etika - pomocni materijal za pripremu ispita
Post on 10-Oct-2015
109 Views
Preview:
TRANSCRIPT
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
1/60
E T I K A | 1
WWW.STUDOMAT.BA
NJEM KI KL SINI IDE LIZ M
IMMANUEL KANT 1724
1804 )
Utemeljiva je klasinog njemakog idealistikog uenja o moralnom. To je subjektivno idealistiko
uenje.
U Kritici istog uma raspravlja o principima ovjekovog djelovanja i najavljuje ideju o postojanju
slobode i nunosti. Kant prvi shvata ovjeka kao voljnostvaralako i umno bie, koje slijedi glas
moralnog zakona. Njegova etika spada u autonomnu etiku jer sutinu i temelj moralnosti vidi u slobodi.
Polazi od razuma (uma) pa je ona racionalistika (umna) etika, u kojoj je razum aprioran.
Dok se prije Kanta raspravljalo o sadraju, Kant raspravlja o formi moralnog.
Vrhovno naelo Kantove etike je kategoriki imperativ, koji je jedan, autonoman i aprioran.
Um je kod Kanta pozvan na proizvoenje predmeta. Kant je izvrio revoluciju zapoinjui ukidanje
metafizike u etikoj zoni.
Sloboda, besmrtnost i Bog predstavljaju najvie ideje uma. Prvi postulat praktikog uma se izvodi iz
moralnog zakona, a druga dva se izvode podsredstvom najvieg dobra. Po Kantu, moralni zakon
predhodi dobru i odreuje ga. Naime, pod pojmom apsolutnog dobra Kant podrazumijeva apsolutno
vaenje moralnog zakona, iji uslov predstavlja sloboda.
Dualizam izmeu slobode i nunosti, trebanja i nunosti najdublje proima Kantovo miljenje. Zakon iz
slobode je nezavistan od prirode jer je u umu utemeljen. Po Kantu moralni zakon se nalazi u svima
nama, pa je zato on univerzalnog karaktera.
Po Kantovom subjektivizmu moralne vrijednosti su subjektivne, moralne radnje su odreene moralnim
zakonom koji je u nama a ne izvan nas.
Formalizam moralni zakon, iz kojeg proizilazi pojam dobra i njime je odreen, je formalan. On
propisuje samu formu djelovanja.
ovjek kao umno bie, init e dobro samo zbog osjeaja dunosti prema moralnom zakonu , odnosno
kategorikom imperativu. Ovom normom se ne propisuje sadraj djelovanja, ve se zapovjeda
njegova opa forma.
Rigorizam i apriorizam - podrazumijeva se strogo dranje kategorikog imperativa (rigorizam) koji stoji
ispred sveg (apriorizam).
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
2/60
E T I K A | 2
WWW.STUDOMAT.BA
Dunostpredstavlja nunost nekog djelovanja iz potovanja prema moralnom zakonu. Kant govori o
dunosti u istoj formi, a dunost je ista ukoliko apstrahira dunosti osjetilnog svijeta.
Deontologija nauka o dunosti. Kantovi nazori o dunosti zapadaju u proturjenost jer dunost
predstavlja djelovanje zbog potovanja moralnog zakona a to znai izmjenu svega postoje eg s jedne,
a sa druge strane treba da se postigne cilj. Tako ista dunostpostaje odreena dunost. Kant istu
dunost i neto to tek treba da bude shvata optim principom svakog djelovanja. Kant pravi razliku
izmeu djelovanja prema dunosti (npr. prema srei..) i djelovanje iz dunosti. Kant razlikuje
kategorike i hipotetike dunosti. Prve se odnose na ovjeka, kao istog moralnog bia, a s druge
strane na empirijskog ovjeka.
Prve su apsolutne i niim uslovljene (a trebas da).
Hipotetikim dunostima, ovjek izvrava ili izbjegava neku radnju. One nam govore kako da radimo
da bismo postigli neki cilj.
Kant pravi razliku izmeu legalne i moralne radnje. Legalna je izvrena iz strasti, a moralna se ini iz
iste dunosti na volju moralnog zakona.
Neki mislioci smatraju, da je Kantu puno vaniji motiv nekog djelovanja od samog djelovanja i
posljedica. Kant priznaje jedan motiv moralnog djelovanja, a to je osjeaj dunosti.
Slobodaona znai autonomiju. ovjek podreuje sebe, kao prirodno, nagonsko bie, zakonu kojeg
sam sebi propisuje i kojeg se pridrava u postupanju. Autonomija volje je mogua samo kod ovjeka
koji slijedi glas kategorikog imperativa (istog moralnog zakona). Autonomija volje je vrhovni princip
moralnosti i norma ponaanja koja odreuje volju ovjeka.
Kant slobodu gleda trojako:
1. prva se nalazi u naem miljenju, nije data iskustvom, primjenjuje se glasom kategorikog
imperativa (moralnog zakona). Po Kantu moralnost i sloboda se ne mogu pokazati empirijskim
iskustvom.
2.
sloboda kao inteligibilna sutina. Sloboda je nadempirijska i moe se misaono shvatiti, jer je
inteligibilna. Ona se odnosi na sukob u samom ovjeku. Radi se o sukobu ovjeka kao
moralnog ili slobodnog ovjeka kao empirijskog bia. Ovaj drugi se karakterie raznim
nagonima i poudama. Ali ovjek kao slobodno moralno bie je oslobaa toga. Sloboda je u
nama, nema nita sa vanjtinom. Njena ideja se ispoljava moralnim zakonom, a slobode bi
bilo da nema moralnog zakona.
3.
sloboda kao sluaj je ista samovolja i nije mogua u inteligibilnom svijetu.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
3/60
E T I K A | 3
WWW.STUDOMAT.BA
Po Kantu naklonost ka zlu treba tra iti u slobodnoj volji. Naklonost je uroena krivica i nastaje iz
slobode.
Biti ovjek znai moralno djelovati, a ovo je postulat praktikog uma.
Imperativima se oznaavaju zapovijesti uma, tj. onim treba da (Sollen), a trebanje oznaava odnos
objektivnog zakona uma prema volji. Po Kantu ono treba da je neovisno od osjetilnog svije ta. Kant
razlikuje hipotetike i kategorike imperative. Prve upotrebljava u pluralu a druge u singularu.
Moralno djelovanje je samo po sebi obavezno, neovisno je od ugode ili neugode, tete ili koristi. Ono
je dobro po sebi, a ne po onome to se njime proizvodi. Kantovo uenje polazi od zamiljenog bia
koje djeluje iz potovanja prema moralnom zakonu koji nosi u sebi. Takav ovjek posjeduje istu
moralnu svijest.
Bitna obiljeja kategorikog imperativa su: bezuslovnost, nunost, apiriornost i univerzalnost.
Njegova formula glasi - radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno moe htjeti da postane opt i
zakon. Ali ova formula je neostvariva.
Kategoriki imperativ je najvii moralni zakon, izraava samo istu formu djelovanja umnog bia. On je
mogu samo ako pretpostavimo ideju slobode ali nju ne moe spoznati ljudski um.
to se tie hipotetikog imperativa, radi se o djelovanjima koja su dobra i postizanje nekog cilja.
Teoloka etika insistira na njima.
Postoji razlika izmeu maksime i moralnog zakona. Maksima predstavlja subjektivni praktini princip
djelovanja, a moralni zakon predstavlja objektivni praktini princip. Maksima nam daje savjet kako da
djelujemo a moralni zakon zapovijeda kako da djelujemo.
Kant pravi razliku izmeu volje uope i volje po sebi. Djelujem iz potovanja prema moralnom zakonu -
predstavlja primjer volje po sebi.
Otru kritiku Kantove etike preuzeli su Hegel i Schopenhauer, Seler i Hartman.
FICHTE
On odbija priznati univerzalistiko znaenje kategorikog imperativa. On nastoji u stvarima vidjeti
proizvod svijesti i svjesnog, umnog i prirodno-moralnog djelovanja. U tome se sastoji sutina njegovog
dinamikog idealizma. On je utemeljiva teorije identiteta. Ali on kao i Kant u moralnosti prepoznaje
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
4/60
E T I K A | 4
WWW.STUDOMAT.BA
ovjekovu sutinu. Fihte estoko ustaje protiv uenja o srei, razlikujui ga od blaenstva koje nastaje
punom predanou ideji. Na principu svijesti Fihte gradi svoju etiku. Vjeni zadatak ovjeka je
sloboda,koja je ideal i predstavlja krajnji cilj umnog bia.
Fihte uspostavlja znak identiteta izmeu moralne svijesti, samosvijesti i savjesti. Za razliku od Kanta,
Fihte nastoji sjediniti empirijsko i isto, prirodno i slobodno, nuno i samoodreujue. Ovo sjedinjenje
je mogue u moralnom individuumu, iako on samom sebi postaje proturjeno bie. I Fihte uvia
nemogunost prevladavanja ove proturjenosti pa osnovu moralnog individuuma premjeta u
beskonanost, ime se pokazuje da moralna bia nisu u stanju realizovati ono to proizilazi iz njihove
sutine, tj.moralnosti.
Pomou njih Fihte ustaje protiv Spinozinog dogmatizma i teorije stvari po sebi. Fihte polazi od
slobode kao apsolutnog poetka i koju ovjek stie.
Radnja predstavlja temelj svijesti i ini svijest moguom. To se prepoznaje u Fihteovoj teoremi -
djelujem, dakle jesam. Ovaformula podrazumijeva spoznaju, samodjelatnost i apsolutni spontanitet.
Apsolutni spontanitet omoguava slobodu kao zbiljsko dogaanje i iz njega proizilazi svijest o JA i
odnosi se na umno bie uope, sebe apsolutno postavlja i apsolutno slobodno JA in i okosnicu
njegovog uenja.
Sutina ovjeka se iskazuje u njegovoj djelotvornoj radnji, nunost i sloboda su isprepleteni kao
jedinstvo.
Fihte pokuava razrijeiti suprotstavljenost izmedju trebanja i nunosti kako bi dospio do sadraja
trebanja, tj. onoga to treba da bude. Drugim rijeima nema razlike izmeu JA, koji je natjeran i JA koji
se odluuje slobodnom voljom.
Za razliku od Kanta, Fihte raspravlja o nagonima u dvostrukom smislu - prirodni i isti nagon. Oba ine
sjedinjeni nagon.
isti nagon, je nagon za umom. Njegov sinonim je inteligencija, koja djeluje u nama. Zahvaljujui
nagonu za umom, umno bie se izdie iznad prirode. I Fihte smatra da je sloboda izvor i temelj
moralnosti. I Kant i Fihte slobodu koncipiraju kao slobodnu volju: sloboda hoe slobodu, a slobodna
volja hoe slobodnu volju. Volja po njima predstavlja umno i praktiki subjektivno ili slobodno htjenje.
Ovdje dolazi do izraaja jedinstvo izmeu apsolutne, praktine i inteligibilne sutine JA. Sloboda je
odreena iz nje same. isti nagon nema za cilj uivanje za razliku od prirodnog nagona. Dok Kant
ljudsku svijest shvaa kao skup zakonitosti iskustvenog svijeta, Fihte je predstavlja kao apsolutnu.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
5/60
E T I K A | 5
WWW.STUDOMAT.BA
Razlika izmeu svijesti i moralne svijesti:
-odnosi se na predmet spoznaje, dok se druga odnosi na svijest uma. U svijesti su realizovane radnja i
svijest o radnji. Bez samosvijesti nema nikakve svijesti. Moralna svijest je samosvijest jer predstavlja
praktinu refleksiju ivota. Ona se odnosi na sebe samu. Fihte smatra da isto JA uslovljava svaku
svijest, svaka svijest je odreena samosvjeu.
Sloboda se kao svrha nikad ne moe dostii zbog suprotsavljenosti duha i prirode.
Fihte smatra da priroda nije uzrok djelovanja, mada je proizvedena radi djelovanja. U trebanju se raa
sloboda, bez nje nema moralne svijesti/samosvijesti. Do slobode se polazi od nje same i zbog toga
empirija i nunost ne mogu biti kriterijumi moralnosti. Bez slobode nema istinske spoznaje svijeta.
Sloboda omoguava nunost, a ne obratno. Sloboda se ne moe utemeljiti niti dokazati.
HEGEL
Otru i odlunu kritiku Kantovog moralnog nazora poduzima Hegel, koji insistira na pozitivnom
zasnivanju moralnosti (pozitivno-onaj koji namee norme ponaanja).
Hegel ne razvija novi etiki nazor uodnosu na prethodna miljenja ali se zanima za razne moralne
fenomenestrasti, krivicu, porok, samostalnost, znanje, neznanje, slobodu, slobodnu volju, dunost,
svijest, savjest, interes, sreu, nesreu itd.
Hegel poduzima analizu moralne svijesti kako bi pokazao kako ona kao djelatnost, ne moe postii
ono za ta je postavljena a da pri tome ne protivurjei samom svom bitnom odreenju. Protivurjenost
se nalazi u samom svom bitnom odreenju. Ona je ono to tek treba da bude i zato ostaje kao ista
svijest, nasuprot nunosti, ostaje apstraktivna subjektivnost nasuprot apstraktnoj objektivnosti. Ono to
tek treba da bude, ostaje prazno JA nasuprot praznom ne-JA.
Hegel smatra da Kant i Fihte raspravljaju o mogunosti subjekata za neko djelovanje i to do
beskonanosti. Svako moralno stajalite polazi od tvrdnje da je svaka radnja unaprijed odreena,
treba da i trebanje, u emu se sastoji sutina moralnosti, postavlja postulate za djelovanje , ije se
realizovanje ne dogaa, pa se sve redukuje na svijest (teoriju) o djelovanju. U tome se sa ima
apstraktnost moralnog nazora na svijet.
Hegel ustaje i protiv miljenja koji trebaju i vidi najviu formu slobode. Hegel u apstraktnom
suprostavljanju bitka i trebanja, nunosti i slobode, onoga to jeste i onoga to treba da bude, vidi
neodrivost ovog moralnog nazora.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
6/60
E T I K A | 6
WWW.STUDOMAT.BA
U osnovi onoga to tek treba da bude, ne lei um, ve apstraktni razum, treba da, nigdje ne moe
pronai zbilju u kojoj bi se moglo pokazati konkretno i djelotvorno.
Po Hegelu, nema moralno savrene samosvijesti, nema moralno zbiljskoga. Etika teorija po njemu ne
polazi od djela ve od nagaanja o djelu, nema pred sobom ivog djelatnog, ve zamiljenog i
postulatnog ovjeka. ista svijest se konstituie spram osjetilnosti, pa je njihovo jedinstvo samo
postulatorno, ono u zbilji i ne postoji jer je osjetilnost suprostavljena istoj volji. Nema jedinstva izmeu
moralne svijesti i osjetilnosti jer postoji opreka izmeu miljenja kao svijesti i nagona. Miljenje kao
svijest oponira nagonima.
Budui da ista svijest ne uspijeva izvriti prelaz iz misaone djelatnosti u zonu praktinog djelovanja u
svijetu. Posljedica toga je apstraktna objektivnost na jednoj i apstraktna subjektivnost na drugoj strani.
Moralna svijest se dri mislilaki a ne stvaralaki. Za nju, njen predmet ne predstavlja nita, jer je bitna
samoj sebi. Zato moralna svijest nije djelatna.
Hegel istie protivrjenost izmeu dovrene i nedovrene moralnosti. Kao dovrena moralnost,
moralna svijest samu sebe ukida, jer prestaje biti ista svijest. Zbog toga dovrenje moralnosti treba
odgoditi u beskonanosti. Ukoliko bi nastupilo ovo dovravanje ukinula bi se moralna svijest, a kao
nedovrena moralnost, moralna svijest protivurjei onome za to je postavljena tj. da ostvari harmoniju
ili jedinstvo izmeu ______ i zbilje. Konkretna svijest sa svojim konkretnim sadrajem , sasvim je
drugaija od iste moralne svijesti i kao takva je zamiljena kao ne djelatna. Moralna svijest
predstavlja samo misao o praksi.
SCHOPENHAUER
Scohopenhauer je razvio iracionalistiku i voluntaristiku metafiziku. Pomou volje iz koje slijedi
pesimizam nastoji prevladati Kantovu suprostavljanost izmeu teorijskog i praktikog uma.
Schopenhauer priznaje Kantovo razlikovanje realnog i idealnog, nunosti i slobode.
Vrhovni princip njegovog etikog uenja je samislost. Izvan i iznad samilosti nema pravog i istinskog
moralnog djelovanja. Schopenhauer smatra da ako neka radnja ima egoistiki cilj i motiv, onda ona ne
moe imati moralnu vrijednost. Kritikuje Kantovo uenje o slobodnoj volji i proglaava je bezvrijednom.
Schopenhauer sferi samilosti daje presudno znaenje, dok predkantovci i Kant, emocije ili odbacuju ili
ih stavljaju na posljednje mjesto moralnog.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
7/60
E T I K A | 7
WWW.STUDOMAT.BA
Cijeli svijet je po njemuvolja ili predstava. Volja nema svoje porijeklo u pojavi, u opaajnoj predstavi,
nego dolazi iz samog temelja, proistie iz svijesti pojedinca. Volja je kao stvar po sebi, posve slobodna
od svih pojavnih formi. Schopenhauer smatra da estetika protivrjei etici, ona zahtjeva od individuuma
da iezne u posmatrakom subjektu, a etika zahtijeva da je individualni ljudski subjekt realan.
U iracionalizmu i voluntarizmu, dominira pojam svjetske volje koja sve razumijeva i zbog toga se
empirijski ne moe odrediti.Njen sinonim je volja za ivotom koji sve objedinjuje. Ona je stub i sutina
_________realnosti. Volja je gospodar intelekta. Ona je neumorna, osloboena od starenja, za razliku
od intelekta, koji ima status sekundarnog i fizikog. Za razliku od intelekta koji je funkcija tijela, volja
prethodi tijelu kao njegov metafiziki supstrat. Volju za ivotom, Schopenhauer smatra u metafizikom
smislu. Volja predstavlja temelj svega i pravu prirodu ovjeka. Ona je osnova nae svijesti odnosno
samosvijesti. Polazei od samilosti (vrh____moralnog principa) Schopenhauer istie potpunu ne___
uma u zoni moralnog i zbog toga moralni zakon, trebanje i dunosti, odluno odbacuje. Odbacuje i
Hegel, misao o svijetu kao logosu, umu i ideji. Moralnost potie od saznanja koje se ne moe postaviti
i ukloniti.
Po Schopenhaueru postoje 3 pobude ljudskih radnji:
1.
Bezgranini egoizam (postizanje sree i koristi na tetu drugoga)
2.
Zlobna radnja kojojm se nanosi zlo i patnja drugome
3.
Samilost, kojom se svakom ovjku eli dobro
Prve dvije su bez moralne vrijednosti za razliku od tree. Ako ovjek vri radnju iz interesa, tu nema
moralne vrijednosti. Samilost ini sastavni dio ovjekove svakodnevnice i nije izloena hirovima
vremena (konstantna je). Samilost pokazuju ljudi u svim zemljama i vremenima. Samo ovjek sa
moralnom svijeu posjeduje samilost. Saaljiv ovjek ukida i sprjeava patnju drugom ovjeku ali ne
iz koristi i sree, nego iz ljudskosti (moralnosti).
Schopenhauer razlikuje 3 stepena moralnosti:
1.
Negativna funkcija samilosti, odnosno privlanost kao njena fundamentalna vrlina, predstavlja
prvi stepen moralnosti.
2.
Samoportvovanje, kao drugi stepen moralnosti (kada ljubav u pomaganju drugima rtvuje
samu sebe bez ikakvih interesa). Ovim se Schopenhauer protivi ulitaritistikim uenjima.
3. Najvii stupanj moralnosti se dostie u negaciji volje za ivotom. Negacija volje za ivotom
proizilazi iz saznanja o odvratnosti njegove sutine. Fundamentalni elementi ivota su bol i
patnja koje se moe ukloniti samo_______________________
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
8/60
E T I K A | 8
WWW.STUDOMAT.BA
NIETZSCHE
Ako se odstrani ono to je posluilo imperijalnoj Njemakoj, onda se moe rei da je Nieova misao,
pravilno istakla posljedice lanog ivota zapadnjakog ovjeka. Nie otkriva duhovnu krizu tadanjeg
graanskog drutva. Zbog toga, a posebno zbog svog ulitaristikog odnosa spram hrianstva ali ne i
protiv Islama (po njemu, religija koja se temelji na pravednosti), Nie usamljeniki razmilja o
mogunostima uspostavljanja novih tablica ivljenja i vrjednovanja ivota. Nie objavljuje smrt
hrianskom Bogu i izlae se bespotednoj kritici (filozofiju, moral, naukui demokratiju).
Nieova misao prolazi kroz 3 faze:
1.
U prvoj fazi, Nie zastupa stajalita Schopenhauerove teorije saznanja (gnesologije)
2. U drugoj fazi, Nie postaje samostalan mislilac, odbacujui Schopenhauerove nazore. U ovoj
fazi iskazuje podrku nauci i pozitivizmu a izraava prezir spram metafizike. Tada nastaju
djela -S onu stranu dobra i zla, Geneologija morala, Uvod u jednu filozofiju budunosti.
Poinje s kritikom Schopenhauera i smatra da samilost predstavlja korijen svih moralnih
pobuda.
3. U treoj fazi, nastaju Antihrist, Volja za mo; pokuaj prevrednovanja svih vrijednosti, u njoj
se posveuje panja pitanju strasti, osjeaja i volje.
Po Nieu, princip slobodne volje ne znai nita drugo do apsurd. Najznaajnija je trea faza njegova
rada.
Glavnih 5 tema Nieovog miljenja su:
-
Smrt Boga
-
Volja za mo
-
Vjeno vraanje istog i jednog svijeta
- Prevrednovanje svih vrijednosti
- Nadovjek
Po Nieu, imperativ ti treba da nije mjeren niim drugim do imperativom hrianskog Boga. Smrt
Boga je posljedica koja mora rezultirati iz ljudske pobune protiv carstva trebanja (tradicionalnog
morala). Misao, vjeno vraanje istog i jedinog svijeta, Nie je posudio iz persijske misli (tako je
govorio Zaratrustra). Nie je smatrao da je Sokratov nastup, proces dekadencije. Nieov nihilizam i
imoralizam optuen je od strane crkve i od strane mislilaca. Nieova teza o smrti Boga, odnosila se na
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
9/60
E T I K A | 9
WWW.STUDOMAT.BA
Boga zapadne metafizike, koja ima platonsko porijeklo (Danks, Grli). U Nieovom uenju, stoje
aksiomi apsolutne nunosti i vjenog vraanja istog i treba ih posmatrati u neraskidivoj vezi.
Vrjedonosno postavljanje ivota u ovjeku i kroz ovjeka, ima znaenje ispoljavanja volje za mo i
nju ne posjeduje obian bijedni ovjek. To svojstvo nadovjeka, koji prolazi neprohodne ume i penje
se na vrh svih vrhova, odakle gleda ljudsko stado kako gmie po ravnici zapadnog svijeta. Nadovjeka
krase 3 fundamentalne vrlineuivanje, vlastoljubivost i sebinost.
Nieov nihilizam osporava mogunost nauke da stvara vrijednosti, ona ne predstavlja pokretnu silu u
unutranjem razvitku asketskog ideala. Prema njima Nie izraava prijezir. Asketski ideal se ne
podinjava ni jednoj moi. Zato Nie ironino gleda, na prirodu asketskog ideala, istiui da
bezuslovna volja za istinom, vodi ljude ovom idealu. Nie sa prijezirom gleda na istinitog ovjeka.
Asketni ideal je dominirao cjelokupnim miljenjem, jer je istina postavljena kao bie, kao Bog; pa istina
nikako nije smjela biti problem. Nie je protivnik morala, zasnovanog na religijskoj osnov i, jer je
hrianstvo upropastilo sve istine za kojima je ivio predhrianski ovjek. Moral je najvei neprijatelj
volje za ivotom. Odbacujui teoriju morala, Nie insistira na tezi o volji za mo. Polazi od stava da je
moralan ovjek nieg ranga od imoralnog jer se mjera vrijednosti nalazi, ne u njemu, ve izvan njega.
Nie zakljuuje da su moralni mislioci dekadentni jer stoje u slubi nihilistikih religija. Nie postavlja
pitanjeKome treba moral i ko ga uva?
Moralom se propovjeda mrnja i preziranje volja za mo gospodara. S toga, svijet gledan sa
moralnog stajalita predstavlja istu la. Nie smatra da je neopravdano postavljati pitanje zasnivanja
morala, zato to se ne zna da li moral uopte postoji. Moral je proizvod izopaenog i osiromaenog,
nemonog i bijednog ovjeka. Nie smatra da nema moralnih fenomena. ovjek kojemu nedostaje
snaga i volja za mo , potreban je moralni svijet. Nie smatra da je sve to je ovjek smatrao
moralnim, u sutini nemoralno. Jedino izuzetno sposobni ljudiprevrednovanjem svih vrijednosti, mogu
ovjeanstvo povesti novim putem. Moral, za Niea predstavlja samo preruenu volju za mo.
ovjek se moe vratiti sebi, samo zahvaljujui izuzetno sposobnim ljudima, jake volje, koji nemajunikakvog straha, nemaju straha od neprohodnih uma, visokih planina. Nie sve moralne norme i
vrline, redukuje na volju za mo. Odbacuje hrianstvo jer u njemu vidi zastupnika svega onog to je
slabo, nisko i bolesno.
Nieov nazor poznaje 3 stepena razvitka ovjeanstva :
1.
Predsokratovski (predmoralni) stepen,
2.
Sokratovski (moralni) stepen,
3. Ideja nadovjeka.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
10/60
E T I K A | 10
WWW.STUDOMAT.BA
Sokrat i Platon predstavljaju simbole dekadence, raspada.
Nihilizam je znak dekadence, raspada ivota.Nihilizam vodi katastrofi, preokretu ovjeanstva.Cijela
Evropska tradicija je dekadentna.
Nie razlikuje moral slabih i moral jakih.
SAVREMENA ETIKA
EMOCIONALNA ETIKA MAXA SCHELERA
Poetkom 20.st. dolazi do obrata u etikom miljenju. Za razliku od racionalistikih etika koje su
sutinu moralnosti traili u ratiu (umu), emocionalna etika temelj moralnosti nalazi u emocijama, koje
smatra apriornim.
Utemeljivaje Seler, a nastavlja je njegov uenik Hartman. Selerova etika je materijalno-vrjedonosna
zato to je u fenomenolokom iskustvu dat apriorni sadraj i apriorna materija. Ovaj pravac daje
emocijama znaenje apriornog (znai neto unaprijed, neto to prethodi neemu, to je nezavisno od
iskustva- apriori).
Po toj teoriji vrijednosti se mogu sadrajno odrediti - kod Kanta to nije bilo mogue. Vrijednosti seiskazuju nezavisno od ostalih fenomena i po Seleru one predstavljaju poseban svijet ali vrjedonosni
fenomeni se ne mogu definisati. Znai emocije i vrijednosti su sredinji pojmovi Selerovog uenja.
Seler kae da je kantovskim postupkom naglaena samo logika strana duha, a zapostavljen je
njegov ulni, alogino-apriorni aspekt (emocionalna dimenzija moralnog). Seler smatra da moralno-
vrjedonosni apriori lei u osjeanju, u ljubavi i mrnji na kojima se temelji saznanje vrijednosti.
Apriornost pa Kantu dolazi iz razuma, dok je emocionalno aposteriorno. Suprotno tome, Seler smatra
da je apriori ono sto dolazi iz emocija . Dao je primat apriorizmu osjeanja. Moralnost ne moe
razumjeti bez emocija jer su one vrhovni kriterij moralnosti. Osjeanja vrijednosti imaju apriornost i
objektivnost i apsolutnost u odnosu na drugo. Dok Kant tei za objektivnou umskih principa, Seler
tei za objektivnou vrijednosti.
Objektivnost se postie preko apriornosti, kod Kanta se radi o apriornosti forme, a kod Selera o
apriornosti materije. Seler kritikuje Kanta zato to smatra da apriorno ne moe identifikovati sa
formalnim.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
11/60
E T I K A | 11
WWW.STUDOMAT.BA
Posljedica ovog identifikovanja je hladnoa, bezosjeajnost. Seler smatra da moralni zakon ima
materijalna odreenja. Seler smatra da svaka materijalna etika nije nuno to i etika dobara i ciljeva.
On utemeljuje jednu apriori materijalnu etiku, koja je potpuno nezavisna od svijeta dobra i njegove
promjenjivosti. Tako Seler svoju teoriju vrijednosti distancira od prethodnih stajalita. Seler umjesto
Kantovog trebada nad dobrom temelji stav treba, koji predstavlja vrijednost koju treba realizovati.
Seler smatra da dunosti pripada dvostruka uloga - prinuda nad sklonostima i prinuda nad samom
individualnom voljom.
Sutinska razlika izmedju Selerovog i Kantovog shvatanja dunosti je u tome to ona za Selera znai
neto to je usmjereno na ukidanje zla, ali ne vidi postizanje dobra. Nema potrebe da se govori o
dunosti tamo gdje je neto, neka radnja ili htjenje dobro.
Za Selera su vrijednosti posebna zona predmeta. One mogu imati veze i odnose, svoj red i poredak,
svoju hijerarhiju. ta je moralni zakon za Kanta, to je vrijedonosna hijerarhija kod Selera. Ta hijerarhija
je apsolutna, nepromjenjiva. Ona je nezavisna od naeg stanja. Vrijedonosna visina predstavlja jedini
kriterij apriornog odnosa izmeu vrijednosti, koji fundira nie vrijednosti na viim. Na taj nain ukida se
autonomija niih vrijednosti.
Odnos fundiranja je odnos izmeu moralne vrijednosti linih akata i vrijednosti dobara.
On smatra da postoji 5 postupaka, na osnovu kojih se pravi razlika izmedju viih i niih vrijednosti:
1. trajnostvrijednost je via ukoliko je trajnija,
2.
djeljivost, tj. nedjeljivostvie su one koje su manje zavisne,
3.
fundiranost (neutemeljenost) - to je neka vrijednost manje utemeljena na nekoj drugoj to je
via, vie vrijednosti fundiraju nie. Bez vie vrijednosti ne bi bilo nie.
4. dubina zadovoljstva,
5. relativnostukoliko je neka vrijednost manje zavisna od odnosa prema nekom ulu, utoliko je
ona vea.
Vrjedonosni modaliteti predstavljaju cjeline odreenih vrsta i grupa vrijednosti. Seler razlikuje 4 vrste
vrijednosti modaliteta :
1.
vrjedonosni niz, zadovoljstvo i bol - radi se o najniem, ali jasno ogranienom vrjedonosnom
modalitetu,
2.
vitalne vrijednosti,
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
12/60
E T I K A | 12
WWW.STUDOMAT.BA
3. duhovne vrijednosti - one su nezavisne od svega ulnog u svijetu i stoje iznad prva dva
vrjedonosna modaliteta, koji se rtvuju u korist duhovnih vrijednosti,
4.
modaliteti svetog i nesvetog - to se pojavljuje samo u apsolutnim predmetima.
Selerova etika teorija razmatra problem autonomije, gdje ovaj pojam ima dvostruko znaenje : prvo -
autonomija linog uvida u vrijednost dobra i zla i drugo - autonomija linog htjenja onoga to je dato
kao dobro ili zlo. Iz dvostrukog odreenja autonomije proizilazi negativna posljedica po autonomiju
linosti jer je unaprijed odreeno ta treba da inimo i da je linost samo podanik u sferi moralnog
zakonodavstva.
ETKA ISTORIJSKE I PLANETARNE ODGOVORNOSTI
Problem moralnog smatraju planetarnim pitanjem. Daje naglasak ak na pitanje istorijske i solidarne
odgovornosti naunika, tehniara i politiara za posljedice svojih izuma, i njihovog djelovanja po
ovjeka, kao i pitanje moralnog saosjeanja prema drugom ovjeku kao i prirodi ozna ava se etikom
istorijske i planetarne odgovornosti (makroetikom).
Makroetika se zanima za probleme globalnog karaktera, probleme sutranjice.
EIPO oznaava radikalni obrat u odnosu na tradicionalno etiko miljenje. Pokazalo se da ono nije
dovoljno za razumjevanje situacije pred kojom se nalazi savremeni ovjek.
Tradicionalisti se obraaju individiui i zato je ta etika individualistika. EIPO se obraa lanovima
planetarne zajednice. Ona ne kae djeluj nego djelujte. Za njene predstavnike irelevantno je
postavljati pitanje o temelju i izvoru moralnosti, to je otilo u muzej starina.
Dok tradiconalisti nisu razmatrali problem odgovornosti, kao primarno pitanje moralnosti, dotle
savremeni mislioci, potaknuti katastrofalnim posljedicama djelovanja naunog uma, pitanjeodgovornosti stavljaju u centar svog miljenja. Savremeni mislioci osim moralne odgovornosti
insistiraju i na svakoj vrsti odgovornosti.
Imperativ mislilaca EIPO-a nareuje da ljudi moraju nastojati; to je njihov fundament. To je imperativ
opstanka ljudske vrste.
Dvije maksime:
1.
DJELUJTE TAKO DA MAKSIME VAEG DJELOVANJA BUDU OPE PRETPOSTAVKEOPSTANKA LJUDI I BIOSFERE
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
13/60
E T I K A | 13
WWW.STUDOMAT.BA
2.
DJELUJTE TAKO DA SVE VAIM DJELOVANJEM BUDUIM GENERACIJAMA
OBEZBIJEDI SREAN IVOT.
Tradicionalno i savremeno miljenje ipak spaja jedna crta. Ta crta je ljudsko bie kao najvia
vrijednost svijeta.
EIPO takoe je i etika uinaka, to podrazumijeva odgovornost naunika, tehniara, politiara,
roditelja..itd. Sprovoenje ideala znanje je mo(Bacon) dovela je danas do upitnosti za egzistenciju
ovjeka i biosfere.
Za razliku od Sokrata kod kojeg ovjek sa znanjem je moralan ovjek, stoiki i Spinozin ovjek koji
ostvaruje svoju slobodu spoznavanjem prirode, utemeljivai EIPO otkrivaju negativne posljedice
znanja i primjene nekih naunih otkria.
Po miljenju njenih predstavnika vrijednosti se moraju temeljiti na osjeanju odgovornosti.
Postavljaju dva imperativa:
1. da ljudi mora biti,
2.
da se ti isti ljudi moraju odgovorno ponaati.
Ali njen glavni nedostatak je taj to ne daje odgovor na problem naina opstanka ovjeka i na
njegovom humanom odnosu prema drugom ovjeku i prema biosferi.
Umjesto Kantovog treba da, savremeni mislioci proklamuju mora da, drugo to je imperativ
postojanja ovjeka i EIPO kao i tardicionalno miljenje smatra da se moralne vrijednosti ne mogu
strogo pojmovno definsati. Njeni utemeljivai i predstavnici zagovaraju ideju moralnog osvjeivanja
tehniara, naunika i politiara ali to se ne moe ostvariti.
Utemeljiva EIPO je Hans Jones. On umjesto Kantovo treba postavlja treba jer moe. Kod
Jonasa moraznai istorijsku odgovornost ovjeka za svoje postupanje i djelovanje. Ovdje se mora
istai i Henrihova eko-etika, koji za razliku od Jonasa koji osporava cjelokupno tradic ionalno uenje,
istie vanost svih nazora, poev od Platona pa sve do Kanta.
Tri glavna koncepta EIPO:
1.
odgovornost naunika za svoje izume(Jonas)
2. odgovornost ovjeka prema prirodi (Henrih, eko-etika)
3. univerzalistiki karakter moi suenja (Hefe)
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
14/60
E T I K A | 14
WWW.STUDOMAT.BA
ETIK U GRKOJ FILOZOFIJI
ETIK NTROPOLOKOG R ZDOBLJ
Helenska etika je ostavila trajnu vrijednost i imala je jak uticaj na dalji tok miljenja.
Antropoloko razdoblje grkog miljenja se moe smatrati alfom i omegom svih teorija koje izvor i
temelj morala vide u ovjeku : ovjek je mjerilo svih stvari , on je kriterijum svega (krilatica
Protagorinog uenja).
Razvoj etikogu grkom miljenju proao je predfilozofsku i filozofsku fazu.
Etika filozofskog razdoblja predstavlja racionalno razraivanje misli koje su ve na odreeni nain bile
servirane u predfilozofskom razdoblju.
Ona od tada pa sve do Kanta predstavlja etiku istog saznanja, etiku zadovoljstva (hedonistika),
etiku sree(eudemonistika), etiku heteromnih ili hipotetikih imperativa.
Prvo racionalno razumijevanje etikog prisutno je kod Sokrata, utemeljivaa etike. Kod njega se javlja
teorija o autonomnosti moralnosti.
Postoje dva razdoblja razvoja etike: prvo traje od poetka anitikog miljenja pa sve do Aristotelovog
uenja. Drugo razdoblje je dogmatsko etiko uenje, etika skeptiara i epikurovaca.
SOFISTIKO UENJE
Sofist- uen ovjek, mislilac, mudrac, govornik
Meu estokim kritiarima ovog uenja spadaju Sokrat, Platon i Aristotel. Smatrali su da se sofisti
slobodno slue lanim dokazima ; neku istinu da bi refutirali nastojali su da je uine sumnjivom.
Sofistiko uenje prisutno je kod Protagore. U njihovom uenju sredinji je pojam ovjek, njegovo
opaanje i miljenje, volja i htjenje.
Ona predstavlja otru reakciju na vladavinu kosmologije koja je za svoj predmet uzimala supstancu
prirode.
Postoje razlike i izmeu sofista. Dok su ostali sofisti gajil i defetizam (malodunost,klonulost), dotle se
Protagora otro zalagao protiv njega. Ali svim sofistima, centralno pitanje predstavlja ovjek. Glavne
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
15/60
E T I K A | 15
WWW.STUDOMAT.BA
karakteristike sofistikog uenja su - gnesoloki skepticizam, solipsizam (sam, bez drutva) i
gnesoloki nihilizam.
Dok Protagora tvrdi da je svako bie relativno ili da postoji po sebi, ve samo prema svijesti, dotle
Gorg, dokazivanje da bie po sebi ne postoji, karakterie vea jasnoa. Georgija smatra da ak i ako
predpostavimo da postoji bie, ono ne moebiti saznato i pod uslovom da bi se moglo saznati, nema
mogunosti saoptenja o onome to se saznalo. Takvo neznanje je uzdignuto na nivo principa, a
najvia mudrost je leala u skepticizmu. Za sofiste nema stalne odredbe bilo ega. Sve je relativno
(to je za neke gorko, to je za druge slatko). U tome se sastoji ovaj etiki relativizam. Za Platona
(najeeg kritiara ovog uenja) sofistika lana i prazna dijalektika nije ujedinjavala suprotnosti (ono
to je za mene malo, za tebe je veliko).
Druga kritika se odnosi na stav - sve je istinito, nita nije lano, ono to osjeamo je po sadrini
afirmativno. Ovo Platon odbacuje jer to ponitava razliku izmeu istine i lai, jer je sve istinito.
Aristotel prigovara sofistima zato to su se proglasili uiteljima dravnike vjetine, a niko se s njom
nije ni bavio. Polazite svih sofista iskazuje se u ovjekovoj tenji i elji da postane mudar i da je
mudrost pored hrabrosti, pravednosti i umjerenosti, jedna od temeljnih vrlina.
SOKR TOV INTELEKTU LISTIK ETIKA
Sokrat je otac morala. Sofistika je u njegovom miljenju dostigla vrhunac. Njegova etika je razumska
jer je utemeljena na razumu i na spoznaji ovjekovog ivota. Ono to je dobro, koje je supstancijalna
svrha, ja moram znati, a to je sutina. Sokratovog intelektualistikog uenja o moralu.
Sokrat smatra da ovjek mora do istine doi sam od sebe. Njegovo uenje polazi od subjekta koji sam
od sebe, tj.u svoj slobodi postavlja odredbe dobrog, pravednog itd. Moral je jedini nain da se doe do
sree. Sokrat polazi od svijesti (subjektivnosti) i predstavlja uenje o individui(individualistika etika).
Sredinja misao jeste nemogunost moralnosti bez spoznaje koja je temelj moralnosti tj.da se po
znanju mjeri koliko je ovjek moralan. Ovo je neprihvatljivo mi ljenje. Sokrat prihvata Anaksagorinu
temu da um upravlja svijetom. ovjek bez znanja ne posjeduje moralnost (neprihvatljivo). Sredinji
aspekt njegovog uenja o moralu je uvid i namjera gdje dominira subjektivna strana tj.moje miljenje o
onome ta je dobro. Spoznaja dobra je dovoljna da se ono ini i tako se dolazi do sree (apsolutni
intelektualizam i endemonizam). Sokrat je svoje uvide o problemu etikog zapoeo izjavom znam da
nita ne znam.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
16/60
E T I K A | 16
WWW.STUDOMAT.BA
Znanje je sredstvo za moralno djelovanje, a po njegovom uenju o vrlinama bolje je trpiti nepravdu
nego je initi. Vrlina je identina znanju i moe se nauiti. Ona se postie spoznajom. Sokrat je vrlinu
transformisao u logos a za Aristotela vrlina je sa logosom. Od sofista se razlikuje jer potencira znanje,
a sofisti u neznanju vide vrhovni princip. Suprotno Sokratu gdje je znanje identifikovano vrlinom i
kritiar Aristotel smatra da se vrlina moe postii samo upornim vjebanjem i radom. Kritar je i Nie
za koga je Sokrat glavni neprijatelj nauke. Poev od Sokrata smatra Nie dolazi do opadanja naunog
duha. Nie smatra da je Sokrat u nauni duh unio bolest moralizovanja.
UENJE SOKR TOV C
Formiraju se tri kole : Megarska, Kirenaika i Kinika. Oni slijede princip svog uitelja tj.princip
subjektivne svijesti tj.subjekt je svrha samom sebi koju posie znanjem. Osniva prve je Euklid iz
Megare, kiniku osniva Anisten a kirenaiku utemeljuje Aristip. Najblii Sokratovom miljenju je
Anisten koji prihvaa onu Sokratovu da je vrlina najvie i jedino dobro ovjekovogivota.
Kiniari razvijaju koncept o srei(eudaimonija)a kirenaiari o zadovoljstvu i uitku(hedona). Anisten
vrlina se moe nauiti ali se ne moe izgubiti. Za megarsku kolu pojam dobra predstavlja princip
njihovog uenja.
Anisten kae : najbolje je to manje trebati jer samo to obezbjeuje sreu i zadovoljstvo. On
energino ustaje protiv ovjekovih potreba i strasti. Bogatstvo i siromatvo se ne nalazi u materijalnim
stvarima ve u ovjekovoj dui. Za Kiniare primarni cilj ivota je postizanje sre e ali se ona ne sastoji
u posjedovanju materijalnih stvari. Bogatstvom, ugledom i materijalnim dobrima ovjek gubi slobodu.
Sloboda znai odricanje od uivanja. Zato je njihova etika, etika minimuma. ovjek se prema
potrebama treba odnositi ravnoduno. Kiniko uenje u drugom periodu prelazi u stoiko uenje a
kirenaika etika prelazi u epikurejsko uenje.
Aristip razvija hedonistiku etiku sa intelektualistiko-subjektivistikom dimenzijom. Taj smjer dolazi do
izraaja u engleskom i francuskom etikom miljenju. Vrhovno naelo je zadovoljstvo(uitak) i sve
ljudske radnje bi trebale biti usmjerene u cilju postizanja zadovoljstva. Aristipa interesuje samo
trenutno zadovoljstvo, koje se moe osjetiti samo u sadanjosti,jer za budua nismo sigurni da e se
desiti a prola su prola.
Aristip pravi razliku izmeu sree i trenutnog zadovoljstva jer srea involvira i sadanje i budue stanje
zadovoljstva.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
17/60
E T I K A | 17
WWW.STUDOMAT.BA
PL TONOV ETI
KI IDEALIZAM
Njegovo uenje predstavlja metafiziku (spekulativnu), odnosno racionalistiku etiku. Po njemu je ideja
objektivna. Ova teorija sagledava bezprostorno/bezvremensko carstvo ideje i stvar je po sebi.
Prvi svijet je predmet pravog umskog saznanja ili istog miljenja i istinskog znanja (episteme), drugi
je prostorno-vremensko podruje stvari, krajnje sumnjiv objekt ulnog opaanja. U prvom svijetu (zoni
prizme) dominira princip slobode koji podlijee zakonu finalnosti (normativnosti). U drugom svijetu
(zoni materije) vlada prinuda, zakon uzroka i posljedica (kauzalnost). Tu je u stvari, suprostavljenost
(dualizam) izmeu duha i prirode, vrijednosti i stvarnosti, poiesisa i mimesisa, suprotnost izmeu
jednoga i drugoga. Istie se suprotnost izmeu besmrtnosti due koja tei boanskome i ______,
smrtnosti tijela zatvorenog u ulnost.
U Platonovoj teoriji dualizma, jedino svijet ideje (svijet dobra) uestvuje u drutvu stvarnosti, a njoj
suprotnom svijet stvari (empirijski, ovozemaljski, ulni) suprotan je ideji dobra. Taj je svijet, svijet zla.
Dobro je bie, a zlo je ne-bie. Moralni filozof hoe da zlo ne bivstvuje (ne postoji/ivi). On svoje
htjenje zadovoljava saznanjem. U istom sistemu dobra, zlo nema mjesta. Za Platona svaki pokuaj
da se svijet etiki razumije u svojoj osnovi predstavlja ______ nad prirodnim shvatanjem. Dobro je
usmjereno na vrijednost, na transcedentalno trebanje, a ne empirijsku stvarnost. Platon problem
moralnosti, objanjava sa stanovita ratia (uma), izvan empirije . Njegov princip dobra pripada
sadrajnoj etici, etici dobraili dobara jer insistira na sadrajumoralnog.
Od Parmenida je uzeo miljenje da je stvarnost vjena i nadvremenska. Pod utjecajem Heraklita je
nastala negativna teorija po kojoj nema nieg trajnog u ulnom svijetu, koji postoji uporedo sa
inteligibilnim svijetom kao njegova sjenka.
Platon u Dravi navodi da saznanje potie od intelekta, a ne od ula. Ideja dobra u Dravi, djelu
zrelog Platona dobija glavno mjsto. Odnos izmeu svijeta ideja i ulnog svijeta je takav, to se ulni
svijet odnosi na svijet ideja, isto kao sjenke stvarikoje ovjek gleda na peinskom zidu, ne uspijevajui
vidjeti nita to se kree iza njega (teorija peine).
Svijet ideja je savren, sam po sebi dovoljan i vjean, dok je ulni svijet promjenjiv, nesavreni
nedovoljan. Pomou ulnog svijeta, moemo vidjeti samo sjenke ali ne i pravu realnost.
Ideja dobra (oblika) je najvia u hijerarhiji ideja ili oblika i njoj su podreenesve druge ideje. Ideja
dobra, subjektima daje sposobnost saznanja, nju smatra svrhom, a sve ostale sredstvom, pa je zato
Platonova etika teleoloka metafizika i etika dobra. Objektivna sutina je izvor dobrote.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
18/60
E T I K A | 18
WWW.STUDOMAT.BA
Istiu se 4 faze Platonovog miljenja :
1. Mladalaki spisi (Sokratovo razdoblje, gdje je oigledan Sokratov uticaj) Kriton, Pitagora,
Lisid i prva knjiga Drave
2.
Spisi prelaznog perioda- Gorgija (pravo i pravednost), Menon (vrlina), Kratil (teorija jezika)
3.
Zreli Platon- Gozba, Fedon, Drava, Fedar
4. Kasni Platon- Parmenid, Sofist, Filelo, Dravnik
Platonov koncept o idejama predstavlja sintezu Parmenidove i Heraklitove metafizike.
RISTOTELOVO EMPIRIJSKO ETIKO UENJE
Aristotel razvija empirijsko uenje o moralnom (u djelu Nikomanova etika). Aristotel za svog uitelja
Pltona kae Amicus Platosed amica magis veritas drag mi je Plton ali mi je draa istina.
Aristotel insistira na tezi da za moralno, kao moralno nije neophodno samo znanje (spoznaja), nego i
ljudsko ponaanje. Aristotel eli izdvojiti zonu prakse od zone teorijskog saznanja. Za prvu je cilj
djelovanje, a u drugoj nema vjerovatnoe i sluaja, vlada stroga nunost. Drugaije je sa zonom
prakse, gdje princip lei u onom koji djeluje.
Aristotel razumijeva sva fundamentalna pitanja moralnosti, pa i pojam dobra. Zato je njegova etika,
etika dobara. Najvii kriterijum moralnosti je srea, kojoj svaki ovjek tei. Kod Aristotela nije rije o
dobru po sebi, na emu insistira Platon, nego o ljudskom dobru, koje je za ljudski ivot i djelovanje,
krajnji cilj. Aristotelovo uenje o moralu predstavlja teololoku etiku. Dobro nije apsolutno i vjeno i
postoji beskrajno mnogo mogunosti realizovanja dobra (npr.otac, majka, doktor, zanatlija, filozof).
Kod Aristotela stupa volja moralne jedinke, ime osporava Platonovu ideju dobra. Najvie dobro je
srea (eudamonia). Ona je vrhovno dobro, vrhovni kriterijum i princip moralnog (eudamonistika etika).
Aristotel sreu shvata krajnjim ciljem ivota. Aristotel istie da ast, poloaj, zadovoljstvo, um i vrlinu,
ovjek bira i to radi njih samih i radi sree; smatrajui da e njihovim posredstvom imati sreu. Sreu
ovjek postie svojim razumnim radnjama. ovjek postie sreu samo ako bude dobro radio. Srea je
djelatnost due, prema najboljoj i najsavrenijoj vrlini. Srea je oblik umne djelatnosti, ona je boanska
i njom se ljudi razlikuju od drugih bia.
Aristotel razmatra 3 shvatanja zadovoljstva :
1.
Zadovoljstvo nikada nije dobro,
2.
Zadovoljstva su uglavnom loa, osim nekoliko dobrih,
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
19/60
E T I K A | 19
WWW.STUDOMAT.BA
3.
Zadovoljstva su dobra ali nisu najbolja.
Aristotel odbacuje ova miljenja, svrstavajui zadovoljstvo u dobra, s tim to ono nije najvie dobro.
Postoje dobra i loa zadovoljstva, a to zavisi i stoji u vezi sa dobrim i loim postupcima. Zadovoljstvo
je povezano sa razumom.
Izvor moralnog saznanja se nalazi u razumu i iskustvu, izmeu kojih stoji proimanje. Aristotel razvija
u svom miljenju imanentizam. Temelj eudamonije se nalazi u ovjeku i moralno razvijena linost je
sama po sebi zakon i mjera za istinu a ishodite je moralno djelovanje kojim se postie srea.
Rasuivake (prosuivake) vrline i umovanje su vrhunac svih vrlina. Umovanjem se ovjek uzdie
iznad prolaznosti. Aristotel etiko (moralno) ne nalazi bez vrline. Moralno ispunjenje ovjek doivljava
tek u politici, jer je drava vanija od pojedinca, koji nije nita drugo do zoon politicon (politika
ivotinja).
Vrlinaizvor moralnosti
Euparhijakrajnji cilj moralnosti, tj. eudamoniasreu biramo zbog nje same.
STOIKO MET FIZIKO UENJE
Njihovi nazori su individualistiki i pasivistiki. Daju primat apatiji ili eutimiji, odnosno ataraksiji. Stoiki
mislioci sa svojim strogim moralnim idealizmom, bitno e utjecati na Spinozin apsolutni etiki
racionalizam. Ataraksija (unutranja sloboda) i nepokolebljivost moralno valjanog ovjeka, predstavlja
oznaku trajnog duevnog mira ili oznaku indiferentnosti (ravnodunosti) prema vanjskom svijetu. To je
oznaka moralnog ovjeka. Kada to ostvari, stoiki ovjek postie sretan ivot, a ostvariti takav ivot,
znai postii moranu idiferentnost. Ovo moe postii samo mudrac, koji je osloboen afekta i strasti.
Svoju adiaforu (ravnodunost)postie svojim uvidom ili znanjem, to ga ini sretnim. Ta njegova mo
se nalazi u njemu samom. To je sutina stoikog uenja.Ono predstavlja metafiziku, spekulativnu,racionalistiku etiku. Stoiko uenje o moralnosti, predstavlja racionalistiku etikujer radnje moraju biti
u skladu sa dunostima koje proizilaze iz principa uma. Moralno je princip ispravnog i potenog
voenja ivota, a etika predstavlja teoriju dobrog i potenog ivljenja. Stoiari, moralno smatraju
krajnjim ciljem (svrhom) ivota. Zato je njihovo uenje, sadrajna (teleoloka) etika ili etika dobra.
Zenon (osniva stoike kole), kae da je svrha ivota ivot u skladu sa razumom.
Hrizip kae da je to ivot u skladu sa prirodom.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
20/60
E T I K A | 20
WWW.STUDOMAT.BA
Po stoiarima sutina vrline se sastoji u ivotu u skladu sa prirodom, odnosno optem zakonu
naspram kojeg stoji zadovoljstvo subjekta. Skladnost idividuma sa samim sobom tj.biem koje misli i
eli sve to je opte i stoji u koliziji s nagonima koji su preedpostavljeni u pojedincu. Suprotno od toga
pojedinac ne moe biti u skladu sa samim sobom (upada u sukob). Mudrac i valjan ovjek se ponaaju
prema umu, ime ostaje ravnoduan spram nagona, afekata, strasti, zadovoljstva, interesa itd.
Zahvaljujui ravnodunosti, ovjek uspijeva dostii unutranju skladnost, unutranju slobodu.
Izmeu vrline i sree, vlada harmonija.
Zajednika crta svih stoiara je ta, da je vrlina sadrina miljenja. ovjek je sklon vrlini ali se ne raa
sa njom. Po Hrizipu, srea se sastoji u samoj vrlini. Posjedovati vrlinu znai biti srean. Nasuprot ovog
stoji porok kod kojeg dominiraju afekti nad umom. Prema svim ostalim stvarima (zdravlje, bogatstvo...)
stoiari pokazuju apatiju ili apsolutnu ravnodunost. Vrijednost ovjeka se mjeri po tome koliko je
uman.
U stoikom uenju, susreu se 2 podjele vrlina diadna i triadna ali u njihovom nazoru dominiraju
sljedee vrline :
Moralna razboritost (mudrost)
Hrabrost
Suzdranost (umjerenost) i Pravednost
Po Zenonu, mudrost je izvor svih drugih vrlina, a za Kleanta, to je suzdranost. Postoje i neteorijske
vrline kojima nije potrebna saglasnost razuma, pa se javljaju i kod loih ljudi (npr.zdravlje,
odvanost...). Po stoiarima, vrline se mogu nauiti. Vrhovni kriterijum stoike metafizike je adiafora
tj.apatija ili atraksija, moralna indiferentnost i nepokolebljivost.
Stoiki pojam prirode ima znaenje prirode ima znaenje prirode uopte (na stvaralaku svjetsku
snagu) i odnosi se na ljudsku prirodu (drugo znaenje). Stoiari smatraju da je sve unaprijed
predodreeno, pa se ne treba uzbuivatioko spoljanjih dogaaja. Sloboda u moralnom smislu, znai
unutranju slobodu ili duevni mir, a u gneseolokom smislu, sloboda znai spoznaju dunosti, koja je
vjena. Spinoza preuzima gneseoloki smisao slobode. Nije se raspravljalo o problemu moralnog
dobra i moralnog zla. Zenon i Hrizip se slau u tome da moralno zlo podrazumijeva ljudsku volju i
namjeru. Hrizip smatra da ljudske radnje nisu loe po sebi ali namjera i moralno stanje onog koji
djeluje, predstavlja ono to odreeni akt ini zlim. Radnja po sebi ostaje indiferentna i ravnoduna.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
21/60
E T I K A | 21
WWW.STUDOMAT.BA
Moralno zlo je nedostatak pravilnog ureenja ljudske volje. Stoiari zapostavljaju moralnu svijest-
savjest, kojima se diferencira moralno dobro i moralno zlo.
U kasnijem razvoju ovog uenja, moralno dobro se izjednaava s lijepim. Stoika kola je nastala od
kinike kole, koja je najvie dobro za ovjeka vidjela u njegovoj slobodi i nezavisnosti u odnosu na
spoljanje.
SKEPTIKO UENJE O MOR LNOM
Po njima se najvie dobro ne moe saznati. Njegovi predstavnici odbacuju sva etika uenja koja
polaze od najvieg dobra. Otro suprostavljanje apsolutnom (najviem dobru) predstavlja najvaniju
sutinu skeptikog miljenja, koju zastupa Sektus Empirikus. Skeptiari se uzdravaju u izricanju
sudova o saznavanju svijeta i o pitanjima ovjekovog ivota. Ovaj nazor na svijet utemeljuje Piron. On
razvija apsolutni skepticizam. Pironova misija tei istom cilju tj. postii duevni mir, ataraksiju.
Ataraksija se postie negiranjem saznanja, odnosno suprostavljanjem znanju. Moramo se suzdrati i o
stvarima donosimo sudove, jer u sudu nita nije ________.Skeptiar nee rei ovo je tako, nego to
se tako ini. Skeptiar je svjestan da se ne moe postii apsolutno znanje i istina, pa stoga tei ka
uzdravanju. Praktika mudrost zajedno sa skepsom i aforom predstavlja sutinu skeptikog uenja.
Ne postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo, ono postoji samo____________________
EPIKUROVA ETIKA
Usavrava kirenaiko uenje. Njegova misao je empirijskog karaktera. Njegovo uenje se obraa
individui (individualistika etika). Cilj sretnog ivota je tjelesno zdravlje i ataraksija (duevni mir). Da bi
ovjek postigao ataraksiju mora biti osloboen religioznog straha. Osnovno naelo Epikurovog uenja
je zadovoljstvo, koji je apsolutni kriterijumdobroga (krajnji cilj ivota).
Kirenaiari smatraju da se sutina zadovoljstva sastoji u trenutnom uivanju, a Epikur insistira na
trajnom ili doivotnom zadovoljstvu. Druga razlika razlikuje se u tome to Epikur razlikuje tjelesna od
duhovnih zadovoljstava. Njegova etika je egocentrino-hedonistika, a budui da identifikuje
zadovoljstvo i sreu ovo uenje je individualistiko eudaimonistiko uenje o moralnom. Po njoj
zadovoljstvo je svrha ivota; u zadovoljstvu se sastoji srea, zadovoljstvo je poetak i kraj srenog
ivota i ivljenja. Zadovoljstvo znai odsustvo svega neprijatnog. Za Epikura najvea zadovoljstva su
sloboda od starha i sloboda od poude.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
22/60
E T I K A | 22
WWW.STUDOMAT.BA
Epikur, poude dijeli u 3 grupe:
1. Prvoj vrsti pripadaju prirodne potrebne poude,
2. Drugoj grupi one koje su potrebne ali nisu prirodne,
3.
Treoj grupi pripadaju one koje nisu ni potrebne ni prirodne.
Za razliku od kirenaiara koji smatraju da je tjelesna patnja gora od duevne patnje, Epikur i njegovi
sljedbenici misle suprotno tijelo pati samo od sadanjeg zla, dok dua pati i od podsjeanja na prolo
zlo, kao i od oekivanja ili straha od budueg zla. Epikur razlikuje mnoga zadovoljstva ali je najvanije
nepomuenost due (ataraksija), koja je vodilja ostalim zadovoljstvima. Ataraksija je stanje
osloboenosti od prohtjeva spoljnjeg svijeta, osloboenost od strasti, bola, elja itd.
R CION LISTIK ETIK
Etika koja problem moralnog razumijeva i objanjava sa stajalita razuma (ratia), uma ili miljenja,
dajui mu apsolutnu ulogu u odnosu na sve to je ispod razuma. Ono je prisutno jo kod Sokrata,
Platona i stoiara. U 17. vijeku ovo uenje razvija Spinoza. On svoje nazore nalazi u stoikom
metafizikom nazoru. Spinozina teorija predstavlja apsolutni etiki racionalizam. Spinoza polae
apsolutnu nadu u razum ili um (apsolutni etiki racionalizam), dok Kant razvija kritiki racionalizam
(kritika istog i praktikog uma i rasudne moi). Druga razlika izmeu ova dva mislioca je ta, to
Spinozino uenje pripada sadrajnoj (teleolokoj) etici. Saznanje je najvia vrijednost ovjeka a razum
je jedini vodi ovjekovog ivotai slobode. ovjek postaje moralniji ukoliko poznaje znanje o prirodi i
njenim zakonitostima (intelektualistika i naturalistika etika).
Vrlina lei u ovjekovoj sutini, koja se iskazuje u moi ovjeka da se odri, a da bi to uspio, ovjek, po
Spinozi, mora djelovati u skladu sa zakonitostima prirode. Spoznati te zakone znai spoznati
ovjekovu najviu vrlinu, tj. samoodranje.
Na osnovu razuma, razumijevamo sutinu ovjekove vrline. Biti moralan ili djelovati iz unutranje
slobode znai, saznanjem otkrivati samoodranje, korist i izgraivati vlastito bie. A um je najvii
oblik samoodranja ljudskog bia. Ovo je okosnica Spinozinog uenja o moralnom. ovjek koji
uspijeva da odrava svoje bie, taj je obdaren vrlinom. Pridravati se prirodnih zapovjesti znai sluati
zapovjest razuma, koji se nikada ne suprostavlja prirodi i koji ovjeku kae da voli sam sebe, da ouva
vlastito bie i da traga za korisnim i zadovoljstvom u ivotu. Tragajui zakorisnou, ovjek odrava
svoje bie.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
23/60
E T I K A | 23
WWW.STUDOMAT.BA
Spinozin pojam dobra dobro je sve ono to pomae ovjeku u njegovu odranju i djelovanju .
Suprotno od toga je zlo. Najvie dobro se postie spoznajom koja iskljuuje Boga.
Spinozino shvatanje sree njena sutinase sastoji u stalnom usavravanju razuma. Zato se ovjek
mora pokoravati zapovjestima razuma. Istinsko dobro vodi ovjeka ka saznanju. Razum moralno
usavrava ovjeka.
Ideal Spinozinog uenja predstavlja umno, misaono bie (mudrac). On uspostavlja duhovnu i etiku
ravnoteu uma. Ovo postie tek kada savlada strasti i afekte i kada doivi intelektualnu ljubav prema
Bogu ili prirodi, ime ostavruje apsolutni mir, nepomuenost due ili ataraksiju i adiaforu.
Biti moralan znai, biti slobodan, moan, vladalac nad svojim postupcima i strastima. Spinoza
izjednaava Boga sa prirodom (Dens sive natura Bog ili priroda).
Sve ono to duh trpi, bilo to radost ili tuga, zadovoljstvo ili bol, sve je proizvod dominacije afekata, koje
moemo nadvladati samo ako djelujemopo zakonima uma. Po Spinozi postoje tri glavna afekta :
1. Tenja (pouda)
2. Radost i
3.
alost.
Prvi je najvaniji i odraava nagon za samoodranjem. Pod radou, Spinoza podrazumijeva uveanje
moi miljenja duha i moi njegovog djelovanja. alost je suprotna. Spinoza kae, da se npr. afekt
mrnje moe savladati jainom, tj. afektom ljubavi. Spinoza polazi od individualnosti pojedinca i
njegovog interesa (korisnosti) (ulitaritizam). idovska misao i Dekart imali su uticaj na Spinozu i
njegovo uenje.
EMPIRISTI
KA ETIKA
Sutinu moralnog prepoznaje u ulnom iskustvu. Njena maksima : Nihill in intellectualis nisi prius in
sensu nita ne postoji u razumu, to prije nije bilo u ulima. Oni ne negiraju razum, smatraju ga
temeljem ovjekovog djelovanja. Empiristika etika se javlja kod engleskih mislilaca : Hobbbesa ,
Lockea, Humea.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
24/60
E T I K A | 24
WWW.STUDOMAT.BA
- Hobbes 1588-1679
Svoje etiko uenje temelji na empirizmu, naturalizmu, racionalnom egoizmu, utilatirizmu i politikom
hedonizmu. On insistira na povezanosti svih ovih iza, jer je samo tako mogue sagledavanje moralnog
fenomena. Slae se sa Epikuromi misli da su dobro i prijatno u sutini identini. Vrlina nije sama po
sebi cilj, nego se putem nje postie zadovoljstvo . meutim Hobbes nije mogao prihvatiti Epikurovo
ne politiki hedonizam. Takoer Hobbes se nije mogao sloiti sa Epikurovim uenjem o
samoobuzdavanju ovjeka u smislu njegovih potreba.
Hobbes-ov politiki hedonizam dobar ivot shvata u smislu udobnog ivota, koji je proizvod napornog
rada. Epikurov mudrac koji je ostvario ataraksiju, preporuuje ovjeku kako da ostane smiren i
indiferentan. Nasuprot tome Hobbes-ov vladar graanima zakonski propisuje kojim putevima i
sredstvima mogu obezbijediti svoje uivanje i korist. Hobbes raspravlja o prirodnom pravu, stanju (Jus
naturalis) i o prirodnom zakonu (Lex naturalis) ili moralnom zakonu.
Hobbes raspravlja i o pozitivnom zakonu i to u trostrukom smislu boanski i graanski zakon, zakon
javnog mnjenja, pri emu odvaja boanski od graansog zakona.
Hobbes-ovi sredinji pojmovi su prirodno pravo (prirodno stanje), prirodni zakon i graanski zakon
(Lex civilis). Prirodni zakon predstavlja preduslov graanskog ivota. Bitna karakteristika prirodnog
stanja je potpuna izolovanost jedinke od drugih jedinki, to na kraju ima rat svih protiv svih (bellumomnium contra omnies). U prirodnom stanju postoje savrena prava ali ne i savrene dunosti, jer je
svako slobodan da radi ta hoe. U njemu vlada neograniena razuzdanost svakog ovjeka.
Prirodno pravo je sloboda svakog ovjeka da se slui slobodno svojim moima za odranje
sopstvenog ivota.
Nasuprot takvom stanju razvija se prirodni ili moralni zakon, koji znai zapovijest uma , koji nam govori
to trebamo uiniti, kako bi unaprijedili svoje samoodranje. Nagon za odranjem sopstvenog bia,
predstavlja najvie dobro. Sva ostala dobra (npr. slava, bogatstvo) su dobra ako su podreena i ako
slue tom najveem dobru. Srea se postie samo ako se postigne sigurnost zdravlja i ivota. U
prirodnom stanju kada ovjekom dominiraju afekti i ovjek nastoji da pribavi mo, zbog toga ovjek
ustaje protiv (homo hominus lupus est ovjek je ovjeku vuk). Da bi se izalo iz stanja rata, potrban
je prirodan ili moralni zakon. On je postulat razuma. Iz prirodnog (moralnog) zakona slijedi da ne ini
nita drugom to ne bi htio da se ini tebi. Ovaj zakon (moralni) nema obavezujuu snagu, on ini
samo savjet razuma. Meutim bez njega nije mogue izai u graansko drutvo u kojem postoje mir i
saradnja izmeu ljudi. Hobbes upozorava na mogunost suoba izmeu _____________, prava i uma,
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
25/60
E T I K A | 25
WWW.STUDOMAT.BA
pozitivnog ili graanskog zakona i graanskog prava. Hobbes vrline redukuje na plemenitost i
pravednost.
- Locke 1632-1704
Locke i Hobbes kritikuju miljenje po kome je moral zavistan o religiji. Po njemu sve polazi od iskustva
ali ne zapostavlja razum. Smatra da je ovjeku sve (valjanost, pamet, ovjekoljubivost, pravinost)
dato vaspitanjem.
Um po Locke-u je vodilja, osnova je stvaranja moralnih i graanskih zakona; um daje sposobnost da
se otkriju, spoznaju i razumiju zakoni. Locke smatra da ne postoje uroena moralna pravila i primjeri;
zona moralnog se nalazi u volji suverena i javnom mnjenju. Locke isto kao i Hobbes odbacuje
slobodnu volju , koja je apsurd. Po njima se samo linost moe nazvati slobodnim. Po Locke-u prirodni
zakon upravlja prirodnim stanjem i obavezuje svakoga razumom koji je taj zakon. Razum daje savjet
da se ne moe negirati ivot, sloboda i imovina. Prirodni zakon se spoznaje na bazi razuma; razum je
najvii sudija i vodi u svemu pa i u ovjekovom ivotu. Razum ui ovjeka da drugom ne nanosi tetu
i bol, te da ga potuje kao i sebe. U prirodnom stanju koje je puno opasnosti i neizvjesnosti, ovjek ne
poznaje zakone prirode, on se moe upoznati jedino uenjem.Po Locke-u ne postoji ni jedno pravilo
zakona prirode, koje je utisnuto u duu ali priroda je dala ljudima elju za sreom i odvratnost sprambijede. Ovi principi su stalni i neprestani. Pravo na sreu je apsolutno i ne smije biti uskraeno a
nastalo je prije svih dunosti. Ovo pravilo Hobbes oznaava samoodranjem. Prirodno pravo je
unuverzalno, pa je na snazi u prirodnom stanju gdje je ovjek apsolutni gospodar svoje linosti. U
njemu svatko sam radi sve ono to smatra korisnim. Otuda je Hobbes-ov egoizam i utilitarizam. Po
Locke-u moralno dobro je saglasnost, a moralno zlo nesaglasnost ovjekovih radnji sa razumom.
__________________________________________________________________________
- Hume 1711-1776
U objanjavanju moralnosti polazi od opteg iskustva i sa akcentom na subjektivno-psiholoku
dimenziju. Naime njegova teorija baca akcent na osjeanja (emocije) strasti. Izlae problematiku
odnosa, strasti, emocija i razuma. Strasti pripadaju tvz jakim refleksivnim utiscima i mogu biti jae od
emocija. Postoje i tihe strasti, kao to su osjeanje ljepote i runoe. U jake strasti spadaju ljubav i
mrnja, radost i alost.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
26/60
E T I K A | 26
WWW.STUDOMAT.BA
Hume strasti dijeli i na :
1. Neposredneudnja, gnuanje, alost, radost, nada, oajanje, bezbjednost
2. Posredne gordost, smjernost, astoljublje, ljubav, mrnja, zavist, samilost, zloba,
blagonaklonost i druge koje iz ovih zavise.
Neposredne nastaju iz dobra i zla, od bola ili zadovoljstva. Posredne nastaju iz istih principa ali uz
sadejstvo drugih kvaliteta.
Hume porijeklo moralnosti vidi u ulnom iskustvu. Hume osporava mogunost da se razumom uini
razlikovanje moralnog dobra od zla. Moralnost se, kae Hume, prije osjea nego to se o njoj sudi.
Zato Hume ustaje protiv metafizikih nazora na pitanje morala. Hume energiki nastoji odvojiti moral
od religije, odnosno etiku od teologije. Hume za razliku od Hachestona i Schaftesberija smatra da
religija remeti i naruava praktiki razum. Smatra da se moralnost ne nalazi u razumskoj ve u
nagonsko-emocionalnoj sferi. Sutina ljudskog djelovanja sastoji se u tome da je podreeno i
rukovoeno ne toliko razumom, koliko ljudksom prirodom i njenim najznaajnijim faktorima, emocijama
i strastima. Osjeanja su za Humea izvor i temelj moralnosti i na osnovu njih se razlikuje moralno
dobro__________________________________________________________________________
HEDONISTIK -ULIT RISTIK ETIK U FR NCUSKOJ I ENGLESKOJ FILOZOFIJI
- Halvetiusova i Holbachova hedonistiko-ulitaritistika etika
U temelju njihovog etikog nazora lei misao da se u osnovu morla nalazi egoizam i sebinost, koja je
svojstvena ljudskoj prirodi (naravi).
Halvecijus smatra da se ljudi ne raaju ni zli ni dobri. Smatra da ljudi postaju dobri ili loi, zavisno od
toga kako dobri ili loi zakoni na njih djeluju. Halvecijus i Holbah pripadaju francuskom hedonistiko-
ulitaristikom uenju. Moralnost se temelji na sebinosti, hedonizmu i utilisu. Smatraju da moralnost
nije ista u svim vremenimai kod svih naroda. Ovdje se jo moraju istai Volter i Ruso. Ova uenja
sutinu moralnog redukuju na sutinu prirodnih fenomena (naturalistika etika).
Svrha (utilis) se kod njih shvata kao svemogui pokreta svih ljudskih radnji. Ukoliko se postigne
interes, utoliko smo zadovoljniji. Interes je baza sree i zadovoljstva.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
27/60
E T I K A | 27
WWW.STUDOMAT.BA
- Helvecijus 1715-1771
Osnova njegovog uenja o moralnom, sastoji se u stavu da je ovjek prizvod odgoja djelotvornog
primjenjivanja zakona. Moralnost se postie odgojem. Uspjean odgoj beskrajno uveava ljudske
vrline i sposobnosti. Nemoralno ponaanje nije posljedica pokvarene ljudske prirode, nego loeg
zakonodavstva koji dozvoljava da se zadovoljstvo povezuje sa nemoralnim postupcima.
Angaovanjem dravnih i drutvenih institucija se suzbija ovo ponaanje, institucije navikavaju
pojedinca da se osjea zadovoljnim kada djeluje za opte dobro. One nastoje da egoizam i interes
pojedinca usmjere na opte dobro. Dobro je sadrano u najviem i najirem interesu, a zlo je sve ono
nekorisno.
Vrlina je po njemu modifikovani egoizam, putem nje se realizuje interes i tenja za afirmacijom line
sree. Helvecijus smatra da su ostali nazori o vrlinama grijeili jer nisu sagledali istoriju ovjeanstva
koja pokazuje da se ovjekova djela u raznim epohama, razliito tumae, koja mu danas mogu biti
korisna, sutra tetna pa se ak mogu nazvati vrlinama, as poronim radnjama.
Vrlina je elja za optim dobrom , a dobro je predmet vrline. Vrlina je nepromjenjiva s obzirom na cilj
ali je promjenjiva s obzirom na sredstva za realizovanje tog cilja.
Fizika senzibilnost i osjetilnost ini temelj moralnosti. On etiku smatra ek sperimentalnom fizikom.
Sebinost je uroen ljudski nagon koji hoe uivanje a interes je sve ono to nam moe donijeti fizikozadovoljstvo i otkloniti nae patnje i bol.
Sebinost je jedan i jedini princip svih naih djela i strasti. Helvecijus vri analizu strasti i kae da bez
njih ne bi bilo sredstava da ljudi budu moralni. Izvor strasti je u fizikoj organizaciji. Ako se usmjere
postaju korisne u izgradnji ljudske sree. Mo strasti zavisi od sredstava kojima se izazivaju. Njihov
izvor lei u fizikoj osjetilnosti. Strasti nas vode velikim idejama, one su pokretai duha.
Dijeli ih na strasti koje imaju mo (djela koja ostaju zapamena za vjenost) i one koje nemaju mo. U
osjetilima se nalazi temelj egoizma. Po Halvecijusovom miljenju ljudi se raaju jednako sposobnim a
zahvaljujui nejednakim spoljnjim uticajima postaju nejednaki. Zato on daje veliku vanost odgoju.
- Holbah 1723-1789
Osnovu Holbahovog uenja o moralnom ini utilis (interes) i eudamionia (srea). Oni su pokretaka
snaga ovjekovih moralnih radnji. Dok Helvecijus insistira na linom utilisu, Holbah stavlja akcent na
drutveni aspekt interesa. Izmeu ove dvije vrste interesa vlada sukob koji Holbah nastoji rijeiti.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
28/60
E T I K A | 28
WWW.STUDOMAT.BA
Holbah svojom teorijom o srei daje mnogo iru osnovu nego to ini Helvecijus. Holbah kae da je
dobrobit svakog pojedinca uslovljena sreom cjeline (drutva). Pojedinac mora biti svjestan da je
drutvo osnova u kojoj se razvija moralnost. Moralnu dobrotu posjeduje onaj ovjek, koji svojim
ponaanjem i djelovanjem stvara pretpostavke za dobro i sreu drugih.
Holbah vrhovni kriterijum moralnosti vidi u utilisu (interesu). Interes je jedina pokretaka snaga
ljudskog djelovanja, svaka ljudska radnja mora biti neim motivisana, isto kao to procesi u prirodi,
moraju biti neim uzrokovani. On kao i Helvecijus, sutinu moralnog fenomena redukuje na prirodne
procese, pa i njegovo uenje o moralnom, predstavlja nadrealistika etika. Moralni svijet nije nita
drugo do poseban sluaj fizikog svijeta interes motivira ovjeka da postigne sreu ali srea se
postie samo u saradnji ovjeka sa drugim ljudima. Na ovo ovjeka upuuju razum i iskustvo.
Holbah svoju etiku poziciju, izgrauje na osnovu obrauna spram nazora po kojima moralno ima
vaniskustveno apriorno porijeklo. Holbah smatra da moralno izvire iz ovjeka, njegovog iskustva i
razuma. Njihova se teorija ne moe prihvatiti, jer smatraju etiku
__________________________________________________________________________
ENGLESKI UTILITARIZAM
Nalazi svoje izvorne nazore u kireneikom i Epikurovom uenju. Utilitarna teorija o moralu,
hedonistiki odreuje ljudsku prirodu. Razlikuje etiki hedonizam : nita nije dobro, osim elje za
uitkom i psiholoki hedonizam : ljudsko ponaanje i djelovanje se pokree samo uivanjem.
Tu dolazi do izraaja Mill-ova teza da ljudi stalno tee srei. Treba imati na umu razlike izmeu
kirenaikog (klasinog) hedonizma i njihovom uenju o zadovoljstvu, srei i interesu pojedinca, nekih
mislilaca 17. i 18. st. I njihovoj raspravi o mogunostima da tovei broj ljudi ostvari interes i postigne
sreu.
Po Muru i jedni i drugi prave naturalistike greke, jer ele definisati dobro, a ono se ne moe
definisati.
Etiki utilitarizam, hedonizam i eudaimonizam, pripadaju sadrajnoj etici, etici dobra.
Utilitaristi primjenjuju kriterijum korisnosti na moralne norme, na bazi ega se moe donositi moralni
sud. Moderni utilitaristi zalau se za ostvarenje korisnosti za veinu. Dok Hobs insistira na tvrdnji da je
najvee i jedino dobro, zadovoljstvo pojedinca, dotle po Benthamu i Millu, ovjek posjeduje vrlinu
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
29/60
E T I K A | 29
WWW.STUDOMAT.BA
ukoliko doprinosi zadovoljstvu to veeg broja ljudi. Mur kae da su pogrijeili jer su htjeli odrediti
dobro po sebi tj. sreu, to je za posljedicu imalo naturalistike greke.
Mur je kritikovao i Mill-a, zato to je ovaj smatrao da je poeljno i prijatno isto, to je Mur smatrao
kardinalnom grekom.
Po hedonistikom shvatanju, ovjek je po prirodi bie, koje eli sreu i uivanje a izbjegava bol i
patnju.
-
Bentham 1748-1832
Izgrauje teoriju korisnosti i na osnovu nje odreuje sutinu moralnosti. Interes i dobit (korisnost)
predstavlja vrhovno naelo njegovog uenja. Rijei dobro, prijatno i korist, su za njega sinonimi.
Po njemu, korisnost je svojstvo svakog predmeta, predmet pospjeuje korisnost ili osjeanje
deavanja tete, bola, zla, onome iji su interesi u pitanju, a ako se radi o zajednici, onda je to srea
zajednic, a ako se radi o pojedincu, onda je to srea pojedinca. Princip korisnosti je nemogue
dokazati, jer je on poetak svih dokaza. To prihvata i Mill.
Da bi objasnio korisnost, Bentham polazi od ljudske prirode; ovjek je bie koje eli da izbjegne bol i
patnju. U tome se slau svi utilitaristi. Po Benthamu se sutina zadovoljstva (sree) sastoji u
djelovanju kojim se postie korist. Korisnost je temelj zadovoljstva i sree.
Benthmovo uenje je uenje o moralnoj raunici (ostvariti sreu i zadovoljstvo za to vei broj ljudi).
- J.S.Mill 1806-1883
I za Mill-a utilitarizam znai zadovoljstvo i odsutnost bola. Dok Bentham insistira samo na
kvantitativnim aspektima zadovoljstva i sree, Mill insistira kako na kvantitativnim, tako i na
kvaliativnim. Korisnost je primarni princip sree. Ona je jedina stvar koja je poeljna kao cilj. Sve su
ostale sredstvo za realizovanje tog cilja. Znai, srea je fundamentalni princip morala. Moralnost
predstavlja skup normi ljudskog ponaanja, ijim bi se ostvarenjem postigla srea u najirem smislu te
rijei.Korisnost involvira ne samo traganje za sreom, ve i izbjegavanje ili ublaavanje nesree.
Moral treba uiniti predmetom rasuivanja i preraunavanja, a ne pukog osjeanja. Mill i njegov uitelj
Bentham, istiu da je cilj moralnosti postizanje interesa (sree). Mill istie da sabiranje i oduzimanje
dobrih i loih posljedica naih postupaka treba da slui kao univerzalni recept za rjeavanje svih
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
30/60
E T I K A | 30
WWW.STUDOMAT.BA
moralnih sporova. Mill stavlja znak jednakosti izmeu sree i zadovoljstva, nesree i nezadovoljstva.
Tu se vidi slinost Mill-ovog i Astiripovog uenja o srei, ali Millovo shvaanje moralnog trai od onoga
koji djeluje da bude strogo nepristrasan, izmeu svoj vlastite sree i sree drugih (nepristrasan
promatra).
Zadatak etike po Millu se sastoji u tome da nam pokae i objasni koje su nae dunosti. Mill razlikuje 3
specifine slobode :
1.
Sloboda savjesti ili apsolutna sloboda miljenja o raznim pitanjima, tu se podrazumijeva i
sloboda usmene i pisane rijei.
2. Sloboda naina i stila ivota predstavlja slobodu da inimo sve ono to za druge ljude
predstavlja ludilo i moralno neispravno, samo da tim inom ne nanosimo nikakvu tetu.
3. Sloboda udruivanja, isto pod uslovom da se ne nanosi teta drugome.
TEMELJN ETIK PIT NJ
Moralna svijest i savjest
Svijest je baza ljudskog ivota, bez nje je ivot nezamisliv. Svijest i savjest se ne mogu izjednaiti jerpojedinac moe imati svijest a savjest ne.
Moralna svijest-savjest je vrhovni kriterijum ovjekovog moralnog prosuivanja i praktikog djelovanja.
Kant je identifikovao svijest i savjest, a Fihte je uspostavio znak jednakosti izm eu svijesti,
samosvijesti i savjesti. To Hegel odbacuje. Fihte je smatrao da moralna svijest koja se odnosi na samu
sebe i da je svaka svijest odreena samo svijeu,izvan samosvijesti nema utemeljivanja svijesti. Ta
svijest koja se odnosi na sebe nije razumska vec moralna svijest. ta jednakost nije logiki opravdana
jer je sposobnost za svjesno postupanje i znanje o sebi jedno, a moralna svijest kojom se diferencira
dobro od zla, sasvim neto drugo. Nosilac svijesti moe biti svaki ovjek,narod, to nije sluaj sa
moralnom sviju ili savjeu.
Moralnom svijeu-savjeu sprovode se moralne norme u djelo, ali moralna svijest -savjest i moralne
norme ne mogu se traiti u postojeim injenicama.
Dok svijest je baza ivota, dotle je moralana savjest reakcija ovjeka na svoje postupke. Ona je glas
naeg JA i ona nas poziva da postanemo ono to smo potenicijalno jesmo,tj. da budemo ljudi i uvari
kako naeg tako i tueg integriteta
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
31/60
E T I K A | 31
WWW.STUDOMAT.BA
U istoriji postojale su 2 vrste miljenja: prvo sa stoicima i Spinozom koje je aps olutizovalo svijest u
odnosu na savjest i drugo koje je suprotno.
ovjek ako nema slobode sprijeen je da djeluje moralno i po savjesti. Po Platonu svijest o ideji dobra
je jednako i moralna svijest. Kod Spinoze je spoznaja o ovjekovom samoodranju isto to i moralna
svijest.
eler istie da se svijest sastoji u zakonitom redanju neposrednih namjera. Fihte istie znaaj
refleksije svijesti o samoj sebi. Odatle je pojam samoosvjeivanja. Drugim rijeima moralna svijest u
svojoj osnovi predstavlja samosvijest.
Polazei od slobode, Fihte svijest proglaava apsolutnim principom. JA kao nosilac svijesti je ono to
djeluje i produkt je djelovanja. On Dekartovu misao mislim,dakle jesam preokree u djelujem , dakle
jesam
Hegel se opire tome istiui da svijestzahtjeva da bude priznata od zbilje i da prizna zbilju. Moralan
ovjek nije onaj koji samo hoe i ini ve onaj koji je svjestan svog djelovanja. Hegel kritikuje Kanta jer
se njegovo uenje o istoj moralnoj svijesti odnosi na zamiljenog i apstraktnog ovjeka koji se ponaa
po zahtjevima uma. Hegel insistira nha razlici izmeu radnje i onoga koji je ini. Sa tog stajalita
kritikuje Sokratovu tezu da znanje opravdava svaku izvrenu radnju, pa i lou.
Postoji neraskidiva veza izmeu moralne svijesti i slobode. Druga je temelj prava : za to se zalae
Kant.
Savjest predstavlja znanje o sebi i znanje o drugima; samosvijest znai svijest o vlastitoj vrijednosti, a
moralna svijest ini vrhovni kriterij moralnog prosuivanja i djelovanja , tj. najoitovaniji obli k ljudskosti.
Imati svijest i samosvijest ne znai imati moralnu svijest. Bitna osobina moralne svijesti lei u
odgovornosti subjekta pred sobom i drugima. Ona mu nalae da se ponaa ljudski, moralno. Savjest
predstavlja skup naela, normi i kriterijuma kao i stavova na temelju kojih ovjek moe ocjenjivati svoje
izvrene i budue ine, kao dobre i loe. Samo linost sa izgraenom moralnom sviju pravi razliku
izmeu moralnog dobra i zla. Moralna svijest-savjest opire se svemu to ugroava ljudsko
dostojanstvo.
KONCEPTI O MORALNOJ SVIJESTI-SAVJESTI
U dokantovskim uenjima prave se greke zato to moralnu svijest identifikuju sa znanjem i prave
greke to moralnu svijest redukuju na svijet uopte. Kantova ista moralna svijest nadilazi sve ono
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
32/60
E T I K A | 32
WWW.STUDOMAT.BA
to jeste pa tako i sadraj empirijskog ivota. Kant polazei od zamiljenog ovjeka preduzima kritiku
svih predhodnih stajalita. Isto tako i Hegel kritikuje Kantovog zamiljenog ovjeka i raspravlja o
moralnoj svijesti kao ontolkom problemu koja priznaje zbilju i trai da bude priznata od zbilje.
Meutim, Kantova ista moralna svijest ne priznaje zbilju i ne trai od nje da bude priznata jer ovjek
djeluje po zapovjestima praktikog uma,tj,moralnog zakona. Po Hegelu moral je utemeljen na
pozitivnim normama propisanim ustavom i zakonom.
EMOCIJE
Emocije zajedno sa svijeu-savjesu i voljom ini subjektivne predpostavke moralnosti.
Jedna grupa mislilaca potpuno odbacuje znaaj emocija u objanjavanju i razumjevanju moralnosti (
antiki mislioci, Spinoza, Kant i Fihte ).
Drugi insistiraju na znaaju emocija u njima vide temelj i izvor moralnosti ( engleski etiari Hjum,
Smit, Hason).
Apsolutni status emocijama daju eler i Hartman. U prvim decenijama prolog vijeka vri se obrat i
emocije dobijaju znaaj apriornog, postaju temelj i izvor moralnosti. eler utemeljuje emocionalnu
etiku u kojoj emocije postaju vrhovno naelo moralnosti. Po eleru emocije su i temelj linosti i zbogtoga ovo uenje predstavlja personalistiku etiku, jer u sredite stavlja linost ili personu.
Za Dekarta, Spinozu i Lajbnica emocije su zanile nii stepen miljenja. Druga faza pogrenog
tumaenja emocija nastupa poslije Kanta gdje se emocije smatraju stepen inteligenicije. Ovo odbacuje
eler koji smatra da se emocionalnost moe uzdii na nivo racionalnosti. Emocionalni doivljaji se ne
razlikuju od racionalnih doivljaja.
Razlika izmeu etiara i naunika lei u tome to naunik ne eli saznati koliko emocije imaju znaaj
na ovjekovo ponaanje i djelovanje. Koristi sredstvo i metode u prikupljanju injenica. Na kraju iznosi
rezultate. Nasuprot tome etiar objanjava i razumije uticaj emocija na ovjekovo moralno
prosuivanje i djelovanje. Etiar insistira na treba da . Cilj naunika je precizno omeen to nije
sluaj kod etiara.
Etike teorije nadmauju nauku jer:
a)
one emocije objanjavaju i razumjevaju ali ne i opisuju
b)
etiar ne definie emocije dok naunik daje definiciju
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
33/60
E T I K A | 33
WWW.STUDOMAT.BA
za razliku od Kanta koji razumu daje ulogu apriornog, dok je ulno i emocionalno aposteriono, eler
izgrauje teoriju o apriornosti emocionalnog ivota.
elerovo uenje se moe pohvaliti jer uzima u obzir i znaaj emocija ali i kuditi jer emocije smatra
jednim izvorom i temeljem moralnosti i vrhovnim principom moralnosti.
Spinoza odbacuje uenje o emocijama i kae ukoliko ovjek bude snadbdjeven razumom moi e
prevladati svoje strasti. Iznad strasti potpuno se moe uzdii jedino filozof. Ova Spinozina misao je
prisutna jo kod stoiara.
Kant kae da ovjek uz pomo saznanja moe pobijediti afekte.
Dekart daje dominaciju apsolutnoj slobodnoj volji koja moe upravljati strastima.
Hjum smatra da se moralnost odreuje osjeanjima. U osnovi njegovog uenja stoji simpatija. Ona je
temelj naeg bia. Zahvaljujui simpatiji ljudi meusobno moralno saobraaju. I Smit se slae sa ovim.
SLOBODNA VOLJA
slobodna volja hoe slobodnu volju- Hegel
Po Hegelu Kantovu teoriju slobodne volje treba odbaciti jer je koncipirana na samovolji. Slobodna
volja treba biti priznata od stvarnosti to je suprotno Kantovom miljenju jer je njen nosila c apstraktan i
zamiljen. Hegel slobodnu volju razumjeva kao jedinstvo teorijskog i praktikog.
Slobodna volja predstavlja manifestovanje volje ovjeka na drugom ovjeku, u smislu potovanja
ljudskog dostojanstva ili u smislu potcjenjivanja ovjekove lionsti. Kant slobodnu volju misli u istom
moralnom smislu.Odgovor o slobodi kao spoznatoj nunosti nude stoiari Spinoza, Hegel i Hartman.
Oni koji smatraju da sloboda znai odsustvo nunosti. Prvi razvija negativno-egzistecionalistiko a
drugi pozitivno-egzistancijalistiko uenje.
Pitanje slobodne volje pokree Aristotel po kome je htjenje upravljeno prema nekom cilju ili svrsi.
Aristotel smatra da svaka radnja mora biti namjerna,tj. izvrena po slobodnoj volji. Slobodna volja se
sastoji po Aristotelu u vrenju pravilne radnje ( euparhije ) kojom se postie krajnji cilj. Tako se
ostvaruje dobro. Ovo prihvata Toma Akvinski koji Aristotelovom uenju daje religijsku osnovu ali
njegovo uenje nije utemeljeno na Bogu kao kod Akvinskog.
Hegel kritikuje Kanta jer je izjednaio slobodu volje i samovolje.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
34/60
E T I K A | 34
WWW.STUDOMAT.BA
Slobodna volja se moe misliti u dvostrukom mislu.
a) egzistencijalistiokm
b)
etikom Kant-koji kae da je sloboda temelj moralnosti.
Nema moralnosti gdje nema mogunosti za moralno djelovanje
Slobodna volja je najdublje jezgro ljudskog bia. To ne podrazumjeva ometanje slobodne volje
drugog, ukoliko ono doprinosi uspostavljanju ljudskog dostojanstva.
Volja nije slobodna ukoliko ovjek negira ljudsko dostojanstvo drugog ovjeka i naroda. U tom sluaju
slobodna volja istupa kao samovolja a to je negacija slobodne volje. Samovolja ne podrazumjeva
nikakvu moralnu odgovornost, njom se ne potuje ljudsko dostojanstvo te je ona tako negacija
slobodne volje.
Slobodna volja je slobodna samo ako djelovanje njenog subjekta predstavlja osnovu ljudskosti i
dostojanstva. Volja je slobodna ako je voena i usmjeravana umom.
Po Hegelu ovjek ima volju samo ako misli.
R ZLIK IZMEU EMPIRISTIKOG I R CION LISTIKOG UENJ O VOLJI
Po Loku volja je mo htjenja. Smatraju besmislenim pitanje da li je slobodna volje ili ne. Oni postavljaju
pitanje da li je ovjek slobodan a ne volja. ovjek ne moe biti slobodan u pogledu htjenja.
Racionalistiko uenje polazi od toga da li je volja slobodna. Postoji jedinstvo izmeu volje i razuma.
openhauer kritikuje ovo i odvaja razum od volje dajui zadnjem prednost ( iracionalistiko,
voluntaristiko ).
Sartre smatra da je sloboda samoodreena. Njegovo polazite je apsolutna slobodna volja.
Za racionaliste volja je slobodna to onaj koji odluuje ne odluuje pod pritiskom nekih faktora.
Nezavisna je jer sama sebi postavlja zakone koji kako kae Kant moraju biti formalni. Temelj ove
univerzalnosti jeste um odnosno miljenje. Budui da se sloboda kae Kant opire svemu datom, ona
tek treba da bude.
Slobodaje po njemu odreena moralnim zakonom pa je stoga determinisana.
Identifikovanje slobodne volje i samovolje predstavlja glavnu odliku Sartreovog miljenja. Na primjeru
njegovog ovjeka koji se osjea slobodnim i u zatvoru okovan najbolje se pokazuje ta identifikacija.
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
35/60
E T I K A | 35
WWW.STUDOMAT.BA
Hegel je upozorio da ako ovjek misli da je slobodan, u smislu njegovog postupanja da ini bilo ta
kad mu se za to ukae prilika, zapravo je ne-slobodan, jer se sloboda stvara i postie putem svoje
stvaralae prakse.
Ono to daje specifinostcijelom njemakom idealizmu jeste u odreenju volje kao umne volje. Volja
je specifian nain miljenja. Nema slobode bez miljenja niti miljenja bez slobode(Hegel) a slobodna
volja predstavlja jedinstvo teorijskog i praktinogduha.
ovjek stvara slobodu ali se mora i samoograniavati da ne bi ugrozio slobodu drugog. Sartreova
sloboda nije proizvod stvaralake prakse nego je zamiljena sloboda(doivljajna).
SLOBODA
sloboda hoe slobodu Hegel
Slobode nema bez ovjeka ali nema ni ljudskosti bez slobode. Sloboda je najvii etiki ideal. Biti
slobodan ne znai negirati slobodu drugog. Ako bi to bio sluaj, sloboda bi prela u samovolju. Po
Kantu, sloboda je sutina moralnostitj. mo djelovanja koja je uslovljena sama sobom.
Moramo razlokovati :
a) Pozitivno znaenje elim da moj ivot, moje djelovanje i moje odluke zavise od mene. Ne
elim da budem sredstvo za provoenje tue volje. elim da budem subjekt a ne objekt i elim
da me pokreu vlastiti ciljevi.
b)
Negativno znaenje ta je podruje koje je ostavljeno subjektu da ini ali bez uplitanja
drugih? Odgovor je dvosmislens jedne strane se ograniava podruje djelovanja a s druge
strane osporava se uplitanje drugog u moje djelovanje. (za ovo se zalau neki predstavnici
empiristike etike)
U sluaju neogranienosti slobode dolo bi do haotinog stanja.
Lok smatra, gdje nema zakona nema ni slobode, a po Benthamu zakoni ne treba da oslobaaju, nego
da ograniavaju slobodno djelovanje ovjeka. Nedopustivo je slobodu shvatiti drugaije nego kao
mogunost da ovjek postane gospodar svoje egzistencije i sudbine. Sloboda znai mogunost
ovjeka da sebe identifikuje u smislu nacionalne, religiozne i politike pripadnosti.
Najuoptenija odreenja prisutna su kod onih mislilaca koji polaze od stava da se sloboda odnosi na
sadraj neega. Ovdje se razlikuju dva tipa slobode :
-
5/20/2018 Etika - Pomocni Materijal Za Pripremu Ispita
36/60
E T I K A | 36
WWW.STUDOMAT.BA
Prvi tip se odnosi na situaciju kada ovjek sebe uini slobodnim za slobodu.
Drugi tip je kada ovjek sebe uini neslobodnim za slobodu.
Primjer za prvi tip predstavlja Aristotelovo uenje o pravilnom djelovanju (euparhiji). Po Aristotelu
slobodan je onaj ovjek koji ivi radi sebe samog.
U antikom miljenju, sloboda se shvaalaprvo kao istina i saznanje o istini (za koju je predstavnik
Sokratova intelektualistika etika) ; i drugo kao spoznata nunost. Po Sokratu ako su na djelu pravilne
predstave, ovjek postupa slobodno i obratno.
Distancirajui se od Sokrata, Aristotel pristupa psiholokom znaenju pojma slobode. On potencira na
tezi da je slobodan samo onaj postupak koji ima svoj izvor u samoj linosti.
Drugo antiko miljenje je stoiko, koje odbacuje mogunost slobodne volje. Spinoza u potpunosti
slijedi stoiki strogi determinizam.
Sloboda povlai za sobom pitanje odgovornosti. Za neslobodu ovjek nee nikome dogovarati a
top related