110674956-ver-1
Post on 17-Feb-2015
35 Views
Preview:
TRANSCRIPT
UNIVERZITET CRNE GORE
EKONOMSKI FAKULTET - PODGORICA
Elvir Katana
DOKUMENTARNI AKREDITIV
Diplomski rad
Mentor:
Dr Slobodan Lakić
Podgorica, jun 2012. god.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 1
Sadržaj
UVOD..............................................................................................................................................1
1. Dokumentarni akreditiv – pojam.....................................................................................2
2. Značaj dokumentarnog akreditiva..................................................................................4
3. Pravna priroda i osnov akreditiva...................................................................................5
3.1. Računovodstveni tretman akreditiva..................................................................................................6
4. Načela akreditiva...............................................................................................................7
5. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv........................................................................8
6. Učesnici u akreditivnom poslovanju..............................................................................10
6.1. Nalogodavac po akreditivu...............................................................................................................11
6.2. Akreditivna banka............................................................................................................................11
6.3. Korisnik akreditiva...........................................................................................................................11
6.4. Avizirajuća – notificirajuća banka..................................................................................................11
7. Odnosi izmeĎu akreditivne i drugih banaka.................................................................14
8. Podjela i vrste dokumentarnih akreditiva ...................................................................................16
8.1. Odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi....................................................................................16
8.2. Akreditivi plativi po viĎenju (sight L/C) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered L/C)...17
8.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi...................................................................................................17
8.4. PotvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi..................................................................................................18
8.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi....................................................................................................18
8.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditiv............................................................................................................19
8.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inostranstvu............................................................................20
8.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi................................................................................20
8.9. Akceptni (mjenični) akreditivi .......................................................................................................22
8.10. Podakreditivi (back – to – back), kontraakreditivi ....................................................................23
8.11. Standby akreditiv...........................................................................................................................24
8.12. Akreditivi sa crvenom (zelenom) klauzulom (packing credits).................................................25
8.13. Negociacioni akreditiv...................................................................................................................25
8.14. Reeksportni akreditivi...................................................................................................................26
8.15. Vinkularni akreditivi.....................................................................................................................28
8.16. Elektronski akreditiv.....................................................................................................................28
9. Specifične klauzule i termini .............................................................................................................29
9.1. Klauzula „circa“, „oko“ i slični izrazi..............................................................................................30
9.2. Klauzule u vezi s rokovima...............................................................................................................31
9.3. Klauzule u vezi s djelomičnim isporukama i povlačenjimaa kreditivnog iznosa........................31
10. Akreditiv i pitanje prevare.............................................................................................33
ZAKLJUČAK........................................................................................................................37
Prilog.......................................................................................................................................38
Literatura........................................................................................................................................40
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 2
UVOD
Dokumentarni akreditiv pojavio se kao instrument plaćanja u meĎunarodnom platnom prometu
još u drugoj polovini 19. vijeka kada se zbog porasta meĎunarodne robne razmjene ukazala
potreba za pronalaženjem odgovarajućih oblika plaćanja prvenstveno zbog:
- zaštite interesa sudionika u meĎunarodnoj razmjeni
- omogućavanja najbržeg mogućeg plaćanja odnosno naplate.
Ovaj radi ima za cilj da obradi problematiku dokumentarnog akreditiva. Dakle, razdaljina
izmedju prodavaca i kupca i njihovo meĎusobno nepoznavanje nameću obavezu da se akreditiv
kao sredstvo plaćanja posmatra kao i sredstvo obezbjeĎenja, dakle, kao način na koji će osigurati
ono što žele:
- Kupac robu koju je naručio
- Prodavac novac za svoju robu u dogovorenom iznosu i roku.
Ovaj rad je koncipiran tako da u prvom dijelu sadrži i definiše sam pojam, značaj, pravni osnov
i načela akreditivnog poslovanja (poglavlja od 1-5).
U drugom dijelu rada obraĎeni su subjekti i odnosi kod akreditivnog poslovanja i vrste
akreditiva. U literaturi postoji mnogo podijela tako da su u ovom radu sadržani najznačajniji
oblici u kojima se dokumentarni akreditiv javlja.
U trećem dijelu rada, dat je poseban osvrt na neka uvijek aktuelna pitanja koji se tiču prevara
kod akreditivnog poslovanja i kratak osvrt na klauzule i terminologiju koja je često sadržaj
akreditiva.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 3
1. Dokumentarni akreditiv - pojam
Pod akreditivom (Letter of credit, Le credit documentaire, Lettera bi credito, das Akreditiv)
podrazumijeva se odreĎeni instrument plaćanja kojim se banka izdavalac (akreditivna banka),
obavezuje da po nalogu nalogodavca, kIijenta na osnovu ugovorenih dokumenata, isprava (ili
bez dokumenata) obavi plaćanje ili ovlasti drugu banku - korespondentnu banku da izvrši
plaćanje trećem licu - korisniku akreditiva ili po njegovom nalogu izvrši prenos novca.
Akreditivna banka može, po nalogu nalogodavca ili uz pomoć druge banke, da plati, akceptira ili
otkupi mjenicu vučenu od strane korisnika akreditiva. Kod ovog pravnog posla najmanje se
pojavljuju tri lica, a nekad i četiri: klijent, nalogodavac koji kod banke otvara akreditiv (koji daje
nalog za otvaranje akreditiva), banka koja na zahtev klijenta otvara akreditiv i treće lice -
korisnik akreditiva. Tako se kod akreditiva, kao nalogodavac, klijent pojavljuje odreĎeni kupac
robe, investitor radova i sl.; akreditivna banka koja na zahtev nalogodavca, klijenta otvara
akreditiv (u svoje ime i za račun nalogodavca); korisnik akreditiva je po pravilu treće lice, kojem
se stavlja na raspolaganje odreĎena svota novca (prodavac robe, izvoĎač radova i dr.). Pored
toga, u ovom poslu može se pojaviti i četvrto lice - neka druga banka, kod koje se otvara
akreditiv.
Ekonomski gledano, ovaj posao za banku je neutralan posao, kod kojeg banka nije ni poverilac
ni dužnik, odnosno ne pojavljuje se ni u aktivi ni u pasivi banke.1
Akreditivna banka kod posla akreditiva istupa u svoje ime a za račun komitenta, kao komisionar.
Druge avizirajuće i isplatne banke istupaju, u ime i za račun akreditivne banke, kao zastupnici.
Termin akreditiv, ne smije se shvatiti kao kredit i vezivati za pojam kreditiranja. Ovo iz razloga,
što su akreditivi kod banke, najčešće, pokriveni od strane nalogodavca još u trenutku njegovog
otvaranja. Banka i nalogodavac mogu da ugovore i neko kreditiranje koje može da posluži kao
pokriće za otvaranje akreditiva. MeĎutim, isti kredit nije bitan za posao akreditiva. Tako se ovde
1Carid dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska pladanja, Beograd, 1990, str. 163.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 4
reč "akreditirati" ne upotrebljava u smislu reči "davati kredit" već u smislu "ovlastiti",
"opunomoćiti", "dati poverenje".2
Na meĎunarodnom planu, akreditiv je regulisan prvi put još 1933.godine Jednoobraznim
pravilima i običajima za dokumentarne akreditive MeĎunarodne trgovinske komore. Ista su
pravila pretrpela šest revizija (1951, 1962, 1974, 1983, 1993 i 2006.godine), a revizijom 1983.
godine, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, prilagoĎena su novim
uslovima transporta robe (multimodalnom i kontejnerskom transportu), kao i novim transportnim
dokumentima.
Postoji više gledišta o pravnoj prirodi ovih pravila. Tako neki autori smatraju, da se radi o
ugovornim pravilima i njihova primjena se zasniva na ugovornoj volji stranaka, drugi smatraju,
da se radi o modelima opštih uslova poslovanja.3
Ima autora, koji su mišljenja, da ista pravila predstavljaju kodifikovane meĎunarodne običaje,
čija se primjena bazira na hipotetičnoj volji stranaka, ali se obzirom na dispozitivnost primjene
pravila mogu izričito isključiti.4
Kako navedena pravila imaju dvosmislenu formulaciju o obaveznosti klauzule o njihovoj
inkorporaciji u akreditiv i obaveznom primenom u svakom slučaju, kada nije drugačije što
ugovorno, daje mjesta dilemi. MeĎutim, neki autori smatraju sa pravom ispravnim stanovište, o
njihovoj običajnoj, ustaljenoj pravnoj prirodi, a koja podrazumijeva hipotetičnu volju stranaka sa
mogućnošću njihovog isključenja u ugovorenom akreditivnom poslu plaćanja putem akreditiva.
2 Carid dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska pladanja, Beograd, 1990, str. 163.
3 Rozenberg dr U, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Zagreb, 1984, str. 24
4 Vukadinovid dr R, Pravni odnosi iz međunarodnog dokumentarnog akreditiva, Beograd, 1989, str.20-21.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 5
2. Značaj dokumentarnog akreditiva
Kao izvor prava meĎunarodnog dokumentarnog akreditiva, javljaju se i Jednoobrazna pravila i
običaji za dokumentarne akreditive. Ova Jednoobrazna pravila su prihvatile većine banaka u
svetu.5
Pored toga, kao dopunski izvor prava za dokumentarne akreditive, pojavljuju se i Incoterms
pravila koja je izdala MeĎunarodna trgovinska komora.
Akreditiv je od velikog značaja kod mnogih poslova privrednog, a posebno meĎunarodnog
privrednog prava. Posebno kod meĎunarodnih privrednih ugovora i plaćanja od strane jedne
ugovorne strane, sve se više odvija putem odreĎenih dokumenata i isprava, jer kupac ne može
raspolagati sa robom koju mu je prodavac poslao putem špeditra, prevozioca ili koja se nalazi u
nekom javnom skladištu, dok ne "iskupi"odreĎena robna dokumenta, kao na primer: teretnicu,
prevozni list, skladišnicu i dr. Putem "iskupljivanja" ovih dokumenata, kupac na taj način
isplaćuje prodavcu kupovnu cenu. Moguće je, pod uslovom da je tako ugovorom predviĎeno, da
kupac akceptira i mjenicu koju je prodavac vukao na njega, gde na taj način prodavac kreditira
kupca do dospjelosti mjenice na naplatu. "iskupljivanjem" napred navedenih robnih dokumenata
koje se obavlja preko odreĎene banke (akreditivne banke) je u funkciji lakšeg i efikasnijeg
prometa roba sa inostranstvom. Dakle, u meĎunarodnim trgovinskim transakcijama, sve se više
napušta direktno i prethodno plaćanje robe od strane kupca prodavcu bez ikakvih uslova.
MeĎutim, plaćanje robe od strane kupca, po primljenoj robi, može biti negativno i za prodavca, u
slučaju da to kupac neposredno čini prodavcu (rizik neurednog plaćanja ili neplaćanja).
Zbog svega rečenog, tražena su savremenija rješenja i instrumenti plaćanja, posebno u
meĎunarodnim poslovnim transakcijama, u cilju zaštite interesa obe ugovorne strane. Instrument
akreditiva posebno treba da otkloni rizik koji postoji od momenta prelaska robe preko državne
granice i plaćanja kupovne cijene (rizik prodavca) ili obrnuto do momenta prelaska državne
5 Jednoobrazna pravaila sačinila je Međunarodna trgovinska komora u Parizu još 1933.godine. Ista Pravila su u više
navrata revidirana -1951, 1962, 1974, 1983, 1993, a najnovija revizija je učinjena 2006 godine.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 6
granice, ili kasnije pri isporuci (rizik kupca). Sa uvoĎenjem instituta dokumentarnog akreditiva
kod meĎunarodne kupoprodaje i plaćanja kupovne cijene, otklonjen je rizik za prodavca, pa je on
siguran da će ostvariti realizaciju u vezi sa naplatom cijene, putem otvorenog akreditiva od
strane kupca kod neke poznate banke. Kupac je sigurniji da će mu biti izvršena isporuka robe
saobrazno ugovoru, iz razloga što banka neće prihvatiti i odobriti isplatu sa akreditiva, kad robna
dokumenta ne ispunjavaju uslove iz otvorenog akreditiva (na primer, nečista teretnica i dr.).
Putem korišćenja mjenice u ovom poslu, omogućuje se kreditiranje kupca do dospelosti mjenice
- od strane prodavca ili banke. Prodavac može izvršiti naplatu cijene od akreditivne banke, čim je
uredno i saobrazno ugovoru izvršio isporuku robe (na primer, prevoziocu), prezentacijom
transportnih dokumenata akreditivnoj banci, kad po pravilu, roba još nije prispela kupcu.
Dakle, može se zaključiti, da akreditiv predstavlja snažno i vrlo značajno sredstvo plaćanja, ali i
sredstvo obezbeĎivanja potraživanja, pri izvršenju odreĎenih usluga ili kod kupoprodaje roba.
Pored toga, on služi u meĎunarodnim plaćanjima i kao sredstvo za razmjenu novca, omogućava
uzajamno kreditiranje (korisnika i nalogodavca kod akreditiva), a pri prenosu akreditiva ili
otvaranju podakreditiva i finansiranje značajnijih poslova i meĎusobnih prebijanja i dr.
3. Pravna priroda i osnov akreditiva
Kod nas ne postoje posebne zakonske odredbe koje regulišu ovu materiju. Pravni osnov se nalazi
kod dodirnih odredbi zakona o obligacionim odnosima, član 1175 do 1185, kojima se ureĎuju
samo osnovna pitanja. Za sve odnose koji nisu regulisani ovim zakonom primjenjuju se
Jednoobrazna pravila i običaji za dokumetnarne akreditive. Sada sun a snazi MTK Pravila pod
nazivom “UCP 600, Revizija 2007”.
U meĎunarodnom platnom prometu, dokumentarni akreditiv je našao široku primjenu, ali još
unijek ne postoje meĎunarodne konvencije koje bi ovu materiju regulisale, ali zato postoje izvori
ugovornog karaktera, koji imaju veoma značajnu ulogu u meĎunarodnom platnom prometu, jer
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 7
ih je bankarska praksa široko prihvatila, a i sudovi ih koriste prilikom rješavanja nastalih
sporova.
Banke su bile zainteresovane da se ova materija reguliša na jednoobrazan i jedinstven način.
Zato je bilo neophodno donijeti meĎunarodno priznate standard korišćanja dokumentarnih
akreditiva. Prvi put su objavljena 1933. godine i od tad su doživjela šest revizija (1951., 1962.,
1974., 1983., 1993., 2006.). ova pravila zasnovana sun a principu autonomije volje i ugovornog
su karaktera, što znači da će se primjenjivati samo ako ugovorne strane tako predvide.
Ugovorne strane mogu sporazumno mijenjati sadržinu pravila. U nalogu za otvaranje akreditiva
mora se navesti koja se pravila primjenjuju. TakoĎe je MeĎunarodna trgovinska komora
obezbijedila i zbirku standardnih obrazaca za otvaranje akreditiva, čime se omogućila
jednoobraznost u svim bankama. Osim ovih pravila postoje i Pravila za jednoobrazno tumačenje
termina u meĎunarodnom prometu, tzv. Incoterms. Poslednja važeća verzija ovih pravila je iz
2010. godine.
3.1. Računovodstveni tretman akreditiva
Regulativa CBCG – Racunovodstveni tretman akreditiva definisan je Zakonom o racunovodstvu
i reviziji6, zakonom o bankama
7 kao i podzakonskim aktima donešenim po osnovu ovog Zakona.
Posebno su značajne sledeće odluke koje je donijela Centralna banka Crne Gore:
- Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom8 i
- Odluka o kotnom okviru banke9
Akreditivi se knjize na računima grupe 9000 – vanbilansne stavke.
Otvoreni dokumentarni akreditiv predstavlja neopozivu obavezu banke da će izvršiti plaćanje
ukoliko njen klijent ne bude mogao da izvrši obaveze prema trećim stranama. Iz tog razloga
akreditiv nosi isti rizik kao i krediti i ulazi u ukupnu kreditnu zaduženost banke.
6 “Sl.list Crne Gore“ br. 69/05 i 80/08
7 „Sl.list Crne Gore“ br. 17/08 i 44/10
8 „Sl.list Crne Gore“ br. 60/08 i 41/09
9 Sl.list Crne Gore“ br.68/08
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 8
U slučajevima kada klijent ne ispuni svoje obaveze prema trećim stranama, banka izmiruje
njegove novčane obaveze u iznosu koji je utvrĎen u ugovoru o akreditivu. Ovakva potraživanja
banke prema klijentima se iskazuju na računima grupe 1500 – potraživanja banke po
neizmirenim akceptima, garancijama i mjenicama, dakle, postaju bilansna izloženost.
U skladu sa minimalnim standardimaza upravljanje kreditnim rizikom, banka je u obavezi da
stavke aktive i vanbilansa po osnovu kojih je izložena kreditnom riziku, klasifikuje u odreĎenu
klasifikacionu grupu. Banka je dužna da izdvoji zahtjevana rezervisanja za potencijalne kreditne
gubitke.
Kada posmatramo akreditive sa aspekta obračuna adekvatnosti kapitala onda možemo reći da se
iznos izloženosti po osnovu pojedinačne stavke van bilansa koja predstavlja potencijalnu
obavezu banke izračunava tako što se knjigovodstvena vrijednost te stavke, umanjena za iznos
rezervacija za potencijalne gubitke, razvrsta u odgovarajuću grupu i pomnoži pripadajućim
faktorom konverzije. Za akreditive se ovaj rizikkonverzije, po Odluci o adekvatnosti kapitala
banak, kreće od 20-100%.10
4. Načela akreditiva
Brzo i efikasno ostvarivanje privrednih funkcija akreditiva omogućeno je primjenom odreĎenih
načela na kojima se zasniva ovaj posao. Njihovo jednoobrazno shvatanje, formalizam i striktno
tumačenje doprinijeli su njegovoj univerzalnosti u svjetskim razmjerama. PredviĎena su dva
osnovna načela poslovanja kod akreditiva:11
Načelo autonomije, samostalnosti akreditiva podržavaju i naši zakoni.12
Načelo autonomije se
može analizirati u materijalnom i procesnom smislu. Načelo autonomije podrazumijeva da je
10
Odluka o adekvatnosti kapitala banaka, član 14. 11
U literaturi se navode četiri načela, ali se u suštini ta četirui svode na dva, jer načelo poslovanja dokumentima i a ne robom i
načelo baničnog ispitivanja dokumenata možemo objediniti u jedno, a načela odvojenosti akreditivnog posla od osnovnog ugovora, ako i odvojenost i samostalnost pravnih odnosa nastalih unutar akreditivnog posla takođe možemo objediniti u načelo autonomije. 12
Zakon o obligacionim odnosima, Član 1177 glasi: Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 9
obaveza akreditivne banke prema korisniku apstraktna, samostalna u smislu osnovnog posla, al ii
kauzalna prema obavezi navedenoj u akreditivnom pismu koju korisnik treba da ispuni. Dakle,
odnosi u akreditivu su samostalni, kao što je i sam akreditivni posao u odnosu na osnovni posao,
ali sami uslovi akreditivnog posla su povezani. Obim i obaveze njenog ispunjenja odreĎeni su u
osnovnom akreditivu. U procesnopravnom smislu akreditivna banka nema pravo prigovora
krema korisniku u vezi osnovnog posla, u vezi ugovora o otvaranju akreditiva i u vezi odnosa
koji postoji meĎu bankama.
Načelo poslovanja dokumentima a ne robom znači pravo i obavezu svih učesnika u
akreditivnom poslu da svoje obaveze ispunjavaju isključivo na osnovu dokumenata; dokumenti
zauzimaju centralno mjesto u realizaciji akreditivnog posla, pa se za njigovo tumačenje koriste
posebna pravila, koja su u engleskoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji poznata kao doktrina stroge
saobraznosti. Ova doktrina predstavlja pravni princip koji ovlašćuje banked a odbiju dokumente
koji nisu strogo saobrazni uslovima akreditiva. Ovo načelo, takoĎe, podrazumijeva da se obaveze
izmeĎu subjekata u akreditivnom poslu izvršavaju putem honorisanja, podnošenja i predaje
odgovarajućih dokumenata. Tako npr. Banka će honorisanjem dokumenata izvršiti obavezu
prema korisnik, korisnik će svoju obavezu prema banci izvršiti podnošenjem dokumenata, a
banka će prema nalogodavcu izvršiti obavezu predajom saobraznih dokumenata i time stiče
pravo na ramburs.
5. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv
Dokumentarni akreditiv prvi put je pravno reguliran prije Prvog svjetskog rata u
Engleskoj, a potom su pravila koja se primjenjuju na akreditiv itvrĎena i u američkoj sudskoj
praksi. U Sjedinjenim Državama, dokumentarni akreditiv je regularan propisima federalnih
jedinica. Ovi propisi se po pravilu zasnivaju na čl. 5. Jednoobraznog trgovačkog zakonika,
modificiranom tako da odgovara potrebama odnosne jedinice. S obzirom na odredbe čl. 5.
Zakonika, kao i njegove modifikovane verzije u federalnim jedinicama, prvenstveno sadrže
dispozitivne odredbe, u praksi se ugovorne odredbe najčešće razlikuju od utvrĎenih dispozitivnih
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 10
pravila13
. Na meĎunarodnom planu, dokumentarni akreditiv je ureĎen Jednoobraznim pravilima i
običajima za dokumentarni akreditiv14
, izraĎenim od strane MeĎunarodne trgovinske komore.
Ova se Pravila izuzetno često upotrebljavaju i sastavni su dio gotovo svakog meĎunarodnog
dokumentarnog akreditiva. Po svojoj pravnoj prirodi Jednoobrazna pravila se smatraju
kodificiranim običajima; stoga se ista primjenjuju na osnovu izražene volje ugovornih strana, ili
na osnovu uspostavljene trgovačke prakse izmeĎu banaka.
Prema odredbama čl. 13(a) Jednoobraznih pravila „banke su dužne da ispitaju sva dokumenta,
sa razumnom pažnjom, kako bi utvrdile da li isti po izgledu odgovaraju dobijenom nalogu ...
Saglasnot ... će se utvrditi u skladu sa meĎunarodnim bankarskim poslovnim standardima,
nakoje se ukazuje u ovom članu. Banka je dužna da izvrši pregled dokumenata u kratkom
vremenskom intervalu. U slučaju da je banka uočila nesaglasnost, ona ima prava da ista odbije,
bez ikakvih konsultacija sa svojim nalogodavcem (tj. kupcem, ako se dokumenta prezentiraju
akreditivnoj banci, odnosno akreditivnom bankom, ako se dokumenta prezentiraju
konfirmirajućoj banci
Prema odredbama čl. 13(b) Jednoobraznih Pravila, banka je dužna da „u razumnom
vremenu, a njkasnije u roku od sedam radnih dana ... odluči da li će prihvatiti ili odbiti
prezentirana dokumenta“.
Prema odredbama čl. 14(d) Jednoobraznih pravil, u slučaju da je banka odlučila da ne
prihvati prezentirana dokumenta, dužna je da u svom obavještenju lica koje je prezentiralo
dokumenta „navede sve uočene nesaglasnosti“.
Čl. 4 Jednoobraznih pravila proklamovano načelo poslovanja dokumentima, a ne robom.
TakoĎer samo pomenuli da je nalogodavac dužan da banci dostavi precizan opis i broj
dokumenata koja se prezentiraju na naplatu (čl. 5(b) Pravila).
U izmjenjenim Pravilima iz 1993. godine, Posebno utvrĎen prenosivi konosman u
pomorskom prijevozu, konosman kod čarte prijevoza, prijevozna isprava kod kombiniranog
13
„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999. 14
dalje: Jednoobrazna pravila
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 11
prijevoza robe, tovarni list u zračnom , drumskom, željezničkom i unutrašnjem riječnom
saobraćaju, kao i poštanske i kurirske priznanice.
Prema odredbama čl.23. Jednoobraznih pravila, u konosmanu mora biti upisano luka
ukracaja, luka iskrcaja, prijevoznik, kao i lica koja su ovlašćeni potpisivači konosmana.
MeĎutim, banka nije dužna da provjerava vjerodostojnost potpisa ili inicijala na konosmanu,
osim ako to izričito nije ugovoreno izmeĎu banke i njenog nalogodavca. Konosman može
sadržati i oznaku broda sa koim se namjerava izvršiti prijevoz (intended vessel). U takvim
slučajevima, kod oznake ukrcano na... on board) mora se navesti ime broda sa kojim se vrši
prijevoz. Srednjovjekovni običaj izdavanja konsmana u više kopija, sa nadomda će bar jedan
primjerak stići u mjesto opredjeljenja i biti honoriran, sada je napušten. Jednoobrazna pravila
utvrĎuju da je obavezno izdavanje samo orginalog primjerka konosmana.
6. Učesnici u akreditivnom poslovanju
U najjednostavnijem obliku u akreditivnom poslu javljaju se tri učesnika. MeĎutim u
akreditivnom poslu u pravilu javljaju se četiri učesnika, ali i više od četiri ukoliko se akreditivni
posao obavlja uz posredovanje više banaka.
Osnovni učesnici u akreditivnom poslu, učesnici koji se najviše javljaju jesu: 15
Nalogodavac po akreditivu (the applicant for the credit);
Akreditivna banka (the issuing bank);
Korisnik akreditiva (the beneficary);
Avizirajuća - notificirajuća banka (the notifying bank).
6.1. Nalogodavac po akreditivu
15
„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 12
To je najčešće i u pravilu kupac robe – uvoznik. On je sa svojim partnerom, izvoznikom –
prodavcem ugovorio obezbjeĎenje plaćanja dokumentarnim akreditivom. Daje banci nalog da u
korist izvoznika otvori dokumentarni akreditiv koji će biti isplaćen po prezentaciji ugovorenih
dokumenata. Nalogodavac po akreditivu je u pravilu klijent akreditivne banke. Akreditivna
banka obično kao uslov za otvaranje akreditiva traži da nalogodavac ima obezbijeĎeno pokriće
na svom računu kod nje. Ako to nije slučaj, onda banka može za iznos otvorenog akreditiva
odobriti svom klijentu kredit, ili po osnovu odobrenog tzv. okvira za finansiranje otvoriti
akreditiv koji, svakako, neće preći odobreni okvir koji podrazumijeva akreditive, garancije i dr.
6.2. Akreditivna banka
Ona po nalogu uvoznika – kupca robe otvara dokumentarni akreditiv čiji je korisnik
izvoznik – prodavac robe. Uspostavljanjem akreditivnog odnosa, tj. izdavanjem dokumentarnog
akreditiva akreditivna banka s korisnikom akreditiva stvara poseban pravni odnos po kojem je
ona obavezna isplatiti korisniku akreditiva akreditivni iznos po urednoj prezentaciji akreditivnih
dokumenata, odnosno po ispunjenju svih uslova postavljenih u akreditivu.
6.3.Korisnik akreditiva
Najčešće i u pravilu je prodavac robe – izvoznik, strana u poslu koja je u kupoprodajnom
ugovoru utvrdila plaćanje izvezene – prodate robe otvaranjem dokumentarnog akreditiva od,
izmeĎu njega i uvoznika, ugovorene banke. Ovlašten je da, po ispunjenju uslova navedenih u
akreditivu i urednoj prezentaciji ugovorenih dokumenata, zahtjeva isplatu akreditiva i dobije
akreditivni iznos.
6.4. Avizirajuća – notificirajuća banka
Njena je uloga u akreditivnom poslu posrednička. Po pravilu ima sjedište u zemlji kupca
– uvoznika. Avizirajuća banka po nalogu akreditivne banke obavještava korisnika akreditiva da
je njegov partner po odreĎenom poslu u njegovu korist otvorio dokumantarni akreditiv putem
ugovorene banke. Ona na sebe ne preuzima nikakvu obavezu isplate akreditivnog iznosa. Istina,
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 13
u odreĎenim situacijama ona po izričitom ovlaštenju akreditivne banke može preuzati ulogu
isplatne banke. MeĎutim uloga avizirajuće banke nije samo formaln, da kažemo „poštarska“.
Ona s pažnjom dobrog privrednika treba da izvrši provjeru autentičnosti akreditiva. Prihvatanjem
uloge avizirajuće banke avizirajuće banke kupčeva banka prihvata i obavezu savjesne kontrole
akreditivnih dokumenata.
OdreĎena banka ulogu avizirajuće banke može i odbiti, pri čemu bez odgaĎanja o tome
mora obavijestiti akreditivnu banku. Ako avizirajuća banka nije u stanju potvrditi vjerodostojnost
akreditiva otvorenog od akreditivne banke, bez odgaĎanja o tome mora obavijestiti akreditivnu
banku. Uprkos tome što ne može utvrditi autentičnost akreditiva, avizirajuća banka može izvršiti
aviziranje prema korisniku akreditiva, ali uz napomenu da ne može potvrditi autentičnost
akreditiva.
Rečeno je da u akreditivnom poslu, u zavisnosti od njegove konstrukcije, kao i konstrukcije
osnovnog posla iz kojeg proizilazi plaćanje dokumentarnim akreditivom, mogu pojaviti i više od
četiri učesnika. Ostali učesnici povezani sa fazom izvršenja obaveze plaćanja po akreditivu:
Negocirajuća banka (the negotiation bank);
Isplatna banka (the paying bank);
Rambusna banka (the reinbursement bank);
Konfirmirajuća banka (the confirming bank);
Banka koja šalje zahtjev za rambus (the claiming bank).
Negocirajuća banka je banka čije je sjedište u zemlji prodavca – izvoznika. Ona djeluje
isključivo po nalogu akreditivne banke. Negocirajuća banka po nalogu akreditivne banke prima
dokumente navedene u dokumentarnom akreditivu, otkupljuje mjenicu i zajedno je sa
dokumentima predaje akreditivnoj banci. Za izvršeno negociranje, akreditivna banka
negocirajućoj banci isplaćuje pokriće. Samo regled dokumumenata bez isplate ne smatra se
negocirenjem. Ovlaštenje za negociranje može biti generalno i specijalno.
Isplatna banka - Njena uloga jeste da izvrši isplatu akreditivne sume po nalogu akreditivne ili
konfirmirajuće banke. Kako vidimo, isplatna banka slijedi upustva akreditivne, odnosno
konfirmirajuće banke, banaka koje su po odreĎenom spoljnotrgovinskom poslu preuzele
samostalnu i neopozivu obavezu isplate u skladu s uslovima akreditivnog dokumenta. Znači
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 14
njena uloga je tehničke prirode i ona u tehničkom smislu efektuira plaćanje po akreditivu uz
ovlaštenje da pregleda i procijeni akreditivne dokumente.
Rambusna banka - Njena uloga je tehničke prirode. Ona slijedi instrukcije i upustva
akreditivne banke. Rambusna banka, znači, po ovlaštenju ili izričitom nalogu akreditivne banke
isplaćuje, nadoknaĎuje ili refundira isplaćeni novčani iznos po akreditivu ispaltnoj ili nekoj
drugoj banci koja je tu isplatu izvršila. Rambusna banka nema obavezu plaćanja osim ako nije
konfirmirala rambusnu instrukciju akreditivne banke. Akreditivna banka se ne oslobaĎa obaveze
plaćanja, nominirajući rambusnu banku, naime, ako pokriče od rambusne banke ne bude
obezbijeĎeno, akreditivna banka je obavezna da isplati akreditivni iznos.
Konfirmirajuća – potvrĎujuća banka po nalogu akreditivne banke preuzima obavezu
bezuslovne isplate ekreditivnog iznosa korisniku akreditiva, ako su ispunjeni svi akreditivni
uvijeti. Činom konfirmacije, konfirmirajuća banka stvara sa korisnikom akreditiva samostalan i
nezavisan odnos. Konfirmacija neopozivog dokumentarnog akreditiva od konfirmirajuće banke,
a po ovlaštenju ili na zahtjev akreditivne banke, stvara čvrstu obavezu konfirmirajuće banke,
dodatu obavezi akreditivne banke, pod uvijetom da su akreditivni dokumenti prezentirani
konfirmirajućoj banci i da su uvijeti akreditiva ispunjeni. Konfirmacija podrazumijeva:
Ako je akreditiv plativ po viĎenju – platiti po viĎenju,
Ako je akreditivom predviĎeno odgoĎeno plaćanje – plaćanje na dan dospijeća,
Ako akreditiv predviĎa akceptiranje:
o Akceptirati i po dospijeću platiti mjenicu,
o Akceptiranu mjenicu platiti po dospijeću,
o Negocirati mjenicu i/ili dokumente prezentirane u akreditivu.
Banka koja šalje zahtjev za rambus - Pojava ove banke učesnika u akreditivnom poslu u
osnovi je funkcionalne prirode. U ulozi ove banke mogu se naći banke koje negocireju, plaćaju,
akceptiraju mjenice po akreditivu. Akreditivna banka u ovom slučaju mora rambusnu banku,
pravovremeno i na odgovarajući način, snabdjeti instrukcijama da honorira rambusne zahtjeve.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 15
7. Odnosi izmeĎu akreditivne i drugih banaka
Za odnos akreditiva relevantno je više ugovora. Prvi je ugovor o meĎunarodnoj kupoprodaji, po
kome se kupac i prodavac obavezuju da će se obaveza plaćanja cijene ispuniti korišćenjem
dokumentarnog akreditiva. Ta ugovorna odredba obavezuje kupca da pribavi akreditiv u korist
prodavca. Ona odreĎuje vrstu akreditiva i rok u kome prodavac mora dobiti akreditiv. Ako rok
nije predviĎen ugovorom, važiće standard razumnog roka. Po pravilu, ispunjenje te obaveze
uslov je za ispunjenje obaveze prodavca da isporuči robu, ali nije smetnja da prodavac ispuni
ostale obaveze po ugovoru (zaključi ugovor o prevozu, pribavi dozvole i formalnosti).
Odnos nalogodavca i banke izdavaoca - u ovom odnosu banka izdavalac ima obavezu
otvaranja akreditiva i obavezu prijema dokumentata. Ugovor o otvaranju akreditiva je
samostalan u odnosu na ugovor o kupoprodaji, ali podliježe pravilu striktnoj saobraznosti. Otvara
se tako što nalogodavac dostavlja banci zahtjev za otvaranje akreditiva, a banka ga prihvata
ćutanjem. Banka koja se ne slaže sa sadržajem primljenog naloga dužna je odmah da se ogradi
od zahteva i da o tome bez odlaganja obavesti nalogodavca. Svako drugačije ponašanje banke
smatra se prihvatanjem zahtjeva za otvaranje akreditiva i smatra se da je ugovor zaključen. Pri
tome, instrukcija koju daje kupac banci izdavaocu akreditiva mora biti potpuna i precizna. Ako
taj zahtjev nije ispunjen, banka obaveštava korisnika o instrukciji za otvaranje akreditiva bez
odgovornosti za naplatu akreditiva, a akreditiv se smatra izdatim samo kada su dobijene potrebne
informacije. Akreditivna banka ima pravo da angažuje drugu banku, banku savetnika, za koju se
koristi termin korespodentna banka-banka saradnik. Pri angažovanju banke saradnika, banka
otvaralac akreditiva štiti se pravilom da ne odgovara korisniku za štetu nastalu zakašnjenjem
banke saradnika ili drugim njenim greškama. Ako akreditivna banka koristi usluge banke
saradnika, to čini na trošak i rizik nalogodavca kupca i ne preuzima odgovornost ako banka
saradnik ne postupa po primljenim instrukcijama. Prema jednoobraznim pravilima koje je donela
MeĎunarodna trgovinska komora u Parizu, nalog za otvaranje akreditiva treba da sadrži sledeće
podatke: naziv i adresu korisnika akreditiva, vrstu akreditiva, akreditivni iznos i valutu koja treba
da bude isplaćena, količinu i kvalitet robe, podatke o transportu robe, modalitet isporuke,
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 16
podatke o dokumentima i rok važenja akreditiva. Preuzimanjem obaveze otvaranja akreditiva,
akreditivna banka je preuzela obavezu da od prodavca primi tražena dokumenta. Banka mora
ispitati dokumente u razumnom roku, koji ne prelazi sedam bankarskih poslovnih dana od dana
prijema dokumenata. Ako su dokumenta u skladu sa terminima i uslovima akreditiva, banka je
time ispunila svoju ulogu, ona ne odgovara za tačnost, ažurnost i pravna dejstva dokumenta.
Odnos izmeĎu akreditivne banke i korisnika akreditiva - obaveza akreditivne banke mora
biti usmjerena prema odreĎenim dokumentima navedenim u samom akreditivu. Ispunjenje
akreditivne obaveze uslovljeno je prezentacijom akreditivnih dokumenata. Ako korisnik
akreditiva ne prezentira dokumenta u predviĎenom roku, ili prezentira dokumenta koja ne
odgovaraju uslovima iz akreditiva, banka je dužna da odbije honorisanje takvih dokumenata.
Odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva može se ocijeniti kao jednostrani pravni posao, u
kojem svojom izjavom akreditivna banka preuzima obavezu da će novčani iznos na koji
akreditiv glasi isplatiti korisniku akreditiva, pod uslovima koji su precizirani u samom nalogu za
otvaranje akreditiva. Prema čvrstini meĎusobne obaveze, odnos u kome prodavac ima svojstvo
korisnika akreditiva neopoziv je ili opoziv. Shodno tome, reč je o neopozivom ili opozivom
akreditivu. Odnos prodavac-akreditivna banka ima samostalnu prirodu. Izuzetak od principa
samostalne prirode neopozivog akreditiva jeste slučaj prevare. To je slučaj kada prodavac
prezentira falsifikovana dokumenta ili dokumenta koja sadrže netačan opis robe. Pravilo o
prevari primenjuje se restriktivno. Razlog je prvo to što je teško kvalifikovati da nesrazmera u
opisu robe i dokumenata ukazuje na prevaru. Ako banka utvrdi da, na prvi pogled, dokumenta
nisu u skladu sa uslovima iz akreditiva, mora bez odlaganja (a najkasnije u roku od sedam
bankarskih radnih dana od dana prijema dokumentacije) o tome obavestiti banku od koje je
primila dokumenta ili korisnika akreditiva. Banka u obaveštenju mora opisati u čemu se ogleda
nedostatak, na osnovu kojeg su dokumenta odbijena.
Odnos izmeĎu akreditivne banke i korespodentne banke - banka korespodent može istupati
u tri svojstva: prvo, akreditivna banka može dati instrukciju korespodentnoj banci da otvori
akreditiv su svoje ime. Prodavac, korisnik akreditiva, u tom slučaju ima pred sobom obavezu
korespodentne banke. Drugo, akreditivna banka može dati instrukcije korespodentnoj banci da
potvrdi akreditivnu obavezu. U tom slučaju, prema korisniku je u obavezi, pored akreditivne
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 17
banke, i korespodentna banka (tada se još naziva i konfirmirajuća banka). Treće, korespodentna
banka ima ulogu banke koja obavještava prodavca o otvaranju akreditiva i obavezu da prihvati u
ime akreditivne banke dokumenta koja je prezintirao prodavac. Ugovor izmeĎu akreditivne
banke i korespodentne banke na osnovu koga korespodentna banka dobija jedno od navedena tri
svojstva, samostalan je u odnosu na ostale pravne odnose, koji nastaju iz akreditiva. Prodavac i
kupac su treća lica za ugovorne odnose izmeĎu banaka. MeĎusobna komunikacija banaka je
stvar na koju oni nemaju uticaja. U sva tri slučaja, korespodentnu banku birala je akreditivna
banka.
8. Podjela i vrste dokumentarnih akreditiva
I teorija i praksa spoljnotrgovinskog poslovanja poznaju različite vrste i podjele
dokumentarnih akreditiva. U ovom tekstu akcenat je na podjeli i vrstama akreditiva koji se
pojavljuju i proizilaze iz prakse spoljnotrgovisnog poslovanja. Svaka od vrsta koje ćemo
razmotriti ima osobenosti koje se ispoljavaju kroz sam tok naplate jednog spoljnotrgovinskog
posla. Vidjećemo da odreĎene podjele imaju isključivo praktično značenje za raspoznavanje
akreditiva, one ne odražavaju suštinu i specifičnosti funkcioniranja jer proizilaze iz odreĎenih
opštih osobina akreditiva, dok druge podjele upravo odražavaju način i suštinu njihovog
djelovanja, nivo i suštinu obaveza i način ponašanja učesnika u akreditivnom poslu, te načine
njihove finansijiske likvidacije.
Razmotriti ćemo slijedeće vrste akreditiva: 16
odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi;
akreditivi plativi po viĎenju (sight l/c) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered L/C);
pokriveni i nepokriveni akreditivi;
potvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi;
prenosivi i neprenosivi akreditivi;
djeljivi i nedjeljivi akreditivi;
16
„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 18
akreditivi domicilirani u zemlji ili inozemstvu;
jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi;
standby akreditivi;
akceptni (mjenični) akreditivi;
podakreditivi, (back – to - back), kontra akreditivi;
akreditivi s crvenom (zelenom) klauzulom;
negociacioni akreditivi;
reeksportni akreditivi;
vinkularni akreditivi;
8.1. Odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi
Ovo je prva i najosnovnija podjela akreditiva. Povezana je s pojmovima uvoza, odnosno
izvoza. Akreditivi koje otvara domaći uvoznik u korist inostranog izvoznika nazivaju se
odlazećim ili nostro akreditivima. Akreditivi koje otvara inostani kupac – uvoznik u korist
domaćeg prodavca nazivaju se odlazećim, odnosno loro akreditivima. Prema tome, izvozni
akreditivi su loro akreditivi, a uvozni su nostro akreditivi. Iz jedne ovakve podjele jasno
proizlilazi da je isti akreditiv istovremeno i nostro i loro.ono što je za domaćeg importera nostro
akreditiv, to je taj isti akreditiv za inostranog eksportera loro akreditiv, i obrnuto. Učesnici, a
pogotovo banke, u oba slučaja vode posebne registre, obezbijeĎujući svakom akreditivu poseban
evidencioni broj pod kojim se on vodi do njegove likvidacije. Ovaj broj je bitan jer se sva
korespondencija i drugi poslovi u vezi s odreĎenim akreditivom, dodijeljenim brojem, povezuju
za taj akreditiv.
8.2. Akreditivi plativi po viĎenju (sight L/C) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered
L/C)
Kod akreditiva plativih po viĎenju akreditivna banka preuzima obavezu plaćanja,
direktno korisniku ili putem nominirane isplatne banke, odmah po urednoj prezentaciji svih
dokumenata, koji po formi i sadržaju odgovaraju uvjetima akreditiva. Ovdje se u pravilu
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 19
predviĎa opći uvjet plaćanja „documents against payment“ –D/P, odnosno „cash against
documents“.
Kod akreditiva sa odgoĎenim plaćanjem korisnik akreditiva – izvoznik, odnosno
prodavac svome partneru uvozniku – kupcu daje odreĎeno vrijeme za izvršenje olaćanja. Kada se
uredni akreditivni dokumenti predaju počinje teći vrijeme, odnosno rok predviĎen za plaćanje.
Rok predviĎen za plaćanje počinje teći od dana izdavanja transportnog dokumenta, ali može teći
i od dana uredno prezentiranih dokumenata. U velikom broju slučajeva akreditivi sa odgoĎenim
plaćanjem ugovaraju se pod općim uvijetima plaćanja „documents against acceptance“- D/A, što
izvozniku daje mogućnost da do ugovorenog iznosa doĎe i prije dospjeća olaćanja, tako što će
akceptiranu mjenicu prije njenog dospijeća unovčiti na tržištu novca. Akceptirajuća banka u
ovom slučaju ima neopozivu obavezu da datu mjenicu honorira – isplati o njenom dospijeću.
8.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi
Podjela akreditiva na pokrivene i nepokrivene odnosi se na kriterij momenta slanja
akreditivnog pokrića u inostanstvo, tj. Momenta kada izvoznik efektivno naplaćuje izvezenu
robu od uvoznika. Prema ovome kriterijumu, pokriveni akreditivi su oni akreditivi kod kojih se
pokriće u inostranstvo doznačava u momentu otvaranja akreditiva. Prema istom kriterijumu,
nepokriveni akreditiv su oni akreditivi kod kojih se pokriće u inostanstvo doznačava u momentu
definitivne likvidacije akreditiva. Sa stanovište interesa akreditivne banke jasno je da treba
nastojati otvarati nepokrivene akreditive. Ovo ima i ekonomske razloge, jer se neće angažovati,
odnosno imobilisati sredstva prije nego što je realizacija posla i počela, i razloge opšteg
kredibiliteta akreditivne banke, jer zahtjev za polaganje pokrića unaprijed jeste u osnovi odraz
nepovjerenja prema kredibilitetu akreditivne banke.
U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja zahtjeva za pokriće akreditiva jeste jedna lančana
reakcija. Naime, eventualni zahtjev upućen akreditivnoj banci za pokriće akreditiva prema
inostranom korisniku unaprijed, povlači i zahtjev akreditivne banke prema nalogodavcu po
akreditivu za polaganje pokrića unaprijed.
8.4. PotvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 20
U praksi akreditivnog poslovanja, relativno često, dešava se da se pojavi i banka koja
korisnika akreditiva obavještava da, osim već postojeće akreditivne banke, i sama preuzima
obavezu po svim pravima koja korisnik akreditiva ima prema akreditivnoj banci, banci koja je
otvorila akreditiv. Akreditivi ovakve vrste su potvrĎeni, odnosno konfirmirani akreditivi. Ovakve
akreditive možemo nazvati i supergarantim akreditivima. Treba istaći da isključivo neopozivi
dokumentarni akreditivi mogu biti konfirmirani.
U praksi se davanje potvrde akreditiva ili konfirmacija obavlja na jedan od dva načina:
Akreditivna banka može zatražiti od konfirmirajuće banke da obavijesti korisnika
akreditiva da je u njegovu korist otvoren akreditiv i da ujedno korisnika akreditiva,
prenoseći mu uvijete otvorenog akreditiva, izvjesti da i ona sa svoje strane preuzima
obavezu po tom akreditivu, tj. da ga potvrdi – konfirmira.
Akreditivna banka može svoj izvještaj o otvorenom akreditivu poslati neposredno
korisniku akreditiva, dostavljajući kopiju tog izvještaja konfirmirajućoj banci, tražeći od
nje da ona akreditiv konfirmira. Nakon prihvaćene konfirmacije konfirmirajuća banka
šalje svoju zasebnu obavijest korisniku akreditiva u kojem mu saopćava da je ona
konfirmirala akreditiv koji mu je neposredno dostavljen od akreditivne banke.
Korisniku akreditiva, konfirmacijom, za naplatu njegovog potraživanja, osim kupca po
kupoprodajnom ugovoru, odgovaraju još dvije banke, akreditivna i konfirmirajuća. U ovome se i
ogleda ekonomski značaj konfirmacije akreditiva. Nasuprot ovome, stoje nepotvrĎeni akreditivi,
akreditivi po kojima za obaveze prema izvozniku, a koje proizilaze iz akreditivnog posla,
odgovornost prihvata samo akreditivna banka. Tako korisniku akreditiva, za naplatu njegovuh
potraživanja, osim kupca po kupoprodajnom ugovoru, odgovara akreditivna banka. Ovi
akreditivi izraz su povjerenja prema kareditivnoj banci i njen poslovni bonitet.
8.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi
U spoljnotrgovinskoj praksi nisu rijetke situacije kada se izvoznik obavezao
kupoprodajnim ugovorom da će isporučiti odreĎenu robu, a da te robe stvarno nema na
raspolaganju ili ne raspolaže sredstvima neophodnim za nabavku robe. U oba ova slučaja
izvoznik će moći izvršiti svoje ugovorene obaveze prema uvozniku, ako uvoznik u njegovu
korist otvori prenosivi dokumentarni akreditiv. Ovakav akreditiv omogućava izvozniku da da
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 21
nalog trećem licu da umjesto njega otpremi robu uvozniku, a akreditiv, koji je otvoren u njegovu
korist, prenijet će na stvarnog isporučioca. Akreditivi koji se mogu prenijeti sa prvobitnog na
novog korisnika nazivaju se prenosivi akreditivi.
Dokumentarni akreditivi su u pravilu neprenosivi. Akreditiv je prenosiv isključivo ako je
u samom akreditivu od akreditivne banke izričito naglašeno da je prenosiv, ukoliko to nije
naglašeno, akreditiv je neprenosiv. Ako akreditivom nije drugačije odreĎeno, prenosivi akreditivi
se mogu prenijeti samo jedanput, jer se smatra da u tom slučaju akreditiv ne gubi vezu sa
osnovnim kupoprodajnim poslom po kome je i izdat.
Prenosivost akreditiva ograničena je vremenski, ali ne i prostorno. Prenosivi akreditiv
može biti prenesen samo u okvirima roka njegovog važenja, meĎutim ne postoje ograničenja u
smislu njegove teritorijalne prenosivosti.
8.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditiv
U slučaju kada su kod dokumentarnog akreditiva zabranjene parcijalne ili djelimične
isporuke, ili, pak, kada je zabranjeno parcijalno korištenje akreditivnog iznosa, tada takav
akreditiv nazivamo nedjeljivim akreditivom. „Jednoobrazna pravila“ i običaji za dokumentarne
akreditive dopuštaju odreĎena odstupanja akreditivnog iznosa, količine i jedinične cijene, a da se
takva odstupanja ne smatraju parcijalnim isporukama i mogu se tolerirati. Ako se, naprimjer, u
akreditivu koriste izrazi „približno“ ili „oko“ koji su povezani sa jediničnom cijenom, količinom
ili akreditivnim iznosom, tada se tolerira odstupenje od 10%. Ako se, pak, akreditivom predvidi
da količina robe ne smije biti veća ili manja od ugovorene količine, tada se tolerira odstupenje o
5%, ali istovremeno korištena sredstva ne smiju preći ugovoreni akreditivni iznos.
Kod djeljivih akreditiva dozvoljeno je izvršavati parcijalne isporuke, i pritom, koristiti
alikvotni dio akreditivnog iznosa, naravno, uz prezentaciju dokumenata za svaku parcijalnu
isporuku posebno.
8.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inostranstvu
Osim ostalih elemenata i odredbi u dokumentarnom akreditivu, treba jasno predvidjeti i
mjesto isplate akreditivnog iznosa, odnosno domicil. Domicil akreditiva je mjesto odreĎeno
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 22
akreditivom gdje se podnose akreditivni dokumenti s ciljem njihove detaljne kontrole i pregleda,
tj. da li odgovaraju uvjetima iz akreditiva i gdje se nakon toga vrši njihovo honoriranje (isplata).
Akreditiv je domiciliran u zemlji ako se isplata akreditivnog iznosa vrši u zemlji
domaćeg uvoznika ili izvoznika. Nasuprot ovome, akreditiv je domiciliran u inostranstvu ako se
isplata akreditivnih dokumenata vrši kod banke inostranog uvoznika ili izvoznika, ili pak nekoj
trećoj zemlji.
Ako je akreditiv otvoren korisniku akreditiva direktno ili neposredno od akreditivne
banke, dokumenti se radi isplate prezentiraju akreditivnoj banci bez obzira na to da li se ona
nalazi u zemlji ili inostranstvu. MeĎutim ako je akreditiv otvoren posrednim putem, tj. ako se
akreditivna banka poslužila posredovanjem neke treće banke, pa makar to bilo samo zbog
aviziranja, onda se po pravilu dokumenti prezentiraju u toj banci. Avizirajuća banka će primljene
dokumente pažljivo pregledati, pa će ukoliko ustanovi nedostatke, pozvati korisnika akreditiva
da te nedostatke ukloni, a nakon toga će dokumente proslijediti akreditivnoj banci na naplatu.
Dakle, ugovaranje mjesta isplate akreditivnog iznosa, za izvoznika i uvoznika,
predstavlja veoma važnu odredbu koja se utvrĎuje kupoprodajnim ugovorom. OdreĎivanje
domicila bitnp je iz slijedećih razloga:
Domicil je mjesto podnošenja akreditivnih dokumenata radi njihovog konačnog pregleda
i isplate, a isplata akreditivnog iznosa se vrši odmah nakon pregleda i utvrĎivanja
ispravnosti akreditivnih dokumenata;
OdreĎivanje domicila odreĎuje mjesto do kojeg korisnik akreditiva snosi rizik
eventualnog gubitka akreditivnih dokumenata;
Kada je akreditiv domiciliran u zemlji uvoznika – nalogodavac po akreditivu, on će, u
pravili, biti u mogućnosti da prije nego što banka izvrši isplatu sam kontroliše
dokumente, uprkos tome što mu je banka odgovorna, ako izvrši isplatu na temelju
dokumenata koji po svemu ne odgovaraju uslovima akreditiva;
Što je domicil akreditiva bliže izvozniku – korisniku akreditiva, to je mogućnost brže
naplate protuvrijednosti podnesenih dokumenata veća;
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 23
Domiciliranje akreditiva u zemlji izvoznika omogućava izvozniku efikasnije otklanjanje
eventualnih nedostataka u podnesenim akreditivnim dokumentima koje ranije nije
primjetio i koji se zbog njihove prirode mogu ukloniti;
Domicil akreditiva, u pravilu, odreĎuje mjesnu i stvarnu nadležnost suda u slučaju spora
po akreditivnom dokumentu.
8.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi
Rotativni ili revolving akreditivi jesu akreditivi kod kojih se vrijednost akreditiva, nakon
što se akreditivni iznos iskoristi, vraćaju na prvobitni iznos. Vraćanje akreditiva na prvobitni
iznos može biti definisano uglavnom na dva načina:
Akreditiv se vraća na prvobitnu visinu automatski nakon svakog iskorištenja akreditivnog
iznosa, a vraća se onoliko puta na svoj prvobitni iznos dok isplaćeni iznosi ne dostignu
maksimalno definisani iznos;
Akreditiv se vraća na prvobitnu visinu odreĎen broj puta, tako se obnavljanje
akreditivnog iznosa definiše brojem ponavljanja, a ne maksimalno mogućim iznosom
isplata;
Otvaranje rotativnih akreditiva u preksi spoljnotrgovinskog poslovanja ima više razloga, a
osnovni su:
Da se nakon gašenja prvobitnog akreditiva ne bi morao iznova podnositi akreditivnoj
banci nalog za otvaranja novog ili povećanje iznosa postojećeg akreditiva;
Da ne bi došlo do prekida kontinuiteta isporuke robe ukoliko ne bi došlo do
pravovremenog otvaranja novog akreditiva;
Da bi se kod pokrivenih akreditiva unaprijed položilo pokriće samo u granicama onih
tranši akreditiva koje su stvarno u korištenju u datom momentu;
Da bi se akreditivne provizije i naknade plaćale samo u granicama stvarno korištenih
tranši, ukoliko se akreditiv ne bi u potpunosti iskoristio;
Korištenje rotativnih akreditivnih dokumenata u praksi spoljnotrgovinskog poslovanja
pokazalo se veoma svrsishodnim i efikasnimm pogotovo za partnere koji održavaju dugoročne i
stabilne poslovne veze.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 24
8.9. Akceptni (mjenični) akreditivi
Kada se u sektoru spoljne trgovine vrše prodaje uz odgoĎena plaćanja, izvoznici nastoje
svoja potraživanja, odnosno naplate svojih poteživanja, adekvatno obezbijediti. Kupac – uvoznik
može udovoljiti ovakvim težnjama izvoznika, ovlašćujući ga da vuče mjenicu na banku u svojoj
zemlji do visine fakturne vrijednosti posla. Banka na koju je mjenica trasirana, izvršit će akcept
mjenice uz isovremeno prezentiranje robnih dokumenata, a mjenicu će po njenom dospijeću
honorisati. Uvoznik mora osigurati da inostrana banka prihvati akcept pri podnošenju
akreditivnih dokumenata. S tim ciljem on polaže inostranoj banci odgovarajuće pokriće ili to
pokriće obezbjeĎuje akceptnim kreditom. MeĎutim, činjenica je da uvoznici nemaju način da
održavaju direktne poslovne veze s inostranim bankama, te će ovu transakciju morati zaokružiti
putem banke u svojoj zemlji, koja s inostranom bankom ima uspostavljene direktne i
kontinuirane korespondetske odnose. Radi potpunijeg osiguranja potraživanja izvoznik može
tražiti dodatnu sigurnost da će bez osporavanja dobiti ugovoreni bankovni akcept. Uvoznik
ovakvom zahtjevu može udovoljiti otvaranjem akceptnog dokumentarnog akreditiva. To je
akreditiv kod koga izvoznik prilikom podnošenja akreditivnih dokumenata akreditivnoj banci ne
dobija istovremeno na raspolaganje fakturnu cijenu prodate robe, njemu isplatna banka akceptira
ročnu mjenicu koju je on vukao na nju u visini fakturne vrijednosti robe. Ovu mjenicu izvoznik
može zadržati kod sebe do momenta njene dospjelosti, ili se s njom pojaviti na tržištu,
eskontirajući je, naplaćujući je prije roka dospjeća uz odreĎeni diskont.
Za razliku od „jednostavnog“ dokumentarnog akreditiva, kod akceptnog akreditiva
izvoznik dobija akcept banke u svojoj zemlji, na svojoj trati koju on na nju vuče. Ovim inostrana
banka – banka izvoznika dolazi u neposrednu mjeničnu obavezu prema izvozniku. U osnovi,
akreditivna banka ovlašćuje svoju korespondentnu banku da akceptira mjenicu na navedeni
način, preuzimajući jamstvo prema korespondentu da će joj po dospijeću mjenice obezbijediti
pokriće za njen iskup. De facto, banka izvoznika akceptira mjenicu u svoje ime, ali za račun
akreditivne banke.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 25
8.10. Podakreditivi (back – to – back), kontraakreditivi
U izvjesno smislu ovo je varijanta prenosivog dokumentarnog akreditiva. Podakreditiv
ima, u smislu finansiranja spoljnotrgovinskog posla, istu funkciju kao prenosivi dokumentarni
akreditiv. Kontraakreditiv se otvara na osnovu prvobitnog akreditiva uz uslove najmanje
istovjetne osnovnom akreditivu, s tim da je u većini slučajeva iznos kontraakreditiva niži, i rok
važenja irok isporuke kraći.
Kod podakreditiva korisnik prvobitnog loro akreditiva svoja prava naplate po tom
akreditivu ustupa banci koja, zauzvrat u njegovo ime i za njegov račun otvara podakreditiv
inozemnom dobavljaču, znači otvara jedan nostro akreditiv. Prema tome, konstrukcija
podakreditiva podrazumijeva postojanje dvaju akreditiva koji funkcioniraju, u odnosu jedan
prema drugome, na takav način da posrednik kod svoje banke (akreditivna banka) koristi
akreditiv koji je na njega otvorio njegov kupac kao finansijisku podlogu za otvaranje akreditiva
od posrednika putem svoje banke, au korist svog stvarnog dobavljača. Dakle, jasno je da
izvoznik u korist svog dobavljača otvara novi akreditiv, tj. podakreditiv, a na temelju već ranije
otvorenog akreditiva u njegovu kosrist. U ovom slučaju, akreditivni iznos će biti umanjen za
iznos izvoznikove zarade.
Izvoznik – prodavac koji ima namjeru akreditiv otvoren u njegovu korist iskoristiti za
fianansiranje svog izvoznog posla, pribjegava konstrukciji podakreditiva u dva slučaja:
Kada akreditiv koji je otvoren u njegovu korist nije prenosiv;
Kada je akreditiv otvoren u njegovu korist prenosiv, ali sadrži odredbe koje bi otkrile
identitet stvarnog isporučioca robe;
Treba istaći da se kontraakreditiv značajno razlikuje od prenosivog akreditiva, mada kako
smo rekli, podsjećaju jedan na drugi. Kod prenosivog akreditiva radi se o istom akreditivu, dok
se kod podakreditiva radi o dva potpuno, u smislu akreditivnog poslovanja, nezavisna akreditiva.
Kod kontraakreditiva imamo dva ugovora, jedan izvozni i jedan uvozni, kao i dva akreditiva,
jedan loro i drugi podakreditiv nostro. Kod prenosivog akreditiva imamo jedan loro akreditiv, a
dva ugovora, izvozni i uvozni.17
17
Pogledati šemu u prilogu
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 26
8.11. Standby akreditiv
Vlade zemalja Trećeg svijeta po pravilu zahtijevaju odreĎeno obezbijeĎenje da će strana firma
koja se javlja u ulozi prodavca ili izvoĎača radova, ispuniti svoje obaveze iz ugovora o prodaji ili
ugovora o izvoĎenju investicionih radova. Garancija za dobro ispunjenje posla je jedno od
sredstava obezbjeĎenja koje se koristi u ovakvim prilikama ali američkim bankama je zabranjeno
izdavanje ovakvih i sličnih vrsta garancija. Umjesto toga, američke banke su razvile alternativni
način obezbjeĎenja gore navedenih poslova, putem standby akreditiva. 18
Ovaj akreditiv izdaje
banka prodavca, u korist kupca, koji može naplatiti akreditivnu sumu samo ako dostavi pismeno
da prodavac nije ispunio svoju obavezu iz osnovnog pravnog posla. Očigledno je da se standby
akreditiv bitno razlikuje od redovnog akreditiva, i da u suštini ima istu funkciju kao i garancija
za dobro ispunjenje posla.
8.12. Akreditivi sa crvenom (zelenom) klauzulom (packing credits)
Ova akreditivna konstrukcija javlja se u spoljnotrgovinskim poslovima s prekomorskim
zemljama, Australijom, Novim Zelandom.19
Ova vrsta akreditiva omogućava korisniku
akreditiva da podigne jedan dio ili ukupnu akreditivnu vrijednost i bez podnošenja akreditivnih
dokumenata. Tako se na odreĎeni način akreditiv transformiše u klasičan kredit dat izvozniku od
uvoznika. Prilikom nabavke robe koja je predmet kupoprodaje, kupac omogućava prodavcu
pribavljanje novčanih sredstava neophodnih za plaćanje proizvoĎača. Rizik isplate ovog, de
facto, avansa pada na teret kupca – nalogodavca po akreditivu. Ovaj iznos prodavac koristi da bi
kupio robu od domaćeg proizvoĎača, dopremio je do luke ukrcaja i spakovao je za prekomorski
transport.
Prilikom uzimanja avansa korisnik akreditiva predaje banci tratu zajedno s pismenom
obavezom kojom daje izjavu da će naknadno pribaviti i banci uručiti ugovorene transportne i
druge dokumente. Kada to i učini, podnosi ih banci i iskupljuje svoju obavezu za uzeti avans,
ustvari, vrši pravdanje avansa, te naplaćuje eventualni višak potraživanja. Sve do momenta
pravda i podnošenja dokumenata on je taj koji duguje nalogodavcu.
18
Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr. „Međunarodni trgovački poslovi“,, Sarajevo 1999. 19
Enver Backovid, „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, Sarajevo 2007.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 27
Kao i kod drugih akreditiva, garanciju isplate akreditivnog iznosa, odnosno njegovog
dijela, ako izvoznik koristi avans, preuzima akreditivna banka uz regresno pravo prema
nalogodavcu po akreditivu. Ovakva konstrukcija u tehničkom smislu formira se tako što
akreditivna banka, uz ovlaštenje uvoznika – nalogodavca poa akreditivu, saopćava
korespondentnoj banci u zemlji izvoznika, a u obavijesti o otvorenom akreditivu, klauzulu: „Red
Clause AUD 200.000“. Ovim je ovlastila svoga korespondenta da isplati izvozniku naznačenu
sumu uz vlastitu obavezu prema njoj.
U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja paking – akreditivi odobravaju se uvozniku koji
djeluje kao agent ili afilijacija uvoznika – nalogodavca po akreditivu. U ovakvim slučajevima
jasno je i logično da uvoznik ima interes pomoći partneru nad čijim poslovanjem on ima potpunu
kontrolu. Znači, za odobreni paking-kredit banka u zemlji izvoznika tereti akreditivnu banku, a
ova tereti uvoznika.
Ovdje treba naglasiti da tumačenje „Red clause“ i „Green clause“ klauzula nije
standardizovano, tj. varira od zemlje do zemlje. Obično se klauzula „Red clause“ tumači kao
ovlaštenje da izvoznik podigne dio ili cjelokupan akreditivni iznos bez polaganja bilo kakvih
kolaterala. Nasuprot ovome, „Green clause“ kluzula se tumači kao ovlaštenje izvozniku da
koristi akreditivni iznos u cjelini ili djelimično i bez podnošenja akreditivnih dokumenata, ali uz
polaganje odgovarajućih kolaterala.
8.13. Negociacioni akreditiv
U angloameričkoj spoljnotrgovinskoj praksi razvio se običaj da se svi dokumentarni akreditivi
otvaraju uz prilaganje trate. Praksa spoljnotrgovinskog poslovanja uzrokovala je, osim „latter of
credit“ i čistih inkaso poslova, pojavu tzv. „drowing authorisation“, koje nazivamo
negociacionim akreditivima. 20
U ovom slučaju kupac – uvoznik samo trasira put kako bi izvoznik – prodavac mogao
efikasno naplatiti svoje poteživanje. Kupac ovlašćuje prodavca, da za njegov račun vuče tratu na
banku ili njega samog. U pripremi negociranja, kupac izdaje nalog svojoj banci da ovlasti njenog
20
„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 28
korespondenta u izvoznikovoj zemlji, da tratu koju prodavac vuče na njega (authority to pay) ili
na kupčevu banku (authority to purchase), negocira za njen račun.
Negociacioni akreditivi mogu u osnovi imati dvije forme:
„Authority to purchase“ (nazivaju se jo i „Authority to pay“);
„Order to negotiate“
Kod negociacionog akreditiva u formi „Authority to purchase“ bankovni korespondent, u
pravilu i odmah, kupuje tratu vučenu na uvoznika na teret uvoznikove banke pa je šalje zajedno s
dokumentima toj banci. Banka uvoznika naplaćuje mjenični iznos od uvoznika. Trata na
odreĎeno vrijeme po viĎenju podnosi se uvozniku na akcept. Ako je trata blanko indosirana,
banka je ne žirira, ona će to uraditi samo ako je izvoznik – prodavac tratu indosirao na nju.
Kod negociacionog akreditiva u formi „Order to negotiate“ procedure su istovjetne s
propisanim kod forme „Authority to purchase“, tj ako se posao obavlja s tratama po viĎenju,
odnosno ako nalog bankovnog korespondenta ne podrazumijeva akceptiranje, korespondent –
notificirajuća banka prima dokumente i tratu. Tratu akceptira i eskontuje dok dokumente šalje
uvoznikovoj banci. Istovremeno, korespondent obavještava uvoznikovu banku o datumu
dosdpjeća mjenice i poziva je da na taj dan ili nešto ranije obezbijedi mjenični iznos, koji
izvoznikova banka treba pravovremeno naplatiti od uvoznika. Izvoznikova banka akceptiranu
tratu može do njenog dospijeća držati u svome prtfoliju ili, je pak, može reeskontovati. U
ovakvom slučaju izvoznikova banka ušla bi u sasvim nove poslovne aranžmane koji bi
podrazumijevali posebnu vrstu rambusa.
Negociacioni akreditiv se razlikuje od „običnog“ akreditiva posebno po tome što
izvoznik vuče tratu neposredno na uvoznika. Kod običnog dokumentarnog akreditiva, u pravilu,
izvoznik može smatrati da je za njega posao završen čim mu negocirajuća banka isplati
protuvrijednost dokumenata. Kod negociacionog akreditiva posao će biti završen tek onda kada
inozemni kupac iskupi tratu koju je na njega vukao izvoznik – prodavac. Kod negociacionog
akreditiva, dakle, tratu vuče izvoznik na uvoznika, dok banka negocira tratu akceptiranu od
uvoznika. Tako izvoznik za tratu odmah dobija plaćanje, a negocirajuća banka za izvršeno
negociranje traži, odnosno dobija pokriće od uvoznika.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 29
8.14. Reeksportni akreditivi
Reeksportni akreditivi kao vrsta akreditiva proistakli su iz posebne vrste
spoljnotrgovinskih poslova koje nazivamo reeksportni poslovi. Kod reeksportnih poslova roba se
kupuje u jednoj zemlji, izvozi, odnosno prodeje drugoj zemlji, a plaćanje izvršava treća zemlja.
Reeksportni poslovi povezuju uvoz robe s njenim naknadnim izvozom. Promet robe, u osnovi,
vrši se izvan granica zemlje posrednika dok se plaćanje vrši sredstvima koja zemlja posrednik
ima u zemlji izvoza, u nekoj trećoj zemlji ili pak kliringom sa zemljom uvoznicom. 21
Ako se
ovakva vrsta uvozno-izvoznog posla finansijiski zatvara otvaranjem dokumentarnog akereditiva ,
takav akreditiv se naziva reeksportni akreditiv.
Ovi akreditivi podsjećaju na formu kontraakreditiva i može se reći da su u osnovi veoma
slični. Bitna razlika izmeĎu njih jeste u tome što po kontraakreditivnoj konstrukciji izvoznik i
uvoznik predstavljaju u pravilu istu osobu, dok su kod reeksportnih akreditiva stvarni uvoznik i
izvoznik dvije različite osobe, a reeksporter ih u datoj poslovnoj konstrukciji povezuje
ostvarujući vlastite interese. Nadalje, kontraakreditivi su po pravilu usklaĎenih rokova, dok kod
reeksportnih akreditiva loro akreditiv ima duži rok od nostro akreditiva.
8.15. Vinkularni akreditivi 22
Kod ove vrste akreditiva, izvršenje akreditivne obaveze usko je povezano sa izvršenjem
drugog akreditiva po sitom poslu. Ovo je posebno slučaj kod kompenzacionih aranžmana. U
ovakvim poslovima partneri obostrano, jedan u korist drugog, otvaraju akreditive. Do stvarne
finansijiske likvidacije akreditiva neće doći. Moglo bi doći eventualno do djelomične likvidacije,
ako je ugovorena djelomična kompenzacija, ali to je rijetkost. Posrednik – odnosno povjerenik u
kompenzacionom poslu, u pravilu je to banka, vrši samo meĎusobno prebijanje akreditivnih
iznosa nakon što je izvršio njihovo meĎusobno sravnjivanje. Naravno, kao i kod svakog
akreditivnog posla, banka će izvršiti detaljnu provjeru i svih ostalih akreditivnih dokumenata.
Specifičnost ove vrste akreditiva jeste i mogućnost da ista banka bude akreditivna banka po oba
otvorena akreditiva, u pravilu banka povjerenik, čime se značajno povećava efikasnost izvršenja
svih poslova u smislu njihove tehničke realizacije i nivoa povjerenja izmeĎu partnera u poslu.
21
„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007. 22
Ibidem, str 75.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 30
8.16. Elektronski akreditiv 23
Elektronska komunikacija je našla svoje mjesto i u nekim aspektima posla akreditiva.
Posebno je zastupljena u meĎusobnoj bankarskoj i korespondenciji, i ponekad se koristi od strane
nalogodavca, kako bi se ubrzao proces otvaranja akreditiva. MeĎutim, elektronska komunikacija
nije u potpunosti eliminirala načelo poslovanja papirima kod akreditiva, i to iz više razloga.
Prvo, korisnik akreditiva i dalje želi komad papira, u kojem se banka obavezuje da će po
prezentaciji utanačenih dokumenata platiti akreditivnu sumu. Drugo, elektronski konosman, zbog
razloga koje smo naveli u prethodnoj glavi, još uvijek u najvećem broju zemalja nema
svojstvoprenosive isprave o svojini. Stoga će kod akreditivnog plaćanja, samo plaćanje vršiti
elektronskim putem, ali tek po fizičkoj predaji utanačenih dokumenata.
Otprilike ¾ korespondencije izmeĎu banaka u vezi sa opslom akreditiva (izdavanje,
avizireanje, konfirmiranje, pregovori kod otvaranja akreditiva), vrši se elektronskim putem. Na
drugoj strani, korespondencija izmeĎu banaka i korisnika akreditiva još uvijek se zasniva na
dokumentima. Za očekivati je da će u budućnosti i ova korespondencija biti elektronska; u tom
se smislu ističe da se pojmovi koji se koriste u izmjenjenim Jednoobraznim pravilima zasnivaju
na „teletransmisiji“, prije nego na poslovanju dokumentima, što će svakako doprinijeti porastu
elektronske korespondencije kod svih učesnika u poslu akreditiva.
Elektronska korespondencija izmeĎu banaka načešće se ostvaruje putem SWIFT linije24
.
SWIFT je belgijska, neprofitna organizacija, u vlasništvu više banaka, čiji je cilj promocija
elektronske bankarske korespondencije SWIFT pravila predviĎaju da elektronska
korespondencija ima standardiziranu, jednoobraznu strukturu.
Banka koja je otvorila akreditiv, šalje poruku o izdatom akreditivu najbližoj SWIFT
pristupnoj tački. Poruka se potom ubacuje u regionalni procesor. Od regionalnog proceora,
poruka se dalje šalje ka jednom od dva najveća centra, locirana ili u USA ili u Evropi, a potom
do korespondentne banke. Korespondentna banka koja je primila SWIFT poruku o otvorenom
akreditivu, ne mora slati povratnu poruku kojom akreditivnu banku obavještava o tome da je
potvrdila akreditiv (konfirmirajuća banka), ili preuzela obavezu da treće lice obavjesti da je u
23
„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999. 24
Društvo za svjetsku, međudržavnu, finansijsku korespondenciju
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 31
njegovu korist otvoren akreditiv (avizirajuća banka). Korespondentna banka, samim činom
preuzimanja navedenih pravnih radnji, stiče pravo da se rambusira od akreditivne banke,
odnosno stiče pravo na proviziju za izvršene usluge MeĎutim, putem SWIFT sistema ne može se
vršiti rambusiranje ili naplata provizije izmeĎu akreditivne i drugih banaka. Za ovo se može
koristiti CHIPS (Clearing Hause for Interbank Payment Systems – Sistemi za reguliranje
meĎusobnih potraživanja i dugovanja izmeĎu banaka) ili neki od drugih sistema koji su u
upotrebi.
9. Specifične klauzule i termini
U dosadašnjem izalaganju o dokumentarnim akreditivima i praksi njihove primjene u
spoljnotrgovinskim transakcijama, mogli smo primjetiti da je težnja za njihovom
standardizacijom i unifikacijom motivirana izbjegavanjem mogućih različitih tumačenja situacija
koje se mogu pojaviti prilikom izvršenja ugovorenih obaveza stranaka u poslovima, odnosno
težnjom da se efikasnost ovih transakcija značajno unaprijedi. Zbog toga su „Jednoobrazna
pravila i običaji“ za dokumentarne akreditive posebno definirali značenje i upotrebu odreĎenih,
često korištenih, termina, odnosno klauzula. 25
U ovom kontekstu mi ćemo razmotriti slijedeće termine – klauzule u vezi s tolerancijama
u akreditivnom iznosu, količini i jediničnoj cijeni robe: 26
klauzule „circa“, „oko“, „otprilike“ i slični izrazi;
klauzule u vezi s rokovima;
klauzule u vezi sa djelomičnim isporukama i povlačenjima akreditivnog iznosa.
25
Preuzeto: „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007. 26
Ibidem str. 80
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 32
9.1. Klauzula „circa“, „oko“ i slični izrazi
U izvozno – uvoznim poslovima nije rijetka situacija da prilikom ugovaranja načina plaćanja
itzv. Finansijiskih klauzula, koje predstavljaju osnovu za otvaranje dokumentarnog akreditiva,
stranke u poslu nisu u mogućnosti odrediti ili predvidjeti tačan iznos na koji treba otvoriti
akreditiv. Ovo se dešava zbog toga što stranke u poslu u trenutku ugovaranja ne raspolažu svim
bitnim elementima (npr. troškovni elementi) za odreĎivanje akreditivnog iznosa. Ili nisu u stanju
odrediti precizno vrijednost robe, jer im nije poznata korisna količina robe koja se stvarno kupuje
i plaća, a razlog ovome može biti sama vrsta robe, čiju je cijenu moguće odrediti tek nakon
utvrĎivanja tzv. korisnog sadržaja, koji je pak moguće utvrditi jedino analizom nakon dospijeća
na njeno odredište.
U ovakvim situacijama partneri u transakcijama uvoza i izvoza pri definiranju akreditivne
sume, količine robe ili njene jedinične cijene pribjegavaju korištenju izraza „circa“, „cca“,
„približno“, „otprilike“ isl. „Jednoobraznim pravilima“, ovi izrazi trebaju biti razumijevani tako
da dozvoljavaju odstupanja +/- 10% u odnosu na količinu isporučene robe, definirani akreditivni
iznos ili definiranu jediničnu cijenu na koje se ti izrazi odnose. Primjena ovih izraza treba biti
precizna, jer primjena ovih izraza na količinu odražava se, naravno, i na akreditivni iznos pa
njihova upotreba mora biti u oba slučaja konsekventna.
U spoljnotrgovinskom prometu često se posluje robom čija prirodna svojstav pa i način i
mogućnosti pakovanja objektivno ne dozvoljavaju isporuku precizno odreĎene količine. U ovim
slučajevima kada akreditiv ne dopušta odstupanja naviše ili naniĎe u smislu količine,
„Jednoobrazna pravila“ dopuštaju toleranciju +/-5%, s tim što korišteni akreditivni iznos ne
smije preći tačno definirani iznos. Ova odstupanja nisu dozvoljena ako akreditiv definira
količinu u smislu tačno odreĎenog broja pakovanja (npr. 5000 bačvi ulja) ili broj komada
odreĎenog proizvoda.
9.2. Klauzule u vezi s rokovima
Svi akreditivi moraju definirati rok važenja i mjesto prezentacije dokumenata za
plaćanje, akceptiranje ili, s izuzetkom slobodno negociabilnih akreditiva, mjesto prezentacije
dokumenata za negociranje. Krajnji rok definiran za plaćanje akceptiranje ili negociranje shvata
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 33
se kao krajnji rok prezentacije dokumenata. Na području akreditivnog poslovanja primarno je
banci podnijeti dokumente u okviru predviĎenog roka, tj. do odreĎenog krajnjeg roka.
Ako su akreditivi s rokom važenja 30, 60, 120, itd. dana i ako akreditivom nije drugačije
ureĎeno, smatra se da rok važenja teče od datuma otvaranja akreditiva. Svi akreditivi koji
zahtjevaju dokumente o transportu treba da sadrže datu do kojega transportni i ostali dokumenti
moraju biti prezentirani banci. U slučaju da takav rok nije odreĎen, banke će odbiti dokumente
koji su im predati istekom dvadeset jednog dana od datuma otpreme. Ako se desi da je period
važenja akreditiva produžen, ne podrazumijeva se automatsko produžavanje roka za otpremu ili
prezentaciju dokumenata, ovi se rokovi moraju izričito produžiti. Banke nisu dužne prihvatiti
prezentaciju dokumenata izvan njihovog zvaničnog radnog vremena. Nadalje, ako krajnji datum
za prezentaciju dokumenata pada u nedjelju ili neki drugi neradni dan, banke mogu prihvatiti
dokumente koji su podneseni prvog narednog dana.
Izrazi „na“ odreĎeni datum ili „oko“ odreĎenog datuma za banke znači da će otprema biti
izvršena u periodu +/-5 dana u odnosu na naznačeni datum, uključijući prvi i posljednji datum.
Izrazi „do“, odnosno „od“, kada se primjenjuju u vezi sa utovarom, za bilo koji datum ili period,
obuhvataju i taj navedeni datum. Riječ „poslije“ podrazumijeva da je datum na koji se ta riječ
odnsoi isključen.
Izrazi „početak mjeseca“, „prva polovina mjeseca“ i tome slično tumače se na slijedeći
način:
prva polovina mjeseca........od 01. do uključivo 15 dana u mjesecu;
druga polovina mjeseca......od 16. do uključivo posljednji dan u mjesecu;
početak mjeseca...................od 01. do uključivo 10. dan u mjesecu;
sredinom mjeseca.................od 11. do uključivo 20. dan u mjesecu;
krajem mjeseca.....................od 21. i uključivo posljednji dan u mjesecu.
Da bi se izbjegli svi eventualni nesporazumi, izvoznik bi trebao već u kupoprodajnom
ugovoru i s uvoznikom usaglasiti rokove važenja akreditiva, datum od kojeg počinje teći rok
važenja te rokove isporuke i prezentacije dokumenata.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 34
9.3. Klauzule u vezi s djelimičnim isporukama i povlačenjima akreditivnog iznosa
Djelomične isporuke ugovorene robe i djelomična povlačenja akreditivnog iznosa
dozvoljeni su ukoliko to dokumentarni akreditiv izričito ne zabranjuje ili na neki drugi način
regulira. Znači ukoliko to nije akreditivom zabranjeno, izvoznik je ovlašten da robu isporuči u
parcijalnim isporukama, sukcesivno, te da akreditivni iznos naplati u skladu sa svakom
pojedinačnom isporukom alokventno.
MeĎutim, ukoliko akreditivom nije drugačije odreĎeno, ako je isporuka robe ugovorena u
partijama i u okvirima ugovorenih termina za svaku isporuku, a neka od partija ne bude
isporučena, odnosno otpremljena u roku predviĎenom za tu partiju, akreditiv prestaje važiti za
bilo koju narednu isporuku po tom poslu. Dva su osnovna načina reguliranja parcijalnih isporuka
i povlačenja akreditivnog iznosa u ovom smislu. Prvo, namjera je da izvoznik striktno poštuje
predviĎene rokove, i drugo, polazi se od stanovišta da propuštanjem isporuke jedne partije robe,
slijedeća partija više neće biti od interesa za uvoznika. Ovdje se postavlja pitanje, šta se dešava
ako su djelomične isporuke ugovorene, ali bez čvrstih, jasno definiranih rokova tih isporuka. U
tom slučaju, korisnik akreditiva mora se čvrsto pridržavati jedino krajnjeg roka za izvršenje
posla, ali bi mu dozvoljena djelomična povlačenja akreditivne sume u skladu sa obavljenim
isporukama i prezentiranim dokumentima.
10. Akreditiv i pitanje prevare
Kada su prezentirana dokumenta falsifikovana, ili u koliko je u šemi posla akreditiva
učinjena druga radnja prevare, načelo samostalnosti akreditiva od osnovnog pravnog posla treba
posmtarati u nešto drugačijem svijetlu. Naime, načelo samostalnosti omogućava efikasnu
realizaciju posla akreditiva tj. naplatu akreditivne sume, u slučaju kada je korisnik akreditiva
prezentirao banci utanačena dokumenta. MeĎutim, u slučaju falsifikovanja prezentovanih
dokumenata ili nastupanje drugih radnji prevare, situacija je svakako drugačija nego kada je riječ
o „ pukoj povredi“ obaveza iz osnovnog pravnog posla. Dobra ilustracija za ovu tvrdnju jeste
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 35
slučaj Dynamics Corp., 27
u kojem je sud zaključio da „ javni interes postoji ne samo u
podsticanju koršćenja akreditiva, već isto tako u suzbijanju radnji prevare“. U slučaju kada je
nalogodavac, preije prezentacije dokumenata od strane korisnika, obavjestio akreditivnu banku,
konfirmirajuću banku ili avizirajuću banku, koja u ime i za račun akreditivne banke vrši posao
isplate, da su utanačena dokumenta falsifikovana, ili da je nastupila neka druga radnja prevare,
„Načelo samostalnosti osnovog pravog posla i posla akreditiva ne primjenjuje se na ne savjesnog
korisnika akreditiva“. (slučaj Sztejn v. J.Henry Schroder Banking Corp., 177 Misc. 719, 31
N.Y.S. 2d 631( 1941)).
Odstupanja od načela samostalnosti osnovnog pravnog posla od posla akreditiva otvara
pitanje granica ovog odstupanja. Ukoliko je na posao akreditiva izričito utvrĎena primjena
Jednoobraznih pravila, opšte je mišljenje da nastupanje radnji prevare predstavlja izuzetak od
proklamovanog načela samostalnosti, uprkos tome što Jednoobrazna pravila ne odreĎuju izričito
ovu materiju. Sobzirom da u Jednoobraznim pravilima pitanje prevare nije izričito ureĎeno, u
američkoj sudskoj praksi je zauzeto stanovšte da se na ovu pravnu prazninu primjenjuju
Jednoobrazna praila trgovačkog zakona. Ovakav stav sudske prakse sasvim je razumljiv jer
činjenica da postoji pravna praznina u mjerodavnom pravu, ne znači da nesavjesnom korisniku
akreditiva treba dozvoliti da se naplati.
U odredbama izmjenjenog čl. 5-109. Jednoobraznog zakonika, bliže se precizira
odgovornost banke u vezi sa prevarama i uslovima pod kojima nalogodavac može zahtjevati od
banke da korisniku ne plati akreditivnu sumu. Prema odredbama navedenog člana, „akreditivna
ili konfirmirajuća banka je dužna da honorira prezentovana dokumenta na zahtjev naznačenog
lica, u koliko ne postoje prima facie dokazi o materijalnoj povredi ili postupku prevare“.
Izenavedenog pravila nedvosmisleno proizilazi da akreditivna ili konfirmirajuća banka koja je u
dobroj namjeri platila dokumenta po njihovoj prezentaciji, bez ikiakvog obavještenja
nalogodavca o eventualnoj radnji prevare ili falsifikovanja dokumenata, ima pravo da se
rambursira od nalogodavca, uprkos činjenici da je korisnik akreditiva falsifikovao prezentovana
dokumenta ili na drugi način učinio radnju prevare.
27
„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 36
MeĎutim, čak i u slučaju da su utanačena dokumenta prezentovana akreditivnoj banci
prezentovana od strane korisnika akreditiva, avizirajuće banke koja se samo obavezala preuzeti
dokumenta, ili od konfirmirajuće banke, zajedno sa obavještenjem da je izvršena radnja prevare,
gdje akreditivna banka, prema pravilima Jednoobraznog zakonika još uvijek može uplatiti
akreditivnu sumu, ukoiko je postupila u dobroj namjeri, uprkos činjenici da je obavještena da su
prezentovana dokumenta falsifikovana, ili da je nastupila druga radnja prevare. Doduše, u
navedenoj situaciji akreditivna banka takoĎer može i odbiti plaćanje, ali će banka vrlo rijetko
odbiti plaćanje, i to iz dva raloga. Prvo, akreditivna banka želi da sačuva svoj poslovni ugled, i
ne želi da doĎe na loš glas kao banka koja je nepouzdana pri naplati akreditiva; Drugo,
akreditivna banka nije kvalifikovana i ne želi da snosi rizik procjene da li su prezentovana
dokumenta krivotvorena, u koiko ne postoji prima facie dokazi za to. Sasvim razumljivo, banka
kao profitonosna organizacija ne želi da preuzme ulogu suda ili porote.
Ukoliko je nalogodavac u situaciji da dokaže da su utanačena dokumenta falsifikovana,
ili da je nastupila druga radnja prevare, naplata akreditivne sume može se spriječiti na osnovu
sudske odluke ili privremene mjere. Neophodno je , meĎutim, iistaći da su uslovi pod kojima
naologodavac može zahtjevati privremenu mjeru zabrane plaćanja akreditivne sume u
Jednoobranom zakonu restirktivno postavljeni Ova se restriktivnost objašnjava potrebom da se
zaštiti korisnik u poslu meĎunarodnog akreditiva od neizvjesnosti palćanja koju sa sobom nosi
primjena njemu stranih nacionalnih propisa. Drugim riječima, široko postavljeni okvir u
nacionalnim propisima, u pogledu uslova pod kojima banka nije dužna da isplati akreditivnu
sumu, mogli bi da oslabe povjerenje ugovrnih strana, posebno prodavca- korisnika akreditiva i
pravni posao meĎunarodnog akreditiva. Stoga se ističe da je prema odredbama Jednoobraznog
zakona mogućnost nalogodavca da ishoduje privremeneu mjeru zabrane plaćanja više teorijska,
te da je u sudskoj praksi poznato svega nekoliko slučajeva u kojima je nalogodavac uspio u ovoj
namjeri.
U odredbama izmjenjenog čl. 5 zakona utvrĎeno je nekoliko ograničenja u pogledu
podnošenja zahtjeva za izricanje privremena mjere zabrane plaćanja:
Prevara mora biti „suštinska“, ali u samom članu nije utvrĎeno šta se smatra
suštinskom prevarom. U komentaru izmjenjenog čl. 5-109 zakona citiraju se neke
radnje sudske odluke u kojima se definiše prevara, ali se iz ovih odluka ne može
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 37
izvesti nikakvo opšte pravilo, već je očigledno da se pitanje suštinske prevare
mora smatrati faktičkim pitanjem u kojem će se odlučivati u svakom konkretnom
slučaju;
Nalogodavac je dužan da sudu pruži zadovoljavajuće dokaze da su utanačena
dokumenta falsifikovana,ili da je nastupila druga radnja prevare;
Prilikom podnošenja zahtjeva za privremenu mjeru, moraju se poštovati svi
proceduralni uslovi koji su inače propisani za privremenu mjeru;
Zahtjev za privremenu ili drugu sudsku mjeru, biće odbačen, ukoliko interesi
treće strane „ nisu odgovarajuće zaštićeni“, ili ukoliko je konfirmirajuća ili
avizirajuća banaka već platila akreditivnu sumu korisniku. Treba istaći da je
pravilo o zaštiti interesa treće strane u komentaru samog člana prošireno tako da
uključuje i zaštitu od sporedne štete, kao što su sudki troškovi. Posljednja
nabrojana ograničenja mogu se naći u nekim predhodnim sudskim slučajevima, a
za očekivati je da će se javljati i u buduće.
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 38
ZAKLJUČAK
MeĎunarodni dokumentarni akreditiv je najstariji i najsigurniji oblik plaćanja na meĎunarodnom
nivou. Razvoju dokumentarnog akreditiva najviše je doprinio rayvoj spoljnotrgovinske razmjene.
Dokumentrani akreditiv je bankarski posao koji obezbjeĎuje maksimalnu zaštitu od mogućeg
nesavjesnog ponašanja subjekata akreditivnog odnosa.
Banka na zahtjev kupca otvara akreditiv i preuzima samostalnu obavezu da će prodavcu isplatiti
akreditivni iznosili na drugi način honorisati dokumenta. Nepovjerenje se u ovom slučaju
neutrališe izborom renomirane banke.
Dokumentarni akreditiv nastaje iz jednog složenog pravnog i poslovnog odnosa čiji osnov leži u
sklopljenom dužničko povjerilačkom ugovoru. Postoji mnogo vrsta akreditiva a najžnačajniji su:
prenosivi, neprenosivi, domicilirani u zemlji i inostranstvu, gotovinski, akceptacioni. Kao
posebna vrsta javlja se: stand-by akreditiv.
Materija dokumentarnih akreditiva je ujednačena na meĎunarodnom planu jer se svuda u svijetu
primjenjuju odredbe Jednoobraznih pravila i običaja za dokumentarne akreditive, UCP 600.
Bankarska praksa je prihvatila ova pravila a sudovi ih koriste u rješavanju sporova.
Nastanak akreditiva se takoĎe vezuje za krize, rizike i nepovjerenje. Negova reputacija i
zastupljenost u svijetu je dobro poznata, ipak u Crnoj Gori nije tako. Razlog nejvjerovatnije treba
tražiti u nepoznavanju ovog načina bezgotovinskog plaćanja od strane privrednih subjekata.
Procesi globalizacije nameću praćenje svjetskih trendova. Kao problem i prepreka kada je u
pitanju naše tržište mogu se javiti nelikvidnost i veličina istog jer se može uvoziti samo onoliko
koliko tržište može apsorbovati. Ipak može se zaključiti da se i uprkos ograničenjima tek očekuje
ekspanzija korišćenja akreditiva kao instrumenta plaćanja
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 39
Prilog
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 40
Prinicipijelna shema funkcioniranja back – to – back akreditiva (kontraakreditiva) 28
28
Preuzeto: „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.,str. 254.
NOTIFIKACIJA
AKREDITIVA
UVOZNIK-KUPAC
NALOGODAVAC
PO AKREDITIVU
KORISNIK
KONTRAAKREDITIVA
PRODAVAC
NOTIFICIRAJUĆA
BANKA
AVIZIRAJUĆA BANKA
AKREDITIVNA BANKA
PO
KONTRAAKREDITIVU
(OBIČNO AVIZIRAJUĆA
BANKA PO
ORIGINALNOM
AKREDITIVU)
KORISNIK
ORIGINALNOG
AKREDITIVA
TRGOVAC
NOTIFICIRAJUĆA
BANKA
AVIZIRAJUĆA BANKA
AKREDITIVNA BANKA
BANKA UVOZNIKA
NALOG ZA OTVARANJE
NOVOG AKREDITIVA
BAZIRANOG NA
ORIGINALNOM
AKREDITIVU
DOSTAVA
AKREDITIVA
DOSTAVA NOVOG
AKREDITIVA
(back – to – back, odnosno
KONTRAAKREDITIVA
NALOG ZA
OTVARANJE
AKREDITIVA
NOTIFIKACIJA
KONTRAAKREDITIVA
Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv
strana 41
Literatura:
Carić dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska plaćanja, Beograd, 1990
E. Backović „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, , Sarajevo 2007.
Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, revizija 2007, nacionalni
odbor MTK Srbije
Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle „MeĎunarodni trgovački
poslovi“, , Jr., Sarajevo 1999.
Rozenberg dr U, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Zagreb,
1984,
Vodič kroz meĎunarodne dokumentarne akreditive – akreditivi kao instrument plaćanja u
platnom prometu – Raiffeisen bank . 2007 god
Vukadinović dr R, Pravni odnosi iz meĎunarodnog dokumentarnog akreditiva, Beograd,
1989.
Zakon o obligacionim odnosima, "Sl. list Crne Gore", br. 47/08
top related