910.pp povjesni razvoj gradova 2
Post on 19-Jan-2016
85 Views
Preview:
TRANSCRIPT
47
GRADOVI 17. I 18. STOLJEĆA (BAROK) Ono što je renesansa kroz nacrte idealnih
gradova teorijski postavila, barok realizira. Grad
doživljava - u doba baroka - potpunu urbanu
apoteozu.
Ratna tehnika se tokom 16. i 17. stoljeća
usavršavala pa je u tom periodu izgradjeno više
novih utvrdjenih gradova. Sisteme utvrdjenja je u
drugoj polovici 17. stoljeća znatno usavršio
francuski inženjer Sebastien le Prestre Vauban
(1633. - 1707.) - maršal Francuske i inženjer
Luja XIV. Graditelj utvrda, urbanist, vojskovođa.
Karakterizira ga umjetnički senzibilitet i tehnička
perfekcija fortifikacijskoga sustava. Projektirao je
više od 300 tvrđava
NEUF BRISAC
Najpoznatiji gradovi: Sarrelouis (1649.),
Perpignan (sredina 17. st.), Longwy (1680.),
Neuf Brisac/Neu Breisach (1698.)
Karakteristični elementi gradova su: kvadratičan
raster i veliki kvadratičan trg.
Bavljenje problemima idealnih gradova,
njihovom morfologijom i organizacijom imalo je
znatan utjecaj na formiranje barokne koncepcije
grada. Novi oblici u arhitekturi baroka koji
odstupaju od renesansnih svojim bogatstvom i
dekorativnošću detalja i strogošću i
monumentalnošću urbanih ansambla Prema
L.Mumfordu u periodu izmedju 15. i 18. stoljeća
u Evropi se izmijenio oblik i sadržaj društvenog
života koji je niknuo iz nove privrede
merkantilističkog kapitalizma. Srednjovjekovnu
univerzalnost zamjenila je barokna uniformnost,
a apsolutizam crkve zamjenio je apsolutizam
svjetovnog suverena. Može se zaključiti da je u
društvenom smislu barok završetak procesa
dekadanse feudalizma, afirmacija kapitalizma i
apsolutističkih monarhija. Barok je umjetnost
autoriteta i služi svjetovnim i duhovnim
predstavnicima (protureformacija je vratila
utjecaj crkve, a ona sada prihvaća izmijenjenu
sliku svijeta i potiće razvoj znanosti i umjetnosti).
Sakralni element nije više duhovna vertikala
grada – u središte prostorne organizacije
postavlja se dvor kao apoteoza apsolutne
svjetovne vlasti.
Koncentracija ekonomske moći u rukama
vladara dovela je nakon šesnaestog stoljeća do
brzog porasta naročito onih gradova u kojima je
bilo sjedište vladara (prijestolnice). Za relativno
kratko vrijeme London je imao oko 250.000
stanovnika, Napulj 240.000 st., a Pariz je 1637.
g. već imao oko 415.000 st. Potkraj
osamnaestog stoljeća London je prešao 800.000
st. Pariz je imao 670.000 st., a Napulj oko
430.000 st.
Osnovne značajke urbanizma baroka su
- veličanje vladara kroz raskoš arhitekture
dvoraca i perivoja, ali i kroz intervencije unutar
samoga grada.
- afirmiracija specifičnih profesija unutar struke,
kao napr. profesija vrtnog arhitekta.
- renesansnoj odmjerenosti, redu i disciplini,
barok suprotstavlja razuzdanost bujnost i
maštovitost.
- stilske i kompozicijske odlike baroka iskazane
su kroz apsolutnu simetriju, geometričnost,
monumentalnost, centralnu perspektivu
(otvorena vizura, a ne komorna prostornost);
tlocrtna geometrija: krug, trapez, elipsa
48
- unutrašnja i vanjska organizacija prostora se
međusobno nadovezuju i referiraju jedna na
drugu.
- unutrašnja strukture zgrade arhitektura se
usredotočuje na njezinu izvanjsku
manifestaciju, na njezinu pojavu i značenje u
sustavu plana.
- citati, čak i upotreba antičkih elemenata
(originalni egipatski obeliskovi, napr.)
- rekonstrukcije grada kojima se otvaraju guste
zatečene strukture, ruše čitave kvartove i na
njihovom mjestu formiraju nove trgove.
Nastaju spojeni trgovi.
U 17. st počinje masovna upotreba kočija kao
gradskog prijevoznog sredstva. Uređuju se ulice,
Osim toga poboljšava se i komunalna
opremljenost grada (vodoopskrba, odvodnja).
Uređuju se javni parkovi i uvodi voda kao ukras
prostora.
Glavni prostorni elementi baroknog grada su
avenije koje su najčešće radijalno usmjerene
prema završnom elementu trgu, a kasnije u
vrijeme apsolutizma prema dvorcu vladara.
Začetke ove ideje nalazimo u Rimu krajem XVI
stoljeća kada Papa SIXTUS V. gradi široke
ulične poteze (preteče avenija) kojima je
povezao svetišta u Rimu, kako bi olakšao prolaz
hodoćasnicima i procesijskim povorkama.
Avenije dobivaju posebno na značenju u
sedamnaestom stoljeću kada se masovnije
počela upotrebljavati kočija kao gradsko
prometno sredstvo. Avenija je omogućavala
pravolinijsko kretanje a to je bilo značajno i za
održavanje vojnih parada.
Barokni trgovi su za razliku od srednjevjekovnih i
renesansnih manje služili za trgovanje i
okupljanje, a više za prezentaciju moći
aristokracije i crkve.
Glavna karakteristika baroknog trga (a mnogi
takvi su bili projektirani, ali ne i izvedeni u
nacrtima idealnih gradova) jeste aksijalna
simetrična kompozicija. Barokni trg je za razliku
od renesansnog otvoren i vizuelno povezan sa
širim prostorima grada. Završna točka u
vizualnom doživljaju trga je najčešće objekat
reprezentacije moći, aristokratska palača ili
crkva, te spomenik, obelisk ili fontana.
Najznačajniji barokni trgovi izgradjeni su u Rimu
sa tlocrtnim elementima trapeza i ovala.
PIAZZA SAN PIETRO, Rim
Dovršetak barokne zamisli 1930.-ih
- trapezni trg (Piazza Rusticucci);
- ulica u osi kompozicije (Via della Conciliazione)
49
- 1656., glavni autor: Gian Lorenzo Bernini;
- tri kompozicijske cjeline: ovalni trg (Piazza Obliqua),
trapezni trg, pročelje crkve;
- obelisk Kaligule (postavio arh. Carlo Fontana u doba
Siksta V.), dvije fontane
PIAZZA NAVONA, Rim
- Domicijanov stadion, srednjovjekovni trg, barokno
dovršenje trga 1651; stambene zgrade (15.–17. st.);
barokna crkva S. Agnese in Agone (arhitekti: Rinaldi,
Borromini)
Dok je u ranom baroku (16 i početak 17 stoljeća)
u pogledu oblikovanja gradskih prostora bio
dominantan utjecaj Italije, dotle je u kasnom
baroku (17. i 18. stoljeće) predominirao utjecaj
Francuske posebno Pariza.
Obnova Louvrea i uređenje vrtova Tuileries -
najznačajniji su zahvati u renesansi, nakon toga
gradnja Pariza realizira se temeljem planova iz:
1675.,1748.,1793. g.
1675., Francois Bullet i Pierre Blondel – Plan
d’embellissement - prijedlog bulevara na mjestu
gradskih fortifikacija; sklopovi javnih zgrada,
novih ulica i trgova;
PLACE DES VICTORIES, Jules Hardouin-Mansart, projekt
1685.-87., izvedba 1705.,
- prototip kružnih trgova (prvi kružni trg u Parizu);
- radijalni ulaz ulica na trg
U doba Louisa XIV. trasirana ulica Champs
Elysées (spajala Louvre i Versailles)
1748., Pierre Patte – prijedlog novih trgova u
tkivu grada
1755. natječaj za Place de la Louis XV. (Place
de la Concorde)
- projekt 1755., izvedba 1763.; autor: Jacques-Ange
Gabriel
50
- “otvoreni” trg – jedno arhitektonsko pročelje (pogled
prema crkvi La Madeleine);
- izvorni projekt: pravokutni tlocrt s odrezanim uglovima,
motiv jarka (okvir trga), spomenik Louisu XV. i dvije
fontane;
- dvije osi kompozicije:
- Louvre / Jardins de Tuileries / Champs Elysées /
L’Etoile
- Seine / Rue Royal / La Madeleine
- 1793. povjerenstvo umjetnika donosi plan za
poljepšanje Pariza (malo se ostvarilo)
Istaknuti arhitekti francuske kao Le Notre,
Blondel i drugi bili su angažirani na tim
značajnim urbanističkim zahvatima.
Kad je koncem 17 stoljeća izgradjen Versailles
kao tipičan primjer grada, rezidencije
apsolutističkog vladara, to je imalo utjecaja na
izgradnju nekoliko sličnih poduhvata kao što su
Karlsruhe u Njemačkoj, Petrograd (danas
Lenjingrad) u Rusiji i Washington u SAD.
Osnovno obilježje tih gradova rezidencija jesu
simetrična kompozicija tlocrta grada najčešće sa
naglašenim radijalnim ulicama - avenijama
usmjerenim prema palači vladara kao centru
moći tog vremena. Versailles (Versaj) kojeg je
izgradio francuski kralj Louis XIV daleko izvan
Pariza pravi je primjer materijalizacije jednog
vladarskog koncepta apsolutizma. Sve što je
služilo kralju ogromnih je dimenzija dok je sama
struktura grada unutar blokova oivičenih
zrakasto položenim bulevarima skučena.
VERSAILLES, Vaux-le-Vicomte
Primjena perivojnih detalja u oblikovanju gradova:
- zvjezdasti trgovi
- trokrake aleje (Patte d’oie)
- lepezasti trg (Versailles - Place d’Armes, autor: J.H.
Mansart)
U URBANIZMU BAROK KARAKTERIZIRA
RADIKALAN PRISTUP ORGANIZACIJI
GRADA. SPAJANJEM PARCELA I NOVIM
REGULACIJAMA ULIČNE MREŽE, MIJENJA
SE NEKOHERENTNA SREDNJEVJEKOVNA
STRUKTURA. IZGRADNJA GRADA IZLAZI
IZVAN UTVRĐENOG PERIMETRA, A
POJEDINAČNO JE UVIJEK PODREĐENO
GRANDIOZNOJ KONCEPCIJI C J E L I N E.
ITALIJA
Barokni trgovi Rima:
- Piazza San Pietro, Piazza Navona, Piazza di
Spagna, Piazza di Trevi, Piazza del Popolo
Proširenja gradova:
- Torino - antička jezgra grada, planirano širenje
16.-18. st. Trgovi na spoju staroga i novoga
grada.
51
TORINO – PLAN GRADA 16. / 17. ST.
Kraljevski i plemićki dvorci i perivoji
- Stupinigi, Caserta, Monza
KARLSRUHE
Osnovan 1715 god. Ima, u odnosu na
Versailles, još naglašeniju radialnu šemu ulične
mreže koja je na jednak način provedena i u
gradu i u parku. Izgradnja kuća bila je propisana,
a u gradu je bila i izvršena diferencijacija ulica
po stupnju otmjenosti
PETROGRAD
Osnovao ga je ruski car Petar Veliki 1703.
godine kada i postaje prijestolnica Rusije.
Istovremeno s tim počinje i planiranje grada.
- izgradnja tvrđave Petra i Pavla (A, B) na
otočiću, 1703.
- prvi urbanistički plan (nije prihvaćen):
ortogonalna izgradnja na Vasiljevskom otoku
(C), 1717.
- drugi urbanistički plan (nije prihvaćen): grad-
tvrđava ovalnog oblika, autor Pierre Blondel,
1717.
16. ST.
17. ST.
52
PETROGRAD, Pierre Blondel 1717.
Grad dobiva karakterističnu tlocrtnu matricu sa
tri zrakaste avenije usmjerene prema carskom
dvoru za vrijeme vladavine carice Katarine II u
drugoj polovini 18 stoljeća.
1763. natječaj za urbanističko uljepšanje grada
(vrijeme carice Katarine II.)
VELIKA BRITANIJA
- scenografski barokni principi ujedinjeni s
engleskim osjećajem za krajolik i perivojnu
arhitekturu;
- kraljevske rezidencije s perivojem – Hampton
Court začetak vrtnih gradova.
LONDON
1666. godine požar je uništio 13.000 zgrada u
središtu grada
_ prijedlozi za urbanističku rekonstrukciju grada
LONDON – stanje 1610.
LONDON 1666. - Christopher Wren (1632.-1723.) -
ortogonalno-radijalna planimetrija (renesansno-barokna
obilježja)
LONDON John Evelyn - prijedlog obnove grada -
ortogonalno-zvjezdasta planimetrija. Žarišta radijalne
(zvjezdaste) kompozicije su katedrala St. Paul i most na
Temzi.
LONDON - Robert Hooke - prijedlog obnove grada.
Reminiscencija na rimski urbs quadrata
BATH
Tradicija termi od rimskih vremena. Grad se u
18. i 19. stoljeću razvija kao mjesto za zabavu,
53
ladanje i odmor. Prepoznatljiv karakter gradu
daje isprepletanje arhitekture i krajolika –
uvlačenje pastoralnih scena pejzažnoga perivoja
u grad.
BATH - John Wood & Indigo Jones 1782.
1-Queen Square (1729.)
2-King’s Circus (1754.)
3-Royal Crescent (1767.-74.)
4-Lansdown Crescent (1789.-93.)
Autori: John Wood otac (1700.-54.) i John Wood
sin (r. 1727.)
Zmijoliki oblici zgrada prilagođeni obličju terena,
slobodnostojeće zgrade u krajoliku predstavljaju
najavu urbanizma 20. st.
EDINBURGH
1767. natječaj za urbanistički plan sjevernoga
dijela grada. James Craig - autor urbanističkoga
plana
- tri uzdužne ulice (Queen Street, Georges
Street, Princes Street)
- sedam poprečnih ulica;
- longitudinalni perivoj, skverovi;
- vrtovi u unutrašnjosti blokova.
URBANISTIČKI PLAN
ZRAČNI SNIMAK
Urbanističke koncepcije kasnog baroka koje su
bile najizrazitije ispoljene kod rekonstrukcije
Pariza i u izgradnji rezidencije apsolutističkih
vladara imale su odraza na mnoge urbanističke
zahvate u 19 i 20 stoljeću.
4
3 2
1
54
GRADOGRADITELJSTVO 18. STOLJEĆA U HRVATSKOJ Neujednačenost gradograditeljskoga razvitka -
najveća graditeljska djelatnost u sjevernoj
Hrvatskoj
Barok i barokni klasicizam kao stilske odrednice
u umjetnosti
Mali broj stanovnika u gradovima: Dubrovnik -
20.000, Split - 12.000, Zagreb - 7.000, Rijeka -
6.000, Varaždin - 5.000, Karlovac - 3.000.
Razvoj grada je posljedica političkih i društvenih
prilika:
- politička razjedinjenost Hrvatske između:
- Austrijske Monarhije,
- Mletačke Republike,
- Dubrovačke Republike.
- Hrvatska u sklopu:
- Austrijske Monarhije:
- Banske Hrvatske,
- Slavonije i
- Vojne krajine
U doba vladavine Marije Terezije (sredina i
druga polovica 18. st.) - politička, gospodarska i
kulturna obnova Hrvatske nakon 150 godina
turske vlasti u Slavoniji i dva stoljeća ratova s
Turcima.
Tijekom cijelog 18. stoljeća vode se ratovi s
Turskom s ciljem da ih se prisili na daljnje
povlačenje - razlog je to za fortifikacijsko
graditeljstvo u Hrvatskoj tijekom 18. stoljeća
Novi vojni gradovi: Bjelovar, Nova Gradiška
BJELOVAR
1756. početak izgradnje grada (Novi Varaždin),
General Filip Beck;
1772. krajiški grad s posebnim povlasticama;
1871. sjedište Županije Bjelovarsko-križevačke
1874. slobodni kraljevski grad
Prepoznatljiv plan grada: kvadratni tlocrt,
ortogonalni raster (6x6 blokova), velik kvadratni
trg (4 bloka).
Nove vojne tvrđave: Osijek-Tvrđa (1710.-1721.),
Slavonski Brod (1715.-1732.), Stara Gradiška
(1762.), Petrovaradin;
NOVA GRADIŠKA / STARA GRADIŠKA
Barokni preobražaj postojećih gradova:
izgradnja baroknih zgrada u srednjovjekovno-
renesansnom gradskom tkivu: Zagreb, Varaždin,
55
Križevci, Koprivnica, Karlovac, Požega,
Vukovar, Daruvar, Virovitica, Našice, Đakovo
Širenje grada:
- uz glavne prometnice;
- nepravilan raster: Osijek - Gornji grad,
Slavonski Brod, Koprivnica, Daruvar, Križevci,
Petrinja, Čakovec;
- nepravilan gradograditeljski ustroj: Otočac,
Gospić, Ilok-suburbij
Dvorci i ljetnikovci (poticaj za urbani i suburbani
razvitak naselja): Bedekovčina, Gornja Stubica,
Ludbreg, Začretje, Daruvar, Kutjevo, Našice,
Valpovo, Virovitica, Vukovar
Barokna perivojna arhitektura: Maksimir, 1787.,
Valpovo, druga polovica 18. st.
Nositelji preobrazbe gradova:
- 17. st. - crkveni redovi (franjevci, pavlini,
isusovci)
- 18. st. - crkveni i vojni krugovi, feudalci i
građani
Novo urbanističko mjerilo
- veće zgrade (veći horizontalni i vertikalni
gabarit);
- veća širina parcela (građevnih čestica);
- skromni vizualni barokni efekti (usmjeravanje
vizura).
Nove barokne zgrade u gradu (istaknuti položaj):
crkvene zgrade (crkve, samostani), palače:
(biskupske, županijske, plemićke, gradske
vijećnice), javne zgrade (sjemeništa, općinske
zgrade, zgrade zemaljske uprave, plemićki
konvikti), vojne građevine (oružarne, vojarne,
sjedišta zapovjedništva), plemićke palače,
građanske kuće, kanoničke kurije.
GRADOGRADITELJSTVO ISTRE I PRIMORJA
Ugradnja baroknih zgrada, spontani razvitak
gradova u sklopu starijega gradskoga tkiva. Novi
dijelovi naselja se ggrade sukladno baroknoj
zamisli (izvan naslijeđenoga grada): Rovinj,
Poreč, Veli Lošinj, Bakar.
Probijanje i rušenje utvrđenja u lučkim
gradovima: Umag, Rijeka, Kraljevica, Novi, Senj,
Krk, Osor, Cres, Rab, Pag
Stagnacija u izgradnji gradova.
Proširenja naselja uz prilazne putove: Zadar,
Trogir, Imotski, Makarska, Hvar, Vis, Korčula.
Barokne zgrade unutar staroga gradskoga tkiva:
Dubrovnik
Utvrđivanje gradova: Zadar, Šibenik, Split,
Dubrovnik; Knin, Klis.
Ljetnikovci s perivojima: dubrovačko područje
OSIJEK - TVRĐA
Osječka Tvrđa: tvrđavsko naselje – najvrjedniji
spomenik baroknoga gradograditeljstva u
Hrvatskoj.
1687. - Osijek oslobođen od Turaka;
1712.-1719. - gradnja Tvrđe
1719.-1721. - gradnja Krunske utvrde
Autor plana Maksimilijan Eugen grof Gosseau
de Henef
Voditelji radova: feldmaršal Johann Stephan von
Beckers & potpukovnik Friedrich von Heisse;
1923.-26. - rušenje fortifikacijskoga sustava
(Vaubanova shema utvrđenja).
OSIJEK - TVRĐA
56
Barokna preobrazba turskoga grada
Barokni ortogonalni plan – prilagodba
naslijeđenom kasnosrednjovjekovnom turskom
naselju
KASNOSREDNJEVJEKOVNI PLAN GRADA
PLAN BAROKNE PREOBRAZBE
Četiri ulaza u grad: Valpovačka, Vodena, Nova i
Vukovarska vrata
Dvije glavne ulice povezuju nasuprotna vrata,
velik kvadratičan trg u sredini grada: Trg sv.
Trojstva – Hauptplatz/Paradenplatz
- zavjetni pil protiv kuge (kužni pil),
- dvije fontane.
Vojne, crkvene i civilne zgrade u gradu:
- vojarne, spremišta, oružarne;
- franjevački i isusovački samostan, župna
crkva sv. Mihovila;
- stambene zgrade
Važne zgrade na trgu: Glavna straža, Glavno
zapovjedništvo,
- Gradski magistrat.
OSIJEK - TROJNI GRAD
TVRĐA
GORNJI GRAD 1692., 1702. - zasebna općina
DONJI GRAD 1698., 1704. - zasebna općina
1786..- jedinstvena gradska općina
SLAVONSKI BROD – TVRĐAVA
Stara turska tvrđava / civilno naselje / nova
tvrđava
1714. plan inž. Willer-a za novu tvrđavu
1715.-1735. izgradnja nove tvrđave
57
Nova tvrđava izgrađena između stare turske
tvrđave i utvrđenoga civilnoga naselja
Kvadratična tvrđava s 4 ugaona bastiona i
fortifikacijskim sustavom Vaubanovskoga tipa.
VUKOVAR
Jači razvoj od sredine 18. stoljeća nakon
ustrojbe vlastelinstva grofova Eltz (1736.) i
utemeljenja Srijemske županije sa sjedištem u
Vukovaru (1745.)
Dvojni grad:
- srednjovjekovni nepravilan grad na desnoj
obali Vuke naseljen obrtnicima i trgovcima;
- planski osnovan Novi Vukovar (1722.) na
lijevoj obali Vuke naseljen županijskim
činovništvom i vojskom (većina njemačko
stanovništvo).
ZAGREB
Gradec i Kaptol žive u srednjovjekovno-
renesansnim okvirima. Formira se gradsko
podgrađe: Ilica, Harmica, Vlaška
Barokna preobrazba Gradeca: palače u gradu i
na rubu grada.
Barokna preobrazba Kaptola: barokni biskupski
dvor, kanoničke kurije.
RIJEKA
1717. - slobodna luka (odobrio kralj Karlo VI.)
1725.-1728. - Karolinska cesta
1755.-1756. - regulacijski plan (odobrila kraljica
Marija Terezija)
1766.-1785. - regulacijski planovi; “Novi grad” -
ortogonalni predložak - stoljeće prije Zagreba
1773.-1806. - Antun Gnamb (geometar,
urbanist, projektant)
KRALJEVICA
58
Kaštel Zrinskih (17. st.), luka i završna točka
Karolinske ceste (kralj Karlo VI., prva pol. 18.
st.). 1788. - urbanistički plan.
SENJ
Izvozna luka u 18. st. (Trst – austrijska luka;
Rijeka – mađarska luka; Senj – hrvatska luka).
Rušenje gradskoga zida i izgradnja javnih i
stambenih zgrada.
1776.-79. Josefinska cesta Karlovac-Senj (kralj
Josip II.)
DUBROVNIK
Barokna obnova nakon potresa 1667., izgradnja
baroknih građevina u srednjovjekovno-
renesansnom tkivu grada: katedrala Velike
Gospe, sklop isusovačkog kolegija sv. Ignacija,
crkva sv. Vlaha
SPLIT
Fortifikacijska ovojnica oko grada i dvije tvrđave
(Gripe i Bačvice). Fortifikacijski sustav rušen
tijekom 19. i 20. st.
URBANISTIČKA OBILJEŽJA SJEVERNOAMERIČKIH GRADOVA 17. – 19. stoljeće (PRIJE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE – DO 1870-ih GODINA)
URBANA AMERIKA PRIJE INDUSTRIJSKE
REVOLUCIJE
Građanski rat 1861.-65. – razdjelnica u povijesti
sjevernoameričkih gradova, nakon toga nagli
razvoj nakon rata potaknut željeznicom i
industrijalizacijom.
Mladost američkih gradova - u usporedbi s
europskom urbanom tradicijom ilustrira drukčiji
urbani karakter:
- jedva da postoji povijesni urbani prostor
vrijedan pažnje,
- nedostaje arhitektura ulice – samo
Pennsylvania Avenue u Washingtonu je ulica
u europskog karaktera.
Malobrojni gradovi povijesnih slikovitih obilježja:
Ohio, Mississipi, Missouri, Hudson
Prema tlocrtnoj slici gradove dijelimo na:
- spontano nastale gradove
- gradove sa jednoličnim ortogonalnim
sustavom: New York, San Francisco, Los
Angeles, Chicago, Memphis, Illinois;
- gradove sa ortogonalno-dijagonalnim
sustavom: Washington, Philadelphia, Detroit
Prvi doseljenici u Americi slijedili su dva modela
izgradnje grada:
- gradovi po shemi mreže
SAVANAH
- sela s “glavnom ulicom” koja su postala
poznata zahvaljujući vestern filmovima
GRIPE MARJAN
BAČVICE
59
U središtu prvih gradova/naselja bili su
smješteni: crkva, banka, škola, bar i tržnica
Američka kuća zadržala je dvije temeljne
europske tipologije:
- španjolski koral i patio u Latinskoj Americi;
- englesku ladanjsku kuću u sjevernoj Americi.
Razvoj Sjevernoameričkih gradova je značajan
zbog toga što novi gradovi nisu opterećeni
povjesnim nasljeđem, a istovremeno nastaju
pod utjecajem barokno-klasicističkih zahvata
Europe:
- utjecaj Versaillesa;
- utjecaj urbanističkih zahvata u Parizu.
Širenje grada realizira se:
- stvaranjem radničkih predgrađa;
- gradnjom vila uzduž glavnih cesta izvan
grada.
Nagli razvoj nakon građanskog rata, potaknut
željeznicom i industrijalizacijom, pruža
mogućnost oživotvorenja utopijskih industrijskih
gradova.
Koncem 18 stoljeća novo formirane Sjedinjene
Američke Države izgradjuju svoj glavni grad
Washington po uzoru na apsolutističke gradove
osamnaestog stoljeća - u prvom redu Versailles.
Prvi američki predsjednik George Washington.
izabran je 1790.. označio je mjesto koje nije
veće od 10 kvadratnih milja na rijeci Potomac,
gdje se izgradio novi glavni grad koji je trebao
biti gotov u prosincu 1800. Do tada je
Philadelphia bila glavni grad.
Major Pierrre Charles L'Enfant (1754.-1825.)
planirao je novi glavni grad. Rođen je u Parizu i
proveo je djetinjstvo u Versaillesu. Studirao je na
kraljevskoj akademiji slikarstvo i skulpturu.
Emigrirao je u Ameriku 1777. gdje je prvo
vrijeme bio vojni inženjer, a zatim je radio kao
arhitekt. Napisao je predsjedniku Washingtonu
pismo u kojemu je tražio da ga zaposli da
napravi glavni grad. To je bilo prihvaćeno. Svoj
plan je pokazao u kolovozu 1791.
WASHINGTON (1791. g.) - Pierre Charles L'Enfant
- francuska urbana tradicija i kultura (francusko podrijetlo
autora);
- europski urbanizam kasnog 18. stoljeća (klasicizam,
Napoleon I.);
- prijedlozi 2. predsjednika SAD-a Thomasa Jeffersona.
Istaknut položaj u kompoziciji centra grada dobio
je Kapitol tj. zgrada Predstavničkog doma kao
simbolu demokratskog poretka nove države.
Do tog objekta vodi snop radijalnih avenija kao i
do Bijele kuće, rezidencije predsjednika.
- ishodište tlocrta - pravokutni trokut određen
točkama: Capitol, White House, Washington
Memorial;
- stranice trokuta – smjerovi ulične mreže;
60
- Pennsylvania avenue – najvažnija ulica
države: predstavlja odnos zakonodavne i
izvršne vlasti; ulica s drvoredom.
NEW YORK – NASTAJANJE GRADA
- 1624. Nizozemci osnovali grad New
Amsterdam;
- prvih 150 godina grad se razvijao bez plana;
_ izvorno naselje: utvrđeno i smješteno na
južnom dijelu otoka Manhattan;
- 1664. Britanci osvojili grad i nazvali ga New
York.
NEW YORK, 1767
NEW YORK – PLANIRANJE GRADA - 1767. Ratzen plan – prvi planirani trg;
- 1811. početak urbane mreže izduženih
pravokutnika: 12 uzdužnih avenija (avenues) i
155 poprečnih (istok-zapad) ulica (street);
- ekstremno brz razvoj grada u 19. st.
Godine 1869. grad je još uvijek bio na južnoj
polovici Manhattan Islanda i nije postojalo
mostova preko razmjerno uske East River.
Brooklyn Bridge otvoren je 1883. Prva zgrada s
dizalom bila je izgrađena 1873. godine da bi već
1914. bila podignuta zgrada sa 60 katova te
1931. godine Empire State Building sa 102 kata
(110 katova imao je World Trade Center srušen
11. rujna 2001.)
NEW YORK, sredina 19.st.
PHILADELPHIA, PRVI PLAN GRADA
Guverner i vlasnik Pennsylvanie William Penn
tražio je 1681. da se odabere mjesto za novi
grad uz rijeku Delaware – tamo gdje je ona
plovna i duboka i gdje ne poplavljuje zemljište.
Odredio je površinu od 4000 ha. Odabrano
mjesto na razmjerno ravnom terenu bilo je
dovoljno da se izbjegnu poplave, a bilo je
pošumljeno i s dovoljno svježe vode.
1682. utemeljenje grada - William Penn (1644.-
1718.).
1683. prvi plan grada - autori: William Penn i
Thomas Holme.
61
Obilježja prvoga plana grada:
- veličina: 1,6 x 3,2 km
- ulice pod pravim kutom
- 2 glavne ulice (š=30 m)
- središnji trg (površina 4 ha) s javnim
zgradama: gradska vijećnica, državna zgrada,
tržnica, škola;
- 4 manja trga/podcentra (3 ha);
- luka na rijeci Delaware.
Uzor za plan - plan obnove Londona 1666.
(autor Richard Newcourt)
Dogradnja plana: dijagonalne ulice; Fairmount
Park (najveći gradski perivoj u SAD)
1890. gradnja nove gradske vijećnice na
glavnom trgu – početak izgradnje poslovnoga
središta grada na izvorno zamišljenom mjestu.
Spontani razvoj gradskog centra uz luku
Željeznica umanjuje važnost luke i preusmjerava
promet u gradu.
GRADOVI PREDINDUSTRIJSKOG RAZDOBLJA I RAZDOBLJA INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE (18. i 19. stoljeće) PREDINDUSTRIJSKO RAZDOBLJE
Društveno-političke razlike na europskom tlu:
Kontinent Europe – Feudalni apsolutizam
Britansko otočje – Engleska nije ratovala na
svom području (parlamentarna monarhija i
decentralizirana državna vlast)
Hrvatska / jugoistočna Europa – prijetnja od
Turaka. Nakon poraza kod Beča (1683.) i mira u
Sr. Karlovcima (1699.) još se uvijek grade vojne
utvrde (Osiječka Tvrđa 1710-21., Slavonski Brod
1715.-35. Petrovaradin)
Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće dogodio se niz
zbivanja koji su potaknuli razvoj industrijske
proizvodnje:
- prijelaz s manufakturne na veleproizvodnju -
Engleska / Škotska oko 1770.;
- novi materijali, začetak crne metalurgije: 1728.
valjani limovi, 1740. lijevano željezo;
- izum parnog stroja 1768. ( James Watt );
- izum tkalačkog stana;
- Galvani otkriva elektricitet 1780.;
- izum postupka za dobivanje čelika 1784. -
početak razvoja teške industrije;
- prvi automobil na paru 1770. , izum parne
lokomotive i parobroda (prvi komercijalni
parobrod 1800.);
Buržoaska revolucija (Francuska 1789.) - nakon
buržoaske revolucije mijenja se vlasnička slika
gradskog prostora. Zemljište u posjedu plemstva
i crkve postaje narodnim vlasništvom što
omogućuje nove regulacije gradova. Na
pozornicu stupa kapital kao pokretač razvoja.
KRIZA GRADA
FAZA 1
Bespoštedna eksploatacija - kritika naivnog
bunta (ludisti - uništavanje strojeva); socijalna
kritika – socijalisti utopisti – teoretičari
(Engleska, Škotska, Francuska i Njemačka)
62
FAZA 2
Uviđanje da sretan radnik bolje radi.
SLIKA GRADA DO 18. STOLJEĆA
Forma grada se promjenila zbog promjene vojne
doktrine i ratne tehnike. Obrana grada u
klasičnom smislu više nije moguća. Potreba za
bedemima nestaje, pa se oni uklanjaju.
Oslobađa se prostor za izgradnju javnih zdanja,
parkova i novih prometnica.
SLIKA GRADA NAKON 18. STOLJEĆA
Razvoj proizvodnih snaga uvjetovan
prvenstveno izumom i praktičnom primjenom
parnog stroja u ovom je razdoblju ubrzao razvoj
kapitalizma kao novog društvenog sistema iako
se njegovi početci naziru već u 17. stoljeću.
U tom razvoju prednjačile su s jedne strane
evropske zemlje koje su sve jače eksploatirale
kolonijalne posjede kao i Sjedinjene Američke
države koje su kolonizacijom svojih zajedničkih
područja ostvarile mogućnosti za neslućenu
ekspanziju. Razvoj gradova bio je pod
neposrednim utjecajem industrijskog načina
proizvodnje koji se bitno razlikovao od
dotadašnje manifakture, a tražio je mnogo veći
broj radnika nego što ih je u gradovima bilo.
Radna snaga dolazi sa sela u gradove, a
gradovi rastu brže nego ikada ranije i
nepripremljeni za tako nagli rast nisu u stanju
savladati probleme stanovanja i prometa.
PREDINDUSTRIJSKI I POSTINDUSTRIJSKI GRAD
Uvjeti stanovanja u zgusnutim gradskim
aglomeracijama u 19. stoljeću bili su veoma
nepovoljni, jer je velika potražnja praćena
špekulacijom sa građevinskim zemljištem dovela
do toga da su vlasnici zemljišta nastojali ostvariti
maksimalnu rentu na štetu stanara.
Veliki dio stanova izgradjen u to vrijeme za
iznajmljivanje bio je višestruko substandardan.
Korištenje zemljišta preko svake mjere dovelo je
do toga da je većina stanova bila neosunčana i
slabo provjetravana, izgradjivane su i
unutrašnjosti blokova, a sanitarni uredjaji su bili
izuzetno nedostatni.
Općenito se može reći da stanovanje ni
izdaleka nije kvalitetom pratilo razvoj tehnologije
proizvodnje. Kod gradova koji su imali povjesni
kontinuitet razvoja izvan povjesne jezgre,
prostor se izgrađivao kaotično i bez poštivanja
prirodnih karakteristika novog građevinskog
zemljišta.
Friedrich Engels se mnogo bavio proučava njem
uvjeta života radničke klase u gradovima
posebno engleskim i o modernom gradu sredine
19 stoljeća navodi slijedeće:"Suvremeni gradovi
su otpad, oni predstavljaju kaljužu nekad tako
63
bistre rijeke u kojoj se čovjek mogao ogledati.
Očito je da se više ne mogu odstraniti kaljuže i
truloća koje vrve bakterijama; one prodiru kroz
sve i prezentiraju se kao lice nove koncentracije
ljudi. Samo tamo gdje tvornice nisu prodrle u
grad, gdje grad nije sa svih strana njima pritisnut
dobiva se nešto ugodnija slika ...". Engels u
svojim radovima na temu grada i stanovanja
ulazi i u neka suštinska socijalna i ekonomska
pitanja pa se tako i vrlo kritički odnosi i prema
izgradnji posebnih 'novih radničkih naselja oko
industrijskih pogona. Izgradnja posebnih
radničkih naselja u drugoj polovici 19 stoljeća
nastala je kao posljedica želje vlasnika tvornica
da čvršće vežu radnika uz tvornicu uz stanovito
poboljšanje životnih uvjeta jer je postalo
evidentno da odmorniji i zadovoljniji radnik
kvalitetnije radi i povećava dobit vlasnika.
Najviše takvih naselja bilo je izgradjeno u
Engleskoj, a i u industrijskim centrima
Francuske i Njemačke.
Kaotični rast gradova pod utjecajem intenzivne
industrijalizacije pobudio je mnoge znanstvenike
i inženjere da počnu razmišljati o izlazu iz
kriznog stanja u koje su dospjeli skoro svi veliki
gradovi u Evropi. Kritizirajući postojeće stanje
mnogi od njih izradjivali su i prijedloge za
rješavanje nastalih problema u vidu teorija,
planova i projekata.
Mnogi su nastavili tradiciju utopista - socijalista
iz vremena renesanse i baroka. Kritika
socijalista utopista nadovezuju se na teorije
idealnih gradova renesanse i baroka: ali i na J.J.
Roussau-ovu filozofiju prosvjetiteljstva i povratka
prirodi - Saint-Simon, ali socijalista Fridrich
Engels.
Istaknuti predstavnici socijalista-utopista bili su:
CHARLES FOURIER (1772-1837.) – pod
geslom povratak prirodi i vraćanja na selo - dva
projekta:
Ville du Garantisme - u sredini trgovački i
administrativni dio grada, oko njega industrija,
na rubovima poljodjelstvo; važnost pejzaža.
Stanovanje koncentrirano u jednoj velikoj zgradi.
Širina ulica 18 m
Falanstere - naselje (radna zajednica) za 1600
ljudi: palača duga 720 m, trg 400 m. Različite
društvene klase su razdvojene, ali se mogu
miješati. Nekoliko realizacija (Francuska, Alžir,
Nova Kaledonija, Amerika)
JEAN BAPTISTE ANDRÉ GODIN (1817.-1888.)
industrijalac i utopist, sljedbenik Fouriera,
Solutions sociales (Društvena rješenja)
Guise (sjeverna Francuska), 1874.
- idealni grad za radnike zaposlene u njegovoj
tvornici;
- naselje za 1500 stanovnika (nastanjeno do
danas),
- zgrade oko središnjega trga
FAMILISTERE (Francuska)
CLAUDE NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.)
Industrijski grad Salines des Chaux, sa
socijalističkim motivima, 1775. (izgradnja
prekinuta Francuskom revolucijom)
SALINES DES CHAUX
64
ETIENNE CABET (1788.-1856.)
Francuski političar koji je zbog radikalnih ideja
emigrirao u Englesku:
- Voyage en Icarie, 1842.
Ortogonalna shema i blokovi (pokušaj osnivanja
U Texasu, SAD)
IKARIJA
ROBERT OWEN (1771.-1858.)
Prvi industrijalac koji je pridonio rješavanju
problema stanovanja radnika, njegova kritika
grada bila je konstruktivna, bez političke i
ideološke pozadine.
NEW HARMONY /SAD/
- komunistička općina (kolonija)
- kvadratičan tlocrt, u središtu zajednički prostori, uokolo
stanovanje
NEW LANARK /Engleska/
- u krajoliku uz industrijske građevine, naselje za radnike i
njihove obitelji sa zgradama društvenog servisa (škola,
starački dom)
Prema uzorima utopističkih teoretičara
realizirana je nekolicina industrijskih gradova u
Evropi:
- Sir TITUS SALT - industrijski planirani grad
(1851.-60.)
SALTAIRE (Engleska)
- James Silk BUCHINGHAM (Engleska), 1849.
Victoria – grad planiran po uzoru na Owenov
New Harmony, industrijski grad za 10 000
stanovnika.
Kapitalistička, ne socijalistička utopija
(najsiromašniji stanovnici su na periferiji)
VICTORIA
65
- KRUPOVA naselja (sredina 19. st.) - u
Njemačkoj Rurskoj oblasti (metalurgija i teška
industrija) Industrijalac WALDORF (autor
koncepta Rudorf Steiner)
Nagli razvoj industrije postavljao je sasvim nove
zahtjeve na promet čemu dotadašnja prometna
sredstva nisu bila dorasla. Parni stroj je
omogućio razvoj novih prometnih sredstava prije
svega željeznice i parobroda.
- željeznica (prva željeznica izgrađena u
Engleskoj 1825. - 25 km, već 1840 g. duljina
željezničkih pruga u svijetu iznosila je 7.712
km, 1860. g. 107.915 km, a 1870. g. čak
207.000 km.), razvijaju se sustavi javnog
prijevoza unutar grada: omnibusi na konjsku
vuču, podzemna željeznica (1863. London,
prva linija), nadzemna željeznica na
vijaduktima (New York 1871.)
- parobrod, grade se velike luke, gradovi se
međusobno povezuju (planska organizacija
međuprostora).
Željeznica kao prometno sredstvo za transport
ljudi i roba odigrala je značajnu ulogu u
preobražaju - gradova i koliko god je bukom i
dimom unosila negativne elemente u kvalitet
života u gradovima ona je omogućila i proces
decentralizacije stanovanja.
Tako je sredinom 19. stoljeća u najrazvijenijim
gradovima Evrope i Engleske započeo proces
stanovitog pražnjenja gradskih centara a što je
onda omogućilo temeljitu rekonstrukciju tih
centara unošenja većeg broja novih gradskih
sadržaja posebno poslovne namjene i objekata
kulture. Medju gradovima koji su u 19. stoljeću
proveli rekonstrukciju svojih centralnih područja
posebno se ističe Pariz u kome su se te
rekonstrukcije provodile prema zamislima
revolucionarne "Komisije umjetnika" već od
1793. god. Najveći zahvati su izvršeni u doba
Napoleona III. (1808.-1873. „Treće Carstvo“)
prema zamislima G. E. Haussmanna od 1872 g.
Haussmann (1809.-1891.) je bio gradski perfekt
Pariza u vrijeme Napoleona III. (gradonačelnik i
upravitelj policije), a od 1853. g. na čelu
“Komisija umjetnika” (koja od 1793. g.djeluje u
Parizu) inicira veliku rekonstrukciju Pariza. Neke
su ideje ostale neostvarene (npr. osovina Louvre
– Place de la Bastille). Komisija je klasificirala
ulice u 5 kategorija. Planirane ravne i široke
avenije brišu dijelove naslijeđene parcelacije i
režu blokove. Trgovi: Etoille, Pl. De Nation, Pl.
De la Bastille.
Da bi se olakšala realizacija planiranih zahvata
1850. godine donosi se zakon o izvlaštenju
(eksproprijaciji) zemljišta.
Regulacijski plan Pariza, 1853. rekonstrukcija povijesnoga
grada
Razlozi urbane obnove Pariza 1853.-1871. su:
- oblikovati reprezentativne prostore oko javnih
zgrada i palača;
- omogućiti preglednost prostora u slučaju
suzbijanja nemira;
- poboljšati sanitarne prilike rušenjem
siromašnih kvartova;
- izgradnjom širokih ulica omogućiti strujanje
zraka i osunčanje, te kretanje vojske i policije;
- novim prometnicama razriješiti prometno
zagušenje grada – željeznički kolodvor
povezati sa središtima za trgovinu i zabavu;
- stvoriti lijepu prijestolnicu po uzoru na London
(sredina 19. st. – London 600 ha perivoja;
Pariz 80 ha perivoja: Tuileries, Palais Royal,
Luxembourg)
66
1806. prva regulacija trga - 12 smjerova (nove
strategijske i obrambene doktrine - artiljerijska
kontrola nad uličnim demonstracijama i
proleterima)
PARIZ Place de l’Etoile /Charles de Gaule/
Proboj Ulice Foch, stanje prije, za vrijeme i
nakon dovršenog zahvata.
Palača invalida, Trocadero, Marsova polja
RUE DE RIVOLI - Percier i Fontaine
- najznačajniji urbanistički zahvat prve polovice
19. stoljeća;
- ulica uobličuje sjeverno pročelje Jardin des
Tuileries
- pogled iz stambenih zgrada na Jardin des
Tuileries
- jedinstveno oblikovanje pročelja
- utjecaj na Regent’s Park u Londonu
- produžetak ulice u drugoj polovici 19. st.
AVENUE
1) put oivičen drvoredom koji vodi do dvorca,
hrama ili grada
2) široka velegradska ulica s drvoredom s
odlikama prilaza - vodi prema reprezentativnoj
zgradi ili trgu
Izvor avenije u antici: uvijek je bila znak
autoriteta (Egipat - aleja sfingi, Perzija, Rim).
Nema je u srednjem vijeku. Revitalizacija u
renesansnoj i kulminacija u baroknoj perivojnoj
arhitekturi. Važna tema u oblikovanju grada 18. i
19. stoljeća
67
BOULEVARD
- široka gradska ulica namijenjena jakom
prometu, često s drvoredom
Avenue de Champs Elysées
Takve rekonstrukcije koje su provodjene i u
drugim evropskim velegradovima imale su kao
polazište prvenstveno stvaranje reprezentativnih
gradskih prostora, ulica i trgova a u slučaju
Pariza bulevari su imali i funkciju spriječavanja
revolucionarnih akcija radničke klase jer se na
njima zbog velike širine nisu mogle podizati
barikade a i kontrola vojske je bila mnogo
efikasnija. Velika širina bulevara i avenija dobro
je došla gradovima u 20. stoljeću kad se pojavio
automobil kao masovno prometno sredstvo.
Medjutim uvjeti stanovanja su
takvim'rekonstrukcijama bili poboljšani samo u
novo izgradjenim zgradama uz bulevare i
avenije dok su se u unutrašnjosti blokova još i
pogoršali. Sve intenzivnija industrijalizacija s
jedne i potrebe za poslovnim prostorima s druge
strane postavljale su velike zahtjeve na
prometnu mrežu koja je posebno u centralnim
gradskim prostorima postajala sve zagušenija.
Najveći gradovi Evrope 19 stoljeća London i
Pariz bili su posebno suočeni s problemima
gradskog prometa gdje u individualnom prometu
još uvijek dominira kočija. Javni ulični promet se
odvijao omnibusima s konjskom vučom, a
prigradski željeznicom.
Rješenje efikasnijih sredstava javnog prometa
očito se nalazilo u domeni mehaničke šinske
vuče izvan nivoa ulica. London je 1863. god.
izgradio prvu podzemnu željeznicu u plitkom
tunelu sa parnom vučom a 1890. zamjenjuje ju s
električnom vučom u dubokom tunelu. Pariz je
1900. izgradio prvu etapu svoje podzemne
željeznice (metro), a Berlin 1911. g. New York je
problem javnog gradskog prometa u 19. stoljeću
rješavao izgradnjom nadzemne željezničke
mreže na vijaduktima iznad ulica i nižih zgrada -
1871 g.
Svi ovi prometni sistemi izgradjeni u vrijeme bez
automobila ili u početnoj fazi njegove upotrebe
svoju pravu vrijednost u savladavanju transporta
velikog broja ljudi sa jednog na drugi kraj
velegrada pokazali su u 20 stoljeću. Gradovi su
u 19 stoljeću osim s problemima stanovanja i
prometa bili suočeni s velikim problemima
opremanja naslijeđenih gradskih struktura
vodovodnom i kanalizacionom mrežom,
plinovodima kao glavnim energentom za
domaćinstva i rasvjetu te koncem stoljeća i
električnom mrežom. Ulice su bile najpovoljniji
prostor za ugrađivanje svih tih vodova pa je i
stoga ulica i ulična mreža predstavljala
dominantno obilježje urbanističkog oblikovanja
gradskog prostora.
Tako su mnoge rekonstrukcije gradova u 19
stoljeću u stvari vršile zamjenu uskih starih ulica
novim širokim koje su mogle primiti na sebe
povećane zahtjeve prometa i ugradnju
infrastrukture a zapostavljale prostore blokova
medju ulicama.
LONDON
Nemogućnost provedbe - izvlaštenja
(eksproprijacije) gradskoga zemljišta rezultirao
je urbanim oblikom koji izrasta iz oblikovanja
različitih prostora i situacija - izostala
urbanistička zamisao cjeline grada.
68
- urbanistički doprinos - square i gradski perivoj
kao dio stambenih dijelova grada.
Regent’s Park – najvažniji urbanistički zahvat u
19. stoljeću u Londonu.
LONDON - REGENT’S PARK / REGENT STREET 1812.-13.
Autor: John Nash (1752.-1835.), arhitekt
Naručitelj: Princ Regent (kasnije George IV.).
Otvoren građanima: 1838. godine, površina 149
ha.
Nashovi ciljevi:
- osigurati što veći prihod vlasniku zemljišta;
- pridonijeti ljepoti grada;
- pridonijeti zdravlju stanovnika grada.
Portland Place / Regent Street - poveznica
Regent’s Parka i St. James’s Parka.
Perivoj zamišljen kao luksuzni stambeni predjel
grada za bogatu tada još anonimnu klasu (koja
se obogatila industrijom i trgovinom). Planirane
velike stambene zgrade u nizu u obliku kruga,
potkove, polumjeseca i linearnih poteza. Nova
gradska estetika – spoj urbanoga i prirodnoga
(spoj urbanizma, arhitekture i perivojne
arhitekture). Izveden veći dio perivoja i manji dio
planiranih zgrada.
SQUARE - zemljište na kojemu se nalazi
zatvoren vrt/perivoj okružen ulicom - omogućen
kolni prilaz stambenim zgradama. Vrt je
namijenjen stanovnicima okolnih zgrada (only
for kee holders).
- tlocrtni oblik različit: pravokutnik, kvadrat,
trokut, elipsa
- tradicija unošenja "prirode" u gusto gradsko
tkivo 15. st. - Linkoln´s Inn; 17. st. - prvi skver
Covent Garden; 18. st. - skverovi raspršeni u
tlorisnoj slici grada
- urbanističko povezivanje - sustav skverova u
19. stoljeću
BEČ - URBANA PREOBRAZBA 1859.-1885.
U 18. stoljeću grad se neplanirano širi između
glacisa i vanjskih gradskih zidova.
1. glacis
2. palača Liechtenstein
3. palača Belvedere prinza Eugena Savojskoga
4. Prater
5. Schlosshof (Augarten)
6. Schönbrunn
6
4
5 2
3
1
69
Natječaj za uređenje središta grada 1858.-1859.
među 426 radova pobjeđuje arh. C.F.L. Förster.
BEČ - STANJE SREDINOM 19. STOLJEĆA
Prostor glacisa se uređuje sa nizom zgrada od
javnog značaja, gradskih perivoja i perivojnih
trgova, te novim ulicama.
Zgrade od javnoga značaja: vojarna, burza
(Börse), crkva (Votiv Kürche), sveučilište
(Universität), dvorsko kazalište (Burgteater),
gradska vijećnica (Rathaus), parlament, palača
pravde (Justizpalast), muzeji – umjetnosti i
prirodnih znanosti, novi Dvor (Neue Hoffburg),
opera, dom umjetnika (Künstler Haus), kursalon,
dom primj.umjetnosti.
BEČ - STANJE KRAJEM 19. STOLJEĆA
Gradski perivoji, perivojni trgovi: Stadtpark,
Burggarten, Volksgarten, Rathauspark; Maria-
Theresia Platz, Karlsplatz, Rooseveltplatz.
Ulica Ring - kružna ulica s drvoredima na mjestu
gradskih zidina
NEUE HOFFBURG – HELDEN PLATZ
Vrijednost preobrazbe leži u konzervatorskom
urbanizmu koji je povezivao stare i nove dijelove
grada u cjelinu, te originalnost rješenja.
Pristup rješenju je postao uzor za slične
urbanističke zahvate u: Kölnu, Nürnbergu,
Leipzigu, Frankfurtu, Kopenhagenu, Brnu....
MILANO
Urbani razvoj potaknut reformama Marije
Terezije i Josipa II (druga polovica 18. st.) i
Napoleona I. (početak 19. st.). Provedba
izvlaštenja (eksproprijacija) crkvenih posjeda
(reforme Josipa II – ukidanje isusovaca,
inkvizicije i dr.). 1805. Milano je glavni grad
talijanskoga kraljevstva (Napoleon I.). U gradu je
formirana komisija “Commissione di Ornato”
koja djeluje u razdoblju od 1807. - 1814. godine,
s glavnim ciljem - izrada regulacijskoga plana
grada.
Planirana nova mreža ulica se realizira kroz
proširenja i produženja postojećih ulica i
uvođenje ortogonalnih osi u radiocentričnu
urbanu shemu.
Planirana su dva glavna trga - Piazza Duomo
(crkveni centar) i Foro Bonaparte (novi politički i
javni centar) - novi glavni gradski kružni trg s
dvorcem u sredini (Castello Sforza, 14. st.)
autor: arh. Antolini
Vrijednost plana je u uvođenju urbanističkog
70
reda u srednjovjekovno-renesansno tkivo grada.
Četiri desetljeća prije Pariza najava urbanih
rekonstrukcija 19. stoljeća.
U vrijeme kada je nastao urbanistički plan
Milana bio je jedan od najmodernijih u Europi.
Plan nije ostvaren zbog pada Napoleona I.
Plan je bio polazište za planove iz 1859. i 1884.
(autor Cesare Berut)
MILANO – REGULACIJSKI PLAN 1807.
Piazza DUOMO 1861.–70. autor: arh. Mengoni. Sjeverno od
otvorenog trga ispred katedrale formiran je veliki natkriveni
pasaž sa nizom trgovačkih i uslužnih sasdržaja.
BARCELONA
Autor plana: Ildefonso Cerdá, 1859.
Karakteristike predloženog rješenja su:
- shema urbs quadrata omogućuje beskrajno
širenje, a dijagonalne ulice omogućuju brzo
dolaženje do središta.
- povijesna jezgra nedirnuta – “novi” grad
izravno se naslanja na “stari” grad.
- američki predložak grada.
- plan nije u potpunosti ostvaren, ali je odredio
kasniji razvoj;
- plan je predviđao preveliki demografski i
gospodarski razvoj, nudio je rješenje za višu
razinu urbane evolucije; u to vrijeme teško bi
ga ostvario bilo koji europski grad;
- urbana mreža + autonomni sustav četvrti i
rezidencijalnih jezgri;
- neodrživost plana tamo gdje je pretpostavljao
nisku gustoću;
- provedivost plana tamo gdje je omogućio
masovnu izgradnju gradskih blokova sukladno
ciljevima građevne spekulacije;
- kvadratni blok s odrezanim uglovima -
osnovna urbanistička jednica novoga grada
71
- ulični drvoredi platana - nadomjestak za
izostale javne perivoje na planu novoga grada.
BARCELONA – ZRAČNI SNIMAK STAROG I NOVOG
DIJELA GRADA
Kritičari i teoretičari urbanizma 19. stoljeća
utemelji!i su suvremenu urbanističku znanost
posebno stoga što su u svojim radovima
uočavali kompleksnost problema budućeg
razvoja gradova. Problemi više nisu bili
razmatrani isključivo s graditeljsko-inženjerskog
stajališta pa je faktor čovjek i prirodna okolina u
tim radovima dobio jednakovrijedni tretman.
Jedna od najsnažnijih ličnosti urbanističke teorije
19. stoljeća svakako je bio bečki arhitekt Camillo
Sitte koji svojom knjigom pod naslovom
"Izgradnja gradova prema umjetničkim
načelima" (Der Stadtebau nach seinen
kiinsterischen Grund-satzen) izvršio veliki utjecaj
na shvaćanje oblikovanja gradskih prostora i
pridobio brojne sljedbenike. On je na temelju
humanističkog opredjeljenja, da čovjeku treba
osigurati umjetnički oblikovan gradski prostor,
ponovno otkrio vrijednost trgova i ulica
renesanse i baroka pa čak i antičkih trgova.
Sitte je kritizirajući nehumane koncepte
urbanizma 19. stoljeća bio i jedan od gorljivih
boraca za dominaciju pješačkog prometa i ako u
njegovo doba još nije bilo automobila na
gradskim ulicama.
Medju urbanistima teoretičarima istakli su se
originalnim i angažiranim idejama Soria y Mata,
Tony Garnier. Reinhardt Baumeister. T.Fritsch i
drugi. Eugen Fassbender je prvi postavio
koncept razvoja grada opasanog i prožetog
sistemima širokih zelenih pojaseva sa sportskim
i rekreativnim sadržajima. Fassbender je kao
jedan od prvih urbanista predlagao zoniranje
grada prema funkcijama, a znatno je pridonio i
razvoju urbanističkog zakonodavstva.
TONY GARNIER – LA CITE INDUSTRIELLE 1899. – 1904.
ARTHURO SORIA Y MATA – 1882.
Jedan od najznačajnijih teoretičara urbanizma
19 stoljeća svakako je engleski urbanista
Ebeneser Howard. Njegova knjiga koja je pod
naslovom "Garden Cities of Tomorrow" (vrtni
gradovi sutrašnjice) izašla 1898. g. otvorila je
novo poglavlje u razvoju gradova posebno u
Engleskoj i SAD. Kao reakciju na zagušeni
velegrad sa sirotinjskim četvrtima, zagadjenjem i
dugim putovanjem na posa i sa posla Howard
72
predlaže osnivanje organskog oblika grada sa
ograničenim brojem stanovnika i gustoćom
naseljenosti.
Howardov vrtni grad predstavlja u osnovnoj ideji
simbiozu svih pozitivnih kvaliteta življenja na
selu i u gradu. Stoga vrtni grad u osnovi nije
grad sa vrtovima već grad u vrtu, grad prožet
zelenilom.
Za razliku od kasnije razvijanih i donekle
deformiranih pojmova o vrtnim gradovima
Howardov vrtni grad je kompletni grad. To je
centralno naselje sa upravom, zanatstvom,
industrijom i drugim gradskim sadržajima.
Howardov koncept grada ima 250.000
stanovnika a raščlanjen je na centralni grad sa
58.000 stanovnika i šest vrtnih gradova sa po
32.000 stanovnika sa ukupnom površinom od
cea 14.400 ha.
Howard nije bio po profesiji urbanista ni arhitekt
ili graditelj, bio je parlamentarni stenograf. Pa
ipak njegove su ideje bile znatno ispred
vremena u kojem su nastale a nastale su
dijelom i pod utjecajem socijalista utopista.
Možda je baš ta neopterećenost inženjerskim
znanjem omogućila Howardu vizionarska
predvidjanja i koncipiranja novih gradskih
struktura. On je prvi tražio da se u rješavanju
planske organizacije grada angažira
interdisciplinarni tim stručnjaka, a ta je ideja
svoju punu afirmaciju doživjela tek u drugoj
polovici dvadesetog stoljeća.
Kao reakciju na zagadjenost atmosfere u
velegradovima Howard predviđa da industrija u
vrtnom gradu koristi električnu energiju i to u
vrijeme kad je sva svjetska industrija koristila
ugljen kao pogonsku energiju.
U svojim idejama Howard prelazi granice grada i
izradjuje prijedloge za organizaciju šireg
vangradskog poljoprivrednog prostora u koji
smješta objekte čiji karakter ne uvjetuje lokaciju
u gradu (dom za slijepe i gluhe, industrijska
škola, poljoprivredna škola).
Howard je tako ostvario puteve za nove pristupe
problemima planskog razvoja gradova i
uredjenja prostora i u neku ruku postao preteča
djelatnosti prostornog planiranja našeg
vremena.
Howard se nakon objavljivanja svoje knjige o
vrtnim gradovima aktivno uključio u propagiranje
svojih ideja tako da je već 1899. g. osnovano
društvo "Garden City Association" koje počinje
izdavati časopis "Garden Cities and Town
Planning".
73
OBILJEŽJA GRADOGRADITELJSTVA 19. STOLJEĆA
- Urbanizam prethodi arhitekturi. Do 19. st.
arhitektura je prethodila urbanizmu
- Ishodište modernoga urbanizma je 19. stoljeće
kada započinje prijelaz iz klasičnog u moderni
urbanizam.
- Planimetrijski predložak je ortogonalni i
radijalni – nastavak baroka.
- Novo mjerilo grada je preveliko u odnosu na
srednjovjekovno - renesansno mjerilo.
- Nove namjene u gradu - industrija, promet,
javni servisi, komunalna infrastruktura.
- Tehnički aspekt prevladava nad estetskim,
urbana estetika podređuje se urbanoj tehnici.
ULICA BUDUĆNOSTI
- Razlikuje se urbanizam prve i druge polovice
19. stoljeća. Urbanizam prve polovice 19. st. je
nastavak urbanizma 18. st., a urbanizam
druge polovice 19. st. je najava i početak
modernog urbanizma (plan Pariza – početak
modernog urbanizma).
- Odnos prema naslijeđenom gradu
Pariz i Beč nude dva različita urbanistička
predloška obnove grada
- pariški predložak - zapadna i južna Europa
(Napulj, Madrid …), Amerika.
- bečki predložak - srednja i sjeverna Europa
(Köln, Nürnberg, Leipzig, Frankfurt,
Kopenhagen ...)
- Javna perivojna arhitektura grada je važan dio
urbanističke kompozicije.
- Pariz (klasicistički javni perivoji, Bulonjska i
Vensanska šuma);
- London (javni gradski perivoji i skverovi);
- američki gradovi (sustav javnih gradskih
perivoja)
Posljedice industrijske revolucije na razvoj grada
i prostor
U gradovima nedostaje prostora za razvitak
industrije,pa se ona seli izvan grada, nastaju
industrijski gradovi koji angažiraju seosko
stanovništvo - deagrarizacija društva i nagla
urbanizacija.
Populacijski bum i pražnjenje sela dovodi do
nekontroliranog rasta gradova, širenja u prostor i
početka uništenja prirodnog okoliša → socijalno
raslojavanje, otuđenje, opće siromaštvo i
špekulacije građevinskim zemljištem → velika
gustoća stanovanja u kvartovima s gustom
blokovskom izgradnom (loši higijenski uvjeti).
BLOKOVSKA IZGRADNJA VELIKE GUSTOĆE
74
GRADOGRADITELJSTVO 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ (19. stoljeće: 1790.-1918.)
1805.-1815. - Ilirske provincije, Napoleon I.
Bonaparte;
1815. - Ilirske provincije pripadaju Austriji
OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U PRVOJ POLOVICI 19. ST. POLAGANI RAZVITAK GRADOVA
Do 1860.-tih godina
- rušenje gradskih fortifikacija (zidova i grabišta)
- nekvalitetna i spontana izgradnja
- širenje duž prilaznih putova
KARLOVAC
OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U DRUGOJ POLOVICI 19. ST. Jači razvitak gradova nakon 1860.-ih godina
Urbanistički planovi proširenja gradova: Sisak,
Rijeka, Zagreb
Vojne utvrde Austro-Ugarske Monarhije: Pula,
Vis, Prevlaka
Nakon 1860.-ih godina širenje gradova na
osnovi pravilnog i nepravilnog rastera ulica
Najznačajnije ostvarenje: Zagreb-Donji grad
GRADOGRADITELJSTVO U DALMACIJI
Nema znatnijega razvoja gradova zato što nema
željeznice, Trst i Rijeka preuzeli uloge glavnih
luka, a do 1878. zaleđe Dalmacije i Bosna pod
turskom vlašću.
Razvoj Zadra (glavni grad Dalmacije) i skroman
razvoj Šibenika i Splita sveo se na:
- ugradnja zgrada u starim dijelovima grada;
- proširenja izgradnje uz prilazne ceste gradu;
- rušenje fortifikacija i nasipavanje obala.
Rijeka - trgovačka luka, gospodarsko središte,
završetak željezničke pruge i Luizijanske ceste.
Pula - ratna luka.
Senj - luka i završetak Jozefinske ceste.
Turistički razvoj gradova: Opatija, Lovran,
Volosko, Crikvenica, Lošinj, Rab.
RAZVOJ GRADA ZAGREBA 1850. jedinstveni grad - početak suvremenoga
Zagreba
Prva polovica 19. st. - spontani urbanistički
razvitak
Spontano širenje oko Harmice i duž prilaznih
putova gradu (Ilica, Frankopanska, Petrinjska,
Vlaška). Izgradnja grada nije planska i nije
urbanistički kontrolirana.
ZAGREB 1825.
Urbanistički-arhitektonski neujednačen i u
značajnoj mjeri ruralni izgled Gradeca:
- pretežito prizemnice i jednokatnice, pretežito
drvene kuće, konjušnice u dvorištima,
nepopločene ulice bez pločnika;
75
- vrtovi i vinogradi na padinama.
Uobličenje trgova Gradeca:
- Markov trg (izgradnja Banskih dvora,
kazališta/danas Starogradska vijećnica,
županijske zgrade/danas Sabor);
- Kipni/Ilirski trg.
ŠETALIŠTA/PROMENADE
- Južna promenada (Strossmayerovo šetalište)
- Sjeverna promenada (Vrazovo šetalište)
BISKUPSKI PERIVOJI
- Biskupski vrt u Vlaškoj, Ribnjak, Maksimir
MAKSIMIR
- europska vrijednost: najvrjedniji povijesni perivoj u
Hrvatskoj
- rano pojavljivanje: među prvima javnima perivojima u
Europi
- 1787. barokni Maksimir, 1843. romantičarski Maksimir
- velika površina: 400 hektara (polovica Bulonjske šume u
Parizu)
- umjetnička vrijednost: autori – vrsni austrijski umjetnici
PRIVATNI PERIVOJI
- Nova Ves, Jurjevska, Mlinarska, Radićeva…
Druga polovica 19. st. - planski urbanistički
razvitak
ZAGREB, 1864. - Poticaj za izgradnju:
- 1852. nove kuće oslobođene od plaćanja
poreza tijekom 10 godina;
- 1852. gradopoljepšavajuće Povjerenstvo
(dolazak kralja F. Josipa);
- 1862. željeznica;
- povećanje broja stanovnika (1869. oko 20.000
stanovnika)
- gradsko groblje Mirogoj, 1876.
RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1857. -
POSTAVLJENI TEMELJI IZGLEDA ZAGREBA
DRUGE POLOVICE 19. ST.
- trgovi: pravilni;
- ulice: pod pravim kutom, razmak 76-95 m,
najmanja širina 13,30 m;
- građevna crta: jednaka uličnoj (regulacijskoj)
crti;
- zgrade: jedna do druge bez međuprostora,
visina najmanje 1 kat;
- dvorište: dovoljno veliko (svjetlo, zrak, zaštita
od požara);
- nogostup: obveza vlasnika ispred zgrade;
- građevna dozvola: valjanost tri godine;
- najava regulacijskoga plana grada.
PRVA REGULATORNA OSNOVA ZAGREBA,
1864./1865.
Prvi urbanistički plan Zagreba - nije očuvan.
76
Cilj: dotjerati starije i skladno nadovezati nove
dijelove grada;
- pravilan raster ulica;
- Dvorski građevni ured u Beču odobrio Plan
“pod uvjetom štovanja prava trećieh”.
DRUGA REGULATORNA OSNOVA ZAGREBA,
1887./1888./1889.
Milan Lenuci - glavni gradski inženjer/urbanist
Prepoznatljivo obilježje plana: Lenucijeva/Zelena
potkova - prvi puta urisana na planu grada,
dosljedno proveden pravilan raster ulica; širenje
grada u smjeru istok-zapad. Zrinjevac i
Akademički/Strossmayerov trg - već oblikovani u
vrijeme izrade Plana. Postupni nastanak
perivojnih trgova i izgradnje duž „Potkove“ –
historicistička arhitektonska i perivojna obilježja.
LENUCIJEVA/ZELENA POTKOVA - zbirno ime za slijed od
osam perivojnih trgova – perivojski okvir. Izvorno graditeljsko
ostvarenje; cjelovito djelo kulture 19. stoljeća, prepoznatljiv
dio povijesne urbanističke cjeline Donji grad.
Zamisao perivojskog okvira Donjega grada prvi
puta se predstavlja:
- 1881. u spisu Gradskoga poglavarstva,
- 1882. u položajnom nacrtu središta grada,
- 1887. u Regulatornoj osnovi Zagreba.
Skupno umjetničko djelo /Gesamtkunstwerk/ –
plod htijenja nekoliko naraštaja s ciljem
uobličenja reprezentativnoga društvenoga
prostora.
Dvije vizije sadržaja i funkcije perivojskoga
okvira (od pojave ideje do njene provedbe):
- gradski perivoj /Stadtgarten/ – novi element
gradogradnje 19. st.;
- perivojni trgovi s nacionalnim institucijama –
simbol Zagreba kao nacionalne metropole.
RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1887.
- nadopuna Reda građenja iz 1857.
- grad podijeljen u tri razdjela (zone) za koje se
propisuju uvjeti:
RAZDJEL 2
- između željezničke pruge i rijeke Save
- mogućnost gradnje prizemnih zgrada;
mogućnost izgradnje “čiste“ industrije
(“nečista“ industrija moguća u krajnjem
istočnom dijelu, ciglane su morale biti 1000 m
od željezničke pruge).
RED GRAĐENJA ZA ZAGREB, 1894.
DETALJ NACRTA ZAGREBA, 1898.
Propisi za izgradnju u središtu grada:
- najmanje dvokatna visina zgrada;
77
- izjednačavanje visina zgrada kako bi se
spriječio pogled na zabate;
- određivanje visine prema širini ulice.
RIJEKA
1776.-1918. - mađarska luka – utjecaj na
urbanistički razvoj i uređenje grada;
18. stoljeće - započeta ortogonalna urbana
matrica (južno od srednjovjekovnoga grada);
1841. - početak planskoga nasipavanja obale
(južno od srednjovjekovnoga grada);
1859. - građevni pravilnik;
1873. - željeznička pruga;
1873. - natječaj za regulacijski plan
(bezuspješan zbog loših geodetskih podloga);
1904. (1909.) - prvi regulacijski plan (izrađen
1904., odobren 1909.);
- stvaranje Sušaka početkom 20. stoljeća.
ZADAR
Najjači razvoj od gradova u Dalmaciji tijekom 19.
st. (političko središte Dalmacije).
NACRT GRADA (1899.)
Izgradnja unutar povijesnoga grada:
- rušenje gradskoga zida;
- nasipavanje obale;
- ugradnja pojedinačnih zgrada.
Širenje grada izvan povijesnih granica dva
predgrađa: - Ravnice/Spianata i
- Voštarnice/Ceraria
Javna perivojna arhitektura grada:
- botanički vrt (1809.)
- prvi javni perivoj na bastionu Grimani
(Weldenov perivoj, 1829.)
- obalno šetalište s drvoredom crnike (1868.)
- najveći zadarski perivoj (Blažekovićev perivoj /
Park V. Nazora, 1890.)
SPLIT
Spontano širenje uokolo antičko-
srednjovjekovne jezgre: naselja Veli Varoš,
Lučac, Manuš i Dobri (prvi urbanistički plan
1914.). Tek u doba francuske vlasti (maršal
Marmont, početak 19. st.) planski zahvati:
- rušenje renesansno-baroknih fortifikacija
- perivoji na mjestu fortifikacija: perivoj na
mjestu zapadnoga revelina (danas
Prokurative) i perivoj na Manušu između
revelina Cornaro i Contarini (danas
Gjardin/Strossmayerov perivoj)
Gradsko groblje na poluotoku Sustipanu
(otvoreno 1826.)
Urbanističko-arhitektonski zahvati krajem 19. st.
- zgrada lučke kapetanije;
- palača Bajamonti - dio;
- Prokurativa – kazalište;
- gradska obala.
DUBROVNIK
Dolaskom francuske vojske (1808.) Dubrovnik
gubi državnu samostalnost, a nakon pada
Napoleona I. ulazi u sastav Dalmacije i postaje
grad na periferiji Austrijske Monarhije.
Širenje grada zapadno od Staroga grada uz
ceste koje izlaze iz gradskih vrata od Pila
1807.
78
KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA
BEČ – OTTO WAGNER (oko 1910.)
CAMBERA – GRIFIN (1913.) - plan za novu australsku
prijestolnicu.
Kraj 19 stoljeća karakterizira ulazak inženjerstva
u oblast graditeljstva: čelik, beton i armirani
beton preuzimaju primat u savladavanju sve
većih prostornih zahtijeva suvremene
arhitekture.
Nove konstrukcije pospješuju i razvoj
infrastrukturnih sustava.
Socijalna komponenta grada postaje značajna.
CHICAGO – ETNIČKA KARTA GRADA
AJO (SAD) – ETNIČKO SOCIJALNI ZONING U
URBANISTIČKOM PLANU
Traga se za oblicima podizanja općeg standarda
i povećanja kvalitete života i u rubnim
stambenim zonama grada, a ne više samo u
reprezentativnim zonama gradskih centara. Higijena života postaje premisom u planiranju.
Zdravo stanovanje, osunčanje, prozračivanje, ali
i socijalno zdravlje (koje uvodi struku sociologa u
integralne aspekte planiranja).
Stručna urbanistička domena nije više samo u
službi vladajuće klase nego postaje profesijom u
službi općeg dobra.
79
KONCEPCIJE RAZVOJA GRADOVA
Novo doba glorificira produkte industrijske ere i
radikalno prezire egocentrični ekskluzivizam
nove buržoazije iskazane kroz art nouveau i
secesiju.
G. Rietveld – kuća Schroeder, Utrecht 1924.
Vizionarska arhitektura je istovremeno i manifest
novom dobu, ali i upozorenje.
Antonio Sant’Elia - Città Nuova, 1914.
GRADOVI 20. STOLJEĆA
Gradovi se u 20 stoljeću razvijaju u kontinuitetu
na 19. stoljeće, a u ovisnosti o stupnju
industrijalizacije pojedine zemlje koja onda
dovodi i do urbanizacije i značajnih promjena
društvenih odnosa. Može se generalno reći da je
prva polovica 20 stoljeća karakteristična po
intenzivnom rastu gradova u razvijenim
zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, dok se u
drugoj polovici težište rasta seli u zemlje u
razvoju prvenstveno u Latinskoj Americi i Aziji, a
u najnovije vrijeme i Africi i Kini. To je dovelo do
toga da krajem 20. stoIjeća najveći gradovi po
broju stanovnika više nisu samo gradovi
Sjeverne Amerike i Evrope već su ih dostigli i
prestigli gradovi zemalja tzv. trećeg svijeta.
I dok gradovi zemalja u razvoju rastu kaotično ali
zgusnuto uz neke iznimke glavnih gradova
bivših kolonija, dotle se u razvoju gradova
razvijenih zemalja sve više ispoljavala
tendencija disperzije stanovanja u prigradska
područja. Tako su ideje o vrtnim gradovima koje
su kao reakcija na zagušenost gradova nastale
koncem 19. stoljeća u Engleskoj realizirane u
20. stoljeću u veoma velikom broju novih
gradova posebno u Engleskoj.
LETCHWORTH (1904.) - SHEMA
80
DETALJ PLANA
ZRAČNI SNIMAK
Hampstead (1909.)
Welwyn (1919.)
WELWYN (1919.) - SHEMA
DETALJ PLANA
WELWYN – DETALJI „KLOZ“-A
Cité – Jardan de Drancy (Francuska - 1912.)
Redburn (USA, New Jersey - 1928.)
Gartenstadt Staaken (Berlin - 1914./17.)
Cumbernold, kod Glasgowa, Harlow kod
Londona, Farsta kod Stockholma, i drugi.
Realizacijom Howardove sheme sistema
satelitnih gradova započinje u razvijenom svijetu
SHEMA HIJERARHIZIRANE STRUKTURE GRADA - 1
81
period radikalnog odvajanja stanovanja od
ostalih gradskih funkcija pa se pojavljuje i
termin gradova ili naselja "spavaonica".
ALTERNATIVNI MODELI PROSTORNOG RAZVOJA
GRADA WASHINGTONA
Za 20. stoljeće karakteristična je i teoretska
šema tzv. linearnog ili trakastog grada. Iako je
prvu teoretsku šemu linearnog grada postavio
još u 19. stoljeću španjolac Arturo Soria y Mata
koja je dijelom i realizirana, suvremena teorija
ARTURO SORIA Y MATA 1889. LINEARNI GRAD
linearnih gradova razvila se u SSSR-u poslije
Oktobarske revolucije (Miljutin oko 1920) kada u
toj zemlji započinje period intenzivne
industrijalizacije.
MILJUTIN (OKO 1920.) – PLAN ZA STALJINGRAD
L. Sert - udvostručuje poteze stanovanja
stvarajući središnju centralnu zonu kao linearni
sustav, a cjelinu linearnog sustava dijeli u manje
čelije između kojih klinovi zelenila iz prirodnog
okoliša prodiru do centralnog pojasa.
L. Hilberheimer – (Njemački arhitekt) po uzoru
na Ruske avangardiste razvija slične linearne
koncepte.
Osnovna prednost koncepta linearnog grada
sastojala se u tome što se on mogao etapno
realizirati s time da se i infrastruktura gradi
etapno što kod nekih drugih sistema nije uvijek
bilo moguće.
Druga prednost se sastojala u blizini zelenih i
rekreativnih površina stambenim zonama. Veliki
nedostatak linearnih gradova jeste pomanjkanje
fizionomije grada (urbaniteta), nemogućnost
formiranja zajedničkog gradskog centra i
stvaranja socijalnih kontakata stanovništva. Ova
ideja je kasnije napuštena, no ipak su neki
gradovi realizirani po šemama linearnih
gradova.
Kritika linearnog grada - nedostatak gradske
fizionomije, urbaniteta i prostora socijalnih
kontakata. U ovakve se linearne sisteme teško
mogu uklopiti glavni centri.
Još jedna karakteristika gradova razvijene
industrijske civilizacije jeste i odredjena
82
specijalizacija gradova kao što su "industrijski
grad", "turistički grad", univerzitetski grad",
"administrativni grad" i si. To su gradovi sa
predominacijom jedne funkcije i ako i u njima
ima pored stanovanja i drugih sadržaja.
Bilo bi pogrešno tvrditi da takvi specijalizirani
gradovi nisu postojali i u prošlim epohama
razvoja (Theba, Olimpija, Delfi), ali su ovi
suvremeni znatno veći, brojniji i specifičniji. U
urbanističkoj teoriji postoje danas podijeljena
mišljenja o svrsishodnosti postojanja takvih
gradova, ali predominira stav da u tim
gradovima nema dovoljno obilježja višeslojnosti
gradskog života što ima odraza kako na
socijalnu, tako i oblikovnu fizionomiju grada.
U urbanističkoj teoriji, a dijelom i u planerskoj
praksi koncem dvadesetih i početkom tridesetih
godina dvadesetog stoljeća postao je
dominantan princip podjele grada na osnovne
funkcije - funkcionalno zoniranje grada.
TONY GARNIER – LA CITE INDUSTRIELLE (1899. / 1904.)
Prvi integralni prijedlog funkcionalnog zoniranja grada, koji
uvažava zahtjeve ugodnog života i rada – osunčanje,
orjentaciju u odnosu na strane svijeta i ružu vjetrova,
funkcionalno prometno povezivanje svih dijelova grada u
cjelinu.......
Taj princip je istina bio takodjer prisutan i ranije
u konceptima Soria y Mate, Tony Garnier-a i
drugih, ali je svoj definitivni oblik dobio u
forirulacijama tzv. Atenske povelje koju je
medjunarodna organizacija arhitekata – CIAM
donijela na svom kongresu u Ateni 1933. g.
CIAM - Centre Internationaux d’architecture
Moderne, osnovan je 1928. u Švicarskoj,
funkcionirao je kao internacionalni institut koji,
organizacijom seminara inicira i utječe na razvoj
urbanističke misli na teorijskom i praktičnom
planu.
Iako je Atenska povelja objavljena tek 1941., a
zbog ratnih prilika u Evropi postala poznata široj
javnosti tek poslije II Svjetskog rata, ipak je ona,
kroz to što je nastala u krugu tada vodećih
svjetskih arhitekata i urbanista, imala znatnog
utjecaja na koncepcije planiranja i razvoja
gradova tridesetih i četrdesetih godina.
Atenska povelja proklamira pet osnovnih sadržajnih aspekata života u gradskom prostoru: stanovanje, rad, trgovanje, slobodno vrijeme, promet – polazišta modernog, funkcionalnog zoniranja. Hrvatski arhitekti članovi radne skupine koja je
izradila odluku.
Walter Gropius - Njemački arhitekt (1883.-
1969.), osnivač Bauhausa (1919. - 32.) u
Veimaru, jedan od potpisnika Atenske povelje
Gropius se bavi analizom osunčanosti i određuje
odnose iz među razmaka i visine zgrada, te
korelaciju na gustoću stambene izgrađenosti.
Shema je prikazana na seminaru CIAM-a 1930.
83
Podjela grada na monofunkcionalne zone
zapravo je mogla doći do izražaja samo kod
novih gradova, a tih je bilo malo.
Danas se u općoj kritici funkcionalizma
neopravdano negiraju neke postavke Atenske
povelje iako se kroz dugogodišnju urbanističku
praksu posebno u Evropi iskristalizirao jedan
fleksibilniji pristup podjele grada na funkcionalne
zone koji omogućava određeno miješanje
funkcija, posebno onih koje nemaju negativne
utjecaje na okolinu. Ovi problemi su veoma
kompleksni, sastavni su dio aktualne prakse
prostornog planiranja.
Jedna od karakteristika urbanizma dvadesetog
stoljeća jeste i razvoj urbanističkog
zakonodavstva. Prvi zakoni su se pojavili
koncem 19 stoljeća (Engleska) i početkom 20
stoljeća (Švedska), no ubrzo su sve razvijene
zemlje donijele takve zakone. Zakoni su nastali
kao rezultat kritike kaotičnog razvoja gradova u
19 stoljeću, kao potreba da se regulativom
poboljša kvalitet života u gradovima a i zato što
se uvidjelo da određena pravila ponašanja kod
izgradnje gradova mogu znatno doprinjeti
ekonomičnijem i racionalnijem korištenju
gradskog prostora.
Na prostorima Hrvatske prvi takav zakon
(Građevinski zakon) donesen je 1931g. i u
njemu su bila regulirana pitanja vezana uz
izgradnju gradova. Iako su tim zakonom bila
veoma kvalitetno regulirana područja izgradnje
gradova koja bi i danas mogla biti aktualna, ipak
je to prvenstveno bio zakon koji je regulirao
tehnički aspekt urbanizma, što je uostalom bilo
karakteristično za slične zakone i u drugim
zemljama u to vrijeme.
Kao što je to bilo u ranijim epohama tako je i u
20 stoljeću razvoj društvenih odnosa ostavio
svoj pečat na planiranje i oblikovanje gradova. U
razvijenom kapitalizmu 20 stoljeća, iako u nešto
reduciranom obliku, zadržani su odnosi
vlasništva nad građevinskim zemljištem u
privatnim rukama: Realizacija urbanističkih
planova ovisila je o kompleksnom modelu
gospodarenja zemljištem kojim se pomiruje javni
interes sa interesima vlasnika i ulagača. Bez
modela gospodarenja zemljištem interesi
uvjetovani zemljišnom rentom i mogućnost
špekulacije predstavljaju (i danas)
ograničavajući faktor u razvoju, a posebno u
rekonstrukciji gradova.
Kad je nakon Oktobarske revolucije započelo
formiranje prve socijalističke države SSSR-a
ukazale su se mogućnosti ukidanja ograničenja
stvorenih kroz privatno posjedovanje
građevinskih zemljišta. Te nove mogućnosti
slobodnijeg planiranja i oblikovanja gradova su u
prvo vrijeme razvoja u SSSR-u dale vrijedne
rezultate kao što su ranije spomenuti linearni
gradovi, pa su i mnogi istaknuti evropski
urbanisti naprednih opredjeljenja radili na
planovima za gradove u SSSR u dvadesetim i
početkom tridesetih godina.
No unatoč činjenici da u dvadesetom stoljeću
egzistiraju dva, u biti oprečna društvena
sistema, odraz tih razlika u razvoju i organizaciji
84
gradova mnogo je manji nego što bi se to moglo
očekivati. Za takvo stanje postoji veoma mnogo
razloga na kojima se nećemo zadržavati jer i
nisu teoretski-potpuno istraženi. Ipak bitni razlozi
su sadržani u činjenici da su barem što se
evropskih zemalja tiče, civilizacijske potrebe i
naslijeđene strukture zajedničke. U tehnologiji
funkcioniranja grada industrijske i post-
industrijske civilizacije razlika između
kapitalističkog i socijalističkog društvenog
uređenja nema, a ta tehnologija bitno utječe na
fizičku strukturu suvremenog grada.
Uslijed naglog porasta gradova koje je
karakteristično za period industrijalizacije u
razvijenim zemljama i traje negdje do šezdesetih
godina 20. stoljeća izgradnja stambenih
područja u gradovima predstavlja dominantnu
preokupaciju urbanističke aktivnosti u
gradovima. Posljedica povećenja stambene
izgradnje je sve kompleksniji i obimniji problem
prometnog povezivanja koji rezultira izgradnjom
sve složenije infrastrukturne mreže.
U Evropi se pod utjecajem Howardovih ideja
vrtnog grada i jakim utjecajem le Corbusier-a te
Gropiusa i njegovih slijedbenika okupljenih oko
Bauhausa u godinama između dva svjetska rata
definirao odnos prema problemu naraslih
potreba za stambenim prostorom u gradovima.
NISKI GRAD
PLAN ZUID AMSTERDAM, H.P. Berlage 1915.
ZUID AMSTERDAM – FOTOGRAFIJA NASELJA
NASELJE KIEFHOEK - ROTTERDAM, J.P.Oud, 1925/29.
VISOKI GRAD
La Ville Radieuse, Le Corbusier – grad za 3 000 000 st.
85
MAŠINA ZA STANOVANJE - UNITE D'HABITATION, Le
Corbusier
UNITE D'HABITATION – PRESJEK
Nakon Drugog svjetskog rata nastavljena je
praksa izgradnje novih stambenih kompleksa
čak i intenzivnije kao posljedice ratnih razaranja,
a u nekim zemljama (koje proces
industrijalizacije proživljavaju nakon II Svjetskog
rata) i kao posljedica nagle industrijalizacije.
Gotovo svi novoizgradeni stambeni kompleksi,
kako oni nastali proširenjem gradskog tkiva tako
i izdvojeni stambeni kompleksi negdje nazvani
"satelitskim gradovima" imali su i još uvijek imaju
jedan zajednički nedostatak - to su pretežno
stambena područja, po nekima nazvana
"gradovi spavaonice" sa izrazitim nedostatkom
radnih zona, industrijskih i onih u tercijarnim
djelatnostima. Novija sociološka istraživanja
utvrdila su velike nedostatke u odnosu na
kvalitet života u tim gradskim stambenim
područjima koje je moguće samo dijelom
otkloniti.
- Grad više nije dominantno prostor u kojem
se stanuje. Veliki dio njegove supstancije
otpada na radne i komunalne aktivnosti koje
treba planirati. (Povijesni grad se bavio
ekskluzivno samo stanovanjem, centrom i
reprezentacijom).
- Tehnološki razvoj omogućava superpoziciju
sadržaja kroz vertikalno, a ne samo tlocrtno
zoniranje.
- Istraživački i znanstveni pristup planiranju
čini struku urbanizma interdisciplinarnom, a
njezina je pojava karakterizirana
internacionalizacijom stila i koncepata.
Kao i ranijim povijesnim periodima i u 20.
stoljeću planirani su pa većinom i izgrađeni
brojni novi gradovi, neki od njih čak i kao nove
prijestolnice ili glavni gradovi velikih država.
Pored prikazanih primjera novi izgrađeni gradovi
(npr. azijski dio Rusije) locirani su na temelju
određenih sirovinskih i energetskih kriterija, što
znači da su po svojoj osnovnoj strukturi mnogo
kompleksni]! od administrativnih centara kao što
su Brazilija, Canbera ili New Delhi.
BRASILIA - arhitekti Oscar Niemeyer i Luccio
Costa (plan rađen oko 1950.).
Grad od 500 000 stanovnika, nova prijestolnica
Brazila. Smještena na visoravni uz umjetno
jezero. Plan je derivacija Le Corbusierovog
koncepta osovine koja pompozno završava
86
najreprezentativnijim atributima grada
(parlament, sud i vlada) i linearnog sustava
poprečne osovine (luk) koja ipak ima završenu
formu.
BRASILIA – TRG TRIJU SILA
CHANDIGAR, INDIA - Le Corbusier (oko 1950.)
Grad za 500 000 stanovnika podijeljen na
jednake sektore od 96 ha sa zelenim prodorima.
Izrazit je socijalni zoning sektora koji broje od
8000 do 20 000 stanovnika.
Hijerarhiski je razrađen sustav prometa s
različitim širinama uličnog profila. Upravni centar
je izvan težišta grada.
CHANDIGAR
VALINGBY, ŠVEDSKA - Markelius, (1953.)
I u Hrvatskoj se pedesetih godina započelo sa
izgradnjom nekih novih gradova kao što su npr.
Ploče, Novi Lički Osik i drugi.
Planska rekonstrukcija gradova koja se u većem
obimu provodila već u 19. stoljeću nastavljena je
i u 20. stoljeću.
Rekonstrukcija centralnih područja gradova u
Evropi postala je naročito aktualna poslije II.
Svjetskog rata kada su u mnogim zemljama
gradovi pretrpjeli ogromna razaranja. Kako su u
ratu uglavnom rušene zgrade dok je
Infrastruktura pretrpjela samo manja oštećenja
to su se i te rekonstrukcije uglavnom odvijale u
smislu obnove ili rekonstrukcije zgrada uz
pretežno zadržavanje infrastrukturne mreže kod
koje su jedino prometnice radi naraslih potreba
doživjele veće rekonstrukcije.
U rekonstrukciji zatim razorenih centralnih
područja evropskih gradova primjenjivane su
uglavnom dvije osnovne metode sa
međuvarijantama.
Suština prve metode je totalna rekonstrukcija
porušenog, što je negdje značilo novu izgradnju
porušenih objekata prema sačuvanim nacrtima i
fotografijama /npr. dio povjesne jezgre Varšave/.
Druga metoda je mnogo fleksibilnija i ako ne
uvijek i jednako uspješna, a sastoji se u tome da
se obnove samo najvrijedniji spomenički objekti
dok se preostali dio izgrađuje sa novim manje ili
više suvremeno oblikovanim objektima kod čega
se u pravilu poštuje mjerilo stare povijesne
87
jezgre grada. Takva metoda rekonstrukcije
primjenjena je u većini njemačkih gradova i
Roterdamu.
HAMBURG - REKONSTRUKCIJA
Za razliku od evropskih gradovi u SAD su se kod
rekonstrukcije rukovodili drugim motivima.
Nekoliko osnovnih su probijanje novih
prometnica kroz izgrađeno tkivo grada,
pretvaranje monofunkcional-nih centara u
multifunkcionalne centre sa naglašenim
kulturnim i zabavnim sadržajima i veoma često
rušenje substandardnih stambenih blokova s
malom stopom profita i njihovo pretvaranje u
stambene i poslovne strukture s visokom
stopom profita.
U cjelini gledajući sve kako evropske tako i
američke rekonstrukcije gradskih centara
doprinjele su revitalizaciji, atraktivnosti gradova i
kvaliteti življenja u njima.
Razvoj gradova u zemljama u razvoju, u Aziji,
Africi i Latinskoj Americi međutim u drugoj
polovici 20. stoljeća odvija se sa jednim
negativnim trendom kvalitete života. Uslijed
demografske eksplozije i intenzivne urbanizacije
kao posljedice napuštanja seoskih područja
mnogi velegradovi u tim zemljama više nisu u
stanju savladati nastale probleme. To su prije
svega problemi stanovanja i infrastrukture u
fizičkoj strukturi i kao najteži, problemi
zapošljavanja a što sve zajedno dovodi do
potpune degradacije kvalitete života goleme
većine stanovnika tih gradova pa čak i ugrožava
golu egzistenciju.
KONTRAST GRADSKIIH PREDJELA
88
SUVREMENI PRISTUP PROSTORNOM PLANIRANJU
GLOBALIZACIJA - posljedica informatičke
revolucije
Ujedinjena Europa
Globalni problemi svijeta:
ZATOPLJENJE, NESTANAK ŠUMA I
ŽIVOTINJSKIH VRSTA, RAZLIKE IZMEĐU
RAZVIJENIH I TREĆEG SVIJETA ...
CEMAT (odbor visokih dužnosnika Europske
konferencije ministara nadležnih za regionalno
planiranje priprema dokument za Hanoversku
deklaraciju koje su potpisnici sve Europske
zemlje
Temeljni ciljevi:
- Jačanje regionalnog identiteta i raznolikosti
- Promicanje ujednačenog socialno-
gospodarskog razvoja regija Smanjenje
sklonosti migracijama
- Promicanje kvalitete života
- Razvijanje pristupa informacijama i znanju,
kontinuirana naobrazba
- Ograničenje i smanjenje šteta za okoliš,
zaštita prirodnih resursa, zaštita kulturne
baštine, zaštita biološke raznolikosti,
krajobraza i ekosustava (ODRŽIVI RAZVITAK)
- Unapređenje kulturne baštine kao čimbenika
razvoja
- Stvaranje obnovljivih energetskih resursa i
sigurnost života
top related