inflacija i antiinflacijska politika u rh97-03

Brajdić Kaja,Kožul Ana 0242002581,

Lalić Nikolina,Lukež Marina 0081130789

1. Pojam inflacije………………………...………32. Antiinflacijske politke…..…………….………43. Glavne karakteristike hiperinflacije u RH…….64. Stabilizacijska politika u RH……………..….12Literatura…………………………………….…22Zaključak……………………………………….23

Lat. INFLATI – napuhavanje. Stanje u kojem velike količine gotovog

novca jure za malim količinama roba uslijed čega nastupa opći porast cijena (starija shvaćanja inflacije)

ili Poremećaj robno-novčanih odnosa u kojima efektivna novčana potražnja prevladava nad ponudom roba i usluga, bez obzira da li se takvo stanje odražava ili ne na povećanje općeg nivoa cijena (novija shvaćanja inflacije)

Podrazumijeva skup mjera koje poduzima vlada jedne države u okviru opće ekonomske politike kako bi suzbila inflaciju.

Sinonim za stabilizacijsku politiku. Antiinflacijska politika predstavlja

najvažniji i najsloženiji dio stabilizacijske politike

Za suzbijanje inflacije nastale viškom agregatne potražnje prema agregatnoj ponudi primjenjuje se:

Restriktivna monetarna politika Restriktivna fiskalna politika

Početkom 1990-ih u RH se stvara nezaposlenost, negativna stopa rasta te stečajevi.

Uz sve to javljaju se i neke dodatne štete poput:◦ Ratnih šteta◦ Problema pri tranziciji◦ Gubitka postojećeg tržišta

Rezultat svega toga je pad proizvodnje- industrijska proizvodnja u RH niža za 42% u odnosu na 1990-u.

POKAZUJE SE DA JE INFLACIJA NEIZBJEŽNA

Od 1992 počinje razdoblje hiperinflacije

Najčešći uzroci hiperinflacije su: ◦Budžetska kriza - podrazumijevamo

mogućnost realnog financiranja državne potrošnje,

◦Nemogućnost zaduživanja u zemlji ili inozemstvu

Osnovni cilj postaje ublažavanje inflacije. 3. listopada 1993.godine uvodi se

Stabilizacijski program. Pri provođenju ovoga programa bilo je

potrebno upotrijebiti različite vrste instrumenata i mjera.

Nakon što je uveden Stabilizacijski program, njegovo izvršenje je bilo predviđeno u 3 faze:◦1. FAZA: postizanje brze dezinflacije◦2. FAZA:intenziviranje strukturnih promjena

u privredi◦3. FAZA:eksterna konvertibilnost, te

osigurati čvrste temelje za ekonomski rast.

Antiinflacijski program smanjivanja hiperinflacije predstavljao je prvu fazu Stabilizacijskog programa

Osnovni cilj tog programa bio je smanjenje inflacije sa razine 30% mjesečno na 10% do kraja 1993. godine, kao i održavanje inflacije u 1994. godini na razini ispod 5% mjesečno

Upotrijebljena je antiinflacijska šok-politika, kao i drugi instrumenti takvih programa:◦ a)Iznenadna devalvacija domaće valute i

fiksiranje za čvrstu valutu,◦ b)Smanjivanje i usporavanje novčane mase,◦ c)Ukidanje indeksacije cijena i plaća,◦ d)Nastojanje da se smanji budžetska potrošnja, te◦ e)Osamostaljivanje središnje banke.

Prilikom primjene Programa zamrznute su plaće i devizni tečaj, dok su se druge cijene slobodno određivale na tržištu

Iznenadna devalvacija hrvatskog dinara Fiksiranje tečaja –tečajnim sidrom Uvedena Kuna (u svibnju 1994) Kasnije kada je tržište počelo djelovati, tečaj

je pao (aprecijacija, uvoz postaje jeftiniji)

Fiskalnom politikom bilo je predviđeno povećanje poreznih prihoda i smanjenje troškova, kao i fiskalna reforma (uvođenje PDV-a)

Restriktivna politika dohotka – uvedena su ograničenja na povećanje mase plaća u sektorima koje kontrolira država

No postoje i neke negativne posljedice ovakvih programa i to su većinom: ◦ Opadanje proizvodnje i zaposlenosti,◦ Nelikvidnost banaka i poduzeća,◦ Opadanje životnog standarda posebno među

slojevima nižih primanja,◦ Povećanje socijalno-političkih napetosti.

Osnovni cilj antiinflacijskog programa je obaranje inflacije i stabiliziranje deviznog tečaja

Osnovni negativni efekt dezinflacije -visoke kamatne stope, nelikvidnost, neočekivana aprecijacija koja je omogućila znatno povećanje uvoza robe

RH -formalno se primjenjuje sustav upravljanoga fluktuiranja tečaja, a u stvarnosti se devizni tečaj primjenjuje kao nominalno sidro unutar uskih granica koje nisu transparentne

Izbor sustava deviznog tečaja nije nimalo lagan i određen je mnogobrojnim čimbenicima kao što su:◦ Veličina ekonomije,◦ Otvorenost ekonomije,◦ Struktura izvoza,◦ Stupanj razvijenosti,◦ Mobilnost faktora rada i◦ Kapitalnih tokova

U prvih jedanaest mjeseci 2009. inflacija iznosila2,4%.

Inflacija je u 3,1% u prvih jedanaest mjeseci 2009. godine zabilježila rast od 3,1%, dok je u studenome 2009. godišnji rast inflacije iznosio 0,9%.

U studenome 2009. očekivalo se da će se godišnja stopa inflacije blago povećati s 3,0% u prosincu 2009. na 3,1% u prosincu 2010. godini, dok će se prosječna godišnja stopa inflacije povećati na 2,7%.

MMF u izvješću podsjeća kako je Hrvatska i dalje jedina zemlja koja je na godišnjoj razini zabilježila pad gospodarskog rasta.

Predviđa se slabi oporavak, no građani ga neće osjetiti zbog visokih stopa inflacije.

U Hrvatskoj se predviđa rast inflacije na što je osjetan porast s obzirom na prošlu godinu kada je inflacija iznosila u prosjeku

2,3%.

Inflacija je prekomjerno povećanje novčane mase u optjecaju, što dovodi do smanjenja vrijednosti novca.

Inflacija za sobom povlači i neke direktne posljedice poput(smanjenja zaliha, porasta materijalne proizvodnje, smanjenja uvoza i porasta izvoza) te indirektne(porast cijena, porast potražnje za kreditima..)

Kombinacija mjera antiinflacijske politike ovisi o uzroku/karakteru inflacije. 

Index.hr - http://www.index.hr/tag/12234/inflacija.aspx

Antiinflacijska politika, Wikipedia - http://hr.wikipedia.org/wiki/Antiinflacijska_politika

Smith, A.: Bogatstvo naroda, Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Masmedia, Zagreb, 2005. 

Mishkin, F.S.: Ekonomija novca, bankarstva i financijskih tržišta, MATE d.o.o., Zagreb, 2010.

Zahvaljujemo se na pažnji!!