logistički i transportni lanci
Post on 31-Oct-2014
318 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
1. UVOD
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja je- nedovoljno poznavanje temeljnih značajki transportnih lanaca i
logističkih lanaca.
Predmet istraživanja je –istražiti i analizirati odnose transportnih karika i logističkih karika
u transportnim lancima i logističkim lancima.
Objekt istraživanja je – objekt istraživanja su transportni lanci i logistički lanci te karike tih
lanaca.
1.2. Radna hipoteza te pomoćne hipoteze
Radna hipoteza – za optimalno funkcioniranje transportnih lanaca i logističkih lanaca
potrebno je poznavati koje su karike transportnih lanaca a koje su karike logističkih lanaca.
1.) Pomoćna hipoteza prva – za razumijevanje značajki transportnih lanaca i logističkih
lanaca potrebno je poznavati opće spoznaje o logistici te opće spoznaje o transportu.
2.) Pomoćna hipoteza druga – objasnit će se pojam transportnog lanca, elemenati i značajke
logističkog lanca te međuodnos transportnih i logističkih lanaca i njihovih karika.
3.) Pomoćna hipoteza treća- kako bi transportni lanci i logistički lanci efikasnije
funkcionirali potrebno je koristiti informacijske tehnologije i biti u korak sa
informatizacijom.
1.3 Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha te ciljevi za prethodne elemente istraživanja: Istražiti sve važnije značajke za
razumijevanje temeljnih značajki transportnih lanaca te logističkih lanaca.
1.) Što je to logistika?
2.) Što je to transport?
3.) Što je to transportni lanac?
4.) Koji su to elementi te koje su to značajke logističkih lanaca?
5.) Koje su funkcije transportnih i logističkih lanaca u logističkim sustavima?
6.) Kakav je međuodnos logističkih i transportnih lanaca?
7.) Kakav je zaključak proizašlo iz proučavanja transportnih i logističkih lanaca?
1
1.4. Znanstvene metode
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene su
sljedeće znanstvene metode: metode analize i sinteze, induktivna – deduktivna metoda,
metoda specijalizacije, metoda klasifikacije.
1.5. Struktura rada
U uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja. Svrha te ciljevi istraživanja.
Nabrojene su znanstvene metode i obrazložena je struktura rada:
«Relevantne značajke o logistici» je naslov drugog dijela rada, u tome dijelu rada
analiziramo «Temeljne značajke logistike i transporta». Naslov trećeg dijela rada je
«Specifičnosti transportnih i logističkih lanaca» u kojem su izneseni i analizirani pojmovi
transportnih i logističkih lanaca te njihove značajke i elementi, u četvrtom dijelu rada pod
naslovom «Primjena informacijske tehnologije u transportu i logistici» predloženo je
kako suvremenom tehnologijom poboljšati sustav transportnih lanaca i logističkih lanaca.
U posljednjem dijelu zaključku, prikazana je sinteza rezultata istraživanja kojima je
dokazana postavljena radna hipoteza.
2
2. RELEVANTNE ZNAČAJKE O LOGISTICI
U ovom poglavlju obješnjavaju se 1.) pojam i razvoj logistike, 2.) logistika kao znanost,
3.) općenito o transportu.
2.1. Pojam i razvoj logistike
Logistika je proces planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih, troškovno efektivnih
tokova i skladištenja sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda i time povezanih informacija
od točke isporuke do točke primitka, primjereno zahtjevima kupaca.
Logistika predstavlja upravljanje tokovima robe i sirovina, procesima izrade, završenih
proizvoda i pridruženim informacijama od točke izvora do točke krajnje uporabe u skladu s
potrebama kupca. U širem smislu logistika uključuje povrat i raspolaganje otpadnim tvarima.
Razvoj logistike u znanstvenoj i stručnoj literaturi susreću se veoma različita stajališta o
korijenu pojma logistika.
Prema jednom stajalištu pojam logistika prvi put se javlja 1670. godine u vojnim
dokumentima (Ludwig XIV.) u značenju opskrbe vojničkih trupa potrebnim materijalima
kao i transportnom podrškom u prebacivanju (tj. transportiranju) trupa naoružanja, opreme,
prehrane i sl. s jednog položaja na druge položaje (Fragmenti povijesti svjetskog pomorstva,
2009).
Brojni autori navode da je pojam logistika nastao od francuske riječi loger koja znači
«stanovati», «smjestiti se».
Prema drugom stajalištu pojam logistike, koji vuče korijen od francuske riječi «loger», u
znanstvenom smislu vojne strategije i taktike prvi je uporabio švicarski general Baron de
Jomini (1779. – 1869.).
Potkraj 19. stoljeća izraz logistika se preselio i u Sjedinjene Američke Države, gdje se u
njihovoj vojnoj literaturi rabi izraz logistics u značenju «pozadinske vojničke službe»,
odnosno znanosti o transportu i opskrbljivanju.
3
Logistika kao znanost i kao aktivnost u 20. stoljeću doživljava snažan razvoj ne samo u
vojnom području nego i u civilnim, gospodarskim sektorima. (Zelenika, 2005-(a), p. 125,
126).
2.2. Logistika kao znanost
Logistička znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i
primjenjuju zakonitosti mnogobrojnih i složenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera,
poslova, pravila, operacija i radnji) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične
procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari,
(polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne
i racionalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala, znanja
informacija od točke isporuke do točke primitka, s ciljem da se uz minimalne uložene
potencijale i resurse (ljudske, proizvodne, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta.
(Zelenika, 2005-(a), p. 129).
2.3. Općenito o transportu
Transport ili prijevoz znači prijenos, premiještanje, prenošenje, prevoženje, transportitanje
nekih stvari, tvari, materijala, robe, tereta, živih životinja, putnika s jednog mjesta na drugo
svladavajući prostorne i vremenske udaljenosti. (Zelenika, 2005-(a), p. 16).
Promet u užem smislu obuhvaća prijevoz ili transport, ali i operacije u vezi s prijevozom
robe i putnika te komunikacije. Temelji se na znanstveno utemeljenim logističkim načelima
(Zelenika, 2009, p. 14)..
Prijevoz je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i infrastrukture
omogućuje proizvodnju transportne, odnosno prometne usluge. Prijevoz i transport su
sinonimi. Izraz «transport» ima međunarodno značenje, a nastao je od latinske riječi
transportare koja znači prenositi (Zelenika, 2001, p. 40)
Najvažniji elementi proizvodnje transportnih usluga jesu: transportna suprastruktura i
infrastruktura, ljudski, odnosno intelektualni kapital, financijski kapital, energija, te predmeti
4
transportiranja. U procesu proizvodnje transportnih usluga sudjeluje najmanje tri sudionika
(pošiljatelj – prijevoznik – primatelj), a može ih biti i više. Tako nastaje transportni lanac u
kojem svaki sudionik ima svoj posebni interes, a u konačnici ih sve povezuje zajednički
interes. (Zelenika, 2005-(a), p. 215).
Transport ima veliki značaj u sistemu kretanja roba. Brz, efikasan, pravovremeni i kvalitetan
prijevoz tereta treba da doprinese stvaranju dodatne vrijednosti i ostvarenju boljeg poslovnog
rezultata te stabilnog ekonomskog rasta. To je moguće ostvariti usavršavanjem materijalnih,
ljudskih, financijskih i informacijskih resursa.
Poznajemo slijedeće oblike transporta kao što su željeznički, pomorskog, riječni, zračni i
cestovni transport.
Smatra se da je logistika transporta uspješna ako osigurava efikasnost, kvalitetu i pouzdanost
isporuke. Iako se navedene kategorije mogu promatrati posebno, među njima postoji
jednoznačna povezanost, odnosno direktna uzročno-posljedična povezanost. Pokazatelji
efikasnosti su: realizacija tereta u novčanom smislu, udio troškova dostave tereta u
cjelokupnoj prodaji, troškovi dostave po jedinici mase tereta, veličina dobiti (profita) od
izvršenih transportnih usluga i dr.
Osnovni pokazatelji kvalitete dostave tereta su: pravovremenost, zaštićenost i osiguranje
tereta, kompatibilnost učesnika transportnog procesa, imidž prijevoznika, fleksibilnost,
pravila isporuke (rokovi, garancije i sl.), pravila plaćanja, kompleksnost predloženih
transportnih usluga, nivo usluge, dostupnost informacija (o tarifama, pravilima isporuke,
kretanju tereta i sl.), brzina ispostavljanja potrebne dokumentacije, i sl. (Logistika, 2010)
Pokazatelji pouzdanosti transporta su: pouzdanost transportnog puta, osiguranje sigurnog
kretanja, pouzdanost transportnih sredstava i vozača, klimatske i druge prilike, te
organizacijsko-tehnološka podrška pouzdanosti.
Transportne usluge imaju stratešku ulogu i primarni značaj u primjeni logistike koja ima cilj
povećanje efikasnosti transportnih tokova i kretanja tereta, smanjenje troškova i većeg
zadovoljstva korisnika transportnih usluga.
5
3. SPECIFIČNOSTI TRANSPORTNIH I LOGISTIČKIH LANACA
U ovom dijelu objašnjavaju se 1.) pojam transportnog lanca, 2.) pojam logističkog lanca.
3.1. Pojam transportnog lanca
Izraz lanac ima mnoga značenja. Neka od tih značenja su: niz međusobno spojenih karika;
niz poduzeća; prodavaonica i sl. istog vlasnika (Zelenika i Pavlić- Skender, 2007, p. 123).
Izraz transport ili prijevoz znači prijenos, premještanje, prenošenje, prevoženje,
transportiranje neke stvari, tvari, robe, živih životinja, putnika s jedog mjesta na drugo
mjesto, svladavajući pri tome prostorne i vremenske dimenzije (Zelenika, 2005-(b), p. 57).
Nakon pojedinačnog objašnjenja što je to lanac, a što transport, nameće se pitanje što je to
transportni lanac?
Transportni lanac je skup, odnosno niz međusobno i interesno povezanih karika, odnosno
partnera i aktivnih sudionika koji omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje
transportnih proizvoda (Zelenika, 2005-(a), p. 215).
Analizom pojma transportog lanca može se ustvrditi da:
Svaku kariku u transportnom lancu predstavlja jedan aktivni sudionik u procesu proizvodnje
transportnih proizvoda, primjer: pošiljatelj- prijevoznik- skladištar- terminal- slagač...
primatelj.
Sve karike u transportnim lancima, koje sudjeluju u procesima proizvodnje transportnih
proizvoda, imaju svoj posebni interes koji ih povezuje u transportnim pothvatima.
Transportni lanci mogu imati različit broj karika. Prema tome oni mogu biti: kratki lanci
(imaju do 5 karika), dugački lanci (imaju od 6 do 10 karika), veoma dugački lanci
(imaju od 11 do 20 karika) i megatransportni lanci (imaju više od 21 kariku).
Karike transportnih lanaca mogu biti male, srednje, velike i megakarike, ovisno o veličini i
važnosti pojedinog sudionika u određenome transportnome lancu.
Karike transportnog lanca mogu biti povezano čvrsto ( kada između poslovnih partnera
postoje čvrste pravne, ekonomske i fer veze i odnosi temeljeni na savezima, partnerskim
odnosima, zajedničkim programima) i labavo ( kada partneri povremeno stupaju u poslovne
odnose bez posebnih programa, bez strateških saveza, bez dugoročnih zajedničkih interesa.
Karikama kooordinira jedan ili više poduzetnika, odnosno operatora transportnih pothvata, u
pravilu su to međunarodni špediteri, kao specijalisti za organizaciju otpreme, dopreme i
provoza robe u međunarodnom prometu i međunarodnoj razmjeni.
6
U transportnim lancima ne bi smjele postojati slabe karike, jer zbog takvih karika lanci
pucaju i proizvode određene rizike sa štetnim posljedicama.
U kreiranju lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima: o predmetima
transportiranja (mogu biti: mali, veliki, lagani, teški, kratki, dugački, malo vrijedni, iznimno
vrijedni, suhi, rasuti, tekući, kruti...), o broju i vrsti karika, o transportnim tehnologijama
(paletizaciji, kontejnerizaciji...), o geografskom položaju otpremnog i odredišnog mjesta, o
brzini otpreme i dopreme robe. Izabrati najbolje karike u transportnim lancima nije
jednostavno. To mogu samo oni organizatori, odnosno operatori transportnih pothvata koji
imaju primjereno obrazovne, osposobljene, iskusne menadžere i druge specijalizirane
stručnjake.
Aktivnosti karika u transportnim lancima moraju biti sinkronizirane i koordinirane da
omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih proizvoda.
Nakon opisa temeljnih značajki transportnih lanaca, moguće je osmisliti i dizajnirati
transportne lance u konvencionalnom, klasičnom ili multimodalnom transportu.
Za konvencionalni transport znakovito je da se predmet transporta prenosi, prevozi,
transportira, premješta s jednog mjesta na drugo, ali samo prijevoznim sredstvima jedne
grane prijevoza, na osnovi jednog ugovora o prijevozu, jedne isprave o prijevozu (teretnice
ili teretnog lista) te da takav prijevoz organizira samo jedan organizator. Transportni lanci u
konvencionalnom transportu su veoma jednostavni (cf. tablicu 1).
Tablica 1: Transportni lanci u konvencionalnome transportu
Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka, p.60
7
Za kombinirani transport najvažnije značajke su: transport robe se obavlja s najmanje dva
prijevozna sredstva i s dvije različite trasportne grane; u pravilu se sklapa onoliko ugovora o
prijevozu robe koliko je sudjelovalo transportnih grana, odnosno različitih vrsta prijevoznih
sredstava; cjelokupni transportni proces organizira jedan ili više operatora transporta.
Transportni lanci u kombiniranom transportu su relativno složeni (cf. tablicu 2).
Tablica 2: Transportni lanci u kombiniranom transportu
Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka, p. 61.
Transportni lanac u kombiniranome transportu, kako je prikazano na shemi 2, ima šest
zahtjevnih karika i dva operatora kombiniranog prijevoza, te četiri grane transporta.
Za međunarodni multimodalni trasport važne su sljedeće značajke: „operatori
multimodalnoga prijevoza“ i primatelji robe u dvije države; da se prijevoz obavlja s najmanje
dva različita prijevozna sredstva; cjelokupni pothvat međunarodnoga multimodalnoga
transporta temelji samo na jednom ugovoru o prijevozu pošiljke što ga je operator sklopio s
pošiljateljem robe; za cjelokupni pothvat ispostavlja se samo jedan dokument o prijevozu
pošiljke; cjelokupni proces operacionalizira samo jedan operator. Transportni lanci u
međunarodnome multimodalnome transportu veoma složeni (cf. tablicu 3).
8
Tablica 3: Transportni lanci u međunarodnome multimodalnome transportu
Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka, p.62.
Transportni lanac u međunarodnome multimodalnome transportu ima deset veoma zahtjevnih
karika, u kojemu se neke grane transporta pojavljuju više puta, a sve karike povezuje
tehnički, tehnološki, organizacijski, ekonomski i pravno samo jedan operator, koji u svoje
ime i za svoj račun odgovara za izbor i rad svih karika u lancu.
3.2. Elementi i značajke logističkog lanca
U ovom poglavlju seminara pokušat će se objasniti što je to logistički lanac, koje karike ga
čine i koje su njegove općenite značajke.
Logistički lanac je skup, odnosno niz međusobno i interesno povezanih karika, odnosno
logističkih partnera i logističkih aktivnih sudionika koji omogućavaju brze, sigurne i
racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda ( Zelenika i Pupavac, 2008, p.209).
Osnovni elementi takvih lanaca su karike. Svaka karika u logističkom lancu predstavlja jedan
aktivan logistički subjekt u procesu proizvodnje logističkih proizvoda, primjerice: dobavljači-
prodavatelji- špediteri- prijevoznici- skladištari- distributeri- kupci- potrošači.
Logistički lanci mogu imati različit broj karika, pa prema tome postoje kratki lanci ( od pet
do deset karika); dugački lanci ( od šest do deset karika); veoma dugački lanci ( od 11 do 20
karika) i megalogistički lanci ( više od 21 karike).
Karike mogu biti povezane čvrsto i labavo isto kao kako je navedeno i kod transportnog
lanca.
Karikama koordinira jedan ili više logističkih operatora u pravilu su to logistički špediteri,
distributeri, agenti...
9
Sve karike bi trebale biti približno jednako čvrste, postojane, organizirane, informatizirane, te
ne bi trebale postojati slabe karike, jer će zbog takvih karika lanci pucati.
Između svih karika potrebno je primjereno uređivati pravne odnose, a to znači njihove
međusobne obveze i prava, iz kojih proizlaze i njihove odgovornosti.
Na osnovi najvažnijih značajki logističkih lanaca, moguće je osmisliti različite modalitete
takvih lanaca. U ovom seminarskom radu opisat će se jedan takav, nazvan univerzalni model
megalogističkog lanca.
Univerzalni model megalogističkog lanca ima 29 karika koje uspostavljaju mnogobrojne
pravno-ekonomske odnose između logističkih subjekata u logističkoj distribuciji materijalnih
dobara od proizvođača do potrošača. U operacionalizaciji procesa proizvodnje logističkih
proizvoda u megalogističkim lancima treba imati na umu ( Zelenika, 2005-(b), p.67):
Vlasničke tokove - može se više puta prenositi vlasništvo materijalnih dobara s jednog na
drugi logistički subjekt.
Informacijske tokove - bez kvalitetne informacije nije moguće učinkovito komuniciranje i
racionalno proizvođenje logističkih proizvoda.
Financijske tokove - financijski učinci su u pravilu motiv stvaranja logističkih lanaca, ali
financijski izdaci mogu i negativno utjecati na dizajniranje lanaca. U lancima trebaju
sudjelovati samo oni subjekti koji mogu profitabilno poslovati i istodobno omogućiti
konkurentnu proizvodnju..
Materijalne tokove - od sirovinske baze do potrošača veoma se često preoblikuju sirovine u
poluproizvode, poluproizvodi u gotove proizvode višega ili nižega stupnja obrade.
3.3. Funkcije transportnih i logističkih lanaca u logističkim sustavima
Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji, u svim logističkim sustavima
pri distribuciji materijalnih dobara između mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje nije moguće
bez transportnih lanaca. Transportni lanci su najbitnija sastavnica transportnih mreža,
logističkih lanaca i logističkih mreža.
Temeljna zadaća transportnih lanaca je da omogući brze, sigurne i racionalne procese
proizvodnje transportnih proizvoda. To znači da proizvođači transportnih proizvoda pomoću
transportnih lanaca omoguće fizički prijenos, prijevoz, premještanje materijalnih dobara,
ljudi, životinja s jednog mjesta na drugo, bez obzira na broj karika u transportnim lancima te
10
prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje transportnih proizvoda ( Zelenika,
2005-(a), p.220).
Temeljna funkcija logističkih lanaca je da omoguće proizvodnju, razmjenu, manipuliranje,
transport (...) roba između sirovinskih baza, proizvođača, trgovaca (...) bez obzira na
modalitete logističkih mreža i logističkih sustava.
Logistički lanci svoju temeljnu misiju ostvaruju samo ako kvalitetne proizvode tj. usluge u
optimalnim količinama i u odgovarajućim asortimanima dostavljaju na pravo mjesto, u
pravom trenutku i uz najpovoljnije uvjete za sve sudionike u procesima proizvodnje,
raspodjele, razmjene i potrošnje ( Zelenika, 2005-(a), p. 260).
3.4. Međuodnos logističkih i transportnih lanaca
Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji materijalnih dobara ne bi
mogao biti moguće bez transportnih lanaca i logističkih lanaca. Transportni lanci su
sastavnica logističkih a logistički ne mogu funkcionirati bez transportnih lanaca. Međutim,
transportni lanci teorijski mogu funkcionirati bez logističkih. No, u praksi transportni i
logistički lanci funkcioniraju u stalnoj interakcijskoj sprezi: kompatibilni su,
komplementarni, karike jednog postaju glavne i/ili pomoćne karike drugih lanaca.
Kada se to uzme u obzir može se zaključiti da između pojma transportni lanci i logistički
lanci nemoguće postaviti razgraničenje. No, oni unatoč tome nisu sinonimi. Svaki od njih ima
svoju misiju, zadaću, poslove, tehnike i tehnologije.
Transportni lanci omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih
proizvoda, a logistički omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih
proizvoda. Procesi proizvodnje transportnih usluga se odnose samo na fizički prijenos,
prijevoz, premještanje (...) materijalnih dobara, živih životinja, putnika (...) s jednog mjesta
na drugo i on je jednostavniji i mnogo uži od procesa proizvodnje logističkih proizvoda.
Procesi proizvodnje logističkih proizvoda se odnose na mnogobrojne aktivnosti, potpore,
opskrbe, pomoći (...) kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi
pri svladavanju prostornih i vremenskih transformacija materijalnih dobara, znanja, ljudi (...)
u sigurne, brze i racionalne jedinstvene tokove, protoke materijalnih dobara od mjesta
primitka, ali s ciljem da se uz minimalno uložene potencijale i resurse maksimalno zadovolje
zahtjevi kupaca, korisnika i potroša
11
4. PRIMJENA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI EFIKASNIJIH
TRANSPORTNIH I LOGISTIČKIH LANACA
Danas je nedvojbeno da suvremene informacijske tehnike i tehnologije trebaju služiti
najvažnijim ciljevima logističkog sustava: minimalizaciji troškova, maksimalizaciji dobiti i
profitu, smanjenju vremena uz povećanje brzine postupaka i procesa pri pojedinim fazama ili
karikama u složenom lancu, smanjenju zaliha, redukciji broja sudionika u lancu,
decentralizaciji, proaktivnom reagiranju, te stjecanju i povećanju konkurentskih prednosti na
transportnom, dakle na logističkome opskrbnom tržištu.
Trend budućeg razvoja sve više ukazuje na napuštanje radno-intenzivne strategije i
tehnologije. Automatizacija poslovanja uz podršku informacijskih tehnologija potpuno
je preuzela vodeću ulogu u organiziranju i provođenju integriranih sustava u logistici.
Nove informacijske tehnologije bitno utječu na porast produktivnosti, uštedu troškova
poslovanja, uštedu troškova skladištenja (niži stupanj zaliha), uštedu vremena u poslovnom
ciklusu (brža isporuka robe kupcima), veću efikasnost i podizanje razine usluga i potrošačkih
servisa ( Ivić, 2008 ).
Kao što znamo danas, a i unazad par godina nema ni jedno poduzeće koje se svakodnevno ne
služi raznim informacijskim tehnologijama. Razlog tome je već navedeno uveliko smanjenje
troškova na svim područjima, a s tim nam se i veže povećanje profita.
Jednostavni primjer je prijenos informacija danas i prije desetak godina koji je neusporediv,
što brzinom, što troškovima (Renko S., Fičko D., Petljak K, 2008).
Primjena određenih adekvatnih informacijskih tehnika i tehnologija u logistici danas,
ne može se zamijeniti ručnom obradom informacija. Brzina obrade informacija,
pouzdanost prikupljenih i obrađenih informacija, nove mogućnosti analize i primjene
rezultata koje primjena informacijskih tehnologija omogućuje, donosi logistici dodatnu
podršku prilikom organizacije svakodnevnog poslovanja i donošenja kvalitetnih odluka
za buduće poslovanje.
Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema
odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i
tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava). ITS je upravljačka i informatičko-
komunikacijska nadgradnja klasičnog prometnog i transportnog sustava, tako što se postiže
bitno veća propusnost, sigurnost, zaštićenost i ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja
bez ITS aplikacija. To ne znači da prije ITS-a nije postojala inteligencija u prometu (barem
kod vozača), nego da se kroz stvarno vremensko prikupljanje i obradu podataka te umreženu
12
distribuciju informacija postiže znatno smanjenje zagušenja, čekanja, prometnih nesreća,
neučinkovitosti prijevoza, ekoloških onečišćenja itd ( Bošnjak, 2008 ).
ITS rješenja uključuju redizajn prometne infrastrukture s novim prometnim rješenjima
organizacije i vođenja tokova, inteligentnim navođenjem na rute s manjim opterećenjem,
informiranjem o slobodnim parkirnim mjestima, daljinskim praćenjem tereta i vozila,
elektronskom naplatom cestarine, upravljanjem incidentnim situacijama u prometu itd.
Možemo reći da ITS predstavlja: napredni koncept rješavanja prometnih problema,
znanstvenu disciplinu, skup tehnologija i novi tehnološki pokret. To dokazuju programi i
projekti ITS-a u svim razvijenim zemljama, uspostavljanje ITS-a kao akademske discipline i
studijskog programa na sveučilištima, te uspješno djelovanje niza nacionalnih i
međunarodnih ITS udruga (ITS Croatia osnovana 12. listopada 2005)
Budući da je ITS ključna odrednica razvoja prometa, transporta i logistike u prvoj polovici
21. stoljeća, za očekivati je uključivanje značajnog dijela informatičke zajednice u te
projekte. U razvoju ITS-a primjenjuju se objektno orijentirane metode i pomagala, što je u
skladu s razvojem informatičke tehnologije. Problematika fizičke i logičke arhitekture ITS-a
predmet je posebnog razmatranja.
13
5. ZAKLJUČAK
Nakon pisanja ovog seminara zaključak koji se nameće je slijedeći.
Transport, transportni lanci, logistika i logistički lanci pokušavaju na što efikasniji, brži,
jednostavniji a pritom i najjeftiniji mogući način transportirati robu, ljude, životinje, stvari,
tvari (...) s početnog mjesta kretanja na krajnje ciljano odredište.
Logistički lanci umrežavajući ponudu i potražnju formiraju nacionalnu, regionalnu i globalnu
mrežu, koja sudionicima lanaca treba osigurati snižavanje troškova, poboljšavanje učinaka
svih sudionika logističkoga lanca, kvalitetnije inpute proizvodnje, otvaranje novih i udaljenih
tržišta i poboljšanje vlastitih perfomansi.
Kvaliteta kojom će se to postići ovisi o transportnim i logističkim lancima. Preciznije
govoreći ovisi o karikama transportnih i logističkih lanaca. Lanci se mogu sastojati od više i
manje karika, mogu biti složeniji i jednostavniji ali najbitnija je snaga karika. Cjelokupni
lanac ima snagu kao i najslabija karika. Stoga je najvažnije pri formiranju transportnih lanaca
i logističkih lanaca imati na umu da se pravilno organiziraju karike.
Danas, ali pogotovo u budućnosti potrebna je sve veća brzina, što je veća maksimalizaija
profita, sve manja gubljenja vremena, zato treba razmišljati suvremeno tj. biti u korak sa
tehnologijom. Nove informacijske tehnologije nude nove, sofisticiranije metode rada.
Primjena određenih adekvatnih informacijskih tehnika i tehnologija u logistici danas,
ne može se zamijeniti ručnom obradom informacija.
Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema
odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i
tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava). Treba očekivati u bliskoj budućnosti
još veće uplitanje naprednih tehnologija i znanstvenika u ovu tematiku što je dobrodošlo kako
bi se ukupni transport obavljao na što brži, efikasniji i profitabilniji (jeftiniji) način.
14
LITERATURA
1. KNJIGE
1. Zelenika R., 2001, Prometni sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
2. Zelenika R., 2005-(a),Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka
3. Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
4. Zelenika, R., Pavlić Skender, H. 2007, Upravljanje logističkim mrežama,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
5. Zelenika R., Pupavac D, 2008, Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
6. Zelenika R., 2009, Tercijarne prometne tarife, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka
2. OSTALI IZVORI
7. Ivić K.,2008, Utjecaj informacijskog sustava na management logistike, online:18.10.2010.,
http://www.efos.hr/repec/osi/bulimm/PDF/BusinessLogisticsinModernManagement08/
bulimm0808.pdf
8. Renko S., Fičko D., Petljak K, 2008, Novi logistički trendovi kao potpora maloprodaji,
online: 22.10.2008.,
http://www.slideshare.net/dficko/novi-logistiki-trendovi-kao-otporamaloprodaji-2500990
9. Bošnjak I., 2008, Zašto trebamo ITS?, online: 16.10.2010.,
http://infotrend.hr/clanak/2008/6/razvoj-inteligentnih-transportnih-sustava-%20%E2%80%93-
its,14,323.html
10. Fragmenti povijesti svjetskog pomorstva, 2009, online: 17.10.2010.,
http://www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/Fragmentipovpomorstva%202.doc
11. Logistika, 2010, online: 14.10. 2010
http://hr.wikipedia.org/wiki/Logistika
15
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Transportni lanci u konvencionalnome transportu 7
2. Transportni lanci u kombiniranom transportu 8
3. Transportni lanci u međunarodnome multimodalnome
transportu
9
.
16
top related