijablama je veća od 80. Analiza
varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na
spol pokazala je da postoji statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina subuzorka
djece muškog i ženskog spola na varijablama Nesocijalno ponašanje F=4,213, Povučeno
ponašanje F=8,109, Stereotipno ponašanje i manirizmi F=4,202 i Psihički poremećaji F=8,012,
na razini značajnosti od 95%. Rezultati deskriptivne statistike na varijabli za procjenu
nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na dob ukazuju da djeca uzrasta od 11 – 14 godina
ispoljavaju više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djecu mlađeg uzrasta od 7 – 10
godina. Izuzetno visoka incidenca nepoželjnih oblika ponašanja zabilježena je na varijablama
Stereotipno ponašanje i manirizmi, Neprimjerene navike u kontaktu s drugima, Neprihvatljive
govorne navike, Neprihvatljivo seksualno ponašanje i Upotreba lijekova, dok su jedino na
varijabli Ponašanje upravljeno protiv samog sebe ispitanici mlađeg uzrasta pokazali više
vrijednosti. Analiza varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim
teškoćama u odnosu na dob pokazala je da postoji statistički značajna razlika između
aritmetičkih sredina subuzorka djece uzrasta od 7 do 10 i uzrasta od 11 do 14 godina na
varijablama Povučeno ponašanje F=8,069 i varijabli Neprimjerene navike u kontaktu s drugima
F=4,959 na razini značajnosti od 95%. Rezultati istraživanja ukazuju na nužnost prilagođenih
postupaka usmjerenih na otklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja i uključivanje djece s
intelektualnim teškoćama u programe modifikacije nepoželjnih oblika ponašanja. Ukupan
III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.
483
rezultat istraživanja o učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja djece s
intelektualnim teškoćama upućuje na potrebu šireg društvenog angažmana usmjerenog ka
izgradnji socijalnog modela uz naglasak na podršci porodicama ove djece od najranije dobi
čime bi se umanjila pojava nepoželjnih oblika ponašanja kroz intervenciju u poticajnoj sredini.
Roditelji su vrlo važan partner u procjeni te kreiranju i provođenju intervencije. Nepoželjna
ponašanja smanjuju mogućnost učenja djeteta s intelektualnim teškoćama i njegovog
sudjelovanja u svakodnevnom obiteljskom životu, te je potrebno educirati roditelje strategijama
za uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja, i što je još važnije, za primjenu programa za
poticanje razvoja komunikacije i socijalnih vještina.
LITERATURA
1. Charlop-Christy M H, Daneshvar S. Using video modeling to teach perspective taking to
children with autism. Journal of Positive Behavioral Interventions 2002; 5, 12-21.
2. Dekker M, C Koot, H M Van der Ende, J, Verhulst F C. Emotional and behav ioral
problems in children and adolescents with and without intellectual disability, Journal of
Child Psychology and Psychiatry 2002: 43(8): 1087-1098.
3. Došen A. Terapija odnosom. Terapijski pristup mentalnom oboljenju kod mentalno zaostale
djece. Psihijatrija danas 1989; 21, 4, 297 – 306.
4. Došen A. Dijagnostika i tretman poremećaja ponašanja i psihičkih oboljenja kod osoba s
mentalnom retardacijom. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2004; 40, 2, 156 –
174.
5. Fritz J N, DeLeon I G, Lazarchick W N. Separating The Influences Of Escape And Access
Tp Preferred Activities On Problem Behavior Occurring In Instructional Context.
Behavioral Interventions, 2004; 19, 159-171
6. Glassberg B. Functional behavior assessment for people with autism. Bethesda MD
Woodbine House, 2005.
7. Hwang P, Nilsson B. Razvojna psihologija. Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Sarajevo, 2005.
8. Ibralić F, Smajić M. Osobe sa intelektualnim teškoćama – kontekstualni pristup, Tuzla:
Denfas Tuzla, 2007.
9. Igrić Lj, Stančić Z. Neke razlike u adaptivnom ponašanju učenika bez teškoća u razvoju i
učenika s mentalnom retardacijom, Defektologija 1990: 26 (2): 193 – 200.
10. Igrić Lj, Fulgosi - Masnjak R. AAMD skala adaptivnog ponašanja. Priručnik, Fakultet za
Defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, 1991.
11. Lucyshyn J, Albin R W, Horner R H, Mann JC, Mann JA, Wadsworth G. Family
Implementation of Positive Behavior Support for a Child With Autism. Journal of Positive
Behavior Interventions, 2007: 9 (3): 131-150. 12. Mešalić Š, Mahmutagić A, Hadžihasanović H. Edukacija i socijalizacija učenika usporenog
kognitivnog razvoja. Defektološki fakultet Univerziteta u Tuzli, 2004.
13. Molteno G, Molteno C D, Finchilescu G, Dawes A R L. Behavioural and emotional problems
in children with intellectual disability attending special schools in Cape Town, South Africa,
Journal of Intellectual Disability Research, 2001: 45 (6): 515-520.
14. Quine L, Pahl J. Stress and Coping In Families Caring Jor a Child with Severe Mental
Handicap: a longitudinal study. Institute of Social and Applied Psychology and Centre for
Health Service Studies. University of Kent at Canterbury, 1989.
15. Soldo N, Ljubešić M, Teodorović B. Transformacija nedostatnih i nepoželjnih oblika
ponašanja djece s teškoćama u razvoju, Defektologija 1990: 26 (1): 63 – 69.
16. Taylor B, Hoch H, Weissman M. The Analysis And Treatment Of Vocal Stereotypy In A
Child With Autism. Behavioral Interventions, 2005: 20: 239-253
17. Teodorović B, Frey J. Nepoželjni oblici ponašanja osoba s težom mentalnom retardacijom.
Defektologija 1986: 22 (2): 119 – 129.
18. Valle J, Sekušak – Galešev S. Organizacija unapređenja kvalitete života osoba s posebnim
potrebama. U: Došen A., Igrić Lj. (Ed.): Unapređivanje skrbi za osobe s mentalnom
retardacijom (str. 51 – 68). Zagreb: Matra projekt, 2002.
top related