hrvatska poljoprivredna agencija - hpa.hr · 5 predgovor prošlo je 100 godina od početka rada...
Post on 02-Jan-2019
224 Views
Preview:
TRANSCRIPT
HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA
Nakladnik HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA Za nakladnika dr. sc. Zdravko Barać Autori dr. sc. Zdravko Barać, dr. sc. Maja Dražić, Drago Solić, dipl. ing., Željka Fatović, dipl. ing., Vesna Bulić, dipl. ing., dr. sc. Zdenko Ivkić, mr. sc. Marija Špehar, Željko Mahnet, dipl. ing., Danijel Mulc, dipl. ing., Franjo Poljak, dipl. ing., Eva Lučić Robić, univ. spec. oec., Gordana Duvnjak, dipl. ing. Lektor: Maja Bukna, prof. Grafička priprema i tisak: „ZEBRA“, Vinkovci Naklada 1.000 primjeraka CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 851660. ISBN 978‐953‐6526‐57‐4
HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA
100 GODINA ORGANIZIRANOG UZGOJNO‐SELEKCIJSKOG
RADA U STOČARSTVU HRVATSKE
Križevci, rujan 2013.
5
PREDGOVOR
Prošlo je 100 godina od početka rada prvog marvogojskog saveza osnovanog u Sv. Ivanu Žabno, ustrojenog od u to vrijeme aktivnih marvogojskih udruga. Temeljna potreba za udruživanjem proizašla je iz nastojanja za što je moguće učinkovitijim organiziranjem provedbe uzgojnih mjera i što kvalitetnijim i pouzdanijim odabirom najboljih jedinki iz populacije kako bi iz generacije u generaciju dobivali kvalitetnije potomke. Vođeni uvijek istim razlozima, istim ciljevima, prateći i prilagođavajući se europskim trendovima unaprjeđivan je sustav provedbe uzgojnih mjera u Republici Hrvatskoj, a mijenjali su se i organizacijski oblici njihove provedbe: od prvog, spome‐nutog Saveza marvogojskih udruga iz 1913. godine i već tada prvih pokušaja organi‐ziranja kontrole mliječnosti u stadima krava te pokušaja objedinjavanja matične evidencije iz više udruga uzgajivača goveda, preko Zadružnog stočarskog saveza Hrvatske, zatim Stočarskog selekcijskog centra Hrvatske, Poljoprivrednog centra Hrvatske, Hrvatskog stočarskog selekcijskog centra, Hrvatskog stočarskog centra, pa sve do današnjih dana kada uzgojne programe provode središnji uzgajivački savezi i Hrvatska poljoprivredna agencija.
Mijenjali su se trendovi u europskoj uzgojnoj politici, mijenjali su se nazivi organi‐zacijskih sustava provedbe uzgojnih mjera, ali je cilj odgovornih za provedbu uzgoj‐nih programa uvijek bio isti: proizvesti nove generacije boljih, odnosno željenih pro‐izvodnih svojstava, u čemu se, kada se osvrnemo u prošlost i sagledamo sve ono što je napravljeno, u značajnoj mjeri i uspjelo.
Hrvatska poljoprivredna agencija je izravni baštinik tradicije započete prije 100 godina u Sv. Ivanu Žabno, i institucija je koja je izrasla iz sustava koji je godinama bio odgovoran za provedbu uzgojnih mjera. Izravni je pravni sljednik Hrvatskog stočar‐sko selekcijskog centra, koji je osnovala Vlada Republike Hrvatske 1994. godine kao instituciju odgovornu za provedbu uzgojnih programa i koji 2003. godine mijenja na‐ziv u Hrvatski stočarski centar, a od 2009. nosi današnji naziv. Hrvatska poljoprivred‐na agencija je, bez obzira na naziv koji je nosila kroz vrijeme koje je iza nas, uvijek bila jedan od važnijih stupova provedbe programa uzgoja za sve vrste i pasmine sto‐ke. Tako je i danas kada sve svoje aktivnosti u segmentu kontrole proizvodnosti, te‐stiranja i procjene uzgojnih vrijednosti provodi prema međunarodno utvrđenim standardima definiranim u Međunarodnom komitetu za kontrolu proizvodnosti do‐maćih životinja (International Committee for Animal Recording ‐ ICAR), a što potvr‐đuje i odgovarajućim certifikatom koji izdaje navedena međunarodna organizacija.
6
Uz Hrvatsku poljoprivrednu agenciju, u današnje vrijeme, središnji uzgajivački sa‐vezi sa uzgajivačkim udrugama, svojim članicama, predstavljaju nezaobilazan čimbe‐nik provedbe uzgojnih programa. U posljednjih petnaestak godina u značajnoj mjeri oživljava rad uzgojnih udruženja, nakon čega je uslijedilo i formiranje središnjih uz‐gajivačkih saveza, ovlaštenih od Ministarstva poljoprivrede za provedbu uzgojnih programa. Uzgajivački savezi postaju nositelji uzgojno‐selekcijskog rada i mjesto kreiranja uzgojne politike, pri čemu Hrvatska poljoprivredna agencija ostaje znača‐jan čimbenik provedbe uzgojnih programa, odgovorna za organizaciju i provedbu kontrole proizvodnosti, testiranje stoke i procjenu uzgojnih vrijednosti odnosno genetskog vrjednovanja jedinki uključenih u provedbu uzgojnih programa.
Razdoblje od 100 godina organiziranog, neprekinutog uzgojnog rada u nekoj zemlji predstavlja i u svjetskim razmjerima vrijedan i rijedak jubilej te smo s puno prava i puno ponosa dali sebi u zadaću da na dostojan način obilježimo ovu vrijednu obljetnicu. S obilježavanjem smo započeli u Svetom Ivanu Žabno, sredinom lipnja ove godine, događanjem pod nazivom Dani hrvatskog simentalca, koje su organizi‐rali Hrvatska poljoprivredna agencija i Središnji savez hrvatskih uzgajivača simental‐skog goveda, a na kojem smo uz izložbu simentalskih krava organizirali i međuna‐rodni forum o uzgoju simentalca uz sudjelovanje domaćih stočarskih stručnjaka te naših dragih kolega i prijatelja iz Austrije, Bavarske, Švicarske i Češke. Tijekom cijele godine u Mljekarskom listu kroz seriju članaka podsjećamo na povijest uzgoja stoke u Hrvatskoj. Glavno, središnje obilježavanje ovog vrijednog jubileja upriličeno je za vrijeme Državne stočarske izložbe u Gudovcu, početkom rujna. Tom prilikom pred‐stavit će se glavna obilježja stogodišnjeg organiziranog uzgoja stoke u Hrvatskoj, za‐bilježena i u ovoj knjizi, a upriličit će se i prikaz danas najboljih grla stoke iz domaćeg uzgoja, čime se odaje priznanje hrvatskim stočarima za njihov dosadašnji rad, uz po‐ticaj na nastavak i daljnje usavršavanje proizvodnje na gospodarstvima.
I kako je već istaknuto, malo je država u Svijetu koje se mogu pohvaliti stogodi‐šnjom tradicijom organiziranog uzgojnog rada u stočarstvu, stoga obilježavanje ovog vrijednog jubileja u Republici Hrvatskoj predstavlja ne samo čast nego i obvezu pre‐ma svim ranijim generacijama, kojima i na ovaj način izražavamo zahvalnost za trud koji su uložili u razvoj i održavanje kontinuiteta ovog važnog segmenta unaprjeđenja stočarske proizvodnje.
v. d. ravnatelja
Hrvatske poljoprivredne agencije dr. sc. Zdravko Barać
7
KAZALO
PREDGOVOR_________________________________________________________5
1. GOVEDARSTVO ___________________________________________________10 1.1. Povijesne zakonske pretpostavkerazvoja uzgojno‐selekcijskog rada________ 11
1.1.1. Političke prilike i njihov utjecaj na razvoj stočarstva početkom XIX. stoljeća _________________________________________________ 11
1.1.2. Stočarsko zakonodavstvo ___________________________________ 13 1.2. Početci organiziranoguzgojno‐selekcijskog rada _______________________ 17
1.2.1. Uvozi goveda od 1826. do 1918. godine________________________ 17
1.2.2. Udruživanje uzgajivača goveda_______________________________ 25
1.2.3. Osnivanje Saveza marvogojskih udruga ________________________ 31 1.2.4. Izmjere i ocjene goveda ____________________________________ 34 1.2.5. Kontrola mliječnosti _______________________________________ 36 1.2.6. Stočarske izložbe__________________________________________ 38 1.2.7. Osnivanje centralne matične kartoteke ________________________ 41 1.2.8. Utemeljenje jedinstvene selekcijske službe _____________________ 44
1.3. Provedba nacionalnih uzgojnih programa ____________________________ 47 1.3.1. Uzgojni program iz 1974. godine _____________________________ 49 1.3.2. Uzgojni program iz 1991. godine _____________________________ 53 1.3.3. Uzgojni program iz 2007. godine _____________________________ 58
1.4. Sadašnje stanje uzgoja govedau Hrvatskoj ____________________________ 60 1.4.1. Broj krava _______________________________________________ 60 1.4.2. Provedba uzgojnog programa________________________________ 65 1.4.3. Mesne pasmine___________________________________________ 87 1.4.4. Genetsko vrjednovanje_____________________________________ 89 1.4.5. Genomska selekcija________________________________________ 94 1.4.6. Izvorne i zaštićene pasmine _________________________________ 96
1.5. „Dani hrvatskog simentalca“_______________________________________ 98 1.6. Zaključak _____________________________________________________ 105
2. SVINJOGOJSTVO__________________________________________________106 2.1. Povijest uzgoja svinjana hrvatskim prostorima________________________ 107 2.2. Plan i program uzgoja svinja iz 1997. godine _________________________ 115
8
2.2.1. Pokazatelji svinjogojske proizvodnje __________________________116 2.2.2. Provedba uzgojnog programa _______________________________116
2.3. Rezultati uzgojno‐selekcijskog rada u razdoblju od 1993. do 2012. ________119 2.3.1. Brojčano stanje i struktura proizvodne populacije _______________119 2.3.2. Plodnost uzgojno valjanih krmača ____________________________125 2.3.3. Rezultati tova i mesnatost svinja na liniji klanja _________________126 2.3.4. Test mladih nerasta _______________________________________128 2.3.5. Prodaja uzgojno valjanih rasplodnih svinja _____________________130 2.3.6. Umjetno osjemenjivanje ___________________________________131
2.4. Zaključak ______________________________________________________133
3. OVČARSTVO ____________________________________________________ 134 3.1. Povijesni pregled uzgoja ovaca u Hrvatskoj ___________________________135 3.2. Program uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj __________________________145
3.2.1. Pokazatelji ovčarske proizvodnje _____________________________147 3.3. Uloga i značaj uzgojnih udruženja u provedbi uzgojnih programa _________153 3.4 Zaključak ______________________________________________________155
4. KOZARSTVO ____________________________________________________ 156 4.1. Povijesni pregled uzgoja koza u Hrvatskoj ____________________________157 4.2. Program uzgoja koza u Republici Hrvatskoj ___________________________160
4.2.1. Pokazatelji kozarske proizvodnje _____________________________162 4.3. Uloga i značaj uzgojnih udruženja u provedbi uzgojnih programa _________167 4.4. Zaključak ______________________________________________________167
5. KONJOGOJSTVO_________________________________________________ 170 5.1. Povijest uzgoja konja na području Hrvatske___________________________171 5.2. Hrvatske pasmine konja __________________________________________173
5.2.1. Početci uzgoja konja za sport i rekreaciju ______________________177 5.3. Razvoj modela provedbe uzgojnih programa__________________________179
5.3.1. Nositelji provedbe uzgojnih programa_________________________180 5.4. Pregled sadašnjeg stanja u konjogojstvu _____________________________182 5.5. Perspektive konjogojstva _________________________________________189
6. PERADARSTVO __________________________________________________ 190 6.1. Zagorski puran__________________________________________________192
9
6.2. Kokoš hrvatica _________________________________________________ 195 6.3. Zaključak _____________________________________________________ 197
7. PČELARSTVO ____________________________________________________198 7.1. Sadašnje pčelarstvo_____________________________________________ 201 7.2. Uzgoj i selekcija matica __________________________________________ 202 7.3. Provedba uzgojnog programa_____________________________________ 204
7.3.1. Rezultati testiranja _______________________________________ 205 7.4. Zaključak _____________________________________________________ 207
8. LITERATURA ____________________________________________________208
1. GOVEDARSTVO
______________________________________________________________________________
11
1.1. Povijesne zakonske pretpostavke razvoja uzgojno‐selekcijskog rada
1.1.1. Političke prilike i njihov utjecaj na razvoj stočarstva početkom XIX. stoljeća
Industrijska revolucija koja je zahvatila Europu krajem XVIII. stoljeća na naše je prostore vrlo sporo prodirala. U to doba kod nas su još vladali feudalni društveni odnosi, a Hr‐vatska je bila sastavni dio Ugarske odnosno Austro‐Ugarske Monarhije. Do napuštanja feudalizma, staleških povlastica i kmetske podčinjenosti u Hrvatskoj je došlo upravo u vrije‐me revolucionarnih zbivanja 1848. godine. Ban Josip Jelačić ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj i u travnju 1848. god. donio proglas kojim oslobađa sve seljake „za navieke od tlake go‐spodske i svake daće“, kao i od crkvene desetine.
Na prijedlog zagrebačkog biskupa Jurja Haulika 1841. u Zagrebu je osnovano Hrvatsko‐slavonsko gospodarsko dru‐štvo koje je imalo velik utjecaj na razvoj poljoprivrede, a ti‐me i stočarstva na našim prostorima. Hrvatsko‐slavonsko gospodarsko društvo osnivalo je „gospodarske podružnice“ i u drugim gradovima i preko njih djelovalo na razvoj hrvat‐skog gospodarstva. Kako je u to doba utjecaj države na ra‐zvoj poljoprivrede bio vrlo malen, upravo je Hrvatsko‐sla‐vonsko gospodarsko društvo postalo pokretač i nositelj ra‐zvoja na tom području. Uz ostalo, „gospodarske podružni‐ce“ bile su mjesto nabave i razdiobe uvezenih rasplodnih goveda niz godina. Na skupštini Društva 1842. donesen je zaključak da se pregleda i popiše sveukupna marva u Kralje‐vini i da se uvede marvinski katastar kao temelj boljem živi‐nogojstvu. Na prijedlog Hrvatsko‐slavonskog gospodarskog društva pod predsjedanjem biskupa Haulika, predloženo je Hrvatskoj zemaljskoj vladi osnivanje i otvorenje gospodar‐ske škole. Ministar unutarnjih poslova Austro‐Ugarske Mo‐narhije Alexandar Bach izvijestio je 1853. godine bana J. Je‐lačića da je odobreno otvaranje gospodarske škole te je u
_______________________________________________________________________________
12
Križevcima pronađena povoljna lokacija na kojoj bi se takav zavod mogao podići. Tako je, unatoč financijskim problemi‐ma, 19. studenog 1860. otvoreno Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima koje je imalo neprocjenjivu važnost za razvoj poljoprivrede, a osobito stočarstva.
Hrvatsko‐slavonsko gospodarsko društvo 1876. godine podnosi Hrvatskoj zemaljskoj vladi „prijedlog za unapređe‐nje stočarstva Hrvatske“ u kojem se predlaže korištenje bikova „pepinjera“, čiji bi uvoz i držanje subvencionirala Vla‐da. Nadalje se predlaže organiziranje izložbi stoke i davanje nagrada za uspješan uzgoj te da se čim prije „Matica o hrvatskoj marvi uvede“. U sklopu prijedloga o unaprjeđiva‐nju stočarstva predlaže se Hrvatskom saboru da se što prije donese zakonska osnova o promicanju govedarstva te da se Hrvatsko‐slavonskom gospodarskom društvu dodijeli sub‐vencija od 10.000 forinti za nabavu rasplodnih bikova. Hrvatska zemaljska vlada od 1876. počinje dodjeljivati redo‐vite subvencije za uvoz bikova podružnicama Društva uz obvezu da se „ponajviše za oplemenjivanje domaćeg stočar‐stva mogu upotrijebiti“.
Gospodarska podružnica Križevci (kadrovi osnovane ško‐le) sastavlja osnovu za razvoj stočarstva koja je temelj budu‐ćeg statuta prema kojem bi trebale djelovati sve gospodar‐ske podružnice. Okosnicu Statuta čine prijedlozi:
1. da se u zemaljskom uzgoju osigura jedan rasplodni bik na 80 krava,
2. da se za oplemenjivanje domaćih goveda upotrebljava meltalsko govedo, a u pomanjkanju dovoljnog broja mel‐talskog da se pripuštaju križanci domaćeg goveda s mel‐talcem.
Uz navedene smjernice, predviđa se kupnja bikova od Gospodarskog učilišta i dodjela junica u seljački uzgoj. Statut predviđa i zabranu izlaska bičića od jedne do dvije godine na pašu s „čordom“ te osnivanje povjerenstava za uzgoj stoke.
Izdanja Slavonskog gospodarskog društva
Kraljevsko gospodarsko išumarsko učilište u Križevcima
______________________________________________________________________________
13
1.1.2. Stočarsko zakonodavstvo
Nakon Revolucije i ukidanja kmetstva 1848. godine zbile su se važne društvene promjene na tadašnjem području Hrvatske. Carskim patentom 1853. godine ukida se pravo ispaše stoke u vlasništvu seljaka na vlastelinskim posjedima, bez odštete u novcu ili naravi. Carski patent 1857. godine određuje odvajanje dijela vlastelinskih šuma i pašnjaka za potrebe bivših kmetova u njihovo zajedničko vlasništvo, tzv. urbarijalnu općinu. Preostalo zemljište, „alodije“, ostaju u vlasništvu bivšeg vlastelina. Tim procesima na selu dolazi do specifičnog oblika vlasništva nad urbarijalnim općinama, nazvanima “zemljišne zajednice”. Propisima donesenima 1894. godine zemljišne zajednice tretirane su kao pravne osobe i vlasnici ovlašteničkog prava mogli su slobodno ras‐polagati svojim dijelom, ali ga i otuđiti prema svojoj volji. U razvoju stočarstva zemljišne zajednice imale su ogromno značenje te znatno pridonijele rastu broja goveda, prometu pa i izvozu stoke i mesa iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije.
Austro‐ugarskom nagodbom 1867., odnosno Hrvatsko‐ugarskom nagodbom 1868. godine Hrvatska, Slavonija i Dal‐macija ostvaruju potpunu autonomiju u području unutarnjih poslova, što je imalo pozitivan učinak na razvoj poljoprivre‐de odnosno stočarstva. Dolaskom I. Mažuranića za bana po‐činje i važna zakonodavna aktivnost.
Godine 1874. donosi se „Zadružni zakon“ kojim se odre‐đuju pojedinosti diobe kućnih zadruga, zatim „Zakon o puč‐kom školstvu i preparandijama“ kojim se određuje da se preko nastavnog programa učiteljima daje podloga za podu‐čavanje djece o osnovama poljoprivredne proizvodnje. Za vrijeme banovanja bana I. Mažuranića utvrđena je gruntov‐nica, donesen zakon o zemljarini te neki veterinarski propi‐si.
Vlada bana I. Mažuranića 1876. godine prvi puta odobra‐va sredstva u iznosu 8.000 forinti iz državnoga proračuna, od kojih se dio koristio za nabavu rasplodne stoke.
Hrvatski sabor 1879. godine prihvaća prijedlog Hrvatsko‐slavonskog gospodarskog društva da se iz proračuna odobri Ban Ivan Mažuranić
_______________________________________________________________________________
14
subvencija od 20.000 forinti za podupiranje stočarstva i dru‐gih grana gospodarstva. Iako sredstva nisu bila velika, ipak su omogućila da se za potrebe seljačkih gospodarstava uve‐zu rasplodni bikovi i junice europskih pasmina.
Naredbom Hrvatske vlade 1886. godine naređuje se općinama da uzgajaju čistokrvne bikove za rasplod (nakon uvoza junica i bikova čistokrvne pasmine) i da vode trajnu brigu o tomu da se prigoj čistokrvnih bikova u pojedinim mjestima njihova područja neprekidno podržava (no, još uvijek bez plana i pasminskog usmjerenja).
Grof Josip Drašković 1891. godine organizira konferenci‐ju gospodarsko‐stočarskih stručnjaka s ciljem rasprave o stanju stočarstva Hrvatske i Slavonije i početcima područja uzgoja kvalitetnih rasplodnih goveda. Poticajima i rezultati‐ma s te konferencije osniva se na sjeverozapadu Hrvatske područje gdje se za oplodnju autohtone buše upotrebljavaju meltalski i pincgavski bikovi te tako stvara sve bolje i bolje govedo. To je područje poslije prihvatilo najveći broj uveze‐nih bikova i na njemu se razvio uzgojno‐selekcijski rad pu‐tem marvogojskih udruga i poslije Saveza marvogojskih udruga.
Naredbom Vlade iz 1895. godine, u eri veće nabave biko‐va i junica iz uvoza, određeno je da općina podmiruje ma‐njak bikova i drži ih o svojem trošku ako na području općine nema dovoljno privatnih bikova i bikova gospodarskih po‐družnica (u odnosu 1:80). Iste godine u Zakon se uvodi obveza licenciranja bikova.
Prvi veterinarski zakon donesen je 1888. godine pod na‐zivom „Zakon ob uređenju veterinarstva“, a provedbeni na‐putak donesen je krajem iste godine. Zakon regulira položaj i zadaću veterinarske službe, pograničnu službu, dezinfekci‐ju na željeznicama i brodovima, pregled mesa i stoke te obrađuje pojedine zarazne bolesti. Predviđeno je osnivanje Veterinarske zaklade kao pravnog tijela. Sredstva Veterinar‐ske zaklade služila su, prije svega, za suzbijanje i likvidiranje stočnih zaraza, zatim za podizanje ustanova i postrojenja ko‐ja služe u provedbi redarstveno‐veterinarskih propisa, una‐prjeđenje veterinarstva, kao i subvencije pri nabavi bikova.
Grb obitelji Drašković
______________________________________________________________________________
15
Pasminska struktura goveda u Hrvatskoj i Slavoniji u 19. stoljeću, prije uvođenja subvencija za nabavu rasplodnih goveda.
Pasminska područja goveda predviđena provedbenim naputkom u Zakonu o promicanju stočarstva od 23. prosinca 1908. godine.
_______________________________________________________________________________
16
Zakon o promicanju stočarstva iz 1905. godine sadrži osam članaka koji određuju upotrebu rasplodnjaka, nadzor nad provedbom zakonom donesenih mjera, odvajanje ras‐plodnjaka te kaznene mjere. Naputkom je propisano deset mjera:
• uređenje pasminskih uzgojnih kotara za pojedine vrste stoke
• uređenje stočarskih povjerenstava
• licenciranje rasplodnjaka
• nabava rasplodnjaka koji su potrebni povrh licenciranih te nabava pasminskih čistokrvnih plotkinja
• uređenje zemaljskih matičnih knjiga za stoku
• podupiranje uzgajivača koji othrane i za javne rasplodne svrhe rabe valjane rasplodnjake s podupiranjem marvo‐gojskih zadruga
• izložbe i nagrađivanje valjane pašne stoke uopće
• podjeljivanje valjanih pripašnih životinja u privatnu njegu
• uređenje paše i prostora
• statistika stoke i trgovine sa stokom.
Vlada Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pratećim pravnim aktima (Provedbeni naputak iz 1908. godine o pro‐vedbi Zakona o promicanju stočarstva) regulira određena značajnija područja stočarstva te tako utvrđuje pasminsku rajonizaciju, licenciranje rasplodnjaka, određuje stočarska povjerenstva koja su imala vrlo značajne zadatke u provedbi stočarske politike.
______________________________________________________________________________
17
1.2. Početci organiziranog uzgojno‐selekcijskog rada
1.2.1. Uvozi goveda od 1826. do 1918. godine
Stočarstvo u Hrvatskoj XIX. stoljeća ekstenzivnog je ka‐raktera i temelji se na pasminama buša i podolac. U gove‐darstvu se životinje nedovoljno timare. Obitavaju u lošim objektima, ispaša je na površinama iza žetve i berbe kukuru‐za, površinama ugara, zapuštenim pašnjacima i šumama, bez korištenja koncentriranih krmiva. Zimska ishrana bila je posebno problematična.
Početkom XIX. stoljeća govedarska je proizvodnja bila usmjerena na uzgoj radnih životinja i proizvodnju stajskog gnoja, a u drugoj polovici stoljeća počela se usmjeravati prema proizvodnji goveđeg mesa, ali još uvijek ne i mlijeka.
Ukidanje kmetstva 1848. godine utječe na intenzifikaciju poljoprivredne proizvodnje, osobito na vlastelinstvima koja uvode nove tehnologije: željezni plug, vuču na parni pogon itd. Odustaje se od tropolja i znatan dio površina preorava se za industrijsko i krmno bilje. Razvojem industrije poveća‐va se broj gradskog stanovništva, a time i potrošnja mesa, posebice goveđeg. Takva kretanja uvjetuju povećanje broja goveda, što je prema Stipetiću (1959.) vidljivo iz sljedeće ta‐blice.
Kretanje broja goveda u Hrvatskoj 1857. – 1921. godine
Godina Broj goveda Indeks 1857. 884.945 100,00 1869. 786.848 88,92 1880. 838.138 94,71 1895. 1.043.992 117,98 1911. 1.268.329 143,33 1921. 1.206.059 136,29
U istom razdoblju prema Stipetiću (1959.) bilježimo pro‐
daju goveda i teladi izvan Hrvatske.
Proglas o ukinuću kmetstva
_______________________________________________________________________________
18
Prodaja goveda i teladi
Godina Broj goveda Broj teladi 1904. 119.165 22.732 1905. 130.196 23.274
Mnogi vlastelini nastojali su uvozom stranih pasmina po‐
boljšati vlastiti uzgoj, što se odrazilo i na širu populaciju. Prvi zabilježeni uvoz goveda strane pasmine s ciljem uzgoja u čistoj krvi, ali i korištenjem bikova u široj populaciji u vlasni‐štvu seljaka, za pretapanje buše, zbio se na biskupskom ima‐nju u Konjščini. Zagrebački biskup Alagović uvezao je 1826. godine na biskupsko imanje nekoliko goveda tuks‐zilertal‐ske pasmine. Tijekom uzgoja i razmnažanja, seljaci iz okolice Konjščine križali su ta goveda sa zagorskim bušama pa je s vremenom, a vjerojatno i nakon povratnog križanja, nastalo prvo govedo domaćeg imena – zagorsko govedo. Ono se održalo sve do kraja XIX. stoljeća kada mu se gubi trag zbog križanja s drugim pasminama koje su ulazile u zemlju.
Sljedeći registrirani uvoz je zabilježen 1853. godine u Đakovu, na đakovačkom biskupskom vlastelinstvu biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Riječ je o 60 krava i jednom biku marijadvorske pasmine, mesno‐radnog tipa, u cilju proiz‐vodnje bikova za narodno gospodarstvo. Vlastelinstvo 1868. godine uvozi 30 krava i jednog bika istočnofrizijske pasmine (glava i vrat crni), čime prelazi na mliječni tip goveda. Jedan je od razloga vjerojatno već postojeća „Švajcerija“ – pogon za preradu mlijeka. No ova je pasmina, bez obzira na dobar prijam kod domaćih proizvođača, zbog lošijih uvjeta držanja bila pokošena tuberkulozom i brzo je nestala iz uzgoja.
U vremenu između 1826. i 1889. godine nailazimo na bilješke o uvozu niza pasmina. Grof Drašković uvozi na ima‐nje u Opeku (koje preuzima grof Bombelles) bernska šarena goveda (preteča današnjeg simentalca). Prema navodima veterinara Thalmeira, grof Festetić uzgaja u okolici Čakovca mađarskog podolca „gljufa“. Veleposjednik markiz de Pien‐nes (Vrbovec) pokušava sa shorthornima i normandijskim govedom. Mihalavićevi 1882. godine uvoze iz Moravske 10 krava i jednog bika Kuhlander pasmine, soj simentalske pasmine. „Lenarćić (1887. godine) piše da je na majuru Kra‐
______________________________________________________________________________
19
ljevce kod Valpova naišao na krave shorthorna, algajske i holandske pasmine s nastojanjem da se križanjem dobiju prikladne životinje“. Grof Drašković u V. Bukovcu uzgaja pincgavca, a poslije niži – manji soj pincgavca – meltalsko govedo iz Koruške. Grof Jelačić od 1889. godine u Novim Dvorima uzgaja mirctalska goveda, a kasnije prelazi na uz‐goj simentalca. U Slavoniji se aklimatiziralo Bonyhadsko go‐vedo, nastalo u Mađarskoj križanjem s bernskim i simental‐skim govedom. S uvezenim bikovima križao se domaći po‐dolac.
Nakon tih povećanih uvoza iskristalizirala su se mnoga stajališta u pogledu izbora pasmine, problema vezanih za aklimatizaciju uvezenih goveda, njegu, držanje te drugih uvjeta koje su ove kvalitetne pasmine tražile. Prvi registrira‐ni ciljani uvoz u skladu s tadašnjom pasminskom politikom obavilo je Učilište u Križevcima 1871. godine. Uvezene su 4 krave, 10 junica i jedan rasplodni bik pincgavske pasmine iz Austrije (lakši meltalski soj).
Da bi se moglo utvrditi kojom pasminom i na koji način treba dalje oplemenjivati bušu, na pokusno dobro Božjako‐vina postavljen je 1898. godine pokus. Usporedo s bušom, u pokus su stavljena grla pincgavske, simentalske i oberintal‐ske pasmine. Temeljem dobivenih rezultata došlo se do za‐ključka da buša nije prikladna ni za proizvodnju mesa, ni mli‐jeka, a zbog male težine tijela nije prikladna za rad. Pincgav‐sko, oberintalsko i simentalsko govedo aklimatizirat će se uz određene teškoće i moći će biti nositeljem proizvodnje mli‐jeka i mesa, te za rad. U razdoblju 1896. ‐ 1900. godine utvr‐đen je put pretapanja domaćih pasmina, i to meltalskom, zatim pincgavskom pa simentalskom pasminom u sjeveroza‐padnoj Hrvatskoj, oberintalskom u Dalmaciji. Ove su se pas‐mine prilično brzo aklimatizirale na našu klimu i uvjete koji kod nas vladaju (u većini slučajeva već nakon 3 generacije).
Uvođenjem pincgavca u zemaljski uzgoj dobiveni su za‐paženi rezultati. Veliki uspjeh oplemenjivanja s pincgavskom pasminom u relativno kratkom vremenu proširio se na po‐dručju oko Vrbovca, gdje je 1904. godine formirana prva Marvogojska udruga za ovu pasminu.
Bik pincgavske pasmine
_______________________________________________________________________________
20
U to je vrijeme pincgavac bilo govedo boljih proizvodnih (mlijeko, meso) i radnih sposobnosti u odnosu na postojeća goveda. Naravno, vodilo se računa i o težini teljenja te mo‐gućnosti proizvodnje kvalitetnije stočne hrane, pa je pincga‐vac dugi niz godina bio glavni meliorator naših pasmina go‐veda.
Nakon pincgavskog goveda uvozi se simentalac te on vremenom preuzima vodeću ulogu i mjesto u našem gove‐darstvu. Prvi uvoz simentalskog goveda u Hrvatsku zabilje‐žen je 1885. godine na veleposjedu vlastelina Ohlmullera u Kosnici, u blizini Velike Gorice. Uvezen je 1 bik i 11 krava, a iduće godine još 11 junica. Subvencijom Hrvatske zemaljske vlade, dvije godine poslije, nabavljena su na imanju istog vlastelina još 2 bika, 6 mladih krava s prvim teletom i 2 ju‐nice, od kojih je jedna bila steona. Nakon Ohlmullera, uvoz nastavlja Poljoprivredna škola u Križevcima i radi pokusa 1887. godine uvozi 2 krave i 1 bika simentalske pasmine.
Smotra pincgavca – Vrbovec
______________________________________________________________________________
21
Uvoz se ponavlja 1892. godine, ali se grla zbog TBC‐a likvidi‐raju i 1900. godine nema više niti jednog simentalca u staja‐ma Učilišta. Unatoč tomu, rezultati pokusa u Božjakovini naveli su školu u Križevcima da 1905. godine ponovno uveze simentalce.
Hrvatska zemaljska vlada uvezla je 1903. godine prve ju‐nice simentalske pasmine i smjestila ih na poljoprivredno dobro u Božjakovini. Uvoz u svrhu ispitivanja simentalca na‐stavlja se i 1904. godine, kada se na poljoprivredno dobro Božjakovina uvozi prvi značajniji kontingent od 54 rasplodna bika kupljena u Badenu (Njemačka) i 5 steonih junica kuplje‐nih u Badenu i Simmenthalu (Švicarska). Kako je interes za uvezena grla bio velik, Hrvatska zemaljska vlada uvezla je 1905. godine 46 junica i mladih krava (prvotelki) iz Švicarske i Njemačke te ih prvi puta stavila na javnu dražbu (aukciju). Na javnu dražbu pristiglo je preko 200 zainteresiranih go‐spodara. Uz velike posjednike i gospodarske zavode prvi pu‐
Simentalac kao radno govedo
_______________________________________________________________________________
22
ta su se kao interesenti, a na poticaj Gospodarskog učilišta iz Križevaca, pojavila i dva seljačka gospodarstva, i to Franje Požgaja i Nikole Tarasa iz Cirkvene, koji su kupili 3 simental‐ske junice za iznos od 2.240 kruna. To je u ono vrijeme bio jako velik iznos i za veće posjednike. Junice su se uspješno aklimatizirale, otelile i pokazale dobre proizvodne osobine.
U Zagrebu je 1906. godine održana velika gospodarska izložba na kojoj su ovim izložbenim grlima, sada već u kate‐goriji krava, dodijeljene nagrade u vrijednosti od 300 kruna u zlatu. Franjo Požgaj je na toj izložbi prodao i prvog uzgoje‐nog bika starog 10 mjeseci za 900 kruna, a Nikola Taras ta‐kođer bika za 800 kruna.
Takav uspjeh marvogojaca iz okolice Sv. Ivana Žabno imao je znatan utjecaj na ostale marvogojce pa je stoga po‐većan interes za nabavu novih goveda simentalske pasmine te se iste godine uvozi još 5 grla.
Posebna stručna komisija, koja je za Hrvatsku zemaljsku vladu nabavljala stoku iz inozemstva, formirana je 1907. godine. Iste je godine Komisija, izaslana u Njemačku (Baden) i Švicarsku, nabavila 78 bikova i junica za marvogojce s područja Svetog Ivana Žabno.
Zbog bržeg rasta, veće muznosti i tovnosti, simentalsku pasminu su brzo prihvatili i stočari ostalih područja Hrvat‐ske. U početnim godinama oplemenjivanja simentalcem godišnje se uvozilo oko 300 bikova, što je bilo od velikog značaja za širenje simentalca u naše krajeve. Udruge su po‐stavile pravila za svoj rad koja su odobrena od strane Hrvatske zemaljske vlade.
Veliki interes stočara za simentalskom pasminom naveo je Hrvatsku zemaljsku vladu da u 1914. godini najavi novi uvoz junica iz Švicarske i Njemačke uz sljedeće uvjete:
a. Nabavljaju se neoplođene junice 16 – 20 mjeseci.
b. Junice se nabavljaju prije svega za marvogojske udruge jer tu djeluju čistokrvni bikovi. Stočari, ako nisu članovi marvogojske udruge a preuzimaju junice, dužni su se učlaniti u marvogojske udruge. Simentalski bik
______________________________________________________________________________
23
c. Potencijalni kupci trebaju uplatiti kod Zemaljske blagajne 600 kruna po junici, uz obavezu da eventualnu razliku uplate mjesec dana nakon preuzimanja.
d. Naručitelji plaćaju samo cijenu junice, a Zemaljska vlada plaća sve ostale troškove (dopremu, carinu i ostale tro‐škove nabave).
e. Junice se odmah otpremaju naručitelju putem marvogoj‐skih udruga ili podružnice HSGD‐a odnosno gospodarskih udruženja.
f. Preuzete junice naručitelj ne smije prodavati u inozem‐stvo bez posebne dozvole Zemaljske vlade, a muško po‐tomstvo dužan je u prvom redu ponuditi Zemaljskoj vladi u otkup za uzgojne svrhe.
g. Hrvatska zemaljska vlada daje jamstva na rasplodnu upo‐rabivost i uvjete na tuberkulozu.
h. Narudžbe se primaju preko općine.
i. Naručitelji se mogu o svojem trošku priključiti nabavnom povjerenstvu.
Taj najavljeni uvoz nije obavljen zbog I. svjetskog rata, kao i svi drugi do 1918. godine. Tek 1918. godine uvezeno je iz bernskog kantona i Švicarske 35 bikova i 170 krava. Kasni‐jih godina uvoz je slabio, jer su udruge nakon rata ojačale i proizvodile kvalitetan materijal.
Broj goveda i pasminski sastav u Hrvatskoj i Slavoniji
Broj goveda Pasmina
1895. % 1911. % Domaće pasmine buša i podolac 738.674 81,3 480.071 42,3 Oplemenjene pasmine i križanci sa simentalcem, pincgavcem i oberintalcem
169.684 18,7 654.591 57.7
Bivoli 422 195 Ukupno: 908.780 100 1,134.857 100
Izvor: Izvješće o radu Zemaljske gospodarske uprave Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1909. 1911., Zagreb, 1914. godine)
_______________________________________________________________________________
24
Bez obzira na šarolikost križanaca, ne može se poreći po‐četni uspjeh u postupnom pretapanju autohtonih pasmina prema postavljenim ciljevima jer je značajno povećan udio grla oplemenjen križanjima.
______________________________________________________________________________
25
1.2.2. Udruživanje uzgajivača goveda
Osnivanje marvogojskih udruga
Prvi pokušaji organiziranja uzgajivača zabilježeni su 1896. godine, 36 godina nakon početka rada Kraljevskog gospo‐darskog i šumarskog učilišta u Križevcima, gdje je gospodar‐ska podružnica Hrvatsko‐slavonskog gospodarskog društva, na poticaj nastavnog osoblja škole, pokrenula osnivanje marvogojske zadruge koja se zvala „Marvogojstvena zadru‐ga gospodarske podružnice“ u Križevcima. Pravila Zadruge potvrdila je Hrvatska zemaljska vlada 2. 3. 1896. Unatoč na‐porima, pokušaj nije uspio i Zadruga nije počela s radom, ni nakon ponovljenih pokušaja.
U Vrbovcu 1904. godine osnovana je prva marvogojska udruga (koja se održala do 1958. godine) za uzgoj goveda pincgavske pasmine i njezinih sojeva. U udruzi Vrbovec i nekoliko poslije osnovanih udruga proizvodio se čistokrvni ženski i muški pomladak za sva područja gdje se uzgajalo pincgavsko govedo (kotari Sunja, Kostajnica, Petrinja, Glina, Vrginmost, Dvor na Uni i dio Vojnića).
Nabavom 78 bikova i junica simentalske pasmine za se‐ljake s područja Svetog Ivana Žabno i okolice postavljeni su temelji za osnivanje prve marvogojske udruge u Sv. Ivanu Žabno te je na poticaj stručnjaka Križevačkog učilišta osno‐vana „Hrvatska marvogojska udruga za uzgoj simentalca“. Pravila Udruge odobrena su odlukom Hrvatske zemaljske vlade, a glasila su:
- strogo odabiranje priplodne stoke,
- nabava i uzdržavanje kvalitetnih bikova,
- uređenje matičnih knjiga,
- priređivanje izložbi i sajmova rasplodne stoke,
- redovno i obavezno cijepljenje tuberkulinom, te izdvajanje bolesnih grla,
- uzajamno osiguranje stoke,
- kontrola muznosti,
- posredovanje kod nabave i prodaje rasplodne stoke.
_______________________________________________________________________________
26
Pravila su utvrdila svrhu udruge: „udomiti i racionalnim uzgojem raširiti goveda zajamčeno čistokrvne pasmine, koja su u ovom kraju uvedena importom originalnih pripašnih životinja iz Švicarske i Badenske s osobitim obzirom na go‐jaznost i dojnost“. Razdoblje je to naglog formiranja udruga i u drugim mjestima. Osim Marvogojske udruge uspostavlje‐ne u Velikoj Gorici 1906., bilježimo i osnivanje sljedećih:
Marvogojska udruga Gola, 1908. godine
Marvogojska udruga Sveta Nedjelja, 1909. godine
Marvogojska udruga Đurđevac, 1910. godine
Marvogojska udruga Nova Gradiška, 1910. godine
Marvogojska udruga Hercegovac, 1910. godine
Marvogojska udruga Virje, 1912. godine
Marvogojska udruga Križevci, 1912. godine
Marvogojska udruga Virovski Konaci, 1912. godine
Marvogojska udruga Rečica, 1912. godine
Marvogojska udruga Bela, 1912. godine
Marvogojska udruga Jaska, 1912. godine
Marvogojska udruga Stupnik kraj Zagreba, 1912. godine
Marvogojska udruga Bedekovčina, 1912. godine
Marvogojska udruga Križ, 1912. godine
Marvogojska udruga Oborovo, 1913. godine
Marvogojska udruga Nova Rača, 1914. godine
Rat je prekinuo daljnje osnivanje udruga. Tadašnjih 18 marvogojskih udruga velik je uspjeh u organizacijskom smi‐slu i u smislu prihvaćanja ideje o zajedništvu i radu po utvr‐đenim pravilima. Marvogojske udruge postale su izvor biko‐va pepinjera čistokrvne simentalske pasmine.
Neke su udruge uz čistokrvne uzgajale i križance, a cilj ta‐kvih udruga bio je „pravilnim uzgojem udomiti čistokrvna
______________________________________________________________________________
27
grla zajamčeno čistokrvne simentalske pasmine, zatim upo‐rabom samo čistokrvnih bikova usavršiti dosadašnju simen‐talsku križančad, te ju dotjerati do čistokrvnosti“ (cit. Veteri‐narski vjesnik). Takve „kontrolne udruge“ za simentalske kri‐žance imale su cilj „podržati vrijednost dosadašnje simental‐ske križančadi“. U tu svrhu izabrat će se križane simentalske krave lijepih oblika, čvrstog ustroja i dobre dojnosti, prova‐đat će se kontrola o potrošku hrane i proizvodnji mlijeka u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu (cit. Šmalcelj I., 1943.). „Kontrolne udruge“ nisu se održale iz više razloga, a najveći je što nisu mogle provoditi redovitu kontrolu mliječ‐nosti. Preostale udruge uzgajale su simentalsku pasminu goveda u čistoj krvi.
Nedovoljna zainteresiranost novonastale Kraljevine SHS i Vlade nakon I. svjetskog rata smanjila je i usporila razvoj stočarstva.
Proizvodnjom kvalitetne stoke uz djelovanje zakona po‐nude i potražnje, članovi udruga imali su gospodarske kori‐sti i poticaj za proširenje proizvodnje, a uz to se povećavao broj gospodara koji su prelazili na kvalitetniji uzgoj. U vre‐menu od osnivanja do uvođenja kontrole proizvodnih svoj‐
_______________________________________________________________________________
28
stava selekcijskih grla državni organi subvencijama su stimu‐lirali proizvodnju posebno muških rasplodnjaka i osiguravali kvalitetniju oplodnju kako bi se proces oplemenjivanja što više ubrzao. Prodaja čistokrvnih bikova marvogojskih udru‐ga u zemaljski uzgoj u razdoblju od 1930. do 1953. godine prikazana je u sljedećoj tablici.
Prodaja čistokrvnih bikova od 1930. do 1953. god.
Godina Broj bikova
Indeks Prosjek 714=100
Godina Broj bikova
Indeks Prosjek 714=100
1930. 1.178 165,0 1942. 875 122,6 1931. 1.042 146,0 1943. 599 83,9 1932. 536 75,1 1944. 71 10,0 1933. 1.183 165,7 1945. 146 20,5 1934. 1.103 154,5 1946. 562 78,7 1935. 1.221 171,0 1947. 519 72,7 1936. 829 116,1 1948. 655 91,7 1937. 971 136,0 1949. 651 91,2 1938. 911 127,6 1950. 342 47,9 1939. 890 124,7 1951. 205 28,7 1940. 967 135,4 1952. 313 43,8 1941. 963 134,9 1953. 418 58,6
Simentalsko blago
______________________________________________________________________________
29
II. svjetski rat (1944. i 1945.), kao i početak primjene umjetnog osjemenjivanja 1948. godine, djelovali su desti‐mulativno na uzgajivače rasplodnih bikova, čime je smanjen broj plasiranih bikova u zemaljski uzgoj. Stanica za umjetno osjemenjivanje goveda počela je s radom 17. srpnja 1948. godine (iste godine je započela primjena umjetnog osjeme‐njivanja), a poslije je prerasla u Centar za umjetno osjeme‐njivanje.
Tipovi marvogojskih udruga
Kroz vrijeme od osnivanja udruga do uvođenja kontrole proizvodnih svojstava selekcijskih grla državni organi i ostali gospodarski čimbenici stimulirali su proizvodnju subvencija‐ma, posebice bikova, i osiguravali kvalitetniju oplodnju kako bi se proces oplemenjivanja, pretapanjem autohtonih pas‐mina, što više ubrzao i postigao konačni cilj gospodarenja u govedarstvu s materijalom koji je kvalitetan i donosi gospo‐darski probitak. Osnovni je cilj marvogojskih udruga, a posli‐je i saveza marvogojskih udruga, da uz selekcijske mjere i
Simentalska krava i tele
_______________________________________________________________________________
30
zahvate unaprjeđuju govedarstvo i uzgojem kvalitetnih živo‐tinja ojačaju ekonomski položaj proizvođača i društvenu za‐jednicu u cjelini. Proizvodnjom kvalitetne stoke članovi udruga imali su gospodarske koristi i poticaj za proširenje proizvodnje.
Sve marvogojske udruge nisu obavljale sve propisane ili, bolje reći, željene zadatke, tako da, prema Prohaski, 1919. godine razlikujemo:
a) najniži stupanj udruge koji se bavi zajedničkom nabavom i držanjem rasplodnjaka. Nabavlja se bik i oplođuje udruž‐ne krave, a skokovina se naplaćuje – taj tip nije bio pro‐širen.
b) srednji stupanj udruga bavi se uzgojem čistokrvnih gove‐da, vode se uzgojne, matične i prigojne knjige, uzgajaju se čistokrvni bikovi, priređuju izložbe i nagrađivanja uz
Spomen‐ploča Hrvatskoj marvogojskoj udruzi i Savezu marvogojskih udruga Sveti Ivan Žabno.
______________________________________________________________________________
31
sajmove rasplodne stoke. Organizira se skupna nabava stočne hrane i stelje, cijepljenje krava te predavanja.
c) najviši stupanj marvogojskih udruga čine one udruge ko‐je se bave oplemenjivanjem primitivnih pasmina i dalj‐njim oplemenjivanjem djelomično oplemenjenih pasmi‐na. Takvim stupnjevanjem razvrstavale su se udruge do 1930.
godine, odnosno do uvođenja obvezne kontrole mliječnosti.
1.2.3. Osnivanje Saveza marvogojskih udruga
Kako je uočen problem nedostatka veza i koordinacije među postojećim udrugama, na Skupštini udruge u Svetom Ivanu Žabno 18. lipnja 1911. godine predloženo je da se osnuje „Savez hrvatskih marvogojskih udruga“.
Na sastanku predstavnika marvogojskih udruga Rečice, Jaske, Bijele i Svetog Ivana Žabno 1912. iznijeti su prijedlozi pravila Saveza:
- omogućiti zajedničku prodaju goveda i isključenjem kon‐kurencije,
- nastojati da se kod uzgoja čistokrvnih pasmina (simental‐ske i pincgavske) polaže važnost na mliječnost, mesnost, iskorištavanje hrane, zdravlje i oblik,
- nabavljati stoku iz dokazano valjanih stada (čistokrvnu),
- voditi individualnu kontrolu proizvodnje i hranidbe ras‐plodnih goveda,
- voditi matičnu evidenciju za familije udružnih grla koje po‐rota izabere,
- priređivati izložbe,
- obavljati cijepljenje stoke i
- osigurati prodaju stočnih proizvoda i pružati stručnu pomoć osoblju udruga.
Utvrđeno je da sjedište Saveza bude Sveti Ivan Žabno, a početak rada 1913. godine. Savez se nije ni konstituirao, a
_______________________________________________________________________________
32
rat je 1914. godine prekinuo svaki rad na daljnjoj organiza‐ciji zamišljenih i pravilima utvrđenih zadaća.
Analizirajući stanje, članovi udruge su nakon rata došli na ideju da priđu revitalizaciji Saveza marvogojskih udruga. Na inicijativu Marvogojske udruge Sv. Ivan Žabno na osni‐vačkoj skupštini 24. kolovoza 1919. predlaže se oživljavanje rada Saveza. Od 25 marvogojskih udruga na skupštinu ih je pozvano 18, no odazvalo se samo sedam: Sveti Ivan Žabno, Đurđevac, Virovski Konaci, Virje, Oborovo, Križevci i Vrbo‐vec. Od pristiglih predstavnika marvogojskih udruga, šest ih je organiziralo simentalske, a samo Vrbovec udrugu za pinc‐gavska goveda.
Predložena Pravila Saveza su prihvaćena te je 1926. go‐dine ponovno osnovan „Savez marvogojskih udruga“ sa sjedištem u Žabnom. Tada je Savezu pristupilo 40 udruga.
______________________________________________________________________________
33
Stanje članstva u udrugama 1932. godine izgledalo je ovako:
Udruge simentalske pasmine
Brojčano stanje stoke Naziv udruge
Godina osnivanja
Broj članova Bikova Krava Pomlatka Ukupno
1. Velika Gorica 1906. 67 1 120 136 257 2. Nova Gradiška 1907 21 2 27 41 70 3. Gola 1908. 60 8 99 110 217 4. Sv. Ivan Žabno 1908. 182 2 368 468 838 5. Bela 1910. 18 ‐ 30 28 58 6. Đurđevac 1910. 149 6 224 293 523 7. Hercegovac 1910. 70 2 111 149 262 8. Križevci 1912. 82 2 139 201 342 9. Virje 1912. 124 2 194 252 448 10. Virovski Konaci 1912. 49 ‐ 69 112 181 11. Oborovo 1913. 56 ‐ 103 136 239 12. Visoko 1913. 9 1 20 28 49 13. Bregi Koprivnički 1914. 8 1 20 30 51 14. Nova Rača 1914. 71 2 141 172 315 15. Novigrad Podravski 1917. 37 1 54 82 137 16. Novo Čiče 1920. 22 1 70 75 146 17. Sređani Gornji 1921. 16 2 29 36 67 18. Špišić‐Bukovica 1921. 29 1 34 47 82 19. Peteranec 1922. 20 6 27 31 64 20. Brekinska 1923. 20 1 39 44 84 21. Daruvar 1923. 32 3 72 88 163 22. Ferdinandovac 1923. 40 1 51 124 142 23. Pakračka Poljana 1923. 9 2 15 26 43 24. Velika Gorica III 1923. 56 1 73 99 173 25. Virje III 1923. 18 ‐ 25 25 50 26. Veliki Grđevac 1923. 25 1 35 43 79 27. Gotalovo 1926. 16 1 21 29 51 28. Predavac 1927. 9 1 10 11 22 29. Šišljavić 1927. 32 1 47 53 101 30. Bjelovar 1928. 13 1 18 25 44 31. Donji Mosti 1928. 16 1 24 29 54 32. Korija 1928. 10 1 10 28 29 33. Lukač 1929. 7 ‐ 11 17 28 34. Kalinovac 1930. 15 1 15 17 33 35. Petrijanec 1930. 14 1 16 21 38
_______________________________________________________________________________
34
Udruge pincgavske pasmine
Brojčano stanje stoke Naziv udruge
Godina osnivanja
Broj članova Bikova Krava Pomlatka Ukupno
1. Bačuga 1929. 18 ‐ 18 24 42 2. Vrbovec 1912. 140 ‐ 243 246 489 Ukupno: 158 ‐ 261 270 531
Potkraj 1932. godine bile su ukupno 42 udruge s 1.650 članova, 2.751 kravom te ukupno 6.298 goveda.
Unatoč gospodarskoj krizi razvoj udruga i njihovo osni‐vanje se nastavlja. Tako krajem 1935. godine postoje 83 udruge uzgajivača simentalske, 7 udruga pincgavske, 3 udruge smeđe pasmine i jedna udruga buše, odnosno ukup‐no 94 udruge koje su imale 2.374 člana s 2.741 kravom, odnosno ukupno 9.128 goveda.
Godine 1937. Savez marvogojskih udruga ima već 93 udruge i osam izvornih članova te se od tada broj udruga stabilizira na oko 100 organizacija.
1.2.4. Izmjere i ocjene goveda
U početcima rada marvogojskih udruga izmjere i ocjene goveda bile su gotovo jedine mjere selekcije. Izmjera se obavljala u proljeće i jesen, a poslije, uvođenjem kontrole mužnje, samo u jesen. Rezultati izmjere obvezno se upisuju u matičnu evidenciju. Mjere se uzimaju Lydtinovim štapom, a mjere se visina grebena, duljina trupa, širina bokova i pr‐sa, dubina i opseg prsa, opseg cjevanice i težina u kilogra‐mima.
36. Severovci 1930. 7 ‐ 11 10 21 37. Veliki Zdenci 1930. 14 1 21 34 56 38. Drnje 1930. 12 1 22 20 43 39. Pitomača 1931. 10 1 17 31 49 40. Suhopolje 1932. 12 ‐ 13 13 26 Ukupno: 1.492 63 2.490 3.214 5.767
______________________________________________________________________________
35
Ocjena bikova, junica i krava simentalske pasmine.
_______________________________________________________________________________
36
Porote za ocjenjivanje bile su sastavljene od predstavni‐ka marvogojske udruge, stručnjaka Saveza marvogojskih udruga te u načelu kotarskog ili općinskog agronoma i vete‐rinara. Predstavnik Saveza marvogojskih udruga je predsjed‐nik porotnog povjerenstva.
1.2.5. Kontrola mliječnosti
Kontrola količine namuženog mlijeka i sadržaja masti na‐zivala se apsolutnom kontrolom mliječnosti. Kada se uz to mjerila i količina utrošene hrane, nazivala se relativna kon‐trola. Kontrola mliječnosti najprije je uvedena u Danskoj 1895. godine, a 1896. u Nizozemskoj, dok 1897. godine kon‐trolu uvode Njemačka, Švedska, Finska i Škotska. Prvi poku‐šaj uvođenja kontrole mliječnosti u Hrvatskoj zbio se 1907. godine, ali bez rezultata.
Osnivanjem Saveza počela je i priprema za uvođenje sustavne kontrole te se 1912. godine na Gospodarskom uči‐lištu organizirao prvi tečaj za kontrolne asistente. Ispitu je 1913. godine pristupilo sedam redovitih i dvoje neredovitih polaznika. Predavači na tečaju bili su uvaženi stručnjaci učili‐šta, profesori dr. Ljudevit Prohaska, dr. Oberhofer i dr. Kern. Prvi asistenti obučeni su za provedbu apsolutne i relativne kontrole muže.
Ti su asistenti uoči rata 1914. godine pokušali obavljati relativnu kontrolu u marvogojskim udrugama Sv. Ivan Žabno i Velika Gorica, no zbog složenosti posla pokušaj nije uspio. Revitalizacijom Saveza 1929. godine, na skupštini koja se održala na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu zaključeno je da se kontrola obvezno uvede u sve udruge. U Savez je 1. kolovoza 1929. godine namješteno pet asistenata. Dva puta mjesečno provodila se kontrola sa sve tri mužnje: uju‐tro, popodne i navečer i uzimali uzorci za ispitivanje masti u mlijeku.
Udružni povjerenici bili su stočari, članovi udruga, koji su bilježili namužene količine mlijeka u priručne knjižice, a kon‐trolni asistenti ispitivali su postotak masti i podatke upisivali u kontrolne listove.
„Predstavnici marvogoj‐ske udruge kao porotnici mahom su dobri stočari, upućeni u sistem ocjenji‐vanja i od prirode nada‐reni za taj posao, a inače su objektivni i nepristra‐ni. Porotnici po moguć‐nosti ostaju više godina.“
(Jeličić, 1947.)
______________________________________________________________________________
37
Kontrola u udrugama počela je 1. siječnja 1930. Savez je tada raspolagao s devet asistenata i bio je prisiljen organi‐zirati novi tečaj (dvomjesečni), koji je položilo 12 asistenata, pa se broj asistenata u Savezu povećao na 19 osoba. Kon‐trola se provodila uz pomoć „udružnih povjerenika“ i kon‐trolnih asistenata. Većim brojem udružnih povjerenika omo‐gućena je provedba kontrole dva puta mjesečno. Tijekom vremena i boljom organizacijom kontrolu obavljaju 22 asi‐stenta i 86 kontrolnih povjerenika. Kako je posao kontrolnih povjerenika bio volonterski, a oduzimao im puno vremena, dolazilo je do problema u angažiranju članova udruge za taj posao, pa se zbog toga i drugih razloga 1937. godine ukida rad povjerenika i ostaju na tom poslu samo 22 asistenta. Tada svaki asistent kontrolira između 80 i 220 krava (Aus‐lender, 1973.). Promjenom koju smo spomenuli, a u cilju kvalitetnog obavljanja posla, od 1938. godine kontrola mli‐jeka s dva puta smanjuje se na jednom mjesečno (kontrolni asistenti), a ispitivanje masti na četiri puta godišnje, odnos‐no svaka tri mjeseca. Ispitivanje masti u početku se obav‐ljalo Morsinovim načinom, a sredinom 20. stoljeća prešlo se na Gerberovu metodu.
_______________________________________________________________________________
38
1.2.6. Stočarske izložbe
Prva Dalmatinsko‐hrvatsko‐slavonska izložba organizira‐na je i održana u Zagrebu 1864. godine, a nositelj organiza‐cije bilo je Hrvatsko‐slavonsko gospodarsko društvo.
Udruge uzgajivača goveda organizirale su brojne izložbe, posebice nakon donošenja Zakona o promicanju stočarstva iz 1905. godine te uz potporu Hrvatske zemaljske vlade. Naj‐više je izložbi održano 1912. i 1913. godine (preko 12 godi‐šnje), s više od 600 grla na pojedinim izložbama. Naputkom o provedbi Zakona o promicanju stočarstva bila je detaljno propisana vrsta izložbi, organizatori i osiguranje sredstava te su izložbe bile regionalne (općinske, kotarske, županijske) ili zemaljske.
Zgrada u Zagrebu ispred koje je održana prva izložba 1864. godine.
______________________________________________________________________________
39
Katalog izložbe u Zagrebu 1864. godine.
_______________________________________________________________________________
40
Regionalne izložbe održavane su kada je organizator osigurao sredstva za ukupne režije i 50 % nagradnog fonda, a Hrvatska zemaljska vlada preostalih 50 % sredstava. Općinske i kotarske izložbe održavale su se povremeno, a županijske u pravilu svake druge godine. U izložbenom povjerenstvu obvezno je bio izaslanik Hrvatske zemaljske vlade. Zemaljske izložbe održavane su svake pete godine u Zagrebu. Za te je izložbe ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao posebnog povjerenika koji je koordini‐rao rad svih sudionika. U razdoblju od 1918. do 1941. godi‐ne takav je oblik rada prestao, a ponovno je zaživio nakon Drugog svjetskog rata, od 1965. do 1980. godine. Nagrađi‐vanje je bilo u skladu s osiguranim sredstvima. Uz obvezne diplome, dijeljene su nagrade u novcu i materijalnim dobri‐ma, često velikih vrijednosti.
______________________________________________________________________________
41
1.2.7. Osnivanje centralne matične kartoteke
Prvi uvozi goveda (više od 60 godina) nisu sadržavali po‐datke za uvezene životinje, nego su grla kupovana po obli‐ku, tipu i sekundarnim svojstvima mliječnog odnosno me‐snog tipa. Osnutkom Saveza hrvatskih marvogojskih udruga 1913. godine nastojalo se vođenje knjiga dovesti na višu razinu, no osim osnovnih pokazatelja, većina životinja nije imala podatke o proizvodnim svojstvima. Tek revitalizacijom Saveza marvogojskih udruga 1926. godine i početcima apsolutne kontrole proizvodnje mlijeka, podatci o grlu bili su upotpunjeni svim najvažnijim pokazateljima.
U to vrijeme uzgojne knjige sastojale su se od:
• matične knjige krava,
• matične knjige bikova pepinjera,
• prigojne knjige teladi,
• knjige pripusnica i
• pripusnog registra.
_______________________________________________________________________________
42
Matična knjiga krava temelj je matičnog knjigovodstva i sastoji se od matičnih listova pojedinih životinja. Matični list sadrži broj i opis životinje, ime i prezime uzgajivača i vlasni‐ka, dan upisa u matičnu knjigu, dan i uzrok izlučivanja, po‐datke o podrijetlu za tri i više generacija, podatke o plodno‐sti, mliječnosti i upotrebi pomlatka, zdravlju, ocjenjivanju i izmjeri te podatke o nagrađivanju. Poželjna je i slika, no do‐voljan je samo crtež karakterističnih oznaka. Matična knjiga bikova pepinjera sadrži podatke samo onih bikova koje je stručna porota odabrala za rasplod. Prigojna knjiga teladi sadrži popis teladi od krava upisanih u matičnu knjigu krava i očeva upisanih u knjigu bikova. Svako tele označavano je u desno uho rednim brojem prigojne knjige tetoviranjem, a inicijali udruge upisivani su u lijevo uho. Teletu je bilo po‐trebno utvrditi i potvrditi identitet, uz prisutnost kontrolnog povjerenika i najbližeg susjeda. Tele se prijavljivalo do tri dana od teljenja tajniku udruge. Krajnji rok tetoviranja tele‐ta bio je deset dana. Knjiga pripusnica i zapisnik nalaze se kod „bikara“, koji danomice redom upisuju sve pripuste. Pe‐digre sadržava propisane podatke s podrijetlom, a izdaje se pri prometu grla.
Godine 1933. počele su pripreme za izradu centralne matične kartoteke pri Savezu marvogojskih udruga, prvo za bikove, a zatim za krave. U udrugama se sređuju i ažuriraju svi podatci u matičnim knjigama bikova i krava, a zatim se tako sređene knjige od 1939. postupno povlače u Savez radi prijepisa.
U knjigu bikova upisuju se svi bikovi uvezeni od 1907. godine, kao i domaći bikovi koji su se nalazili u udrugama. Centralna matična knjiga osnovana je i za sve matične krave po pasminama goveda koje su uzgajane u udrugama. Doja‐vom uzgojnih promjena na terenu ažurirala se centralna matična kartoteka. Ona je sadržavala podatke za više od 11.500 krava simentalske pasmine, oko 1.000 krava pinc‐gavske te manji broj krava ostalih pasmina. Sadržavala je i podatke za sve bikove koji su se nalazili u udrugama od pr‐vog dana. Na taj način Savez je postao jedinstvena uzgojna cjelina te je uspješno vodio selekcijski rad na cijelom podru‐
Glavna matična knjiga za krave
Matična knjiga za bikove
______________________________________________________________________________
43
čju. Dokumente o podrijetlu stoke kao i druge dokumente od tada je izdavao Savez, a ne više same udruge.
Pred početak II. svjetskog rata (1940.), na poticaj Među‐narodnog kongresa za jedinstveno vođenje matičnih knjiga za goveda, stvoren je jedinstveni jugoslavenski Herd‐book sa sjedištem u Beogradu u kojem je vođena jedinstvena knjiga elitnih bikova i krava. Pravo upisa u Herd‐book imala su samo grla s punim podrijetlom i odgovarajućom proiz‐vodnjom, a podatke su davali savezi. Uskoro nakon njegova formiranja izbio je II. svjetski rat tako da je prestao s radom. Nakon rata udruge obnavljaju ratom uništenu stoku.
Godine 1953. u Savez su učlanjene 72 stočarske udruge, od čega 66 za uzgoj simentalskog, 5 udruga za uzgoj pinc‐gavskog i jedna za uzgoj istarskog goveda.
Izložba simentalskih krava
_______________________________________________________________________________
44
1.2.8. Utemeljenje jedinstvene selekcijske službe
Sredinom XX. stoljeća dolazi do promjena u radu selekcij‐skih službi, koje će rezultirati boljim uzgojnim rezultatima. Od 1955. godine se ponovno publiciraju podatci o laktacij‐skoj proizvodnji mlijeka, dok se progeno testiranje bikova provodi od 1956. godine. U jesen 1957. godine Savez mar‐vogojskih udruga pripaja se Zadružnom stočarskom savezu Hrvatske, a marvogojske udruge prelaze u govedarske ogranke poljoprivrednih zadruga. Na taj je način u Hrvat‐skoj stvorena jedinstvena uzgojno‐selekcijska organizacija koja objedinjuje rad na selekciji stoke društvenog i privat‐nog sektora. Zadružni stočarski savez Hrvatske djeluje do 1. prosinca 1960.
U trenutku stvaranja jedinstvene selekcijske službe se‐lekcijom je ukupno bilo obuhvaćeno 19.712 krava u 431 sta‐du sljedeće strukture:
- poljoprivredna dobra (10.584 krave u 102 stada)
- zadružne ekonomije (2.125 krava u 93 stada)
- stočarski ogranci (3.524 krave u 161 stadu)
- marvogojske udruge (3.479 krava u 75 stada)
Smotra krava različitih pasmina
______________________________________________________________________________
45
Uzgojno‐selekcijski rad na privatnom sektoru i na zadruž‐nim ekonomijama odvija se preko stručnih službi zadružnih stočarskih saveza, dok poljoprivredna dobra imaju vlastitu stručnu službu koja izravno surađuje s republičkom selekcij‐skom ustanovom.
Karakteristika ovog razdoblja je povećanje broja rasplod‐nih goveda u društvenom sektoru. U prvo vrijeme imanja se orijentiraju na nabavu simentalskih krava i junica iz individu‐alnih gospodarstava, dok se od sedamdesetih godina sve više okreću uvozu mliječnih pasmina (frizijac, rotbunt). Uvo‐zilo se holštajnsko govedo kao izrazito mliječna pasmina, a postojeća crnošara goveda pretapaju se u holštajna. Broj rasplodnih goveda na društvenim imanjima dosegnuo je vrh 1960. godine sa 63.025 grla, od čega 47.934 krave i junice.
Nakon 1960. godine taj broj stalno pada. Tako je potkraj 1972. godine iznosio 20.793 grla odnosno 18.924 krava i rasplodnih junica. U stočarskim ograncima od 1957. do
Prikaz simentalskog blaga
_______________________________________________________________________________
46
1959. godine broj rasplodne stoke raste, što je u vezi s veli‐kim interesom za rasplodnom stokom. Nakon toga zani‐manje slabi, pa paralelno pada i broj stoke pod selekcijom. Tako je 1959. godine u 312 govedarskih ogranaka bilo 35.840 matičnih krava i junica, a od tada se taj broj počeo postupno smanjivati.
Selekcijskim radom se Zadružni stočarski savez bavi do 1960. godine i tada, po zakonu, organizacijski dio rada osta‐je u Zadružnom savezu Hrvatske, tj. njegovim članicama „poljoprivrednim zadrugama“, a stručni rad prelazi u novo‐osnovani Stočarski selekcijski centar Hrvatske koji počinje s radom 1. prosinca 1960. godine, a od 1975. godine djeluje u sastavu Poljoprivrednog centra Hrvatske.
Uredbom Vlade Republike Hrvatske iz 1994. godine kao ustanova za obavljanje selekcije u stočarstvu i poljoprivredi osnovan je Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar.
Uredbom Vlade RH o izmjenama i dopunama Uredbe o Hrvatskom stočarsko‐selekcijskom centru iz 2003. godine mijenja se naziv u Hrvatski stočarski centar, te se dodjeljuju poslovi vezani uz provedbu poticaja te obilježavanje i evi‐denciju domaćih životinja.
Uredbom Vlade RH o izmjenama i dopunama Uredbe o Hrvatskom stočarskom centru 2009. godine mijenja se naziv u Hrvatska poljoprivredna agencija, koja putem svojih do‐bro organiziranih područnih ureda provodi aktivnosti na cijelom području Republike Hrvatske i kao takva oslonac je i servis stočarskom sektoru te određenim djelatnostima veza‐nim za poljoprivrednu proizvodnju.
______________________________________________________________________________
47
1.3. Provedba nacionalnih uzgojnih programa
Zadružni stočarski savez se uzgojno‐selekcijskim radom bavi samo kratko vrijeme (do 1960.), kada se nastavlja re‐forma uzgojnog sektora. Organizacijski dio rada ostaje u Za‐družnom savezu Hrvatske, a stručni rad prelazi u novoosno‐vani Stočarski selekcijski centar Hrvatske (SSC). SSC počinje s radom 1. 12. 1960., a od 1975. godine djeluje u sastavu Poljoprivrednog centra Hrvatske. Računalnu obradu podata‐ka SSC je započeo 1967. godine. SSC od 1965. godine prati kretanje oplodnje goveda, što je bilo povezano s realizaci‐jom premija za mlijeko (od te godine se ona primjenjuje i za privatni sektor). Uvjet za dobivanje premije je bio da uzgaji‐vač (vlasnik) mora plotkinje oploditi kvalitetnim bikovima. To je podrazumijevalo ili umjetno osjemjenjenje ili korište‐nje matičnih bikova u prirodnom pripustu. Prema podatci‐ma iz 1965. godine umjetno osjemenjivanje je obavljeno na
Bik simentalske pasmine
_______________________________________________________________________________
48
više od 265.000 plotkinja ili 45 % ukupnog broja (u 1968. go‐dini je ukupan broj plotkinja bio čak 620.000).
Prirodni pripust kvalitetnim bikovima poznatog podrije‐tla doseže vrhunac 1973. godine, kada je oplođeno 113.800 plotkinja ili 20 %. U tom razdoblju postoji i najveći broj biko‐va u pripustu (preko 900), nakon čega dolazi do smanjenja njihovog broja. Plotkinje su bile obuhvaćene selekcijom ni‐žeg tipa, što znači da su krave bile označene, selekcijska služba registrirala je oteljenu telad, a za svako tele morala je biti priložena vjerodostojna pripusnica. Ovakav rad je rezul‐tirao da je u 1971. godini zabilježen najveći broj kontrolira‐nih krava (128.765). Zatim dolazi do ukidanja kriterija kon‐trolne krave i registracija teljenja, a propis vezan uz kvalitet‐nu oplodnju svodi se na izdavanje potvrda od strane poljo‐privrednog inspektora o provođenju kvalitetne oplodnje. Zbog navedenih promjena SSC od 1972. godine nastavlja rad samo s matičnim kravama, te uvodi novu kategoriju Z krava (zemaljska kontrola). To su bile krave u tipu pasmine,
Rezultati uzgojnog rada
______________________________________________________________________________
49
no bez podrijetla, a uglavnom se nalaze u stajama u kojima već postoje matične krave. Podatci o Z kravama su prikup‐ljani od selekcijskih službi u poljoprivrednim zadrugama i društvenim dobrima s onih područja gdje se provodio uzgoj‐no‐selekcijski rad, uz konzultacije s veterinarskim stanica‐ma. Tamo gdje se selekcija nije provodila, podatke su do‐stavljale izravno veterinarske stanice ili stručne službe poje‐dinih općina.
1.3.1. Uzgojni program iz 1974. godine
Prvi Program gojidbene izgradnje u govedarstvu Hrvat‐ske izrađen je 1973. godine na inicijativu Republičkog sekre‐tarijata za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumar‐stvo. Izradila ga je skupina stručnjaka iz SSC‐a, centara za umjetno osjemenjivanje goveda, stočarskih zavoda te Agro‐nomskog fakulteta iz Zagreba. Svrha programa bila je pove‐ćanje proizvodnih kapaciteta za osobine mliječnosti i mes‐natosti kod postojećih pasmina goveda. S provedbom Pro‐grama započelo se 1974. godine nakon usklađivanja rada selekcijske i veterinarske službe, testne stanice za perfor‐mance i progeni test, selekcijskih službi na velikim farmama društvenog sektora i brojnih privatnih proizvođača. Sljede‐će, 1975. godine dolazi do osnivanja Poljoprivrednog centra Hrvatske, sa Stočarskim selekcijskim centrom kao jednim od OOUR‐a, kao nositeljem uzgojno‐selekcijskog rada. Treba istaknuti da je Zagreb 1974. godine bio domaćin osnivačkoj skupštini Svjetskog simentalskog saveza, što govori o veli‐kom ugledu hrvatskog uzgoja.
Glavni cilj Programa bila je proizvodnja muških rasplod‐njaka. Iz domaćih stada su odabirane najbolje krave (bikov‐ske majke), a za bikovske očeve su uz domaće odabirani naj‐bolji simentalski bikovi iz Njemačke i Austrije. U Holstein‐friesian pasmini su bikovski očevi bili bikovi iz SAD‐a ili Kana‐de.
U simentalskoj pasmini je od 1974. do 1991. godine pro‐vedeno 17 krugova ciljanog sparivanja, s 300‐350 bikovskih majki i 8‐10 bikovskih očeva godišnje. Muška telad dobivena ciljanim sparivanjem bikovskih majki i bikovskih očeva
_______________________________________________________________________________
50
Priprema i izložba goveda
(usmjerena oplodnja) preuzimana je od 1974. godine u Per‐formance testnu stanicu Varaždin, gdje se obavljao test na vlastiti rast i razvoj. Ovisno o rezultatu testa životinje sa završenim testom u dobi od 365 dana svrstavane su u jednu od triju kategorija: za umjetno osjemenjivanje, prirodni pri‐pust ili za izlučenje.
Još prije početka provedbe Programa (1970.) najprije su u PIK Vinkovci, a zatim u Centar za unapređenje stočarstva u Osijeku stigli prvi Holstein bikovi (Sover i Saturn), čime je započelo pretapanje istočnofrizijske u Holstein pasminu, a
______________________________________________________________________________
51
što se u kasnijim godinama djelomično nastavilo i u simen‐talskoj pasmini. Uslijed toga došlo je do povećanja udjela Holsteina, čime se postupno smanjivao udio simentalske pasmine. U sklopu Holstein programa su također odabirane bikovske majke (40‐60 krava s velikih društvenih farmi) i bi‐kovski očevi (3‐5 bikova iz SAD‐a). Sva dobivena muška telad uzgajana je na društvenim farmama ili u Centru za unapre‐đivanje stočarstva u Osijeku. Tijekom Programa provedeno je sedam krugova usmjerene oplodnje s 26 bikovskih očeva, od kojih je sjeme 23 bika uvezeno iz SAD‐a, a preostala dva bika su bila iz Centra za unapređenje stočarstva iz Osijeka (Sover i Star). Planskim osjemenjivanjem dobivena su 73 muška teleta koja su kao mladi bikovi ušli u test osjemenji‐vanja. Od 1988. godine do 1991. mladi bikovi bili su u čeka‐nju na Belju (korišteni u kontroliranom prirodnom pripustu). Program se prekida 1991. godine zbog rata.
Uzgojni program za smeđu pasminu je trajao od 1974. do 1984., a dobivena muška telad (10 grla) testirana je tako‐đer u Performance testnoj stanici u Varaždinu. Nakon toga, zbog nedovoljne veličine matične populacije, performance test prestaje, a bikovi za umjetno osjemenjivanje nabavljaju se iz Slovenije, Austrije i Njemačke.
Nakon što su mladi bikovi završili perfornmance test, naj‐bolji su odlazili u centre za umjetno osjemenjivanje. Po do‐lasku u centre, bikovi su ulazili u test osjemenjivanja (300‐500 doza po biku), gdje su njima nasumično osjemenjivane krave (osim bikovskih majki) radi dobivanja dovoljnog broja kćeri. Dobivanjem prvih potomaka započinjala je provedba progenog testa (najprije biološki, zatim meso, pa mlijeko).
Biološkim testom se ocjenjivala uzgojna vrijednost biko‐va za osobine degenerativnih mana i za pojavu teških telje‐nja u krava. Test se obavljao na dvjema osnovicama: test na teško teljenje prema veličini teleta zbog izravnog utjecaja oca (utjecaj oca); test na teško teljenje prema nasljednoj komponenti koju otac prenosi na kćer koja kod poroda utje‐če na tijek teljenja (utjecaj majke). Zadnji biološki test je obavljen 1991. godine, te se nakon toga više ne provodi na isti način.
_______________________________________________________________________________
52
Test tovnih osobina se u početku obavljao u sklopu Vete‐rinarske stanice Varaždin. Odlukom Komisije za provedbu uzgojnog programa (1984.) utemeljena je testna stanica za progeni test na tovne osobine u Hrsovu. U njoj je testirano 14 – 15 bikova godišnje, s po 12 sinova po biku. Provođenje testa obavljano je u organizaciji Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske iz Zagreba, i u suradnji sa SSC‐om.
Mladi bikovi u performance testu
______________________________________________________________________________
53
Test osobina mliječnosti se provodio na temelju zaklju‐čenih prvih laktacija (305 dana). Temeljem kontrole mliječ‐nosti dobiveni su podatci o količinama mlijeka, a uzorci su na mliječnim farmama, poljoprivrednim stanicama i u dru‐gim kontrolnim ustanovama analizirani samo na sadržaj mli‐ječne masti. Izračun uzgojnih vrijednosti (UV) je sve do 1993. godine obavljan ručno prema tzv. CC metodi (eng. Contemporary Comparison method), a uključivao je apsolu‐tne i relativne uzgojne vrijednosti: količinu mlijeka, količinu mliječne masti i sadržaj mliječne masti. Za objavu rezultata je bilo potrebno najmanje 10 kćeri po biku, a prilikom izra‐čuna podatci su se uspoređivali s podatcima vršnjakinja iste uzgojne organizacije. Slično se postupalo i s Holstein pasmi‐nom, s razlikom što nije obavljan test tovnih osobina. Pro‐vedbu Programa je pratio porast udjela umjetnog osjeme‐njivanja (1982. godine je umjetno osjemenjeno 340.000 plotkinja ili 65 %), ali i smanjenje ukupnog broja krava.
1.3.2. Uzgojni program iz 1991. godine
Zbog napretka uzgoja i selekcije goveda nastala je potre‐ba za izradom suvremenijeg uzgojnog programa. Tako je skupina autora (SSC, centri za reprodukciju, Agronomski i Veterinarski fakultet iz Zagreba) 1991. godine kreirala Pro‐gram gojidbenog stvaranja goveda. Koordinaciju i nadzor programa je obavljao Savjet za provedbu gojidbenog pro‐grama, a koji su činili stručnjaci iz sljedećih ustanova: Sto‐čarski selekcijski centar, Agronomski fakultet iz Zagreba, selekcijske službe u kombinatima i centri za reprodukciju. Pri njegovoj izradi pazilo se na aktualne uzgojne ciljeve, od‐nosno postizanje poželjnog tipa proizvodne životinje. Pro‐gram se provodio za simentalsku i Holstein pasminu, dok je veličina aktivne populacije smeđe pasmine bila nedovoljna za njegovu cjelovitu provedbu. U to vrijeme je umjetno osjemenjivanje obavljano već na 77 % plotkinja, prirodni pripust na 2 %, a nekontrolirano je pripuštano 21 % plotki‐nja. Program se prvenstveno odvijao na aktivnoj matičnoj populaciji, a glavni je cilj bio proizvodnja kvalitetnih bikova za umjetno osjemenjivanje.
_______________________________________________________________________________
54
Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar (HSSC) je kontrolu proizvodnosti provodio na matičnoj populaciji, a uključivala je kontrolu mliječnosti i kontrolu rasploda. Kontrola mliječ‐nosti je obavljana sukladno preporukama Međunarodne organizacije za kontrolu proizvodnosti domaćih životinja (ICAR), iako je HSSC bio samo pridruženi član te organizaci‐je. Uzgojni cilj za simentalsku pasminu u proizvodnji mlijeka povećan je na 5.000 kg, s 4,0 % mliječne masti i 3,6 % bje‐lančevina. Za Holstein pasminu je uzgojni cilj postavljen na 8.000 kg mlijeka, s 3,7 % mliječne masti i 3,3 % bjelančevina. Početak provedbe Programa je bio u vrijeme Domovinskog rata, što će ostaviti dugoročne posljedice na simentalsku, a pogotovo na Holstein pasminu.
Glavni dijelovi Programa gojidbenog stvaranja goveda (1991.) su bili: izbor roditelja novih generacija bikova, test osjemenjivanje, progeno testiranje i plan korištenja sjeme‐na. Za bikovske majke su odabirane najbolje krave iz doma‐
Mladi bik simentalske pasmine
______________________________________________________________________________
55
ćih stada (vlastiti uzgoj), ali je bio sve veći broj onih koje su kao steone junice stigle iz uvoza. Pri izboru bikovskih majki su, osim podataka o proizvodnji, korišteni i podatci o vanj‐štini i podrijetlu. U simentalskom dijelu programa bikovski očevi su najvećim dijelom bili iz Njemačke i Austrije, dok su zadnji bikovski očevi iz nacionalnog uzgoja bili odabrani 1999. godine. Provedeno je 17 krugova ciljanog sparivanja, s godišnje 250‐450 bikovskih majki i 4‐6 bikovskih očeva. Dok se uzgoj mladih bikova simentalske pasmine provodio konti‐nuirano, u Holstein pasmini zbog rata to nije bio slučaj. Naj‐veći dio velikih društvenih farmi bio je u ratu uništen ili za‐postavljen pa je Program bio prekinut. Nakon obnove Hol‐stein programa (2004.) za bikovske očeve su odabirani naj‐bolji bikovi iz SAD‐a i Kanade. Simentalska muška telad iz ciljanog sparivanja preuzimana je u Performance testnu sta‐nicu Varaždin, gdje se obavljao test na vlastiti rast i razvoj koji se provodio na sličan način kao u prethodnom Progra‐mu.
U razdoblju rada Performance stanice (1974. – 2005.) te‐stirano je više od 1.700 muške teladi, pri čemu je godišnje oko 30 % odlazilo u centre za umjetno osjemenjivanje. Pe‐formance testna stanica Varaždin prestala je s radom 2005. godine, nakon čega se ovaj test nastavlja u proizvodnim (field) uvjetima. Test je temeljen na sličnim postavkama kao i stanični test i obavlja se u proizvodnim uvjetima na onim obiteljskim gospodarstvima koja udovoljavaju postavljenim standardima.
Mladi bikovi odabrani za umjetno osjemenjivanje odlazili su u centre za umjetno osjemenjivanje. Najprije su uključeni u test osjemenjivanja, nakon čega je slijedilo progeno testi‐ranje.
Biološki test je praćen kroz računalni program, a eviden‐tiraju se podatci selekcijskih službi koji se odnose na tijek te‐ljenja, stanje i težinu teleta nakon porođaja i pojavu dege‐nerativnih mana.
Progeno testiranje simentalskih bikova na osobine tov‐nosti je nastavljeno u testnoj stanici u Hrsovu. Prikupljani su podatci o prosječnom dnevnom prirastu u testu, utrošku
Simentalska krava na izložbi
_______________________________________________________________________________
56
hrane po jedinici prirasta, tjelesnim mjerama, klaoničkom randmanu (topli i hladni), ocjeni kvalitete mesa na liniji klanja i udjelu mišića u isječku dobivenom disekcijom 7 – 9 rebara (odnos meso – kosti – loj). Ocjenu kvalitete mesa obavljao je Zavod za stočarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u suradnji s HSSC‐om. Rezultati testa za tri osnov‐na parametra: dnevni prirast, hladni randman i udio mišića uspoređivani su s rezultatima vršnjaka, što je omogućilo izračun apsolutne (UV) i relativne uzgojne vrijednosti (RUV). U vrijeme zatvaranja testne stanice Hrsovo 2005. godine, Hrvatski stočarski centar (HSC) je imao uspostavljen sustav za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja životinja (KOLK), iz kojeg se preuzimaju podatci za izračun uzgojnih vrijednosti.
Progeno testiranje bikova na osobine mliječnosti je tako‐đer doživjelo značajne izmjene. Tijekom 1993. godine pro‐mijenjen je način izračuna uzgojnih vrijednosti, te se počela primjenjivati najbolja linearna nepristrana procjena (Best Linear Unbiased Prediction – BLUP) i „Sire model“. U izraču‐nu su korišteni podatci zaključenih prvih standardnih lakta‐
Mladi bikovi u testnoj stanici Varaždin
______________________________________________________________________________
57
cija (305 dana). Ti su podatci uspoređivani s podatcima vrš‐njakinja iste uzgojne organizacije. U posljednjih tridesetak godina u prosjeku je progeno testirano 30 bikova godišnje.
Važan doprinos provedbi ovoga testa dali su laboratoriji za kontrolu mlijeka. Uzorci mlijeka se od 1995. godine anali‐ziraju u Laboratoriju za ispitivanje selekcijskih uzoraka mlije‐ka u Šašinovečkom Lugu, ali još uvijek samo na sadržaj mli‐ječne masti. Otvorenjem Središnjeg laboratorija za kontrolu mlijeka u Križevcima (2002.) počinje se analizirati veći broj parametara (sadržaj masti, bjelančevina, laktoze, suhe tvari bez masti, ukupne suhe tvari i broj somatskih stanica). Broj kontroliranih krava je u stalnom porastu te je tijekom pro‐vedbe Programa povećan za više od tri puta.
Progeni test na vanjštinu je pokrenut 1997. godine, a prva procjena uzgojnih vrijednosti je napravljena dvije godi‐ne poslije za 160 bikova. Test se provodio na prvotelkama, a uključivao je linearnu ocjenu 20 osobina. Obrada podataka se sve do 2008. godine radila u suradnji s Agronomskim fa‐kultetom u Zagrebu, primjenom BLUP Animal Modela, no nije se izračunavao linearni indeks bika za četiri glavna svojstva: okvir, mišićavost, noge i vime.
Provedbu ovog Programa je pratio stalni uvoz većeg bro‐ja steonih junica, živih bikova za umjetno osjemenjivanje i sjemena, zbog čega je bilo vrlo teško ostvariti očekivane
Ocjena krava
_______________________________________________________________________________
58
rezultate. U ovom razdoblju je došlo do privatizacije centara za umjetno osjemenjivanje i velikih društvenih farmi, čime se program suočio s novim izazovima.
Hrvatski stočarski centar je 2004. godine, nakon prove‐denog postupka nadzora, dobio pravo korištenja ICAR‐ovog posebnog pečata, čime je ova međunarodna organizacija potvrdila da HSC kontrolu proizvodnosti provodi sukladno međunarodnim standardima.
1.3.3. Uzgojni program iz 2007. godine
Zbog kontinuiranih promjena i potrebe za snažnijom su‐radnjom sa srodnim stranim uzgojima, 2007. godine se pri‐stupilo izradi novog (trećeg) uzgojnog programa. Ovaj Pro‐gram je izradila skupina stručnjaka Ministarstva poljoprivre‐de, centara za u.o., fakulteta i HSC‐a. Njime su redefinirani uzgojni ciljevi te je on zbog skorog ulaska Hrvatske u Europ‐sku uniju poprimio izraženi internacionalni karakter. Bitna novost je oživljavanje rada uzgajivačkih udruga. Ove udruge
Posebni pečat ICAR‐a
Izložba simentalskih goveda
______________________________________________________________________________
59
2008. godine osnivaju Središnji savez udruga hrvatskih uzga‐jivača Holstein goveda (SUHUH), a naredne godine i Hrvatski savez uzgajivača simentalskog goveda (HUSIM). Uzgajivački savezi postaju nositelji uzgojno‐selekcijskog rada. Fokus uz‐gojnog programa postaje krava visoke proizvodnje u proiz‐vodnom vijeku bez pratećih problema. Odabir bikovskih majki je nastavljen iz domaćih stada, ali u manjem broju (oko 200 godišnje u simentalskoj i 40 u Holstein pasmini). Bikovski očevi (4‐5 godišnje) potječu iz stranih uzgoja. Per‐formance test mladih bikova je nastavljen u proizvodnim (field) uvjetima. Ovim programom su učinjene velike pro‐mjene u sustavu progenog testiranja (genetskog vrjednova‐nja), koji je usklađen s pravilima Međunarodne organizacije za vrjednovanje bikova (Interbull). Uzgojnim programom je predviđena harmonizacija programa sa srodnim uzgojima (npr. Njemačka).
Šampionka stočarske izložbe Vrbovec 2009.
_______________________________________________________________________________
60
1.4. Sadašnje stanje uzgoja goveda u Hrvatskoj
1.4.1. Broj krava
Veličina matične populacije značajno utječe na učinkovi‐tost provedbe uzgojnog programa. Samo od grla obuhvaće‐nih kontrolom proizvodnosti moguće je odabrati ona najbo‐lja za roditelje budućih generacija sukladno postavljenim uz‐gojnim ciljevima. U proteklih deset godina se ukupan broj krava postupno smanjivao kao i u drugim europskim zemlja‐ma, dok se značajno povećao broj krava u kontroli mliječno‐sti.
Ukupan broj krava ima stalni trend opadanja još od sre‐dine 20. stoljeća, te je dodatno ubrzan tijekom Domovin‐skog rata 1991. – 1995. (veliki broj krava je uništen u ratom zahvaćenim područjima). Broj krava je djelomično povećan uslijed provedbe Operativnog programa razvoja govedarske proizvodnje (2004. – 2009.), nakon čega se smanjenje na‐stavlja. Smanjenje broja krava je također posljedica poveća‐nja proizvodnje po grlu kao plod selekcijskog napretka i po‐trebe za održanjem rentabilnosti proizvodnje. Ovakvo sta‐nje nije karakteristika samo hrvatskog uzgoja goveda, već je
Broj krava u razdoblju od 1992. do 2012. godine
______________________________________________________________________________
61
sličan trend zamjetan u mnogim zemljama. U Austriji je npr. broj krava tijekom zadnjih 50 godina smanjen za više od 30 %, a slična situacija je i u Njemačkoj. Smanjenje ukupnog broja goveda iznosi između 1 – 2 % godišnje, a posebno je zamjetno smanjenje broja muznih krava. Ovaj podatak ma‐nje je zabrinjavajući u sektoru proizvodnje mlijeka, jer se primjenom suvremenih metoda i modernih tehnologija po‐većava proizvodnost po grlu. No, smanjenje broja krava stvara sve veći problem u sektoru proizvodnje mesa, jer se smanjuje i broj teladi za tov. Dostignuta razina govedarske proizvodnje u Hrvatskoj ne osigurava dostatne količine kravljeg mlijeka i goveđeg mesa za domaću potrošnju.
Operativni program razvitka govedarske proizvodnje do‐nijela je Vlada Republike Hrvatske u srpnju 2004. godine. Osnovna namjena Operativnog programa bilo je poticanje restrukturiranja govedarske proizvodnje, kako bi se potenci‐jalne ulagače, kroz ponudu povoljnih uvjeta kreditiranja, po‐taknulo na izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih kapa‐citeta u govedarskoj proizvodnji. Krajnji očekivani rezultat Operativnog programa bilo je uspostavljanje modernog i konkurentnog, tržišno orijentiranog proizvodnog sustava u proizvodnji goveđeg mlijeka i/ili mesa, sposobnog za proiz‐vodnju dovoljnih količina ovih proizvoda za zadovoljenje na‐cionalnih potreba, čiji bi se višak mogao ponuditi i na otvo‐renom tržištu Europske unije i Svijeta. Međutim, analizom provedbe Programa 2008. godine utvrđeno je da nisu ostva‐reni postavljeni ciljevi, osobito u pogledu opsega planirane adaptacije i rekonstrukcije postojećih farmi, te u pogledu broja novoizgrađenih farmi. Pri tome su kao glavni razlozi navedeni nedovoljna zainteresiranost proizvođača, oprez zbog velikog kreditnog zaduženja, nedostatno raspolaganje zadovoljavajućim poljoprivrednim površinama, problemi kod prikupljanja potrebne dokumentacije, neposjedovanje gra‐đevinskih dozvola za postojeće farme, nedostatak specijali‐ziranih tvrtki za izgradnju farmi itd. No, ipak je ostvaren porast otkupljenih količina mlijeka od strane mljekara.
Krava Alma, šampionka Državne stočarske izložbe ‐ Gudovac 2011.
_______________________________________________________________________________
62
Kretanje broja krava i stada po godinama
Godina Ukupan broj krava
Broj krava mliječnih i
kombiniranih pasmina
Krave u kontroli
mliječnosti
Udio krava u kontroli
mliječnosti (%)
Stada u kontroli
mliječnosti
Prosječna veličina stada
2003. 223.954 222.816 46.754 21,0 5.039 9,3 2004. 229.042 227.817 77.777 34,1 8.683 9,0 2005. 231.633 229.340 86.846 37,9 8.593 10,1 2006. 241.084 239.172 101.124 42,3 8.923 11,3 2007. 234.671 232.076 111.075 47,9 9.041 12,3 2008. 226.000 222.540 120.001 53,9 9.122 13,2 2009. 224.719 219.914 120.703 54,9 8.800 13,7 2010. 209.336 198.773 106.585 53,6 7.427 14,4 2011. 206.291 193.951 109.865 56,6 7.017 15,7 2012. 191.354 178.004 102.390 57,5 6.982 14,7
Udio krava u kontroli mliječnosti izražen je u odnosu na broj krava mliječnih i kombiniranih pasmina.
Broj krava uključenih u kontrolu mliječnosti se značajno povećavao do 2009. godine, nakon čega slijedi njegovo smanjenje. Kontinuirano se povećava i prosječna veličina kontroliranih stada.
a) sve krave b) ostale pasmine
Pasminska struktura krava
______________________________________________________________________________
63
U pasminskoj strukturi prevladava simentalska pasmina (65 %), zatim Holstein (25 %) i smeđa (3 %). Ostale pasmine su manje zastupljene (mesne, izvorne itd.).
Trend smanjenja ukupnog broja krava prati i smanjenje udjela simentalske pasmine. Kako se smanjivao udio simen‐talske pasmine, tako je rastao udio Holstein pasmine. Ova‐kav trend je prije svega posljedica stanja u mliječnom sek‐toru, gdje je povoljna cijena mlijeka bila motiv za promjenu pasminske strukture. Nakon 2009. godine dolazi do velikih tržišnih poremećaja, nastalih zbog velikog povećanja cijena stočne hrane i smanjenja otkupne cijene mlijeka. Kao po‐sljedica se javlja dodatno smanjenje ukupnog broja krava i zaustavljanje porasta udjela visokomliječne Holstein pasmi‐ne.
Od ukupno 123.734 krave simentalske pasmine u 2012. godini, 58.226 krava (47,1 %) je obuhvaćeno kontrolom mli‐ječnosti. Od 2007. godine se uočava pad broja krava, dok se istovremeno udio krava pod kontrolom proizvodnosti laga‐no povećava.
Pasminski trendovi 2003.‐2012.
_______________________________________________________________________________
64
Pregled brojčanog stanja krava simentalske pasmine 2003.‐ 2012.
Godina Ukupan broj krava
Broj krava simentalske pasmine
Broj krava simentalske pasmine u kontroli
mliječnosti
Udio krava simentalske pasmine u kontroli
mliječnosti (%) 2003. 223.954 108.907 31.429 28,86 2004. 229.042 129.161 55.212 42,75 2005. 231.633 129.975 57.547 44,28 2006. 241.084 133.816 65.068 48,62 2007. 234.671 126.975 70.589 55,59 2008. 226.000 128.059 75.169 58,70 2009. 224.719 121.074 72.240 59,67 2010. 209.336 138.061 59.327 42,97 2011. 206.291 134.800 59.586 44,20 2012. 191.354 123.734 58.226 47,06
Izvor: Godišnja izvješća HPA
Pregled brojčanog stanja Holstein krava 2003.‐2012.
Godina Ukupan broj krava
Broj krava Holstein pasmine
Broj krava u kontroli
mliječnosti
Udio krava u kontroli
mliječnosti (%) 2003. 223.954 26.194 14.880 56,81 2004. 229.042 30.056 21.245 70,68 2005. 231.633 37.844 27.750 73,33 2006. 241.084 42.401 33.790 79,69 2007. 234.671 44.471 37.686 84,74 2008. 226.000 47.814 41.872 87,57 2009. 224.719 53.716 45.753 85,18 2010. 209.336 54.985 44.563 81,05 2011. 206.291 52.390 46.707 89,15 2012. 191.354 48.044 41.191 85,74
Izvor: podatci iz godišnjih izvješća HPA
Holstein pasmina brojčano je druga pasmina goveda po
zastupljenosti u Republici Hrvatskoj. U 2012. godini utvrđe‐no je 48.044 krave Holstein pasmine, od čega je 41.191 krava, odnosno 85,74 % obuhvaćeno kontrolom mliječnosti, što predstavlja obuhvat za odvijanje uzgojnog programa.
Krava Vlatka, šampionka Državne stočarske izložbe ‐ Gudovac 2011.
______________________________________________________________________________
65
Pregled uvezenih uzgojno valjanih junica 2004.‐2012.
Godina Simentalac Holstein 2004. 1.790 5.838 2005. 884 6.971 2006. 2.806 5.039 2007. 2.424 3.084 2008. 2.460 3.699 2009. 1.552 2.600 2010. 593 2.592 2011. 1.084 4.683 2012. 275 260 ukupno 13.868 34.766
Dio matične populacije goveda se konstantno nadopu‐
njavao uvozom steonih junica iz drugih uzgoja (simentalska ponajprije iz Austrije i Njemačke, a Holstein iz Njemačke i Nizozemske). Osim europskih zemalja ostvaren je uvoz Hol‐stein junica iz Kanade.
Osim rasplodnih junica uvezeni su živi bikovi za umjetno osjemenjivanje, duboko smrznuto sjeme bikova, krave te zametci goveda.
1.4.2. Provedba uzgojnog programa
Uzgojni program iz 2007. godine predviđa integraciju sa srodnim uzgojima. Središnji savezi uzgajivača (HUSIM i SUHUH) nositelji su uzgojnog rada, dok su zadaće Hrvatske poljoprivredne agencije usmjerene na ažuriranje jedinstve‐nog registra domaćih životinja, organizaciju i provedbu kon‐trola proizvodnosti te na genetsko vrjednovanje prema pre‐porukama međunarodnih organizacija ICAR i INTERBULL.
Ciljano sparivanje
Izbor roditelja Svaku populaciju potrebno je sustavno genetski izgrađi‐
vati. Najznačajniji selekcijski napredak ostvaruje se na rela‐ciji majka – sin i otac – sin, te se oduvijek posebna pažnja posvećuje odabiru roditelja budućih generacija bikova.
Središnji savez hrvatskih uzgajivača simentalskog goveda
Središnji savez udruga hrvatskih uzgajivača Holstein goveda
_______________________________________________________________________________
66
Izbor bikovskih majki Bikovske majke, u prošlosti zvane „elitne krave“, pred‐
stavljaju vrh genetske izgradnje i proizvodnosti neke popu‐lacije krava. Tijekom godina, prema vrijedećim uzgojnim programima, za bikovske majke birane su najbolje krave iz matične populacije krava temeljem podrijetla, proizvodnih svojstava (mlijeko, meso), muznih osobina, funkcionalnih odlika, vanjštine i uzgojne vrijednosti. U pogledu proizvod‐nih svojstava, ova grla u pravilu trebaju za dvije standardne devijacije nadmašiti populacijski prosjek. Prilikom odabira bikovskih majki treba voditi brigu o rodovima. U cilju skraći‐vanja generacijskog intervala i poticanja bržeg uzgojnog na‐pretka, za bikovske majke mogu biti odabrane junice visoke uzgojne vrijednosti (pedigre indeks). Uključivanje bikovskih majki u MOET program omogućuje skraćenje generacijskog intervala i intenziviranje maternalnog selekcijskog pritiska. Po izvršenom odabiru, bikovske majke se planski osjemenju‐ju prema unaprijed utvrđenom planu osjemenjivanja. Plan‐skim osjemenjivanjem nastoje se koristiti interaktivne pred‐nosti genotipova te kompenzacijski umanjiti eventualni ne‐dostatci.
Kretanje broja bikovskih majki simentalske i Holstein pasmine od 1974. do 2012. godine
Bikovska majka Olita ‐ šampionsko grlo državne stočarske izložbe, Gudovac 2012.
______________________________________________________________________________
67
Broj bikovskih majki simentalske pasmine registriranih na obiteljskim gospodarstvima kreće se od 255 krava, evi‐dentiranih na samom početku provedbe 1974. godine, do 160 krava evidentiranih na kraju 2012. godine. Programom za Holstein pasminu na velikim je farmama bilo obuhvaćeno 107 krava evidentiranih 1974. godine, odnosno 23 krave evidentirane na kraju 1987. godine, kada se program na far‐mama gasi. Program za Holstein pasminu ponovno se uspo‐stavlja tek 2003. godine odabirom novih 50 bikovskih majki, koje su tijekom 2003. godine osjemenjivane s odabranim bikovskim očevima, čije je sjeme uvezeno iz USA (Garter, Bond, Blitz i Trent).
U godišnjim izvješćima HSSC‐a za bikovske majke si‐mentalske pasmine od 1999. godine se posebno evidentira ostvarena laktacijska proizvodnja mlijeka izražena kroz stan‐dardne laktacije, a za bikovske majke Holstein pasmine od 2004. godine.
Laktacijska proizvodnja bikovskih majki simentalske i Holstein pasmine u razdoblju od 1999. do 2012. godine
_______________________________________________________________________________
68
Izbor bikovskih očeva Bikovski očevi bitna su sastavnica provedbe uzgojnog
programa budući je putem linije otac – sin moguće najbrže ostvariti genetski napredak. Za usmjerenu oplodnju svake godine biraju se novi bikovi koji predstavljaju uzgojni vrh neke populacije, kako bi svoj genetski potencijal prenijeli na nove generacije. Prema vrijedećem uzgojnom programu (Zagreb, 2007.) temeljni kriteriji za odabir bikovskih očeva su uzgojne vrijednosti za važne proizvodne osobine i ele‐menti nezavisne selekcije. Bikovski očevi su elitni rasplod‐njaci koji imaju pozitivne test vrijednosti za sve važne skupi‐ne proizvodnih svojstava definiranih pasminskim uzgojnim ciljem. Oni u pravilu trebaju za tri standardne devijacije na‐dilaziti populacijski prosjek u bitnim proizvodnim skupinama obilježja. S obzirom na proizvodni (uzgojni) naglasak za mli‐jeko ili meso odabire se primjeren broj bikovskih očeva za usmjereni krug oplodnje.
Pri izboru bikovskih očeva posebna pažnja pridaje se za‐stupljenosti pojedinih linija. Ovisno o proizvodnom usmjere‐nju (pasmini), udio domaćih i inozemnih bikova prilagođava se potrebama profiliranja uzgoja (pasmine).
Tijekom provedbe uzgojnih programa za simentalsku pasminu, manji dio bikovskih očeva biran je iz vlastitog uz‐goja, a zadnje korišteni u 29. krugu 1999./2000. godine su Matas HB 7019 i Pero HB 7131. Prevladava uvoz sjemena vrhunskih bikova iz stranih populacija, uglavnom Njemačke i Austrije, koji su korišteni putem umjetnog osjemenjivanja i manjim dijelom putem embriotransfera. Broj bikovskih oče‐va simentalske pasmine po krugu usmjerene oplodnje tije‐kom razdoblja provedbe uzgojnih programa kretao se u pro‐sjeku od 3 do 6 bikova godišnje.
Bikovski očevi simentalske pasmine korišteni od 1974. do 2012. godine
Testirani bikovi – strane zemlje Domaći testirani bikovi
Mladi bikovi iz domaćeg uzgoja
Slovenija Njemačka Austrija Švicarska Ukupno
kom % kom % kom % kom % kom % kom % kom % 43 19,6 8 3,6 3 1,4 121 55,0 44 20,0 1 0,4 220 100,0
Weinold ‐ bikovski otac simentalske pasmin
______________________________________________________________________________
69
Bikovski očevi Holstein pasmine predstavljaju najvećim dijelom bikove koji potječu iz SAD‐a i Njemačke. Nakon po‐novne aktivacije programa 2003. godine, provedeno je osam krugova usmjerene oplodnje u kojima su korišteni bikovi: Garter, Bond, Blitz, Trent, Sosa, O Man, Tredway, Mascol, Laudan, Marion, Jefferson, Mr Sam, Goldwyn, Ramos, Para‐mount, Pagewire, Mergim, Bertil i Beacon ET. Kao roditelji sljedećih generacija birani su bikovi s najvećom genetskom vrijednosti koji će istovremeno izazvati najmanji porast in‐bridinga.
Performance test
Performance test mladih bikova u našoj se zemlji provodi kontinuirano od 1974. godine, kada je pokrenut prvi krug usmjerene oplodnje. Tim testom prati se rast i razvitak mu‐ške teladi (iz programa planskog osjemenjivanja) do spolne zrelosti. Nakon donošenja Programa gojidbene izgradnje u govedarstvu Hrvatske (Zagreb, 1974.) osnovana je i Stanica za ispitivanje proizvodnih svojstava goveda u Varaždinu. Njezina temeljna zadaća bila je proizvodnja novih što boljih generacija bikova za korištenje putem umjetnog osjeme‐njivanja na području RH kako bi se sustavno poboljšavala genetska osnova za mlijeko i meso našeg simentalca.
Stanični test je niz godina temeljen na suradnji testne stanice s Hrvatskim stočarsko‐selekcijskim centrom (kasnije HSC‐om), selekcijskim službama, vlasnicima bikovskih majki, centrima za u.o., veterinarskim službama te stručnjacima s Agronomskog i Veterinarskog fakulteta iz Zagreba i Poljopri‐vrednog fakulteta iz Osijeka. Tijekom provedbe došlo je i do određenih promjena uvjetovanih postavljanjem novog Pro‐grama gojidbenog stvaranja goveda u Hrvatskoj (Zagreb, 1991.). Temeljem njega definiran je Pravilnik o testiranju bikova na vlastiti rast i razvoj. Pravilnikom su utvrđeni po‐stupci u pojedinoj fazi testa, obveze sudionika te postupanje s mladim bikom kod ocjene i nakon nje. Testna stanica pre‐stala je s radom 31. prosinca 2004. i s tim datumom je u nju zaprimljena zadnja pozitivno ocijenjena muška telad. Tije‐kom 30 godina trajanja staničnog testa u stanicu je zaprim‐ljeno ukupno 1.745 muške teladi dobivene ciljanim osjeme‐
Mladi bikovi u testnoj stanici Varaždin.
_______________________________________________________________________________
70
njivanjem bikovskih majki s odabranim bikovskim očevima. Po završenom testu u centre je preuzet 501 mladi simental‐ski bik, u prosjeku 17 bikova godišnje. Time je zadovoljen uzgojni cilj da se za potrebe umjetnog osjemenjivanja proiz‐vede 30 % bikova iz performance testa.
Prema Programu gojidbenog stvaranja goveda u Hrvat‐skoj (Zagreb, 1991.), osim staničnog performance testa predviđeno je njegovo obavljanje i na obiteljskim farmama u proizvodnim (field) uvjetima. Po prestanku rada testne stanice 2005. godine nastavljeno je s provođenjem perfor‐mance testiranja u proizvodnim uvjetima. Provedbeni pro‐gram performance field testa dizajniran je u skladu sa speci‐fičnostima proizvodnog sustava.
Tijekom proteklih osam godina u test su ukupno ušla 172 muška teleta od 32 bikovska oca. Ukupno je ocijenjen 161 mladi bik simentalske pasmine, od čega je u centre za u.o. preuzeto 29 bikova, odnosno 18 %.
Bik Winnor HB 7849 (CRSH Križevci) ‐ jedan od najboljih simentalskih bikova na svijetu
______________________________________________________________________________
71
Goldi HB 707 (CUS Osijek), mladi bik Holstein pasmine
Pregled performance testa teladi od 2005. do 2012. godine
Godina Br. teladi ‐ ušlo u test
Broj korištenih bikovskih očeva
Broj ocijenjenih mladih bikova
Preuzeto u centre za
u.o.
2005. 20 7 ‐ ‐ 2006. 28 8 26 5 2007. 27 5 23 4 2008. 19 7 27 6 2009. 24 6 24 4 2010. 22 5 26 6 2011. 16 5 16 2 2012. 16 7 19 2
Ukupno: 172 50 161 29 Iz tabličnog prikaza vidljivo je određeno stagniranje pro‐
vedbe testiranja, s obzirom na tendenciju smanjenja ulaz‐nog broja teladi, kao i na broj mladih bikova koji završavaju u centrima za u.o.
_______________________________________________________________________________
72
Od bikova preuzetih u centre za u.o. živuća su četiri pro‐geno testirana bika: Romeo HB 7750, Rohax HB 7815, Wihor HB 7858 i Wilow HB 7865.
Bik Wihor HB 7858 u 2012. godini je po rezultatima pro‐genih testova prvi bik u Hrvatskoj po skupnom selekcijskom indeksu (SSI 123 88 %).
Mladi bikovi preuzeti u centre za u.o. u vremenu od 2005. do 2012. godine
Ime i HB broj Otac Dnev. prir gr.
Ind. bika Uzgajivač / Mjesto Vlasnik bika*
ETO 7723 Ewein 1555 158,69 Ivan Jazbec, Ivanovac CUS ‐ Osijek ROMEO 7750 Rene 1445 182,76 Ivan Imbrišić, Kozarevac CZS ‐ Sl. Brod RISNJAK 7747 Rene 1533 183,15 Željko Posavec, Hudovljani CRSH ‐ Zagreb RESNIK 7748 Rene 1384 200,37 Josip Poljanec, Risvica CRSH ‐ Zagreb RAVEN 7749 Ress 1506 182,99 Ivan Carević, Cepidlak CRSH ‐ Zagreb DIZAJN 7799 Didwein 1359 221,51 Dragutin Beštek, Sv. I. Žabno CZS ‐ Sl. Brod DICAR 7832 Didwein 1449 221,00 Ivan Carević, Sv. I. Žabno CUO ‐ VaraždinEROS 7797 Eilig 1783 223,73 Ivan Hodalić, Đurđevac CUS ‐ Osijek ROHAX 7815 Romwein 1673 199,00 Ivan Čurdija, Sv. I. Žabno CZS ‐ Sl. Brod MARS 7857 Malach 1824 161 Tomislav Mikulinjak, Đelekovac CZS ‐ Sl. Brod VINOLD 7842 Weinold 1289 186 Marin Basrek, Vrbovec CRSH ‐ Zagreb WIHOR 7858 Weinold 1653 194 Josip Poljanec, Klanjec CZS ‐ Sl. Brod WILOW 7865 Weinold 1286 165,5 Marijan Črnja, Predavac CUS ‐ Osijek WALLEN 7877 Weinold 1494 232 Alen Šelir, Hercegovac CUO ‐ VaraždinRONI 7878 Romsel 1620 188 Dragutin Beštek, Sv. I. Žabno CUS ‐ Osijek GERBER 7927 Gebalot 1922 206 Dragutin Beštek, Sv. I. Žabno CZS ‐ Sl. Brod RIP 7926 Rinser 1796 160 Igor Mihaljević, Hercegovac CZS ‐ Sl. Brod VACO 7928 Vanstein 1612 255 Marin Basrek, Vrbovec CUS ‐ Osijek VORTON 7946 Vanstein 1413 213 Jovanka Rajaković, Predavac CRSH ‐ Zagreb MANRO 7944 Manitoba 1824 234 Burek Emina, Dubrava CUO ‐ VaraždinMASTER 7952 Manitoba 1735 194 Branko Maretić, Pisarovina CZS ‐ Sl. Brod MORNAR 7947 Manitoba 1755 200 Josip Trgovac, Ivanska CRSH ‐ Zagreb MAJOR 7993 Manitoba 1359 220 Emina Burek, Dubrava CRSH ‐ Zagreb MANDI 8073 Manitoba 1567 241 Zvonko Krošlin, Brezno Gornje CZS ‐ Sl. Brod ROLEKS 7973 Rurex 1420 145 Đuro Dolenac, Ivanska CRSH ‐ Zagreb IMBOS 7995 Imposium 1473 255 Dragutin Beštek, Sv. I. Žabno CZS ‐ Sl. Brod INDIANA 8102 Imposium 1845 212 Đuro Dolenac, Stara Plošćica CUS ‐ Osijek DIDOR 8129 Diadora 1408 188 Božidar Domitran, Martinščina CUO ‐ VaraždinDURHAM 8157 Diadora 1665 194 Ivan Carević, Sv. I. Žabno CRSH ‐ Zagreb
Ukupno bikova: 29 Ø 1574 Ø 200,57 * skraćeni nazivi centra za u.o.
______________________________________________________________________________
73
Mladi bikovi iz E.T. preuzeti u centre za u.o. goveda od 2005. do 2012. godine
Br. u centru
Ime i HB broj Dnevni prir gr.
Ind. bika
Uzgajivač / Uzgojna org. Vlasnik bika*
O ‐ 850 SAMSON 7801 1477 180 Uzgoj stoke Malkoč, Remetinec CUS ‐ Osijek K ‐ 678 VILAND 7802 1796 231 Zvonko Ašperger, Remetinec CRSH ‐ Zagreb K ‐ 679 RISKI 7803 1694 204 Darko Grgat, Sesvete CRSH ‐ Zagreb K ‐ 686 MARTEL 7807 1604 184 Zvonimir Maretić, Pisarovina CRSH ‐ Zagreb K ‐ 690 RUJAN 7822 1522 194 Zvonko Ašperger, Remetinec CRSH ‐ Zagreb K ‐ 693 VIKING ‐ ET 7841 1412 176 Vlado Šimanović, Remetinec CRSH ‐ Zagreb K ‐ 709 RIMINI ‐ ET 7965 1086 158 Željko Sikora, Haganj CRSH ‐ Zagreb K ‐ 710 MAD ‐ ET 7966 1012 174 Slavko Jambrišak, Vrbovec CRSH ‐ Zagreb K ‐ 713 ROTAN ‐ ET 7979 1551 170 Mario Prekomorec, Vrbovec CRSH ‐ Zagreb K ‐ 723 MOS ‐ ET 8052 980 158 Emina Burek, Dubrava CRSH ‐ Zagreb K ‐ 729 MILI ‐ ET 8085 1249 ‐ Anica Gospočić, Voloder CRSH ‐ Zagreb K ‐ 730 ROMBO ‐ ET 8086 1575 ‐ Anica Gospočić, Voloder CRSH ‐ Zagreb VŽ ‐ 51 RUSSAM ‐ ET 8087 1246 184 Zlatko Mužinić, Sv. I. Zelina CUO ‐ Varaždin
* skraćeni nazivi centara za u.o.
Bik RUSSAM E.T. HB 8087, CUO Varaždin
_______________________________________________________________________________
74
Osim muških potomaka bikovskih majki i bikovskih oče‐va, u okviru uzgojnog programa testiran je i dio muške tela‐di dobiven embriotransferom. U test je ukupno ušlo 30 tela‐di, od čega je ocijenjeno 27 bikova i u centre za u.o. preuze‐to 13 mladih bikova. Za postupak embriotransfera korišteni su vrlo vrijedni embriji uvezeni iz Njemačke, od bikovskih majki s natprosječnom proizvodnjom u kombinaciji s vrhun‐skim bikovima simentalske pasmine (Winnipeg, Samut, Weinold, Ruap, Romsel, Malefiz, Roch, Manitoba, Mandela, Vanstein, Maistern, Rorb, Rustico, Madera, Rotax, Malhaxl, Ruakana, Hupsol, Ratgeber, Round Up).
Kontrola proizvodnosti
International Committee for Animal Recording (ICAR) je međunarodna organizacija za kontrolu proizvodnosti doma‐ćih životinja. ICAR je najviše tijelo koje donosi i propisuje međunarodne standarde za provedbu postupaka vezanih uz praćenje podrijetla i proizvodnih svojstava domaćih životi‐nja, te za opremu i pribor koji se koriste u navedenim poslo‐vima. Niz normi koje je postavio ICAR preuzela je Europska komisija i ugradila u propise o označavanju domaćih životi‐nja te o zootehničkim mjerama za uzgojno valjana grla. Čla‐nice ICAR‐a su ustanove i organizacije iz cijelog Svijeta koje provode kontrolu proizvodnih svojstava domaćih životinja te obavljaju genetske procjene izračunom uzgojnih vrijedno‐sti. Članice koje procesom certifikacije potvrde sukladnost svojih postupaka s propisanim normama dobivaju pravo ko‐rištenja ICAR‐ovog Certifikata kvalitete. Hrvatska poljopri‐vredna agencija (ranije Hrvatski stočarski centar) nositelj je prava korištenja posebnog pečata ICAR‐a od 2004. godine. Norme i preporuke u procesu praćenja proizvodnosti doma‐ćih životinja sustavno se nadograđuju. Stoga je ICAR donio odluku o prestanku prava na korištenje ICAR‐ovog poseb‐nog pečata kao znaka kvalitete te je od 2009. godine uveo certificiranje pojedinačnih postupaka praćenja proizvodno‐sti domaćih životinja.
Područja koja se certificiraju su: označavanje i registra‐cija grla, kontrola mliječnosti, kontrola mesnatosti, labora‐torijska analitika, obrada podataka i genetske procjene (iz‐račun uzgojnih vrijednosti). Sukladno novim pravilima, HPA
______________________________________________________________________________
75
je postupak certifikacije započeo u prvoj polovici 2009. godine pripremom dokumentacije iz svih navedenih podru‐čja. Revizori (auditori) iz Austrije i Velike Britanije su izvršili nadzor procedura i postupaka te utvrdili njihovu usklađe‐nost s ICAR‐ovim preporukama. Posebna pozornost posve‐ćena je kvaliteti podataka i dosljednom provođenju kontrola proizvodnih svojstava u skladu s ICAR‐ovim pravilima. Certi‐fikat kvalitete uručen je ravnatelju HPA dr. sc. Zdravku Bara‐ću tijekom 37. generalne skupštine ICAR‐a, održane 2010. godine u Rigi (Latvija). Ovime je potvrđena visoka razina kvalitete rada HPA od strane neovisne međunarodne orga‐nizacije.
Mliječnost Laboratorij za ispitivanje selekcijskih uzoraka mlijeka u
Šašinovečkom Lugu je počeo s radom 1995. godine (ispitano 6.000 uzoraka na sadržaj masti, bjelančevina, laktoze, suhe tvari bez masti i ukupne suhe tvari). Središnji laboratorij za kontrolu mlijeka (SLKM) u Križevcima službeno je otvoren 5. rujna 2002. godine, ali se mlijeko kontroliralo već od srpnja 2001. godine. U provođenju sustava uključeni su Ministar‐stvo poljoprivrede i šumarstva RH, Agronomski fakultet Za‐greb (referentni laboratorij), a za realizaciju je nadležan HPA (tadašnji HSSC). Laboratorij je u početku ispitivao uzorke za 50.000 isporučitelja mlijeka s 4.514 sabirnih mjesta i 56 mljekara u RH. Kontrola selekcijskih uzoraka mlijeka obavlja‐la se za 42.000 krava. U 2012. godini je SLKM analizirao uzorke za nešto više od 13.000 isporučitelja mlijeka, dok su kontrolirani uzorci od 102.390 krava.
Kontrola mliječnosti uključuje mjerenje i uzorkovanje mlijeka odobrenim i redovito baždarenim mjernim uređaji‐ma uz provedbu laboratorijske analitike. Kao standardna metoda kontrole mliječnosti postavljena je A4 metoda. Ova metoda propisuje mjerenje količine mlijeka na svakoj muž‐nji tijekom kontrolnog dana te uzimanje proporcionalnog uzorka mlijeka. Osim standardne, mogu se koristiti druge metode kontrole mliječnosti odobrene od ICAR‐a. Osim kontrolora ovlaštene organizacije, kontrolu može obavljati farmer ili njegov opunomoćenik. Prema podatcima iz Godi‐šnjeg izvješća HPA za 2012. godinu, na većem dijelu farmi
Središnji laboratorij za kontrolu mlijeka u Križevcima
_______________________________________________________________________________
76
(61 %) kontrolu obavlja kontrolor HPA (A metoda), dok u manjem dijelu (39 %) kontrolu obavlja uzgajivač u suradnji s kontrolorom HPA (B metoda).
Uzimanje uzoraka mlijeka i mjerenje količine mlijeka pro‐vode se korištenjem odobrenih uređaja i opreme, čiji je po‐pis sastavni dio ICAR‐ovih preporuka. U Republici Hrvatskoj se kontrola mliječnosti obavlja prema AT (alternativnoj me‐todi). Po ovoj metodi se kontrolira jedna mužnja u kontroli‐ranom danu (jutarnja ili večernja), i različita mužnja kod slje‐dećeg kontrolnog posjeta. Razmak između kontrola (kon‐trolno razdoblje) iznosi od 22 do 37 dana. Pri odabiru meto‐de značajnu ulogu ima visina troškova provedbe, koja je značajno niža u odnosu na standardnu metodu, dok je toč‐nost procjene još uvijek visoka. Rad odobrenih mjernih ure‐đaja se redovito i sustavno provjerava kod ovlaštenih orga‐nizacija.
Broj krava u kontroli mliječnosti je povećan s 42.092 (2001.) na 120.703 (2009.), da bi zatim uslijedilo blago smanjenje na 102.390 (2012.). Porast broja krava se poklapa s primjenom nove agrarne politike (poticaji, program razvo‐ja govedarstva), dok je smanjenje uvjetovano prije svega smanjenjem ukupnog broja krava u Hrvatskoj.
ICAR‐ov certifikat kvalitete
Broj krava u kontroli mliječnosti
______________________________________________________________________________
77
Projekcija dnevne količine mlijeka pri dvokratnoj mužnji te dnevnog sadržaja i količine mliječne masti se obavlja po‐moću korekcijskih faktora (DeLorenzo i Wiggans, 2004; ICAR Recording Guidelines, 2011). Sukladno istim preporukama sadržaj bjelančevina na kontrolnoj mužnji se uzima kao dnevni sadržaj bjelančevina. Ukupne vrijednosti u laktaciji se dobiju putem referentne Test Interval Metode za projek‐ciju količine i sadržaja mlijeka (ICAR Recording Guidelines, 2011).
U sljedećoj tablici su prikazani rezultati proizvodnje mli‐jeka za sve pasmine. U promatranom razdoblju je prosječna proizvodnja mlijeka po kravi porasla za 1.094 kg, što pred‐stavlja porast od 2 % godišnje. U istom se razdoblju oko tri puta povećao broj obrađenih laktacija. Sadržaj mliječne ma‐sti i sadržaj bjelančevina su relativno stabilni. S povećanjem proizvodnje mlijeka uslijedilo je i određeno produljenje međutelidbenog razdoblja.
Prisutan je trend povećanja prosječne proizvodnje mli‐jeka po pasminama, pri čemu je najveći porast ostvarila Hol‐stein pasmina, zatim slijedi simentalska pa smeđa pasmina krava.
Prosječna proizvodnja mlijeka (sve pasmine)
Standardna laktacija (305 dana) Godina
Broj laktacija Mlijeko, (kg)
Mliječna mast (%)
Bjelančevine (%)
Međutelidbeno razdoblje, dani
2001. 29.994 4.685 3,86 3,33 412 2002. 30.895 4.989 3,92 3,37 418 2003. 27.310 5.090 3,97 3,34 418 2004. 29.873 4.870 4,02 3,32 414 2005. 39.978 4.916 4,04 3,33 409 2006. 52.561 5.018 4,02 3,31 420 2007. 62.101 5.073 4,03 3,30 422 2008. 72.598 5.164 4,09 3,32 422 2009. 74.067 5.345 3,99 3,32 425 2010. 76.710 5.664 3,99 3,32 424 2011. 74.720 5.704 4,00 3,28 423 2012. 92.014 5.779 4,00 3,29 424
Kontrola mliječnosti
_______________________________________________________________________________
78
______________________________________________________________________________
79
Dnevni izvještaji kontrole mliječnosti
Uz tradicionalno korištenje rezultata u svrhu provedbe uzgojnih programa, rezultati imaju vrlo bitnu ulogu pri upravljanju mliječnom farmom. Ovo se prije svega odnosi na određivanje hranidbenog i zdravstvenog statusa krava, temeljem kojih se može upravljati hranidbom, zdravljem i reprodukcijom u stadu. Stavljanjem u odnos pojedinih kom‐ponenti mlijeka međusobno ili s dnevnom količinom mlije‐ka, moguće je načiniti kvalitetnu analizu hranidbenog statu‐sa stada (balans energije i bjelančevina). Istim načinom se može predvidjeti nazočnost određenih metaboličkih bolesti u stadu (npr. acidoza ili ketoza). Nadalje, broj somatskih sta‐
_______________________________________________________________________________
80
Proizvodnja mlijeka u standardnoj laktaciji (305 dana) prema pasmini
Orakel HB 703 (CUS Osijek), elitni Holstein bik
______________________________________________________________________________
81
nica (BSS) je pokazatelj zdravstvenog statusa vimena i po‐maže u otkrivanju subkliničkih mastitisa. Uzgajivačima čija se stada nalaze u kontroli mliječnosti, HPA redovito dostav‐lja rezultate kontrole iskazane u obliku izvještaja.
Tovnost Kontrola tovnih osobina je do 2005. godine obavljana u
testnoj stanici u Hrsovu. Prikupljani su podatci o prosječ‐nom dnevnom prirastu u testu, utrošku hrane po jedinici prirasta, tjelesnim mjerama, klaoničkom randmanu (topli i hladni), ocjeni kvalitete mesa na liniji klanja i udjelu mišića u isječku dobivenom disekcijom 7 – 9 rebara (odnos meso – kosti – loj). Ocjenu kvalitete mesa obavljao je Zavod za sto‐čarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u suradnji s HSC‐om (HPA). Rezultati testa za tri osnovna parametra: dnevni prirast, hladni randman i udio mišića uspoređivani su s re‐zultatima vršnjaka, što je omogućilo izračun apsolutne (UV) i relativne uzgojne vrijednosti (RUV). Nakon 2005. godine koriste se podatci iz sustava za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja životinja (KOLK). Prema preporukama ICAR‐a, podatci s linije klanja, koji se redovito prikupljaju za životinje do dobi od 36 mjeseci, mogu se koristiti za genetske procjene. Dopuštena metoda za prikupljanje podataka o mesnatosti je A metoda, što znači da u obradu ulaze samo podatci prikup‐ljeni kroz nacionalni sustav kontrole goveđih trupova na liniji klanja koju provodi Odjel za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja životinja HPA. Za ova grla obvezno je evidentirati jedinstveni životni broj, oznaku klaonice, datum klanja, služ‐benu težinu trupa i oznaku farme na kojoj je životinja završi‐la tov, EUROP klasu i ocjenu zamašćenosti trupa. Podatci s linije klanja se koriste za izračun uzgojne vrijednosti za neto dnevni prirast, koji se izračunava na temelju podataka o te‐žini toploga trupa, dobi pri klanju i EUROP klasi kao pokaza‐telju konformacije trupa.
_______________________________________________________________________________
82
Prikaz proizvodnih rezultata tovnih osobina
2009. 2010. 2011. 2012. PASMINA
NDP TEŽ DOB NDP TEŽ DOB NDP TEŽ DOB NDP TEŽ DOB
Simentalska 633 311 16,5 616 316 17,1 637 307 16,8 590 289 16,4
Simentalska x Holstein
623 305 16,4 608 309 17 623 301 16,6 578 283 16,4
Holstein 561 292 17,3 559 290 17,2 560 283 17,4 546 276 17
Smeđa 566 284 16,9 572 291 17 565 285 17 549 271 16,5
Angus 562 276 16,2 546 297 18,1 546 290 17,7 521 266 17,3
Simentalska x Charolais
667 323 16,1 638 321 16,6 662 307 16,2 661 326 16,4
Limousin ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ 641 272 17,1 562 289 17
Charolais 632 317 16,9 633 331 17,5 674 313 16,8 603 308 17,1
Hereford 555 293 17,6 551 292 17,6 551 284 17,6 570 307 17,8
NDP – netto dnevni prirast u g; TEŽ – težina toplih polovica u kg; DOB – prosječna dob kod klanja u mjesecima
Prikupljaju se i podatci o stupnju zamašćenja trupa, no podatci su dostupni samo kao informacija jer je ovo svojstvo pod velikim utjecajem hranidbe i držanja grla na tovnoj far‐mi.
Najbolji neto dnevni prirast su ostvarili križanci genotipa simentalska x Charolais, zatim Charolais, pa simentalska pas‐mina, te križanci simentalska x Holstein. Za osobinu težina toplih polovica najbolji rezultat su ostvarili križanci simen‐talske x Charolais, zatim Charolais, Hereford, simentalska, Li‐mousin te križanci simentalske x Holstein pasmine. Najnižu dob pri klanju (16,4 mjeseci) imaju simentalska, Charolais te križanci simentalske x Charolais pasmine.
Prema konformaciji trupa obavlja se klasiranje u E, U, R, O ili P klasu. Najbolja konformacija označava se E klasom, dok je najslabija P klasa. Na sljedećem grafikonu je prikaza‐na učestalost (%) zaklanih grla (A kategorija – tovna junad) simentalske pasmine u pojedinim klasama.
______________________________________________________________________________
83
0
10
20
30
40
50
60
70
80
E U R O P
Klasa
%
2010
2011
2012
Kvaliteta mesa junadi simentalske pasmine
Fitnes U ranijim se razdobljima kontrola osobina fitnesa svodila
na nadzor kretanja oplodnje te praćenje tijeka teljenja i pre‐natalnih uginuća teladi na matičnom dijelu populacije. Nad‐zor oplodnje je podrazumijevao bilježenje podataka o obav‐ljenim umjetnim osjemenjivanjima ili korištenju matičnih bi‐kova u prirodnom pripustu. Praćenje tijeka teljenja i pre‐natalnih uginuća teladi obavljano je na dvjema osnovicama: direktni utjecaj oca (paternal), utjecaj majke ‐ kćeri bika (maternal). Nakon uspostave jedinstvenog sustava označa‐vanja goveda (2003.) ovi se podatci prikupljaju u jedinstve‐nom registru goveda. Podatci o osjemenjivanjima (umjetno osjemenjivanje ili prirodni pripust) prikupljaju se temeljem ispunjene Potvrde o osjemenjivanju. Osim za potrebu pro‐vjere podrijetla goveda, ovi podatci se koriste pri genet‐skom vrjednovanju osobina plodnosti. Na potvrdi se nalazi: životni broj osjemenjene krave, datum osjemenjivanja, HB broj i ime bika, redni broj osjemenjivanja te oznaka osobe koja je izvršila osjemenjivanje (za umjetno osjemenjivanje). Stočarski selekcijski centar (današnji HPA) podatke o osje‐menjivanjima (umjetno osjemjenjene ili korištenje matičnih
_______________________________________________________________________________
84
bikova u prirodnom pripustu) sustavno prikuplja od 1965. godine. Prema podatcima iz te godine umjetno osjemenjiva‐nje je obavljeno na više od 265.000 plotkinja ili 45 % ukup‐nog broja. Prirodni pripust matičnim bikovima doseže vrhu‐nac 1973. godine, kada je oplođeno 113.800 plotkinja ili 20 %. Umjetno osjemenjivanje se povećava u apsolutnom i relativnom odnosu do 1982. godine, kada je umjetno osje‐menjeno 340.000 plotkinja ili 65 %. Od ukupno 269.974 plot‐kinja evidentiranih na kraju 2002. godine, umjetnim osjeme‐njivanjem je obuhvaćeno 77 %, prirodni pripust putem testi‐ranih bikova 2 %, dok je nekontrolirano osjemenjeno (nepo‐znat bik) 21 % plotkinja. Prema podatcima za 2012. godinu, umjetnim osjemenjivanjem je obuhvaćeno 82 % krava i juni‐ca, prirodnim pripustom 5 %, a preostalih 13 % je nekontro‐lirano osjemenjeno. Osim navedenih svojstava, kontroliraju se sljedeće osobine: broj somatskih stanica, sadržaj uree, prosječni protok mlijeka, međutelidbeno razdoblje, dob pri prvom teljenju, dob kod izlučenja i stopa izlučenja.
Prema podatcima za 2012. godinu, najniži broj somatskih stanica je izmjeren u mlijeku krava smeđe pasmine, zatim si‐mentalske, a najviši u Holstein pasmine. Najnižu razinu uree u mlijeku imaju simentalske krave, zatim Holstein te smeđe krave. Najbrži protok mlijeka ostvaruju Holstein krave, slije‐de krave smeđe pasmine te na kraju simentalska pasmina.
Broj somatskih stanica, urea i protok mlijeka
Pasmina Svojstvo Godina
Simentalska Holstein Smeđa Broj somatskih stanica (000) 2009. 276 314 269 2010. 275 325 274 2011. 260 307 280 2012. 282 340 276 Urea (mg/100 ml) 2009. 19,5 22,9 24,7 2010. 18,4 22,0 24,3 2011. 16,8 22,7 25,2 2012. 19,8 22,5 23,6 Protok mlijeka (kg/min) 2009. 1,59 2,29 1,77 2010. 1,69 2,43 1,90 2011. 1,66 2,48 1,92 2012. 1,66 2,40 2,00
______________________________________________________________________________
85
Međutelidbeno razdoblje, dob pri prvom teljenju te dob pri izlučenju po pasminama
Pasmina Svojstvo Godina
Simentalska Holstein Smeđa Međutelidbeni razmak (dani) 2009. 410 454 448 2010. 409 457 442 2011. 411 455 445 2012. 408 442 436 Dob pri 1. teljenju (mjeseci) 2009. 27,3 26,9 28,1 2010. 27,3 27,1 28,1 2011. 27,2 26,9 28,6 2012. 27,0 27,2 27,3 Dob pri izlučenju (god/mj) 2009. 7,80 5,9 8,70 2010. 7,10 5,8 8,10 2011. 7,11 5,5 7,11 2012. 7,40 5,5 8,30
Krave simentalske pasmine imaju najkraće, a Holstein krave najdulje međutelidbeno razdoblje. Najranije se prvi puta tele simentalske junice, ali su razlike između pasmina vrlo male za ovo svojstvo. Krave smeđe pasmine su najdu‐govječnije, zatim slijede simentalske pa na kraju Holstein krave.
Vanjština Ocjena vanjštine se u simentalskoj pasmini obavlja od
1999. godine tzv. „Sustavom 97“, a temelji se na linearnoj ocjeni 21 pojedinačnog i 4 skupna svojstva. Tijekom 2012. godine započelo se s primjenom sustava ocjenjivanja „Flekscore 11“ (sustav 100 točaka).
Do kraja 2012. godine 39 ocjenjivača HPA ocijenilo je vanjštinu 18.719 simentalskih prvotelki. Prosječna starost kod teljenja je 25,89, a starost kod ocjene 29,83 mjeseci. Ocijenjene prvotelke potječu od 221 bika, koji imaju 10 i više ocijenjenih kćeri. Za sve je bikove utvrđen prosječni udio čistog vimena od 69,7 %.
Do kraja 2012. godine 18 djelatnika HPA ocijenilo je vanj‐štinu ukupno 6.617 Holstein prvotelki. Prosječna starost kod teljenja ocijenjenih prvotelki iznosi 26,96, a kod ocjene 30,80 mjeseci. Ocijenjene prvotelke potječu od 79 bikova, koji imaju 10 i više ocijenjenih kćeri.
_______________________________________________________________________________
86
Ocjena vanjštine krava (linear scoring
Opisna statistika ocijenjenih simentalskih prvotelki u 2012. godini
Svojstvo Prosječna vrijednost
Standardna devijacija
Najmanja vrijednost
Najveća vrijednost
1 Visina križa (cm) 138,89 4,22 120 156 2 Duljina leđa (cm) 89,17 5,46 70 110 3 Duljina zdjelice (cm) 51,23 2,65 40 62 4 Širina zdjelice (cm) 50,23 3,13 40 64 5 Dubina trupa (cm) 74,89 4,72 58 95 6 Opseg prsa (cm) 193,49 9,40 159 225 7 Mišićavost (1‐9) 5,02 1,16 1 9 8 Položaj zdjelice (1‐9) 5,20 0,98 1 9 9 Kut skočnog zgloba (1‐9) 5,33 1,05 1 9 10 Izraženost skočnog zgloba (1‐9) 6,00 1,18 2 9 11 Putice (1‐9) 5,43 1,11 1 9 12 Visina papaka (1‐9) 5,17 1,14 1 9 13 Duljina prednjeg vimena (1‐9) 4,38 1,34 1 9 14 Obješenost prednjeg vimena (1‐9) 5,90 1,30 1 9 15 Duljina zadnjeg vimena (1‐9) 4,43 1,18 1 9 16 Suspenzorni ligament (1‐9) 6,36 1,51 1 9 17 Dubina vimena (1‐9) 6,44 1,31 1 9 18 Smjer zadnjih sisa (1‐9) 4,93 0,87 1 9 19 Duljina sisa (1‐9) 5,52 1,06 1 9 20 Debljina sisa (1‐9) 5,35 0,98 1 9 21 Smještaj prednjih sisa (1‐9) 4,75 0,99 1 9
______________________________________________________________________________
87
Opisna statistika ocijenjenih Holstein prvotelki u 2012. godini
Svojstvo Prosječna vrijednost
Standardna devijacija
Najmanja vrijednost
Najveća vrijednost
1 Visina križa (cm) 144,44 3,65 130 158 Visina križa (1‐9) 6,19 1,24 1 9 2 Širina prsa (1‐9) 5,40 0,98 1 8 3 Dubina trupa (1‐9) 5,85 0,96 1 9 4 Mliječni karakter (1‐9) 5,79 1,02 1 9 5 Položaj zdjelice (1‐9) 4,48 0,96 1 9 6 Širina zdjelice (1‐9) 5,73 0,95 2 9 7 Zadnje noge – odostrag (1‐9) 5,99 1,16 1 9 8 Zadnje noge – sa strane (1‐9) 4,84 0,96 1 9 9 Putice (1‐9) 4,82 1,01 1 9 10 Pokretljivost (1‐9) 5,97 1,18 1 9 11 Vezanost prednjeg vimena (1‐9) 6,10 1,24 1 9 12 Smještaj prednjih sisa (1‐9) 4,95 0,85 1 9 13 Duljina sisa (1‐9) 4,76 0,80 1 9 14 Dubina vimena (1‐9) 6,09 1,21 1 9 15 Visina zadnjeg vimena (1‐9) 5,85 1,12 1 9 16 Suspenzorni ligament (1‐9) 6,08 1,22 1 9 17 Smještaj zadnjih sisa (1‐9) 5,79 1,13 1 9 18 Kondicija (1‐9) 4,29 1,08 1 9 19 Širina zadnjeg vimena (1‐9) 5,57 1,26 1 9
1.4.3. Mesne pasmine
Provedba uzgojnog programa za mesne pasmine goveda odvija se sukladno Programu gojidbene izgradnje goveda u Republici Hrvatskoj (2007.). Prilikom donošenja Programa populacija mesnih pasmina goveda u Hrvatskoj nije bila do‐voljno velika, što je ograničavalo provedbu u cijelosti. Od mesnih pasmina u nas, prema udjelu plotkinja i rasplodnih bikova, mogu se izdvojiti pasmine Charolais, Angus (crni i crveni tip), Hereford i Limousine koje su značajnije zastup‐ljene i pasmine Blonde d'Aquitaine, Salers, Aubrac i Škotsko visinsko govedo (Highland) koje su u manjem broju prisutne u našem uzgoju. Dugi niz godina proizvodnja goveđeg mesa zasnivala se na simentalskoj pasmini, koja je još uvijek naša najvažnija pasmina u ovom smjeru proizvodnje. Osobitost je i njihov način iskorištavanja, tako da se stada ovih pasmina u nas uglavnom uzgajaju prvenstveno sustavom krava – te‐
Charolais ‐ mesna pasmina goveda
_______________________________________________________________________________
88
le, gdje životinje gotovo cijele godine borave na paši, a sa‐mo se tijekom zimskih mjeseci drže u štali.
Osnovni uzgojni cilj za mesne pasmine goveda je proiz‐vodnja jedinki koje po svojim proizvodnim osobinama opti‐malno odgovaraju gospodarstvima koja se bave uzgojem mesnih pasmina goveda u sustavu krava – tele, ali i gospo‐darstvima koja su prvenstveno orijentirana na proizvodnju mlijeka, a kojima je cilj uporabnim križanjem s mesnim biko‐vima dobiti kvalitetno tele za tov. Kontrola proizvodnosti ovih pasmina zasniva se na kontroli trupova na liniji klanja gdje se prate svojstva tovnosti. Obavlja se praćenje neto dnevnog prirasta koji se računa na osnovi težine toploga trupa, starosti kod klanja i EUROP klase mesa. Kako bi se što bolje organizirao i promicao uzgoj mesnih pasmina, 2010. godine osnovan je Savez hrvatskih uzgajivača mesnih pasmi‐na goveda.
Prvo rasplodno stado Charolais pasmine uvezeno je 1994. godine na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a doniralo ga je Ministarstvo poljoprivrede Francuske. Agro‐nomski fakultet ‐ Centar za travnjaštvo od 2004. godine u suradnji s HPA provodi performance field test mladih bikova Charolais pasmine. Nakon provedenog field testa koji uklju‐čuje mjerenje prirasta i linearnu ocjenu, bikovi su se proda‐vali na aukcijskoj prodaji. Do sada je organizirano 9 aukcij‐skih prodaja na kojima je prodano 85 bikova. Najveći broj bikova namijenjen je za korištenje u prirodnom pripustu na obiteljskim gospodarstvima koja se bave uzgojem goveda u sustavu krava – tele. Prosječna porodna masa muške teladi Charolais pasmine je 49 kg, a nakon 7 mjeseci, koliko je telad provela sisajući kravu i hraneći se isključivo pašom na pašnjaku, bičići su imali prosječnu težinu od 248 kg i dnevni prirast od 938 grama. U razdoblju field testa od 210. do 365. dana postizali su prosječni dnevni prirast od 1.438 grama s ograničenim količinama koncentrata kako bi svoj genetski potencijal što više iskoristili iz voluminozne krme.
Zadnjih godina uočava se povećanje populacije uzgojno valjanih mesnih pasmina goveda koja se uzgajaju putem pašnog sustava. Charolais ‐ mesna
pasmina goveda
______________________________________________________________________________
89
Kretanje broja krava mesnih pasmina od 2005. do 2012. godine
Broj krava po godinama Pasmina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. Charolais 714 435 379 408 758 871 963 1.228 Hereford 153 493 849 831 1.000 750 964 948 Angus 80 562 788 712 1.270 1.503 Limousine 34 101 132 297 308 Highland 6 6 12 10 22 21 Blond D'aquitaine 37 40 37 Salers 53 84 100 Aubrac 44 65 115
1.4.4. Genetsko vrjednovanje
Unaprjeđenje govedarske proizvodnje ima cilj selekciju (odabir) najboljih životinja za gospodarski značajna svojstva te njihovo korištenje kao roditelja sljedećih generacija poto‐maka. Korištenje genetski superiorinijih životinja omogućuje povećanje proizvodnje i osigurava ekonomsku dobit. Čovjek je tijekom dugotrajnog uzgoja selekcionirao životinje na što veću mliječnost, prirast i plodnost te dugovječnost. U začet‐cima uzgoja selekcija se temeljila na odabiru životinja s obzi‐rom na njihov fenotip, dok je u današnje vrijeme osnova se‐lekcije genotip životinje.
Genetsko vrjednovanje goveda u Hrvatskoj provodi se po istim načelima kao i u ostalim državama članicama ICAR‐a, Međunarodnog komiteta za kontrolu proizvodnje (engl. ICAR – International Committee for Animal Recording; Icar, 2012.). Temelji se na metodologiji mješovitih linearnih mo‐dela (engl. MMM – mixed model methodology), a kao rezul‐tat se dobije najbolja linearna nepristrana procjena (engl. BLUP – Best Linear Unbiased Prediction; Henderson, 1973.). Mješoviti model u kojem se istovremeno procjenjuju uzgoj‐ne vrijednosti bikova i krava, uz korištenje podrijetla kojim se ostvaruju genetske veze između životinja obuhvaćenih izračunom, zove se animal model. Točnije, animal modelom se procjenjuju uzgojne vrijednosti (UV) svih životinja uklju‐čenih u model, onih koje imaju mjerenja, kao i onih bez mjerenja, temeljem povezanosti kroz podrijetlo. Genetsko
_______________________________________________________________________________
90
vrjednovanje goveda u Hrvatskoj provodi se za simentalsku i Holstein pasminu. Kriteriji za prvu objavu rezultata UV biko‐va sukladni su Programu uzgoja goveda u RH (Uzgojni pro‐gram, 2008.).
Lakoća teljenja i broj mrtvorođene teladi
Podatci o tijeku teljenja i broju mrtvorođene teladi pri‐kupljaju se u okviru sustava o obveznom označavanju gove‐da te su osnova za procjenu uzgojne vrijednosti (UV) za svojstva: lakoća teljenja i broj mrtvorođene teladi simental‐ske i Holstein pasmine. U modelu su podatci za lakoću telje‐nja kod prve i ostalih laktacija (druga i više) definirani kao različita ali korelirana svojstva s obzirom da prvotelke imaju značajno drugačiji tijek teljenja u odnosu na starije krave. Time je statistički model tretiran kao bivariatni tj. model za dva svojstva. Isti postupak odnosi se i na svojstvo broj mr‐tvorođene teladi. Utjecaji koji su pojasnili varijabilnost lako‐će teljenja i broja mrtvorođene teladi su spol, starost krave unutar rednog broja laktacije, sezona teljenja te interakcija između regije i godine teljenja. U model su također uključe‐ni genetski čimbenici – direktni i maternalni utjecaj te ma‐nagement stada definiran kao interakcija između stada i godine teljenja. Kod druge i viših laktacija u statistički model je uključen i permanentni okolišni utjecaj koji se odnosi na pripremu krave na proizvodnju. Osim apsolutnih, UV se izra‐žava i u standardiziranim vrijednostima – srednja vrijednost 100 i standardna devijacija od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova. Za svakog bika je prikazana direktna (paternalna) i maternalna standardizirana uzgojna vrijednost.
Svojstva plodnosti – starost kod prvog teljenja i međutelidbeno razdoblje
Genetsko vrjednovanje životinja simentalske i Holstein pasmine za svojstava plodnosti temelji se na podatcima za‐ključenih standardnih laktacija. Dob kod prvog teljenja izra‐čunata je koristeći informacije o datumu rođenja i datumu kod prvog teljenja, dok je međutelidbeno razdoblje izraču‐nato temeljem informacija o datumu teljenja u odnosu na prethodno teljenje. Statistički model korišten za procjenu
______________________________________________________________________________
91
UV međutelidbenog razdoblja i dobi kod prvog teljenja uključuje sljedeće fiksne utjecaje: redni broj laktacije, razinu (količinu) proizvodnje mlijeka, sezonu teljenja. Slučajni utje‐caji uključeni u model su stado (uzgajivač), interakcija izme‐đu stada i godine teljenja te aditivni genetski utjecaj (životi‐nja). Model za genetsko vrjednovanje međutelidbenog raz‐doblja dodatno uključuje i utjecaj dobi krave kod prvog te‐ljenja i permanentni utjecaj okoliša. UV se izražavaju u apso‐lutnim i standardiziranim vrijednostima – srednja vrijednost 100 i standardna devijacija od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova.
Progeni test na kakvoću mesa
Za izračun UV bikova simentalske pasmine na kakvoću mesa koriste se podatci iz klaonica o klaoničkim svojstvima njihovih sinova starosti između 12 i 24 mjeseca. Svojstva za koja se procjenjuju UV su neto prirast, masa klaonički obrađenog trupa, klase mesa (E, U, R, O i P) te prekrivenost trupa masnim tkivom koja se ocjenjuje ocjenama od 1 do 5.
Statistički model za procjenu uzgojne vrijednosti svojsta‐va neto prirast i masa klaonički obrađenog trupa uključuje regiju i sezonu klanja kao fiksne utjecaje s razredima, dok je starost kod klanja opisana kvadratnom regresijom. Slučajni dio modela uključuje direktni aditivni utjecaj životinje. Model za svojstva klase mesa i prekrivenosti trupa masnim tkivom od gore navedenog se razlikuje po tome što umjesto županije uključuje interakciju klaonice i kontrolora kao fiksni utjecaj s razredima.
Uzgojne se vrijednosti standardiziraju na srednju vrijed‐nost 100 i standardnu devijaciju od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova. Za svakog bika prika‐zuje se standardizirana uzgojna vrijednost te pouzdanost njezine procjene za osobine neto prirasta i klase mesa. Agregatna uzgojna vrijednost ili tzv. indeks mesnatosti (IMES) uključuje standardizirane uzgojne vrijednosti za oso‐bine neto prirasta i klase mesa uz relativne međuodnose važnosti svojstava u omjeru 70:30.
_______________________________________________________________________________
92
Svojstva vanjštine
Genetsko vrjednovanje svojstava vanjštine temelji se na podatcima koji se dobivaju ocjenom vanjštine prvotelki, a koja se temelji se linearnoj ocjeni pojedinih svojstava („Sustav 97“; „Fleckscore 11“). Statistički model za procjenu svojstava okvira, mišićavosti i nogu uključuje sljedeće fiksne utjecaje s razredima: ocjenjivač, sezona ocjene i dob kod pr‐vog teljenja. Slučajni dio modela uključuje direktni aditivni utjecaj životinje. Statistički model za procjenu svojstava vi‐mena, osim navedenih, uključuje i utjecaje stadija laktacije i vremena mužnje kao fiksne utjecaje s razredima. Kod Hol‐stein pasmine računa se i indeks vanjštine temeljem relativ‐nih ekonomskih međuodnosa skupnih svojstava u omjeru: okvir = 0,20, mliječni karakter = 0,15, noge = 0,25 i vime = 0,40. Osim apsolutnih, UV se izražava i u standardiziranim vrijednostima ‐ srednja vrijednost 100 i standardna devijaci‐ja od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova.
Mliječne osobine i broj somatskih stanica
Procjena UV životinja simentalske i Holstein pasmine za svojstva mliječnosti temelji se na podatcima o proizvodnji mlijeka njihovih kćeri. U procjeni se koriste zapisi dnevnih kontrola mliječnosti AT4 (obiteljska gospodarstva) i BT4 me‐todom (veći dio farmi). Za procjenu UV koristi se model s dnevnim zapisima (engl. test‐day model), i to za svojstva dnevne količine mlijeka, količine i sadržaja mliječne masti i bjelančevina, te broja somatskih stanica.
Statistički model za procjenu UV svojstava dnevne količi‐ne mlijeka, mliječne masti i bjelančevina uključuje regiju i sezonu teljenja kao fiksne utjecaje s razredima. Utjecaj dobi pri prvom teljenju opisan je kvadratnom regresijom. Stadij laktacije modeliran je Ali‐Schaefferovom laktacijskom krivu‐ljom ugniježđenom unutar rednog broja laktacije. Direktni aditivni genetski utjecaj, interakcija stado – godina kontrole i permanentni utjecaj okoliša unutar laktacije uključeni su u model kao slučajni utjecaji. Statistički model za procjenu sa‐držaja mliječne masti, bjelančevina i broja somatskih stanica
______________________________________________________________________________
93
ne uključuje utjecaj dobi pri prvom teljenju. Svi ostali utje‐caji su isti kao i u prethodnom modelu.
Osim apsolutnih, UV se izražava i u standardiziranim vri‐jednostima – srednja vrijednost 100 i standardna devijacija od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bo‐dova. Prikaz UV sadrži i indeks bjelančevine: mliječna mast (IBM), pri čijem izračunu količina mliječnih bjelančevina ima četiri puta veću ekonomsku težinu u odnosu na količinu mli‐ječne masti.
Kod svih procjena podatci se pripremaju i pročišćavaju od nelogičnih vrijednosti koristeći statistički paket SAS (SAS, 2009.), dok se komponente varijance procjenjuju temeljem metode najveće vjerodostojnosti za ostatak (eng. Residual Maximum Likelihood – REML), koristeći programski paket VCE‐6 (Kovač i sur., 2002.). Isti se program koristi za procje‐nu uzgojnih vrijednosti.
Ukupan selekcijski indeks
Temeljem Programa uzgoja goveda u Republici Hrvatskoj ukupan selekcijski indeks za simentalsku pasminu formira se na osnovi zadanih relativnih međuodnosa 40:30:30 za skupi‐ne svojstava mliječnost : mesnatost : fitnes.
Skupni selekcijski indeks za SIMENTALSKU pasminu
_______________________________________________________________________________
94
Ukupan selekcijski indeks za Holstein pasminu temelji se na relativnom ekonomskom međuodnosu 50:25:25 skupina svojstava mliječnost : fitnes : vanjština.
Skupni selekcijski indeks za Holstein pasminu
1.4.5. Genomska selekcija
Tijekom zadnjeg desetljeća došlo je do snažnog razvoja genomike koja je omogućila otkrivanje gena koji utječu na izražaj određenih gospodarski značajnih svojstava ili određi‐vanje njihove lokacije u genomu koristeći genetske marke‐re. Često se u genomu javljaju tzv. „snip“ markeri (SNP, engl. Single Nucleotide Polymorphisms). Ti markeri označa‐vaju promjenu samo jedne nukleotidne baze u DNA mo‐lekuli. Razvojem mikročipova omogućena je genotipizacija 54.000 (50K) te 770.000 genetskih markera (700K) u cjelo‐kupnom genomu goveda. Na taj način je došlo do uključenja dodatnog izvora informacija u selekcijski rad koji je poznat pod nazivom genomska selekcija. Cilj genomske selekcije je združiti sve poznate izvore informacija – fenotip, podrijetlo i genetske markere da bi se dobila što veća točnost procije‐njene UV i osigurao genetski napredak.
Postupak provedbe genomske selekcije:
1) uzima se uzorak tkiva (najčešće se koristi krv, sjeme ili folikul dlake);
______________________________________________________________________________
95
2) u laboratoriju se iz tkiva izolira DNA i
3) provede se genotipizacija (npr. koristeći Illumina Bovine SNP50K čip). Rezultat genotipizacije su signali za svaki SNP marker koji se računski pretvaraju u SNP marker ge‐notip (AA, AB ili BB). Time se dobije rezultat (genotip) za 54.000 ili 770.000 SNP markera za svaku genotipiziranu životinju. Poznavanje genotipa za veliki broj markera još uvijek ne govori o uzgojnoj (genetskoj) vrijednosti životi‐nje. Iz tog razloga se:
4) ocjenjuje utjecaj pojedinog SNP markera koristeći tzv. SNP jednadžbu te se dobije direktna genomska vrijed‐nost (DGV) za svaku genotipiziranu životinju. Ova se vri‐jednost dalje kombinira s informacijama o podrijetlu i klasičnom uzgojnom vrijednošću roditelja u tzv. genom‐ski optimiziranu uzgojnu vrijednost (GOUV).
Glavna je prednost genomske selekcije da se za životinju odmah po provedenoj genotipizaciji može izračunati ge‐nomska UV temeljem SNP jednadžbe koja je izračunata na referentnoj, dovoljno velikoj populaciji bikova. Referentnu populaciju čine progeno testirani genotipizirani bikovi. Izra‐čunom genomske UV za mlade životinje se generacijski in‐terval kod selekcije bikova može skratiti na dvije ili tri godi‐ne. Pouzdanost procijenjene UV u tom slučaju iznosi u pro‐sjeku oko 65 % i nije bolja nego kod progenog testa (genoti‐pizacija daje ekvivalent informacije kao 20 do 30 kćeri), ali ranija informacija omogućuje veći godišnji genetski napre‐dak nego progeni test. Zbog manje pouzdanosti procijenje‐ne UV primjenom genomske informacije, u praksi se koristi više mladih genomski testiranih bikova. Taj način selekcije je priznat od odgovornih međunarodnih organizacija (Inter‐bull) pa se sjeme takvih bikova može slobodno tržiti po cije‐lome svijetu. Osim za selekciju bikova, ova se tehnologija može koristiti i za selekciju krava za koje možemo procijeniti UV na isti način i s istom pouzdanošću.
U svrhu očuvanja i unaprjeđenja proizvodnje mladih bi‐kova iz naše populacije, a prateći trendove u svjetskim raz‐mjerima, tijekom 2012. godine započeta je primjena genom‐ske selekcije u sklopu nacionalnog uzgojnog programa koja bi se zasnivala na odabiru i genotipizaciji teladi. Na taj način
_______________________________________________________________________________
96
bi mladi bikovi prije ulaska u test osjemenjivanja imali ge‐nomsku UV koja bi s određenom razinom pouzdanosti govo‐rila koje će osobine taj bik „poboljšati“ na svojem potom‐stvu. Odabir teladi za genotipizaciju obavljao bi se temeljem već spomenutog pedigree indeksa. S obzirom na to da Hrvat‐ska nema dovoljno veliku referentnu populaciju, ukazala se potreba uključenja u jedan od velikih sustava. Zahvaljujući suradnji na području harmonizacije uzgojnog programa za simentalsku pasminu između Hrvatske i Bavarske, pružila se mogućnost uključivanja hrvatske simentalske populacije u sustav genomskog testiranja Njemačke i Austrije (Italije i Če‐ške). Ovaj postupak je opravdan budući da je uzgoj simen‐talske pasmine u Republici Hrvatskoj uvelike povezan s uz‐gojima u Bavarskoj i Austriji. Osim odabira bikovskih očeva i majki iz navedenih populacija, prisutan je i dugogodišnji uvoz steonih junica te sjemena bikova koji se koriste za umjetno osjemenjivanje na hrvatskoj populaciji krava.
Kod Holstein pasmine, jedna od mogućnosti uvođenja genomske selekcije je putem zajedničke suradnje i harmoni‐zacije uzgojnog programa Holstein pasmine u Hrvatskoj s uzgojnim programom ove pasmine u Njemačkoj, budući da većina uvezenih junica i krava Holstein pasmine potječe iz populacije u Njemačkoj. Temeljem suradnje dvaju uzgojnih saveza (SUHUH i DHV) UV za genotipizirana ženska grla bi se računala u okviru njemačkog sustava i izražavala na njema‐čkoj skali. Genotipizacija muške teladi iz hrvatskog uzgoja i izračun genomske UV u sklopu njemačkog sustava provodila bi se putem suradnje s centrom za u.o. iz Masterrinda.
1.4.6. Izvorne i zaštićene pasmine
Hrvatske izvorne pasmine goveda uključene su u progra‐me očuvanja animalnih genetskih resursa početkom deve‐desetih godina dvadesetog stoljeća. U govedarstvu se poti‐če zaštita i očuvanje triju pasmina goveda (istarsko govedo, slavonsko‐srijemski podolac i buša). Programi zaštite izvor‐nih pasmina goveda započeli su za istarsko govedo 1994. godine, slavonsko‐srijemskog podolca 1997. godine, a pro‐gram zaštite buše pokrenut je od 2004. godine. Pozitivni po‐maci najizraženiji su u populaciji istarskog goveda, a u zad‐ Bik istarskog boškarina
______________________________________________________________________________
97
njih nekoliko godina i u populacijama slavonskog‐srijemskog podolca i buše. Kroz sve ove godine kontinuirano pratimo i odabiremo muške jedinke (temeljem uzgojnih linija i teme‐ljem ocjene vanjštine). Na postojećim populacijama izvornih pasmina, osim registracije, provodimo biološki test (lakoća teljenja, postotak mrtvorođene teladi) i kontrolu plodnosti.
Na očuvanju i zaštiti istarskog goveda od 1989. godine djeluje Savez uzgajivača istarskog goveda (S.U.I.G.). Godine 2003. osnovana je Agencija za ruralni razvoj Istre d.o.o koja se bavi trajnom zaštitom istarskog goveda i gospodarskim iskorištavanjem u sustavu ruralnog razvitka Istre. Udruga uzgajivača Buše osnovana je 21. siječnja 2005. godine u Gospiću. Od 2008. godine udruženja su registrirana kao uz‐gojna temeljem rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribar‐stva i ruralnog razvoja.
Nacionalnim programom očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, usvojenim 2010. godine, defini‐ra se i status ugroženosti pasmina u Republici Hrvatskoj. HPA je krajem 2012. godine izdala knjigu Rodoslovlja buše, te je osnovana i Središnja banka animalnih gena, što je od velikog značaja za održivost ukupnih genetskih resursa u Republici Hrvatskoj.
Broj uzgojno valjanih grla izvornih pasmina goveda od 1994. do 2012. godine
Izvorne pasmine goveda: podolac, buša i istarsko govedo.
_______________________________________________________________________________
98
1.5. „Dani hrvatskog simentalca“
Međunarodna manifestacija „Dani hrvatskog simentalca“ povodom 100 godina organiziranog uzgojno‐selekcijskog
rada u stočarstvu Republike Hrvatske
U organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije, Sredi‐šnjeg saveza hrvatskih uzgajivača simentalskog goveda i Udruge uzgajatelja simentalskog goveda Sveti Ivan Žabno, 15. i 16. lipnja 2013. godine održani su Dani hrvatskog si‐mentalca. Manifestacija je organizirana povodom obilježa‐vanja 100 godina organiziranog uzgojno‐selekcijskog rada u stočarstvu Republike Hrvatske i 100 godina od osnivanja prvog Saveza marvogojskih udruga u Svetom Ivanu Žabno, pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Općine Sveti Ivan Žabno i Koprivničko‐križevačke županije.
Međunarodni forum o uzgoju simentalca
Prvog dana manifestacije održan je Međunarodni forum o uzgoju simentalca na Obiteljskom izletištu Novak u Cepi‐
Sudionici Međunarodnog foruma o uzgoju simentalca 2013. godine
______________________________________________________________________________
99
dlaku. Na forumu su osim domaćih predavača, prof. dr. sc. Ante Ivankovića i prof. dr. sc. Pere Mijića, dr. sc. Zdravka Ba‐raća te mr. sc. Marije Špehar, sudjelovali gosti predavači i suradnici iz inozemstva: Josef Kučera, predsjednik Europ‐skog i Svjetskog simentalskog saveza, dr. Georg Röhrmoser, tajnik Europskog simentalskog saveza, Peter Stückler, pred‐stavnik uzgajivača iz Austrije, Maximilian Putz, savjetnik iz bavarskog Ministarstva poljoprivrede, te Andreas Bigler, predstavnik najvećeg švicarskog saveza uzgajivača goveda (Swiss herdbook).
Na samom početku foruma sudionike skupa pozdravili su dr. sc. Zdravko Barać, v. d. ravnatelja HPA, Marijan Hart‐man, predsjednik Udruge uzgajivača simentalskog goveda Sveti Ivan Žabno, Igor Mihaljević, predsjednik Središnjeg sa‐veza hrvatskih uzgajivača simentalskog goveda, Vladimir Oguman, načelnik Općine Sveti Ivan Žabno, te Denis Maksić iz Koprivničko‐križevačke županije. Forum je otvorio pred‐stavnik Ministarstva poljoprivrede Dalibor Janda, voditelj službe za stočarstvo.
Igor Mihaljević, predsjednik H.U.SIM‐a, izvijestio je su‐dionike o dosadašnjim aktivnostima, ciljevima i budućim planovima Središnjeg saveza hrvatskih uzgajivača simental‐skog goveda.
Ravnatelj HPA dr. sc. Zdravko Barać prikazao je glavne smjernice tijekom 100‐godišnjeg organiziranog uzgojno‐se‐lekcijskog rada u govedarstvu Republike Hrvatske, istaknuv‐ši da je malo zemalja koje se mogu pohvaliti stoljetnom tra‐dicijom neprekinutog uzgojno‐selekcijskog rada u stočar‐stvu. U izlaganju ravnatelja HPA prikazane su povijesne okolnosti koje su obilježile početke uzgojno‐selekcijskog ra‐da i razvoja govedarstva, od kraja 19. stoljeća do danas.
Daljnji razvoj sustava u provedbi uzgojnih programa, harmonizacija uzgojnog programa simentalske pasmine s drugim zemljama u kojima je glavno uzgojno područje upra‐vo simentalsko govedo, te implementacija genomske selek‐cije u uzgojne programe buduće su aktivnosti u govedarstvu Republike Hrvatske.
Izlaganje v.d. ravnatelja HPA dr. sc. Zdravka Baraća
Peter Stückler (Austrija)
_______________________________________________________________________________
100
Prof. dr. sc. Ante Ivanković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu prikazao je glavne karakteristike simentalske pas‐mine koje ju čine konkurentnom u aktualnoj govedarskoj proizvodnji, posebice u proizvodnji goveđeg mesa.
Temom izlaganja prof. dr. sc. Pere Mijića s Poljoprivred‐nog fakulteta iz Osijeka obuhvaćene su mliječne osobine simentalca s osnovnim smjernicama iz uzgoja simentalca kroz prošlost i sadašnjost, te uzgojnim ciljevim prema uzgoj‐nim programima iz 1973., 1991. i 2007. godine, a navedeni su i neki od načina za unaprjeđenje uzgoja simentalca u Hrvatskoj danas.
Mr. sc. Marija Špehar je prezentirala provedbu genet‐skog vrjednovanja i implementaciju genomske selekcije u uzgoj simentalca u Hrvatskoj.
Josef Kučera, predsjednik Europskog i Svjetskog simen‐talskog saveza, predstavio je osnovne ciljeve djelovanja Europskog i Svjetskog simentalskog saveza te podatke o uzgoju simentalca u zemljama članicama Europskog saveza, a osvrnuo se i na aktualno stanje uzgoja simentalskog gove‐da u Češkoj.
Dr. Georg Röhrmoser je upoznao sudionike sa stanjem u uzgoju simentalca i genomskoj selekciji u Njemačkoj, a predstavnik uzgajivača iz Austrije Peter Stückler je govorio o genomskoj selekciji u Austriji.
Mr. sc. Marija Špehar je predstavila rezultate suradnje između Bavarske i Hrvatske, koja traje od 1972. godine, s tim da je posljednjih godina intenzivirana i u području har‐monizacije uzgojnih programa.
Zanimljivo predavanje s područja vođenja matičnih knji‐ga, ustroja i povijesti organizacije, te trenutačnog stanja u uzgoju simentalskog goveda, održao je Andreas Bigler iz Švicarske.
Po završetku foruma, za uspješnu suradnju gostima pre‐davačima priznanja su dodijelili ravnatelj HPA i predsjednik H.U.SIM‐a.
Georg Röhrmoser (Njemačka)
Josef Kučera (Češka), predsjednik Svjetskog i Europskog simentalskog saveza
Zorica Đuričić i Zdravko Barać
______________________________________________________________________________
101
Ravnatelj HPA je priznanje za dugogodišnji uspješan rad uručio i djelatnici HPA, načelnici Odjela Koprivničko‐križeva‐čke županije u Svetom Ivanu Žabno gospođi Zorici Đuričić, koja je primjer savjesnog i odgovornog obavljanja svako‐dnevnih poslova te uspješne organizacije ove izuzetno va‐žne manifestacije za daljnji razvoj stočarstva u Republici Hrvatskoj.
Izložba goveda simentalske pasmine u Svetom Ivanu Žabno
U nedjelju 16. lipnja 2013. održana je svečana izložba go‐veda simentalske pasmine na sajmišnom prostoru u Svetom Ivanu Žabno. Na početku izložbe održan je Kup mladih uzgajivača na kojemu su se predstavili Sara Dolački, David Požgaj, Leonarda Dolački i Dominik Požgaj iz Kenđelovca, Ema Krušić, Magdalena i Matija Horvat, Luka Krušić iz Da‐mjana, Vinko Babić iz Cirkvene, Valentina Brestak iz Treme, Ivan i Sanja Čičak iz Markovca Križevačkog, Senka Beštek Smailović iz Kuštana, Domagoj Lalić te Marinela i Lorena Ba‐čani iz Rumenjaka. Djeca u dobi od 5 do 17 godina, odjeve‐na u tradicijske narodne nošnje s područja Žabnog, zajedno su sa svojim roditeljima predstavili uzgoj simentalskog gove‐da sa 16 gospodarstava.
Sudionici Kupa mladih uzgajivača s organizatorima i gostima iz inozemstva
Josef Kučera, Igor Mihaljević, Georg Röhrmoser i Zdravko Barać
_______________________________________________________________________________
102
Na izložbi goveda simentalske pasmine sudjelovalo je ukupno 9 steonih junica, 8 mladih krava, 7 ostalih krava sa završenom 1. i 2. laktacijom, te 6 krava sa završene 3 i više laktacija. Izložbena grla ocijenio je ugledni sudac iz Njema‐čke gospodin Bernhard Luntz, a na temelju njegove ocjene najbolja grla su i nagrađena.
Nagrađena grla
Kolekcija steonih junica simentalske pasmine
Majka junice, krava Bluete AT 918483207 je u maksimal‐noj drugoj laktaciji proizvela 7.206 kg mlijeka s 4,04 % m.m. i 3,50 % bjelančevina. Njezina prosječna proizvodnja u četiri laktacije iznosi 6.283 kg mlijeka s 3,94 % m.m. i 3,35 % bjelančevina. Otac junice je bik Indurein HB 7932.
Kolekcija mladih krava simentalske pasmine
Otac krave je bik Mangope HB 7941, a majka Vita HR 1101441921, koja je u maksimalnoj prvoj laktaciji proizvela 6.603 kg mlijeka s 4,36 % m.m. i 3,54 % bjelančevina, dok je u tri laktacije prosječno proizvela 5.202 kg mlijeka s 3,98 % m.m. i 3,22 % bjelančevina.
Kolekcija ostalih krava simentalske pasmine sa završenom 1. i 2. laktacijom
Ova krava je u maksimalnoj prvoj laktaciji proizvela 4.095 kg mlijeka s 4,89 % m.m. i 3,40 % bjelančevina, dok je u dvije laktacije prosječno proizvela 3.667 kg mlijeka s 4,91 % m.m. i 3,62 % bjelančevina. Otac krave je bik Romsel HB 7688, a majka Vita HR 1101441921, koja je u tri laktacije prosječno proizvela 5.202 kg mlijeka s 3,98 % m.m. i 3,22 % bjelančevina.
Kolekcija krava simentalske pasmine sa završene 3 i više laktacija
Ova krava je u maksimalnoj četvrtoj laktaciji proizvela 6.331 kg mlijeka s 4,20 % m.m. i 2,89 % bjelančevina, dok je u ukupno četiri laktacije prosječno proizvela 5.562 kg mlije‐ka s 4,01 % m.m. i 3,18 % bjelančevina. Otac krave je bik Braun HB 7661, a majka Brika HR 0072035811 koja je u de‐
Leonarda Dolački, Kenđelovac
Prvonagrađena junica BRENA HR 2200108142, vlasnik Ivan Čurdija, Cepidlak
Prvonagrađena krava VINDI HR 1200108103, vlasnik Mario Koceban, Ladinec
Prvonagrađena krava VESELA HR 4101826620, vlasnik Mario Koceban, Ladinec
______________________________________________________________________________
103
vet laktacija prosječno proizvela 4.120 kg mlijeka s 3,74 % m.m. i 3,15 % bjelančevina.
Odabir šampionskog grla Druga pratilja šampionke odabrana je iz kolekcije ostalih
krava sa završenom 1. i 2. laktacijom. Krava je u maksimal‐noj prvoj laktaciji proizvela 5.683 kg mlijeka s 3,99 % m.m. i 2,76 % bjelančevina, dok je u ukupno dvije laktacije prosječ‐no proizvela 5.445 kg mlijeka s 3,98 % m.m. i 3,12 % bjelančevina. Otac krave je bik Molf HB 7716, a majka Gilda HR 8100823576 koja je u šest laktacija prosječno proizvela 4.649 kg mlijeka s 4,10 % m.m. i 3,26 % bjelančevina.
Prva pratilja šampionke odabrana je iz kolekcije mladih krava. Krava je u svojoj prvoj kontroli ostvarila proizvodnju od 15,89 kg mlijeka s 3,50 % m.m. i 3,44 % bjelančevina, u drugoj kontroli 15,69 kg mlijeka s 4,70 % m.m. i 3,31 % bjelančevina, a u trećoj kontroli 15,82 kg mlijeka s 4,95 % m.m. i 3,03 % bjelančevina. Otac krave je bik Rumbasa HB 7907, a majka Jagoda HR 3100603386 koja je u ukupno tri laktacije prosječno proizvela 3.514 kg mlijeka s 4,09 % m.m. i 3,53 % bjelančevina.
Šampionskim grlom izložbe proglašena je krava iz kolek‐cije krava sa završene 3 i više laktacija, vlasnika Ivana Čurdi‐je iz Cepidlaka. Ova krava je u svojoj trećoj laktaciji maksi‐malno proizvela 5.435 kg mlijeka s 4,77 % m.m. i 4,00 % bje‐lančevina, dok je u ukupno tri laktacije prosječno proizvela 5.068 kg mlijeka s 4,43 % m.m. i 3,68 % bjelančevina. Otac krave je bik Aleon HB 7690, a majka Maca HR 0006048559 koja je u ukupno pet laktacija prosječno proizvela 5.981 kg mlijeka s 4,38 % m.m. i 3,48 % bjelančevina.
Šampionsko zvono najboljem grlu izložbe, zajedno s rav‐
nateljem HPA, uručio je predsjednik Europskog i Svjetskog simentalskog saveza Josef Kučera, a prvoj pratilji šampionke zvono uime njemačkog saveza uzgajivača uručio je glavni sudac izložbenih grla Bernhard Luntz. Nagradu je primila i druga pratilja šampionke od gospodina Maximiliana Putza, savjetnika iz bavarskog Ministarstva poljoprivrede.
Prvonagrađena krava BORA HR 4101018302, vlasnik Jovo Habuzin, Cepidlak
Druga pratilja šampionke – krava GITA HR 6101571955, vlasnik Ivan Čurdija, Cepidlak
Prva pratilja šampionke – krava LATICA HR 1101986943, vlasnik Nikola Mihajlic, Brezovljani
Šampionsko grlo izložbe, krava MILKA HR 7101531587, vlasnik Ivan Čurdija Cepidlak
_______________________________________________________________________________
104
Predsjednik Udruge uzgajivača simentalskog goveda Sve‐ti Ivan Žabno, gospodin Marijan Hartman, uručio je ravnate‐lju HPA dr. sc. Zdravku Baraću priznanje za dugogodišnju uspješnu suradnju s Hrvatskom poljoprivrednom agencijom, te gospođi Zorici Đuričić, načelnici Odjela HPA u područnom uredu Sveti Ivan Žabno.
Šanpionsko grlo izložbe vlasnik Ivan Čurdija, Cepidlak
Marijan Hartman i Zdravko Barać
Zorica Đuričić i Marijan Hartman
______________________________________________________________________________
105
1.6. Zaključak
Govedarstvo je najvažnija grana stočarske proizvodnje te poljoprivrede općenito. Osim u prehrani ljudi, govedarstvo ima značajno mjesto u razvoju ruralnih sredina te očuvanju krajolika. Nažalost, u mnogim zemljama je prisutan trend smanjenja broja goveda, pa tako i u Hrvatskoj. Povećanje proizvodnje po grlu kao plod selekcijskog napretka, pove‐ćanje cijena energije i stočne hrane, te potreba za održa‐njem rentabilnosti proizvodnje neki su od razloga smanjenja broja krava. Smanjenje ukupnog broja goveda iznosi između 1 – 2 % godišnje, a posebno je zamjetno smanjenje broja mliječnih krava. Ovaj podatak manje je zabrinjavajući u sek‐toru proizvodnje mlijeka, jer se primjenom suvremenih me‐toda i modernih tehnologija povećava proizvodnost po grlu. No, smanjenje broja krava stvara sve veći problem u sektoru proizvodnje mesa, jer se smanjuje i broj teladi za tov. Dosti‐gnuta razina govedarske proizvodnje u Hrvatskoj ne osigu‐rava dostatne količine kravljeg mlijeka i goveđeg mesa za domaću potrošnju. Temelj razvoja govedarstva treba biti još uvijek dovoljno velika populacija krava te primjena najnovi‐jih znanstvenih, stručnih i kontrolnih metoda i spoznaja u okviru suvremenih uzgojnih programa. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju nastaju nove mogućnosti, ali i izazovi za govedarsku proizvodnju. Potrebe za govedarskim proizvodima (mlijeko, meso) zbog porasta broja stanovnika u Svijetu sve će više jačati, što otvara mogućnost razvoja hrvatskog govedarstva. Republika Hrvatska je jedna od rijet‐kih zemalja u Svijetu koje imaju stoljetnu tradiciju uzgoj‐noselekcijskog rada. Stavimo li u svezu tradiciju, znanje i porast potreba za hranom u Svijetu, može se zaključiti da hrvatsko govedarstvo ima sve uvjete da napreduje prema uzorima najboljih zemalja.
Budućnost hrvatskog stočarstva
2. SVINJOGOJSTVO
______________________________________________________________________________
107
2.1. Povijest uzgoja svinja na hrvatskim prostorima
Velika seoba naroda pomiče velik broj pasmina domaćih životinja iz sjeverne i sjeveroistočne Europe. Hrvati dola‐skom na današnje područje dovode šišku. Kroz iduća stolje‐ća uzgoj svinja odvijao se na jedinstven način: svinje su cije‐lu godinu boravile izvan nastambi, na pašnjacima i u šuma‐ma, gdje su pronalazile hranu za preživljavanje. U to vrijeme gotovo da i nije bilo planskog i promišljenog uzgoja, tako da su svinje oblikovane više pod utjecajem okolišnih čimbeni‐ka. Kako je većina zemlje bila u vlasništvu veleposjednika i Crkve, i većina svinja bila je njihova, a u velikim stadima ču‐vali su ih podložnici. Prve zabilješke o svinjogojstvu nalazi‐mo u Urbarima J. V. Bromleja iz kojih se, temeljem podataka o feudalnoj renti, vidi da je svinjogojstvo dobro razvijeno, posebice u Turopolju, gdje su već u 13. stoljeću Turopoljci držali velika stada autohtone turopoljke. Iako su imali odre‐đene plemićke povlastice, od vlastitih svinja bili su obvezni davati daću, desetinu banu, a poslije vlasti u Medvedgradu.
Od dolaska Hrvata na ovim područjima uzgajaju se izvor‐ne pasmine šiška i turopoljska svinja, a poslije se pojavljuju bagun i mangalica.
Turopoljska svinja, naša najstarija izvorna pasmina, na‐stala je kao izravan potomak svinje iz tresetišta koja je križa‐na s keltskim svinjama i svinjama koje su doveli Rimljani. Dolaskom Hrvata, na njezino daljnje oblikovanje neznatno je utjecala šiška. Turopoljka se uzgaja u području Posavine, jugoistočno od Zagreba, u osobitim uvjetima vlažnih terena i velikih hrastovih šuma.
Na ostalom području sjeverne Hrvatske uzgajala se šiška. Smatra se najizravnijim nasljednikom europske divlje svinje – Sus scrofa ferus, kojoj veoma sliči. Slabih je proizvodnih osobina, prasi 4 – 5 prasadi, ali je vrlo otporna na loše život‐ne uvjete.
_______________________________________________________________________________
108
Mangalica je pasmina oblikovana u Mađarskoj, a kao te‐melj za njezino stvaranje poslužila je šumadinka. U istočnoj Hrvatskoj, u Srijemu, ta je pasmina planski križana s tamo uzgajanim svinjama pa se oblikovao novi tip – lasasta man‐galica. Ona se potkraj 19. stoljeća proširila istočnom Slavo‐nijom, gdje se uzgajala u velikom broju.
Bagun je pasmina svinja koja se uzgajala u Podravini, od Varaždina do Virovitice, a najviše u okolici Koprivnice i Đur‐đevca. Nastala je najvjerojatnije na bazi izvornih svinja tog područja, potomaka šiške i bijelih svinja sjeverne Europe. To je izrazito masna pasmina, kovrčave dlake (bagunasta), po čemu je dobila ime. Uglavnom je držana na pašnjacima, a prije klanja dotovljavana je žitaricama.
U opisanim proizvodnim uvjetima vidljivo je da je ukup‐no svinjogojstvo bilo na niskoj razini. Uzgajale su se nisko‐produktivne svinje, a gubitci prasadi zbog uvjeta držanja bili su vrlo veliki.
Uvođenjem u uzgoj novih ratarskih kultura te pojavom industrijalizacije mijenja se odnos prema poljoprivrednoj
Turopoljska svinja u ekstenzivnim uvjetima
Krmača pasmine mangalica
______________________________________________________________________________
109
proizvodnji, među ostalim i uzgoju stoke. Na vlastelinskim imanjima počinje se pridavati pažnja produktivnosti i traži se da se po jedinici proizvede više kvalitetnijeg proizvoda. Napredniji veleposjednici željeli su uzgajati svinje boljih pro‐izvodnih svojstava te su počeli uzgojno promišljeno djelova‐ti odabirući za rasplod bolja grla, posebice kvalitetne nera‐ste. Međutim, u to vrijeme u zapadnoj i sjevernoj Europi već su selekcionirane (uzgojene) svinje izrazito boljih proizvod‐nih svojstava. Tada se počelo razmišljati o uvozu tih pasmi‐na kako bi se križale s domaćima ili ih ponegdje potpuno zamijenile.
Prvi zabilježeni uvoz bio je godine 1777., kada je carica Marija Terezija poklonila neraste stare Leichester i kosmate Berkshire pasmine za oplemenjivanje turopoljske svinje.
Na vlastelinstvu u Brezovici oko 1870. godine J. Bieder‐man križao je turopoljske svinje s nerastima pasmine Sufolk i Berkshire, no s polovičnim uspjehom. Naime, dok su se križanci s Berkshirom pokazali dobrima, križanci turopoljke i Sufolka bili su lošiji od čistih turopoljaca. Križanje turopoljke s Berkshirom ostavilo je traga u Banovini, gdje je oblikovan tip banijske šare svinje.
Najuspješniji produkt planskog uzgojno‐selekcijskog rada na hrvatskim prostorima jest crna slavonska svinja. Nastala je na imanju grofa Pfeiffera u okolici Osijeka. Početak stva‐ranja crne slavonske zbio se 1860‐ih godina kada je Karlo Pfeiffer križao odabrane krmače lasaste mangalice s nerasti‐ma Berkshire.
Oplemenjivački rad od 1870. godine preuzima Karlov sin Leopold, koji iz Amerike uvozi neraste Poland‐china pasmi‐ne i s njima križa odabrane krmače iz dotad stvorene popu‐lacije. Svakih deset godina, sve do 1910. godine, Leopold je uvozio neraste Poland‐china i s njima križao odabrane krma‐če, a od potomstva su odabrani najbolji muški potomci koji su se puštali na ostalu populaciju krmača.
U prvim desetljećima 20. stoljeća ova pasmina brzo se širila istočnom Slavonijom, a do pred II. svjetski rat u do‐brom dijelu istisnula je dotad najbrojniju lasastu mangalicu.
_______________________________________________________________________________
110
Krajem 19. stoljeća novoosnovano Kraljevsko gospodar‐sko učilište u Križevcima počinje uvoziti inozemne pasmine poradi provedbe pokusnih križanja i oplemenjivanja doma‐ćih svinja. Tako Učilište 1891. godine uvozi grla Sufolk, a 1892. godine grla Jorkshire pasmine. Ponovno 1909. godine Zemaljska vlada uvozi berkšir za križanje s turopoljskom pasminom s ciljem popravljanja plodnosti. Krajem 19. i po‐četkom 20. stoljeća još nema planskog, sustavnog uzgojno‐selekcijskog rada. Pokušaji, manje ili više uspješni, bili su u rukama vlastelina, a osim već spomenutog Pfeiffera, tu su još grof Majlath u Donjem Miholjcu, grof Janković u Cabuni, grof Pejačević u Našicama, grof Eltz u Vukovaru i drugi.
Iako su se u prvim desetljećima 20. stoljeća još mahom uzgajale domaće pasmine, one se u to vrijeme oplemenjuju, najčešće engleskim pasminama iz uvoza. Tada se pojavljuju prve zadruge za uzgoj uvezenih grla.
Za početak sustavnog praćenja i uzgojno‐selekcijskog ra‐da može se izdvojiti godina 1930. Tada je pokrenuta inicija‐tiva za osnivanje Saveza selekcijskih zadruga za uzgoj svinja. Zamisao je ostvarena 1931. godine, kada je Savez i osnovan. Zadatak mu je bio:
• organizirati i provoditi uzgojno‐selekcijski rad u svinjogoj‐stvu,
• organizirati već postojeće zadruge i osnivati nove.
Selekcijske zadruge osnovne su jedinice za provođenje selekcije idućih nekoliko desetljeća. Ravnaju se prema po‐stavljenim uzgojnim ciljevima i zacrtanim pravilima koja nalažu sustavni odabir najboljeg pomlatka za uzgoj kako bi se proizvele svinje boljih proizvodnih osobina: ranozrele, plodne svinje koje dobro iskorištavaju hranu, dobro prira‐staju te imaju kvalitetno meso.
U Savezu se brzo uvidjelo da je za valjano provođenje selekcije potrebno provoditi kontrolu proizvodnosti grla i ustrojiti matičnu evidenciju. U tom smislu u Savezu su izra‐đene matične knjige koje su bile obvezne voditi sve selekcij‐ske zadruge.
Krmača i prasad crne slavonske svinje
______________________________________________________________________________
111
Savez također ima stručno tijelo koje je neposredno od‐govorno za poslove organizacije uzgojnog rada i selekcije. To tijelo naziva se Zadružni selekcijski odbor, a zadatci su mu:
1. vođenje matičnih knjiga,
2. klasifikacija pomlatka zadružne stoke s ocjenama o nji‐hovoj uzgojnoj vrijednosti i napomenama o dobrim i lošim svojstvima,
3. kontrola utroška hrane i prirasta te rasplodne proizvod‐nje.
Valjanost zadružnih grla ocjenjivala je zadružna porota. Pozitivno ocijenjene krmače i nerasti upisivali su se u mati‐čne knjige i postajali temelj uzgojno‐selekcijskog rada. Za svaku pasminu izrađeni su kriteriji za upis u matičnu knjigu. Uz osnovne podatke o grlu, u matičnu knjigu upisivale su se ocjene komisije, tjelesne mjere, podatci o razvoju, iskorišta‐vanju hrane, kao i eventualne nagrade na izložbama.
Time su stvorene pretpostavke za početak provedbe kvalitetnog uzgojno‐selekcijskog rada u svinjogojstvu.
Stav prema domaćim izvornim pasminama svinja u to vrijeme bio je potpuno negativan i rijetko koji stručnjak je zagovarao njihovo uzgojno poboljšavanje. Većina se priklo‐nila uzgoju uvezenih, prije svega engleskih, a potom i nje‐mačkih i nizozemskih svinja.
Godine 1934. u Savez su uključene 44 zadruge i osam izravnih članova, a u matičnim knjigama bilo je upisano 140 nerasta i 1.250 krmača. Kontrola proizvodnosti rasplodnog materijala provodila se u selekcijskim stanicama. Selekcijska stanica bila je jezgra uzgoja najmanje deset elitnih krmača koje se nalaze u zadruzi ili kod uzgajivača. Savez se financi‐rao prihodom od prodaje stoke.
Razvoj svinjogojstva prekida II. svjetski rat, nakon kojeg sve počinje gotovo ispočetka. Krajem četrdesetih i u pede‐setima dolazi do velikog uvoza rasplodnih svinja, i to uglav‐nom iz Engleske. Istovremeno se obnavljaju i osnivaju za‐družne organizacije i ogranci s ciljem provođenja selekcij‐skog rada. Na tadašnjoj republičkoj razini zadružne organi‐
Krmača i prasad turopoljske pasmine svinja
_______________________________________________________________________________
112
zacije uključene su u Zadružni stočarski savez, koji je dao znatan doprinos unaprjeđenju svinjogojstva.
Godine 1953. u Zadružnom stočarskom savezu učlanjeno je 36 svinjogojskih zadruga i ogranaka sa 675 članova. U ma‐tičnoj je evidenciji bilo upisano 36 nerasta i 3.000 rasplod‐nih krmača. Godine 1955. u Savez je bilo učlanjeno 178 organizacija, a u matičnoj evidenciji upisane 4.362 krmače.
Uz zadruge, u to vrijeme osnivaju se i poljoprivredna do‐bra u kojima je bilo 16 selekcijskih stanica s oko 5.000 krma‐ča. Sva grla upisana su u matičnu evidenciju i obuhvaćena su kontrolom proizvodnosti pod stručnim vodstvom Poljo‐privredno‐istraživačke stanice Osijek.
U okviru Zadružnog stočarskog saveza osnovano je početkom 1957. godine 380 svinjogojskih ogranaka s više od 10.000 krmača, pretežito engleskih pasmina.
Zadatci ogranka bili su:
• nabava rasplodnog materijala
• vođenje matične i proizvodne evidencije
• organizacija prodaje
• izgradnja objekata za svinje
• osiguranje zdravlja i zaštite svinja
• stručno usavršavanje članova ogranka
• organiziranje štedno‐kreditnog odjela za članove.
Vrijeme postojanja i rada Saveza vrijeme je ekspanzije svinjogojstva. Počela je intenzifikacija proizvodnje uz pro‐vedbu organiziranog uzgojno‐selekcijskog rada. Dodatnu kvalitetu uzgojnom radu dala je prva stanica za kontrolu tovne sposobnosti svinja, osnovana 1955. godine u Brestov‐cu, na dobru „Belje“.
Uvoz svinja 1950‐ih godina izgledao je ovako:
• 1953./54. uvezeno je iz Engleske 1.100 rasplodnih grla velikog jorkšira,
Nerast pasmine jorkšir
______________________________________________________________________________
113
• od 1957. do 1960. godine uvezeno je 1.691 grlo nizozem‐skog landrasa i 150 grla švedskog landrasa.
Koordinaciju provedbe uzgojno‐selekcijskog rada u sto‐čarstvu 1960. godine preuzima Stočarski selekcijski centar Hrvatske, koji postaje jedina ovlaštena ustanova za proved‐bu uzgojno‐selekcijskog rada u Hrvatskoj. Kako bi se selek‐cijski rad mogao kvalitetno obavljati, godine 1962. usvojen je Pravilnik o uzgojno‐selekcijskom radu za svinje. Prema Pravilniku Stočarski selekcijski centar ovlašten je donositi sva obvezatna tumačenja i upute u svezi s Pravilnikom, kao i prijedlog njegovih dopuna i izmjena. Područne službe pro‐vode kontrolu i selekcijske mjere, dojavljuju podatke i izdaju potvrde o tetoviranju prasadi. Republička selekcijska služba obavljala je godišnji komisijski pregled rada uzgojnih centa‐ra. Stočarski selekcijski centar 1962. godine donosi Upute o obveznom odabiranju nerasta za rasplod.
Izgradnjom velikih svinjogojskih farmi (Belje, Sljeme i druge) stvorene su pretpostavke za uspješniji selekcijski rad. Godine 1979. pod kontrolom proizvodnih svojstava samo na velikim farmama bilo je 18.740 krmača, a na obiteljskim gospodarstvima svega 604 krmače.
Za daljnji uzgojno‐selekcijski rad bitno je donošenje Pro‐grama uzgoja i selekcije svinja u Republici Hrvatskoj 1979. godine. Programom su određeni postupci selekcije, sudioni‐ci u njezinoj provedbi, podjela poslova po farmama i obitelj‐skim gospodarstvima. Testiranje nerastića provodi se u se‐dam testnih stanica s 514 mjesta. To je vrijeme porasta bro‐ja krmača pod kontrolom proizvodnosti, kako na velikim far‐mama, tako i na obiteljskim gospodarstvima. Pred Domovin‐ski rat pod kontrolom proizvodnih svojstava bile su 37.093 krmače u velikim farmama i 660 krmača na obiteljskim go‐spodarstvima.
Povećanjem broja životinja pod kontrolom, a s time po‐vezanim i povećanjem broja podataka koje je trebalo bilježi‐ti i obrađivati, postalo je nužno korištenje računala. Godine 1984. u suradnji sa stručnjacima ŽTP‐a izrađen je program za obradu podataka testa i izračun selekcijskog indeksa. Od 1990. godine, kada je program dorađen, vođenje kompletne
Nerast pasmine njemački landras
_______________________________________________________________________________
114
matične evidencije u svinjogojstvu i obrada podataka obav‐ljaju se u računalnom sustavu Selekcijskog centra.
Krajem 1980‐ih godina smjenjuju se vrlo oštre cikličke krize u svinjogojstvu. To je vrijeme kada ne postoji sigurno tržište rasplodnog materijala, a svinje se ne plaćaju teme‐ljem kvalitete na liniji klanja. Posljedice takvog stanja su ne‐zainteresiranost uzgajivača za nabavu uzgojno valjanih svi‐nja i provođenje uzgojno‐selekcijskih mjera. Broj matičnih krmača na velikim farmama se smanjuje, a u obiteljskim gospodarstvima ostaje isti.
U vrijeme Domovinskog rata smanjuje se ukupni broj kr‐mača i krmača pod kontrolom proizvodnosti, a od 1993. godine broj krmača ponovno polagano raste.
Poticajne mjere s jedne strane i kreditiranje nabave uz‐gojno valjanih svinja s druge strane, doprinose porastu bro‐ja krmača pod kontrolom na obiteljskim gospodarstvima. Nove spoznaje u znanosti, a također i novi gospodarsko‐trži‐šni odnosi, razlog su za izradu novog uzgojnog programa. Uzgojni program pod nazivom Plan i program uzgoja svinja u Republici Hrvatskoj usvojen je 1997. godine. On utvrđuje pravila i načela za sve sudionike u uzgoju svinja u Republici Hrvatskoj, dajući mogućnost uzgajivačima da se u njegovu provedbu uključe kao uzgajivači čistih pasmina ili u progra‐mu križanja.
Godine 2004. dolazi do značajnih promjena u provedbi uzgojnog programa. Te godine osnovan je Središnji savez udruga uzgajivača svinja Hrvatske s ciljem sudjelovanja u provedbi plana i programa uzgoja svinja. 2009. godine Sre‐dišnji savez udruga uzgajivača svinja Hrvatske dobio je su‐glasnost Ministarstva poljoprivrede za bavljenje uzgojem uzgojno valjanih svinja. Savez se danas sastoji od 13 udruga i aktivni je sudionik u provedbi uzgojnog programa.
______________________________________________________________________________
115
2.2. Plan i program uzgoja svinja iz 1997. godine
U Planu i programu daje se pregled stanja svinjogojske proizvodnje u Hrvatskoj, kako bi se temeljem analize trenu‐tačnog stanja postavili uzgojni ciljevi i metodologija proved‐be uzgojno‐selekcijskog rada.
U početnoj analizi konstatira se da se u Hrvatskoj uzgaja ukupno 178.000 rasplodnih krmača i suprasnih nazimica (podatci za 1995. godinu). Pad broja rasplodnih krmača i su‐prasnih nazimica u razdoblju 1985. – 1995. godine iznosio je 17,98 %. Od ukupnog broja krmača i suprasnih nazimica, 82 % uzgaja se na obiteljskim gospodarstvima, a ostatak na velikim farmama. Struktura obiteljskih farmi s obzirom na veličinu stada vrlo je nepovoljna.
Struktura obiteljskih farmi s obzirom na broj krmača u 1991.
Plan i program uzgoja svinja u Republici Hrvatskoj
Upute i Pravilnici za provedbu Programa uzgoja svinja
Nerast pietren na sajmu u Gudovcu 2006. godine
_______________________________________________________________________________
116
2.2.1. Pokazatelji svinjogojske proizvodnje
Kao jedan od pokazatelja kvalitete svinjogojske proizvod‐nje uzima se mesnatost svinjskih polovica na liniji klanja. Procijenjeno je da se mesnatost svinjskih polovica u Repu‐blici Hrvatskoj, sukladno Pravilniku o utvrđivanju trgovačkih kategorija i klasa svinjskih trupova i polovica, kreće od 44 do 46 % (klase »O« i »R«). Međutim, prema rezultatima istraži‐vanja (Kralik i sur., 1997.), velike svinjogojske farme proizvo‐de mesnatije svinje od prosjeka u zemlji. Naime, rezultati disekcije (n = 505) svinjskih polovica različitih genotipova, koje potječu s pet velikih svinjogojskih farmi, pokazuju pro‐sječnu mesnatost 55,47 %.
Prosječni dnevni prirast svinja ostvaren na velikim svinjo‐gojskim farmama 1995. godine bio je 572 grama, a konver‐zija hrane za kg prirasta 3,47 kg.
Plodnost krmača, promatrana kroz broj živooprasene i odbite prasadi po krmači i leglu godišnje u 1995. godini:
• prosječni broj živooprasene prasadi po krmači godišnje – 21,85
• prosječni broj odbite prasadi po krmači godišnje – 17,47
• prosječni broj živooprasene prasadi po leglu – 10,12
• prosječni broj odbite prasadi po leglu – 8,1
2.2.2. Provedba uzgojnog programa
Uzgojni program donesen je 1997. godine, a uz njega je izrađena publikacija „Upute i pravilnici za provedbu progra‐ma uzgoja svinja“. Početkom 2000. godine pokrenuta je inicijativa da se uzgajivači trebaju udruživati u udruge u cilju provedbe uzgojnog programa i promicanja svinjogojstva. Središnji savez udruga uzgajivača svinja Hrvatske osnovan je 2004. kao krovna institucija svih udruga uzgajivača svinja Republike Hrvatske. Procjena uzgojnih vrijednosti nerasta i nazimica u proizvodnim uvjetima (field test) započeta je 2005. godine, a za procjenu uzgojne vrijednosti uveden je
Upute za provedbu uzgojno‐selekcijskog rada u svinjogojstvu
Testiranje i procjena uzgojnih vrijednosti u svinjogojstvu
______________________________________________________________________________
117
BLUP model. Iste godine Hrvatski stočarski centar izdao je knjigu „Testiranje i procjena uzgojnih vrijednosti u svinjogoj‐stvu“. Dopunjeno izdanje „Uputa i pravilnik za provedbu uzgojnog programa“ objavljeno je 2007., a 2010. godine je Hrvatska poljoprivredna agencija izdala „Upute za provedbu uzgojno selekcijskog rada u svinjogojstvu“ koji se nadove‐zuju na prethodna dva izdanja.
Postupci uzgoja i selekcije
Program predviđa trolinijsko i četverolinijsko sparivanje jedinki.
Trolinijsko sparivanje (križanje)
Nerast pasmine durok
_______________________________________________________________________________
118
U trolinijskom sparivanju na mjestu A mogu biti termi‐nalne pasmine Pietren i Durok. U četverolinijskom spariva‐nju na mjestu AB može se pojaviti svaki hibridni nerast rodi‐teljske linije priznatog hibrida. Linija C je pasmina veliki jork‐šir. Linija D su pasmine švedski landras ili njemački landras (iako je prilikom postavljanja uzgojnog programa pasmina njemački landras bila na poziciji C, tzv. njemački landras b tip).
Četverolinijsko sparivanje (križanje)
______________________________________________________________________________
119
2.3. Rezultati uzgojno‐selekcijskog rada u razdoblju od 1993. do 2012.
2.3.1. Brojčano stanje i struktura proizvodne populacije
Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku vidljiva je promjena broja rasplodnih krmača po godinama. Tako se od 1994. do 1996. godine njihov broj smanjio za 9,28 %. Od 1996. godine primjetan je rast broja krmača do 2004. godi‐ne, kada se ukupno uzgaja 220.000 rasplodnih krmača, što je najviše u promatranom razdoblju.
Nakon 2004. godine vidljiv je kontinuirani pad broja kr‐mača koji je u 2012. godini iznosio 100.000 grla. Do 2009. godine Državni zavod za statistiku vodi evidenciju krmača te suprasnih krmača i suprasnih nazimica. Od 2009. godine pri‐kazuju se zajednički podatci krmača i suprasnih krmača. Broj krmača se smanjuje u najvećem dijelu na obiteljskim poljo‐privrednim gospodarstvima. Razlog tomu je loša struktura (preko 90 % držatelja krmača u stadu ima manje od 10 krmača) i neorganiziranost proizvođača i proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima.
Izvor: DZS
Broj krmača (suprasnih) i suprasnih nazimica od 1993. do 2012. godine
Nazimice njemački landra na sajmu u Gudovcu 2010. godine
_______________________________________________________________________________
120
U promatranom razdoblju udio krmača pod selekcijom u odnosu na ukupan broj kretao se oko 16 %. Broj krmača pod selekcijskim obuhvatom povećao se od 1993. do 2002. za 20,86 %.
U 2008. godini je vidljiv pad broja krmača pod kontrolom proizvodnosti kao rezultat rekonstrukcije i depopulacije ne‐kih velikih proizvodnih sustava. Obnavljanje farmi je u kasni‐jim godinama rezultiralo povećanjem broja krmača pod kontrolom prozvodnosti. U 2012. godini udio krmača pod kontrolom proizvodnosti u odnosu na ukupan broj krmača povećao se na oko 27 %, što je dijelom i posljedica značaj‐nog pada ukupnog broja krmača.
Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti od 1993. do 2012. godine
Ukupan broj krmača pod kontrolom proizvodnosti na velikim farmama i obiteljskim gospodarstvima od 2002. do 2012. godine
______________________________________________________________________________
121
U razdoblju od 2002. do 2012. godine pad ukupnog broja krmača pod kontrolom proizvodnosti je 9 %. To je uglavnom posljedica smanjenja broja krmača na obiteljskim gospodar‐stvima koji se, promatrajući u desetogodišnjem vremen‐skom razdoblju, smanjio za više od 70 %. Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti na velikim farmama se u istom tom razdoblju neznatno povećao.
Od ukupnog broja krmača pod selekcijskim obuhvatom 2002. godine, više od 73 % ih se uzgajalo na velikim farma‐ma, a nešto manje od 27 % na obiteljskim gospodarstvima. Udio krmača s obiteljskih gospodarstava se značajno sma‐njuje, te u 2012. godini iznosi nešto više od 8 %.
U razdoblju od 2004. do 2009. godine smanjuje se udio gospodarstava koja drže do 5 krmača, a u kasnijem razdob‐lju se bilježi njihov veći udio, što je posljedica pada ukupnog broja držatelja uzgojno valjanih krmača na obiteljskim go‐spodarstvima.
Broj držatelja s 10 do 20 ili više od 20 krmača ima obrnu‐ti trend u odnosu za male držatelje. Jedan od razloga za ovo povećanje je specijalizacija proizvodnje i povećanje farmskih kapaciteta, ali i državna politika poticanjem uzgoja uzgojno valjanih krmača. Nakon izjednačavanja poticaja za sve kr‐mače, smanjio se i broj uzgajivača uzgojno valjanih krmača.
Udio uzgajivača (%) prema broju uzgojno valjanih krmača od 2003. do 2012. godine
Nerast pasmine landras
_______________________________________________________________________________
122
Analizirajući broj krmača uzgojno valjanih majčinskih pasmina (veliki jorkšir, švedski i njemački landras) kroz vrije‐me od dvadeset godina, vidljivo je povećanje broja krmača u prvih deset godina, do 2003. ili 2004. godine, a nakon toga nagli pad, da bi u 2012. broj krmača pasmine njemački i švedski landras bio manji nego u početnim godinama pro‐matranog razdoblja (1993. godine).
Broj uzgojno valjanih krmača pasmine landras i veliki jorkšir od 1993. do 2012.
Broj uzgojno valjanih krmača križanki i hibrida od 1993. do 2012.
______________________________________________________________________________
123
Sudbinu sličnu majčinskim pasminama doživjele su i kr‐mače terminalnih pasmina (Durok i Pietren). Nakon poveća‐nja u prvoj dekadi i dostizanja vrhunca, broj terminalnih krmača se drastično smanjuje zadnjih nekoliko godina, što je rezultanta sve manjeg broja uzgajivača i proizvođača na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, povećanja udjela umjetnog osjemenjivnja krmača, ali je i indirektno posljedica korištenja različitih uzgojnih programa.
To nije slučaj za križanke i hibridne krmače čiji je broj ve‐ći dio promatranog razdoblja bio konstantan, da bi se u zad‐njih nekoliko godina povećao. Navedeno povećenje uglav‐nom se odnosi na krmače hibridnih programa, a u najvećem broju krmače PIC i Topigs programa. Ova dva hibridna pro‐grama u zadnjih nekoliko godina (od vremena adaptacije i izgradnje novih proizvodnih sustava velikih farmi) dominira‐ju u udjelu uzgojno valjanih svinja. Krmače hibridnih progra‐ma na velikim farmskim sustavima zamijenile su krmače či‐stih pasmina i programske križanke hrvatskog uzgojnog pro‐grama.
Izvorne pasmine
Također je vidljivo kontinuirano povećanje broja krmača autohtone pasmine crne slavonske svinje s tendencijom daljnjeg rasta i povećanja, koja bi, ako se tako nastavi, mo‐gla izaći iz kategorije ugrožene pasmine. Ponovnu populari‐zaciju uzgoja crna slavonska svinja može zahvaliti niskim troškovima držanja i proizvodnji određenih tradicionalnih proizvoda od svinjskog mesa. Također je kod turopoljske pasmine u dvadesetogodišnjem razdoblju vidljiv trend pove‐ćanja broja krmača. Međutim, taj je broj imao vrhunac 2007. godine sa 164 krmače, ali je u narednom razdoblju taj broj smanjen zbog pojave bruceloze u najvećem uzgojnom stadu 2005. godine, zbog čega je u nekoliko navrata eutanaziran velik broj krmača.
Ako se promatra kretanje broja nerasta po pasminama u petogodišnjem razdoblju, primjećuje se blago smanjenje udjela nerasta pasmine njemački landras koji se u 2012. go‐dini smanjuje na 19,86 %. Još je jače izražen pad udjela umatičenih nerasta pasmine švedski landras koji je u 2012.
Nerast turopoljske svinje u ekstenzivnim uvjetima
Crna slavonska svinja u ekstenzivnim uvjetima
_______________________________________________________________________________
124
iznosio nešto manje od 5 %. Izrazito je strmoglav pad udjela uzgojno valjanih umatičenih nerasta Pietren koji je pao za više od 8 % u odnosu na 2008. godinu, dok je za Durok broj umatičenih nerasta u blagom porastu promatrajući petogo‐dišnje razdoblje.
Sukladno povećanju udjela krmača hibridnih uzgojnih programa, povećan je udio nerasta hibridnih uzgojnih pro‐grama. Njihov udio se u petogodišnjem razdoblju povećao za 10 %.
Brojčano stanje crne slavonske i turopoljske svinje od 2001. do 2012. godine
Udio uzgojno valjanih nerasta (%) u razdoblju 2008. – 2012.
______________________________________________________________________________
125
2.3.2. Plodnost uzgojno valjanih krmača
Plodnost uzgojno valjanih matičnih krmača u razdoblju od 2002. do 2012. godine imala je pozitivan trend kod svih triju majčinskih pasmina. Kod krmača velikog jorkšira una‐zad nekoliko godina došlo je do stagnacije plodnosti. Razlog tomu je mala varijabilnost, budući da vrlo mali broj farmi uzgaja velikog jorkšira.
Broj ukupno oprasene prasadi po pasminama po leglu od 2002. do 2012. godine
Broj živorođene prasadi po pasminama (po leglu) od 2002. do 2012. godine
_______________________________________________________________________________
126
2.3.3. Rezultati tova i mesnatost svinja na liniji klanja
Znatan napredak u proteklih deset godina postignut je u mesnatosti tovljenika na liniji klanja, što je vidljivo iz osnov‐nih klaoničkih parametara tovljenika isporučenih na klanje s velikih farmskih sustava prikazanih u sljedećoj tablici. Samo u vremenu od 1996. do 2002. godine mesnatost tovljenika na liniji klanja povećala se s 47,20 % na 54,80 %. Sljedećih desetak godina je nastavljen trend povećanja, a najveća mesnatost je bila 2012. godine, kada je prosječno iznosila 58,72 %. U Hrvatskoj se godišnje u klaonicama zakolje oko 900 tisuća tovljenika, a rezultati mesnatosti su na ukupnom broju vrlo slični mesnatosti tovljenika s velikih farmskih su‐stava. Međutim, zadnjih nekoliko godina, zbog pada ukup‐nog broja krmača, a posljedično tomu i pada broja prasadi, hrvatsko tovno svinjogojstvo u velikoj je mjeri ovisno o uvoznoj prasadi.
Klaonički rezultati za razdoblje od 1996. do 2012. godine
Godina Broj grla
isporučenih na klanje
Težina grla isporučenih na klanje (kg)
Težina polovica (kg)
Prosječni udio mesa (%)
Prosječno mesa u
polovicama (kg)
1996. 62.460 93,25 74,32 47,20 35,00 1997. 67.470 94,41 75,53 51,45 39,00 1998. 122.837 97,40 78,00 51,00 40,00 1999. 97.921 99,14 75,94 53,01 40,12 2000. 118.290 96,09 77,17 53,87 41,57 2001. 124.110 97,49 77,69 54,68 42,48 2002. 153.929 101,10 81,61 54,80 44,72 2003. 228.597 104,71 83,68 54,67 45,75 2004. 152.354 101,77 79,63 56,08 46,29 2005. 252.675 104,30 82,31 56,16 47,55 2006. 300.396 104,08 82,78 56,32 47,32 2007. 268.661 106,84 83,73 56,90 48,26 2008. 345.154 104,59 83,35 57,67 48,07 2009. 258.056 105,81 82,76 58,06 48,06 2010. 317.183 108,85 86,29 58,22 50,24 2011. 375.474 108,05 87,34 58,39 51,00 2012. 436.590 109,38 85,15 58,72 50,00
______________________________________________________________________________
127
Osim poboljšanja klaoničkih, došlo je i do poboljšanja tovnih svojstava svinja. U razdoblju od 2007. do 2012. go‐dine trajanje tova je smanjeno za 25 dana.
Značajan pomak i povećanje prosječnog dnevnog prira‐sta vidljivo je u zadnjih pet godina. U odnosu na 2007. godi‐nu, prosječni dnevni prirast povećan je za oko 150 grama.
Napredak u tovnim svojstvima rezultat je ulaganja u objekte, opremu i genetiku, ali i kvalitetnije upravljanje far‐mama. Takvi rezultati značajno doprinose konkurentnosti u proizvodnji tovljenika.
Trajanje tova na velikim farmama (u danima) od 2004. do 2012. godine
Rezultati dnevnog prirasta (u gramima) na velikim farmama od 2004. do 2012. godine
_______________________________________________________________________________
128
2.3.4. Test mladih nerasta
U razdoblju od 1995. do 2012. godine ukupno je testira‐no (field i performance test) 11.525 nerastića. Znatno pove‐ćanje broja testiranih nerastića do 2003. godine rezultat je uvođenja testa nerastića u field uvjetima (obiteljska gospo‐darstva), i povećan interes za uzgojno valjanim nerastima zbog povoljnih kreditnih linija. Nakon tog razdoblja vidljiv je
Ukupan broj testiranih nerastića od 1995. do 2012. godine
Prosječna debljina leđne slanine (mm) nerastića u field testu po pasminama za razdoblje od 2003. do 2012. godine
______________________________________________________________________________
129
dugogodišnji pad broja testiranih nerastića s tendencijom daljnjeg pada. U 2012. godini testirano je manje od 200 nerastića. To je rezultat smanjenja korištenja nerasta na obiteljskim gospodarstvima, odnosno povećanje korištenja umjetnog osjemenjivanja, postojanja različitih uzgojnih programa, ali i općenito pada ukupnog broja krmača.
Prosječni životni dnevni prirast nerastića pasmine njema‐čki landras za devetogodišnje razdoblje je nešto niži od 600 grama, što je prosječno za 5 % veći prirast u odnosu na ne‐rastiće švedskog landrasa i 5,2 % velikog jorkšira. Prosječni dnevni prirast za nerastiće pasmine Pietren je nešto veći od 550 grama. Kod pasmine Durok nije utvrđeno povećanje životnog dnevnog prirasta, što je posljedica testiranja vrlo malog broja nerastića iz samo dva uzgoja.
U desetogodišnjem razdoblju vidljiv je polagani trend smanjenja prosječne debljine leđne slanine (dls) za majčin‐ske pasmine (njemački i švedski landras i veliki jorkšir), premda je dls prosječno oko 10 mm. Kod Pietrena je deblji‐na leđne slanine konstantna, što zadovoljava ulogu termi‐nalne pasmine sukladno uzgojnom programu. Kod Duroka je vidljivo smanjenje prosječne debljine leđne slanine, ali i manje varijacije, s obzirom na broj testiranih nerasta po određenoj godini.
Nerast pasmine veliki jorkšir
_______________________________________________________________________________
130
2.3.5. Prodaja uzgojno valjanih rasplodnih svinja
Uvođenje kvalitetnih, uzgojno valjanih grla u rasplod preduvjet je uzgojnog napretka. U vremenu od 1993. do 2012. godine organizirano je prodano 7.990 nerastića i 52.851 nazimica.
Znatno povećanje broja prodanih uzgojno valjanih ras‐plodnih nerasta počelo je 1998. godine. U to vrijeme nabava kvalitetnih rasplodnjaka rezultat je povoljnih kreditnih linija, državnih poticaja, ali i spoznaja o potrebi korištenja kvalitet‐nih nerasta za popravljanje loših osobina domaćih svinja na velikom broju obiteljskih gospodarstava. Nerasti njemačkog i švedskog landrasa te velikog jorkšira nabavljaju se uglav‐nom za proizvodnju kvalitetnih proizvodnih krmača, a nera‐sti Pietren za proizvodnju prasadi za tov. Poslije 2004. go‐dine značajno pada prodaja uzgojno valjanih nerasta. Pad je dobrim dijelom rezultat korištenja sjemena nerasta iz centa‐ra za umjetno osjemenjivanje, ali i ukidanja određenih dr‐žavnih potpora za proizvodnju i nabavu uzgojno valjanih nerasta te procesa hibridizacije.
Prodaja uzgojno valjanih nerastića od 1993. do 2012. godine
______________________________________________________________________________
131
Prodaja uzgojno valjanih nazimica od 1993. do 2012. godine
Usporedo s povećanjem interesa za nabavu kvalitetnih nerasta, pojavljuje se interes za kupnju kvalitetnih uzgojno valjanih nazimica. Veliko povećanje prodaje uzgojno valja‐nih nazimica posljednjih godina rezultat je uglavnom pro‐metovanja nazimica između farmi članica uzgojnih društava za PIC i Topigs hibridni uzgojni program i izgradnje određe‐nog broja novih farmi kroz Operativni program razvoja svi‐njogojstva u Republici Hrvatskoj. U 2012. došlo je do pada prodaje uzgojno valjanih nazimica, što možemo opravdati završetkom operativnog programa, posljedično neizgrad‐njom novih farmi.
2.3.6. Umjetno osjemenjivanje
Umjetno osjemenjivanje vrlo je važna uzgojna mjera. Ko‐rištenje vrhunskih rasplodnjaka putem umjetnog osjemenji‐vanja nesumnjivo je pridonijelo, među ostalim, i znatnom povećanju mesnatosti na liniji klanja. Umjetno osjemenjiva‐nje prihvatili su manji farmeri koji su posljednjih godina u velikom broju završili tečaj za UO krmača te i sami počeli osjemenjivati krmače u vlastitom stadu. Široko prihvaćanje UO potvrđuje podatak o broju prodanih doza sjemena nera‐sta između 1999. i 2012. godine, koji se povećao 53 puta s
_______________________________________________________________________________
132
tendencijom daljnjeg povećanja korištenja, bez obzira što se smanjuje broj krmača.
Broj prodanih doza sjemena nerasta 1999. – 2012.
Farma svinja u tovu
______________________________________________________________________________
133
Nazimice njemački landras
2.4. Zaključak
Hrvatsko svinjogojstvo je u zadnjem desetljeću doživjelo značajne promjene. Promjene su prvenstveno vezane za smanjenje broja krmača koje je uzrokovano određenim pro‐cesima restrukturiranja i odustajanja od svinjogojske proiz‐vodnje manjih gospodarstava. Jedan dio velikih farmskih su‐stava završio je rekonstruiranje svoje proizvodnje i danas postiže respektabilne proizvodne rezultate. Na manjim i srednje velikim farmama proces restrukturiranja nastavlja se i dalje. U zadnjih desetak godina došlo je do značajne izmjene genetske strukture uzgojno valjanih krmača. Kod velikih farmskih sustava hrvatski uzgojni program zamije‐njen je hibridnim uzgojnim programima velikih hibridnih kuća. U zadnje vrijeme dolazi do jačanja svijesti uzgajivača o revitalizaciji uzgoja hrvatskih izvornih pasmina svinja. Ponajprije se to odnosi na crnu slavonsku, a u manjoj mjeri na turopoljsku svinju. Proizvodi od izvornih pasmina svinja, uz dobru organizaciju, mogli bi pronaći svoje mjesto na zahtjevnom europskom tržištu.
3. OVCARSTVO
______________________________________________________________________________
135
3.1. Povijesni pregled uzgoja ovaca u Hrvatskoj
Ovčarstvo u Republici Hrvatskoj oduvijek je predstavljalo važnu granu stočarstva. Prirodni uvjeti i velike pašnjačke površine prikladne za ovčarstvo, koje se ne mogu koristiti kao ratarske površine, a niti za neku drugu granu stočarstva, omogućavali su da ovca bude prisutna u velikom broju na ovim prostorima.
Ovce se u Hrvatskoj uzgajaju stoljećima. Potvrda njihove višestoljetne nazočnosti na našim prostorima su ovčje kosti pronađene na otocima Hvaru i Svetom Andriji 7.000 godina prije Krista. Svi južni Slaveni bili su ovčari, osobito oni u Dal‐maciji. Ovce su, uz koze, stanovništvu tih područja bile glavni izvor bjelančevina životinjskog podrijetla, u obliku mesa i mlijeka, a prodaja uzgojenih viškova često jedini izvor prihoda. Broj ovaca i njihova ekonomska važnost, pod‐ložni utjecaju različitih činitelja, tijekom povijesti značajno su se mijenjali. Arheološki nalazi na pašnjacima dinarskih planina potvrđuju da su Iliri još prije više od dvije tisuće go‐dina na takvim lokalitetima imali svoje pastirske kolibe i to‐rove za stoku. Ne tako davno, samo na širem području Dal‐macije i otoka uzgajalo se preko milijun ovaca. Prema prvoj sustavnoj procjeni broja stoke u Dalmaciji, 1808. godine uzgajano je 1.105.078 ovaca, što je tada, u odnosu na broj stanovnika, bilo najviše u Europi. Na tim su prostorima ovce čovjeku uvijek osiguravale važne živežne namirnice (meso, mlijeko), a od vune i kože izrađivani su različiti odjevni pred‐meti. Uz to, koža je korištena za izradu mjehova za proiz‐vodnju sira (sir iz mijeha ili mješine) te za glazbala (gajde). Među najstarije podatke o broju ovaca na nekom hrvat‐skom području svakako spadaju oni iz 1553. godine u kojima se ističe da „prostrane creske pašnjake napasa oko 120.000 ovaca i koza“.
_______________________________________________________________________________
136
Tijekom 18. i 19. stoljeća, razvojem tekstilne industrije, dolazi do veće potražnje za vunom, što rezultira uvozom vunskih tipova, uglavnom ovnova, a manje ovaca, iz različi‐tih europskih zemalja. Prvi veći organizirani uvoz merino ovaca, u Mrkopalj, organiziran je 1771. godine za vrijeme Marije Terezije, gdje je uređena prva stanica za uzgoj fino‐runih španjolskih i paduanskih ovaca (Ogrizek, 1948.). Na taj način dolazi do oplemenjivanja autohtonih ovaca – pramen‐ki i nastaju različite, uglavnom otočne i primorske pasmine ovaca: creska ovca, dubrovačka ovca – ruda, krčka ovca, paška ovca i rapska ovca. Međutim, uslijed različitih činite‐lja, prije svega zbog izraženog iseljavanja stanovništva, dola‐zi do drastičnog pada broja ovaca na tim područjima. Razvo‐jem industrije i turizma stanovništvo bira lakša zanimanja, što rezultira daljnjim zapostavljanjem ovčarstva i značajnim padom broja ovaca.
Tijekom Drugog svjetskog rata (1942.) iz Bavarske je uve‐zeno 1.250 ovaca pasmine Merinolandschaf koje su raspo‐ređene na područje Križevaca, Bjelovara, Grubišnog Polja i Garešnice, a manji broj grla i u Dalmaciji (Brač, Makarska).
Nakon Drugog svjetskog rata unaprjeđenju ovčarstva nastoji se dati veće značenje. Uvozom ovaca iz Makedonije za područje Like počinje se razmišljati i o poboljšavanju pro‐izvodnih osobina ovaca. Kao primjer možemo navesti Ljubo‐vo u Lici, gdje se osniva ovčarska stanica. Križanjem uvezene pešterske ovce iz Makedonije s ovnovima pasmine Merino precoce nastoji se stvoriti novi soj kvalitetnije ovce, koji bi odgovarao području Like. Tom je prilikom na Ljubovu prvi put obavljena umjetna oplodnja ovaca, radi što boljeg isko‐rištavanja malog broja kvalitetnih ovnova. Na Ljubovu se prvi put započelo s vođenjem matičnih knjiga ovaca uz kon‐trolu proizvodnosti ovaca. Postojeće stado trebalo je pred‐stavljati elitno matično stado sa svrhom proizvodnje kvali‐tetnih rasplodnih ovnova, koji su trebali služiti za oplemenji‐vanje ovaca izvan samog stada.
Taj rad, koji se zbivao 1947. godine, nije dugo trajao. Od‐laskom stručnjaka koji su radili na tim poslovima ovčarske su stanice ukinute. U tom razdoblju uvezeno je stado ovaca
______________________________________________________________________________
137
pasmine Il de France za PD Feričanci sa željom da se proiz‐vedu kvalitetni merino ovnovi koji bi se koristili u stadima ovaca na poljoprivrednim dobrima. Kako se o tom stadu nije vodilo dovoljno računa, ono je za kratko vrijeme nestalo.
U razdoblju od 1947. do 1955. godine nije bilo većih aktivnosti u ovčarstvu Hrvatske. Zahvaljujući osiguranim sredstvima za radove na merinizaciji i regresima za uvezene ovce 1956. godine, počeo je i ozbiljniji rad u ovčarstvu, koji se očitovao kroz proces merinizacije ovaca. Krajem 1955. i početkom 1956. godine uvezen je za poljoprivredna dobra određeni broj merino ovaca i ovnova radi oplemenjivanja autohtonih pasmina i sojeva, kao i povećanja prinosa i kvali‐tete mesa i vune.
Stado ovaca nakon Drugog svjetskog rata na Trgu bana Jelačića
_______________________________________________________________________________
138
U prvoj organiziranoj akciji merinizacije ovaca u Repu‐blici Hrvatskoj te je godine (1956.) merinizirano 18.160 ova‐ca.
Godina 1957. važna je po tome što su tada već postojale mogućnosti za kupnju mladih ovnova proizvedenih na poljo‐privrednim dobrima, gdje su postojala čistokrvna merino stada. Zadružne organizacije i neka poljoprivredna dobra koristila su rasplodne ovnove i za merinizaciju ovaca na svojem području.
Sa spomenutim i prije uvezenim grlima uspjelo se 1957. godine merinizirati 47.000 ovaca.
Broj nabavljenih ovnova po kotarima
Gospić 257 grla Vinkovci 10 grla Pazin 72 grla Sinj 12 grla Osijek 47 grla Makarska 25 grla
Uvoz merino ovaca
Pasmina Poljoprivredno dobro
Broj grla
PD Jasenovac 105 grla PD Orlovnjak 110 grla Stočarski savez Bjelovar
18 grla
Merino de l'est
Stočarski savez Daruvar
11 grla
Ukupno 244 grla PD Jasenovac 70 ovaca i 3 ovna Merino precoce PD Lika 49 ovaca i 23 ovna
Ukupno 119 ovaca i 26 ovnova
Stočarska zadruga Knin
30 ovaca i 8 ovnova Merino d'aril
Poljoprivredna zadruga Vodnjan
8 ovaca i 2 ovna
Ukupno 38 ovaca i 10 ovnova
Merinolandschaf PD Lika 8 ovaca i 2 ovna Merino rambouillet
PD Lika 2 ovna
Ovan merinolandschaf pasmine
______________________________________________________________________________
139
Tijekom 1958. godine intenzivira se rad na unaprjeđenju ovčarstva. Prelazi se i na formiranje matičnih merino stada. U Slavoniji su osnovana 3 merino stada:
• na Poljoprivrednom dobru Orlovnjak 215 grla ovaca pas‐mine Merino de l'est;
• na Poljoprivrednom dobru Jasenovac 250 grla ovaca pas‐mina Merino precoce i Merino de l'est;
• na Zadružnoj ekonomiji Pijetlovac 50 grla ovaca pasmine Merinolandschaf.
Proces merinizacije ovaca dolazi najviše do izražaja u Lici, gdje je te godine merinizirano 31.200 ovaca. Za to je podru‐čje iz tadašnje Zapadne Njemačke uvezeno stado od 100 Merinolandschaf ovaca smješteno na objektu Poljoprivred‐ne zadruge Bunić u Ljubovu.
U jadranskom području (Istra, Primorje i Dalmacija), s brojem od oko 1.000.000 ovaca, merinizacija poprima blaže
Pasmina Merinolandschaf
_______________________________________________________________________________
140
forme. Uzgajivači ovaca na tim područjima u vrijeme merini‐zacije skloniji su poboljšavanju mliječnih karakteristika ova‐ca. To se naročito odnosi na područje Istre i nekih primor‐skih i dalmatinskih otoka, gdje se proizvodnja mlijeka i ov‐čjeg sira pokazala vrlo dohodovnom za uzgajivače.
Putem poslovnih saveza Pazin, Knin, Zadar i Makarska, Stočarske zadruge Sinj i Poljoprivredne stanice Dubrovnik ipak je te godine merinizirano oko 20.000 ovaca. Tijekom 1958. godine u Hrvatskoj je merinizirano 71.200 ovaca.
Tijekom 1959. god. nastavljen je uvoz merino ovaca. Za područje Dalmacije uvezeno je 250 Merino d`arl ovaca iz Francuske, i to za Poljoprivrednu zadrugu Filip Jakov 200 grla i za Poljoprivredno dobro „Glavica“ Knin 50 grla.
Iz Zapadne Njemačke uvezeno je za Poljoprivrednu za‐drugu Poreč (zadružno Poljoprivredno dobro Tehnikum) i Poljoprivrednu zadrugu Vrbovsko 220 ovaca pasmine Meri‐nolandschaf. Osim toga, za punktove umjetnog osjemenji‐vanja ovaca nabavljeno je također iz tadašnje Zapadne Nje‐mačke 45 merino ovnova pasmine Merinolandschaf.
Godine 1960. merinizacija ovaca lokalizirana je samo na neka područja. Pomanjkanje sredstava za troškove merini‐zacije odrazilo se negativno na masovnost akcije. No u ne‐kim područjima, kao u Lici, to se nije dogodilo. Zahvaljujući pravovremeno osiguranim sredstvima na području kotara Gospić merinizirano je, što prirodnim, što umjetnim putem, oko 75.000 ovaca.
U ostalim kotarima u Republici Hrvatskoj merinizacija ovaca svela se na nabavu merino i merino križanaca ovnova, koji su korišteni za prirodni pripust ovaca. Na taj je način na području izvan Like, u Slavoniji, Istri, Primorju i Dalmaciji, prema izvještajima, merinizirano svega 25.358 ovaca. Prema tome, do 1960. godine u proces merinizacije bilo je uključeno 100.358 ovaca.
Tijekom 1961. godine akcija merinizacije ovaca nema organizirani karakter zbog neriješenih financijskih pitanja. Daljnju akciju trebali su podržati narodni odbori kotara i
Paška ovca
______________________________________________________________________________
141
komuna te same zadruge, poljoprivredna dobra, a i privatni proizvođači. Čitava akcija merinizacije ovaca tijekom 1961. godine svela se na kupnju merino i polumerino ovnova proizvedenih u društvenom sektoru i na njihovo davanje, prema potrebama i interesu proizvođača, na korištenje za prirodni pripust.
Broj meriniziranih ovaca u Republici Hrvatskoj od 1956. do 1961.
GODINA BROJ MERINIZIRANIH OVACA 1956. 18.610 1957. 47.000 1958. 71.599 1959. 85.941 1960. 100.358 1961. od 90 do 100.000
Iz pokazatelja broja meriniziranih ovaca vidljivo je da je
od 1956. do 1960. godine broj meriniziranih grla iz godine u godinu rastao. Stočarski selekcijski centar (danas Hrvatska poljoprivredna agencija) pridavao je veliku važnost osniva‐nju elitnih ovčarskih centara čistokrvnih merino ovaca te organizaciji proizvodnih matičnih stada polumerino ili do‐maćih ovaca, koja su trebala predstavljati elitna stada do‐maćih oplemenjenih ovaca.
Elitni centri
LIKA PD Vrhovine 225 grla pasmine Merinolandschaf PZ Bunić 125 grla pasmine Merinolandschaf Ukupno 350 grla SLAVONIJA PD Jasenovac 450 grla pasmine Merino precoce PD Jasenovac 120 grla pasmine Merino de l`est PD Topolje 125 grla pasmine Merinolandschaf Ukupno 695 grla DALMACIJA PD „Glavica“ 315 grla pasmine Merino d'arl PZ Filip Jakov 125 grla pasmine Merino d'arl Ukupno 440 grla ISTRA ZO Poreč 325 grla pasmine Merinolandschaf
Ovan pasmine rapska ovca
_______________________________________________________________________________
142
Ukupan broj grla po pasminama u elitnim centrima
Merinolandschaf 915 grla Merino precoce 450 grla Merino d'arl 340 grla Merino d'est 112 grla Ukupno 1.817 grla
Proizvodna matična stada polumerino ovaca s brojem ovaca po područjima
LIKA PD Udbina 300 grla PD Ostrvica 225 grla PD Boričevac 215 grla PZ Bunić 153 grla PZ Ondić 125 grla PZ Mekinjar 157 grla PZ Bruvno 183 grla Ukupno 1.358 ovaca DALMACIJA PD „Glavica“ Knin 325 grla PD „Vrana“ Biograd 178 grla PD Pag 155 grla PZ Filip Jakov 120 grla Zlarin 225 grla Ukupno 1.003 ovce SLAVONIJA Našice ‐ PZ Kutevi 700 grla PZ Zdenci 450 grla Virovitica ‐ PZ Slatina 600 grla PZ Lisičine 630 grla Ukupno 2.380 ovaca ISTRA PD Vodnjan 250 grla PZ Bale 175 grla PZ Rovinj 270 grla PZ Umag 200 grla PD Pula 225 grla Ukupno 1.120 ovaca PRIMORJE PZ Gornje Jelenje 250 ovaca
Broj ovaca u proizvodnim matičnim stadima prema regijama
PODRUČJA BROJ GRLA Lika 1.358 Dalmacija 1.003 Slavonija 2.380 Istra 1.120 Primorje 250 Ukupno 6.111
______________________________________________________________________________
143
Završno s 1961. godinom, u Republici Hrvatskoj raspo‐lagalo se sa sedam elitnih centara u kojima se nalazilo 1.817 čistokrvnih merino ovaca i 32 proizvodna matična stada sa 6.111 domaćih polumerino ovaca.
Nažalost, 1961. god., zbog neriješenih financijskih pro‐blema o kojima je ovisila akcija unaprjeđenja ovčarstva, došlo je do zastoja, tako da praktički kvalitetnijeg rada na unaprjeđenju ovčarske proizvodnje nema sve do 1986.
Pokušaj intenzivnijeg rada, zapravo pokušaj da se po‐novno pokrene organizirano unaprjeđenje ovčarske proiz‐vodnje, može se vezati za 1986. godinu. Tada se Stočarski selekcijski centar počeo čvršće povezivati s društvenim organizacijama koje su bile nositelji ovčarske proizvodnje ili barem čimbenici koji bi mogli i trebali raditi na unaprjeđe‐nju. Na taj način započeo je intenzivan rad u Slavoniji i Bara‐nji uspostavljanjem suradnje s PIK‐om „Belje“ i IPK‐om „Osijek“ te u Dalmaciji, naročito na otoku Pagu.
Domovinski rat se, također, negativno odrazio na veliči‐nu ukupne populacije ovaca u Hrvatskoj koja je, prema sta‐
Istarska ovca
_______________________________________________________________________________
144
tističkim podatcima, neposredno prije početka rata (1991.) brojila oko 750.000 grla. U ratu je, nažalost, skoro prepolov‐ljena ionako ne velika ukupna populacija ovaca. Po završet‐ku rata, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 1997.), u Hrvatskoj se uzgajalo samo 452.130 ovaca. Tijekom rata, u proljeće 1994. godine, u Hrvatsku je uvezeno oko pet tisuća ovaca iz Australije koje se nisu uspjele prilagoditi niti ostaviti dubljeg traga u našem ovčarstvu. Prema podatcima iz Jedinstvenog registra ovaca i koza (JROK), u kojem se prate ovce i koze od trenutka registracije do kraja života i koji se vodi pri Hrvat‐skoj poljoprivrednoj agenciji, na kraju 2012. godine bilo je evidentirano ukupno 586.088 ovaca starijih od godinu dana. Procjenjuje se da od ukupnog broja ovaca u Republici Hrvat‐skoj, 80 % otpada na izvorne pasmine koje su vrlo skromne u pogledu ishrane i njege, ali i otporne prema nepovoljnim klimatskim čimbenicima. Približno oko 20 % ovaca predstav‐ljaju inozemne pasmine ili križanci s njima.
Općenito gledano, u Hrvatskoj se ovce najviše uzgajaju radi proizvodnje mesa, osobito proizvodnje lakih do srednje teških janjećih trupova poželjnih za pripremu na ražnju. Ja‐njetina, osobito ona na ražnju ili ispod peke, i dalje je pri‐godno jelo koje hrvatski potrošači konzumiraju u trenutcima slavlja. Za proizvodnju mlijeka koristi oko 10 – 12 % ukupne naše populacije ovaca, odnosno oko 50.000 grla. Međutim, u posljednje vrijeme povećan je interes za uzgoj ovaca za proizvodnju mlijeka te preradu mlijeka na obiteljskim go‐spodarstvima. Obiteljska gospodarstva i mljekare uglavnom prerađuju mlijeko u različite vrste punomasnih polutvrdih ili tvrdih ovčjih sireva (Paški, Creski, Istarski, Brački itd.). Na otocima, npr. Pagu i Cresu, te u Istri proizvodi se i skuta, a u posljednje vrijeme u našim se krajevima proizvodi i sir u sa‐lamuri u tipu Travničkog. Vuna nema neku veću ekonomsku važnost, jer se samo manji dio prerađuje, a određena koli‐čina završava bačena u prirodi i, nažalost, čini ekološki pro‐blem. S obzirom na prirodne i tržišne uvjete, mogućnost uz‐goja ovaca na području cijele Hrvatske znatno je veća, oso‐bito u onim područjima gdje je manja mogućnost uzgoja krupnije stoke i organizacije ratarske proizvodnje.
Ovan pasmine suffolk
Ovan pasmine lička pramenka
______________________________________________________________________________
145
3.2. Program uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj
Početak organiziranog uzgojno‐selekcijskog rada u ovčar‐stvu na cijelom području Republike Hrvatske započinje do‐nošenjem Programa uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj 1999. godine (Narodne novine br. 13/99). U nje‐mu su bili opisani i navedeni uzgojni ciljevi za 17 pasmina, kao i metode i tehnološki postupci za njegovu provedbu. Naročito je važno što se tim Programom definiraju uzgojni ciljevi za hrvatske izvorne pasmine ovaca: cresku ovcu, istar‐sku pramenku, pašku ovcu, dubrovačku rudu, cigaju i ličku pramenku. Zahvaljujući Programu, uvođenju županijskih se‐lekcijskih službi, jačanju mreže djelatnika na terenu i kontro‐liranju provedbi uzgojno‐selekcijskog zahvata učinjeni su značajni pomaci u cjelokupnom hrvatskom ovčarstvu. Uvi‐đajući značaj izvornih pasmina ovaca Odjel za razvoj ovčar‐stva, kozarstva i uzgoja malih životinja Hrvatske poljopri‐vredne agencije od samih se početaka uključio u projekte standardizacije i zaštite izvornih pasmina ovaca i koza. Za‐hvaljujući tomu već je 2006. godine došlo do uvrštavanja naših izvornih pasmina u službeni popis pasmina i hibrida koje se uzgajaju u Republici Hrvatskoj. Na taj način je kona‐čno zaštićeno nacionalno blago koje je nastalo stoljetnim ra‐dom uzgajivača. U siječnju 2010. je donesen i „Nacionalni program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih ži‐votinja u Republici Hrvatskoj“ u kojem su propisani postupci i stvoren institucionalni okvir očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj. Izvorne i zaštićene pasmine domaćih životinja naslijeđe su Republike Hrvatske čija je vrijednost vidljiva na ekonomskoj, socijalnoj, prirodnoj i kulturološkoj razini. Naslijeđene izvorne pasmine domaćih životinja u svojim genima objedinile su tisućljetna događanja iz svog okruženja, pod utjecajem ili bez utjecaja čovjeka. Izvorne pasmine su živi spomenik minulih vremena koje čuvaju identitet podneblja.
Očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj značajno je iz gospodarskih, kulturnih i znanstvenih razloga. Treba imati u vidu da su u tijeku povi‐jesti izvorne pasmine nastajale najčešće u krajevima gdje ni‐
Krčka ovca
_______________________________________________________________________________
146
je bila moguća druga poljoprivredna proizvodnja te je ljud‐ski opstanak na tim područjima izravno ovisio upravo o tim pasminama čiji su proizvodi bili nezamjenljivi u ishrani vla‐snika, ali su prerađevine imale i drugu uporabnu vrijednost na gospodarstvu. Vrlo je važno i dalje razvijati svijest ljudi da su izvorne pasmine i proizvodi dobiveni od njih sve vrjedniji. U ovo vrijeme, kada se sve više ljudi okreće proizvodima vi‐še kvalitete vezanim uz određena područja, upravo u zaštiti proizvoda dobivenih od izvornih pasmina i njihovim plasira‐njem na ekskluzivnim tržištima kroz turističku ponudu treba tražiti dodatni prihod. Pozitivan trend poslijeratnog oporav‐ka hrvatskog ovčarstva rezultirao je i znatnim povećanjem ukupne populacije ovaca u Hrvatskoj, kao i povećanjem boja pasmina, populacija, stada i grla obuhvaćenih sustavnim uz‐gojno‐selekcijskim radom, te se ukazala potreba za donoše‐njem novog Programa uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj (donesen 2011. godine). U ovom uzgojnom Programu nave‐deni su uzgojni ciljevi te mjere, postupci i metode za njihovo provođenje. Njegova osnovna svrha je provedba organizira‐noga i smišljenoga uzgojno‐selekcijskog rada, a s ciljem ne samo selekcijskoga, nego i gospodarskoga napretka hrvat‐skoga ovčarstva. Ovaj uzgojni Program je također osnova za izradu detaljnijih uzgojnih programa koji će se izrađivati za pojedine pasmine koje se uzgajaju u Republici Hrvatskoj.
Glavni cilj ovoga uzgojnog Programa je stvaranje genet‐skih potencijala veće proizvodnosti mesa i mlijeka. Prinos i kvaliteta vune nisu definirani kao zasebni uzgojni cilj. S obzi‐rom na različite makroklimatske i geografske uvjete, raznoli‐kosti tla i vegetacije, kao i postojanost tradicije uzgoja ovaca te proizvodnje i prerade ovčjih proizvoda, uzgojno‐selekcij‐ski rad trebao bi biti podređen proizvodnim ciljevima: meso, meso‐mlijeko ili mlijeko‐meso, mlijeko, meso‐vuna. U pro‐vedbu Programa uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj uključe‐ni su uzgajivači udruženi u Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza, Hrvatska poljoprivredna agencija, Centri za umjetno osjemenjivanje te znanstvene i stručne organizacije. Ovaj program općeg je nacionalnog karaktera. Njegova provedba unutar pojedinih pasmina ovaca u organizaciji udruga uzga‐jivača zahtijeva detaljnu razradu organizacijskih, tehničkih i tehnoloških postupaka.
______________________________________________________________________________
147
Ovan pasmine Merinolandschaf ‐ šampionsko grlo Državne stočarske izložbe Gudovac 2009.
3.2.1. Pokazatelji ovčarske proizvodnje
Od približno 630.000 ovaca koliko se uzgaja u Republici Hrvatskoj, uzgojno‐selekcijski rad se provodi na 44.917 uz‐gojno valjanih ovaca kod 481 uzgajivača na ukupno 16 pasmina.
Provedba „Programa uzgoja ovaca u Republici Hrvat‐skoj“, temeljnog dokumenta u organizaciji i provedbi uzgoj‐no‐selekcijskog rada u ovčarstvu, odvija se u okviru kontrole reprodukcijskih osobina u svim stadima s uzgojno valjanim ovcama, kontrole mliječnosti u stadima mliječnih i kombini‐ranih pasmina ovaca, te provedbe performance testa oda‐brane muške janjadi u field uvjetima.
Broj uzgojno valjanih ovaca u razdoblju od 2008. do 2012. godine
Godina Broj uzgajivača uzgojno
valjanih ovaca Broj uzgojno valjanih ovaca
2008. 470 43.190 2009. 560 48.500 2010. 566 47.726 2011. 524 46.531 2012. 481 44.917
Ovan pasmine Merinolandschaf, šampion gudovačkog sajma 2012. godine
_______________________________________________________________________________
148
U sljedećim dvjema tablicama prikazani su rezultati proizvodnih osobina za pasmine koje su navedene u Programu uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj.
Pasminski sastav uzgojno valjanih ovaca 2002. – 2012. godine
Godina Pasmina
2002. 2004. 2006. 2008. 2010. 2012. Istarska ovca 1.256 2.240 2.261 2.261 2.175 2.515 Creska ovca 357 384 747 896 1.064 969 Rapska ovca 658 0 796 1.181 717 521 Krčka ovca 0 0 0 152 95 141 Paška ovca 4.244 1.418 2.443 2.390 4.106 4.630 Dubrovačka ruda 137 251 307 491 661 702 Lička pramenka 9.525 4.798 4.982 5.651 7.208 8.496 Dalmatinska pramenka 21.103 2.032 2.836 8.135 9.304 11.462 Cigaja 336 752 2.562 2.849 1.245 1.376 Travnička pramenka 5.579 3.724 2.825 4.433 5.597 3.418 Merinolandschaf 15.211 8.917 5.485 6.664 5.768 3.418 Suffolk 218 342 349 386 393 266 Romanovska 537 1.674 1.931 2.244 3.705 3.481 Istočnofrizijska 1.646 1.565 1.436 1.490 1.469 492 Solčavsko‐jezerska 1.211 2.025 2.378 3.575 3.954 2.627 Il’ de France 49 91 71 214 265 124
Reprodukcijske odlike matičnih grla po pasminama ovaca u vremenu od 2002. do 2012. godine.
Veličina legla Pasmina 2002.
godina 2004. godina
2006. godina
2008. godina
2010. godina
2012. godina
Istarska ovca 1,30 1,18 1,16 1,09 1,16 1,16 Creska ovca 1,03 ‐ 1,06 1,03 1,03 1,07 Rapska ovca ‐ ‐ 1,02 1,01 1,00 1,07 Krčka ovca ‐ ‐ ‐ 1,07 1,04 1,06 Paška ovca 1,04 1,06 1,02 1,05 1,14 1,10 Dubrovačka ruda 1,16 1,17 1,14 1,16 1,13 1,09 Lička pramenka 1,03 1,17 1,12 1,14 1,05 1,00 Dalmatinska pramenka 1,03 1,14 1,09 1,01 1,04 1,02 Cigaja 1,29 1,28 1,07 1,07 1,19 1,21 Travnička pramenka 1,01 1,09 1,10 1,29 1,11 1,05 Merinolandschaf 1,17 1,15 1,14 1,19 1,22 1,18 Suffolk 1,25 1,17 1,15 1,20 1,37 1,19 Romanovska 1,71 1,45 1,73 1,67 1,44 1,34 Istočnofrizijska 1,39 1,52 1,27 1,42 1,34 1,14 Solčavsko‐jezerska 1,30 1,27 1,33 1,19 1,06 1,09 Il’ de France 1,34 1,22 1,04 1,12 1,14 1,04
______________________________________________________________________________
149
Od 1998. godine provodi se i performance test mladih ovnića (odabrane muške janjadi) u field uvjetima. Perfor‐mance testom se prati rast i razvoj odabrane muške janjadi do spolne zrelosti. Na osnovi podataka vlastite proizvodno‐sti (rasta, prirasta, konformacija i tipa), kao i na temelju po‐dataka o roditeljima za bitna svojstva (proizvodni podatci, plodnost, podrijetlo) obavlja se odabir mladih ovnova i jar‐čeva za daljnji uzgoj. Za performance test prijavljuje se sa‐mo odabrana muška janjad iz matičnih stada, čije majke zadovoljavaju kriterije navedene u Uputstvu za odabir ov‐novskih majki. U sljedećoj tablici predstavljeni su rezultati tih testova po pasminama.
Rezultati performance testa odabrane muške janjadi u field uvjetima u razdoblju od 2004. do 2012. godine
godina 2004. 2006. 2008. 2010. 2012.
Pasmina
Broj te
stiranih
ovnića
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
ovnića
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
ovnića
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
ovnića
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
ovnića
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Merinolandschaf 53 0,325 50 0,325 89 0,314 46 0,330 16 0,351 Solčavsko‐jezerska 4 0,263 17 0,302 169 0,309 90 0,280 41 0,317 Suffolk 1 0,241 12 0,325 16 0,316 20 0,34 6 0,352 Romanovska 2 0,222 10 0,205 76 0,237 74 0,330 55 0,254 Istočnofrizijska 1 0,272 18 0,290 34 0,288 24 0,20 9 0,331 Dubrovačka ruda 17 0,257 15 0,204 22 0,215 33 0,220 19 0,231 Lička pramenka ‐ ‐ 45 0,265 145 0,276 88 0,280 112 0,276 Paška ovca 22 0,175 19 0,191 30 0,182 47 0,190 56 0,188 Cigaja 7 0,235 ‐ ‐ 20 0,310 3 0,240 3 0,307 Istarska ovca ‐ ‐ 32 0,315 51 0,294 51 0,310 36 0,256 Travnička pramenka
23 0,353 46 0,290 120 0,331 127 0,270 48 0,310
Creska ovca ‐ ‐ ‐ ‐ 4 0,254 11 0,250 7 0,269 Dalmatinska pramenka
‐ ‐ ‐ ‐ 63 0,207 46 0,190 50 0,212
Rapska ovca ‐ ‐ ‐ ‐ 5 0,247 14 0,240 9 0,243 Krčka ovca ‐ ‐ ‐ ‐ 1 0,199 2 0,160 2 0,179
Ocjena mladih ovnova iz performance testa
_______________________________________________________________________________
150
Kontrola mliječnosti kod ovaca provodi se u potpunosti u skladu s pravilima ICAR‐a (International committee for ani‐mal recording) za 3 pasmine: istarska ovca, paška ovca i istočnofrizijska ovca.
Rezultati kontrole mliječnosti u razdoblju od 2003. do 2012. godine
a) istočnofrizijska
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%)
Mast (kg)
Bjelančevine (%)
Bjelančevine (kg)
2003. 532 230 161,54 1,01 6,28 10,17 5,48 8,55 2004. 611 212 176,15 1,06 5,99 10,47 5,01 8,79 2005. 444 195 194,25 1,42 5,87 11,29 5,09 9,87 2006. 596 209 193,69 1,23 5,83 11,36 5,02 9,76 2007. 789 201 206,08 1,29 5,70 11,87 5,05 10,32 2008. 747 192 192,19 1,26 5,76 11,16 4,96 9,54 2009. 621 193 167,55 1,25 5,35 8,86 5,09 8,55 2010. 821 191 157,99 1,21 5,88 9,05 5,28 8,37 2011. 459 197 195,68 1,38 6,15 11,81 5,21 10,19 2012. 334 184 142,70 1,15 6,74 9,91 5,30 7,51
b) istarska
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%)
Mast (kg)
Bjelančevine (%)
Bjelančevine (kg)
2003. 764 196 118,35 0,99 8,12 10,14 6,36 7,94 2004. 579 187 142,70 0,95 7,23 10,30 5,84 8,40 2005. 336 188 127,18 0,95 6,99 8,87 5,96 7,58 2006. 386 182 101,55 0,87 8,04 8,06 5,93 6,02 2007. 683 181 156,02 1,16 7,02 10,52 6,14 9,38 2008. 1.157 182 136,17 1,02 7,44 9,94 6,04 8,13 2009. 1.298 186 132,29 1,03 7,18 9,31 6,04 7,92 2010. 1.307 176 123,91 0,98 7,35 8,88 6,00 7,38 2011. 1.397 179 127,00 1,04 7,15 8,76 5,88 7,46 2012. 1.627 180 145,06 1,17 6,89 9,80 5,81 8,42
______________________________________________________________________________
151
c) paška
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%)
Mast (kg)
Bjelančevine (%)
Bjelančevine (kg)
2003. 784 173 113,00 0,77 7,81 8,65 6,26 6,93 2004. 754 172 122,69 0,84 8,00 9,75 6,03 7,39 2005. 677 162 114,61 0,87 7,73 8,78 6,19 7,07 2006. 1.008 173 121,80 0,85 7,91 9,54 6,08 7,41 2007. 1.501 162 109,70 0,82 7,62 8,30 6,04 6,59 2008. 1.645 165 105,11 0,78 7,83 8,15 6,00 6,27 2009. 2.700 163 100,27 0,76 7,35 7,32 6,03 6,03 2010. 2.839 166 107,94 0,80 7,43 7,97 6,06 6,53 2011. 2.790 166 126,44 0,75 7,38 7,27 5,99 5,94 2012. 2.631 164 101,84 0,79 7,37 7,47 5,87 5,98
Usklađenost kontrola mlijeka s procedurama međuna‐rodne organizacije ICAR‐a omogućilo je da su rezultati o obavljenim kontrolama naših ovaca dostupni svim članovi‐ma organizacije i usporedivi s ostalim pasminama u Svijetu, a pridonosi i vjerodostojnosti dobivenih rezultata zaklju‐čenih laktacija i izračuna uzgojnih vrijednosti za osobine mliječnosti.
Tijekom 2011. godine započelo se s procjenom uzgojne vrijednosti za mliječne pasmine ovaca. Procjena uzgojnih vrijednosti (UV) životinja istočnofrizijske, paške i istarske pasmine ovaca za svojstva mliječnosti temelji se na podatci‐ma o proizvodnji mlijeka. Uzgojne su vrijednosti procijenje‐ne temeljem zapisa dnevnih kontrola mliječnosti putem AT4 i B4 metode. Za procjenu UV je korišten model s dnevnim zapisima (engl. test‐day model), i to za svojstva dnevne koli‐čine mlijeka, količine i sadržaja mliječne masti i bjelančevi‐na, te broja somatskih stanica odvojeno po pasminama. Po‐datci su pročišćeni i pripremljeni za obradu korištenjem sta‐tističkog paketa SAS. Komponente varijance su procijenjene temeljem metode najveće vjerodostojnosti za ostatak (eng. Residual Maximum Likelihood – REML), koristeći programski paket VCE‐6, dok su UV izračunate korištenjem PEST progra‐ma.
_______________________________________________________________________________
152
Statistički model za procjenu UV svojstava dnevne koli‐čine mlijeka, mliječne masti i bjelančevina uključuje fiksni utjecaj sezone janjenja, dok je stadij laktacije modeliran Ali‐Schaefferovom laktacijskom krivuljom ugniježđenom unutar rednog broja laktacije i veličine legla. Starost kod janjenja opisana je linearnom regresijom ugniježđenom unutar red‐nog broja laktacije. Direktni aditivni genetski utjecaj, stado, interakcija stado‐dan kontrole i permanentni utjecaj okoliša unutar laktacije uključeni su u model kao slučajni utjecaji. U statističkom modelu za procjenu sadržaja mliječne masti i bjelančevina te broja somatskih stanica, korišteni su isti utjecaji osim starosti kod janjenja, dok je utjecaj veličine legla modeliran kao fiksni utjecaj s razredima.
UV je izražena u standardiziranim vrijednostima – sred‐nja vrijednost 100 i standardna devijacija od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova. Prikaz UV sadrži i dnevni indeks mliječnosti ili tzv. indeks bjelančevine: mliječna mast (IBM), pri čijem izračunu količina mliječnih bjelančevina ima dva puta veću ekonomsku težinu u odnosu na količinu mliječne masti. Kriteriji za prvu objavu rezultata UV ovna sukladni su Programu uzgoja ovaca u RH. Razvoj genomske selekcije u ovčarstvu, a naročito u kozarstvu, od‐vija se sporijim tempom nego u govedarstvu. Međutim, ovce i koze čine znatni udio u ukupnoj svjetskoj proizvodnji mlijeka, mesa i vlakna, naročito u zemljama u razvoju. Stoga je bitno iskoristiti genetsku varijabilnost za poboljšanje pro‐izvodnje, ali i otpornosti na različite bolesti koristeći suvre‐mene metode uzgoja. Genomska selekcija je svakako jedna od njih. U Europi se na području genomske selekcije kod ovaca najviše radi u Francuskoj. Za potrebe genomske selek‐cije korišten je već spomenuti OvineSNP50 čip u sklopu više projekata u koje su aktivno uključene i uzgojne organizacije u Francuskoj. Jedan od ciljeva projekata je uključenje utje‐caja SNP kao dodatne informacije za procjenu uzgojne vri‐jednosti za svojstva mliječnosti za pasminu ovaca Lacaune. Rezultati upotrebe SNP podataka govore da je moguće pro‐cijeniti uzgojnu vrijednost mladih životinja s relativno viso‐kom pouzdanošću procjene, što omogućuje povećanje ge‐netskoga napretka.
Kontrola mliječnosti paških ovaca
______________________________________________________________________________
153
3.3. Uloga i značaj uzgojnih udruženja u provedbi uzgojnih programa
Po ugledu na razvijene europske zemlje, i na prostorima Republike Hrvatske je bilo u prošlosti pokušaja udruživanja uzgajivača ovaca. Tako se u izvještaju Saveza stočarskih udruga iz 1935. god. navodi djelovanje sedam ovčarskih udruga za uzgoj ovaca peštersko‐sjeničnog soja, i to:
• u kotaru Jastrebarsko dvije udruge (Sošice i Kalje),
• u kotaru Delnice tri udruge (Mrkopalj, Brod Moravice, Vrata),
• u kotaru Vrbovsko udruga Lukovdol,
• u kotaru Sušak udruga Praputnjak.
Na otoku Rabu djelovala je udruga Metajna za uzgoj pra‐menke te u kotaru Gospić udruga Bilajsko Novoselo za uzgoj pramenke.
U razdoblju zakonske prilagodbe naše poljoprivrede onoj u Europskoj uniji došlo je do određenih promjena i u dijelu zakonskih odredaba koje se odnose na stočarstvo, pri čemu središnje mjesto u organizaciji i provedbi uzgojnih programa zauzimaju središnji uzgajivački savezi. Tako je Hrvatska po‐ljoprivredna agencija pomogla osnivanju Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza. Savez je osnovan na skupštini odr‐žanoj u Kostanjevcu u Zagrebačkoj županiji 7. svibnja 2005. kao organizacija udruženih udruga uzgajivača ovaca i koza. Temeljni cilj Saveza je promicanje, unaprjeđivanje i razvoj ovčarske i kozarske proizvodnje. U samom početku Savez nije bio niti dovoljno organiziran, ali niti dovoljno velik da bi se mogao intenzivnije uključiti u tako složene poslove kao što je organizacija uzgoja i selekcije za svoje članove. Danas Savez broji ukupno 25 dobro organiziranih udruga, tako da su se još 2. lipnja 2009. stvorili uvjeti te je Ministarstvo po‐ljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja po zahtjevu Saveza i temeljem Zakona o stočarstvu rješenjem dalo suglasnost Hrvatskom savezu uzgajivača ovaca i koza za bavljenje uzgo‐jem uzgojno valjanih grla ovaca i koza. Osnova bavljenja
_______________________________________________________________________________
154
uzgojem bili su „Program gojidbenog stvaranja koza u Repu‐blici Hrvatskoj“ koji je objavljen 1996. godine, te „Program uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj“ koji je objav‐ljen 1999. godine. Jasno je da su se u vremenu od izdavanja ovih programa dogodile brojne promjene, tako da su se stvorili svi preduvjeti da se na njihovim temeljima izrade su‐vremeni uzgojni programi u kojima je Hrvatski savez uzgaji‐vača stavljen u središnje mjesto. Novi, suvremeni „Program uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj“ je izrađen u tijeku 2011. godine, a njegovim prihvaćanjem na skupštini postaje teme‐ljni dokument koji definira sve postupke provedbe uzgojno‐selekcijskog rada u ovčarstvu. On je i temelj za buduću izra‐du uzgojnih programa za pojedine pasmine ovaca. U svrhu ostvarivanja temeljnog cilja Savez surađuje s Odjelom za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoja malih životinja Hrvatske poljoprivredne agencije u provedbi uzgojnih programa za sve pasmine ovaca i koza u Republici Hrvatskoj.
U okviru Hrvatske poljoprivredne agencije je 2001. godi‐ne osnovan Savjet za provedbu uzgojnog programa iz ovčar‐stva. S preuzimanjem poslova vezanih uz provedbu uzgojnih programa i Savjet programa uzgoja ovaca u Republici Hrvat‐skoj postaje savjetodavno tijelo Saveza u čijem radu sudje‐luju stručnjaci s Agronomskog i Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske poljoprivredne agencije. Savjet programa, osim u provedbi „Programa uzgoja ovaca u Republici Hrvatskoj“, sudjeluje i u donošenju svih pravilni‐ka važnih za njegovu provedbu.
______________________________________________________________________________
155
3.4. Zaključak
Izneseni rezultati potvrđuju kako su stvorene kvalitetne osnove za daljnje unaprjeđivanje uzgojno‐selekcijskog rada u ovčarstvu Republike Hrvatske. Temeljna zadaća u nadola‐zećim vremenima je povećavanje broja matičnih grla, pogla‐vito naših izvornih pasmina, kao osnovice za kvalitetnu pro‐vedbu uzgojnog programa i što bržeg ostvarivanja genet‐skog napretka, uvođenje izračunavanja uzgojne vrijednosti matičnih grla za svojstva plodnosti, prirasta, mesnatosti, kva‐litete mesa, dugovječnosti, otpornosti na pojedine genetski predisponirane bolesti, kao i ostalih za naše uzgajivače važnih osobina roditelja budućih generacija.
Stado cigaja ovaca izvorne pasmine naših ravničarskih kontinentalnih krajeva
4. KOZARSTVO
______________________________________________________________________________
157
4.1. Povijesni pregled uzgoja koza u Hrvatskoj
Koze stoljećima obitavaju na hrvatskom području i kori‐ste čovjeku dajući mu vrlo važne proizvode u obliku mesa, mlijeka, kože, vlakna i gnoja, a uz to održavaju okoliš ne do‐puštajući da zaraste u korov, drač i trnje. Najveći broj koza u Hrvatskoj se uzgaja na škrtim, nepristupačnim terenima Dalmacije, Dalmatinske zagore, Primorja i otoka. Broj koza i njihova ekonomska važnost tijekom povijesti jako su se mijenjale. Tako je, primjerice, najveći broj koza evidentiran 1808. godine kada ih je samo na području Dalmacije obita‐valo oko 750.000. Sredinom 19. st. uzgajano ih je oko 427.000, početkom 20. st. oko 200.000, dok ih je 1939. bilo svega 115.000.
Hrvatska šarena koza
_______________________________________________________________________________
158
Nakon Drugog svjetskog rata, zbog štete od uništavanja šumskih nasada te iskrivljene percepcije da su koze pokaza‐telj bijede, siromaštva i primitivizma, 1954. godine donosi se Zakon o zabrani držanja koza.
Uvozom koza krajem 1983. godine započeo je intenzivan rad na uspostavljanju moderne kozarske proizvodnje u Re‐publici Hrvatskoj. Koza, koja je u više navrata stavljana izvan Zakona, konačno je 1982. godine ukidanjem Zakona o za‐brani držanja koza stekla mogućnost dokazati se u ravno‐pravnom tretmanu s ostalim domaćim životinjama.
Dvije velike mljekarske kuće, „Sirela“ iz Bjelovara i „Vin‐dija“ iz Varaždina, nekoliko su puta uvozile koze kako bi osigurale sirovinu za realizaciju svojih programa.
Uvezena su grla alpske i sanske pasmine, s rodovnikom iz kontrolirane populacije (kontrolirano podrijetlo i proizvod‐ne osobine).
Iako su u proizvodnju ušle s dvije različite koncepcije dr‐žanja, „Sirela“ velikom aglomeracijom na jednom mjestu, a „Vindija“ manjim stadima razvijajući kooperativnu proizvod‐nju na obiteljskim gospodarstvima, učinak obaju sustava na razvitak kozarske proizvodnje izvanredno je velik. Obje su organizacije putem rasplodnog materijala proizvedenog u tim stadima utjecale na širenje kvalitete u zemaljsku popu‐laciju, kao i na širenje i povećavanje broja grla s poznatim podrijetlom i proizvodnim osobinama.
Uvoz koza po godinama
Godina “Sirela” “Vindija” 1983. 359 grla (Francuska) ‐ 1984. 150 grla (Francuska) 70 grla (Francuska) 1985. 32 grla (Njemačka) 230 grla (Francuska) 1986. ‐ 100 grla (Francuska)
Ukupno 541 grlo 400 grla
Hrvatska bijela koza
______________________________________________________________________________
159
Treba naglasiti da je već 1962. godine, dakle u vrijeme kada koza nije smjela biti uzgajana na pašnom sustavu, obi‐telj Haber započela kozarsku proizvodnju u okolici Rovinja.
U svrhu praćenja razvoja flore i faune na površinama koje koristi koza, obitelj Haber je dobila dozvolu za uzgoj i držanje koza na tom području, u pokusnom programu. Odlučivši se za njemačku šarenu plemenitu kozu, u nas po‐znatiju pod imenom srnasta, vodeći strogu selekciju, utirala je put kozarstvu.
Uvozom uzgojno vrijednih grla i postojanjem kvalitetnog stada koza u Istri stvorene su osnovne pretpostavke za organizaciju uzgojno‐selekcijskog rada u kozarstvu, koji je Hrvatski stočarski centar (danas Hrvatska poljoprivredna agencija) 1985. godine i počeo.
Stado koza alpina pasmine
_______________________________________________________________________________
160
4.2. Program uzgoja koza u Republici Hrvatskoj
Početci uzgojno‐selekcijskog rada utemeljeni su „Progra‐mom gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj” iz 1996. godine. Program opisuje potrebne uzgojne mjere te donosi uzgojne ciljeve i planove za glavne pasmine koza u uzgoju Republike Hrvatske (sanska, francuska alpina i doma‐ća koza), kao i metode i tehnološke postupke bitne za nje‐govu provedbu. U vrijeme donošenja ovog programa u Hrvatskoj se kozarska proizvodnja odvijala u više bitno razli‐čitih organizacijskih i tehnoloških sustava. Najveći broj koza držan je na ekstenzivan pašno‐štalski način, s minimalnim ulaganjima i razmjerno njima i niskom proizvodnosti kako mlijeka, tako i mesa. U većini stada koze se nisu muzle ili pak u manjoj mjeri za potrebe vlastitog domaćinstva. U tom sustavu glavni proizvodni cilj bilo je meso – mlada jaretina. U suvremenijim sustavima organizirana je proizvodnja uz veća ulaganja i na temelju inozemnih mliječnih pasmina ko‐za. Uviđajući tada da je ekonomska vrijednost navedenih osobina u omjeru 65‐75 : 35‐25 u korist proizvodnje mlijeka, ovaj „Program gojidbenog stvaranja koza” težište stavlja na genetsko unaprjeđivanje populacije koza za proizvodnju i kakvoću mlijeka, te proizvodnju mesa.
Imajući u vidu brojne promjene koje su se dogodile od početka provedbe „Gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj“ iz 1996. godine, nametnula se potreba pisanja novog Programa usklađenog s najnovijim znanstvenim, teh‐nološkim i stručnim spoznajama te prilagođenog postojećoj situaciji u hrvatskom i europskom kozarstvu. Neke od važni‐jih promjena su: svrstavanje određenih pasmina na popis hrvatskih izvornih pasmina (hrvatska šarena koza, hrvatska bijela koza), pojava novih inozemnih pasmina u uzgoju (bur‐ska koza), metode kontrole proizvodnosti su u potpunosti usklađene sa standardima Međunarodnoga odbora za kon‐trolu proizvodnosti domaćih životinja (ICAR – International Committee for Animal Production), osnivanje Hrvatskog sa‐veza uzgajivača ovaca i koza koji je ubrzo po osnivanju do‐bio suglasnost Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i rural‐
______________________________________________________________________________
161
nog razvoja (2. lipnja 2009. temeljem zakona o stočarstvu) za bavljenje uzgojem uzgojno valjanih koza. Novi Program uzgoja koza u Republici Hrvatskoj je objavljen 2012. godine, a u njemu su navedeni uzgojni ciljevi te mjere, postupci i metode za njihovo provođenje. Njegova osnovna svrha je provedba organiziranoga i osmišljenoga uzgojno‐selekcij‐skog rada, a s ciljem ne samo selekcijskoga, nego i gospo‐darskoga napretka hrvatskoga kozarstva. Pasmine koje su obuhvaćene ovim Programom svrstane su u dvije skupine: izvorne pasmine koza i uvezene pasmine koza. Izvorne pa‐smine koza nastale su u našim različitim klimatskim, hranid‐benim i općenito okolišnim uvjetima, odnosno u specifi‐čnom autohtonom okružju. Toj skupini pripadaju hrvatska šarena koza i hrvatska bijela koza. Osim izvornih pasmina, u Hrvatskoj se uzgaja nekoliko inozemnih pasmina različite zastupljenosti i gospodarske važnosti, i to: alpska koza (alpi‐na), sanska koza, srnasta koza i burska (Boer) koza. Uzevši u obzir različite makroklimatske i geografske uvjete, raznoli‐kosti tla i vegetacije, kao i postojanost tradicije uzgoja koza te proizvodnje i prerade kozjih proizvoda, uzgojno‐selekcij‐ski rad je programom određen proizvodnim ciljevima: meso, mlijeko te meso‐mlijeko ili mlijeko‐meso.
Pasmine koza obuhvaćene uzgojnim programom prema proizvodnim ciljevima i metodama uzgoja
Skupina Pasmina Uzgojni cilj Temeljno načelo uzgoja
1. Kombinirane pasmine, namijenjene proizvodnji mesa i mlijeka
1. hrvatska šarena koza2. hrvatska bijela koza
Meso ili meso‐mlijeko
Uzgoj u čistoj krvi i moguća križanja s
jarcima 2. i 3. skupine
2. Pasmine namijenjene proizvodnji mlijeka
1. alpska koza 2. sanska koza 3. srnasta koza
Mlijeko ili mlijeko‐meso
Uzgoj u čistoj krvi i primjena križanja
3. Pasmine namijenjene proizvodnji mesa
1. burska koza Meso Uzgoj u čistoj krvi i
križanja
Francuska alpina ‐ više od 800 kg mlijeka u laktaciji
Jarac burske pasmine koza
_______________________________________________________________________________
162
4.2.1. Pokazatelji kozarske proizvodnje
Uzgojno‐selekcijski rad u kozarstvu zasniva se na kontroli reproduktivnih odlika svih koza pod selekcijskim obuhvatom i kontroli mliječnosti u stadima mliječnih pasmina koje su u potpunosti usklađene sa standardima Međunarodnoga od‐bora za kontrolu proizvodnosti domaćih životinja (ICAR – International Committee for Animal Production). U popula‐ciji obuhvaćenoj uzgojno‐selekcijskim radom 4 su inozemne pasmine (sanska, alpska, njemačka šarena plemenita koza i burska koza), te dvije izvorne hrvatske pasmine (hrvatska šarena i hrvatska bijela koza). Danas alpina predstavlja glav‐ni dio (78 %) matične populacije koza obuhvaćene uzgojno‐selekcijskim radom. Od ukupno 65.000 rasplodnih koza, koliko se uzgaja u Republici Hrvatskoj, koje su evidentirane u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji, uzgojno‐selekcijski rad se 2012. godine provodio na 8.196 grla.
Broj uzgojno valjanih koza u vremenu od 2008. do 2012. godine
Godina Broj uzgajivača uzgojno valjanih
koza
Broj uzgojno valjanih koza
2008. 129 8.196 2009. 154 9.560 2010. 196 11.286 2011. 198 11.731 2012. 190 11.828
Pasminski sastav koza u vremenu od 2002. do 2012.
GODINA Pasmina
2002. 2004. 2006. 2008. 2010. 2012. Sanska 1.234 1.087 824 963 1.165 755 Alpina 10.669 10.926 9.066 9.544 8.893 6.377 Njemačka šarena plemenita koza (srnasta)
724 443 308 358 237 129
Burska 398 557 537 368 411 179 Hrvatska šarena koza 7.605 299 240 517 510 680 Hrvatska bijela koza 1.721 0 0 781 70 76
Jarac alpina pasmine ‐ šampion državne stočarske izložbe Gudovac 2011.
______________________________________________________________________________
163
U okviru provedbe uzgojnog programa kontroliraju se reproduktivne odlike matičnih grla koza. U sljedećem tabli‐čnom prikazu donosimo pregled veličine legla matičnih grla koza po pasminama u vremenu od 2002. do 2012. godine.
Veličine legla uzgojno valjanih grla koza po pasminama u vremenu od 2002. do 2012.
Veličina legla Pasmina
2002. 2004. 2006. 2008. 2010. 2012. Sanska 1,450 1,530 1,480 1,566 1,362 1,402 Alpina 1,330 1,310 1,270 1,410 1,260 1,148 Njemačka šarena plemenita koza – srnasta
1,40 1,720 1,470 1,466 1,583 1,461
Burska 1,640 1,540 1,420 1,642 1,363 1,373 Hrvatska šarena koza 1,370 1,510 1,240 1,400 1,166 1,273 Hrvatska bijela koza ‐ ‐ ‐ 1,230 1,035 1,250
Od 2000. godine provodi se i performance test odabrane muške jaradi na obiteljskim gospodarstvima (u field uvjeti‐ma). U sljedećoj tablici donosimo prikaz rezultata dobivenih u performance testu.
Rezultati rada u performance testu
godina 2004. 2006. 2008. 2010. 2012.
pasmina
Broj te
stiranih
jarčeva
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
jarčeva
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
jarčeva
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
jarčeva
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Broj te
stiranih
jarčeva
Prosječni
dnevni prirast
(kg)
Sanska 8 0,206 8 0,180 23 0,187 10 0,211 14 0,225
Alpina 70 0,217 5 0,220 111 0,205 54 0,212 53 0,220 Njemačka šarena plemenita koza –
srnasta ‐ ‐ ‐ ‐ 21 0,228 2 0,306 6 0,225
Burska 8 0,296 ‐ ‐ 6 0,247 7 0,180 1 0,247 Hrvatska šarena
koza ‐ ‐ ‐ ‐ 14 0,183 6 0,181 3 0,180 Hrvatska bijela
koza ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ 3 0,180
_______________________________________________________________________________
164
Kontrola mliječnosti počela se provoditi 1987. godine. Količina i kvaliteta proizvedenog mlijeka osnova su za pro‐cjenu genetskog potencijala za mliječnost životinje i imaju izrazito veliko značenje u provedbi uzgojnih programa. Slje‐deće tablice predstavljaju rezultate kontrole mliječnosti po pasminama za vrijeme od 2003. do 2012. godine.
Rezultati kontrole mliječnosti: pasmina sanska
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%) Mast (kg) Bjelančevine (%)
Bjelančevine (kg)
2003. 224 263 666,99 2,98 3,27 21,31 3,09 20,25 2004. 196 254 621,43 2,76 3,35 20,16 3,05 18,64 2005. 168 268 685,63 2,82 3,29 21,90 2,95 19,95 2006. 334 267 610,79 2,63 3,26 19,55 3,01 18,27 2007. 385 245 555,99 2,59 3,40 17,27 3,02 16,60 2008. 481 254 565,50 2,56 3,07 17,26 2,96 16,61 2009. 583 243 535,28 2,54 3,21 17,03 2,98 15,86 2010. 708 263 569,47 2,51 3,37 18,99 2,99 16,85 2011. 621 282 670,91 2,71 3,24 21,36 2,97 19,83 2012. 493 259 634,32 2,89 3,21 20,22 2,95 18,65
Rezultati kontrole mliječnosti alpina pasmine
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%) Mast (kg)Bjelančevine
(%) Bjelančevine
(kg)
2003. 3.203 257 415,41 2,13 3,64 15,11 3,21 13,32 2004. 3,636 259 426,41 2,03 3,55 14,99 3,08 13,03 2005. 2.945 267 462,08 2,06 3,59 16,41 3,01 13,84 2006. 3.866 266 459,39 2,09 3,47 15,77 3,09 14,09 2007. 5.313 257 456,71 2,06 3,39 15,27 3,13 14,15 2008. 5.539 262 501,74 2,20 3,41 17,06 3,08 15,35 2009. 5.755 257 510,75 2,25 3,40 17,24 3,02 15,84 2010. 5.486 262 540,52 2,28 3,45 18,46 3,05 16,39 2011. 4.979 269 553,16 2,31 3,46 18,96 3,04 16,74 2012. 3.927 264 573,73 2,46 3,46 19,70 3,03 17,27
______________________________________________________________________________
165
Rezultati kontrole mliječnosti njemačke šarene plemenite koze (srnasta)
Razdoblje mužnje
Godina Broj
zaključenih laktacija*
Dužina laktacije (dana)
Količina mlijeka (kg)
Dnevna proizvodnja mlijeka (kg/dan)
Mast (%) Mast (kg)Bjelančevine
(%) Bjelančevine
(kg)
2003. 71 251 378,09 2,13 3,42 12,01 3,08 11,68 2004. 60 242 402,07 2,04 3,49 13,79 3,23 12,80 2005. 57 250 408,07 1,89 3,52 14,36 3,15 12,67 2006. 129 256 419,48 1,98 3,73 15,50 3,40 14,01 2007. 125 250 458,78 2,29 3,97 17,61 3,17 14,38 2008. 154 227 397,41 2,13 3,63 14,16 3,13 12,40 2009. 167 224 390,91 2,22 3,52 13,83 3,14 12,21 2010. 132 232 382,17 2,22 3,28 12,67 3,08 11,79
Kontrola mliječnosti koza tijekom 2012. godine provodila se za dvije pasmine: alpina i sanska. Sveukupno je izračuna‐ta laktacijska proizvodnja za 4.390 koza. Kontrola mliječno‐sti provodila se najvećim dijelom AT metodom, gdje se svakih 30 (28 – 34) dana kontrolira naizmjenično jutarnja ili večernja mužnja. Manjim dijelom provodila se i B4 metoda, gdje uzgajivač samostalno, u skladu s uputama koje su izrađene u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji kontrolira obje dnevne mužnje u razmaku od 30 (28 – 34) dana. Sve proce‐dure provedbe kontrole mlijeka u potpunosti su usklađene sa standardima Međunarodnoga odbora za kontrolu proiz‐vodnosti domaćih životinja (ICAR – International Committee for Animal Production).
Tijekom 2009. godine započelo se s uvođenjem procjene uzgojne vrijednosti za svojstva mliječnosti metodom BLUP‐a u kozarstvu Republike Hrvatske. Ovaj projekt provode Hrvatska poljoprivredna agencija, Udruga uzgajivača mati‐čnih stada ovaca i koza Varaždinske županije i Regionalna udruga kozara i ovčara RUKA iz Međimurske županije u suradnji s Biotehnološkim fakultetom iz Domžala.
Procjena uzgojnih vrijednosti (UV) životinja alpina, san‐ske i srnaste pasmine koza za svojstva mliječnosti temelji se na podatcima o proizvodnji mlijeka njihovih kćeri. Uzgojne su vrijednosti procijenjene temeljem zapisa dnevnih kontro‐la mliječnosti putem AT4 i B4 metode. Za procjenu UV je
Ovan pasmine hrvatska šarena koza
_______________________________________________________________________________
166
korišten model s dnevnim zapisima (engl. test‐day model), i to za svojstva dnevne količine mlijeka, količine i sadržaja mliječne masti i bjelančevina te broja somatskih stanica.
UV je izražena u standardiziranim vrijednostima – sred‐nja vrijednost 100 i standardna devijacija od 12 bodova. Životinje bolje od prosjeka su iznad 100 bodova. Prikaz UV sadrži i dnevni indeks mliječnosti ili tzv. indeks bjelančevine: mliječna mast (IBM), pri čijem izračunu količina mliječnih bjelančevina ima dva puta veću ekonomsku težinu u odnosu na količinu mliječne masti. Kriteriji za prvu objavu rezultata UV jarca sukladni su Programu uzgoja koza u RH.
Koze sanske pasmine na pašnjaku
______________________________________________________________________________
167
4.3. Uloga i značaj uzgojnih udruženja u provedbi uzgojnih programa
Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza je osnovan na skupštini održanoj u Kostanjevcu u Zagrebačkoj županiji 7. svibnja 2005. godine. U njega su od samog početka udru‐žene sve udruge koje se bave ovčarskom i kozarskom proiz‐vodnjom. U početku je osnovni cilj udruživanja bio promica‐nje ovčarske i kozarske proizvodnje, te unaprjeđenje i razvoj ovčarstva i kozarstva u Republici Hrvatskoj. S tim ciljem je i Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza sudjelovao u organi‐zaciji brojnih aktivnosti koje su bile od koristi za uzgajivače učlanjene u udruge. Organizirana su brojna specijalizirana predavanja s područja uzgoja, ishrane, proizvodnje mlijeka, sira i mesa i ostalih tema važnih za ovaj vid proizvodnje. Moramo tu naglasiti i veliku ulogu koju je Savez odigrao u organiziranju Savjetovanja uzgajivača ovaca i koza koje ove godine obilježava svoju 15. obljetnicu. U sklopu Savjetova‐nja redovito se organizira i izložba hrvatskih ovčjih i kozjih sireva koja je značajno doprinijela poboljšanju kvalitete ove sve isplativije proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Savez je također i suorganizator brojnih stočarskih izložbi na kojima su uzgajivači izlagali najbolja grla iz svojih stada. Na taj način su se posjetitelji mogli uvjeriti u kvalitetu i razinu naše kozarske proizvodnje koja niti malo ne zaostaje za onima iz najrazvijenijih kozarskih zemalja. Jačanjem i sve boljom organizacijom rada stvorili su se uvjeti da Savez po ugledu na europske uzgajivačke organizacije postane nositelj uzgoj‐nog rada u kozarstvu. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja je 2. lipnja 2009. temeljem zakona o sto‐čarstvu izdalo rješenje i dalo suglasnost Savezu za bavljenje uzgojem uzgojno valjanih ovaca i koza. Od ukupno 25 udru‐ga učlanjenih u Savez, u dvije su učlanjeni gotovo isključivo uzgajivači koza; to su Udruga uzgajivača matičnih stada ovaca i koza iz Varaždinske županije i Udruga uzgajivača koza „RUKA“ iz Međimurske županije. Te dvije udruge su prve koje su dobile suglasnost za bavljenje uzgojno‐selekcij‐skim radom u stadima koza svojih članova i uvelike su za‐služne za sve veću kvalitetu proizvodnje na području sjeve‐rozapadne Hrvatske. Priznavanjem izvornih pasmina hrvat‐
_______________________________________________________________________________
168
ske šarene koze i hrvatske bijele koze u udruge koje djeluju na uzgojnom području ovih pasmina uključili su se i uzgaji‐vači zainteresirani za projekte zaštite i očuvanja koza, tako da se rad Saveza proširio i na područje zaštite ovih dviju iz‐vornih pasmina. U budućnosti će Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza, u skladu s novim Programom uzgoja koza u Republici Hrvatskoj još više biti uključen u poslove vezane uz evidenciju, obilježavanja i kontrolu proizvodnosti uzgojno valjanih koza, kao i zaštitu izvornih pasmina koza i proizvoda koji se tradicionalno od njih proizvode.
Od 2001. godine djeluje Savjet za provedbu uzgojnog programa za kozarstvo. U njegovom radu sudjeluju stručnja‐ci s Agronomskog i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatske poljoprivredne agencije. Kako je za određeni dio poslova u vezi s uzgojno‐selekcijskim radom odgovornost preuzeo Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza, to se i Savjet za provedbu uzgojnog programa uključio svojim radom u pomoć organizacije poslova provedbe uzgojno‐selekcijskog rada unutar udruga članica Saveza. Savjet programa je u po‐sljednjih 12 godina sudjelovanjem u donošenju svih pravil‐nika i ostale legislative vezane uz kozarsku proizvodnju zna‐čajno utjecao na pripremljenost sektora kozarske proizvod‐nje uvjetima koji vladaju na tržištu Europske unije.
______________________________________________________________________________
169
4.4. Zaključak
Iz svih podataka možemo zaključiti da je nakon dugog razdoblja zanemarivanja, a nažalost i pokušaja zatiranja ko‐zarske proizvodnje na našim područjima, konačno prevlada‐lo uvjerenje da koza spada u najvrjednije vrste domaćih ži‐votinja. Sposobna je preživjeti i proizvoditi u najtežim i naj‐oskudnijim uvjetima. Isto tako, ukoliko im se omoguće kvali‐tetni uvjeti, sposobne su najefikasnije iskorištavati ponuđe‐nu hranu i proizvoditi visokovrijedne proizvode. Budućnost kozarstva u Republici Hrvatskoj nije upitna i iz razloga što se odlično uklapa i u najnovije trendove kod potrošača u za‐htjevima za visokokvalitetnim proizvodima koji se proizvode u za okoliš povoljnim proizvodnim sustavima. Brojnim znan‐stvenim istraživanjima je potvrđeno ono što su ljudi u našim krajevima odavno znali: da kozje meso zbog svojeg sastava spada u najkvalitetnije proizvode pogodne i za ishranu ljudi s posebnim dijetetskim potrebama. Od davnina se smatra da kozje mlijeko ima ljekovita svojstva. Zbog otpornosti ko‐za na pojedine bolesti, ali i specifičnog sastava masnih kise‐lina koje daju jedinstvenu aromu i miris kozjem mlijeku i mliječnim proizvodima, može se očekivati i povećanje po‐tražnje na domaćem tržištu uzimajući u obzir i plasman kroz turizam. Da bi se ti zahtjevi mogli zadovoljiti, od velike je va‐žnosti povećanje broja kvalitetnih uzgojno valjanih koza te povećanje proizvoda dobivenih po kozi promjenom tehno‐logije držanja i ishrane, kao i povećanje genetskog potenci‐jala grla kroz intenzivan uzgojno‐selekcijski rad.
Jarac alpina pasmine, šampion gudovačkog sajma 2012. godine
5. KONJOGOJSTVO
______________________________________________________________________________
171
5.1. Povijest uzgoja konja na području Hrvatske
Uzgoj konja na području Hrvatske kroz povijest je uvjeto‐van društvenim, gospodarskim i vojnim kretanjima na ovom prostoru. Primjena konja u poljoprivredi, u seljačkim gospo‐darstvima, odnosno širenje tzv. „zemaljskog uzgoja“, zapo‐čelo je ukidanjem feudalnog društvenog uređenja sredinom XIX. stoljeća. Broj konja korištenih u poljoprivredi od tada se značajno povećao, no pojava mehanizacije u poljoprivredi te njezino sve šire korištenje u desetljećima nakon II. svjet‐skog rata dovelo je do drastičnog smanjenja broja konja 70‐ih godina XX. stoljeća.
U prošlosti se osmišljeni uzgojni rad provodio uglavnom za potrebe vojske te na vlastelinskim ergelama. Najpozna‐tije ergele, od kojih su neke djelovale do sredine XX. stoljeća su: Vukovar, Terezovac, Voćin, Valpovo, Virovitica, Retfala, Cabuna, Suhopolje, Čepin, Gornji Miholjac, Našice, Rogovac. Početkom 20. stoljeća na velikim privatnim posjedima osno‐vane su ergele: Adolfov dvor, Brezik‐Pusta, Daruvar, Donji Miholjac, Gladnoš, Inocenc‐dvor, Isidorovac, Grabovo, Kapin‐ci, Kolođvar, Lug, Nuštar, Orahovica, Orlovnjak i Žlebine. U vremenu nakon Prvog svjetskog rata pa sve do kraja Drugog svjetskog rata raspala su se mnoga bivša vlastelinstva. Pro‐vođenjem agrarnih reformi i propadanjem gospodarstava gasio se rad nekih starih privatnih ergela, a osnovane su u isto vrijeme državne ergele Stančić i Štakorovac. Nastaja‐njem novih velikih posjeda na područjima Ovčare, Podgo‐rača, Puste Korija, u Selcima, Selešu, Tenji, Terezinom Polju i Višnjevcima osnovane su nove privatne ergele koje su u tije‐ku i pri kraju Drugog svjetskog rata prestale s radom. Osno‐vane su ergele Amalijino Polje, Betin‐Dvor, Ernestinovo, Fra‐njin dvor, Vrbik te državne ergele u Lipiku, Slavonskoj Pože‐gi, kao i civilne pastuharne u Kutjevu. Nakon Drugog svjet‐skog rata bivša pastuharna u Kutjevu prvo je pretvorena u vojnu, a potom u civilnu ergelu, a u isto je vrijeme u Hrvat‐
_______________________________________________________________________________
172
skoj na državnim odnosno zemaljskim dobrima osnovano i nekoliko tzv. radnih ergela.
Svjetski poznate ergele Terezovac, Đakovo, Višnjevci, Vu‐kovar i druge uzgojile su i po nekoliko stotina visokokvalitet‐nih rasplodnih pastuha i kobila. U pojedinim ergelama izgra‐đene su nadaleko poznate linije muških i rodovi ženskih ras‐plodnjaka. Pretežito su uzgajane sljedeće pasmine: arapski i engleski punokrvnjaci, lipicanci, noniusi i druge za to razdob‐lje važne pasmine konja.
Posebno valja istaknuti našu, dokumentirano najstariju i najznačajniju ergelu Đakovo, koja se u pisanim dokumenti‐ma spominje davne 1506. godine, kada je na ergeli započeo uzgoj arapskih konja. Danas je ergela u Đakovu državna ergela i matična ustanova za uzgoj lipicanske pasmine konja u Republici Hrvatskoj.
Broj konja u Hrvatskoj u razdoblju 1918. – 2000. godine
______________________________________________________________________________
173
5.2. Hrvatske pasmine konja
Uzimajući u obzir zahtjeve vojske, odnosno s druge stra‐ne potrebu za radnim konjima na velikim poljoprivrednim gospodarstvima, usmjeravao se uzgojni rad prema poželj‐nim osobinama konja za pojedine namjene. U početcima se uzgoj temeljio na populaciji konja nastalih raznim utjecajima i križanjima konja u prostorima srednje Europe, no svakako je iz najranijih vremena značajan utjecaj na oblikovanje ko‐nja u Hrvatskoj imala arapska pasmina konja. S druge stra‐ne, značajan utjecaj na oblikovanje konja svakako valja pri‐pisati specifičnim uvjetima pojedinog područja.
Kao primjer može se navesti razvoj pasmine hrvatski po‐savac, koji jednim dijelom možemo pripisati višestoljetnom uzgojnom radu uzgajivača koji su odabirom rasplodnjaka usmjeravali uzgoj u poželjnom smjeru, koristeći pritom u rasplodu grla od noričke do arapske pasmine. No, svakako, uvjeti držanja konja na otvorenim pašnjacima veći dio godi‐ne, botanički sastav krme, meki poplavni tereni, doticaj s nametnicima, način korištenja i drugo utjecali su bitno na oblikovanje pojedinih obilježja. Početci rada na umatičava‐nju zabilježeni su u dva navrata, 1978. i 1980. godine. U ta dva navrata obilježena su ukupno 83 grla, i to u mjestima: Tišina Kaptolska, Mahovo, Posavsko Jezero, Ljubljanica te
Pastuh pasmine hrvatski posavac
Broj konja pasmine hrvatski posavac u razdoblju 1998. – 2011. godine
_______________________________________________________________________________
174
Martinska Ves. Sustavni rad na provedbi uzgojnog programa započeo je 1994. godine u okviru Hrvatskog stočarsko‐selekcijskog centra.
Hrvatski hladnokrvnjak nastao je na području sjeveroza‐padnog dijela Hrvatske oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Bel‐gije i Francuske. Do kraja XIX. stoljeća za pripust su se upo‐trebljavali uglavnom norički pastusi, a od početka pa do osamdesetih godina XX. stoljeća uglavnom ardenski i perše‐ronski pastusi. U uzgoju su najznačajniji utjecaj u posljed‐njim desetljećima XX. stoljeća ostavile ergele Središnjeg za‐voda za razmnožavanje domaćih životinja Križevci, gdje su djelovali rasplodnjaci belgijskih hladnokrvnih pasmina, naj‐prije u ergeli pri Poljoprivrednom institutu u Križevcima (danas Visoko gospodarsko učilište u Križevcima), a potom u ergeli u Lemešu Križevačkom.
Danas se uzgoj provodi u čistoj krvi. Uzgojni cilj bio je uzgojiti izrazitog radnog konja pogodnog za obavljanje težih radova u polju, ali također pogodnog za transport te obav‐ljanje radova u šumi. Najbolje rezultate u uzgoju i korište‐nju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postiže u krajevi‐ma intenzivne ratarske proizvodnje, no kako je izgubio tu svoju radnu funkciju, danas se u većem broju zadržao samo
Pastuh pasmine hrvatski hladnokrvnjak
Broj konja pasmine hrvatski hladnokrvnjak u razdoblju 1998. – 2011. godine
______________________________________________________________________________
175
u područjima otežane mogućnosti korištenja poljoprivredne mehanizacije i na rubnim područjima vlažnih staništa.
Međimurski konj nastao je križanjem domaćih kobila, koje su u sebi imale primjese angloarapske krvi, s noričkim pastusima u samom početku uzgoja. Kasnije se sve više uvode u uzgoj linije peršerona, famanskog i ardenskog ko‐nja. Godine 1861. Međimurje potpada pod mađarsku upra‐vu, pa tako i međimursko konjogojstvo pod upravu ergele Kišber koja je proizvodila rasplodne pastuhe za Međimurje i susjedne krajeve.
Međimurski konj bio je vrlo cijenjen radni konj posebice za vuču težih tereta iz polja, a poznato je da su međimurski konji bili korišteni za vuču tramvaja u Beču. U razdoblju od 1979. godine pa do 1991. godine djelovala je Udruga uzgaji‐vača međimurskog konja, zahvaljujući kojoj je iz Mađarske uvezeno 9 pastuha, a iz domaćeg uzgoja umatičeno je 120 kvalitetnih rasplodnih kobila. Osamdesetih godina 20. sto‐ljeća dolazi do drastičnog pada broja konja, a ponovni uzgoj‐ni rad počinje 1999. godine kada je u Središnji popis mati‐čnih grla Hrvatskog stočarsko‐selekcijskog centra upisano i evidentirano 24 grla.
Broj grla međimurskog konja u razdoblju 1998. – 2011. godine
Kobila i ždrijebe pasmine međimurski konj
_______________________________________________________________________________
176
Smatra se da je početak uzgoja lipicanske pasmine na području Hrvatske započeo početkom XVII. stoljeća na erge‐li grofa Jankovića u Terezovcu. Naime, tada je za ergelu Terezovac nabavljeno nekoliko lipicanskih pastuha iz ergele Lipica. Značajniji uzgojni rad započinje u Hrvatskoj godine 1806., kada su u Đakovu, zbog prijeteće vojne opasnosti, privremeno smješteni konji iz ergele Lipica. Tom prigodom ergela Lipica je Đakovačkoj ergeli darovala tri lipicanska pastuha i nekoliko kobila. Godine 1855. za ergelu u Đakovu kupljeno je sedam kobila i pastuha u ergeli Lipica, odakle je godine 1912. kupljeno još četiri kobile.
Lipicanci su postupno prihvaćeni na veleposjedničkim imanjima te u narodnom uzgoju. Lipicanci su do današnjih dana ostali simbol ljepote, tradicije i običaja, posebno u Slavoniji. Lipicanska pasmina konja, koja je prvenstveno oblikovana za potrebe Bečkog dvora, smatra se pasminom bivše Austro‐Ugarske Monarhije, premda se nakon njezina raspada najveći dio aktivne lipicanske populacije nalazio u Hrvatskoj, manjim dijelom u ergelskom, a većim u zemalj‐skom uzgoju.
Broj lipicanskih konja u razdoblju 1998. – 2011. godine
______________________________________________________________________________
177
5.2.1. Početci uzgoja konja za sport i rekreaciju
Razvoj konjičkog sporta u Hrvatskoj 70‐ih godina XX. sto‐ljeća nametnuo je potrebu za kvalitetnim sportskim pasmi‐nama. Ukidanjem ergela koje su do tada proizvodile jahaće konje za potrebe vojske, nestalo je osnovne populacije koja je mogla poslužiti kao temelj za uzgoj kvalitetnih konja za potrebe sporta te se započelo s uvozom konja iz inozem‐stva. Uglavnom zbog ograničenih financijskih mogućnosti, najčešće se nisu kupovala grla najveće kvalitete. Vrlo brzo se počelo promišljati o upitnosti koncepta koji se temelji isključivo na stalnom uvozu, te je prevladao stav o potrebi uzgoja kvalitetnih sportskih konja u Hrvatskoj, i to na osnovi uvezenih najkvalitetnijih grla. Pritom je svakako bilo vrlo bi‐tno uzgoj temeljiti na provjerenoj genetici – pasmini doka‐zanoj u sportskim disciplinama. Zbog tradicionalne usmjere‐
Lipicanci u dvopregu
_______________________________________________________________________________
178
nosti u gospodarskim, stručnim i znanstvenim tijekovima Hrvatske prema zapadnoj Europi te spoznaji o kvaliteti nje‐mačkih uzgoja sportskih konja, logičan izbor za hrvatske uz‐gajivače bio je upravo uvoz kvalitetnih rasplodnih grla iz Njemačke, što bi bilo nukleus budućeg uzgojnog stvaranja. Rezultat tih promišljanja bio je uvoz prvih rasplodnih grla Holstein pasmine. Pri Poljoprivrednom institutu Križevci dje‐lovao je Centar za konjogojstvo i konjički sport koji je zapo‐čeo uzgoj s 5 uvezenih bređih Holstein kobila (Jessica, Hil‐mara, Molina, Nordmoewe i Millia) i jednim licenciranim Holstein pastuhom (Fredericus). Po dolasku prvih rasplod‐nih kobila na ergelu, započeto je vođenje uzgojne dokumen‐tacije, a kasnije je donesen i Program uzgoja. Nakon toga brojčano se uzgoj širi te je Holstein pasmina konja domi‐nantna u temeljima uzgoja sportskih konja u Hrvatskoj. Na‐kon uspjeha u organizaciji uzgoja sportskih konja temeljnih na Holstein pasmini, nešto kasnije se za potrebe osmišlje‐nog uzgoja uvoze rasplodna grla trakenske, hanoveranske i drugih pasmina.
Kobila Contessa (Hrvatski uzgoj Kovač) na 58. Lipanjskom turniru, Zagreb, 2013. (Foto: S. Koblar)
______________________________________________________________________________
179
5.3. Razvoj modela provedbe uzgojnih programa
Nositelji provedbe programa uzgoja konja u prošlosti u Hrvatskoj svakako su bile ergele u vlasništvu veleposjednika, crkve ili vojske. Njihov uzgojni rad bio je usmjeren postavlje‐nim ciljevima vlasnika: uzgojiti dobrog radnog konja za po‐trebe obrade zemlje i transport roba na vlastelinskim ima‐njima ili uzgojiti kvalitetnog jahaćeg konja za potrebe konji‐ce u vojsci, odnosno konja sposobnog za vuču borbenih sredstava i oruđa. S druge strane, potrebe aristokracije i crkve bile su za kvalitetnim karosijerima. Stoga su ergele u svom uzgojnom radu, koristeći odabrane pastuhe pojedinih pasmina, gradile konja prema vlastitim željama. Nažalost, u najvećem dijelu, osmišljeni uzgojni rad nije se provodio na ostalom dijelu populacije konja zemaljskog uzgoja. Početci i pokušaji provedbe osmišljenog uzgojnog rada na široj popu‐laciji konja započeti su uspostavom državnih ergela čiji je cilj bio vlastitim licenciranim pastusima uzgojno unaprijediti ze‐maljsku populaciju. Posljednjih desetljeća XX. stoljeća u tom smislu značajan utjecaj imale su ergele Središnjeg zavoda za razmnožavanje domaćih životinja Križevci, prvo na ergeli na Poljoprivrednom institutu u Križevcima, a kasnije u Lemešu Križevačkom, koje su započele sustavno praćenje populacije pripuštenih kobila u zemaljskom uzgoju te vođenje matične evidencije.
Sredinom 1990‐ih godina počinje stvarni sustavni uzgojni rad u konjogojstvu na široj zemaljskoj populaciji konja, u okrilju Hrvatskog stočarsko‐selekcijskog centra. Aktivnosti‐ma djelatnika HSSC‐a označena su rasplodna grla, započeto je vođenje matičnih knjiga za pojedine pasmine te je uspo‐stavljena središnja evidencija svih označenih kopitara u Re‐publici Hrvatskoj. Od tih godina zamjetan je stalan trend ra‐sta populacije evidentiranih kopitara, kao i broj uzgojno va‐ljanih konja pod selekcijskim obuhvatom. U isto vrijeme za‐počelo se s inicijativama za oživljavanje i osnivanje novih udruga uzgajivača konja po pojedinim pasminama, kako bi se odgovornost za utvrđivanje uzgojnih ciljeva i mjera, do‐nošenje te provedbu uzgojnih programa prenijela u nadlež‐
_______________________________________________________________________________
180
nost samih uzgajivača, sukladno tradiciji ali i modelima kakvi su uspostavljeni u organiziranim uzgojima u zapadnoj Euro‐pi.
2009. godine osnovan je Hrvatski centar za konjogojstvo – Državne ergele Lipik i Đakovo koji je preuzeo nadležnost za provedbu uzgojnih programa i razvoj konjogojstva. Pre‐stankom rada HCK‐a, krajem 2012. godine, njegove nadlež‐nosti ponovno prelaze Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji.
5.3.1. Nositelji provedbe uzgojnih programa
U posljednje vrijeme uzgojni rad provodi se najvećim di‐jelom kroz središnje saveze udruga uzgajivača i udruge koje sukladno zakonskoj legislativi samostalno vode matične knjige, obavljaju odabir pastuha te provode ostale uzgojne mjere. Za pasmine i uzgojne tipove čiji uzgajivači nisu orga‐nizirani u udruženja ili nemaju službeno potvrđenu nadlež‐nost za provedbu uzgojnog programa, uzgojni rad provodi Hrvatska poljoprivredna agencija.
Krajem 2012. godine u Republici Hrvatskoj nadležnost za provedbu uzgojnog programa, temeljem Rješenja Ministar‐stva poljoprivrede, imaju ukupno 33 udruženja, od kojih 25 udruga ima nadležnost za provedbu programa na lokalnoj i regionalnoj razini, a preostalih 8 predstavljaju nacionalne saveze ili udruge uzgajivača.
Savezi i udruge s nadležnošću za provedbu programa na nacionalnoj razini:
1. Hrvatska udruga uzgajivača športskih konja HUUŠK, Zagreb, R. Cimermana 5 i Križevci, M. Demerca 1, Ovla‐štena Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 11. srpnja 2005., područje nadležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine/uzgojnog tipa hrvatski športski konj
2. Udruga Savez uzgajivača trakenerskih konja Hrvatske (CROAT), Rovinj, Val de Lesso 1, Ovlaštena Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 30. ožujka 2006., područje nadležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine trake‐ner
______________________________________________________________________________
181
3. Hrvatski savez udruga uzgajivača lipicanske pasmine konja, A. Šenoe 45, Đakovo, Ovlašten Rješenjem Mini‐starstva poljoprivrede od 2. lipnja 2006., područje nad‐ležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine lipicanac
4. Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrv‐njaka, Popovača, Sisačka 1, Ovlašten Rješenjem Mini‐starstva poljoprivrede od 4. 12. 2006., područje nadlež‐nosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine hrvatski hlad‐nokrvnjak
5. Hrvatska udruga uzgajivača „Shagya arap“ konja, Osijek (HUSAK), Šandora Petefija 122, Osijek, Ovlaštena Rješe‐njem Ministarstva poljoprivrede od 4. 9. 2007., područje nadležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine Shagya arap
6. Hrvatska udruga uzgajivača haflinger konja (HUUH), Kišureva ulica 13, 49 243 Oroslavje, Ovlaštena Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 11. 12. 2007., područje nadležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pasmine haflin‐ger
7. Središnji savez hrvatskog posavca, Martinjska Ves Desna 67, Martinjska Ves 44 201, područje nadležnosti Republi‐ka Hrvatska, za uzgoj pasmine hrvatski posavac
8. Udruga uzgajivača konja hrvatski toplokrvnjak, Sveti Pe‐tar Orehovec 114, 48 267 Sveti Petar Orehovec, Ovlašte‐na Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 28. 4. 2010., područje nadležnosti Republika Hrvatska, za uzgoj pas‐mine hrvatski toplokrvnjak.
_______________________________________________________________________________
182
5.4. Pregled sadašnjeg stanja u konjogojstvu
Prema podatcima iz Središnjeg registra kopitara vidljivo je da se broj registriranih kopitara povećao u posljednjih 20 godina, što je svakako rezultat sustavnog rada i suradnje Hrvatske poljoprivredne agencije, udruženja uzgajivača i sa‐mih uzgajivača. Navedeni trend svakako je dijelom posljedi‐ca evidentiranja dotad neregistriranih grla, no s druge stra‐
Kretanje broja registriranih konja u razdoblju 1998. – 2012. godine
Broj vlasnika konja po županijama u 2011. godini
______________________________________________________________________________
183
ne raste interes uzgajivača i nabavljaju se grla u svrhu spor‐ta i rekreacije, te je njihovo uključivanje u uzgoj također pri‐donijelo povećanju populacije. Trend povećanja broja regi‐striranih grla svakako je znak revitalizacije konjogojstva u Republici Hrvatskoj.
Obveza označavanja svih kopitara u Republici Hrvatskoj te državne potpore koje mogu ostvariti uzgajivači izvornih i zaštićenih pasmina pridonijele su značajnom povećanju re‐gistriranih grla magaraca. Samo tijekom 2012. godine broj registriranih magaraca povećan je za 35,33 %.
Broj registriranih magaraca u razdoblju 1998. – 2012. godine
Broj vlasnika magaraca po županijama u 2011. godini
Magarica i pule
_______________________________________________________________________________
184
U Središnjem registru kopitara tijekom 2012. godine upi‐sano je ukupno 24.167 grla, od čega 20.335 konja, 3.827 magaraca, 2 mule te 3 zebre.
Udio konja i ostalih kopitara u ukupnoj populaciji u 2012. godini
U konjogojstvu je najzastupljenija skupina hladnokrvnih konja s 56 %, zatim toplokrvnjaci s 37 %, te skupine poni s 3 % i ostali 2 %.
Udjeli pojedinih skupina u konjogojstvu u 2012. godini
Povećanje populacije pojedinih skupina u konjogojstvu u razdoblju 1998. – 2011.
______________________________________________________________________________
185
S obzirom na zastupljenost pojedinih pasmina i uzgojnih tipova, prema podatcima za 2012. godinu, najveći udio, čak 73,6 % zauzimaju hrvatske pasmine: hrvatski hladnokrvnjak, hrvatski posavac, lipicanac te toplokrvni križanci.
Pasmine i uzgojni tipovi čija je veličina populacije između 100 i 1.000 grla čine 22,35 % ukupnog broja konja u Republici Hrvatskoj.
Brojčano stanje najzastupljenijih pasmina i uzgojnih tipova konja u 2012. godini
Broj grla po pasminama i uzgojnim tipovima konja s populacijom između 100 i 1.000 grla u 2012. godini
_______________________________________________________________________________
186
Ukupno 12 pasmina i uzgojnih tipova nalazi se u rasponu 20 – 100 grla s ukupno 572 grla odnosno 2,8 %.
U rasponu od 10 do 20 grla nalazi se 10 pasmina od‐nosno uzgojnih tipova s ukupno 144 grla.
Broj konja po pasminama i uzgojnim tipovima konja s populacijom između 20 i 100 grla u 2012. godini
Broj konja po pasminama i uzgojnim tipovima konja s 10 do 20 grla u 2012. godini
______________________________________________________________________________
187
Ukupni broj grla 7 pasmina koje su zastupljene s 5 do 10 grla je 48 ili svega 0,24 %.
Stanje pasmina i uzgojnih tipova konja s brojem između 5 i 10 grla u 2012. godini
_______________________________________________________________________________
188
Sa svega nekoliko grla u hrvatskoj populaciji konja za‐stupljena je čak 31 pasmina ili uzgojni tip, koje ukupno broje 57 grla.
Pregled pasmina i uzgojnih tipova konja s 1 do 4 grla u 2012. godini
R.br. pamina/uzgojni tip broj grla 1 Austrijski toplokrvnjak 4 2 Američki kasač 3 3 Mađarski kasač 3 4 Nizozemski kasač 3 5 Kisberi 3 6 Sele Franse 3 7 Češki toplokrvnjak 3 8 Nizozemski hladnokrvnjak 3 9 Zweibrücker 3 10 Furioso North Star 2 11 Hesen 2 12 Peršeron 2 13 Belgijski toplokrvnjak 2 14 Njemački jahaći konj 2 15 Slovački toplokrvnjak 2 16 Slovenski toplokrvnjak 2 17 Buđoni 1 18 Austrijski kasač 1 19 Ljutomerski kasač 1 20 Ruski kasač 1 21 Bayer 1 22 Belgijski hladnokrvnjak 1 23 Danski toplokrvnjak 1 24 Mađarski sportski konj 1 25 Malopolski 1 26 Nizozemski jahaći konj 1 27 Njemački toplokrvnjak 1 28 Rheinlander 1 29 Schweres Warmblut 1 30 Švicarski toplokrvnjak 1 31 Wiekopol 1
______________________________________________________________________________
189
5.5. Perspektive konjogojstva
Krajem XX. stoljeća u Hrvatskoj započinje revitalizacija uzgoja te uz populacije izvornih pasmina započinje uzgoj konja namijenjenih za sport i rekreaciju. Uzimajući u obzir trendove u posljednjem desetljeću, može se pretpostaviti da će u budućnosti broj grla izvornih hladnokrvnih pasmina stagnirati, te da će njihova uloga biti značajna u očuvanju biološke raznolikosti parkova prirode, rekreaciji, tradicijskoj kulturi i folkloru. Ostale, uglavnom toplokrvne pasmine i uzgojni tipovi, prvenstveno lipicanac, hrvatski toplokrvnjak i hrvatski sportski konj, čija je namjena u rekreaciji i sportu, i dalje će brojčano rasti.
6. PERADARSTVO
______________________________________________________________________________
191
Unutar ukupne stočarske proizvodnje peradarska proiz‐vodnja zauzima značajno mjesto zahvaljujući visokoj repro‐duktivnoj moći peradi, napose kokoši. Hrvatsko peradarstvo ima dugu tradiciju i dobru podlogu za sve vidove proizvod‐nje kao što su: uzgoj i držanje rasplodnih nesilica hibrida te‐ških pasmina, tov pilića, purića, pačića i guščića, uzgoj i drža‐nje rasplodnih nesilica hibrida lakih pasmina, uzgoj konzum‐nih nesilica i proizvodnja konzumnih jaja.
U Hrvatskoj je peradarska proizvodnja od šezdesetih godina počela poprimati industrijska obilježja, tako da je do devedesetih godina prošlog stoljeća imala sve odlike moder‐nog industrijskog peradarstva. Zahvaljujući vrlo učinkovitom radu na selekciji, stvoreni su hibridi različitih vrsta peradi koji zbog brzog rasta i iskoristivosti hranjivih tvari u vrlo kratkom vremenu daju finalni proizvod, meso i jaja.
Današnja proizvodnja peradskog mesa zasniva se na in‐tenzivnom iskorištavanju selekcioniranih hibrida peradi i u Hrvatskoj ima sve veću tendenciju rasta. Hibridne kokoši ne‐silice i tovni pilići jesu osnovica suvremene intenzivne proiz‐vodnje kokošjih jaja i mesa brojlera. U Hrvatsku se uvoze rasplodna roditeljska jata koja se za proizvodnju mesa i jaja iskorištavaju u F‐1 generaciji. Hrvatska poljoprivredna agen‐cija ima evidenciju uvezenih matičnih jata peradi i njihovih uvoznika.
Republika Hrvatska u peradarskoj proizvodnji ima značaj‐ne komparativne prednosti u usporedbi s velikim brojem stočarski razvijenih zemalja. Velike nenapučene površine, iz‐nimno dragocjene za uzgoj izvornih pasmina peradi slobod‐nim načinom držanja, te dugogodišnja tradicija uzgoja u ne‐kim dijelovima naše zemlje, čini solidnu osnovicu za organi‐zaciju uspješnih proizvodnih sustava. Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj i u zemljama EU raste interes za mesom peradi i jajima dobivenim slobodnim načinom uzgoja. U pro‐gramu Zaštite i očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina pera‐di nalaze se zagorski puran i kokoš hrvatica, za koje Hrvatska
_______________________________________________________________________________
192
poljoprivredna agencija posjeduje bazu podataka sastavlje‐nu od registracije svakog pojedinog matičnog jata i njihovih uzgajivača te proizvodnih pokazatelja.
6.1. Zagorski puran
Zagorski puran vuče podrijetlo od srednjoameričkog purana Meleagris gallopavo, koji je u naše krajeve dospio 1561. godine iz Italije, kao dar biskupa Geraldinija. Uzgoj kontinuirano traje od 16. stoljeća uz povremena križanja s drugim europskim pasminama.
Zagorski puran se kao hrvatska izvorna pasmina tradicio‐nalno uzgaja na tipično ekstenzivan način, na malim obitelj‐skim gospodarstvima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske – u Hrvatskom zagorju. Procvat u uzgoju zagorskih purana bi‐lježi se tridesetih godina prošlog stoljeća i usko je vezan uz izvoz koji je išao poglavito u Englesku, Švicarsku, te u nešto manjim količinama u Njemačku, Italiju i Austriju. Sredinom 20. stoljeća ova proizvodnja se značajno smanjila i prestala biti izvozna, a time i profitabilna.
U Hrvatskoj se uzgajaju četiri soja zagorskih purana, i to brončani, sivi, crni i svijetli. Koliko je pojedini soj zastupljen na nekom području, isključivo je zasluga odabira lokalnog stanovništva i tradicije uzgoja koja postoji na tom području. Praćenje izvornih pasmina peradi započelo je 1996. godine, kada su odabrani i evidentirani zagorski purani koji odgova‐raju postavljenim standardima. Tada je na području Krapin‐sko‐zagorske županije evidentirano nešto više od 300 klju‐nova zagorskih purana u sva četiri soja. S obzirom na mali broj životinja koji je popisan na tom području, utvrđeno je da je pasmina kritično ugrožena te je pokrenut postupak za zaštitu zagorskih purana.
Posljednjih se godina ova proizvodnja nastoji potaknuti novčanim poticajima za uzgoj u tradicionalnom obliku. Isto‐vremeno se nastoji zaštititi i konzervirati kao jedinstveni ge‐netski resurs u okviru svjetskog programa očuvanja biološke raznolikosti populacija, zbog ekonomskih, znanstvenih i kul‐
______________________________________________________________________________
193
turnih interesa. Od 2000. godine zagorski puran je upisan u svjetski registar pasmina domaćih životinja koji se vodi pri FAO‐u.
Krajem 2003. godine osnovana je poljoprivredna zadruga „Puran zagorskih brega“ koja je okupila većinu uzgajivača s tog područja. Članovi zadruge su bili upoznati s načinom uz‐goja i držanja zagorskih purana te su u tome kontrolirani od strane djelatnika Hrvatske poljoprivredne agencije. Na za‐htjev poljoprivredne zadruge „Puran zagorskih brega“, me‐so zagorskog purana je dobilo oznaku zemljopisnog podrije‐tla.
Udruga uzgajivača zagorskih purana Krapinsko‐zagorske županije osnovana je 2011. godine te kao takva i registrira‐na u Ministarstvu poljoprivrede.
U rujnu 2007. godine osnovana je Udruga uzgajivača zagorskog purana Varaždinske županije koja je u siječnju 2012. godine dobila i rješenje Ministarstva poljoprivrede za bavljenje uzgojno‐selekcijskim radom.
Uzgojni program za uzgoj zagorskih purana ograničava veličinu matičnog jata na omjer purana i purica 1 : 5 radi mogućnosti oštrijeg izbora jedinki iz sadašnje populacije. Uzgajivač može imati više matičnih jata uz uvjet da ih drži odvojeno u vrijeme nošenja rasplodnih jaja i uzgoja pomlat‐ka.
Broj purana i broj uzgajivača u razdoblju od 2003. do 2012. godine
Godina Broj uzgajivača Broj purana 2003. 264 2.013 2004. 231 1.933 2005. 206 1.920 2006. 170 1.816 2007. 178 2.151 2008. 181 2.681 2009. 224 2.501 2010. 211 2.615 2011. 210 2.860 2012. 183 3.258
Zagorski puran
_______________________________________________________________________________
194
Matična jata se drže na otvorenom, u prirodi, i njihovo razmnožavanje i dobivanja pomlatka ovisi o vremenskim prilika kojima su izloženi. Glavnina proneska je zabilježena u ožujku i travnju, dok se većina purića vali u travnju i svibnju.
Provedbom uzgojno‐selekcijskog rada na terenu svaki uzgajivač je dužan dostavljati proizvodne pokazatelje za matična jata registrirana na njegovom gospodarstvu.
Prosječan broj jaja i purića po tipu 2007. – 2012. godine
2007. 2009. 2012. Tip purana
sneseno jaja odgojeno purića
sneseno jajaodgojeno purića
sneseno jaja odgojeno purića
brončani 16,86 11,68 21,08 16,7 20,56 19,02 crni 14,98 9,93 16,91 11,33 18,4 17,11 sivi 14,89 10,4 14,93 8,59 18,07 16,16
svijetli 15,52 10,49 17,76 10,65 19,32 17,02
______________________________________________________________________________
195
6.2. Kokoš hrvatica
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca s područja Međimurja i Podravine, pokrenuta je akcija revitalizacije uzgoja kokoši hrvatice te povećanja broja rasplodnih životinja. Tijekom 2006. – 2008. godine evidentirano je brojčano stanje kokoši hrvatica na području Republike Hrvatske, te su fenotipskim izmjerama utvrđene razlike između postojećih sojeva. Djelatnici Hrvat‐ske poljoprivredne agencije obavljali su odabir rasplodnih životinja i formiranje matičnih jata.
Zbog činjenice da tržište, odnosno potrošači iskazuju sve veći interes za proizvode dobivene od izvornih pasmina i proizvedene na tradicionalan način, hrvatska pasmina kokoš hrvatica nema samo ulogu u očuvanju biološke raznolikosti, već i značajnu gospodarsku vrijednost.
Kokoš hrvatica opisana je u četiri soja: jarebičasto‐zlatni, crveni, crni i crno‐zlatni. Brojčano stanje registriranih uzgoj‐no valjanih jata bilo je zabrinjavajuće te je ova pasmina uvrštena na popis izvornih i zaštićenih pasmina. Prvo ras‐plodno jato registrirano je tijekom 2006. godine na podru‐čju Zagrebačke županije. Nakon registriranja prvog mati‐čnog jata slijedile su godine u kojima se uzgoj kokoši hrva‐
Udio (%) kokoši hrvatice po sojevima u uzgoju tijekom 2012. godine
Kokoš hrvatica ‐ Jarebičasti pjevac
_______________________________________________________________________________
196
tice proširio na velik dio županija. Izraziti interes uzgajivača potaknuo je HPA da organizira uzgajivače u udruge. U 2011. godini osnovane su tri županijske udruge: varaždinska, split‐sko‐dalmatinska i virovitičko‐podravska koje su registrirane u Ministarstvu poljoprivrede i kao uzgojne udruge. U lipnju 2012. godine sve osnovane uzgojne udruge organizirale su se u središnji savez – Hrvatski savez uzgajivača kokoši hrva‐tice. Tijekom 2012. godine osnovane su još dvije županijske udruge, sisačko‐moslavačka i bjelovarsko‐bilogorska. Može‐mo reći da je uzgoj kokoši hrvatice od registracije prvog ma‐tičnog jata 2006. godine do danas znatno napredovao, tako da je 2012. godine registrirano na području Hrvatske 138 matičnih jata.
Zahvaljujući mjerama potpore ruralnog razvoja, a prije svega zbog sve većeg interesa uzgajivača, matična populaci‐ja kokoši hrvatice je u stalnom porastu.
Broj umatičenih kokoši hrvatica od 2006. do 2012. godine po županijama
Godina Kokoši Pijetlovi Ukupno 2006. 20 2 22 2007. 110 11 121 2008. 361 38 399 2009. 389 40 429 2010. 532 59 591 2011. 949 103 1.052 2012. 1.281 138 1.419 Program uzgoja i selekcije za Hrvatski savez uzgajivača
kokoši hrvatica registriran je u Ministarstvu poljoprivrede u lipnju 2012. godine. Svi uzgajivači su obvezni pratiti proiz‐vodne karakteristike svojih životinja. Na osnovi podataka koji se dostavljaju u HPA na kraju godine imamo podatke o nesivosti, valivosti te odgojenosti pilića.
Kokoš hrvatica ‐ crni tip
______________________________________________________________________________
197
Kokoš hrvatica
6.3. Zaključak
Peradarsku proizvodnju u Hrvatskoj, posebice proizvod‐nju konzumnih jaja, očekuju velika ulaganja u modernizaciju i prilagodbu europskim standardima. U peradarstvu su do‐minantni ciljevi proizvodnja peradskog mesa i konzumnih jaja. Trenutačno se u Hrvatskoj ne proizvode dovoljne količi‐ne peradskog mesa i konzumnih jaja, iako postoje značajne pretpostavke za proizvodnju dostatnih količina za potrebe domaćeg stanovništva, a i za potrebe turističke ponude. Do‐bro planiranom i vođenom daljnjom razvojnom strategijom, peradarska proizvodnja u Republici Hrvatskoj može biti kon‐kurentna proizvodnim sustavima u zemljama Europske uni‐je. Na obiteljskim gospodarstvima perad se najčešće uzgaja samo za podmirenje vlastitih potreba za mesom i jajima, a puno rjeđe za ponudu na tržištu. Posljednjih godina sve veći značaj ima uzgoj izvornih pasmina peradi slobodnim nači‐nom držanja, čiji proizvodi ujedno postižu i višu cijenu od proizvoda dobivenih na konvencionalan način. Kvaliteta ta‐kvih proizvoda trebala bi pronaći svoje mjesto i na europ‐skom tržištu.
7. PCELARSTVO
______________________________________________________________________________
199
O pčelarstvu na našim prostorima kroz povijest ima niz podataka, koji datiraju još iz doba grčkih i rimskih vremena. U najstarijim pisanim tragovima s ovih prostora češća su spominjanja meda i posebno voska i voštanih svijeća, nego što se spominje pčelarenje.
Med se upotrebljavao u prehrani, tradicijskoj medicini, a imao je ulogu i u nekim običajima. U tradicijskoj prehrani med se koristio za pripremanje kolača s medom, i to više na otocima i u gradskim sredinama, a manje u zaleđu. S me‐dom su se pravili i napitci i začini za jelo. Med je u mlijeku davan maloj djeci kao obrok.
U tekstu Vinodolskog zakona iz 1288. godine između ostalog se navodi:
(čl. 8) Nadalje, ako je netko noću ukrao u staji neko živin‐če ili s guvna žito ili u ulištu, s mjesta gdje se drže pčele, med, također plaća knezu 50 libara, ako je bio ondje povik "pomagaj", a po danu 40 soldina, a također i u noći, ako nije bilo povika, kao i dvostruku štetu, kako je pisano.
Premda je med najpoznatiji pčelinji proizvod, stoljećima je vosak bio znatno više cijenjen i imao veću vrijednost, sve do kraja 19. stoljeća. U srednjem vijeku su se dugovi podmi‐rivali voskom i medom. Vosak se i izvozio u Veneciju i u Papinsku državu. Voštane svijeće izrađivale su se u niz obli‐ka i njihov način izrade i različiti oblici bili su vezani uz odre‐đene običaje. U Dubrovniku je u 15. stoljeću postojala ra‐dionica voštanih i lojanih svijeća, a zvala se „voskovarnica“. Vlada (Republika) je svake godine sklapala ugovor s jednim ili više majstora i davala im dozvolu za proizvodnju svijeća, određivala cijenu vosku, loju i svijećama, a u Dubrovniku su svijeće pravili i ljekarnici.
U vrijeme vladavine kraljice Marije Terezije (1775.) ob‐javljen je naputak „Patent o pčelarstvu“, u kojem su dane postavke za širenje i njegovanje pčelarstva u svih slojeva monarhije.
Naslovnica knjige o pčelarstvu tiskane u Zagrebu 1861. godine
_______________________________________________________________________________
200
Oprema, pribor i način pčelarenja stoljećima su ostali nepromijenjeni pa se još i danas u nekim krajevima mogu pronaći tradicionalne košnice i pribor. U mediteranskom dijelu Hrvatske poznate su kamene košnice u samostanu Blace na Braču, a Domaćinović (1999.) navodi da su se takve košnice nalazile i na drugim otocima u Jadranu, a posebice na otoku Hvaru.
U drugoj polovici 19. stoljeća počele su izmjene i tehno‐loška poboljšanja u izradi košnica te se pojavljuje prvo po‐kretno saće. To je bio osnovni preduvjet za promjenu načina pčelarenja i za nove spoznaje o životu pčelinje zajednice. Od sredine 19. stoljeća pokreće se razvoj modernih košnica kakve, uz manje izmjene, sada poznajemo (Dadant, 2003.).
Tradicionalni pčelinjak s pletarama u Slavoniji 2007. godine (Foto: D. Krakar)
______________________________________________________________________________
201
Godine 1905. Hrvatska i Slavonija imaju 96.000 košnica, i to 87.000 s nepokretnim i 9.000 s pokretnim saćem (Belčić i sur., 1990.). Za usporedbu, u 1999. godini registrirano je vi‐še od 146.000 košnica s pokretnim i 6.500 košnica s nepo‐kretnim saćem. U Hrvatskoj se način tradicionalnog pčelare‐nja zadržao dugo, sve do sredine 20. stoljeća.
Na smanjenje broja zajednica u košnicama s nepokret‐nim saćem, osim ekonomskih razloga, utjecalo je širenje na‐metnika Varroa destructor, koji je početkom 80‐ih godina invazijom u ovo područje uzrokovao stradavanje velikog dijela pčelinjih zajednica.
Pojavom varoze smanjuje se i gubi običaj da svako seo‐sko gospodarstvo ima pčele, najčešće nekoliko košnica s ne‐pokretnim saćem. U sadašnjim uvjetima držanja pčela prije‐ko je potrebno veće znanje i veća briga o zajednicama kako bi se održale.
7.1. Sadašnje pčelarstvo
Pčelarstvo kao poljoprivredna grana, osim proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda, utječe na povećanu go‐spodarsku aktivnost zajednice, ruralni razvoj i održanje eko‐loške ravnoteže. Broj pčelinjih zajednica i njihovo očuvanje povezano je s antropogenim utjecajima u prirodi, a oni uključuju promjene u gospodarenju zemljištem, modernu poljoprivrednu praksu, primjenu raznih sredstava u suzbija‐nju štetnika.
Hrvatska poljoprivredna agencija prikupljala je podatke do 2010. godine o broju pčelara i pčelinjih zajednica kroz su‐stav potpora za pčelarstvo, gdje su se registrirali pčelinjaci koji imaju više od 30 pčelinjih zajednica.
Broj pčelara i pčelinjih zajednica u razdoblju od 2005. do 2010. godine registriranih u HPA
Godina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. Broj pčelara 2.658 2.664 3.390 3.515 3.395 3.417 Broj pčelinjih zajednica 245.759 255.276 313.978 310.113 300.053 305.817
Pčela na cvijetu bušinca
_______________________________________________________________________________
202
7.2. Uzgoj i selekcija matica
Pasmina pčela je rezultat prirodne selekcije. Pčele su se prilagodile okolišu, ali ne i ekonomskim zahtjevima pčelara. Unutar određene pasmine postoje ekotipovi adaptirani na specifične klimatske uvjete (Loveaux, 1969., citirano u Rut‐tner, 1987.). Bez obzira kakav sustav uzgoja i selekcije se koristio, ta se genetska varijabilnost mora uzeti u obzir kako bi se osigurali optimalni rezultati. U našoj zemlji poznata su tri ekotipa sive pčele – panonski (kontinentalni), subalpski i mediteranski.
U Hrvatskoj je uzgoj matica godinama bio prepušten pčelarima bez praćenja bilo koje od znanstvenih ili stručnih institucija. Matice su se do devedesetih godina XX. stoljeća uglavnom nabavljale iz Slovenije, gdje taj uzgoj ima dugu tradiciju. Početkom 90‐ih uzgoj matica u Hrvatskoj ozbiljnije je organiziran. Nekolicina iskusnih pčelara pokrenula je njihovu proizvodnju za tržište.
Eksperimentalni uzgoj i praćenje proizvodnih i morfolo‐ških odlika matica provođeni su od 1994. godine, a 1997. je donesen Program gojidbenog stvaranja pčela u Republici Hrvatskoj (Dominiković i sur., 1997.), koji je dopunjen 2005. godine kad je Udruga uzgajivača selekcioniranih matica pče‐la Hrvatske preuzela provođenje uzgojnog programa rješe‐njem Ministarstva poljoprivrede (Kobra i Kezić, 2005.).
Programom gojidbenog stvaranja pčela postavljeni su uzgojni ciljevi:
- povećanje proizvodnje meda po košnici
- povećanje mirnoće pčela na saću
- smanjenje agresivnosti pčela
- zadržavanje brzog proljetnog razvoja
- smanjenje rojivosti
- povećanje tolerantnosti na bolesti, s naglaskom na varo‐zu.
______________________________________________________________________________
203
Rješenje o upisu prvog uzgajivača Milisava Koraća u registar 1992. godine
Od početka uzgoja matica naglašava se briga za zdrav‐stveno stanje na matičnim pčelinjacima jer matice ne smiju biti izvor ili prijenosnik širenja bolesti među pčelinjacima. Varoza predstavlja temeljni problem u pčelarstvu i veliki izazov u selekciji pčela. Poznato je da nametnik Varroa de‐structor vrlo brzo postaje otporan na lijekove koji se često primjenjuju. Jedino dugotrajno rješenje u borbi protiv varo‐ze je odabir i uzgoj pčela tolerantnijih na tog nametnika. Kroz nacionalni selekcijski program počela se pratiti dinami‐ka populacije varoe na leglu i na pčelama te higijensko po‐našanje pčela.
_______________________________________________________________________________
204
7.3. Provedba uzgojnog programa
Udruga uzgajivača matica sive pčele osnovana je 1999. godine radi zaštite i promicanja zajedničkih ekoloških i go‐spodarskih interesa i ciljeva članova udruge. Osnovni cilj udruge je uzgoj i selekcija autohtone sive pčele (Apis mel‐lifera carnica), odnosno uzgoj mladih, produktivnih matica s poboljšanim uzgojnim i gospodarskim odlikama.
Ciljevi rada udruge su:
- razvoj i unaprjeđenje uzgoja i testiranja selekcioniranih pčelinjih matica na području Republike Hrvatske,
- poduzimanje mjera za zaštitu domaće (izvorne) pasmine pčela i selekcioniranih pčelinjih matica na domaćem i međunarodnom tržištu,
- provođenje mjera zaštite okoliša,
- stalna briga oko unaprjeđenja gospodarskih uvjeta za uz‐goj, zdravstvenu zaštitu i plasman domaćih selekcionira‐nih pčelinjih matica.
Pčelinjak za uzgoj matica – oplodna stanica obitelji Korać 2011. godine
______________________________________________________________________________
205
U udrugu su učlanjeni uzgajivači pčelinjih matica koji su upisani u registar uzgajivača Hrvatske poljoprivredne agen‐cije.
7.3.1. Rezultati testiranja
Organizaciju i praćenje odlika na svakom pčelinjaku re‐gistriranih uzgajivača matica za sve matične i trutovske za‐jednice provodi Hrvatska poljoprivredna agencija.
Prosječna snaga (broj ulica zaposjednutih pčelama) testiranih zajednica u razdoblju od 2008. do 2010. u kontinentalnoj regiji
Prosječna snaga (broj ulica zaposjednutih pčelama) testiranih zajednica u razdoblju od 2008. do 2010. u mediteranskoj regiji
_______________________________________________________________________________
206
Podatci uključuju: prinos meda, ocjene ponašanja te praćenje higijenskog nagona. Dinamika razvoja zajednica ra‐čuna se iz broja okvira s leglom i broja ulica koje zaposjeda‐ju pčele.
Ocjene ponašanja uključuju mirnoću na saću, obrambeni nagon te sklonost rojenju, i kreću se u rasponu od 1 (loše) do 4 (izvrsno). Podatci se prikupljaju sukladno međunarod‐nim preporukama (Ruttner, 1988.).
Prosječni rezultati za ocjene ponašanja testnih zajednica
Agresivnost Mirnoća na saću Rojivost Godina testiranja
prosjek sd prosjek sd prosjek sd 2006. 3,31 0,73 3,29 0,73 3,51 0,67 2007. 3,13 0,70 3,04 0,74 2,59 0,97 2008. 3,25 0,58 3,25 0,48 3,41 0,76 2009. 3,11 1,78 3,11 0,65 3,62 0,80 2010. 3,46 0,73 3,40 0,66 3,65 0,65 2011. 3,16 0,51 3,24 0,44 3,35 0,69 2012. 3,32 0,39 3,31 0,43 3,58 0,53
Tolerantnost na bolesti mjeri se indirektno, praćenjem svojstava koja mogu imati utjecaja na razvoj bolesti. Higijen‐sko ponašanje pčela koje aktivno traže stradalo ili bolesno leglo te ga čiste, ima visoku korelaciju s preživljavanjem zajednica (Büchler et al, 2010.).
Metoda za mjerenje higijenskog ponašanja je pin‐test (prilagođena metoda Newton and Ostasiewski, 1986.). U te‐stiranja se iz godine u godinu uključuje sve veći broj zajed‐nica.
Udio očišćenih stanica (%) nakon 8, 12 i 24 sata u testu na higijensko ponašanje pčela
Udio očišćenih stanica (%) nakon Godina testiranja 8 sati 12 sati 24 sata 2006. 76,00 85,00 100,00 2007. 73,20 83,20 100,00 2008. 49,10 80,90 100,00 2009. 34,72 74,46 99,28 2010. 70,90 82,54 93,02 2011. 72,15 79,90 94,13 2012. 73,12 80,12 96,67 Pin‐test
______________________________________________________________________________
207
Proizvodnja meda jedno je od temeljnih svojstava bitnih u odabiru zajednica za uzgoj matica, no ujedno i svojstvo s vrlo niskim heritabilitetom (Bienfeld i Pirchner, 1989.) te je vrlo ovisno o vanjskim utjecajima, odnosno klimatskim i pašnim prilikama tijekom sezone. Prilikom svakog vrcanja bilježi se količina meda po zajednici.
Rezultati se računaju za svaku testiranu maticu (Rinde‐rer, 1986.; Bienefeld i sur., 2007.).
Prosječna (kg) i relativna proizvodnja meda (RPM; %) testiranih matica u razdoblju od 2006. do 2010.
Kontinentalna regija Mediteranska regija Test year
Med kg RPM (%) Sd Med kg RPM (%) sd 2006. 34,35 107,57 11,71 12,63 92,58 40,53 2007. 39,13 112,42 43,62 16,50 138,05 41,11 2008. 37,25 104,46 23,12 14,00 107,95 22,40 2009. 28,43 104,27 27,46 17,50 106,00 37,15 2010. 30,97 108,26 11,22 2011. 28,81 101,37 10,06 18,30 104,12 17,65 2012. 17,63 100,71 14,89 9,76 100,69 9,78
7.4. Zaključak
Područje Hrvatske izvorno je područje nastanka sive pče‐le te je i rezervoar genetske raznolikosti pasmine, posebno znajući da na našem prostoru postoji više prepoznatih ekoti‐pova pčela. Zemlje Europske unije uvoze značajne količine pčelinjih proizvoda. Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji uklanjaju se administrativne barijere za promet pčela, te se u narednim godinama očekuje, uz promet meda, i povećan promet paketnih rojeva pčela i matica.
8. LITERATURA
______________________________________________________________________________
209
Auslender, D.: 60 godina selekcijskog rada, Žabno, 1973.
Barać, Z., Mioč, B., Čokljat, Z. (2006.): Ovčarstvo u Primorsko‐goranskoj županiji. Zadružni savez Hrvatske, Zagreb.
Barać, Z., Mioč, B., Pavić, V., Sušić, V. (2007.): Uzgoj izvornih pasmina ovaca i koza u Republi‐ci Hrvatskoj. Konferencija o izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kulturne baštine s međunarodnim sudjelovanjem. Šibenik, 13. – 16. 11. 2007.
Barać, Z., Mioč, B., Havranek, J., Samaržija, D. (2008.): Paška ovca – hrvatska izvorna pasmi‐na. Izd. Matica hrvatske Novalja i Grad Novalja, Novalja.
Belčić, J., Katalinić, J., Loc, D., Lončarević, S., Peradin, L., Sulimanović, Đ., Šimić, F., Tomašec, I. (1990.): Pčelarstvo. Ur. Katalinić, J. VII. dopunjeno i dotjerano izdanje. Na‐kladni zavod Znanje, Zagreb.
Bičanić, R.: Agrarna kriza u Hrvatskoj 1873. – 1895., Zagreb, 1937., s. 5.
Bienefeld, K., Ehrhardt, K., Reinhardt, F. (2007.): Genetic evaluation in the honey bee consi‐dering queen and worker effects ‐ A BLUP‐Animal Model approach. Apidologie 38: 77‐85.
Bienefeld, K., Pirchner, F. (1990.): Heritabilities for several colony traits in honeybee (Apis mellifera carnica) Apidologie, 21: 175‐183.
Brlek, S. (1976.): Robna proizvodnja mlijeka i rasplodnog materijala u govedarstvu. Bilten Poljodobra 6/76.
Brlek, S., Caput, P., Dabac, I. (1972.): Rad na selekciji goveda u Hrvatskoj, Poljoprivredna znanstvena smotra.
Büchler, R., Berg, S., Le Conte, Y. (2010.): Breeding for resistance to Varroa destructor in Europe. Apidologie 41: 393‐408.
Caput, P., Jakopović, I., Karađole, I., Viduč, D., Hodak, I., Mikulić, Božidar (1991.): Program gojidbenog stvaranja goveda u Hrvatskoj. PCH Stočarsko selekcijski centar. Zagreb.
Dadant, C. C. (2003.) Beekeeping equipment. U knjizi „The hive and the honeybee“ Ed. Graham, J. M. Dadant & Sons, Hamilton, Ilinois, USA pp 539‐573.
Domaćinović, V. (1999.): Hrvatsko pčelarstvo. U knjizi: Ričković M. (Ed) Med, pčelarenje i običaji. Pučko otvoreno učilište Zagreb.
Dominiković, Z., Brence‐Lazarus, T., Bubalo, D., Dražić, M., Kezić, N. (1997.): Program gojid‐benog stvaranja pčela u Republici Hrvatskoj. Hrvatski stočarsko selekcijski centar, Zagreb.
Duvnjak, G., Dražić, M., Bedeković, D.: Uloga Hrvatskog stočarskog centra u peradarskoj proizvodnji u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova „Peradarski dani 2009“.
_______________________________________________________________________________
210
Duvnjak, G., Dražić, M., Janječić, Z., Bedeković, D.: Proizvodne odlike izvornih pasmina pera‐di, Zbornik radova „Peradarski dani 2011“.
Grupa autora (1974.): Program gojidbene izgradnje u govedarstvu Hrvatske. PCH Stočarsko selekcijski centar, Zagreb.
Grupa autora (1993.): 80. obljetnica organiziranog uzgojno‐selekcijskog rada u stočarstvu Hrvatske. PCH Stočarsko selekcijski centar, Zagreb.
Grupa autora (2003.): 90. obljetnica uzgojno‐selekcijskog rada. Hrvatski stočarski centar, Zagreb.
Grupa autora (2007.): Simentalac u Hrvatskoj. Hrvatski stočarski centar, Zagreb.
Grupa autora (2007.): Uzgojni program goveda. Hrvatski stočarski centar, Zagreb.
Grupa autora (2012.): Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske. Hrvatska poljoprivredna agencija i Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Grupa autora: Zelena knjiga izvornih pasmina Hrvatske.
Gušić, B. (1962.): Naše primorje (Historijsko‐geografska studija), Pomorski zbornik JAZU.
Henderson, C.R., 1973. Sire evaluation and genetic trends. In: Proceedings of Animal Bre‐eding and Genetic Symposium in Honor of J. L. Lush. Champaign, IL, ASAS and ADSA: 10‐41.
Hrvatska poljoprivredna agencija (2013.): Dani hrvatskog simentalca. Međunarodni forum o uzgoju simentalca. Zbornik predavanja. Sveti Ivan Žabno.
Hrvatska poljoprivredna agencija: Godišnja izvješća 2009. – 2012. Zagreb.
Hrvatski stočarski centar: Godišnja izvješća 2003. – 2008. Zagreb.
Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar (1996.): Program gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj.
Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar (1997.): Uzgojno‐selekcijski rad u stočarstvu Republike Hrvatske, Ovčarstvo i kozarstvo, Godišnje izvješće.
Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar (1998.): Uzgojno‐selekcijski rad u stočarstvu Republike Hrvatske: Ovčarstvo i kozarstvo. Godišnje izvješće.
Hrvatski stočarsko‐selekcijski centar (1999.): Program uzgoja i selekcije ovaca u Republici Hrvatskoj.
Hrvatsko stočarsko selekcijski centar, godišnja izvješća 1994.‐2002.
ICAR 2012. Guidelines approved by the General Assembly held in Cork, Ireland on June 2012. Rome, ICAR: 580 p
Ilančić, D., Wurth, D. (1942.): Promjene brojnog stanja i strukture govedarstva u hrvatskim zemljama. Veterinarski arhiv Zagreb, XII/1942.
Izvješće o radu Zemaljske gospodarske uprave Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1896. – 1905., svezak I. – V., Zagreb, 1909.
______________________________________________________________________________
211
Janječić Z., Mužic, S.: Phenotypic traits in zagorje turkey, Agriculture, 2008.
Janječić Z., Mužic, S., Vlasta Herak‐Perković, Kos, I., Šimić, B.: Fenotipska obilježja kokoši hrvatice, Zbornik radova „Peradarski dani 2007“.
Jeličić, L., Šmalcelj, I. (1939.): Import bikova simentalske pasmine iz Švicarske. Gospodarski list 12/1939.
Jeličić, L.: Kontroliranje muznosti krava, 1947., Zagreb.
Jelić, S.: Uzgoj stoke s osobitim obzirom na Hrvatsku i Slavoniju, 1908.
Jurko, D. (1987.): Krediti u poljoprivredi ‐ AGRIZ‐a Bilten „Poljodobra“ 11‐12/1987. i Iskustva i efekti poticajnog kreditiranja razvojnih programa AlK‐a – Bilten „Poljodobra“ 5‐6/89.
Karaman, T.: Osnovna obilježja razvitka industrijske privrede u sjevernoj Hrvatskoj do Prvog svjetskog rata. ACTA historica oeconomica Yugoslavie, Zagreb, Vol. I. 37‐60, 1974.
Kobra, M., Kezić, N. (2005.): Uzgojni program sive pčele Apis mellifera carnica, Udruga uzga‐jivača selekcioniranih matica pčela Hrvatske, Zagreb.
Kovač, M., Groeneveld, E., Garcia Cortes, L., 2002. VCE‐5, a package for the estimation of dispersion parameters. In: 7th World Congress on Genetics Applied to Lives‐tock Production, Montpellier, 19‐23 Aug. 2002, Vol. 33. Montpellier, INRA: 741‐742.
Kućenjak, L.: Govedarstvo, 1879.
Kuralt, F.: Rad Hrvatsko‐Slavonskog gospodarskog društva i njegov razvitak od godine 1841. do 1883., Zagreb, 1884.
Mioč, B., Pavić, V., Barać, Z., Vnučec, I., Prpić, Z., Mulc, D., Špehar, M. (2011.): Program uzgo‐ja ovaca u Republici Hrvatskoj.
Mioč, B., Pavić, V., Sušić, V. (2007): Ovčarstvo.
Mioč, B., Barać, Z., Pavić, V., Prpić, Z., Mulc, D., Špehar, M. (2012.): Program uzgoja koza u Republici Hrvatskoj.
Mioč, B. (2002.): Kozarstvo. U „Stočarstvo“, str. 433‐507. Izd. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Mioč, B., Ivanković, A., Vesna Pavić, Barać, Z., Karmen Sinković, Marić, I. (2003.): Odlike eks‐terijera i polimorfizmi proteina krvi dubrovačke ovce, Stočarstvo.
Mioč, B., Pavić, V. (2002.): Kozarstvo. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb.
Mioč, B., Pavić, V., Posavi, M., Karmen, S. (1999.): Program uzgoja i selekcije ovaca u Repu‐blici Hrvatskoj.
Mioč, B., Vesna Pavić, Z. Barać (1998.): Odlike eksterijera ličke pramenke, Stočarstvo 52 (2), 93‐98.
_______________________________________________________________________________
212
Mirković, M.: Ekonomska historija Jugoslavije, Zagreb, 1958.
Nemčić (1921.): Poratno gospodarstvo u Hrvatskoj i Slavoniji 1918. – 1921.
Newton, D. C., Ostasiewski, N. J. (1986.): A simplified bioassay for behavioural resistance to American foulbrood in honey bees (Apis mellifera L.). Am. Bee J. 126: 278‐281.
Ogrizek, A.: Izvještaj i perspektive naše stočarske proizvodnje i uzgoj goveda, Zagreb, 1941.
Pavić V. (2002.): Ovčarstvo, U „Stočarstvo“, str. 359‐431. Izd. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Pavić, V., B. Mioč, Z. Barać (1998.): Odlike eksterijera travničke pramenke, Stočarstvo 53 (2), 83‐ 89.
Pavić, V., Mioč, B. (1997.): Creska sheep – sheep of the Island Cres, Stočarstvo 51 (1), 47‐ 51.
Poljoprivredni centar Hrvatske, godišnja izvješća 1986.‐1993.
Posavi, M., Ernoić, M., Ozimec, R., Poljak, F. (2002.): Hrvatske pasmine domaćih životinja.
Posavi, M., Ozimec, R., Ernoić, M., Poljak, F. (2004.): Enciklopedija hrvatskih domaćih životi‐nja.
Pozajić, D.: Stočarsko zadrugarstvo 1929., Zagreb.
Prohaska, Lj.: Govedarstvo, Zagreb.
Puškaš, Z.: Povijesni uvjeti razvoja hrvatskog govedarstva od 1850. do 1950. godine. Doktor‐ska disertacija. Poljoprivredno znanstvena smotra broj 60./1983.
Rinderer, T. E. (1986.): Selection. In: Be Genetics and Breeding. (Rinderer, T. E., ed) Academic Press Inc. Orlando, 305‐321.
Ruttner, F. (1988.) Breeding techniques and selection for breeding of the honeybee. British Isles Bee Breeders Association and Ehrenwirth Verlag, Munich, pp 152.
SAS Inst. Inc. 2009. The SAS System for Windows. Version 9.2. Cary. NC. SAS Institute
Starčević, S.: 1. Republička izložba 1955. i Stočarstvo 11‐12/1955.
Statistički ljetopis Republike Hrvatske (1997.): Državni zavod za statistiku.
Stipetić, V.: Kretanje i tendencije u razvitku poljoprivredne proizvodnje na području NRH. Zagreb, 1959.
Stražićić, N. (1981.): Otok Cres, prilog poznavanju geografije naših otoka. SIZ culture općine Cres‐Lošinj i GDH Zagreb.
Šatović, F.: Agroinovacije na području Jugoslavije od pojave kukuruza u Europi do linijskih hibrida (1493. – 1919.), Poljodobra br. 9/10, 1990.
Šmalcelj, L.: Govedarstvo, Zagreb, 1943.
Šramek, A. T. (2008.): 100 godina unapređivanja govedarstva (1908.‐2008.). Hrvatski stočar‐ski centar. Sveti Ivan Žabno.
______________________________________________________________________________
213
Štoković, I., Karadjole, I., Krizanović, D., Božić, P., Kabalin, A. E., Karolyi, D. (2009.): The trend of body tissues share of Simmental cattle in about twenty years period. Italian journal of animal science 8, 116‐118.
Turopoljska svinja autohtona hrvatska pasmina, Marija Đikić i suradnici, V. Gorica, 2002.
Uremović, Z. (1989.): Analiza proizvodnje mlijeka u novim društvenim farmama. Bilten „Poljodobra“ 5‐ 6/1989.
Vuković, D. V.: Studija o razvitku ekonomskih svojstava goveđeg stada Poljoprivredne škole u Križevcima i o faktorima koji na to uplivišu, Doktorska disertacija, Zagreb.
Zadružni savez Hrvatske ‐ Odobreni krediti iz sredstava za razvojne programe AIK‐a 1989. – 1990. god.
Zakon o promicanju stočarstva sa naputkom (1905. – 1908.), Zagreb, 1909.
Pokrovitelji i sponzori
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
KOPRIVNIČKO–KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA
Širjan d.o.o, Kusijevec 29, 48268 Gornja Rijeka
CENTAR ZA REPRODUKCIJU U STOČARSTVU HRVATSKE d.o.o.
215
42 000 VARAŽDIN, Trg Ivana Perkovca 24, Tel: 042/240‐323 Fax: 042/240‐461 Matični broj: 01922980
top related