marija matakoliver.efri.hr/zavrsni/909.b.pdf · 2015-11-07 · 3.) pokazatelji ekonomske...
Post on 12-Feb-2020
1 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Marija Matak
RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE NAKON
ULASKA U EUROPSKU UNIJU
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE NAKON
ULASKA U EUROPSKU UNIJU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika razvoja
Mentor: Prof. dr. sc. Nada Karaman Aksentijević
Student: Marija Matak
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
JMBAG: 0081133780
Rijeka, lipanj 2015.
SADRŽAJ
1 UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1 PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ............................................................................. 1
1.2 RADNA HIPOTEZA ......................................................................................................... 1
1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA .................................................................................... 1
1.4 ZNANSTVENE METODE .................................................................................................. 2
1.5 STRUKTURA RADA ........................................................................................................ 2
2 EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE ........................................ 3
2.1 POIMANJE RASTA I RAZVOJA ......................................................................................... 3
2.2 POKAZATELJI EKONOMSKOG RAZVOJA ......................................................................... 5
3 RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE ...................................................................................... 8
3.1 OPĆI PODACI O LITVI .................................................................................................... 8
3.2 POVIJEST .................................................................................................................... 10
3.3 STANOVNIŠTVO .......................................................................................................... 13
3.4 MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI .............................................................................. 19
3.4.1 Kretanje BDP-a po stanovniku .............................................................................. 19
3.4.2 Kretanje BDP-a prema kupovnoj moći .................................................................. 20
3.4.3 Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u .............................. 22
3.4.4 Zaposlenost ............................................................................................................ 23
3.4.5 Nezaposlenost ........................................................................................................ 25
3.4.6 Tendencije siromaštva ........................................................................................... 27
3.4.7 Inflacija .................................................................................................................. 30
4 ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE ...................................................... 33
4.1 IZVOZ LITVE ............................................................................................................... 34
4.2 UVOZ LITVE ............................................................................................................... 35
4.3 TRGOVINSKI PARTNERI LITVE ..................................................................................... 38
4.4 STRANE DIREKTNE INVESTICIJE .................................................................................. 39
5 ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 42
LITERATURA ......................................................................................................................... 44
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 47
POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 47
1
1 UVOD
Ekonomski rast je najvažniji no nije i jedini element gospodarskog razvoja. Bez ekonomskog
rasta nema ni ekonomskog razvoja. To ne znači da zemlja s velikim bruto domaćim
proizvodom po stanovniku mora biti i gospodarski razvijena zemlja. Gospodarski razvoj širi
je i složeniji proces od ekonomskog rasta. Svjetska gospodarstva se danas najviše dijele na
razvijena i ona u razvoju. Zemlje u razvoju svrstavaju se u zemlje nižeg, nižeg srednjeg i
višeg srednjeg dohotka, dok razvijene zemlje spadaju u zemlje visokog dohotka.
U središtu interesa diplomskog rada biti će ekonomski razvoj Litve nakon njezinog ulaska u
Europsku uniju. Litva je mnogo postigla u izgradnji samostalne države. Međutim, novi
izazovi se i dalje pojavljuju te se mora raditi na daljnjem razvoju zemlje a to je važno za
modernizaciju, veću otvorenost, demokratizaciju ovog „Baltičkog tigra“.
U radu, posebna pozornost će se dati pokazateljima (BDP po stanovniku, nezaposlenost
odnosno zaposlenost, siromaštvo) ekonomskog rasta i razvoja Litve. Poviješću,
stanovništvom te makroekonomskim pokazateljima analizirat će se rast i razvoj Litve.
1.1 Problem i predmet istraživanja
Problem istraživanja je analiza i usporedba razvojnih obilježja Litve nakon ulaska u Europsku
uniju te utjecaj ekonomskog rasta i razvoja na cjelokupno gospodarstvo Litve.
Predmet istraživanja obuhvaća navedena razvojna obilježja Litve u razdoblju nakon ulaska u
Europsku uniju (od 2004. godine).
1.2 Radna hipoteza
Sukladno problematici i predmetu istraživanja, postavljenja je radna hipoteza: u razdoblju od
ulaska u punopravno članstvo Europske unije, Litva ostvaruje ekonomski rast i razvoj.
1.3 Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je utvrditi sve relativne značajke ekonomskog rasta i razvoja na primjeru
Litve nakon njenog ulaska u EU. Ciljevi rada su istražiti i analizirati razvojna obilježja Litve u
vremenu nakon ulaska zemlje u EU, istražiti faktore koji utječu na rast i razvoj te da li zemlja
ostvaruje rast i razvoj.
2
1.4 Znanstvene metode
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike koja je prikazana u ovom radu
korištene su slijedeće znanstvene metode: metoda analize, metoda deskripcije, statističke
metode, matematičke metode, povijesna metoda, metoda komparacije.
1.5 Struktura rada
Rezultati istraživanja ovog diplomski rad s naslovom RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE
NAKON ULASKA U EUROPSKU UNIJU, sukladno metodologiji izrade rada, sastoje se od
pet međusobno povezanih dijelova.
U prvome dijelu odnosno u UVODU postavljen je problem i predmet istraživanja, radna
hipoteza diplomskog rada, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode koje su korištene te
struktura rada.
EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE naslov je drugog dijela
diplomskog rada u kojem će se definirati rast i razvoj, kako se mjere te koji su pokazatelji
ekonomskog razvoja.
Treći dio s naslovom RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE razrađuje opće podatke o Litvi,
njezinu povijest i stanovništvo te analizira makroekonomske pokazatelje kao što je kretanje
BDP-a po stanovniku i prema kupovnoj moći, udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog
sektora u BDP-u, stopu zaposlenosti i nezaposlenosti, inflaciju i siromaštvo.
O međunarodnoj razmjeni Litve (o uvozu, izvozu, trgovinskim partnerima zemlje) govori se u
četvrtom dijelu rada pod naslovom ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE.
U ZAKLJUČKU, posljednjom dijelu rada dana je sinteza istraživanja.
3
2 EKONOMSKI RAST I RAZVOJ TE NJEGOVO MJERENJE
Ekonomija razvoja jedna je od najnovijih i najizazovnijih grana ekonomije iako su njeni
korijeni stari više od 300 godina. Sve je značajnije izučavanje problema i procesa
ekonomskog razvoja zbog velikih razlika u razvijenosti između najrazvijenijih i
najnerazvijenijih zemalja.
2.1 Poimanje rasta i razvoja
Rast i razvoj nisu istoznačnice, iako su se dugi niz godina smatrali jednakima. Ekonomski
razvoj uključuje u sebi i rast, ali je puno složenija kategorija. U procesu razvoja, osim rasta
proizvodnje dolazi i do promjena u strukturi proizvodnje. Pod ekonomskim rastom
podrazumijevamo promjene u obujmu materijalne proizvodnje tj., povećanje obujma
proizvodnje.
Osnovni motiv istraživanja ekonomskog rasta oduvijek je bio otkriti uzroke zbog kojih su
neke zemlje bogate, a druge siromašne. Zanimanje ekonomista za istraživanje ekonomskog
rasta obnovljeno je sredinom 80-ih godina dvadesetog stoljeća s razvojem teorija endogenog
rasta. (Mervar, 2003: 369)
Proučavanje ekonomskog razvoja jedna je od najnovijih, najuzbudljivijih i najizazovnijih
grana širih disciplina ekonomije i političke ekonomije. Mada se može reći da je Adam Smith
bio prvi „ekonomist razvoja“ i da je njegovo djelo Wealth of Nations (Bogatstvo naroda) iz
1776. godine bilo prva rasprava o ekonomskom razvoju. Sistematsko proučavanje problema i
procesa ekonomskog razvoja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi pojavilo se tek u posljednjih
pet desetljeća. (Todaro, Smith, 2006: 7)
Ipak, neki ekonomisti tvrde da razvojna ekonomija nije zasebna znanstvena disciplina već
amalgam i u biti primjena svih tradicionalnih grana ekonomije.
U strogo ekonomskim kategorijama, pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva
sposobnost ekonomije jedne zemlje čija je početna ekonomska situacija dugo bila, manje ili
više, statična da generira i održi godišnji rast svoga bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi
od 5% do 7% ili više. Zajednički alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja
dohotka po glavi stanovnika (per capita) kako bi se uzeli u obzir i sposobnost zemlje da širi
svoj output po stopi bržoj od stope porasta stanovništva. (Todaro, Smith, 2006: 14)
4
Tri osnovne komponente ili osnovne vrijednosti služe kao konceptualna osnova i praktična
smjernica za razumijevanje unutarnjeg značenja razvoja. Te ključne vrijednosti:
· gola egzistencija – mogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba
· samopoštovanje – biti osoba
· sloboda – moći birati
predstavljaju zajedničke ciljeve kojima teže svi pojedinci i sva društva. (Todaro, Smith,
2006:19)
Razvoj u svim društvima mora imati barem ova tri cilja (Todaro, Smith, 2006: 21) :
· povećati raspoloživost i proširiti raspodjelu osnovnih roba za egzistenciju
· povećati nivo života
· proširiti opseg ekonomskih i i socijalnih izbora koji stoje na raspolaganju pojedincima
i zemljama
U strogo ekonomskim kategorijama, pod razvojem se tradicionalno podrazumijeva
sposobnost ekonomije jedne zemlje čija je početna ekonomska situacija dugo bila manje ili
više statična da generira i održi godišnji rast svoga bruto nacionalnog dohotka (GNI) po stopi
od 5% do 7%, ili više. Zajednički alternativni ekonomski indeks razvoja koristi stope razvoja
dohotka po glavi stanovnika (per capita) kako bi se uzeli u obzir i sposobnosti zemlje da širi
svoj output po stopi bržoj od stope porasta stanovništva. Nivoi i stopa rasta „realnog“ GNI-a
per capita (monetarni rast GNI-a per capita minus stopa inflacije) normalno se uzimaju za
mjerenje općeg ekonomskog blagostanja stanovništva – koliko su realne robe i usluge
dostupne prosječnom građaninu za potrošnju i investicije. (Todaro, Smith, 2006: 14)
Ekonomski razvoj je u prošlosti bio promatran i u kategorijama planirane promjene strukture
proizvodnje i zaposlenja, s tim da udio poljoprivrede i u jednom i u drugom opada, dok
proizvodne i uslužne industrije rastu. Razvojne strategije su stoga obično usmjerene na brzu
industrijalizaciju, često o trošku poljoprivrede i ruralnog razvoja. (Todaro, Smith, 2006: 14)
Tokom 1970-ih ekonomski razvoj se počinje redefinirati u kategorijama smanjenja ili
eliminacije stanovništva, nejednakosti i nezaposlenosti u kontekstu rastuće ekonomije.
„Preraspodjela iz rasta“ postala je općeprihvaćeni slogan. (Todaro, Smith. 2006: 15)
5
2.2 Pokazatelji ekonomskog razvoja
Pod ekonomskim (gospodarskim) rastom podrazumijeva se porast obujma proizvodnje,
proizvodnih kapaciteta i svih drugih sastavnica jednog gospodarstva. Ekonomski rast je porast
ukupnog outputa gospodarstva. Do rasta gospodarstva dolazi zbog rasta radne
snage ili kapitalnih dobara, tehnologije i proizvodnosti po radniku.
Cilj gospodarskog rasta je povećanje životnog standarda građana stoga se on ugrađuje u
makroekonomsku politiku neke zemlje. Može se izračunati količinom proizvedenog outputa
po stanovniku ili ostvarenim dohotkom po stanovniku, gdje te veličine pokazuju promjene u
odnosu na vrijednosti iz prethodnog razdoblja (npr. prethodne godine). (Zoretić, Cingula,
2006: 58)
Izvori gospodarskog rasta mogu biti ekonomski i neekonomski. Na primjer, neekonomski
izvori su društveno-političko okruženje, socijalna politika, razina kulturnog razvoja,
obrazovni sustav i drugi. Općenito se može reći da su četiri izvora gospodarskog rasta
(Zoretić, Cingula, 2006: 58) :
a) stanovništvo
b) prirodni izvori
c) tehnologija
d) kapital (vrsta, kvaliteta).
Ekonomski razvoj podrazumijeva rast materijalne proizvodnje, ali pretpostavlja i poboljšanje
općih uvjeta i kvalitete života većine ljudi odnosno uključuje promjenu gospodarske strukture
društva.
Ekonomski razvoj moguće je mjeriti na razne načine a jedan od najprihvaćenijih pristupa,
kako smo već i naveli, zasniva se na praćenju promjena u gospodarskoj strukturi društva.
Osnovna podjela gospodarstva je na tri sektora: primarni, sekundarni i tercijarni.
Primarni sektor obuhvaća sve one aktivnosti kojih se predmet rada nalazi na zemlji ili pod
zemljom, tj. obuhvaća ekstraaktivne grane proizvodnje - poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo,
rudarstvo i vađenje. Sekundarni sektor obuhvaća sve prerađivačke djelatnosti, pa se često
naziva i prerađivačkim sektorom, a čine ga prerađivačka industrija, opskrba električnom
energijom, plinom i vodom, građevinarstvo. Tercijarni sektor čine sve one djelatnosti koje se
6
bave pružanjem tzv. klasičnih ili tradicionalnih gospodarskih usluga (trgovina na veliko i
malo, hoteli i restorani, prijevoz skladištenje i veze), a koje su neposredno vezane uz
privređivanje, odnosno omogućuju i olakšavaju podjelu rada. (Zelenika, Pupovac, 2000: 972,
973, 975)
Ekonomski razvoj, kao i mnoge druge ekonomske pojave, imaju određene pokazatelje,
indikatore, pomoću kojih se prate promjene vezane za tu pojavu. Pokazatelji ekonomskog
razvoja služe kao putokazi na osnovu kojih se donose zaključci i odluke koje jednu zemlju
treba da dovedu do ostvarenja navedenih ciljeva ekonomskog razvoja, odnosno blagostanja.
(Hrelja, 2012: 27)
Pokazatelji ekonomskog razvoja (Komazec, dostupno na: www.ef.uns.ac.rs/.../2012-03-09-
merenje-ekonomsk...):
1.) tradicionalni pokazatelji – pokazatelji zasnovani na ostvarenom output (osnovni
pokazatelji):
a. bruto domaći proizvod
b. bruto nacionalni proizvod
c. neto nacionalni proizvod ili nacionalni dohodak
d. nacionalni dohodak po stanovniku
e. nacionalni dohodak po radniku
f. nacionalni dohodak po satu rada
g. štednja (akumulacija) po stanovniku
h. akumulacija po radniku
i. stope promjena u nacionalnom proizvodu, dohotku i akumulaciji
j. drugi pokazatelji (socijalni, ekološki i sl.)
2.) socijalni pokazatelji – direktno ili indirektno održavaju nivo ostvarene dobrobiti i
promjene u ostvarenoj dobrobiti:
a. očekivana dužina životnog vijeka pri rođenju
b. zdravstveno stanje stanovništva
c. struktura obiteljskih izdataka
d. udio izdataka za hranu u ukupnim izdacima
e. stopa pismenosti (ili nepismenosti)
f. obrazovani nivo stanovništva
g. stepa obuhvaćenosti populacije programom socijalnog osiguranja
7
h. uvjeti stanovanja i drugi socijalni indikatori
Navedeni indikatori odražavaju kvalitetu života ljudi u određenoj zemlji.
3.) pokazatelji ekonomske nejednakosti
a. socijalni minimum
b. stopa participacije najsiromašnijih u ostvarenom dohotku
c. stopa dekoncentracije dohotka iz ruke najbogatijih
d. udio pojedinih socijalni slojeva i grupa u dohotku
e. primjena principa „Za jednak rad jednaka plaća“ i dr.
Na međunarodnom nivou još uvijek ne postoje jedinstvene metodologije za prikupljanje i
statističku obradu podataka i standardiziranih pokazatelja ekonomske razvijenosti.
U novije vrijeme ekonomisti su sve suglasniji s time da se pod ekonomskim razvojem
podrazumijeva:
· povećanje BDP-a po stanovniku
· smanjenje nezaposlenosti odnosno rast zaposlenosti
· smanjenje siromaštva
Zemlja mora ispuniti sva tri kriterija da bi se smatralo da dokazuje ekonomski razvoj.
U trećem poglavlju analizirat će se opći podaci o Litvi, njezina povijest i stanovništvo te
prethodno navedeni makroekonomski pokazatelji i njihov utjecaj na rast i razvoj Litve.
8
3 RAZVOJNA OBILJEŽJA LITVE
Litva je država na sjeveroistoku Europe, na obali Baltičkog mora. Prije ulaska u Europsku
uniju, Litva je imala najvišu stopu gospodarskog rasta među svim zemljama kandidatkinjama
i državama, te se zbog impresivnog gospodarskog razvoja često naziva Baltički tigar.
U ovome poglavlju daje se uvid u osnovna obilježja Litve, kratki pregled povijesti,
stanovništvo te se analiziraju makroekonomski pokazatelji zemlja kao što je kretanje BDP-a
po stanovniku, prema kupovnoj moći, zaposlenost, nezaposlenost, siromaštvo.
3.1 Opći podaci o Litvi
Litva, službeno Republika Litva (lit. Lietuvos Respublika), najveća je i najnapučenija od triju
baltičkih država. (http://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania) Sa površinom od 65 300 km2 i
brojem stanovnika od 2 943 472 (2014. god.), 123. je zemlja po veličini odnosno 139.
(http://osp.stat.gov.lt/en/web/guest/home)
Graniči sa Latvijom (Letonijom) na sjeveru, Bjelorusijom na jugoistoku, Poljskom na jugu te
Rusijom, tj. ruskim teritorijem (eksklavom) odnosno Kaliningradskom oblasti na jugozapadu.
Službeni jezik je litavski. Glavni i najveći grad je Vilnius. Leži na ušću rijeke Vilnie u
rijeku Neris. Vilnius je bio Europski glavni grad kulture za 2009. godinu. Litva se sastoji od
deset okruga (lit. apskritis) a svaki okrug od općine. Okruzi nose naziv grada koji je sjedišta
okruga.
9
Zemljovid 1: Podjela Litve na okruge i općine
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Litva#/media/File:Lietuvos_savivaldybes.PNG
Službena valuta je euro od 01. siječnja 2015. a prije toga je bio litas. Službeni jezik je litavski
i pripada indoeuropskoj jezičnoj skupini.
Od 01. svibnja 2004. Litva je članica Europske unije. Osim toga, članica je NATO-a i
Ujedinjenih naroda. Od 21. prosinca 2007. pripada schengenskom prostoru.
(http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_en.htm#goto_1)
Kao dio Ruske ploče, Litva ima uravnjen reljef a to je obilježje starih geomorfoloških cjelina
jer je postojalo dosta vremena da tekućice i drugi vanjski činitelji uravne taj prostor stoga
zemljom uglavnom dominira ravnica, uz blago gorje na zapadu i nešto više gorsko područje
na istoku. Više od 30 % površine Litve pokriveno je šumom. U priobalju prevladavaju
crnogorične šume s grmljem i travnjacima koji prekrivaju dine. U unutrašnjosti, u nižim i
močvarnim područjima ima listopadnih šuma, a u istočnim dijelovima crnogorice, najviše
smreka. Najviša točka Litve je Jozapinés kalnas (294m). Litva ima 108 km morske obale i ona
je uglavnom niska i pjeskovita, s mnogim dinama od svijetla pijeska. Prevladava umjerena
kontinentska klima u kojoj se osjećaju maritimni utjecaji Atlantskog oceana s jedne, i
kontinentski euroazijski utjecaji s druge strane. Riječna mreža je gusta i dobro razvijena, a sve
10
rijeke pripadaju slijevu Baltičkog mora. Najveća je Nemunas (Njemen). Jezera su
mnogobrojna, više od 3000 te su većinom glacijalnog postanka, a najviše ih je na jugoistoku
zemlje u Baltičkome pobrđu. Na sjeveru i zapadu brojnija su tresetišta i močvare, a mnoge su
isušene irigacijskim radovima. (http://proleksis.lzmk.hr/33906/)
Litva ima važnu prometnu ulogu u povezivanju Rusije i Bjelorusije s Baltičkim morem i
srednjom Europom. Duljina željezničke mreže iznosi 1768 km a cestovne 82 911 km.
Unutrašnji plovni put dug je 452 km a plovidba se odvija uglavnom rijekom Njemen (glavna
luka Kaunas). Glavna morska luka je Klaipėda (promet 35,2 milijuna tona 2012.) i ona ima
trajektni i naftni terminal. Međunarodne zračne luke su Vilnius, Kaunas, Palanga i Šiauliai.
(http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36855)
Najvažniji sektori litavskog gospodarstva u 2012. bili su veleprodaja i maloprodaja, promet,
usluge smještaja i prehrane (32,9%), industrija (25,1%) te javna uprava, obrana, obrazovanje,
zdravstvene djelatnosti i socijalna skrb (13,7%). Najvažniji izvozni partneri Litve su: Rusija,
Latvija i Poljska, a najvažniji uvozni partneri Rusija, Njemačka i Poljska.
(http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_hr.htm)
3.2 Povijest
Prvi ljudi na područje današnje Litve došli su u 10. tisućljeću pr. Krista i to iz dva smjera
prema povjesničarki Mariji Gimbutas: s poluotoka Jutlanda i iz današnje Poljske.
Prvi Litvanci su pripadali većoj skupini naroda koje zovemo Baltički narodi. Prvi put se
spominju 14. veljače 1009. godine. u Quedlinburškim analima. Litavska država je nastala
sredinom 13. stoljeća kada su njemački redovi, Teutonski red i Livonijska braća mača,
osvojili područja današnje Estonije, Latvije i Litve. Porazom Nijemaca kod grada Šiauilaija
1236 godine, Mindaugas je ujedinio Litvanska plemena. Od strane pape Inocenta IV,
Mindaugas je 6. srpnja 1253. god. okrunjen za kralja Litve, te je tom krunidbom i službeno
Litvansko kraljevstvo prešlo na kršćanstvo. Država se nazivala Velikim vojvodstvom Litva
jer su nasljednici Mindaugasa vladali Litvom kao veliki vojvode.
U 14. stoljeću litavski veliki vojvoda Gediminas je proširio granice Litve te je time stvoreno
veliko gospodarstvo koje je dominiralo velikim dijelom istočne Europe sve do 16. st.. Vilnius
je postao 1322. god. glavni grad Litvanskog vojvodstva je bio najveći te je kao i ostatak
gradova prihvatio njemački sustav zakona (Magdenburško pravo). Godine 1386. Poljski
11
Parlament je izabrao litavskog vojvodu Jogaila za kralja Poljske. Time su htjeli moćnog
saveznika protiv Teutonskih vitezova i Moskovske Rusije. Jogail se 1386. godine oženio s
poljskom kraljicom Jadvigom te je time ugovor o uniji s Poljskom stupio na snagu a Jogail je
postao Vladislav II. Jagelo. Povratkom brojnih Litvanaca iz inozemstva u 16. st., Litvansko
vojvodstvo vrvi kulturnim životom; uvodi se talijanska arhitektura, književnost Litve cvate na
latinskom jeziku, nastaju prvi rukom pisani i slikani te tiskani tekstovi na litvanskom jeziku.
Vidno oslabljena tijekom Livonskoga rata s Rusijom, Litva se ujedinila 1569. god. s
Poljskom u tzv. Lublinsku uniju. Tom unijom Litva je bila podređena jedinica, iako je
zadržava naziv vojvodstvo, vojsku i riznicu. Sve više je jačala polonizacija te je poljski jezik
postao službenim jezikom 1696. god. Tako je ostalo sve do tzv. Treće podjele
Poljske 1795. god. kada je veći dio Litve pripao Ruskom Carstvu, kojemu je pripojeno i
područje na lijevoj obali Njemena 1815. god.
Intenzivan proces rusifikacije litvanskog stanovništva u Litvi provodio se u razdoblju
od 1864. do 1905. god. koju je započeo ruski car Nikola I.. No, početkom 20. st. ipak je došlo
do procvata litavskog nacionalnog osjećaja. Za vrijeme okupacije Njemačkog Carstva te
usvajanjem Akta o neovisnosti 16. veljače 1918. god., došlo je do proglašenja neovisnosti
Republike Litve zasnovane na demokratskim načelima koja je potom odmah stupila u rat sa
sovjetskom Rusijom.
Predajom Njemačke te odlaskom njemačkih snaga, sovjetske snage su do kraja prosinca došle
do Litve i započeo je Litavsko-ruski rat. Litavska vlada je iz Vilniusa pobjegla u Kaunas koji
je postao privremenim glavnim gradom a Vilnius je okupiran 5. siječnja 1919. god. U travnju
1920. uspostavljena je prva prijelazna vlada te je u lipnju iste godine usvojen i ustav i
potpisan mirovni sporazum u Moskvi sa SSSR-om. SSSR je priznao neovisnost Litve.
Međunarodni položaj Litve je 1922. godine učvršćen kada su je priznale najutjecajnije države
svijeta.
Litva je bila demokratska država u razdoblju do 1926. godine te su se u njoj redovito
održavani parlamentarni izbori, no te je godine izvršen državni udar koji je djelomično
dokinuo demokratska načela. Zavladala je konzervativna vlada premijera Augustinasa
Voldemarasa a predsjednikom je postao Antanas Smetona koji je učvrstio predsjedničku vlast,
usvojio naslov "tautos vadas" (vođa nacije) i započeo graditi svoj kult ličnosti.
12
Nakon početka II. svjetskog rata, paktom između Hitlera i Staljina iz 1939. godine Litva je
ušla u sovjetsku interesnu sferu. U srpnju 1940. godine litavska Skupština glasovala za
uključenje zemlje u SSSR. Godinu dana kasnije došla je pod vlast nacističke Njemačke a
nakon povlačenja njemačkih snaga, Litva je ponovno okupirana od strane SSSR-a 1944.god.
Za vrijeme nacističke i sovjetske okupacije (od 1940 do 1944. god.), Litva je izgubila preko
780.000 stanovnika. Litvu je 1944. godine ponovno zauzela sovjetska vojska i priključila ju
SSSR-u te je tada započeo proces nacionalizacije privredne imovine i kolektivizacije
gospodarstva.
Dolaskom Mihaila Gorbačova sredinom 1980-ih započela je liberalizacija sovjetskog režima
u svim republikama SSSR-a. U listopadu 1988. god. u Litvi su izbile masovne demonstracije
s temeljnim zahtjevom za neovisnost (tzv. Raspjevana revolucija). Predsjednikom države je
postao Vytautas Landsbergis a politička struja okupljena u Nacionalnom
pokretu Sajudis dobila je većinu u litvanskom parlamentu.
Litvanski parlament je 11. ožujka 1990. godine proglasio neovisnost Litve. Moskva je
odgovorila blokadom, ali je 1991. ipak priznala nezavisnost Litve. Predsjednikom republike
postao je Vytautas Landsbergis (1990.–1992.). Island je bio prva zemlja koja je priznala Litvu
(4. veljače 1991. god.), a Švedska je prva otvorila svoje veleposlanstvo. SAD je također
podržao Litvansku neovisnost. Na predsjedničkim izborima 17. svibnja 2009. Litva je dobila
svoju prvu predsjednicu Daliju Grybauskaitė.
Litva je članica Vijeća država Baltičkog mora (CBSS) koji predstavlja politički forum za
regionalnu i međuvladinu suradnju između 11 zemalja regije Baltičkog mora. Litva je
članicom Ujedinjenih naroda postala 17. rujna 1991. 141. članicom Svjetske trgovinske
organizacije postala je 31. svibnja 2001. god. Također, Litva je bila i prva bivša članica
SSSR-a koja je zatražila članstvo u NATO, te je to i ostvareno 29. ožujka 2004. god. Članica
je Vijeća Europe i OSCE-a (Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi) te je 2002. godine
podnijela službeni zahtjev za članstvom u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj
(OECD). Članicom Europske unije postala je 1. svibnja 2004. god. a članica schengenskog
prostora je od 1. prosinca 2007. godine. Šesteromjesečno presjedanje EU-om Litva je preuzela
po prvi put 01. srpnja 2013. godine na dan ulaska Hrvatske u članstvo. Litva je 19. članica i
posljednja od triju baltičkih zemalja koja je u siječnju 2015. godine postala dio eurozone i
prihvatila euro kao svoju valutu. (https://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania,
http://proleksis.lzmk.hr/33906/, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=36855)
13
3.3 Stanovništvo
Litva je 2014. godine ukupno imala 2 943 472 stanovnika. Litavci čine oko 84,1%
stanovništva, udio Poljaka je oko 6,6% dok udio Rusa iznosi 5,8% čime zaostaju za
Poljacima. Ostale manjine su Bjelorusi (1,2%), Ukrajinci, Nijemci, Latvijci i dr. Službeni
jezik je litavski i pripada indoeuropskoj jezičnoj skupini i njime govori 82% stanovništva a
pismo je latinica. Koristi se i ruski koji je 50 g. bio službeni, te jezici drugih
manjina. Rimokatolici čine 77,2% stanovništva, pravoslavci 4,1% zatim su tu još i luterani,
evanđeoski reformisti i ostale religije.
Gustoća stanovništva je nešto viša od 45 st./km2 i dosta je neravnomjerna diljem zemlje.
Nešto je manja na jugozapadu, krajnjem jugu i sjeveroistoku, a najveća u južnom dijelu
Srednjolitavske nizine. (https://www.cia.gov/library/publications/the-world-
factbook/geos/lh.html)
Ukupan broj žena i muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve od 2004. do 2014. godine
prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Ukupan broj žena, muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve u razdoblju od 2004.
do 2014. godine
God. Ukupan broj
Žena
Ukupan broj
muškaraca
Ukupan broj
stanovnika
Verižni Indeks
2004. 1 814 991 1 584 018 3 398 989 -
2005. 1 792 956 1 562 264 3 355 220 98,71
2006. 1 761 372 1 528 463 3 289 835 98,05
2007. 1 743 189 1 506 794 3 249 983 98,79
2008. 1 725 186 1 487 419 3 212 605 98,84
2009. 1 710 504 1 473 352 3 183 856 99,10
2010. 1 691 777 1 450 199 3 141 976 98,68
2011. 1 645 365 1 407 223 3 052 588 97,15
2012. 1 620 130 1 383 511 3 003 641 98,40
2013. 1 603 014 1 368 891 2 971 905 98,94
2014. 1 587 477 1 355 995 2 943 472 99,04
Izvor: izrada studentice prema podacima http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19
Broj stanovnika Litve u promatranom razdoblju konstantno se smanjuje. 2004. godine Litva je
imala 3 398 929 stanovnika što je za 12,4% ili 455.457 stanovnika više nego 2014. godine.
14
Među stanovništvom Litve više je žena nego muškaraca. Udio žena u ukupnom stanovništvu
2004. godine iznosio je 53,4% a 2014. godine 54%, dok je udio muškaraca u ukupnom
stanovništvu Litve 2004. godine iznosio 46,7% a 2014. 46,1%. 2014. godine bilo je 1.171
žena na 1000 muškaraca.
Prema verižnim indeksima vidljivo je da se broj stanovnika smanjuje. Najveći pad broj
stanovnika od -2,85% bio je 2011. godine. U 2014. broj stanovnika smanjen -0,96% u odnosu
na 2013. godinu.
Ukupno kretanje stanovništva sastoji se od i zavisi od prirodnog i mehaničkog (migracijskog,
fizičkog) kretanja stanovništva. Prirodno i mehaničko kretanje dva su osnovna oblika
ukupnog kretanja stanovništva i čine osnovne odrednice i dinamičke sastavnice razvoja
stanovništva jedne zemlje. Na promjene u broju i strukturama stanovništva mogu osim
sastavnica prirodnog i mehaničkog kretanja utjecati i tzv. vanjski (eksterni) čimbenici kao što
su ratovi, prirodne katastrofe (potresi, poplave), epidemije i drugi čimbenici koji se mogu
iznenada pojaviti. (Wertheimer - Baletić, 1999: 200)
Osnovna odrednica ukupnog kretanja stanovništva u većini zemalja u svijetu jest prirodno
kretanje stanovništva. Pojam prirodno kretanje stanovništva implicira postojanje bioloških,
„prirodnih“ čimbenika i procesa u osnovnim tokovima toga kretanja. Osnovne sastavnice
prirodnog kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva, a
njihova je rezultanta u pravilu prirodni prirast (višak broja rođenih nad brojem umrlih). Ako
se pojavi obrnuta situacija, tj. višak umrlih nad brojem rođenih, tada govorimo o prirodnom
smanjenju stanovništva ili o prirodnoj depopulaciji, koji naravno, može biti posljedica
najrazličitijih faktora i pojava, a najčešće je posljedica iseljavanja mladog stanovništva iz
nekog područja. Tzv. nulti prirast ili prirodna stagnacija stanovništva je situacija koja nastaje
kad se broj rođenih u određenom razdoblju izjednačava s brojem umrlih, što znači da je još
uvijek osigurana jednostavna reprodukcija ukupnog stanovništva, odnosno obnavljanje
stanovništva u istom broju. (Wertheimer - Baletić, 1999: 204)
Uza stopu prirodnog prirasta koristi se još tzv. vitalni indeks (Vi) koji pokazuje broj
živorođenih (N) na 100 umrlih osoba (M). Vitalni indeks je dobar pokazatelj smjera
reprodukcije stanovništva. Ako je veći od 100 onda je to proširena reprodukcija stanovništva,
a ako je manji od 100 to je opadajuća reprodukcija stanovništva. Ako su natalitet i mortalitet
15
u jednoj zemlji dane godine jednaki, pa „Vi“ iznosi 100, tada je dakle u pitanju prirodna
stagnacija, nulti „prirodni prirast“; ako je „Vi“ veći od 100, znači da dotično stanovništvo
bilježi prirodni prirast, a ako je „Vi“ manji od 100, tada se radi o negativnom prirastu, o
prirodnom smanjenju stanovništva (prirodnoj depopulaciji). (Wertheimer - Baletić, 1999: 204)
Tablicom 2 prikazano je prirodno kretanje stanovništva Litve u razdoblju od ulaska u
Europsku uniju (2004.) do 2014. godine.
Tablica 2. Prirodno kretanje stanovništva Litve
Godina Natalitet Mortalitet
Prirodni
prirast
Vitalni
Indeks
2004. 29.769 41.340 -11.571 72,0
2005. 29.510 43.799 -14.289 67,4
2006. 29.606 44.813 -15.207 66,1
2007. 30.020 45.624 -15.604 65,8
2008. 31.536 43.832 -12.296 71,9
2009. 32.165 42.032 -9.867 76,5
2010. 30.676 42.120 -11.444 72,8
2011. 30.268 41.037 -10.769 73,7
2012. 30.459 40.938 -10.479 74,4
2013. 29.885 41.511 -11.626 72,0
2014. 30.369 40.252 -9.883 75,4
Izvor: izrada studentice prema podacima http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19
Litva kroz cijelo promatrano razdoblje ima negativan prirodni prirast kretanja stanovništva.
Najveća razlika između broja rođenih i broja umrlih bila je 2007. godine kada je umrlo 45.624
osobe odnosno 15.604 osobe više nego ih se rodilo (30.020). Vitalni indeks je također te
godine bio najniži te je iznosio 65,8, odnosno na 100 umrlih osoba rođeno je 65,8 osoba.
Najveći broj živorođenih zabilježen je u 2009. godini za 1,96% u odnosu na prethodnu
godinu, tj. rođeno je 629 djece više nego u 2008. godini. U 2012. godini zabilježen je pad
broja umrlih u odnosu na prethodnu. Umrlo je 99 osoba ili 0,29% manje nego u prethodnoj
godini.
U 2014. godini srednja dob muškaraca je bila 38,5 godina a žena 43,7 godina. Prosječna dob
majke pri prvom rođenju djeteta je 26,7 godina. Očekivano trajanje života ukupnog
16
stanovništva u Litvi je 75,98 godina od toga muškaraca 71,2 a žena 81,02 godine.
(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html)
Kad bi struktura stanovništva prema spolu bila određena samo prirodnim kretanjem
stanovništva, tada bi promjene u strukturi prema spolu jedne generacije ovisile samo o
brojčanom odnosu muškog i ženskog stanovništva prilikom rođenja i o strukturi umrlih prema
spolu. (Wertheimer - Baletić, 1999: 339)
Jedna od najvažnijih struktura stanovništva kako za proces razvoja stanovništva tako i po
svojim društveno-gospodarskim implikacijama, jest struktura stanovništva prema dobi. Ona
pokazuje broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, a samim time indicira i raznovrsne
potrebe kao na primjer potrebe u broju predškolskih ustanova, osnovnih škola, srednjih škola i
fakulteta, obujam potrebnih radnih mjesta za nove naraštaje koji pristižu u aktivnu dob života,
pokazuje potrebe u obujmu i strukturi troškova za zdravstvenu zaštitu itd. (Wertheimer -
Baletić, 1999: 348)
Za ocjenu radne sposobnosti stanovništva i potencijala radnih resursa ukupno stanovništvo
dijelimo u tri velike dobne grupe: predradni kontingent od 0-14 godina, radni kontingent od
15-64 godina za muškarce i 15-59 godina za žene i postradni kontingent - 65 i više godina za
muškarce i 60 i više godina za žene. To su ujedno u većini zemalja prihvaćene dobne granice
predradne, radno-sposobne i postradne (staračke) dobi. (Wertheimer - Baletić, 1999: 349)
U sljedećoj tablici iskazano je kretanje stanovništva prema starosti u 2004. i 2014. godini.
17
Tablica 3. Kretanje stanovništva prema starosti u Litvi u 2004. i 2014. godini
Godine 2004. 2014.
Muškarci Žene % Muškarci Žene %
0-14 307.068 291.860 17,6 243.001 230.674 13.5
15-24 255.389 246.929 14,7 224.584 214.184 12,5
25-54 689.868 732.782 41,8 782.238 785.521 44,7
55-64 150.950 199.001 10,2 193.374 235.595 12,2
65+ 179.803 344.339 15,4 207.222 389.345 17
Izvor: izrada studentice prema http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html i
http://db1.stat.gov.lt/statbank/SelectTable/Omrade0.asp?SubjectCode=S3&ShowNews=OFF
&PLanguage=1
Iz tablice 3 je vidljivo kako je u dobnoj skupini od 0 do 14 godina u 2014. godini bilo ukupno
598.928 stanovnika a u 2004. godini ukupno 473.675 što je smanjenje u odnosu na 2004. od
125.253 stanovnika. U 2014. godini smanjio se i broj muške i ženske djece s obzir na 2004.
godinu.
I kod dobne skupine od 15 do 24 godine također je zabilježen pad u 2014. godini 63.550 za
stanovnika.
Dobne skupine od 25 do 54, od 55 do 64 i od 65+ bilježe rast stanovnika u 2014. godini.
Najveći rast u 2014. godini, u odnosu na 2004. godinu, zabilježen je u dobnoj skupini od 25
do 54 godine za 10,2% odnosno za 145.109 stanovnika. Možemo zaključiti da stanovništvo u
Litvi stari.
Najranija, a ujedno u literaturi najčešće korištena tipizacija dobne strukture jest tipizacija
poznatog švedskog demografa Gustava Sundbärga, koji je svoja prva istraživanja o tipovima
dobne strukture objavio 1894. godine. Sundbärg razlikuje tri tipa dobne strukture (Wertheimer
- Baletić, 1999: 363, 364):
· progresivni tip
· stacionarni tip
· regresivni tip
18
Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle visok
udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta. Oblik dobne strukture
stanovništva je oblik piramide.
Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze piramide i umjeren
udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizlazi nepromijenjen, te
nizak ili nulti prirodni prirast. Oblik podsjeća na košnicu.
Regresivni ili kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da baza
piramide postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući prirodni
prirast ili prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta praktički su na
razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik „piramide“ poprima oblik urne.
Na grafikonu broj 1 prikazana je dobna struktura za 2014. godinu.
Grafikon 1. Kretanje stanovništva prema starosti i spolu u Litvi 2014. godine (piramida
stanovništva)
Izvor: http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html
Piramida stanovništva ilustrira dobnu i spolnu strukturu stanovništva neke zemlje i može
pružiti uvid u političku i društvenu stabilnost i doprinijeti gospodarskom
Muškarci Žene
Dob Stanovništvo (u tisućama) Stanovništvo (u tisućama)
19
razvoju. Stanovništvo obitava duž horizontalne osi, s muškarcima prikazanim na lijevoj strani
i sa ženama na desnoj strani. Muška i ženska populacija se može podijeliti u dobne skupine
zastupljene vodoravnim barovima duž vertikalne osi, s najmlađom dobnom skupinom na dnu
i najstarijom na vrhu. Oblik piramide stanovništva postupno se razvija tijekom vremena a
temelji se na plodnost, smrtnosti i međunarodnim trendovima migracija.
(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html)
Iz grafikona 1 vidljivo je kako u Litvi ima najviše muškaraca u dobi od 25 do 29 godine dok
su žene najbrojnije u starijoj dobnoj skupini od 50 do 54 godine.
U nastavku slijedi analiza makroekonomskih pokazatelja Litve.
3.4 Makroekonomski pokazatelji
U ovom poglavlju analizirati će se kretanja nekih od najvažnijih makroekonomskih
pokazatelja kao što je BDP-e po stanovniku, BDP-e prema kupovnoj moći, zaposlenost,
nezaposlenost, tendencija siromaštva. Analizirati će se razdoblje od 2004. do 2014. godine, tj.
razdoblje od ulaska Litve u punopravno članstvo Europske unije.
3.4.1 Kretanje BDP-a po stanovniku
Analiza makroekonomskih pokazatelja Litve započeti će analizom bruto domaćeg proizvoda
po stanovniku u razdoblju od 2004. do 2013. godine.
Bruto domaći proizvod po stanovniku jedan je od najčešće korištenih indikatora gospodarske
razvijenosti. Izračunava se na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini
podijeli s brojem stanovnika određene države u toj godini. (http://www.effect-
dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1311%3Abruto-domai-
proizvod&Itemid=106)
Slijedi tablica broj 4 koja prikazuje bruto domaći proizvod po stanovniku Litve izražen u
dolarima u razdoblju od 2004. do 2013. godine.
20
Tablica 4. Bruto domaći proizvod po stanovniku (US$) u Litvi u razdoblju od 2004.-2013.
Godina BDP p/c Verižni indeks
2004. 6.709 -
2005. 7.851 117,02
2006. 9.249 117,80
2007. 12.170 131,58
2008. 14,832 121,87
2009. 11.713 78,97
2010. 11.852 101.18
2011. 14.227 120,03
2012. 14.172 99,61
2013. 15.529 109,57
Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke
Iz tablice 4 je vidljivo da BDP po stanovniku u Litvi ima tendenciju rasta do 2008. godine. U
2009. očituje se nagli pad nakon čega opet sljedećih godina BDP p/c bilježi rast. Najveći BDP
po stanovniku zabilježen je 2013. godine kada je iznosio 15.529 dolara. Najmanji BDP p/c je
ostvaren 2004. a iznosio je 6.709 dolara. Najveći rast BDP po stanovniku bio je 2006. godine
u odnosu na 2005. za 17,80% dok je najveći pad ostvaren 2009. u odnosu na 2008. godinu za
-21,03%.
Može se zaključiti kako je litavski BDP po stanovniku rastao u razdoblju od 2004. do 2008.
godine nakon čega je uslijedio pad kao posljedica ekonomske krize do 2010. godine. u 2011.
BDP p/c opet je počeo rasti te je 2015. godine dosegnuta najviša razina u promatranom
periodu. Također, na temelju podataka iz tablice 4 može se zaključiti da u promatranom
razdoblju Litva ostvaruje gospodarski rast.
3.4.2 Kretanje BDP-a prema kupovnoj moći
BDP je mjeren metodom pariteta kupovne moći (PKM ili PPP), a iznosi su u dolarima. PKM
metoda je korisnija za usporedbu životnog standarda između zemalja, jer uzima u obzir
troškove života i stopu inflacije, umjesto jednostavnije usporedbe nominalnih iznosa koji
možda ne prikazuju prave razlike u prihodima.
(http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_zemalja_po_BDP-u_(PKM)_per_capita)
21
Paritet kupovne moći vrlo je važna gospodarska koncepcija. Koristi se za određivanje
relativne vrijednosti, a kontrastne valuta dviju zemalja. To je od iznimne važnosti, jer su
vrijednosti različitih valuta su različiti. Količina robe koja se može kupiti s jednom valutom je
vrlo različit od onoga što se može kupiti pomoću druge valute.
(http://www.ameerkabob.com/article/sto-je-prema-paritetu-kupovne-moci-ppp.html)
U slijedećoj tablici prikazan je bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne
moći u dolarima za razdoblje od 2004. do 2013. godine.
Tablica 5. Bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi u
razdoblju od 2004.-2013. (US$)
Godina BDP p/c, PPP Verižni indeks
2004. 13.260 -
2005. 14.658 110,54
2006. 16.756 114,31
2007. 19.078 113,85
2008. 20.617 108,07
2009. 18.093 87,76
2010. 19.843 109,67
2011. 22.322 112,49
2012. 23.813 106,68
2013. 25.453 106,88
Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke
Kroz promatrani period, BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi ima
tendenciju rasta do 2008. godine. U 2008. BDP p/c PPP bilježi lagani pad nakon čega
ponovno 2010. raste. Najveći BDP p/c PPP zabilježen je 2013. godine te je iznosio 25.453
dolara. Najmanji BDP p/c PPP ostvaren je 2004. kada je iznosio 13.260 dolara. Najveći rast
je zabilježen 2007. u odnosu na 2006. godinu za 13,86%. Najveći pad BDP p/c PPP ostvaren
je 2009. u odnosu na 2008. godinu za -12,24%.
22
Iz navedenog može se zaključiti da je BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u
Litvi rastao u periodu od 2004. do 2008. Nakon toga je lagano pao 2009. godine no, 2010. je
ponovno počeo rasti te je 2013. dosegnuo najvišu razinu od 25.453 dolara.
U 2013., BDP po stanovniku izražen u PPP kretao se između 45% od prosjeka EU u
Bugarskoj i 257% u Luksemburgu. Litva (73%), Slovenija, Poljska, Češka i Slovačka su
između 20% i 30% ispod prosjeka dok su Estonija, Latvija, Mađarska i Hrvatska (61%)
između 30% i 40% ispod prosjeka EU28.
(http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/6216033/2-11122014-AP-
EN.pdf/2d6e4635-8dfd-4950-8ce6-27c421ad25d)
3.4.3 Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u
Obično se u svjetskim i domaćim statistikama prate i objavljuju podaci o udjelu poljoprivrede
(primarni sektor), industrije (sekundarni sektor) i usluga (tercijarni sektor). Na temelju udjela
pojedinih sektora prosuđuje se i razina gospodarske razvijenosti, odnosno definiraju glavni
trendovi. (Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013., 2010: 9)
Razvojne strategije mogu se razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o prirodi, strukturi i
međuovisnosti između primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora. Primarni sektor sastoji
se od poljoprivrede, šumarstva i ribarstva; sekundarni je uglavnom proizvodni, dok tercijarni
čine trgovina, financije, transport i usluge. (Todaro, Smith, 2006: 45)
U sljedećoj tablici prikazan je udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora kao postotak
BDP-a u razdoblju od 2004. godine do 2014. godine.
23
Tablica 6. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u (%) 2004. – 2014.
Godina Primarni Sekundarni Tercijarni
2004. 4,6 32,9 62,5
2005. 4,8 32,7 62,5
2006. 4,3 32,7 63,1
2007. 3,9 32,4 63,7
2008. 3,7 31,4 64,9
2009. 3,3 26,8 69,9
2010. 3,5 27,8 68,7
2011. 3,7 28,2 68,3
2012. 3,3 28,4 68,4
2013. 3,7 28,3 68,0
2014. 3,7 28,2 68,1
Izvor: izrada studentice prema SB i http://mecometer.com/country/lithuania/economy/
Najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, a najmanji sektor poljoprivrede. Primarni sektor
je kroz promatrani period imao manje oscilacije te je 2014. godine njegov udio u BDP-u
iznosio 3,7%. Na početku razdoblja udio u % BDP-a sekundarnog sektora iznosio je 32,9%,
da bi na kraju razdoblja pao na 28,2%. Sektor usluga bilježi rast u promatranom razdoblju do
2009. godine kada je udio bio i najveći te je iznosio 69,9%. No, sljedeće godine taj se udio
smanjio za -1,2 postotna poena te je iznosio 68,7%. Sljedećih godina je udio BDP-a varirao te
je 2014. iznosio 68,1%.
3.4.4 Zaposlenost
Zaposlenost ima temeljnu ulogu u svakom društvu. Prema ILO-u zapošljivost
(employability), se definira vrlo široko: ona je učinak i kvalitetnog obrazovanja i
osposobljavanja, ali i drugih aktivnosti. Zapošljivost obuhvaća znanja, stručnosti i
sposobnosti da osoba dobije i zadrži posao, profesionalno napreduje, pronađe drugi posao ako
je otpuštena, odnosno uđe na tržište rada u različitim razdobljima svog radnog i životnog
ciklusa. (Program Ujedinjenih naroda: Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost,
2006: 38)
24
Zaposlenost je i ukupan broj osoba koje obavljaju neku djelatnost. Zaposlenost je bitan
element gospodarske stabilnosti te ovisi o ponudi i potražnji za radom kao pokazatelj
gospodarske vitalnosti.
Zaposleni su sve osobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem, na određeno ili
neodređeno vrijeme, neovisno o duljini radnog vremena i vlasništvu pravne osobe. U
zaposlene uključujemo pripravnike (vježbenike), osobe na porodnom dopustu, bolovanju i
osobe koje su iz bilo kojeg razloga odsutne s posla do prekida radnog odnosa. U zaposlene
pripadaju i osobe koje rade u vlastitom trgovačkom društvu, poduzeću, obrtu ili slobodnoj
profesiji. (Državni zavod za statistiku, 2003.: 125)
Stanovništvo radne dobi radne dobi predstavlja dio ukupnog stanovništva, ovisno o tradiciji i
konvencijama u određenom društvu. Uobičajeno su isključena djeca do dobi završetka
obveznog obrazovanja. Također se mogu isključiti i osobe starije od određene granice, no
radna sposobnost i aktivnost često nemaju definiranu gornju dobnu granicu. Od osoba koje su
u radnoj dobi (definiranoj u skladu s običajima), moraju se oduzeti osobe koje nisu sposobne
za uključivanje na tržište rada da bi se dobio skup radno sposobnog stanovništva. (Mrnjavac,
1996: 32)
Sljedeći grafikon prikazuje stopu zaposlenih u Litvi u razdoblju od 2004. do 2014. godine.
Grafikon 2. Stopa zaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%)
70,771,3
72,772
67
64,3
66,9
68,969,9
71,8
69,3
60
62
64
66
68
70
72
74
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Izvor: izrada studentice prema podacima Eurostata
25
Na grafikonu je vidljivo da stopa zaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2014. godine oscilira.
Nastankom svjetske ekonomske krize 2008. godine stopa zaposlenosti počela se smanjivati te
je 2010. godine dosegnula najnižu točku u promatranom razdoblju od 64,3%. Od 2011.
godine stopa zaposlenosti u Litvi počinje ponovno rasti te je 2014. godine iznosila visokim
71,8%. Stopa zaposlenosti je 2014. bila veća nego 2004. godine.
3.4.5 Nezaposlenost
Nezaposlenost se obično definira kao društvena pojava ili stanje u kojemu se dio radno
sposobnih građana ne može zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama, uz
uobičajenu plaću, najamninu ili kakvu drugu zaradu.
(http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zaposlenost.pdf)
Nezaposlenost, u ekonomskim terminima, se pojavljuje ako postoje kvalificirani radnici koji
su voljni raditi po nadnicama koje prevladavaju, ali ne mogu naći uposlenje. Dakle,
nezaposlene osobe su starije od 16 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traže posao, ali
su bez posla. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost)
Nezaposlenost ima velike i značajne utjecaje na cjelokupno gospodarstvo, od pojedinca do
države, pa i u međunarodnim razmjerima.
Zbog kompleksnosti pojma nezaposlenosti, promatranje s različitih gledišta i za različite svrhe
davalo bi uvijek drugačije definicije nezaposlenosti, pa je Međunarodna organizacija rada
(ILO) dala preporuke za standardno definiranje nezaposlenosti. (Čavrak, 2011: 136)
Prema međunarodnoj standardnoj definiciji, nezaposlenost obuhvaća sve osobe starije od
dobne granice određene za mjerenje ekonomski aktivnog stanovništva, koje su tijekom
promatranog razdoblja bile (Mrnjavac, Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009: 87):
1) bez posla
2) trenutačno na raspolaganju za posao
3) u procesu traženja posla (poduzimale su određene korake u cilju pronalaženja
zaposlenja)
Broj nezaposlenih pokazuje količinu raspoloživih ljudskih resursa koja nije angažirana u
gospodarstvu, no za jasnije izražavanje te neiskorištenost nužno je tu veličini staviti u odnos s
26
ukupno raspoloživim resursima – radnom snagom. Takav relativni odnos izražen kao postotak
naziva se stopom nezaposlenosti. (Mrnjavac, Burnać, Kordić, Šimundić, Perić, 2009: 88)
Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno
sposobnog stanovništva (radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65
godina). (http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost)
Stopa nezaposlenosti se već pola stoljeća zbog svoje jasnosti i jednostavne razumljivosti
upotrebljava kao univerzalni pokazatelj iskorištavanja ljudskih potencijala društva, pokazujući
istovremeno koliki je izgubljeni proizvod zbog nepotpunog iskorištavanja tih potencijala, te
oslikava stanje gospodarstva i uspješnosti gospodarstvene politike. (Mrnjavac, 1996: 73)
Grafikon koji slijedi prikazuje stopu nezaposlenosti u Litvi u periodu od 2004. do 2014.
godine.
Grafikon 3. Stopa nezaposlenosti Litve u razdoblju 2004. - 2014. (%)
10,9
8,3
5,84,3
5,8
13,8
17,8
15,4
13,411,8
10,7
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Izvor: izrada studentice prema podacima Eurostata
Stopa nezaposlenosti u Litvi u razdoblju od 2004. do 2014. godine oscilira. Kao i kod stope
zaposlenosti koja je u vrijeme nastanka svjetske ekonomske krize pala, stopa nezaposlenosti
je 2008. godine počela rasti. Rasla je sve do 2010. i tada je iznosila 17,8%. Narednih je
godina stopa nezaposlenosti padala te je 2014. godine iznosila 10,7%. Stopa nezaposlenosti je
2014. godine (10,7%) manja nego 2004. godine (10,9%).
27
3.4.6 Tendencije siromaštva
Iako se siromaštvo najjednostavnije objašnjava kao neposjedovanje novaca ili dovoljno novca
te malo ili nedovoljno imovine, zapravo ne postoji jedinstvena opće prihvaćena definicija
siromaštva. Prema stavu Scottish Poverty Information Unita (BBC, 2005) ljudi su siromašni
ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti isključuju iz
aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu. (Bejaković,
2005: 133)
Veličina i razmjeri siromaštva u bilo kojoj zemlji ovise o dva faktora: prosječnom nivou
prihoda zemlje i razini nejednakosti njegove raspodjele. (Todaro, Smith, 2006: 51)
Siromaštvo se obično dijeli na dohodovno – bez mogućnosti zadovoljavanja minimalnih
životnih potreba – i nedohodovno – koje obuhvaća i neka druga � životno važna obilježja,
najčešće vezana uz razinu obrazovanja, zdravlja i sl. Svjetska banka (World Bank, 2000)
utvrđuje da je osoba siromašna ako je njezin dohodak nedovoljan za zadovoljavanje razine
nužnih potreba. Razina tih potreba se mijenja tijekom vremena i u različitim društvima, u
skladu s stupnjem razvoja, društvenim normama i vrijednostima. (Bejaković, 2005: 133)
Ekonomisti razvoja koriste koncept apsolutnog siromaštva da bi predstavili određen
minimalno nivo prihoda potreban za zadovoljenje osnovnih fizičkih potreba za hranom ,
odjećom i krovom nad glavom kako bi se osigurao trajan opstanak. (Todaro, Smith, 2006: 51)
Apsolutno siromaštvo podrazumijeva postotak stanovništva koje živi ispod određenog iznosa
raspoloživog dohotka. Taj je određeni iznos granica siromaštva. Apsolutna granica siromaštva
označava apsolutni minimalni životni standard i obično se temelji na točno utvrđenoj
potrošačkoj košarici prehrambenih proizvoda (za koju procjenjuje da podmiruje odgovarajuće
minimalne prehrambene potrebe za očuvanje zdravlja), uvećanu za neke druge troškove
(poput stanovanja i odjeće). Stoga se apsolutna granica siromaštva može znatno razlikovati
među zemljama, ovisno o sadržaju potrošačke košarice. Iako sigurno postoji određena
proizvoljnost o tome što je odgovarajuća prehrana, tako utvrđena granica siromaštva ipak je
svojevrsno uporište za analizu i usporedbe. (Bejaković, 2005: 133,134)
28
Siromaštvo je trajni problem s kojim se ljudsko društvo suočava. Za razliku od nerazvijenih
zemalja, gdje u siromaštvu često živi većina stanovništva, udio siromašnog u ukupnom
stanovništvu u razvijenim zemljama uglavnom ne prelazi 15%, mjereno relativnom linijom
siromaštva. Kad se, pak, kao standard za liniju siromaštva uzmu 2 USD dnevnih prihoda po
osobi, onda, skoro svaki drugi stanovnik zemlje, ili točnije 2,6 milijardi ljudi, živi s manje od
2 USD prihoda dnevno odnosno u ekstremnom siromaštvu. (Babić, 2008: 55)
Postoje dobri razlozi da siromaštvo možemo promatrati kao depriviranost temeljnih
mogućnosti, a ne samo kao nizak dohodak. Depriviranost osobnih sposobnosti može se
odraziti kroz preranu smrtnost, značajnu pothranjenost (posebno djece), stalan morbiditet,
rasprostranjenu nepismenost i druge nedaće. (Sen, 2012: 32)
Pod nacionalnom linijom siromaštva treba razumijevati liniju za koju vlasti (i javnost), neke
zemlje smatraju da odgovara njihovim socijalnim okolnostima pa se kretanje i raširenost
siromaštva mjeri u odnosu na nju. Osim toga, ta linija siromaštva može služiti kao kriterij za
određivanje visine nekih naknada u sustavu socijalne sigurnosti, prije svega socijalne pomoći.
Tek se unatrag nekoliko godina mogu pratiti pokazatelji siromaštva prema jedinstvenoj
metodologiji. (Karaman Aksentijević, 2012.: 151)
Na sljedećem grafikonu prikazan je udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi
ispod nacionalne granice siromaštva.
29
Grafikon 4. Udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi ispod nacionalne
granice siromaštva (%)
20,5
20
19,1
20
20,320,5
19,2
18,6
20,6 20,6
17,5
18
18,5
19
19,5
20
20,5
21
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Izvor: izrada studentice prema podacima Svjetske banke
Iz grafikona je vidljivo kako je udio stanovništva koji živi ispod nacionalne granice
siromaštva bio najmanji 2011. godine kada je iznosio 18,6%. Nakon te godine postotak se
značajno povećao. 2013. godine 20,6% stanovništva (oko 610.000 ljudi) živjelo je ispod
nacionalne granice siromaštva.
U 2013. godini oko 30,8% litavskog stanovništva je bilo u riziku od siromaštva ili socijalne
isključenosti i među najvišima je u Europskoj uniji. Prosječna stopa u Europskoj uniji bila je
24,5%. Veće stope zabilježene su u Bugarskoj (48%), Rumunjskoj (40,4%), Grčkoj (35,7%),
Latviji (35,1%) i Mađarskoj (33,5%). Najniže stope zabilježene su u Češkoj (14,6%),
Nizozemskoj (15,6%) i Finskoj (16%). Osobe kojima prijeti siromaštvo su one kojima su
primanja ispod 60% nacionalnog prosjeka. (http://en.delfi.lt/lithuania/society/almost-third-of-
lithuanians-face-poverty-risk.d?id=66302140)
Najnoviji pokazatelj blagostanja stanovništva je Indeks humanog razvoja ili Indeks ljudskog
razvoja. HDI mjeri siromaštvo, obrazovanje, životni vijek i druge faktore za zemlje svijeta.
Izračunava ga i objavljuje organizacija Ujedinjenih naroda u publikaciji Human Development
Report. Izračun se vrši za sve zemlje svijeta koje se rangiraju na skali od 0 (najniži HDI) do 1
(najviši HDI).
30
Od 2010. godine zemlje se svrstavaju u 4 skupine prema visini HDI:
· zemlje s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja – 25% najviše rangiranih zemalja
· zemlje s visokim indeksom ljudskog razvoja – sljedećih 25% rangiranih zemalja
· zemlje sa srednjim indeksom ljudskog razvoja – trećih 25% rangiranih zemalja
· zemlje s niskim indeksom ljudskog razvoja – zadnjih 25% rangiranih zemalja
Sljedeća tablica prikazuje HDI Litve i susjednih zemalja.
Tablica 7. HDI odabranih zemalja u 2013. godini
Zemlja
Godina
HDI
Rang
Očekivane
godine života
Očekivane godine
obrazovanja
GNI p/c
PPP
Norveška 2013. 0,944 1. 81.5 17.6 63.909
Litva 2013. 0,834 35. 72.11 16.7 23.110
Poljska 2013. 0,834 35. 76.41 15.5 21.487
Hrvatska 2013. 0,812, 47. 77.05 14.5 19.024
Latvija 2013. 0,810 48. 72.15 15.5 22.185
Bjelorusija 2013. 0,786 53. 69.93 15.7 16.403
Rusija 2013. 0,778 57. 67.98 14 22.616
Izvor: izrada studentice prema Human development report, 2014.
HDI Litve iznosi 0, 834 te pripada zemljama s visokim indeksom ljudskog razvoja i nalazi se,
zajedno sa Poljskom na 35. mjestu. Očekivane godine života iznose 72,11 a očekivane godine
obrazovanja 16,7.
3.4.7 Inflacija
Inflacija je prekomjerno povećanje novčane mase u optjecaju, što vodi smanjenju vrijednosti
novca i općem rastu cijena. Inflacija je neravnoteža u robno-novčanim odnosima izazvana
povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom
raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama.
(http://limun.hr/main.aspx?id=25695)
31
O inflaciji se govori kada dođe do općeg povećanja cijena robe i usluga, a ne povećanja cijena
pojedinih artikala. Pri mjerenju inflacije uzima se u obzir sva roba i usluge koje troše
kućanstva, uključujući (https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html):
· svakodnevna dobra (primjerice hrana, dnevne novine i benzin)
· trajna dobra (primjerice odjeća, osobna računala ili perilice rublja)
· usluge (primjerice usluge frizera, osiguranja ili najma stambenog prostora).
Na grafikonu broj 4 prikazano je kretanje stope inflacije u Litvi.
Grafikon 5. Stopa inflacija u Litvi, 2004. – 2014. god., %
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Litva 1,2 2,7 3,8 5,8 11,1 4,2 1,2 4,1 3,2 1,2 0,2
0
2
4
6
8
10
12
Izvor: Eurostat, 2015.
http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&pcode=tec00118&lan
guage=en
Prema podacima Eurostata za razdoblje od 2004. do 2014. godine vidljivo je da je inflacija
2008. godine bila na rekordnoj razini te je iznosila 11,1%. Najmanja inflacija zabilježena je
2014. godine te je iznosila 0,2% te je time Litva zadovoljila kriterije za uvođenje eura. Euro je
uveden u siječnju ove godine.
Na temelju navedenih i analiziranih podataka u poglavlju 3. može se zaključiti da Litva ima
sve pretpostavke za daljnji rast i razvoj. BDP-e po stanovniku i prema kupovnoj moći raste,
najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, nezaposlenost pada a zaposlenost raste. HDI je
32
visok. Inflacija je smanjenja te je uveden euro. Najveći problem stvara porast siromaštva te bi
na tome segmentu trebalo više poradi kako bi se udio stanovništva koji živi ispod nacionalne
granice siromaštva smanjio.
U poglavlju 4 slijedi analiza uvoza i izvoza odnosno međunarodne razmjene Litve.
33
4 ANALIZA MEĐUNARODNE RAZMJENE LITVE
U četvrtom dijelu rada analizirati će se kretanja međunarodne razmjene Litve putem izvoza i
uvoza, trgovinskih partnera zemlje te stranih direktnih investicija.
Međunarodna razmjena roba i usluga na globalnome planu jest ukupnost trgovine robama i
uslugama među rezidentima različitih zemalja svijeta i gotovo kontinuirano bilježi porast,
uvjetujući sve veću međuovisnost nacionalnih ekonomija i potrebu za koordinacijom i
stvaranjem međunarodnog institucionalnog okvira. Države s uspješnim i konkurentnim
izvoznim sektorima, razvijenim domaćim tržištem ili pristupom drugim tržištima ostvaruju
veće stope rasta izvoza, ali i općenito brže rastu. (Škuflić, Ladavac, 2001: 925,926)
Međunarodna razmjena obuhvaća ukupnost međunarodnih aranžmana koje transferiraju robu,
usluge i kapital između pojedinih zemalja.
Stupanj u kojem zemlje sudjeluju u međunarodnoj razmjeni ovisi o nekoliko čimbenika. To
su: (Stipetić, Cicvarić, Grahovac, 1991: 174)
· veličina zemlje i stupanj razvoja
· prirodna bogatstva
· mjere koje poduzima glede međunarodne razmjene.
Litvanski vanjskotrgovinska politika uglavnom se temelji na liberalno ekonomskim
principima zahvaljujući reformama trgovinske politike koje su uvedene postupno. Reforme
slijede tri glavna načela:
a) za održavanje otvorenog trgovinski režima
b) da se dobije pristup europskim tržištima putem regionalnih sporazuma
c) preuzeti obveze multilateralnog trgovinskog sustava (WTO).
Litva je postala članicom WTO-a 2001., a do te godine sve izvozne carine i ograničenja su
potpuno ukinuti. Uz zemljama EU, Litva je potpisala ugovore o slobodnoj trgovini sa
zemljama EFTA-e, zemljama CEFTA-e, baltičkim zemljama, Turskom i Ukrajinom.
(Budrauskaite, Mamytova, Mlinarević, Savina, 2002: 76)
Također, ulaskom u EU ukinute su granice.
34
4.1 Izvoz Litve
Izvoz kao gospodarska djelatnost predstavlja jedan od najjednostavnijih oblika
međunarodnog poslovanja na inozemnom tržištu. (Kovač, 2011: 49)
Izvoz je nastup poduzeća na inozemnim tržištima putem prodaje proizvoda i usluga na
tržištima izvan nacionalnoga. Prodaja, prijevoz, osiguranje u prijevozu i plaćanje posebno
su regulirani jer je kupac u drugoj državi. Proizvodi se moraju registrirati na carini pri izlazu
iz domaće zemlje (iz čega proizlazi priljev deviza) i pri ulazu u odredišnu zemlju (pri čemu
se podmiruju fiskalne obveze i proizlazi obveza plaćanja u inozemstvo). Kada je izvoz veći
od uvoza, pojavljuje se trgovinski suficit. Izvoz je početak suradnje jednog nacionalnog
poduzeća s inozemstvom. (Limun.hr)
U sljedećoj tablici prikazano je kretanje izvoza u Litvi u milijardama dolara.
Tablica 8. Kretanje izvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama
USD)
Godine Izvoz Verižni indeks
2004. 9.308 -
2005. 12.070 129,67
2006. 14.134 117,10
2007. 17.162 121,42
2008. 23.769 138,49
2009. 16.496 69,40
2010. 20.813 126,17
2011. 28.068 134,85
2012. 29.652 105,64
2013. 32.600 109,94
2014. 31.640 97,05
Izvor: Izrada studentice prema
http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary
Ulaskom Litve u članstvo Europske unije 2004. godine izvoz je rastao do 2008. kada je
iznosio 23.769 milijardi dolara. 2009. godine izvoz je pao zbog početka ekonomske krize za
35
-30,6% ili 7.273 milijardi dolara u odnosu na prethodnu te je iznosio 16.496 milijardi $ što
je veliko smanjenje izvoza.
Narednih godina izvoz je opet rastao sve do 2014. kada je pao i iznosio 31.640 milijardi
dolara. Do pada je uglavnom došlo zbog značajnog smanjenja izvoza naftnih derivata
(24,4%) i kopnenog prijevoza (20%).
U nastavku dan je prikaz izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini u %.
Grafikon 6. Sastav izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %)
3,60%
3,12%
2,54%
2,29%
1,57% 1,36%
22,93%
1,63%
1,81%
Naftni derivati
Namještaj
Dušična gnojiva
Poliacetali
Pšenica
Mineralna ili kemijskagnojivaDuhan
Automobili
Sir
Izvor: izrada studentice prema https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/
Najznačajniji Litavski izvozni proizvod su naftni derivati koji sudjeluju sa 22,93%, zatim
namještaj sa 3,60% i dušična gnojiva sa 3,12%. Izvozni proizvodi sa najmanjim postotkom
u izvozu su sirevi (1,36%), automobili (1,57%), duhan (1,63%) i mineralne ili kemijska
gnojiva (1,81%).
4.2 Uvoz Litve
Uvoz naziv je za uvoz proizvoda, usluga ili poslovnih subjekata koji dolaze izvan države.
Predstavlja dio međunarodne trgovine. Uvoz robe obično zahtijeva sudjelovanje carinskih
vlasti, a često je predmet uvozne kvote, carine i trgovinskih sporazuma. Iznos uvoza značajan
36
je indikator za stanje u gospodarstvu, osobito monetarna vrijednost odnosa uvoza u odnosu na
izvoz. Visoki uvoz ukazuje na nedostatak konkurentnosti gospodarstva.
(http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz)
Uvoz se dijeli na uvoz gotovih industrijskih proizvoda ili proizvoda za široku potrošnju, koji
se prodaju krajnjemu potrošaču te na uvoz usluga i poluproizvoda, koji se koriste u
proizvodnji finalnih proizvoda, namijenjenih domaćoj potrošnji ili izvozu. Uvoz se najčešće
javlja kada potražnja za određenom robom ili uslugom u jednoj državi nije pokrivena
ponudom roba ili usluga stvorenih u toj državi ili kada ne postoji ponuda određenoga dobra na
domaćem tržištu te se potražnja mora zadovoljiti kupovinom u inozemstvu. Javlja se također i
kada je cijena određene robe ili usluge manja na svjetskom tržištu nego što je cijena koja se za
identičnu robu ili uslugu traži na domaćem tržištu.
Uvoz robe ili usluga u jednu državu istodobno označava izvoz te iste robe ili usluga iz druge
države. Odnos uvoza i izvoza značajan je za uravnoteženost vanjskotrgovinske bilance
pojedine države. Kada je uvoz veći od izvoza, pojavljuje se trgovinski deficit. Uvoz i izvoz
čine temelj međunarodne trgovinske razmjene i omogućuju konkurentniju i povoljniju nabavu
potrebnih dobara. (Hrvatska enciklopedija)
U nastavku tablica 9 prikazuje kretanje uvoza Litve u periodu od 2004. do 2014. godine
izražen u milijardama dolara.
Tablica 9. Kretanje uvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u mlrd. USD)
Godine Uvoz Verižni indeks
2004. 12.374 -
2005. 15.704 126,91
2006. 19.388 123,45
2007. 24.445 126,08
2008. 31.294 128,01
2009. 18.340 58,60
2010. 23.378 127,47
2011. 31.801 136,03
2012. 32.237 101,37
2013. 34.813 108
2014. 35.240 101,22
Izvor: Izrada studentice prema
http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary
37
Kao i izvoz, uvoz Litve je također rastao ulaskom u Europsku uniju. Nastupanjem
ekonomske krize, uvoz je 2009. godine sa 31.294 milijarde dolara 2008. pao na 18.340
milijardi dolara. Od 2010. ostvaruje se rast uvoza na 23.378 milijarde dolara a daljnji rast
nastavljen je i sljedećih godina te je tako 2014. uvoz iznosio 35.240 milijardi dolara što
predstavlja trgovinski deficit jer je izvoz iste godine iznosio 31.640 milijardi dolara.
Najveća stopa promjene uvoza zabilježena je 2009. godine u odnosu na 2008. i to pad za
41,4% ili 12.954 milijarde dolara. Najveća stopa promjene porasta uvoza zabilježena je
2011. u odnosu na 2010. godinu i to za 36% ili 8.423 milijardi dolara. Povećanju uvoza
Litve pridonio je rast uvoza električne opreme (35,2%), kotlova i strojeva (22,1%).
U nastavku je dan prikaz uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini u %.
Grafikon 7. Sastav uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u postocima)
4,76%
4,05%
3,60%
2,28%
0,87%
21,14%
1,17%1,60%
1,80% Sirova nafta
Naftni plin
Naftni derivati
Automobili
Lijekovi
Polikarboksilne kiseline
Traktori
Računala
Kalcijevi fosfati
Izvor: izrada studentice prema https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/
Najznačajniji uvozni proizvodi Litve su sirova nafta koja sudjeluje sa 21,14%, zatim naftni
plin sa 4,76% i naftni derivati sa 4,05%. Uvozni proizvodi sa najmanjim postotkom u
uvozu su kalcijevi sulfati (0,87%), računala (1,17%), traktori (1,60%) i polikarboksilne
kiseline (1,80%).
Grafikonom 8 dan je prikaz litvanske trgovine sa Europskom unijom za razdoblje od 2004. do
2014. godine.
38
Grafikon 8. Trgovina Litve sa Europskom unijom u eurima za razdoblje od 2004. do 2014.
godine u milijunima eura
0
2.000
4.000
6.000
8.000
10.000
12.000
14.000
16.000
18.000
2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.
Izvoz
Uvoz
Izvor: izrada studentice prema http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles43
Kroz promatrani period vidljivo je da se trgovina sa Europskom unijom povećavala. Uvoz
Litve iz EU je kroz čitavo razdoblje bio veći od izvoza u EU. Godine 2009. dolazi do pada
uvoza i izvoza. Izvoz je te godine iznosio 7.583 milijuna eura a uvoz 7.754 milijuna eura.
Sljedećih godina raste izvoz ali i uvoz Litve. 2014. godine izvoz Litve u EU je iznosio 13.612
milijuna eura a uvoz je za 2.196 milijuna eura bio veći te je iznosio 15.808 milijuna eura.
4.3 Trgovinski partneri Litve
Najvažniji trgovinski partneri Litve dani su u grafikonima 7 i 8 za 2014. godinu.
Grafikon 9. Najvažniji izvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima)
3,70%
4,30%
3,80%
9,20%
4,60% 7,20% 8,30%
20,90%
4,40%
29,90%
3,70%
Rusija LatvijaPoljska Njemačka BjelorusijaNizozemska EstonijaUjedinjeno KraljevstvoUkrajinaSADOstale zemlje
Izvor: izrada studentice prema https://www.urm.lt/default/en/economic-diplomacy/trade-and-
economic-relations/export-investments-and-tourism-promotion
39
Najvažnija izvozna tržišta Litve u 2014. godini su: Rusija, Latvija, Poljska, Njemačka,
Bjelorusija, Nizozemska, Estonija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina, SAD te ostale zemlje.
Najveći izvozni partneri su ostale zemlje sa 29,90% zatim Rusija sa 20,9%, Latvija sa 9,20%,
Poljska sa 8,30% te Njemačka sa 7,20%. Litvanski izvoz je te godine iznosio 24,5 milijarde
eura a u odnosu na 2013. godinu to je smanjenje za 0,6%.
Grafikon 10. Najvažniji uvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima)
21,60%
11,00%
9,54%6,80%4,90%4,50%
4,20%3,40%3,00%
2,80%
28,20%
RusijaNjemačkaPoljskaLatvijaItalijaNizozemskaUjedinjeno KraljevstvoBelgija ŠvedskaBjelorusijaOstale zemlje
Izvor: izrada studentice prema https://www.urm.lt/default/en/economic-diplomacy/trade-and-
economic-relations/export-investments-and-tourism-promotion
Najvažniji partneri Litve u 2014. godini što se uvoza tiče su: Rusija, Njemačka, Poljska,
Latvija, Italija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgija, Švedska, Bjelorusija i Ostale
zemlje. Najveći uvoz Litva ima iz ostalih zemalja (28,20%) zatim iz Rusije (21,60),
Njemačka (11%) i Poljska (9,54%). U 2014., Litvanski uvoz iznosio je 26,5 milijardi eura a
u odnosu na 2013. to je povećanje za 1,2%.
4.4 Strane direktne investicije
Većina malih zemalja veoma ovise o stranim investicijama i trgovini s razvijenim svijetom.
Gotovo sve male zemlje ovise o uvozu stranih i kapitalno previše intenzivnih tehnologija
proizvodnje.
Strane direktne investicije (FDI) su oblik ulaganja kod koga ulagač osigurava pravo
vlasništva, kontrole i upravljanja nad tvrtkom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja
nekog dugoročnog gospodarskog interesa. Ove investicije donose više stope rasta, ubrzavaju
strukturne reforme, utječu na rast deviznih rezervi, smanjuju ograničenja u tekućoj bilanci,
liberaliziraju devizno poslovanje, itd.. No osim navedenih prednosti, pripisuju im se i
40
negativni efekti aranžmana stranih investitora u domaćem gospodarstvu, vezane za rast
trgovinskog deficita, zaobilaženje poreznih obveza i sl..
Prema definiciji WTO-a strane direktne investicije imamo onda kada investitor iz jedne
zemlje (the home country) pribavlja aktivu u drugoj zemlji (the host country). Oko 90% FDI u
svijetu ostvaruje se aktivnošću transnacionalnih kompanija. Prema OECD-u direktno strano
ulaganje podrazumijeva da strani investitor posjeduje 10% ili više običnih dionica s pravom
glasa ili manje od 10% ako strani investitor na taj način osigurava odlučujuće pravo uprave
nad poduzećem. (http://www.forexuhrvatskoj.com/strane-investicije/)
Uspješne strane direktne investicije osim što zapošljavaju lokalne resurse, imaju utjecaj i na
izvoz i na uvoz. To omogućuje brži ekonomski rasta, posebno kada je zemlja ekonomski
integrirana. Ovo je još zanimljivije za bivše socijalističke zemlje koje su imale lošu tržišnu
ekonomiju za pola stoljeća. Međutim, inozemna izravna ulaganja nisu zamjena za domaći
kapital. (Jovančević, 2008 :70)
Na grafikonu 11 prikazani su priljevi inozemnih stranih ulaganja kao % BDP-a Litve za
razdoblje od 2010. do 2013. godine.
Grafikon 11. Inozemna izravna ulaganja, priljevi (% BDP-a)
2,4
2
3,3
2,6
1,41,6 1,6 1,7
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
2010. 2011. 2012. 2013.
Litva
EU
Izvor: Izrada studentice prema podacima Svjetske banke
Tijekom promatranog razdoblja, priljev izravnih stranih ulaganja u Litvu bili su relativno veći
od EU-27. Manji pad priljeva u Litvi zabilježen je 2012. i 2013. godine kada je udio u EU bio
41
1,6% odnosno 1,7% BDP a u Litvi 1,4% odnosno 1,6%. Polovica izravnih ulaganja u Litvi
dolazi iz drugih zemalja članica EU-a.
Na grafikonu 12 prikazani su odljevi inozemnih stranih ulaganja kao % BDP-a Litve za
razdoblje od 2010. do 2013. godine.
Grafikon 12. Inozemna izravna ulaganja, odljevi (% BDP-a)
0,2
3,6
0,9
5,1
0,6
3,2
0,6
3,5
0
1
2
3
4
5
6
2010. 2011. 2012. 2013.
Litva
EU
Izvor: Izrada studentice prema podacima Svjetske banke
Odljevi izravnih stranih ulaganja iz Litve tijekom promatranog razdoblja, bili su jako mali u
odnosu na EU-27. Najmanji odljevi Litve zabilježeni su 2010. godine i iznosili su 0,2% BDP-
a. Najveći odljev EU-27 bio je 2011. godine i iznosio je 5,1%.
Glavni ulagači u Litvi u 2014. godini bili su: Švedska sa 25,6%, Nizozemska 10,4%,
Njemačka 9,3%, Norveška 6,6%, Estonija 5,9% te ostale zemlje sa 42,1%.
Strani investitori uglavnom ulažu u financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (23,2%), u
proizvodnju (22,6%), u djelatnosti poslovanja nekretninama (13,9%), u trgovinu na veliko i
na malo (12,1%) te u informacijske i komunikacijske djelatnosti (9,5%).
Iz prethodnim tablica i grafikona u ovome poglavlju vidljivo je kako je uvoz Litve je nešto
veći od izvoza. Litva najviše izvozi naftne derivate a uvozi sirovu naftu. Također, trgovina sa
Europskom unijom se povećala. Priljevi izravnih stranih ulaganja u Litvi veći su od EU27 dok
su odljevi jako mali u odnosu na EU27. Polovica izravnih ulaganja dolazi iz drugih zemalja
članica Europske unije. U nastavku slijedi zaključak ovog diplomskog rada.
42
5 ZAKLJUČAK
Litva je nakon proglašenja neovisnosti od bivšeg SSSR-a 1990. godine prošla dug i težak
proces prelaska iz socijalističkog u kapitalističko uređenje. Nakon osamostaljena nastupili su
brojni tranzicijski problemi. Privatizacija gospodarstva, otvorenost stranim ulaganjima
zaustavili su negativne trendove koji su se tada javljali u Litvi. Litva je postala članicom
Vijeća Europe, Europske unije, NATO-a, Ujedinjenih naroda, WTO-a, schengenskog prostora
te je u siječnju 2015. godine uvela euro i time postala 19. članica eurozone. Litva je moderna i
otvorena država u sjevernoj Europi, najveća, najnapučenija i s najvećim gospodarstvom od
triju baltičkih država. Svojom bogatom prošlošću, važnom prometnu ulogom, povoljnom
klimom, gustom i razvijenom riječnom mrežom, mnogobrojnim jezerima, šumama i ravnicom
Litva je sve privlačnija mnogim turistima te investitorima.
Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 2004. godine, Litva je ostvarila znatan
napredak i jedna je od najuspješnijih članica Europske unije. Ekonomija Litve, nakon
ekonomske krize iako usporeno, pokazuje snažan rast. To je stabilna, raznolika i atraktivna
ekonomija s velikim potencijalima razvoja.
Litva brojem stanovnika od 2.943.472 i površinom od 65.300 km2 jedna je od manjih zemalja
Europske unije no vrlo bogata šumama, razvijenom morskom obalom, brojnim jezerima i
umjerenom kontinentskom klimom. Riječka mreža je gusta i dobro razvijena. Litva ima i
važnu prometnu ulogu u povezivanju srednje Europe te Rusije i Bjelorusije s Baltičkim
morem.
Prema navedenim i analiziranim makroekonomskim pokazateljima u radu, može se zaključiti
kako BDP po stanovniku raste te je 2014. iznosio 15.529 dolara. Također, raste i BDP po
stanovniku prema paritetu kupovne moći te je 2013. godine iznosio 12.193 dolara više nego u
godini ulaska Litve u članstvo Europske unije. Najveći udio u BDP-u Litve ima tercijarni
sektor a najmanji sektor poljoprivrede. Raste zaposlenost (2014. godine je iznosila (71,8%)
što je više nego 2004. godine), a nezaposlenost pada. Siromaštvo se značajno povećalo nakon
2011. godine. U 2013. godini oko 30,8% litavskog stanovništva je bilo u riziku od siromaštva
ili socijalne isključenosti i među najvišima je u Europskoj uniji. Litva pripada zemljama s
visokim indeksom ljudskog razvoja te se nalazi na 35. mjestu zajedno sa Poljskom. Prema
43
podacima Eurostata, najniža inflacija zabilježena je 2014. godine (0,2%) te je time Litva
zadovoljila kriterije za uvođenje eura. Euro je uveden u siječnju 2015. godine.
Otvorenost Litvanskog gospodarstva je relativno visoka. Uvoz i izvoz su rasli ulaskom Litve
u Europsku uniju. Nastupanjem ekonomske krize uvoz i izvoz padaju. Uvoz narednih godina
bilježi rast. 2014. godine iznosio je 35.240 milijardi dolara što predstavlja trgovinski deficit
jer je izvoz iste godine iznosio 31.640 milijardi dolara. Litva najviše uvozi sirovu naftu a
izvozi naftne derivate. Najvažniji izvozni partneri su Rusija, Latvija i Poljska, a najvažniji
uvozni partneri Rusija, Njemačka te Poljska. Litva ostvaruje i porast priljeva stranih
inozemnih investicija dok su odljevi jako mali u odnosu na EU27. Glavni ulagači Litve su
Švedska, Nizozemska, Njemačka i ostale zemlje a strani investitori uglavnom najviše ulažu
financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, u proizvodnju, u trgovinu nekretninama, u
trgovinu na veliko i malo te u informacijsko-komunikacijske djelatnosti.
Može se zaključiti da je postavljena hipoteza diplomskog rada djelomično potvrđena. Naime,
u razdoblju od ulaska u punopravno članstvo Europske unije, Litva ostvaruje ekonomski rast
no ostvaruje i razvoj jer uz povećanje BDP-a po stanovniku te smanjenje nezaposlenosti
odnosno porast zaposlenosti, siromaštvo nije značajno povećano.
44
LITERATURA
Knjige:
1. Čavrak, V.: „Gospodarstvo Hrvatske“, Politička kultura, Zagreb, 2011.
2. Karaman Aksentijević, N. (ur.): „Ljudski potencijali i ekonomski razvoj“, Ekonomski
fakultet Rijeka, Rijeka, 2012.
3. Mrnjavac, Ž., Burnać, P., Kordić, L., Šimundić, B., Perić, K.: „Gospodarstvo 3“, Alka
script, 2009.
4. Mrnjavac, Ž.: „Mjerenje nezaposlenosti“, Ekonomski fakultet Split, Split, 1996.
5. Sen, A.: „Razvoj kao sloboda“, Algoritam, Zagreb, 2012.
6. Stipetić, V., Cicvarić, A., Grahovac, P., „Ekonomika narodnog bogatstva“, FotoSoft,
1991.
7. Šućur, Z., Matković, T., Štulhofer, A., Šverko, B., Bejaković, P., Papa, J., Pastuović,
N., Škegro, M.: „Siromaštvo, nezaposlenosti i socijalna isključenost“, Program
Ujedinjenih naroda, Zagreb, 2006.
8. Todaro, M. P. i Smith, S.C.: „Ekonomski razvoj“, deveto izdanje, 2006. godina,
prijevod, „Šahinpašić“ Sarajevo, 2006.
9. Zoretić, G. i Cingula M.: „Gospodarstvo 1“, Školska knjiga, 2006.
10. Wertheimer - Baletić, A.: „Stanovništvo i razvoj“, Mate, 1999.
Članci:
11. Babić, Z.: „Social Assistance as a Policy Instrument towards the Poor in Croatia“,
2008., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=46578
12. Georgieva E.: „The economies of the BELL countries (Bulgaria, Estonia, Latvia and
Lithuania) after their EU accession“, 2012., dostupno na:
http://dx.doi.org/10.5539/res.v4n5p191
13. Mervar, A.: „Esej o novijim doprinosima teoriji ekonomskog rasta“, 2003., dostupno
na: http://hrcak.srce.hr/25440
14. Budrauskaite, A., Mamytova, J., Mlinarević, K., Savina A.: „Trgovinska politika i
gospodarski rast: slučajevi Bjelorusije i Litve“, 2002., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29038
45
15. Jovančević, R.: „Financiranje deficita tekućeg računa u novim članicama EU i
Hrvatskoj“, 2008., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=38585
16. Zelenika, R., Pupovac, D.: „Transport - čimbenik proboja začaranog kruga razvitka
tranzicijskih zemalja“, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/28960
17. Kovač, I., „Trendovi i karakteristike međunarodne razmjene Republike Hrvatske“,
2011., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=126274
18. Škuflić, L., Ladavac, J., „Analiza vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske po
županijama“, 2011., dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=45136
Ostali izvori:
1. Bejaković, P.: „Siromaštvo“, 2005., dostupno na:
file:///C:/Users/Windows%207/Downloads/pojmovnik.pdf
2. Hrelja, D.: „Ekonomski rast i globalizacija“, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,
diplomski rad, 2012.
3. Komazec, LJ.: „Mjerenje ekonomskog rasta“, dostupno na: www.ef.uns.ac.rs/.../2012-
03-09-merenje-ekonomsk...
4. Državni zavod za statistiku, 2003., dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2003/metodologije/06_124_met.pdf
5. Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011. – 2013., dostupno na:
www.mrrfeu.hr/.../STRATEGIJA_REGIONALNOG_RAZVOJA.pdf
6. http://www.worldbank.org/
7. http://ec.europa.eu/eurostat
8. http://en.wikipedia.org/wiki/Lithuania
9. http://osp.stat.gov.lt/en/web/guest/home
10. http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/lithuania/index_hr.htm
11. http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Litve
12. http://proleksis.lzmk.hr/33906/
13. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36855
14. http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles19
15. http://www.indexmundi.com/lithuania/age_structure.html
46
16. http://db1.stat.gov.lt/statbank/SelectTable/Omrade0.asp?SubjectCode=S3&ShowNews
=OFF&PLanguage=1
17. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomski_rast
18. http://www.effect
dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1311%3Abruto-
domai-proizvod&Itemid=106
19. http://www.ameerkabob.com/article/sto-je-prema-paritetu-kupovne-moci-ppp.html
20. http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_zemalja_po_BDP-u_(PKM)_per_capita
21. http://limun.hr/main.aspx?id=25695
22. https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html
23. http://mecometer.com/country/lithuania/economy/
24. http://ec.europa.eu/index_hr.htm
25. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63545
26. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/lh.html
27. http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zaposlenost.pdf
28. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezaposlenost
29. Human Development Report
30. https://www.ecb.europa.eu/ecb/educational/hicp/html/index.hr.html
31. http://limun.hr/main.aspx?id=25695
32. http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&pcode=tec0011
8&language=en
33. http://limun.hr/main.aspx?id=10068&Page=3
34. http://wits.worldbank.org/CountryProfile/Country/LTU/Year/2013/Summary
35. https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/
36. http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz)
37. https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/ltu/
38. http://osp.stat.gov.lt/en/temines-lenteles43
39. http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz
40. http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/6216033/2-11122014-AP-
EN.pdf/2d6e4635-8dfd-4950-8ce6-27c421ad25d1
41. http://en.delfi.lt/lithuania/society/almost-third-of-lithuanians-face-poverty-
risk.d?id=66302140
42. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=36855
47
POPIS TABLICA I GRAFIKONA
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov Stranica
1. Ukupan broj žena, muškaraca te ukupan broj stanovnika Litve u razdoblju od 2004. do 2014. Godine
13
2. Prirodno kretanje stanovništva Litve 15
3. Kretanje stanovništva prema starosti u Litvi u 2004. i 2014. godini 17
4. Bruto domaći proizvod po stanovniku (US$) u Litvi u razdoblju od 2004.-2013.
20
5. Bruto domaći proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne moći u Litvi u razdoblju od 2004.-2013. (US$)
21
6. Udio primarnog, sekundarnog i tercijarnog sektora u BDP-u (%) 2004. – 2014.
23
7. HDI odabranih zemalja u 2013. Godini 30
8. Kretanje izvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama USD)
34
9. Kretanje uvoza u Litvi za razdoblje od 2004. do 2014. godine (u milijardama USD)
36
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov Stranica
1. Kretanje stanovništva prema starosti i spolu u Litvi 2014. godine (piramida stanovništva)
18
2. Stopa zaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%) 24
3 Stopa nezaposlenosti u razdoblju 2004. - 2014. (%) 26
4 Udio stanovništva u ukupnom stanovništvu Litve koji živi ispod nacionalne granice siromaštva (%)
29
5 Stopa inflacija u Litvi, 2004. – 2014. god., % 31
6 Sastav izvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %) 35
7 Sastav uvoznih proizvoda Litve u 2013. godini (u %) 37
8 Trgovina Litve sa Europskom unijom u eurima za razdoblje od 2004. do 2014. godine u milijunima eura
38
9 Najvažniji izvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima) 38
10 Najvažniji uvozni partneri Litve u 2014. godini (u postocima 39
11 Inozemna izravna ulaganja, priljevi (% BDP-a) 40
12 Inozemna izravna ulaganja, odljevi (% BDP-a) 41
top related