izvorno, autentično, originalno, autohtono

ZNANSTVENI RADOVIJadran Kale Muzej grada ibenika i Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveuilita u Zadru Adresa: P. p. 7, 22001 ibenik E-pota: jkale@unizd.hr

IZVORNO, AUTENTINO I ORIGINALNO

SAETAK: U lanku se na primjerima narodnog graditeljstva i arhitekture, zanata, pjevanja i nonje opaaju kulturne pojave vezane uz sadraje koji se iskazuju kao izvorni, autentini i originalni. Ovi su pojmovi ralanjeni i protumaeni u skladu s odvijajuim teorijskim raspravama. Opaeni primjeri su u odgovarajuim pojavama usporeeni sa stranim dogaanjima s narodnim blagom. Promjene u hrvatskom folkloru, kao i praktine potekoe u dananjim utilitarnim prakticiranjima, proete su promjenama smisla izvornog i kopiranog u povijesnom kontekstu predloka i u dananjem kontekstu izvedbe. I samo nasljee i njegovo prikazivanje predstavljaju proces prilagodbe sadraja i znaenja. U tom smislu ni percipirane "izvornosti" nisu liene adaptacija i inovacija, kako zbog tehnikih standarda tako i zbog kontinuiranih promjena u nazorima o kulturi. Ruralni turizam moe na odmjeren nain, kakav bi mu omoguio stapanje s tradicijama, primijeniti ove spoznaje i postati jedan od nositelja ivota narodnog blaga u globaliziranim ekonomskim okolnostima.

ABSTRACT: Examples from folk architecture, crafts, singing and costumes are analysed in order to distinguish authentic and original meanings given to such traditions. These meanings are interpreted according to the actual state of theory of culture. Appropriate comparisons with several world traditions follows the same pattern of cultural change. Folklore and its contemporary uses meet chalenges connected with altered nature of "original" and "copy" as known in modern society. Consenquently we can observe various adaptations and inovations, a phenomenon not alien to tradition in its historic course. Some of them are necessary because of new tehnical standards and changed purpose of material constructions. Others are immanent to the body of culture itself. Rural turism can adhere to a current state of traditional culture and became a springing bord for its renewed life in globalised economy.

KLJUNE RIJEI: kultura, tradicija, narodno blago, lokalno znanje. KEY WORDS: culture, tradition, traditional culture, local knowlage

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVI1. UVOD Kao i druge razmjene, turizam je utrivanje originalnosti. Dva prekomorska ili transkontinentalna predasnika iz pretpovijesti turizma, hodoasnitvo i Grand Tour, bili su putovanje k autentinim relikvijama svetaca i najvanijim mjestima vjere, odnosno posjet neponovljivim starinama klasine ere. I jedno i drugo putovanje su bili jedinstveni ivotni dogaaji. U svijetu poveane osobne sigurnosti i novih ekonomskih mogunosti turistika su otiskivanja daleko premaila negdanja pohoenja uvenih svetita ili prosvjetiteljska putovanja u Napulj. Stoga je i razumljivo kako se u naim desetljeima povealo putniko zanimanje za turistikim originalnostima. Ono see duboko u podruje prirodnih privlanosti, koje su u tim okolnostima doivjele nove naine pristupanja, gospodarenja, pa i mijenjanja.1 Druga vrsta prilagodbi ovakvim zahtjevima trita lei u podruju kulturne batine. Imperativ turistikog utrivanja je ponuda mjesnih osobitosti, i ako na odmoritu u okolici istaknute turistike destinacije takvih naizgled nema raznovrsni domiljaji ve pronalaze puta k povrini prodajnih ploha. Iznalaenje kulturnih osobitosti je drutveno nastojanje kakvo je u odgovarajuem trenutku iznjedrilo itavu danas etabliranu etnoloku znanost. Nje ne bi bilo da masovna proizvodnja omoguena industrijalizacijom nije krenula u obuhvatu bez presedana unificirati izglede europskih drutava. Od tada su masovno producirani industrijski proizvodi ve uspjeli doivjeti i vienaratajnu starost i viekratnu pregaenost novijim tehnolokim rjeenjima, pa ih zatjeemo sentimentalno pamene i kao dio inventara izvornih pukih kuanstava. Tomu je vjerojatno najpoznatiji primjer teka lijevana pegla u formi spremnika za ar. Kako je znalo biti i drugdje, u Hrvatskoj su zaetnici zbirki predmeta narodnog blaga iz kojih ishode dananji etnografski muzeji bili industrijalci. Reakcija u krilu industrijskog oblikovanja u XIX. st. bio je i Arts and Crafts Movement za oplemenjivanje modernih proizvoda elementima zanatskog nasljea, kojem su dananja uspomena kao ogledala birane primijenjene umjetnosti ostali mnogi nacionalni muzeji za umjetnost i obrt. U pozadini ovog traenja prava na razliitost je ideologija romantizma, koja je kulturnu legitimaciju nakon klasinih civilizacijskih uzora aristokracije krenula crpiti iz nacionalnih vrela od tog vremena nazvanog narodnim blagom tj. folklorom.2 U tom je smislu sama sustavna zainteresiranost za folklor ideoloko edo svrgavanja starog aristokratskog poretka graanskim, jednako kao i istodobno iznalaenje ustaljenih formi najistaknutijih nacionalnih obiljeja kao to su trobojnica i dravni himan. Na svoj su nain svi oni izali ispod industrijskih skuta novih graanskih drutava nacionalnih drava, koji su ih skovali iz ve postojeih kulturnih praksi. Svaki je od tih izriaja ustaljene gabarite tada krenuo popuniti prepoznatljivim nacionalnim kombinacijama. Ovako zaeta znanost koja nam danas u zadanoj temi stoji na ispomoi imala je ideoloki cilj razaznati koje su to vrijednosti kojima se nacionalne drave mogu podiiti kao samosvojnima u novopriznatom polju ranije mimoilaene narodne batine. Tako je i doslovno istaknuto u programatskim dijelovima tekstova etnologa koji su novu disciplinu podigli na akademske noge.3 Meu etnolozima ovi se utemeljujui zasadi tijekom zadnje treine postojanja struke ivo propituju. Za seljaku batinu vezani istraivai nali su se u nedoumici kad je postalo oito da su se uslijed urbanizacije njihovi kazivai i promatrani obiaji zatekli u posve drugaijim okolnostima od onih opisanih u tekstovima u etnografskom prezentu, kao da je u sadanjosti opaen sam prakticirani obiaj seoskog ambijenta a ne njegova pripovijedana evokacija. Iz ovih je razloga naglasak u disciplinarnoj definiciji etnologije kao istraivanja kulture naroda pomaknut s rijei narod na rije kultura, ujedno odraavajui i utjecajne dosege inozemnih inaica ove znanosti. Pod tako akcentuiranom istraivakom krilaticom J. Kale: "Kulturna konstrukcija prirodnog objekta", zaprimljeno za tisak u zborniku radova sa simpozija odranog povodom 20. obljetnice osnutka NP Krka Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, 5.8. X. 2005. 2 Engleska rije folklore prvi put je koritena 1846. godine. 3 apo mega, Jasna: "Two scientific paradigms in Croatian ethnology: Antun Radi and Milovan Gavazzi", Narodna umjetnost 32 (1995), 1: str. 25-38.1

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIbiljenicu se bez zazora moglo popunjavati i pred seljacima doseljenima u grad, gradskim puanima, adaptacijama i raznim drugim kulturnim praksama kakve se prije nisu drale za pravi predmet etnolokog interesa. Dananja je etnologija umnogome spremite sjeanja na prolu puku kulturu, pa su se nakon bjelina iz vremena masovne modernizacije, zabacivanja i obeshrabrivanja lokalnih tradicija police ovakvih istraivakih instituta i muzeja poele konzultirati pred aranmane i stvaranja autorskih pjesama, pripovjednih kompilacija ili obnavljanja diskontinuiranih nonji. Ipak je unutardisciplinarna metamorfoza uvara tih sjeanja poluila znaajne uinke. U posezanju za sjeanjima vie nije odluujue to je najblie iskonima kulturnih tvorbi, ve kakvu ulogu i znaaj ima u svojoj zajednici. Koincidentno, taj znaaj moe biti i onaj najstarije tradicije. Nakon nizova kulturno-povijesnih ralambi nad akumuliranim etnografskim gradivom u filogenetskoj maniri dananja odvagivanja ve raspolau fondom tumaenja podrijetla obiaja a pogled na novopostavljena pitanja vie ne iskljuuje utvrivanje znaaja obiaja za svoje obdravatelje, to se ranije dralo interesom iz podruja drutvenih znanosti. Tako koncipirana ekspertiza uinkovitije izlazi u susret pitanjima postavljenim van usko akademskog zanimanja. Zadnjih etvrt stoljea intenzivne etnoloke produkcije vie nije ostavilo mjesta uvjerenju da se znaaj kulturne pojave iscrpljuje s determinacijom njenih iskona (Belaj 1998.). 2. PREGLED LITERATURE I METODE Iz dosadanjeg je uvoda jasno da se oitovanja izvornosti tradicija i vanosti tradicija ne moraju poklapati. Na ovom mjestu valja pristupiti naslovnim pojmovima. U turistikim interesima se esto pojavljuju "izvorno", "autentino" i "originalno", zajedno s "autohtonim", ne nuno u sintaksi koherentne tvrdnje. "Izvorno" nije ujedno i iskonsko, ono znai pojavljivanje iz vrela opazivog na poetku ukupne pojave. "Originalu" je istoznana rije "izvornik".4 Osobenost odreenom podneblju, samorodnost, je "autohtonost". Ona moe biti autentina i originalna, no tu se ne radi o sinonimiji. Autenticitet podrazumijeva ovjerovljenost izvornosti ukljuivo s vjerodostojnou rekonstrukcije naspram kia, kakvou originala naspram kopije ili krivotvorine, ili neizmijenjeni arhaizam ili okaminu lienu tuih natruha.5 Potonja autentinost znai neto istinito, iskreno, stvarno i nepodraavajue naspram imitativnog, umjetnog i lanog. Ovakvo leksikografsko ralanjenje znaenja rijei omoguuje shvatiti smisao istovremenog predstavljanja autentinim i originalnim, iako bi doslovno karakteriziranje originalnim imalo znaiti da se tu vie ne posee za autentinim jer se skovala posve nova forma neobuhvaena posve granicama do tada vjerodostojnih oblika. Originalno se pojavljuje s elementima autentinog, u naim sluajevima onog to je u svojem podneblju autohtono i izvorno. Originalnost je u takvim sluajevima invencija, tj. preslagivanje ili dopunjavanje postojeih sastavnica koje u novoj formi zadravaju prepoznatljivost tradicije a ukljuuju i neto ega u tono takvom obliku ili poretku prije nije bilo. Meu predmetima etnolokog interesa ovakve su promjene posve obine kao kolektivne invencije kakve se skupno pamte kroz samo injenje.6 Na njih nitko ne polae iskljuiva prava, ve ulaze meu zajedniki dijeljene i prakticirane navade. Susljedno obdravan, tako promijenjen sadraj postaje samom tradicijom.7 "Original" ima i znaenje pokude: nastran, neobian, udan. Rije je u spisima ustanovljena od XVI. st. Rjenik hrvatskog ili srpskoga jezika, sv. 9, Zagreb: JAZU, 1927., str. 166. 5 Bartol Kai koristi i oblik "autentik" a Andrija Kai Mioi "autentikat", v. Rjenik hrvatskog ili srpskoga jezika, sv. 1., Zagreb: JAZU, 1882., str. 121. Analizu ovih pojmova po leksikografskom gradivu v. kod Peterson 1997.:205-209. 6 Podrobno u poglavlju "Inovacija kao proces kolektivne akcije", Tschmuck 2006.:183-193. 7 "Stvaralaka sposobnost znai uvoenje u postojanje neeg ega tu prije nije bilo, makar u smislu preureivanja ili produavanja neega od drugamo. U itavoj se toj aktivnosti moe nai ona sastavnica kroz koju se sve to je dano i predano umnaa u odreenom iznosu, i to je ono razvijeno iz toga to je zateeno i zabatinjeno to je izvor jedinstva nekog djela. () Povijesnim nazivamo ono bie koje stvara neto novo i svoje vlastito, ali na osnovi i kao daljnji razvoj i uoblienje neega4

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVI

Intelektualna propitivanja znaenja izvornosti, autentinosti i originalnosti nastala su u okruju masovno proizvedenih industrijskih dobara koja su iz trinih i profesionalnih razloga uvela pojmove poput "autentinog" ili "originalnog dizajna" za uratke iji funkcionalni predasnici nisu trebali ni poznavali ovakve pojmove, jer nisu bili serijski proizvedeni. Rasprava je snano obiljeena esejom Waltera Benjamina "Umjetniko djelo u doba mehanike reprodukcije" iz 1936. (navedeni hrvatski prijevod je iz 1986.). Korisnicima proizvoda su se otvorile mnoge nove mogunosti. Kao to je fotografija zamijenila slikani obiteljski portret, tako su i za brojne druge otvoreni pristupi k "novim reprodukcijama" umjesto skupljih unikatnih predloaka iz predindustrijskog vremena (Shwartz 1996:17). S potrebom stiliziranja industrijskih proizvoda od oko 1870. popularnim je postao revivalizam, ponavljanje obiljeja prijanjih stilskih razdoblja (Attfield 2005.:107). U novije vrijeme su povjesniari dizajna, kulturni povjesniari i teoretiari kulture raspravu o tomu to je autentino shvatili kao dekonstrukciju jednog izumljenog koncepta s zanimljivim ralanjivanjima pitanja tko ima autoritet odluivati to je autentino, a to nije. Na takvim drutvenim procesima poiva vanost ustanova poput muzeja ili muzeja na otvorenom koji u edukaciji poseu i za kostimiranim tumaenjima povijesti (Phillips 1997., Handler 1997.). Na tim je zasadima nedavno preminula teoretiarka kulture Judy Attfield ove pojave analizirala u disertaciji iz 1992. i teorijske zakljuke donijela u poglavlju svoje knjige pod naslovom "Kontinuitet: autentinost i proturjena narav reprodukcije", temeljei ih na istraivanju rada jednog engleskog proizvoaa namjetaja izmeu 1893. i 1978. godine (Attfield 2005.). Drugi slian primjer je analiza nastanka country-glazbe (Peterson 1997.). Na tim polazitima ovaj rad postavlja pitanje kakve se kulturne pojave mogu utvrditi u primjerima narodnog blaga zanimljivih u praksi ruralnog turizma i dranih vanih zbog svoje izvornosti, autentinosti, autohtonosti i originalnosti. Da bi doli do odgovora na to pitanje posegnut emo za nizom objavljenih i neobjavljenih istraivanja koja su po uzusima etnoloke znanosti uinjena primjenom metoda intervjua, promatranja i analize pisanih i vizualnih dokumenata. 3. REZULTATI I DISKUSIJA Put meu tradicijskim primjerima poet emo ilustracijom iz brodograditeljske publikacije. U odreivanju autentinosti hrvatskog tradicijskog broda prizvan je primjer kontinuiteta svetita Ise u japanskom mjestu Naigu. Svetite se sastoji od dva zemljita. U 20-godinjem razdoblju se na jednom od njih gradi navlas isti hram sa susjednog zemljita, koji se potom sage. Potporni stup starog hrama prenosi se u inicijalnu drvenu graevinu na ispranjenom zemljitu. Na ovaj naizmjenini nain obdravanja graditeljske tradicije s posveenom namjenom pred nama je uvijek zgrada stara najvie jedan narataj, ali je uspostavljen kontinuitet s gradnjom sve od 690. godine. Ako bi se s epitetima izvornosti i autentinosti moda krzmali pred samom sadanjom zgradom hrama, njegovoj se tradiciji zasigurno moe pridati svaki svaki od njih. Karakteristina japanska predbudistika denominacija svetita obrazlae njegovu autohtonost, a ne moe se ukloniti ni originalnosti jer na svijetu nema to je ve pri ruci i preneseno: to je organska sinteza stvaranja i ponavljanja koju ivimo." Georg Simmel: "Rembrandt, An Essay in the Philosophy of Art", New York i London: Routledge, 2005., str. 155 i 156. [Leipzig, 1916.]. O odnosu tradicije i inovacije takoer usporedi i odlomak: "Tradicija je stvar od mnogo ireg znaaja. Ne moe biti naslijeena, i ako je eli mora je stei velikim radom. Ponajprije ukljuuje povijesni smisao (). Ono to se dogaa kad je stvoreno novo umjetniko djelo je neto to se dogaa spontano svim umjetnikim djelima koja mu prethode. Meu njima idealni red oblikuju postojei spomenici, promijenjen uvoenjem novog (stvarno novog) umjetnikog djela meu njih. Postojei je red prije dolaska novog djela cjelovit i, u namjeri vrstog trajanja i nakon upadanja novosti, sav postojei red mora biti, ako i posve malo, promijenjen. Stoga su i odnosi, razmjeri, vrijednosti svakog umjetnikog djela u odnosu na cjelinu ponovno ureeni, to je povodljivost starog i novog. Svatko tko se slae s ovakvom zamisli umjetnikog reda ne e smatrati naopakim tvrdnju kako prolost treba biti izmijenjena sadanjou toliko koliko je i sadanjost odreena prolou." Tradition and the individual talent, u: Selected essays by Thomas Stearns Eliot, London 1969. [1919.], str. 13-23.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIdrugog slinog primjera obnavljanog obrednog kontinuiteta. Iako se primjer vezuje za komiki obiaj stavljanja ugarka gajete sagane na sv. Mikulu u provu vlastitog broda pred isplovljavanje za Palagruu, primjer zanavljanog drvenog hrama je markantan upravo uz drveno brodograditeljstvo koje u svojem funkcionalnom okoliu podrazumijeva sukcesivno rastakanje konkretnih izvedbi i zadravanje bitnih obiljeja prakticirane tradicije. Takva tradicija nije liena inoviranja, ve prema vremenu i potrebama. Isto je plovilo svoj put moglo zapoeti kao bracera, nastaviti kao salbunijera i prikonavati kao turistiki brod prilagoen jednodnevnim izletima (sve po: Salamon i Bobanac 2005.). Takvo plovilo moemo usporediti s konobama dalmatinskih kua adaptiranih za ruak skupine turista ili s kuinom iste takve kue u kojoj se po sanitarnim normama taj ruak ne smije skuhati. to je u svakoj od tih namjena izvorno, autentino, originalno i autohtono?

Sl. 1 Smanjeni kaun kao dvorini ukras. Fotografija autora. Mnogokratno prakticirano graevno rjeenje koje je znaajnije kao obdrana tehnika nego kao konkretna graevina svakako je bunja. Rjeenje nepravog svoenja nije do te mjere elementarno da bi ga u krevitom okoliu mogli zatei ba svugdje, ve je stvar tradicije. Na hrvatskoj ga obali nema u posve kamenitom podneblju kao to je podnoje Velebita, ili opet izmeu Marine i Konavala (s nekoliko izuzetaka kod Makarske prenesenih od Hvarana). Dakle, rije je o partikularnim lokalnim tradicijama koje se mogu prepoznati kao zasebne i po obliku (istarski kaun, korulanski vrtujak) i po vernakularnim nazivima, a na povijesnoj dogaajnici nekoliko najkompleksnijih graevina i po vremenu. Svaka od mnogih jednostavnih graevina ove vrste vrijedna je samo u nevelikom ambijentalnom okoliu. Njena je graa okolni neklesani ili ugrubo doklesani kamen. Ipak sve one ponavljaju specifino graevno naelo kakvo se ne da pobrkati s drugim graevnim tehnikama, pa i neke naizgled prizemnice tek iznutra odavaju svoju pravu graevnu narav nepravog (lanog) svoda.88

Npr. kaun kod Smoljana blizu Savienta. Luciano Lago (ur.): "Le casite: un censimento per la memoria storica", Rovinj: Centar za povijesna istraivanja, 1994., str. 300.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIKad bi se nekom sluajnou sve nae graevine nastale primjenom nepravog svoenja istodobno sruile, to bi bio znaajan kulturni gubitak i osiromaenje mnogih krajolika i ambijenata. S druge strane to daje znati da i svaka novosagraena bunja, kaun, trim i druge raznoimene graevine ovog tipa predstavlja izvornu, autohtonu, autentinu i originalnu tradiciju s oskudnim ali postojeim lokalnim obiljejima, u ijoj jednostavnosti nema previe graditeljskog prostora za inventiranje.9 Promjene se zbivaju u kontekstu graevine, poput graenja uobiajeno poljskog kauna u ranije besmislenom smjetaju poput dvorinog ukrasa, ili prometanja tradicijskog privatnog kauna u komunalno zdanje poput javnog zahoda s prepoznatljivom formom. Doivljen kao regionalni simbol, kaun je u 1980-tim godinama bio i oblik plastinih tednih kasica Istarske banke. Tu vie nije vana ni definirajua tehnika zdanja, ono je zaivjelo posve novim ivotom (Nikoevi 2000.). Meu tednim kasicama ili uope dizajnerskim rjeenjima za taj se primjer vjerojatno ne bi libili ustvrditi da je izvoran i autohton jer je vezan za istarsko podneblje i ni za jedno drugo, ni da je autentian jer ponavlja prepoznatljive pojedinosti kauna poput strukture zia i krovita, a niti da je originalan jer meu slinim predmetima predstavlja inovativno rjeenje.

Sl. 2 Mrgari na Ljubimeru kod Bake. Fotografija ljubaznou Berislava Horvatia. Drugi slikovit primjer iz domaeg suhozidnog graditeljstva su mrgari junog dijela otoka Krka i s otoia Prvia. To je 15 ograda nastalih uslijed periodinih potreba brojanja ovaca na kolektivnim pasitima. Gdje god pasita nisu bila u individualnom posjedu a blago napose uvano valjalo je na ekonomian i uinkovit nain rijeiti potrebu vlasnikovog nadzora nad svojim imutkom, oznaenog prikladnim biljezima. Na pasitima sela Jurandvor, Baka i Batomalj takva se potreba rjeavala gradnjom kakva iz ptije perspektive podsjea na cvijet s laticama. Kad su vlasnici utjerali sve ovce s pasita u sredinji prostor stali bi razdvajati vlastite u sporedne komore, odakle bi ih nakon prebrajanja opet pustili zajedno na pau. Posljedica ovakve pastirske potrebe izgleda prekrasno ne samo iz aviona ve i pri planinarskom prolasku. Danas se mrgari rjee koriste i mogu se raspoznati zaputenima u krajoliku ili ak pod umom. Kod preostalih rabljenih mrgara nije bilo potrebe za moderniziranjem9

Npr. lokalne izvedbe u kojima je karakter pudarice doraen povienim osmatranicama svrha graevine, poput vrtujaka na Koruli ili istaknutog kauna izmeu Kanfanara i Debeljuha.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVImaterijala i utvrivanje njihovog zia betonom jer svojoj zadai bolje slue upravo ovakvi. Zagraivanje jednorednim suhozidom se lako prilagodi promijenjenim potrebama vlasnika stada zbog njegovog smanjivanja ili poveavanja. Kljuna promjena zbog koje su mrgari izvrstan primjer za nau raspravu je pojava njihove izgradnje u posve novom okoliu. Ugostitelj Ivan ic je uz svoj hotel Kanajt pored Punta u pomnjivom suhozidu ove godine sagradio prve krke mrgare nakon 1958.10 Slino kao kauni graeni iskljuivo za ukras, mrgari su se nali u ambijentu bez ikakve veze s namjenom koja ih je oblikovala i proporcionirala upravo u takvom obliku. Akademsko snebivanje nad sudbinom jedne tradicije je neumjesno, jer se zbiva u ekonomiji posve drugaijih obrisa od samodostatnog predindustrijskog naina privrjeivanja koje nam je u zadanom okoliu i konkretnim zajednicama dalo tako upeatljive, a prije svega svojoj namjeni iskrojene krajobrazne tvorbe. U vrijeme njihovog graenja za pastirske svrhe predstavljali su lokalnu injenicu, dok se danas poveznica k njihovim instantnim digitalnim fotografijama postavljenim na internet prekomorskoj rodbini ili potencijalnim gostima moe poslati u hipu. Pred takvim moguim posjetiteljem ova autentina znamenitost pred drugim posjetivim atrakcijama moe presuditi kamo e se putovati idue sezone i hoe li obiteljski hotel ukraen mrgarima biti popunjen ili ne. Funkcionalne (ili makar jo nesruene) ovarske sprave tu prestupaju granicu korisnosti u samoj obitelji vlasnika i zaivljavaju kao simboli, slino kao predmeti izneseni iz svojeg prvobitnog ambijenta da bi postali izlocima u muzeju i evokativnim svjedocima itavih cjelina ili procesa. Preobrazba sprave u simbol ni u ovakvoj suhozidnoj inaici nije raritet. Po protukolonijalnom pokretu nazvanom po lokalnim povijesnim graevinama od 1980. nosi ime drava Zimbabwe. Na drugom kraju svijeta je suhozidni orijentir i zaklonite inukshuk 1999. naao mjesta na zastavi i grbu kanadske pokrajine Nunavut koju obitavaju Inuiti (Eskimi), a odatle se pretprole godine skrasio i kao amblem zimskih Olimpijskih igara 2010. u Vankuveru. Inukshuk poprima i znaaj nacionalnog kanadskog simbola. U graninim razmiricama s Danskom 2005. su ga vojnici podigli umjesto danskog meaa na arktikom otoiu Hans. Za razliku od njegovog funkcionalnog ivota u sjevernim pustinjama gube se nijanse starijeg domorodnog konteksta. Stanovnici Nunavuta zamjeraju dizanje inukshuka kao vrtnog ukrasa u junijim kanadskim pokrajinama, gdje je od njegovih prethodnih obiljeja ostao samo obris.11

Berislav Horvati: "Mrgari roice od gromae", Krki kalendar 2000., str. 92-102, i osobna prepiska s autorom, 24. VIII. 2007. Autoru zahvaljujem na privoli objavljivanja njegovih fotografija. 11 Forma odabrana za amblem Olimpijskih igara nije sami kameni orijentir inukshuk ve ovjekoliki inunnguaq. Podatci pribavljeni 29. VI. 2007. s internetskog odredita http://en.wikipedia.org/wiki/Hans_Island.

10

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVI

Sl. 3 Novi mrgari kod Punta. Fotografija ljubaznou Berislava Horvatia. Iz tradicijskog graditeljskog nasljea vjerojatno je upeatljiv i primjer uvrijeene povijesne puke viekatnice primorskih mjesta. Kako se razabire po povijesnim propisima gradskih komuna, to nije odvajkada uobiajen oblik puke kue. Gradske vlasti su u nizu dokumentiranih sluajeva nakon poara to se nisu skanjivali ugroziti i imutke plemstva zabranile u gradu ubudue dizati drvene kue i oprostile porez vapnarskom obrtu. Do konca srednjeg vijeka puke kue primorskih gradova bile su drvene prizemnice. Prepoznatljive dvokatnice s konobom u prizemlju kojoj je ulaz zasjenjen pod vanjskim stepenitem na kat, s kuhinjom u potkrovlju kakva oslobaa potrebe zidanja viekatnog dimnjaka, meu prizemnice dalmatinskih sela nisu se proirile prije ekonomskih mogunosti kakve su feudalnim teacima postale dostine s vinskom konjukturom druge polovice XIX. st. Ako se ne ravnamo omjerima stilskih utjecaja u monokromnom kamenom graditeljstvu imunih primorskih palaa, autentina dalmatinska kua prije i poslije povoljnih cijena izvoznih vina u meuvremenu od stizanja filoksere u Europu do njenog rairenja i kod nas su dvije razliite stvari. O dinaminoj stratifikaciji proelja primorske puke kue svjedoi i prisutnost detalja poput konzolnih zuba iji su provrti zvani uho sluili ovjesu vratila i sjenila iz vremena otprije tehniki uznapredovale izrade kovinskih i drvenih sastavnica novijih grilja i kura, odnosno njihovo izbivanje s kasnije dignutih zdanja kad je pod prozorom koristilo izbaciti tek jo konzole za mensolu, prirunu policu (Ercegovi 2002.). Vinogradarska osnova ove ekonomske konjukture jo je vei uinak ostavila u primorskom krajoliku. Kljuni interes za antropogenizaciju krajolika daleko najveeg dijela primorja zadan je sadrajem feudalnog privatno-pravnog ugovora izmeu vlasnika zemlje i njenog obraivaa, teaka. Teak je u svoj obnavljajui ugovor oroen po uobiajenom vijeku trsa ili masline unosio rad na vlasnikovoj zemlji od samog poetka, tj. od krenja. Nakon uvrijeenih procjena uroda ostajao mu je ugovoreni

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIdio. Drugim rijeima, krenje je bilo teakov interes. Od vremena do vremena se isplativost tog interesa nadopunjavala (npr. maslina i ovarstvo) ili izmjenjivala s isplativou pasita, pa su ista zemljita u nekim sluajevima prolazila kroz sukcesivne izmjene. Kad su u drugoj polovici XIX. st. izvozne cijene vina dostigle nezapamene visine interes za krenjem novih vinograda je snano naglaen. Najvei dio dalmatinskih krevina, bilo onih u obradi bilo onih koje su zaputene ili zarasle pod borovom umom, nastao je u ovom razdoblju. Suhozidne ograde su sastavni dio postupka ekstrakcije kamena, omeivanja zemljita, zaustavljanja erozije nakupljenog tla i ureivanja pristupa, u tom omjeru posla bez parnjaka u ijednom prethodnom razdoblju prolosti.12 Dananji upeatljivi grafizam primorskog krajolika premreenog poljodjelskim suhozidima (npr. nad gradom Hvarom, na poluotoku Srima kod ibenika ili na junoj strani otoka Kaknja) ili pastirskim omeavanjima iz istog vremena gospodarske emancipacije seljaka i otkupljivanja zemljita od feudalnih gospodara (npr. na Kornatima) nije faktiki starodrevan. Rijetke dokazane predfeudalne suhozidne mee odavaju sliku izduenih meaa. Usitnjena ograivanja van antikih agera, a napose terasasti podzidi, su povijesno poznije krajobrazne pojave.13 Feudalni reim obrade zemlje na obali je stvar bliske jueranjice, jer je u Istri i Dalmaciji takav nain posjedovanja zemlje ukinut tek 1947. godine.14 Upravo je famozan primjer vinograda izmeu Primotena i Rogoznice na brdu Bucavac. To je pasite premjereno i razdijeljeno na krenje kooperantima nove dravne vinarije u vremenu od 1947. do 1957. godine. U krenju se ravnomjernim rasterom preko itavog brda primijenilo strukturu vlaica kakve su obdravane u prethodnim feudalnim obradama starijih krevina. Uinak je bio neponovljiv. Opsezi feudalnih vinograda i maslinika pod vlaicama u ranijem su razdoblju bili ogranieni snagom ugovornog teaka i njegove obitelji, pa druge krevine u ovom kraju izgledaju kao sljubljene slagalice karakteristine mreaste teksture s prepoznatljivim pojedinanim posjedima. Jednolina tekstura itavog Bucavca posredno svjedoi o kolektivizaciji i odrazu planske ekonomije koje je u ovom krajoliku za osnovnu jedinicu uzelo ustroj feudalnog doba. Imperativi novog vremena jo jednom su se dohvatili Bucavca kad je 1962. trasa Jadranske turistike ceste isplanirana ba posred ovog brda. Panorama koja je prijanjim duobalnim putnicima ostala skrivena u dubini uvale Kremik (Pele) s ostatkom se tog brda odjednom rastrla pred vozaima na upeatljivoj ravnoj dionici ceste koja iz panoramske dominacije ulazi pod same vinograde. Muke i bol zbog grabei u konobama napredijih vinara ibenskog kraja da bi se osposobila dravna vinarija, kao i one iz kolektivizacija novih zadruga, zacijelile su i praktino zaboravljene a ostao je neponovljivi novi Bucavac. Kakvo mu se znaenje u lokalnoj zajednici pridaje razabire se iz spominjanja popisa svjetske batine UNESCO-a kao ciljane aspiracije, ili pak iz objanjavanja da vinogradi potjeu iz vremena turskog pritiska na stanovnitvo stijenjeno uz obalu.15 Oito se autenticitet lokaliteta ne dri ispravnim ako nije vezan za davniju prolost. Najzanimljivija promjena u ovom krajoliku tek predstoji, jer je koliina ovdanjeg ploda u okrupnjeloj vinarskoj proizvodnji postala simbolinom. Bucavcu oito slijedi izmjena ekonomske isplativosti, jer e njegovu neposrednu vinogradarsku korist zasjeniti turistika. Iako je probijanje brda magistralom zapeatilo njegove izglede za nominaciju na UNESCO-vom popisu batine ovjeanstva, njegovi su potencijali u ovako presloenoj ekonomskoj slici veliki. Kao i kod prilagodbi staza za prijevoz motornim vozilima a ne magarcima, jasno je kako se mogu oekivati i druge adaptacije nepredviene u vrijeme njegovog nastanka. to e u takvom Bucavcu biti izvorno i autentino, a to autohtono ili originalno, ostaje za vidjeti.

Povijesna uvjetovanost procesa u krajoliku saeto je prikazana u mojem lanku "Posthumni ivot otonog panjaka" zaprimljenog za tisak u zborniku radova sa simpozija "Kultura i transformacije: otoke perspektive" kojeg je Hrvatsko etnoloko drutvo odralo od 14. do 17. IX. 2006. u Komii. 13 V. poglavlje "Cultivation terraces", A. T. Grove i O. Rackham: "The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History", New Haven i London, 2001., str. 107-118. 14 V. napomenu 12. 15 Radi se o oznaci na turistikom zemljovidu iz 2006. odn. tezi obrazloenja potanske marke s motivom Bucavca iz 2003. godine.

12

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIRaspravu o izvornostima nakon graditeljstva i arhitekture moemo nastaviti meu obrtima i zanatima. Po sadanjim propisima svi se obrti ne mogu drati i zanatima, a meu svima njima pravilnikom obrtnike komore tradicijskim i umjetnikim obrtima se smatraju djelatnosti koje se obavljaju na nain uobiajen od davnina i koji je utemeljen na tradiciji i predaji, simbolizirajui kulturni identitet. Stimulativna je uloga pravilnika o tradicijskim i obrtnikim obrtima certificirati pojedine obrte da bi mogli priskrbiti olakice i poticajna sredstva. Pravilnik se nalazi u toj nezahvalnoj ulozi da iz administrativne potrebe propie kvalitativne uvjete za registrirane obrte s nositeljima formalnih strunih sprema ne bi li se zajamili proizvodi kakvi su u predindustrijskim okolnostima raeni od neformalno priuenih lanova kuanstva. Etnolog zagrebakog Etnografskog muzeja u takvoj je raspravi iznio primjer gospikog lonara koji je zanat nauio od zadnjeg lonara iz likog sjedita ovog umijea, Kaluerovca. Lokalnu glinu zamijenio je kondicioniranom talijanskom glinom koja mu omoguuje postii vie temperature pa proizvedene peke ne pucaju poput drugih s elektrinog kola. Forma i namjena proizvoda, koji vie nije namijenjen svakodnevnoj prehrani, ostale su iste, dok je prilagoen njegov materijal. Usporeen sa starijim pekama iz lonarske pei tek bi pomna usporedba strukture odala razliku (estan 2006.). Nova peka odigrava svoju izmijenjenu funkcionalnu i simboliku namjenu, a proizvod je uao u domenu individualnih prava i zatien je u Zavodu za intelektualno vlasnitvo. Posljednji lonar po zasadima ike tradicije je u Zagrebu. Ni njegovi proizvodi nemaju cilj istisnuti danas svakodnevne uporabne predmete, ve ive nov ivot nabijen simbolikim znaenjem. Takav je bio neko uvrijeeni fogun dugo izbivajue ribarske druine kakvim je 1998. pred put na Svjetsku izlobu u Portugalu opremljena komika gajeta falkua za kuhanje brudeta sveanim gostima.16 Lieni iskljuivo prijanjih namjena, takvi predmeti postaju umnogome zanimljivi kao protokolarni darovi i suveniri. S natjeaja posveenog suvenirskoj ponudi ostalo je zabiljeeno da od dvjestotinjak pristiglih predmeta nijedan nije bio zasnovan na tradicijskom ili povijesnom predloku, niti je bio izraen tradicijskim alatom.17 Promjene u izradi predmeta iz konteksta neke tradicijske prakse zabiljeene su i meu glazbalima. Primijeeno je kako su iz praktinih i prestinih razloga drvene prebiraljke na diplama znale biti zamijenjene kromiranim, a njihov mijeh od tavljene smee koe naspram prijanje kojoj se gipkost morala osigurati maenjem. I postrani izvedbe samih glazbala, izvornost same glazbe je zasebna tema mnogih rasprava. Zanimljivo je konstatiranje velikog broja gusala meu onima okupljenima u zbirci Etnografskog muzeja u Zagrebu koje su prije 2. sv. rata dobavljene s otoka Hvara i Korule (aleta 2002.). Nakon politiki intoniranih kampanja poput promicanja gusala i badnjaka u doba kraljevinske Jugoslavije kao srbijanskih tradicija, i stereotipizacije gusala tijekom Domovinskog rata kao nejadranskog i orijentalnog glazbala, danas bi guslar na Hvaru ili Koruli vjerojatno bio doivljen kao gost ili provokacija. Nedavna je etnomuzikoloka studija podrobno istraila izvornost poetka insceniranih smotri folklora u Hrvatskoj, koja je i pored etnolokih savjetnika posve ovisila o onovremenim politikim prijeporima i ideolokom programu svojih nositelja (Ceribai 2003.). Iako iza oba razdoblja lei stremljenje izvornosti, autohtona scena klapskog pjevanja kakvu poznajemo od "Grupe Dalmatinaca Petra Tralia" i ansambla "Dalmacija" preko Omikog festivala do dananjih izvoenja na predratnim smotrama Seljake sloge vjerojatno ne bi prola ni pretkvalifikacije jer se gradskim adaptacijama i stranim utjecajima u temperiranom pjevanju nijekalo mjesto u autentinom hrvatskom glazbenom tradicijskom nasljeu. Svako od tih razdoblja imalo je svoju predodbu izvornosti, to je podrobno analizirala Naila Ceribai. Od vremena smotri Seljake sloge i u Hrvatskoj je ustaljen scenski koncept folklornog nastupa u kojem su predmetom ocjene pjesma, kolo i nonja. Takav je obrazac potom proiren i po manjim priredbama. Seljenje narodne nonje iz obinog ivota u inscenirane sveanosti s jakim nabojem simboliziranja lokalnih identiteta takoer je doveo do brojnih promjena bez premca iz prolosti. Stilske i ivotne promjene koje su se u lokalnim nonjama zbivale, kako se moe uvjeriti iz16 17

Diskusija na okruglom stolu Lonarijade 24. VI. 2003. u Varadinu. Novinski lanak Marine Tenere "Od opanaka do pake ipke za jedanaest tisua kuna", Vjesnik, 18. IV. 2004.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIraspoloivih dokumentarnih vrela, prekinute su a nonje su zamrznute u stanju u kojem ih je zatekao poetak industrijalizacije. Na taj nain se doima da svako mjesto ima jednu svoju ispravnu nonju umjesto niza povijesnih varijacija i prilagodbi u meuigri trgovine, drutvenih slojeva i kunih radinosti. Jedan od oitijih primjera je paka enska sveana narodna nonja, ije je oglavlje od lunete pake katedrale 1443. do prikaza iz XIX. i s poetka XX. st. prikazivano u savijenom, nekrutom obliku kakav korespondira sa svojim sjeverodalmatinskim okrujem. Formaliziranje ipkarskog umijea u dravnoj koli od 1906. naovamo napravilo je mjesta dodatnim isticanjem uvrijeenog mjesta ipke na enskom oglavlju. Istovremeno se sama ipkarska tehnika osamostalila od vezanosti za tekstil u nonji i krenula proizvoditi samostojne ukrase, danas u obliku manjih uokvirenih ipki kakve prije nisu imale mjesta ni u nonji ni meu kunim tekstilijama. Drugi istaknuti obalni primjer odjevne invencije je ibenska crvenkapa, koja je pod paskom gradskog obrtnika od konca XIX. st. u produkciji pukih kooperantica promijenila visinu iz jednog poda u dva poda, ukras iz crne rize u ralanjene boule jednostavnije za strojno vezenje, ostala skraena za kitu i promijenila boju iz prirodne crvene u anilinsku naranastu. Politike okolnosti izmeu dva svjetska rata u kojima je ibenik sa stereotipnim puaninom prepoznatljivim po ovoj kapi u novoj dravi simbolizirao bastion slavenstva pred talijanskim Zadrom uinio je od kape trini a nakon masovnih noenja i sentimentalni zgoditak. I isti su folklorni sadraji u razliitim vremenima znali biti prilagoeni i razliito predstavljeni. Gotovev Ero s onoga svijeta nije bio kostimiran na isti nain npr. na praizvedbi 1935., na gostovanju u Njemakoj 1939. i u splitskoj izvedbi 2001. U potonjoj kostimografiji su gosti na vrlikom derneku likovi u nonjama iz Mua, Drnia i Konavala, za razliku od ranijih izvedbi kad su kostimi pribavljani i iz drugih krajeva. Narodna nonja ili povijesna odora moe osnaiti ili ak sama predstavljati odreene drutvene poruke. U svojevrsnom spomenikom kostimiranju Metroviev je Juraj Dalmatinac pred ibenskom stolnicom 1961. osvanuo obuven u narodne opanke, odavajui trenutak politike tenzije na pola puta izmeu transke krize i Osimskih sporazuma kad je bilo vano posvjedoiti srednjovjekovnog majstora kao dijete domaeg puka a ne mletake gospode. Na tom mjestu je ista poruka ve bila prisutna, jer je na gradskoj Vijenici u obnovi nakon ratnog bombardiranja izostavljen vijenac latinskih natpisa koji se mogu vidjeti na fragmentima dananjeg lapidarija. Adaptacije, slino kao i reinterpretacije istih izvora, nisu ograniene samo na lake dohvatnu batinu poput puke. 4. ZAKLJUCI I IMPLIKACIJE Nai naslovni pojmovi nisu status, ve proces. Oni predstavljaju obnovljivo vrelo znaenja koja vremenom dobijaju ili gube u semantikim nijansama. Uvijek jednako shvaen povijesni dogaaj ili kulturna vrijednost ne postoje, a tako je i s narodnim blagom. Kao i s rijekom, u isti se obiaj ne moe stupiti dvaput. Ne samo u susjednom mjestu, ve i pri iduem izvoenju sve pojedinosti ne e biti jednake. Mogu se uoiti zanimljiva nastojanja. Tradicijske kolektivne prakse zamrznute u zadnjem doivljenom predindustrijskom obliku postaju kolektivno vlasnitvo njihovih nositelja i potomaka. Kako su u analizi homerovske batine pokazali filolozi, u kvalificiranju epskog pjesnitva su "original" i "kopija" besmisleni pojmovi jer je svako pjevanje sa svojim prilagodbama sluateljstvu bilo izvorno. Jednom otisnute u knjizi pjesme su u obliku kulturnog dobra bez prijanjih funkcionalnosti koje su im bile utilitarnom mjerom postojanja. Na taj nain dolazi npr. do kodifikacija regionalnih i lokalnih narodnih nonji nad ijim vjerodostojnostima bdiju autoritativni tumai batine, kao u Norvekoj ili u vicarskoj. Prijanji "nositelji" tradicije sad su njeni "vlasnici", a to od devedesetih respektira i zakonodavstvo. Kolektivno lokalno znanje je mogue prisvojiti kao ekskluzivno, ukljuivo s onim nematerijalnim. Smije li se moreka igrati van Korule? Da li je dozvoljeno nositi paku narodnu nonju van Paga bez dozvole gradske uprave? Moemo li oblikovati i ispei lonarske komade po navadama lokalnih lonarskih tradicija, i tko je vlasnik te tradicije u sluaju npr. Raklja gdje se je ranije prekinula? Tekoe baratanja predindustrijskim praksama u drutvu industrijskog i postindustrijskog doba esto ostavljaju prostora raspravi o primjerenosti rjeenja. S druge strane smijee se i koristi. Na ovom polju upravo teku zanimljive kulturne

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVIartikulacije. Zanimljivo je primijetiti i irenje neformalnosti ruralne ponude u vernakularni ugoaj uliica gradova i gradia.

Sl. 4 Maslinik na poluotoiu Prniba kod Punta. Fotografija ljubaznou Berislava Horvatia. Etnologova ekspertiza u ovakve teme ne uvodi posvemanji relativizam, ve sustavno opaanje i kontekstualizaciju. Za zavrnu ilustraciju uzmimo jednu od modernih potreba koje imaju potekoa u ruralnim gabaritima. Takvi su problemi razumljivi jer objekti pukog graditeljstva nisu bili graeni za koritenje konstantnim ili estim skupinama posjetitelja, pa ve i potrebne primjene odgovarajuih sigurnosnih, statikih ili higijenskih normi predstavljaju neizbjeni kompromis u novom postavljanju po starim predlocima. Uobiajeni su dolasci autobusima za ije putnike treba imati odgovarajue prihvatne i atrakcijske prostore. Nema mnogo ruralnih prostorija koje mogu namah primiti pedesetak posjetitelja. Meu vanjskim prostorima je u jednom nedavno otvorenom folklornom tematskom sklopu iz takve potrebe napravljeno amfiteatralno gledalite za goste pred inscenacijama. Forma kakvu su projektirali arhitekti ima za naelni uzor klasina gledalita na otvorenom, uvodei arheoloki predloak meu novodignutim podraavanjima narodne arhitekture. Vie je pukih predloaka kakvi su nadahnutom projektantu mogli posluiti za rjeenje gledalita u sukladnom folklornom tonu, meu kojima na ovom mjestu uvrtavam suhozidnu ogradu maslinika na Krku i ploasti naplov cisterne na Hvaru. Mjera za izvorni, autentini, originalni ugoaj i tim vie obradovanih gostiju leala je u istom samorodnom kljuu.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVI

Sl. 5 Naplov cisterne na Hvaru. Fotografija ljubaznou Berislava Horvatia.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA

ZNANSTVENI RADOVI

Literatura Attfield, Judy (2005.): "Wild Things: The Material Culture of Everyday Life." Oxford i New York: Berg. Belaj, Vitomir (1998.): "Povijest etnoloke misli u Hrvata", u: apo et alii (ur.): Hrvatska etnografija: svagdan i blagdan hrvatskoga puka, str. 337-357. Zagreb: Matica hrvatska. Benjamin, Walter (1986.) "Umjetniko djelo u doba mehanike reprodukcije", u: Estetiki ogledi. Rijeka: Liburnija. Ceribai, Naila (2003.): "Hrvatsko, seljako, starinsko i domae: povijest i etnografija javne prakse narodne prakse u Hrvatskoj." Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. aleta, Joko (2002.): "Trends and Processes in the Music Culture of the Dalmatian Hinterland". Ethnmusicology Online 6, http://www.muspe.unibo.it/period/ma/index/number6/caleta/jos_0.htm (zadnji posjet 10. IX. 2007.) aleta, Joko (2006.): "Kontinuitet i razvoj tradicijskog glazbovanja na primjeru tradicijskih glazbala dalmatinskog zalea." http://www.imota.net/html/gusle.html (zadnji posjet 10. IX. 2007.) Ercegovi, Anita (2002.): "Puka arhitektura starih splitskih predgraa." Split: Knjievni krug. Handler, Richard (1997.): "The New History in an Old Museum: Creating the Past at Colonial Williamsburg." Durham: Duke University Press. Nikoevi, Lidija (2000.): Ordenje je nae znamenje: od ordenja do simbola identiteta" (katalog izlobe), Pazin: Etnografski muzej Istre. Peterson, Richard A. (1997.): "Creating Country Music: Fabricating Authenticity." Chicago: Chicago University Press. Phillips, David (1997.): "Exhibiting Authenticity." Manchester i New York: Manchester University Press. Salamon, Velimir i Nenad Bobanac (2005.): "Metodologija i kriteriji za procjenu autentinosti tradicijskog broda." Zagreb: HAZU. Shwartz, Hillel (1996.): "The Culture of Copy: Striking Likeness, Unreasonable Facsimiles." New York: Zone. estan, Ivan (2006.): "Tradicijski zanati o problemima etnolokog definiranja 'jasnog pojma'". Etnoloka istraivanja 11: 95-111. Tschmuck, Peter (2006.): "Creativity and Inovation in the Music Industry." Dordrecht: Springer.

PRVI HRVATSKI KONGRES RURALNOG TURIZMA