legislativa u zastiti okolisa -pravo okolisa -novi

• Riječ environnment, u vrijeme kad je ponovo uvedena u francuski jezik (u geografsku znanost 1921.) imala je isto značenje kao i riječ milieu (“okolina nekog živog organizma”)

• Značenje se međutim ubrzo ograničilo samo na jedan živi organizam, na čovjeka.

• Odatle proizlaze definicije iz brojnih rječnika i Europske ekonomske zajednice (1991) koje utvrđuje prihvaćeno značenje pojma okoliš kao “ skupa elemenata skupa elemenata koji, svojim složenim vezama, koji, svojim složenim vezama, tvore okvir, okolinu i životne uvjete tvore okvir, okolinu i životne uvjete čovjeka i društva”čovjeka i društva”..

• Naglasak je dakle stavljen na čovjeka u središtu svijeta, u najčišćoj zapadnoj ideologiji judeo-kršćanske tradicije s čovjekom odvojenim od ostalog dijela svijeta.

• Također se ustraje na odnosima s onim što ga okružuje, osobito na okolini, bila ona

ljudska (obiteljska, društvena, urbana, ruralna, intelektualna, vojna, znanstvena, književna) ili

geografska (morska, slatkovodna, laguna, klimatski umjerena, pustinjska ili tropska) ili

“ biocenetska”, određena skupinom usporedivih uvjeta (od kojih je barem jedan izabran kao tipičan) koji djeluju na životinjske i/ili biljne koje žive u relativno stabilnoj ravnoteži.

• Trebalo bi također definirati riječ

u njezina tri glavna značenjaNa prvom mjestu taj pojam označava skup

svojstava i osobina koji određuju jedno biće ( ili jednu stvar), ono što je urođeno (priroda dolazi od latinske riječi natus, što znači rođen, na grčkom physis) za razliku od onoga što je stečeno.

• Zatim, priroda znači skup stvarnog svijeta u njegovo uređenje, prema Buffonovoj

definiciji prirode: ”Vrijeme, prostor i materija su sredstva, svijet njezina svrha, kretanje i i život njezin cilj”.

• I napokon, ne gubeći se u bogatoj povijesti pojma prirode ona se primjenjuje na sve ono što ostaje izvan ljudskog djelovanja, na stvarni svijet koji čovjek poima, ali za koji smatra da postoji izvan njegove misli, volje ili njegova stvaralačkog djelovanja;ono stvarno u što spada fizička priroda, ljudsko tijelo, njegova “unutarnja okolina” u bogatoj povijesti pojma prirode,.

• Treba napomenuti da ovo treće značenje samo djelomice pokriva pojam okoliša, jer on isključuje iz njega sve što je umjetno ili djelo čovjeka, od katedrale do grada, od mnogih kemijskih tvari do biljnih ili životinjskih vrsta koje je uzgojio čovjek.

• Zaštita prirode (eng. “Nature conservation”, “Nature protection”, njem. “Naturschutz”) je područje kojemu je zadaća očuvanje rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili primjerno građenih životnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, prvobitnih ekosustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih područja koji se odlikuju posebnom ljepotom, biodiverzitetom, općim gospodarskim i rekreativnim značenjem, ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijama od općeg značenja za biosferu.

• Nasuprot tome, terminom zaštita okoliša (eng.”Environmental protection”, Environmental control”, njem. “Umweltschutz”) naziva se područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja;

• Zaštita okoliša određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebne kakvoće zraka, vode, tla, i prehrambenih proizvoda, i utvrđuje pravila u ophodnji s raznim biotskim i abiotskim faktorima životne sredine.

• U kompetenciju zaštite okoliša pripadaju, primjerice, • mjere za smanjenje buke, • kontrola pitke vode, • poticaji za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz

industrijskih postrojenja i u prometu, • kontrola kakvoće prehrambenih proizvoda,• zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonski

omotač ili • nepovratno kontaminiraju postojeće ekosustave, • nadzor nad zbrinjavanjem otpada, • poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, • upotreba obnovljivih izvora energije, • provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno

održivog razvoja u smislu Agende 21.

• Zaštita prirode i zaštita okoliša usko su povezane.

• Prva se više shvaća kao biološka, a druga kao tehnička zaštita okoliša, prva više u ekocentričnom, druga u antropocentričnom smislu.

• Teškoće njihova razgraničenja leži već u samoj definiciji “prirode” i “okoliša”.

• To su uzroci mnogih nesporazuma koji se očituju u upravnoj i političkoj praksi.

1.Razlike između koncepta zaštite prirode i one zaštite okoliša mogu se shematski prikazati na sljedeći način:

Osnovne razlikovne karakteristike

Zaštita prirode Zaštita okoliša

Objekt Priroda i krajolik kao sustav aktivnosti u prirodnim razvojnim tokovima, uz naglasak na biotskoj komponenti po znanstvenoekološkim, etičkim i estetskim kriterijima

Okoliš kao sustav odnosa u vezi s ljudskim potrebama ili interesima s obzirom na prirodu, prije svega iz gospodarskih i zdravstvenih razloga

Mjerila vrijednosti Pretežno ekocentrična = vlastito pravo prirode

Pretežno antropocentrično = prema interesima ljudi

Ciljevi1.Nesmetani razvoj,2.(Prirodna) cirkulacija u prirodi na temelju samoregulacije

1.Trajan (dugoročan) razvoj okoliša kako bi se mogao koristiti,1.(Materijalna) efikasnost cirkulacije u prirodi

Metodika zaštite Pretežno »ekološka» (odnosno biološka) rješenja - samoregulacija

Pretežno tehnička rješenja (tehnologija okoliša)

• Današnje pravo i pravne znanosti još su uvijek temeljene na antropocentričnom sustavu vrijednosti.

• Promotre li se, primjerice, važeći zakoni o zaštiti okoliša, uvidjeti će se da su u njima najčešće upotrebljavane formulacije :”zaštita čovjeka, biljaka, životinja”; “ život, zdravlje i druga dobra čovjeka”; “smanjivanje rizika za život i zdravlje ljudi”; “osiguranje i poboljšanje kakvoće življenja”…..

• To pak znači da se i pravo okoliša, po svojim stajalištima, neposredno temelji danas na još uvijek općepriznatim etičkim vrijednostima, ugrađenim u ustave svih zemalja zapadne demokracije koji na prvo mjesto stavljaju čovjeka.

• U tom se smislu i pravo okoliša pokazuje primjerenim postojećim mjerilima vrijednosti, temeljem kojih se i sam okoliš još uvijek shvaća kao puki predmet čovjekove regulacije.

• Riječ (Ecology, Ökologie, ecologia) također može

djelovati kao da ima neodređeno značenje, osobito njena izvedenica, pridjev

• Ekologija (grčki “oikos” = dom, kuća, nastamba, obitavalište, stanište ili domaćinstvo i “logos” = znanje, govor ili smisao) jest znanost o domaćinstvu prirode, o međusobnim utjecajima žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bića i njihove životne sredine.

• U tom ju je smislu prvi put spomenuo njemački biolog Ernst Haeckel 1866..

• U drugom dijelu njegove knjige “Generalle Morphologie der Organismen”, na stranici 286. naći ćemo sljedeću definiciju: “Pod ekologijom podrazumijevamo cjelokupnu znanost o odnosima organizma prema vanjskom svijetu, u koji u širem smislu ubrajamo sve egzistencijalne uvjete. Oni su djelomice organske, djelomice anorganske prirode”

• U svom kasnijem dijelu “Natürliche Schöpfungsgeschichte” (Berlin 1875., str. 645) razumijeva pod ekologijom “vrlo raznolike i isprepletene odnose organizama prema okolišu, prema organskim i anorganskim životnim uvjetima; takozvanu ekonomiju prirode, uzajamne odnose svih organizama, koji žive zajedno na jednom te istom staništu”.

• Kako se danas termin ekologija upotrebljava u mnogo širem smislu, i to u smislu vrlo opsežnog strukovnog područja, mogli bismo potkrijepiti aktualnost ove definicije s nekoliko izvadaka iz poznatijih udžbenika, rječnika ili enciklopedija.

• “..ecology is defined as the study of the relation of organisms to their environment, or the science of the interrelations between living organisms and their environment. Study of the structure and function of nature”

(E.P. Odum : Fundamentals of Ecology, 3th ed., Saunders Co., Philadelphia 1971)

• “…ecology – the branch of biology that deals with the relations between living organisms and their environment; the complex of relations between living organisms and its environment; in the sociology: the study of the relationship and adjustment of human groups to their geographical and social environment.

• (Webster,s New World Dictionary, New York, 1988)

• “Ecology, also called bioecology, bionomics, or environmental biology, study of the relationships between organisms and all the factors, including other organisms, that make up the environment. Ecology considers organisms at the levels of individuals, populations and communities”

• (The New Encyclopedia Britannica, Chicago, London, Torornto, 1986)

• No ekologija se često pogrešno izjednačava sa pojmom zaštite okoliša, pa se termin ekološki vrlo često može čuti u izmijenjenom smislu u svakodnevnom govoru.

• Primjerice, često se govori o “ekološkim proizvodima”, “ekološkoj hrani”, “ekološkoj svijesti”, “ekološkim udrugama” kada se zapravo žele istaknuti različita nastojanja za očuvanjem okoliša.

• Mnogi ekolozi naglašavaju važnost zaštite okoliša i aktivno u njoj sudjeluju, što proističe iz njihovih istraživanja, no pogrešno je politiku, tehničke mjere i nastojanja za očuvanjem prirodnog i zdravog okoliša poistovjećivati s ekologijom.

• Ekosustav je termin koji je prvi put uveden od engleskog ekologa A.G. Tansleya 1935., a kasnije razrađen od R. Lindemana 1942. i označavao je zajednicu međuovisnih organizama i fizičkog okoliša u kojem taj okoliš obitava.

nastavak

• Iako koncept ekosustava nije nužno hijerarhijski, on ipak može biti primjenjiv na raznim skalama, od mikroskopskih do cijele Zemlje.

• Pojedinačni organizam reagira s drugim organizmima i svojim okolišem u nizu međuodnosa koji su omogućeni transferom materije i energije unutar i među sustavima. Međuodnosi su dinamični i jednostavno reagiraju na promjene bez mijenjanja bazičnih karakteristika ekosustava.

• Ekosustav je bilo koja prostorna ili organizacijska jedinica koja uključuje žive organizme i nežive tvari koja djeluju jedni na druge proizvodeći izmjenu materije između živih i neživih dijelova u sustavu.

(Southwick, 1976)

• Ekosustav (ekosistem, biogeocenoza) je osnovna organizacijska jedinica prirode, u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš prostorno i vremenski ujedinjeni protokom energije i kružnim tokovima tvari, te koja posjeduje za nju svojstvene informacijske sadržaje, sposobnost samoorganizacije, samoobnove i samoodržanja.

• To je jedinstvo životne zajednice i njezina neživa okoliša s osebujnim i kroz to prepoznatljivim strukturnim i funkcionalnim obilježjima.

(Ekološki leksikon, 2001)

Jedan od osnovnih pojmova u zaštiti okoliša je pojam

(geokemijskog) sustava. Pod (geokemijskim) sustavom

podrazumjevamo dio cjeline (univerzuma) koji je od

interesa za određeni problem, bez obzira radi li se o

pojedinačnoj, primjerice, glinovitoj čestici ili našoj

galaksiji. Znači za (geokemijski) sustav nije važna njegova veličina,

već problem koji je tim sustavom zahvaćen.

Geokemijski sustav se može definirati i kao bilo koji

skup komponenata koje djeluju zajedno da bi

proizvele neku funkciju. Ovakva definicija osvjetljava tri

važne kvalitete sustava :

a) sustav se sastoji od sastavnih dijelova

(komponenata, elemenata sustava);

b) dijelovi sustava djeluju zajedno; i

c) cijeli sustav služi nekoj svrsi.

Prema tome, geokemijski sustav može se definirati i kao

skup komponenata (elemenata) međusobno povezanih

izmjenom energije i materije. Često će definicija sustava i njegova pripadnost jednom od

tipova ovisiti o zadanom cilju i realističnoj procjeni stupnja

transfera energije i/ili materije preko njegovih granica. Tako, za

potrebe jedne studije sustav može biti definiran kao otvoren i kao

i zatvoren ako su stroži kriteriji nužni za definiranje vrste sustava.

Također, vrijeme u kojem promatramo neki sustav je vrlo važno, i

ponekad kritično za definiranje tipa sustava.

• Vratimo se sad na Zakon o zaštiti okoliša iz 1994.

• U preambuli tog zakona zakonodavac je definirao neke osnovne pojmove iz područja zaštite okoliša koji se spominju u zakonu.

• Definicije pojmova su sljedeće:

• Okoliš je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek,

• Kakvoća okoliša je stanje okoliša izraženo fizikalnim, kemijskim, estetskim i drugim pokazateljima,

• Ekološka stabilnost je sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzročene vanjskim utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva,

• Biološka raznolikost je sveukupnost živih organizama, koja obuhvaća raznolikost unutar vrsta, među vrstama i ekosustavima na određenom području,

• Zahvat u okoliš je svako trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti ekološku stabilnost ili biološku raznolikost okoliša ili na drugi način može nepovoljno utjecati na okoliš,

• Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju, ili ispuštanje energije (buka, vibracija, radijacija, toplina) te mikrobiološkog onečišćavanja iz određenog izvora u okoliš,

• Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu,

• Onečišćavanje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica štetnog djelovanja ili izostanaka potrebnog djelovanja, ispuštanja, unošenja ili odlaganja štetnih tvari, ispuštanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoliš,

• Onečišćivač je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje onečišćavanje okoliša,

• Štetna tvar je tvar čija su svojstva opasna za ljudsko zdravlje i okoliš s dokaznim akutnim i kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj količini i/ili koncentraciji ima takva svojstva,

• Rizik po okoliš je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu okolišu ili ugroziti život i zdravlje ljudi,

• Opasnost po okoliš je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka događaja ili opsega moguće štete na okoliš, zahtijeva mjere koje su posebno propisane,

• Šteta u okolišu je oštećenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okoliša, prouzročena gubitkom pojedinih sastavnih dijelova i/ili unutarnjim poremećajem odnosa i prirodnog tijeka, nastalog zbog ljudskog djelovanja,

• Ekološka nesreća je izvanredni događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem, ili utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu nanose štetu okolišu,

• Ugroženi okoliš je stanje nastalo onečišćavanjem većih razmjera okoliša na određenom području za koji se na temelju ovoga ili posebnog zakona, propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili novog stanja određenog dijela okoliša, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnog izvora radi poboljšanja kakvoće življenja,

A što nama znače pojmovi : održivost, održivi razvitak

• U znanosti o okolišu, termin “održivost” može se pratiti unatrag do Meadows-a (1972) koji kaže: ”moguće je izmjeniti trendove rasta i ustanoviti uvjete ekološke i ekonomske stabilnosti koji su održivi u budućnosti”.

Na Na KKonferenciji o održivom razvoju onferenciji o održivom razvoju oo osjetljivim krškim osjetljivim krškim terenima koja je prije terenima koja je prije 77 godina održana u Portorožu u godina održana u Portorožu u Sloveniji u organizaciji Radne grupe NATO-a Sloveniji u organizaciji Radne grupe NATO-a spomenuto jespomenuto je i dokumentirano, da je do tada, 5 godina i dokumentirano, da je do tada, 5 godina nakon Konferencije o održivom razvoju u Riu i 10 godinanakon Konferencije o održivom razvoju u Riu i 10 godina nakon najpoznatije nakon najpoznatije tzv.definicije Bruntlandove komisije,tzv.definicije Bruntlandove komisije,ukupan broj definicija u upotrebi - u različitimukupan broj definicija u upotrebi - u različitim područjima područjima koje održivi razvoj smatraju svojom strategijomkoje održivi razvoj smatraju svojom strategijom - -67.67.

Naravno da to govori prije svega o kompleksnostiNaravno da to govori prije svega o kompleksnostisamog problema ali i o zadiranju strategije održivogsamog problema ali i o zadiranju strategije održivog razvoja u gotovo sve segmente ljudskrazvoja u gotovo sve segmente ljudskihih djelatnosti. djelatnosti.

• Ipak početak koncepcije ekološki održivog razvoja nalazi svoje korijenje u izvještaju:

• “Naša zajednička budućnost” (“Our Common Future”) United Nations Commission on Environment and Development, znanoj kao Brundtlandova komisija, prema norveškoj premijerki Gro Harlem Brundtland (Bruntland, 1987) koja definira održivi razvoj kao : “razvoj koji zadovoljava potrebe i aspiracije sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti i potreba budućih generacija”.

• “Naša zajednička budućnost” ne pravi razliku između politike razvoja i politike zaštite okoliša.

• Pojam “održivost” obuhvaća ukupni okoliš, socijalni sklop zbivanja i druge moguće čimbenike kakvoće življenja.

• Tako pojam “održivost” ulazi u područje gospodarstva, okoliša i prava.

Održivi razvitak po Kinlawu

Održivo djelovanje je proces, koji se temelji na podatcima i zahtjeva konkretne informacije, dobivene mjerenjem i istraživanjem, informacije o djelovanju na okoliš organizacija te izvješća

o tom djelovanju (informiranje javnosti).

Kinlaw, 1993

Održivo djelovanje je tehnološko uzajamni proces; zahtjeva, da organizacija razvije partnerstva sa vladama, drugim organizacijama vlasti, obrazovnim ustanovama, institucijama koje se bave istraživanjem i razvojem, korisnicima usluga i kupcima, a sve sa namjenom otkrivanja i usvajanja načina za poboljšanje održivog djelovanja.

Kinlaw, 1993

Modifikacija društvenih sustava?

• Zakoni koji upravljaju procesima prirodnih sustava su fiksni i nepromjenjivi; na taj način mogućnost da se značajno poboljšaju rezultati gospodarenja resursima ovisiti će isključivo o našoj sposobnosti da modificiramo društvene sustave da bi, s tim poboljšanjem bolje služili našim dugoročnim interesima u prirodnom svijetu.

Načela održivog razvitka- elementi promidžbe

• Stavljanje ljudi u centar zbivanja – antropocentrični koncept;

• Promatranje procesa u dugoročnom terminu;• Vođenje računa o izdacima i primanjima-

koncept profitabilnosti;• Stvaranje otvorenog i stabilnog ekonomskog

sustava;• Suzbijanje siromaštva i socijalne isključivosti;

Načela održivog razvoja- elementi promidžbe - nastavak

• Respektiranje prirodnih limita/granica;• Načelo opreza;• Korištenje znanstvenih saznanja;• Dostupnost i informiranje javnosti;• Načelo “zagađivač (“onečešćivač) plaća.

Koncept održivog razvoja -integralni pristup

STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVOJA

Okolišna sastavnica razvoja

Ekonomska sastavnica razvoja

Socijalna sastavnica razvoja

POLITIČKI POGLED

EKONOMSKI POGLED

DRUŠTVENI POGLED

TEHNOLOŠKI POGLED

Direktiva 2003/4/EC

Aarhuška konvencija

Zakon o općem upravnom postupku – ZUP (NN 13/91;NN103/96)

Zakon o upravnim sporima –ZUS (NN53/91;9/91;77/92

Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94,128/99)Nacionalna strategija i Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN 46/02)Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03

Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 103/03)Hrvatska nije ratificirala Aarhušku konvenciju

UPRAVNO PRAVNA REGULATIVA

POLITIČKO-PRAVNA REGULATIVA PRAVNA

RAGULATIVA O ZAŠTITI OKOLIŠA

NOVA ZNANOST?

• Nedavno je UNESCO predložio usvajanje ideje o novoj znanosti :

• Uz to što se u posljednje vrijeme izrazito puno piše i govori o tzv. krizi okoliša, nije ništa novo u ideji da, povijesno gledano, čovjek uništava svoj okoliš od vremena kad je zakoračio na Zemlju.

• Otkrićem vatre, postankom čovjeka-lovca i počecima poljoprivrede započinje čovjekovo oblikovanje prirode, antropizacija okoliša.

• Tradicionalna antropizacija okoliša je, primjer neprirodnog gospodarenja zemljištem (“land management”), primjerice, to je proces čovjekovog krčenja šuma koje se provodi od stvaranja prvih naselja, a svakako najmanje od prije 4.000 godina p.n.e..

• Šume su iskrčene iz područja današnje Sahare i Arapskog poluotoka prije nekih 5.000 g p.n.e..

• U Kini taj proces počinje oko 2.000 g p.n.e., a u Americi proces uništavanja šuma radi stvaranja pašnjaka i naselja započinje oko 1860.

• Brojne stare civilizacije razvojno su oslabile ili čak u potpunosti nestale zbog neodržive upotrebe prirodnih resursa.

• U Mezopotamiji, primjerice, intenzivno navodnjavanje u poljoprivredi i prateća salinizacija polja i zaslanjivanje izvora razrušile su temelje Sumeranske civilizacije.

• Područje Mediterana trpilo je u to staro doba od deforestacije i erozije tla kao posljedica intenzivnog naseljavanja.

• U dolini Inda i prašumama Maya izrazita deforestacija dovela je do erozije tla i do kolapsa visoko razvijenih civilizacija.

• Ljudske aktivnosti u prošlosti dovele su do nestajanja (ekstinkcije) brojnih životinjskih vrsta praktički od rane predhistorije.

• Primjerice, veliki američki bizoni i mnoge vrste konja danas više, praktički, ne postoje.

• Mnogi od problema na koje sada gledamo kao ekološke, kao što su onečišćenje, odumiranje šuma i erozija tla nisu novi.

• Još u starom vijeku su Platon, Lukrecije i Cezar pisali o problemu erozije tla.

• Mnogo kasnije su, međutim, industrijska i znanstvena revolucija u 18. i 19. stoljeću stvorile uvjete za suvremenu zabrinutost zbog stanja okoliša.

• Među prvim primjerima legislative u zaštiti okoliša bio je i Zakon o lužnim solima (Alkali Act) koji je donijet 1863. u Velikoj Britaniji, dok je u SAD prva zakonska mjera protiv onečišćenja zraka proglašena 1876. u St Louisu.

• Zanimljivo je da su prve zamisli trajno održivog razvoja bile provedene na području većeg dijela današnje Hrvatske ( i srednje Europe) u šumskom gospodarstvu Uredbom o šumama carice Marije Terezije iz 1769. u kojoj se propisuje:

Trajno očuvanje šumske površine bez obzira na starost sastojina;

Trajno iskorištavanje samo prirasle drvne mase tako da je ukupna drvna masa konstantna ili se povećava;

Kontinuirani godišnji prihod na temelju godišnjeg prirasta;

Održavanje svih funkcija šume radi opće dobrobiti.

• Zagađenje zraka također nije nešto novo.• Još 1306. manufakturisti u Londonu donijeli su

Zakon o zabrani gorenja ugljena u centru.• Kraljica Elizabeta I odbila je ući u grad London

1578., zbog problema sa dimom.• Negdje od 1700. u Londonu se počinje

osjećati izrazite štete od zagađenja zraka što se očitovalo u nestajanju vegetacije, korozije zgrada, uništavanje odjeće.

• Do prvog vala zabrinutosti zbog ekoloških problema dolazi s pojavom grupa za očuvanje i zaštitu prirode krajem 19. i početkom 20. st., što je odraz sve većeg zanimanja srednjih slojeva ljudi za zaštitu prirode, divljine i prirodnih resursa

• Neke vodeće grupe pritiska, među kojima su Sierra Club u SAD, Royal Society for the Protection of Birds u Ujedinjenom kraljevstvu i Naturschzutzband Deutchland u Njemačkoj, potječu iz tog razdoblja.

• Prvu polovicu 20. st. u filozofiju zaštite okoliša definiraju tzv. konzervacijski i prezervacijski pokreti .

• Konzervacijski pokret uspostavio je čvrste temelje kad je većina zemalja malo pomalo usvajala strategije za rješavanje brojnih “ekoloških” problema, koji su se protezali od regulacije industrijskog onečišćenja do stvaranja nacionalnih parkova.

• Iako pripadaju istom razdoblju konzervacionizam i prezervacionizam se ipak u nijansama razlikuju.

• Konzervacionizam je pristup upravljanju Zemljom koji naglašava djelotvorno očuvanje prirodnih resursa kako bi se mogli razvijati za dobrobit budućeg društva.

• Prezervacionizam je pristup koji se temelji na stavu o poštovanju prirode, osobito divlje, koji zastupa zaštitu prirode od svakog oblika razvoja.

• Dakle prezervacionizam, u osnovi, negira svaki razvoj.

04.05.23 67

OD SIERRA CLUBA DO RIA (2)

• 1892 John Miura osniva Sierra Club u US• 1971 Ramsarska konvencija o močvarnim

staništima, Ramsar, Iran• 1972 Konferencija o okolišu u Stockholmu

1992 Konferencija o Zemlji u Riu1997 Sastanak Rio +5 u New Yorku1997-2002 5 Pripremnih sastanaka (posljednji u lipnju 2002 na Baliju)2002 Svjetski samit o održivom razvoju u Johannesburgu.2012-Rio + 20, The United Nations Conference on Sustainable Development (UNCSD)

Ramsarska konvencija

Ramsarska konvencija je konvencija o močvarama koja je nastala kao plod borbe za zaštitu močvara 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Međunarodnim danom zaštite močvara.U močvarna područja pripadaju: močvare, bare, rijeke, jezera, pojilišta, navodnjena zemljišta, slatine, šljunčane jame, kanali, mangrove, koraljni grebeni, ribnjaci i uzgajališta rakova, a mogu sadržavati obalne zone koje graniče s močvanim područjima, te vodene mase morske vode dublje od 6 m za vrijeme oseke koje leže unutar močvarnih područja.Ugrožavanje močvarnih područja nastaje isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta.

• Prva međunarodna konferencija na kojoj su se tražila rješenja za usklađivanje gospodarskog razvoja, rasta svjetskog pučanstva i očuvanje okoliša održana je godine 1972. u Stockholmu u organizaciji UN-a (United Nations Conference on Human Environment) i na njoj je sudjelovalo 113 država i oko 400 nevladinih organizacija.

• Jedan od najznačajnijih rezultata Stockholmskog sastanka je uspostava United Nations Environment Programme (UNEP) s ciljem da koordinira i vodi brigu o međunarodnim inicijativama i projektima u području zaštite okoliša.

• Značajni iskorak desio se je 1984. kada je UNEP (zajedno sa World Wild Fund for Nature and International Union for the Conservation of Nature) objavio “World Conservation Strategy”.

• Taj je dokument ustvari prospekt za očuvanje okoliša (“environmental conservation”), sa jasnim naglaskom na potrebi zaštite prirode i prirodnih resursa.

• Dokument uglavnom ignorira pitanje razvoja, i ljudsku potrebu za hranom i resursima.

• Godine 1983. Ujedinjeni narodi osnovali su radnu grupu “World Commission on Environment Development (UNCED) koja je četiri godine poslije pod vodstvom norveške premijerke Gro Harlem Brundtland objavila izvještaj “Our Common Future” (Brundtland Report), čija je bit koncepcija održivog razvoja.

• Godine 1992., od 3. do 14. lipnja održana je u Rio de Janeiru povijesna konferencija UNCED-a o daljnjem razvoju cjelokupnog čovječanstva, na kojoj su sudjelovali izaslanici iz 179 država i više stotina predstavnika raznih nevladinih udruga.

• Na navedenom je skupu usvojeno pet dokumenata:

1) Rio deklaracija o okolišu i razvoju,2) Agenda 21 (radni program za 21.

stoljeće),3) Okvirna konvencija o klimatskim

promjenama,4) Konvencija o biološkoj raznolikosti, i5) Deklaracija o šumama.

04.05.23 76

ZAŠTO JOHANNESBURG (10 GODINA) NAKON RIA?• Pet je dokumenata doneseno u Riu.

• Prvi, Agenda 21 je dokument kojom se je međunarodna zajednica složila oko programa nakon 1992 sve do u 21 stoljeće i uspostavila priroritete za očuvanje i upravljanje resursima razvoja. Agenda 21 je programska politička deklaracija Ria.

• Drugi dokument uspostavlja 27 principa za aktivnosti u okolišu i razvoju tzv. Rio deklaracija o okolišu i razvoju

• Treće, je Dokument o očuvanju šuma• U dodatku su o dvije konvencije, Konvencija o

bioraznolikosti i Konvencija o klimatskim promjenama.

• Rio deklaracija o okolišu i razvoju formulira 27 osnovnih načela globalne politike zaštite okoliša, od koji neka, primjerice, glase:

• “U održivom razvoju stoje ljudi u središtu pozornosti. Oni imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu s prirodom”.

• “Pravo na razvoj i okoliš mora se ostvariti tako da se na pravičan način zadovolje potrebe sadašnjih i budućih generacija”

• “Trajno održivi razvoj zahtjeva da zaštita okoliša bude sastavni dio razvojnog procesa i da se na zaštitu okoliša ne smije gledati odvojeno”

• Drugi spomenuti dokument, Agenda 21 središnji je dokument koji obrazlaže politiku zaštite okoliša Ujedinjenih naroda u ova četiri poglavlja :

I. Socijalna i gospodarska dimenzija;II. Održavanje i gospodarenje

resursima u službi razvoja;III. Jačanje uloge važnih društvenih

grupa; teIV. Mogućnosti realizacije

• Uz tih pet dokumenata Rio summit je ustanovio Komisiju za održivi razvoj (CSD) pod okriljem UN ekonomskog i socijalnog komiteta (ECOSOC).

• CSD je glavni organizator priprema za Johannesburg

04.05.23 81

• Napredak u ispunjenju ciljeva iz Ria je bio sporiji od utvrđenog i čak u velikom broju područja uvjeti su i gori nego 1992.

• Jedan od razloga je da su sredstva potrebna za provedbu Agende 21 nedostatna. Službena sredstva odvojena za tu namjenu čak su pala od 0,35% GDP zemalja donora u 1992. na 0.22% u 2000.

• Drugi je razlog da je neodrživa proizvodnja i potrošnja u industrijskim zemljama ostala praktički i najvećim dijelom neizmijenjena.

• Treći je razlog sve slabija politička predanost ideji održivog razvoja. Primjer za to je, primjerice povlačenje SAD iz procesa Kyoto protokola.

• Johannesburg stoga nije početak procesa uspostave filozofije održivog razvoja; početak je Summit o Zemlji u Riu. Ali Johannesburg svakako nije ni zaključni korak ka tom cilju.

• Medutim, u nekim aspektima Skup iz Rija bitno se razlikuje od Johannesburga, prvenstveno utoliko što je politička klima 2002. godine bitno drugačija od one prije deset godina.

04.05.23 83

DOKUMENTI SUMMITA U JOHANNSEBURGU

• Šefovi država vlada trebali su na Summitu u Johannesburgu usvojiti 3 dokumenta:

• Političku deklaraciju kojom države članice UN-a preuzimaju nove obveze u primjeni održivog razvoja;

• Plan provedbe radi daljnje provedbe Agende 21, kojom se usmjerava primjena održivog razvoja na nacionalnoj razini i

• Partnerske inicijative u kojima se navode primjeri konkretne suradnje između javnog i privatnog sektora.

• Za razliku od Političke deklaracije i Programa djelovanja (tzv. Rezultati I vrste) o kojima se intenzivno pregovaralo u Johannesburgu, o Partnerskim inicijativama nije bilo pregovora (tzv. Rezultati druge vrste).

• Politička deklaracija (na prethodnim pripremnim sastancima predložena u 84 točke) prihvaćena je na Summitu kao predsjednička izjava, a ne dokument potpisan od sudionika, a i bitno je skraćena (na 34 točke).

• Provedbeni plan prihvaćen je manje-više neizmijenjen u odnosu na prethodno dogovoreno.

• Na Summitu je prihvaćene 220 partnerskih inicijativa uz 60 na Summitu novih najavljenih

04.05.23 86

NEKE OSNOVNE INFORMACIJE O SUMMITU

FAQ• Koliko je ljudi prisustvovalo summitu? Države učesnice summita akreditirale su oko 22.000 članova. Oko

10.000 delegata (uključujući posebne delegate zemalja članica, međuvladine organizacije, službene promatrače, članove specijaliziranih agencija o njima sličnih organizacija, članove različitih komisija, i sl.) akreditirano je direktno od UN.

Tzv. Glavne grupe (Organizacije žena, Organizacije djece i mladeži, Urođeničke udruge domorodaca, NGO, Razni duhovni autoriteti, Predstavnici radnika i sindikata, Predstavnici biznisa i industrije, Predstavnici znanstvene, tehničke i tehnološke zajednice, Predstavnici poljoprivrednika , i sl.) bile su predstavljene s oko 8.000 članova (1.600 u Riu)

Oko 4.000 predstavnika medija službeno je prisustvovalo skupu (9.000 u Riu).

Ove se brojke odnose, po raznim osnovama, službeno akreditirane osobe. Smatra se da je broj ljudi tih dana prisutno u JAR zbog summita bio oko 70.000 pa čak, prema nekim medijima, i do 100.000.

04.05.23 87

• Koliko je zemalja, predsjednika država i vlada prisustvovalo Summitu?

• Summitu je prisustvovalo 202 zemlje + EU (predstavljena kroz zemlje članice ali i kao zasebna organizacija-sudionik) (172 u Riu). 100 zemalja bilo je zastupljeno predsjednicima država ili vlada (120 u Riu), a ostali uglavnom ministrima zaštite okoliša, ministrima vanjskih poslova ili gospodarstva ili slično. Svaka je država, prema preporuci UN, trebala u svom članstvu imati i predstavnike NGO-a.

• Kako je bio poslovni sektor zastupljen na Summitu?

• Preko 2.000 predstavnika poslovnog sektora učestvovalo je u radu Summita ili paralelnim događanjima. Poslovne su grupe predstavljale oko 700 kompanija i 60-70 predstavnika raznih poslovnih grupa.

• Koliko je ukupno koštala organizacija Summita?• Za organizaciju Summita UN su izdvojile oko 1,3

milijuna US$ čemu treba dodati i oko 0,8 milijuna US$ izdvojenog od vlade JAR i raznih sponzora.

04.05.23 88

• Koliko je partnerskih inicijativa uspostavljeno za vrijeme Summita i u kojoj vrijednosti?

Preko 220 partnerskih inicijativa s predviđenih oko 235 milijuna US$ identificirane su na samom Summitu i njih 60 novih najavljeno uključujući i glavne inicijative pokrenute od US, Japana, UK, Njemačke i EU.

• Kakav je status Kyoto protokola nakon Summita Zemlje koje su dosad ratificirale Kyoto protokol na

Summitu su vršile snažan pritisak na one koje to nisu učinile da taj protokol ratificiraju. Do 4.rujna protokol su ratificirale 94 zemlje; zemlje kao što su to Kina, Indija, Brazil i Tajland učinile su to na samom summitu, a Rusija i Kanada dale su čvrsta obećanja da će to učiniti u najskorijoj budućnosti što bi omogućilo da se dostigne protokolom određeni limit od 55% ukupne emisije ugljikovog dioksida.u referentnoj 1990-toj godini. Protokol zahtjeva i minimalni broj zemalja od 55 koji

je davno dostignut ali limit postotka emisije se tek očekuje (i to prije svega ako se ispune obećanja Rusije i Kanade) postići. I protokol tada stupa na snagu 90 dana nakon potrebnih ratifikacija.

04.05.23 89

• Ukupna emisija ugljikovog dioksida koja se emitira u 94 zemlje koje su do sad ratificirale protokol uključujući zemlje EU i Japan iznosi

37,1% ukupne svjetske emisije u referentnoj godini. Udjeli emisije ugljikovog dioksida u 1990. je sljedeći:

US 36.1 %EU 24.2 %Rusija 17.4 %Japan 8.5 % Kanada 3.3 %Australija 2.1 % WSSD je poseban dio Plana implementacije posvetio

upravo klimatskim promjenama i značaju Kyoto protokola.

04.05.23 90

• Što će sa sada, nakon Summita dogoditi sa Komisijom za održivi razvoj (CSD) i kako i kada će njezin rad u budućnosti biti određen?Na Summitu je donesena jednoglasna odluka predstavnika država da se uloga Komisije mora pojačati, uključujući njezinu ulogu u procesu monitoringa provedbe dogovorenog i preispitivanja nekih odluka kada one sažive u praksi.

• Komisija će fokusirati svoj rad na daljnju provedbu Agende 21 i to izvješćima sa svojih sastanaka u najmanje svake dvije godine s time da će datum prvog sastanka odnosno izvješća Komisije o provedbi odluka iz Johannesburga biti određen na 57 zasjedanju Glavne skupštine UN još te iste godine.

04.05.23 92

Ciljevi EU u Johannesburgu• Zbog teških političkih okolnosti, Europska

unija preuzela je teret zagovaranja ideja održivog razvoja u Johannesburgu utvrđivanjem i tzv. Europskog mandata

• Prilikom pripreme za Summit, Komisija za pripremu summita EU je izdala dva posebna Priopćenja: prvo, iz vełjače 2001. pod nazivom “Deset godina nakon Rija: priprema za Svjetski skup o održivom razvoju 2002 godine”, te drugo iz veljače 2002. pod nazivom “Na putu globalnog partnerstva za održivi razvoj”.

• Na temelju ovih Priopćenja Vijeće Europe je u 2001. i 2002. Usvojilo nekoliko grupa zaključaka kojima Europska unija definira svoju pregovaračku platformu za Svjetski skup. Posebno treba istak nuti zaključke Vijeća za razvoj od 30. svibnja 2002. u kojima se podrobno navode prioriteti EU. Uz to, Europski parlament iznio je svoje mišłjenje i u Rezoluciji koja je usvojena 16. svibnja 2002.

04.05.23 94

• Europska unija zalagala se za demonstriranje stvarne želje za rješavanje problema tako da se u Provedbenom planu utvrde zadaci koje je moguće kvantificirati, s rokovima i mehanizmima praćenja.

• Jedan od tih zadataka je i u području zamijene 10 % neobnovljivih izvora energije obnovljivim izvorima energije u određenom vremenskom periodu. Ciljevi EU vezani uz energetiku obuhvaćeni su zaključkom Vijeća od 30. svibnja 2002

• Danas je poznato da obnovljivi izvori energije čine svega 13,6 % globalne energetske produkcije (hidroenergetski izvori : 6,6%, tradiocionalni izvori – drvo i briketi, otpad životinja i ostaci vegetacije, ostaci od šećerne trske i sl.,: 6,4%, biomasa : 0,4%, vjetar : 0,04%, sunčeva energija : 0,009%, geotermalna energija : 0,12%).

•Iako u konačnici EU nije uspjeła u nastojanju da obnovljivi izvori energije postanu jedan od zadataka u okviru Plana djelovanja, uspjelo se je postići suglasnost o hitnom i održivom povećanju udjela obnovljivih izvora energije na globalnoj razini.

•Postignut je i sporazum i o poduzimanju zajedničkih aktivnosti kojima će se siromašnima omogućiti korištenje energije. • Ovakvi će se sporazumi redovito ocjenjivati i pratit će se njihovo ostvarivanje.

• Osim toga, Europska je unija pokrenula osnivanje “koalicije spremnih” za primjenu obnovljive energije. Uključene su zemlje i

regije koje su voljne same sebi postaviti ciljeve i rokove u kojima će povećati udio obnovljive energije u ukupnoj energiji.

• Ova koalicija nastavit će vršiti pritisak na one koji nisu voljni poduzeti takav korak, pa se očekuje da će dati novi zalet razvoju obnovljive energije u cijelom svijetu. Važno je što će ta koalicija postaviti donje umjesto gornjih ciljnih graničnih vrijednost upotrebe obnovljive energije.

04.05.23 98

Glavni rezultati Johannesburškog Summita

• Summit je ponovo potvrdio održivi razvoj kao središnju točku međunarodnog dnevnog reda i dao novi zamah globalnoj akciji na suzbijanju siromaštva i zaštiti okoliša.

• Summit je pridonio širem i boljem razumijevanju održivog razvoja, a posebice važnim sponama koje pove zuju siromaštvo, okołiš i korištenje prirodnih izvora.

• Vlade su se dogovorile i ponovo preuzele konkretna zaduženja i zadatke vrlo širokog raspona kako bi se postigla učinkovitiju provedbu ciljeva održivog razvoja.

04.05.23 99

• Pitanja energije i higijene biła su kritične točke pregovora i rezultata Summita u većoj mjeri nego na prijašnjim međunarodnim sastancima o održivom razvoju

• Podrška dana osnivanju svjetskog fonda solidarnosti za iskorjenjivanje siromaštva bila je pozitivan korak naprijed.

• Africi je poklonjena je posebna pažnja i podrška međunarodne zajednice kako bi svoje napore bolje usredotočiłi na pitanje razvojnih problema Afrike.

04.05.23 100

• Gledištima civilnog društva poklonjena je posebna pozornost u znak priznanja za ključnu ulogu koju će imati u provedbi rezultata i promoviranju partnerskih inicijativa. Na Skupu je sudjelovalo više od 8.000 predstavnika civilnog društva, a podupirali su ih paralelni događaji pripadnika većih skupina poput NGO-a, žena, urođenika, młađih, poljoprivrednika, sindikata, poslovnih vođa, predstavnika znanstvene i tehnološke zajednice i lokalnih vlasti te predsjednici vrhovnih sudova različitih zemalja.

04.05.23 101

NEKI OD ZADATAKA SUMMITA KOJE UTVRĐUJE PROVEDBENI PLAN

• Iz opsežnog Provedbenog plana (74 stranice teksta) mogu se izdvojiti sljedeći osnovni zadaci koje utvrđuje plan:

• Do 2015. godine smanjiti na polovicu broj ljudi kojima su osnovni sanitarni uvjeti nedostupni - danas je to tri milijarde ljudi, što je pola svjetskog stanovništva. Ovaj zadatak sukladan nastojanju da se osigura čista voda, što je jedan od Ciljeva milenijskog razvoja.

• Obveza da se do 2020. smanji štetan utjecaj proizvodnje i upotrebe kemikalija na ljudsko zdravlje i okołiš.

• Obveza da se obustavi propadanje ribljeg fonda i da se najkasnije do 2015. obnovi do održive razine.

• Obveza da do 2005. počne provedba nacionalnih strategija održivog razvoja.

04.05.23 102

• Obveza da se do 2010. zaustavi nestajanje biološke raznolikosti, kako su se strane potpisnice Konvencije o biološkoj raznolikosti već suglasile.

• Važan dio Provedbenog plana predstavłja i obveza koja je na summitu izražena i kao sporazum o utvrđivanju desetgodišnjeg okvira za programe održive potrošnje i proizvodnje, uz vodeću ulogu industrijaliziranih zemlja.

• Po pitanju globalizacije, Provedbenim planom Summit se suglasio o konkretnim aktivnostima kojima se povećava uloga trgovine u održivom razvoju, primjerice poticanjem trgovine ekološki neštetnim i organskim proizvodima iz zemalja u razvoju i jačanjem međunarodnih aktivnosti vezanih uz korporativnu odgovornost.

04.05.23 103

• Na Summitu i u njegovom Planu provedbe veliko je značenje pridodano konceptu partnerstva vlada, poslovnog svijeta i civilnog društva. Više od 220 primjera takvog partnerstva (u vrijednosti od 235 milijuna $) dogovoreno je prije Skupa, a različite su zemlje najavile oko 60 novih partnerstva za vrijeme Summita.

Pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj Uniji – izazov usaglašavanja

legislative u području zaštite okoliša• Europska zajednica, prema Ugovoru iz Maastrichta

(1993), koji su prihvatile sve ondašnje zemlje članice, slijedi sljedeće ciljeve u pogledu zaštite okoliša:

• očuvanje i zaštitu okoliša i poboljšanje njegove kakvoće,

• zaštitu ljudskog zdravlja,• pažljivo i razumno iskorištavanje prirodnih resursa,• unapređenje mjera za rješavanje regionalnih i

globalnih ekoloških problema.

• Republika Hrvatska uskladila je s EU-om “Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju u ljeto 2001.

• Čvrsta jezgra ugovora jesu slobodnotržišne institucije i mehanizmi, ali i sektor zaštite okoliša.

• U posljednjih 30 godina izrađeno je u EU-u oko 300 direktiva, odluka i preporuka koje se tiču zaštite okoliša (od ukupno 800 direktiva, odluka i preporuka).

• Bijela knjiga (“White Paper on the Preparation of the Associated Countries of Central and Eastern Europe for Integration into Internal Market of the Union”, COM(95) 163 final 03.05. 1995) određuje principe i zakonske akte koji omogućuju jedinstveno unutarnje tržište te time navodi one direktive koje treba što žurnije uskladiti s nacionalnim zakonodavstvom jer se prije svega odnose na unutarnje tržište.

• “Bijela knjiga” je element strategije pridruživanja (“pre-accession strategy”).

• Na području zaštite okoliša u “Bijeloj knjizi” navode se direktive koje imaju izravne implikacije na tehnološke procese i tržišne proizvode (EU na dopušta ekološki dumping), što čini oko četvrtinu cjelokupnog prava zajednice (“acquis communautaire”) na području zaštite okoliša.

• Zakonodavstvo EU-a u zaštiti okoliša pokriva:

• Proizvode, primjerice kontrolu buke u tehnološkom procesu, kontrolu emisija iz automobila, kontrolu rizičnih kemikalija u nekim tržišnim proizvodima, kretanje otpada;

• Aktivnosti ili proizvodni proces, primjerice one vrste koje imaju utjecaj na zdravlje u industrijskoj proizvodnji;

nastavak

• Kvalitetu okoliša, primjerice zaštita od i kontrola opasnih tvari u vodi, zraku, tlu i bioti, i njihovu kontrolu u zaštiti prirode i biodiverzitetu;

• Politički proces odlučivanja u zaštiti okoliša, primjerice procjena utjecaja na okoliš, pristup informacijama i institut javne rasprave.

• Procjenjuje se da potpuna transpozicija, implementacija i institucionalno praćenje acquis communautaire u nacionalno zakonodavstvo i praksu zaštite okoliša zahtijeva ulaganja više od pet milijardi eura.

• Ovi su izazovi nužan i neizbježan ulog u modernizaciju Republike Hrvatske.

• Krajnji cilj politike zaštite okoliša mora biti 15.000 US$ GDP per capita, a manje opterećenja za okoliš nego danas.

04.05.23 112

HRVATSKA I KYOTO PROTOKOL• Zbog činjenice da je 1990., barem formalno postojalo

jedinstveno gospodarstvo bivše SFRJ, slijedom čega je teško izdvojiti pokazatelje samo za područje današnje RH kao i zbog činjenice da je u bivšoj SFRJ hrvatsko gospodarstvo dobivalo energiju iz niza termoelektrana (koje su glavni emiteri stakleničkih plinova) s područja drugih republika bivše SFRJ (u čiju je izgradnju i sufinancirala RH), izračun stakleničkih plinova samo za područje RH bio bi neprimjereno mali – i potpuno neodgovarajući. On ne bi pokazivao stvarne potrebe i razinu emisija koje je imalo gospodarstvo RH u 1990. Stoga je RH u Prvom nacionalnom izvješću RH prema Okvirnoj Konvenciji UN o promjeni klime (UNFCCC) predložila da se kao emisija temeljne godine za RH uzme prosječna emisija po glavi stanovnika bivše SFRJ. Republika Hrvatska je pokrenula diplomatsku akciju lobiranja (članice EU, SAD, Kanada, Ruska Federacija, Japan, Kina, G77+Kina i susjedne zemlje) radi udovoljavanja ovom zahtjevu RH koji je od vitalnog nacionalnog interesa.

• Konačnu odluku o ovom pitanju donijet će konferencija država stranaka UNFCCC u studenom 2002., a do tada RH neće ratificirati Kyoto protokol.

• Osnovni ciljevi zaštite okoliša iz članka 2. ovoga Zakona postižu se:

- predviđanjem, praćenjem, sprečavanjem, ograničavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoliš,

- zaštitom i uređenjem izuzetno vrijednih dijelova okoliša,

- sprečavanjem rizika i opasnosti po okoliš, - poticanjem korištenja obnovljivih prirodnih izvora i

energije, - poticanjem upotrebe proizvoda i korištenja

proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoliš, - ujednačenim odnosom zaštite okoliša i

gospodarskog razvoja,

- sprječavanjem zahvata koji ugrožavaju okoliš, - sanacijom oštećenih dijelova okoliša, - razvijanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša u

odgojnom i obrazovnom procesu i promicanjem zaštite okoliša,

- donošenjem pravnih propisa o zaštiti okoliša, - obavještavanjem javnosti o stanju okoliša i

njenim sudjelovanjem u zaštiti okoliša, - povezivanjem sustava i institucija zaštite

okoliša Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: države) s međunarodnim institucijama.

MEĐUNARODNOPRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE I

OČUVANJA OKOLIŠA

Razvoj međunarodnog prava okoliša

Razvoj do Stockholmske konferencije 1972

• Međunarodno pravo zaštite i očuvanja okoliša dio je međunarodnoga prava koji se sustavno razvija tek u novije vrijeme, nakon Konferencije UN o čovjekovom okolišu, održane 1972. u Stockholmu, iako se prvi međunarodni ugovori o zaštiti i očuvanju okoliša zaključuju već u 19. stoljeću.

• Prvim međunarodnim ugovorima o zaštiti i očuvanju okoliša bile su obuhvaćene međunarodne rijeke i jezera.

• Nakon Bečkog kongresa 1815, u skladu s načelima utvrđenim na tom kongresu zaključen je niz međunarodnih ugovora o podjeli ribolovnih prava na rijekama, nadziranju plovidbe i o uređenju drugih načina upotrebe i iskorištavanja međunarodnih rijeka, u kojima se zalazi i u pitanja zaštite okoliša.

• Kasnije su u međunarodne ugovore o rijekama unijete i izričite klauzule koje se izravno odnose na onečišćenje i zabranjuje se izbacivanje otpada u granične vodene tokove.

• To su, primjerice, ugovori Velikog vojvodstva Badena i Švicarske iz 1869. i 1875., te Francuske i Švicarske iz 1880., i Italije i Francuske iz 1882., itd.

• Prvim međunarodnim ugovorom koji je sadržavao pravila o očuvanju ribljih vrsta u moru smatra se britansko-francuski ugovor iz 1839. o definiranju granica isključivih ribolovnih prava u Engleskom kanalu.

• U skladu s tim ugovorom usvojena su, na širem međunarodnom planu, detaljnija pravila o očuvanju ribljih vrsta.

• Prvi pokušaj da se međunarodnim mjerama zaštite kopnene divlje životinje bila je Deklaracija o zaštiti ptica korisnih za poljodjeljstvo, koju su 1875. potpisale Austro-Ugarska i Italija.

• Djelovanje država na međunarodnom planu usmjereno je na zaštitu i očuvanje okoliša jača krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća pod utjecaj rastuće svijesti o potrebi zaštite i očuvanja okoliša.

• Na tu je svijest osobito utjecalo nekoliko događaja koji su odjeknuli i međunarodnoj zajednici:

• posljedice otrovanja živom ispuštenom u more u Minamata zaljevu i kasnije u drugim područjima Japana,

• posljedice upotrebe DDT-a u poljoprivredi,• znanstvene spoznaje o utjecaju radioaktivnih tvari

na okoliš, te• nezgode tankera s katastrofalnim posljedicama na

morski okoliš.

• Osobito je 1967. odjeknula prva velika pomorska katastrofa, nezgoda tankera Torrey Canyon. Taj se tanker pod liberijskom zastavom, tada treći po veličini na svijetu, nasukao blizu engleske obale, prepolovio zbog velikih valova i iz njega je isteklo oko 60.000 tona nafte.

• Usprkos svim poduzetim mjerama, naslage nafte nošene morskim strujama i vjetrom raširile su se na velike površine mora i gotovo potpuno uništile floru i faunu velikog područja jugozapadnog dijela engleske obale i dijela francuske obale te nanijele velike štete.

• Kroz te se događaje promijenilo poimanje onoga što se smatralo rutinskim rizikom i s velikom pažnjom, pa i panikom, počelo spoznavati i druge slične prijetnje.

• Postalo je jasno da nisu dovoljne samo jednostrane akcije država, propisi na nacionalnoj razini ili akcija ograničenog broja država, nego da je potrebno hitno sustavno, plansko i koordinirano djelovanje država na međunarodnoj razini.

Stockholmska konferencija 1972.• U eri općeg buđenja svijesti o potrebi zaštite

okoliša koje je nastupilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Ujedinjeni narodi sazvali su 1972. u Stockholmu Konferenciju o čovjekovom okolišu.

• Konferencija je održana 5-16. lipnja 1972, a razmjere opće zabrinutosti za čovjekov okoliš pokazao je veliki odaziv država – Konferenciji su prisustvovali predstavnici 113 država te brojnih međunarodnih organizacija pa je to bila najveća konferencija UN dotad održana.

• Na Konferenciji je usvojena• Deklaracija o čovjekovom okolišu

koja se je sastojala od dvadeset i šest načela za zaštitu, očuvanje i poboljšanje čovjekova okoliša te

• Akcijski program koji je sadržavao 109 preporuka za konkretne akcije država.

• Načelima i preporukama Stocholmske konferencije istaknuta je opća dužnost država da štite okoliš te dužnost da ne uzrokuju štetu okolišu drugih država i okolišu koji je izvan granica nacionalne jurisdikcije.

• Ujedno je istaknuta potreba suradnje država u primjeni postojećih međunarodnih ugovora posvećenih zaštiti okoliša te u izradi novih ugovora kojima će biti obuhvaćeni svi izvori i načini onečišćenja okoliša.

• Načela i preporuke Stockholmske konferencije nisu bili obvezni (to je kategorija tzv.”mekog prava”).

• No, uobičajena je praksa država pri reguliranju novih oblasti međunarodnog prava da putem deklaracija, preporuka i sličnih međunarodnih dokumenta koji ne sadrže obvezna pravna pravila najprije odrede opća, vodeća načela i definiraju osnovne ciljeve, koji će s vremenom biti usvojeni u obliku ugovora ili se razviti u običajno pravo, dakle postati obvezna pravna pravila.

• Tu su praksu slijedile države i pri izgradnji međunarodnih pravnih pravila za zaštitu i očuvanje okoliša.

• Konferencija u Stockholmu, iako na njoj nije usvojen međunarodni ugovor, uspjela je stvoriti novu kolektivnu atmosferu suradnje između država i bila prvi ozbiljan korak u izgradnji međunarodnog prava okoliša.

• U tom novostvorenom ozračju suradnje, nakon Stockholmske konferencije zaključen je niz međunarodnih ugovora posvećenih zaštiti i očuvanju okoliša, koji su razrađivali načela i preporuke te konferencije.

• Ujedno je, na osnovu preporuka te konferencije, već krajem 1972. Opća skupština UN osnovala novu međunarodnu ustanovu – Program za okoliš UN (kratica UNEP – United Nations Environment Program) da bude središte i koordinator aktivnosti zaštite i očuvanje okoliša u sklopu sustava UN.

Obilježja međunarodnih ugovora zaključenih nakon Stockholmske

konferencije• Međunarodni ugovori zaključeni nakon

Stockholmske konferencije i u skladu s njenim načelima i preporukama mogu se podijeliti prema više kriterija:

1. razini međunarodnopravne regulacije,

2. predmetu zaštite te,3. načinu reguliranju zaštite i očuvanje

okoliša.

• Prema razini međunarodnopravne regulacije, međunarodne ugovore dijelimo na :

a) globalne,b) regionalne ,i c) subregionalne

• Većina međunarodnih ugovora koji su zaključeni nakon Stockholmske konferencije bila je regionalnog karaktera.

• Razlozi su u brojnim prednostima regionalnog pristupa zaštiti i očuvanju okoliša, barem u pogledu nekih izvora onečišćenja.

• U osnovi, svaka regija zahtijeva specifičan pristup problemima zaštite okoliša zbog svog karakterističnog industrijskog i gospodarskog razvoja.

• Drugi kriterij prema kojem se razlikuju međunarodni ugovori zaključeni nakon Stockholmske konferencije jest predmet zaštite.

• Prema tom kriteriju razlikujemo :• međunarodne ugovore posvećene zaštiti

biološke raznolikosti i zaštiti prirode, zatim• one koji uređuju zaštitu pojedinih dijelova

prostora (tla, slatkih voda, mora, atmosfere) te• ugovore koji reguliraju proizvodnju, upotrebu,

odlaganje i promet škodljivim tvarima (primjerice, prijevoz opasnih i škodljivih tvari morem, prekogranični promet opasnih tvari, i sl.)

• Ovisno o predmetu zaštite, razlikuje se i način regulacije.

• Iako bi, idealno gledajući, potpuna zaštita okoliša zahtijevala potpunu zabranu unošenja u okoliš svih štetnih tvari, to je, na sadašnjem stupnju razvoja, neostvariv cilj te međunarodni ugovori posvećeni zaštiti pojedinih dijelova prostora strogo ograničavaju unošenje u okoliš štetnih tvari.

• Osnovno je načelo zabrana emisije i odlaganja najštetnijih tvari, dok se emisija i odlaganje manje štetnih tvari ograničavaju na količine koji se mogu prirodnim procesima razgraditi i učiniti neškodljivim.

• Ugovori posvećeni biološkoj raznolikosti mogu se podijeliti na one koji se bave zaštitom i one koji se bave očuvanjem.

• Cilj prvih jest sprječavanje nestanka vrsta koje su ugrožene, dok se drugima obično uređuje takav način iskorištavanja pojedinih vrsta – koje još nisu ugrožene – koji neće izazvati njihovu ugroženost i istrebljenje.

• Ugovori posvećeni opasnim i štetnim tvarima uređuju upotrebu, odlaganje i promet škodljivim tvarima na način koji neće štetiti zdravlju ljudi i okolišu.

• Glede same tehnike međunarodnopravne regulacije, valja reći da je UNEP u sklopu svojeg Programa za regionalna prava mora uveo model tzv. okvirne konvencije i dodatnih protokola, model koji je osamdesetih godina prevladao u uređivanju zaštite i očuvanja okoliša.

• Okvirnom konvencijom, kojom stranke preuzimaju općenite obveze, stvara se pravni okvir za postupno usvajanje dodatnih protokola s detaljnim i konkretnim obvezama stranaka.

• Time se omogućuje postupno reguliranje određenih problema, prvo preuzimanjem općenitih obveza, a zatim, kad za to sazriju uvjeti, i usvajanjem dodatnih instrumenata s precizno utvrđenim obvezama stranaka.

• Do usvajanja dodatnih instrumenata stranke su vezane općim odredbama okvirne konvencije koje su, iako općenite, obvezne.

• Intenzivni industrijski razvoj izazvao je pojavu tzv. druge generacije problema vezanih za okoliš (primjerice, klimatske promjene, oštećenje ozonskog omotača, suše, uništenje šuma, prijetnje održanju biološke održivosti), koji nisu bili obuhvaćeni načelima i preporukama Stockholmske konferencije niti međunarodnim ugovorima zaključenim nakon te konferencije.

• Rješavanje tih problema nametalo je sasvim nov pristup, naime izravno uključivanje zaštite i očuvanja okoliša u planove razvoja.

• S tim u vezi izgrađuje se tzv. koncept održivog razvoja koji nakon izvješća Svjetske komisije za okoliš i razvoj 1987. postaje glavnim pojmom i idejom vodiljom novog pristupa zaštiti i očuvanju okoliša.