110674956-ver-1

UNIVERZITET CRNE GORE

EKONOMSKI FAKULTET - PODGORICA

Elvir Katana

DOKUMENTARNI AKREDITIV

Diplomski rad

Mentor:

Dr Slobodan Lakić

Podgorica, jun 2012. god.

Diplomski rad: Dokumentarni akreditiv

strana 1

Sadržaj

UVOD..............................................................................................................................................1

1. Dokumentarni akreditiv – pojam.....................................................................................2

2. Značaj dokumentarnog akreditiva..................................................................................4

3. Pravna priroda i osnov akreditiva...................................................................................5

3.1. Računovodstveni tretman akreditiva..................................................................................................6

4. Načela akreditiva...............................................................................................................7

5. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv........................................................................8

6. Učesnici u akreditivnom poslovanju..............................................................................10

6.1. Nalogodavac po akreditivu...............................................................................................................11

6.2. Akreditivna banka............................................................................................................................11

6.3. Korisnik akreditiva...........................................................................................................................11

6.4. Avizirajuća – notificirajuća banka..................................................................................................11

7. Odnosi izmeĎu akreditivne i drugih banaka.................................................................14

8. Podjela i vrste dokumentarnih akreditiva ...................................................................................16

8.1. Odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi....................................................................................16

8.2. Akreditivi plativi po viĎenju (sight L/C) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered L/C)...17

8.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi...................................................................................................17

8.4. PotvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi..................................................................................................18

8.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi....................................................................................................18

8.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditiv............................................................................................................19

8.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inostranstvu............................................................................20

8.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi................................................................................20

8.9. Akceptni (mjenični) akreditivi .......................................................................................................22

8.10. Podakreditivi (back – to – back), kontraakreditivi ....................................................................23

8.11. Standby akreditiv...........................................................................................................................24

8.12. Akreditivi sa crvenom (zelenom) klauzulom (packing credits).................................................25

8.13. Negociacioni akreditiv...................................................................................................................25

8.14. Reeksportni akreditivi...................................................................................................................26

8.15. Vinkularni akreditivi.....................................................................................................................28

8.16. Elektronski akreditiv.....................................................................................................................28

9. Specifične klauzule i termini .............................................................................................................29

9.1. Klauzula „circa“, „oko“ i slični izrazi..............................................................................................30

9.2. Klauzule u vezi s rokovima...............................................................................................................31

9.3. Klauzule u vezi s djelomičnim isporukama i povlačenjimaa kreditivnog iznosa........................31

10. Akreditiv i pitanje prevare.............................................................................................33

ZAKLJUČAK........................................................................................................................37

Prilog.......................................................................................................................................38

Literatura........................................................................................................................................40


strana 2

UVOD

Dokumentarni akreditiv pojavio se kao instrument plaćanja u meĎunarodnom platnom prometu

još u drugoj polovini 19. vijeka kada se zbog porasta meĎunarodne robne razmjene ukazala

potreba za pronalaženjem odgovarajućih oblika plaćanja prvenstveno zbog:

- zaštite interesa sudionika u meĎunarodnoj razmjeni

- omogućavanja najbržeg mogućeg plaćanja odnosno naplate.

Ovaj radi ima za cilj da obradi problematiku dokumentarnog akreditiva. Dakle, razdaljina

izmedju prodavaca i kupca i njihovo meĎusobno nepoznavanje nameću obavezu da se akreditiv

kao sredstvo plaćanja posmatra kao i sredstvo obezbjeĎenja, dakle, kao način na koji će osigurati

ono što žele:

- Kupac robu koju je naručio

- Prodavac novac za svoju robu u dogovorenom iznosu i roku.

Ovaj rad je koncipiran tako da u prvom dijelu sadrži i definiše sam pojam, značaj, pravni osnov

i načela akreditivnog poslovanja (poglavlja od 1-5).

U drugom dijelu rada obraĎeni su subjekti i odnosi kod akreditivnog poslovanja i vrste

akreditiva. U literaturi postoji mnogo podijela tako da su u ovom radu sadržani najznačajniji

oblici u kojima se dokumentarni akreditiv javlja.

U trećem dijelu rada, dat je poseban osvrt na neka uvijek aktuelna pitanja koji se tiču prevara

kod akreditivnog poslovanja i kratak osvrt na klauzule i terminologiju koja je često sadržaj

akreditiva.


strana 3

1. Dokumentarni akreditiv - pojam

Pod akreditivom (Letter of credit, Le credit documentaire, Lettera bi credito, das Akreditiv)

podrazumijeva se odreĎeni instrument plaćanja kojim se banka izdavalac (akreditivna banka),

obavezuje da po nalogu nalogodavca, kIijenta na osnovu ugovorenih dokumenata, isprava (ili

bez dokumenata) obavi plaćanje ili ovlasti drugu banku - korespondentnu banku da izvrši

plaćanje trećem licu - korisniku akreditiva ili po njegovom nalogu izvrši prenos novca.

Akreditivna banka može, po nalogu nalogodavca ili uz pomoć druge banke, da plati, akceptira ili

otkupi mjenicu vučenu od strane korisnika akreditiva. Kod ovog pravnog posla najmanje se

pojavljuju tri lica, a nekad i četiri: klijent, nalogodavac koji kod banke otvara akreditiv (koji daje

nalog za otvaranje akreditiva), banka koja na zahtev klijenta otvara akreditiv i treće lice -

korisnik akreditiva. Tako se kod akreditiva, kao nalogodavac, klijent pojavljuje odreĎeni kupac

robe, investitor radova i sl.; akreditivna banka koja na zahtev nalogodavca, klijenta otvara

akreditiv (u svoje ime i za račun nalogodavca); korisnik akreditiva je po pravilu treće lice, kojem

se stavlja na raspolaganje odreĎena svota novca (prodavac robe, izvoĎač radova i dr.). Pored

toga, u ovom poslu može se pojaviti i četvrto lice - neka druga banka, kod koje se otvara

akreditiv.

Ekonomski gledano, ovaj posao za banku je neutralan posao, kod kojeg banka nije ni poverilac

ni dužnik, odnosno ne pojavljuje se ni u aktivi ni u pasivi banke.1

Akreditivna banka kod posla akreditiva istupa u svoje ime a za račun komitenta, kao komisionar.

Druge avizirajuće i isplatne banke istupaju, u ime i za račun akreditivne banke, kao zastupnici.

Termin akreditiv, ne smije se shvatiti kao kredit i vezivati za pojam kreditiranja. Ovo iz razloga,

što su akreditivi kod banke, najčešće, pokriveni od strane nalogodavca još u trenutku njegovog

otvaranja. Banka i nalogodavac mogu da ugovore i neko kreditiranje koje može da posluži kao

pokriće za otvaranje akreditiva. MeĎutim, isti kredit nije bitan za posao akreditiva. Tako se ovde

1Carid dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska pladanja, Beograd, 1990, str. 163.


strana 4

reč "akreditirati" ne upotrebljava u smislu reči "davati kredit" već u smislu "ovlastiti",

"opunomoćiti", "dati poverenje".2

Na meĎunarodnom planu, akreditiv je regulisan prvi put još 1933.godine Jednoobraznim

pravilima i običajima za dokumentarne akreditive MeĎunarodne trgovinske komore. Ista su

pravila pretrpela šest revizija (1951, 1962, 1974, 1983, 1993 i 2006.godine), a revizijom 1983.

godine, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, prilagoĎena su novim

uslovima transporta robe (multimodalnom i kontejnerskom transportu), kao i novim transportnim

dokumentima.

Postoji više gledišta o pravnoj prirodi ovih pravila. Tako neki autori smatraju, da se radi o

ugovornim pravilima i njihova primjena se zasniva na ugovornoj volji stranaka, drugi smatraju,

da se radi o modelima opštih uslova poslovanja.3

Ima autora, koji su mišljenja, da ista pravila predstavljaju kodifikovane meĎunarodne običaje,

čija se primjena bazira na hipotetičnoj volji stranaka, ali se obzirom na dispozitivnost primjene

pravila mogu izričito isključiti.4

Kako navedena pravila imaju dvosmislenu formulaciju o obaveznosti klauzule o njihovoj

inkorporaciji u akreditiv i obaveznom primenom u svakom slučaju, kada nije drugačije što

ugovorno, daje mjesta dilemi. MeĎutim, neki autori smatraju sa pravom ispravnim stanovište, o

njihovoj običajnoj, ustaljenoj pravnoj prirodi, a koja podrazumijeva hipotetičnu volju stranaka sa

mogućnošću njihovog isključenja u ugovorenom akreditivnom poslu plaćanja putem akreditiva.

2 Carid dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska pladanja, Beograd, 1990, str. 163.

3 Rozenberg dr U, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Zagreb, 1984, str. 24

4 Vukadinovid dr R, Pravni odnosi iz međunarodnog dokumentarnog akreditiva, Beograd, 1989, str.20-21.


strana 5

2. Značaj dokumentarnog akreditiva

Kao izvor prava meĎunarodnog dokumentarnog akreditiva, javljaju se i Jednoobrazna pravila i

običaji za dokumentarne akreditive. Ova Jednoobrazna pravila su prihvatile većine banaka u

svetu.5

Pored toga, kao dopunski izvor prava za dokumentarne akreditive, pojavljuju se i Incoterms

pravila koja je izdala MeĎunarodna trgovinska komora.

Akreditiv je od velikog značaja kod mnogih poslova privrednog, a posebno meĎunarodnog

privrednog prava. Posebno kod meĎunarodnih privrednih ugovora i plaćanja od strane jedne

ugovorne strane, sve se više odvija putem odreĎenih dokumenata i isprava, jer kupac ne može

raspolagati sa robom koju mu je prodavac poslao putem špeditra, prevozioca ili koja se nalazi u

nekom javnom skladištu, dok ne "iskupi"odreĎena robna dokumenta, kao na primer: teretnicu,

prevozni list, skladišnicu i dr. Putem "iskupljivanja" ovih dokumenata, kupac na taj način

isplaćuje prodavcu kupovnu cenu. Moguće je, pod uslovom da je tako ugovorom predviĎeno, da

kupac akceptira i mjenicu koju je prodavac vukao na njega, gde na taj način prodavac kreditira

kupca do dospjelosti mjenice na naplatu. "iskupljivanjem" napred navedenih robnih dokumenata

koje se obavlja preko odreĎene banke (akreditivne banke) je u funkciji lakšeg i efikasnijeg

prometa roba sa inostranstvom. Dakle, u meĎunarodnim trgovinskim transakcijama, sve se više

napušta direktno i prethodno plaćanje robe od strane kupca prodavcu bez ikakvih uslova.

MeĎutim, plaćanje robe od strane kupca, po primljenoj robi, može biti negativno i za prodavca, u

slučaju da to kupac neposredno čini prodavcu (rizik neurednog plaćanja ili neplaćanja).

Zbog svega rečenog, tražena su savremenija rješenja i instrumenti plaćanja, posebno u

meĎunarodnim poslovnim transakcijama, u cilju zaštite interesa obe ugovorne strane. Instrument

akreditiva posebno treba da otkloni rizik koji postoji od momenta prelaska robe preko državne

granice i plaćanja kupovne cijene (rizik prodavca) ili obrnuto do momenta prelaska državne

5 Jednoobrazna pravaila sačinila je Međunarodna trgovinska komora u Parizu još 1933.godine. Ista Pravila su u više

navrata revidirana -1951, 1962, 1974, 1983, 1993, a najnovija revizija je učinjena 2006 godine.


strana 6

granice, ili kasnije pri isporuci (rizik kupca). Sa uvoĎenjem instituta dokumentarnog akreditiva

kod meĎunarodne kupoprodaje i plaćanja kupovne cijene, otklonjen je rizik za prodavca, pa je on

siguran da će ostvariti realizaciju u vezi sa naplatom cijene, putem otvorenog akreditiva od

strane kupca kod neke poznate banke. Kupac je sigurniji da će mu biti izvršena isporuka robe

saobrazno ugovoru, iz razloga što banka neće prihvatiti i odobriti isplatu sa akreditiva, kad robna

dokumenta ne ispunjavaju uslove iz otvorenog akreditiva (na primer, nečista teretnica i dr.).

Putem korišćenja mjenice u ovom poslu, omogućuje se kreditiranje kupca do dospelosti mjenice

- od strane prodavca ili banke. Prodavac može izvršiti naplatu cijene od akreditivne banke, čim je

uredno i saobrazno ugovoru izvršio isporuku robe (na primer, prevoziocu), prezentacijom

transportnih dokumenata akreditivnoj banci, kad po pravilu, roba još nije prispela kupcu.

Dakle, može se zaključiti, da akreditiv predstavlja snažno i vrlo značajno sredstvo plaćanja, ali i

sredstvo obezbeĎivanja potraživanja, pri izvršenju odreĎenih usluga ili kod kupoprodaje roba.

Pored toga, on služi u meĎunarodnim plaćanjima i kao sredstvo za razmjenu novca, omogućava

uzajamno kreditiranje (korisnika i nalogodavca kod akreditiva), a pri prenosu akreditiva ili

otvaranju podakreditiva i finansiranje značajnijih poslova i meĎusobnih prebijanja i dr.

3. Pravna priroda i osnov akreditiva

Kod nas ne postoje posebne zakonske odredbe koje regulišu ovu materiju. Pravni osnov se nalazi

kod dodirnih odredbi zakona o obligacionim odnosima, član 1175 do 1185, kojima se ureĎuju

samo osnovna pitanja. Za sve odnose koji nisu regulisani ovim zakonom primjenjuju se

Jednoobrazna pravila i običaji za dokumetnarne akreditive. Sada sun a snazi MTK Pravila pod

nazivom “UCP 600, Revizija 2007”.

U meĎunarodnom platnom prometu, dokumentarni akreditiv je našao široku primjenu, ali još

unijek ne postoje meĎunarodne konvencije koje bi ovu materiju regulisale, ali zato postoje izvori

ugovornog karaktera, koji imaju veoma značajnu ulogu u meĎunarodnom platnom prometu, jer


strana 7

ih je bankarska praksa široko prihvatila, a i sudovi ih koriste prilikom rješavanja nastalih

sporova.

Banke su bile zainteresovane da se ova materija reguliša na jednoobrazan i jedinstven način.

Zato je bilo neophodno donijeti meĎunarodno priznate standard korišćanja dokumentarnih

akreditiva. Prvi put su objavljena 1933. godine i od tad su doživjela šest revizija (1951., 1962.,

1974., 1983., 1993., 2006.). ova pravila zasnovana sun a principu autonomije volje i ugovornog

su karaktera, što znači da će se primjenjivati samo ako ugovorne strane tako predvide.

Ugovorne strane mogu sporazumno mijenjati sadržinu pravila. U nalogu za otvaranje akreditiva

mora se navesti koja se pravila primjenjuju. TakoĎe je MeĎunarodna trgovinska komora

obezbijedila i zbirku standardnih obrazaca za otvaranje akreditiva, čime se omogućila

jednoobraznost u svim bankama. Osim ovih pravila postoje i Pravila za jednoobrazno tumačenje

termina u meĎunarodnom prometu, tzv. Incoterms. Poslednja važeća verzija ovih pravila je iz

2010. godine.

3.1. Računovodstveni tretman akreditiva

Regulativa CBCG – Racunovodstveni tretman akreditiva definisan je Zakonom o racunovodstvu

i reviziji6, zakonom o bankama

7 kao i podzakonskim aktima donešenim po osnovu ovog Zakona.

Posebno su značajne sledeće odluke koje je donijela Centralna banka Crne Gore:

- Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom8 i

- Odluka o kotnom okviru banke9

Akreditivi se knjize na računima grupe 9000 – vanbilansne stavke.

Otvoreni dokumentarni akreditiv predstavlja neopozivu obavezu banke da će izvršiti plaćanje

ukoliko njen klijent ne bude mogao da izvrši obaveze prema trećim stranama. Iz tog razloga

akreditiv nosi isti rizik kao i krediti i ulazi u ukupnu kreditnu zaduženost banke.

6 “Sl.list Crne Gore“ br. 69/05 i 80/08

7 „Sl.list Crne Gore“ br. 17/08 i 44/10

8 „Sl.list Crne Gore“ br. 60/08 i 41/09

9 Sl.list Crne Gore“ br.68/08


strana 8

U slučajevima kada klijent ne ispuni svoje obaveze prema trećim stranama, banka izmiruje

njegove novčane obaveze u iznosu koji je utvrĎen u ugovoru o akreditivu. Ovakva potraživanja

banke prema klijentima se iskazuju na računima grupe 1500 – potraživanja banke po

neizmirenim akceptima, garancijama i mjenicama, dakle, postaju bilansna izloženost.

U skladu sa minimalnim standardimaza upravljanje kreditnim rizikom, banka je u obavezi da

stavke aktive i vanbilansa po osnovu kojih je izložena kreditnom riziku, klasifikuje u odreĎenu

klasifikacionu grupu. Banka je dužna da izdvoji zahtjevana rezervisanja za potencijalne kreditne

gubitke.

Kada posmatramo akreditive sa aspekta obračuna adekvatnosti kapitala onda možemo reći da se

iznos izloženosti po osnovu pojedinačne stavke van bilansa koja predstavlja potencijalnu

obavezu banke izračunava tako što se knjigovodstvena vrijednost te stavke, umanjena za iznos

rezervacija za potencijalne gubitke, razvrsta u odgovarajuću grupu i pomnoži pripadajućim

faktorom konverzije. Za akreditive se ovaj rizikkonverzije, po Odluci o adekvatnosti kapitala

banak, kreće od 20-100%.10

4. Načela akreditiva

Brzo i efikasno ostvarivanje privrednih funkcija akreditiva omogućeno je primjenom odreĎenih

načela na kojima se zasniva ovaj posao. Njihovo jednoobrazno shvatanje, formalizam i striktno

tumačenje doprinijeli su njegovoj univerzalnosti u svjetskim razmjerama. PredviĎena su dva

osnovna načela poslovanja kod akreditiva:11

Načelo autonomije, samostalnosti akreditiva podržavaju i naši zakoni.12

Načelo autonomije se

može analizirati u materijalnom i procesnom smislu. Načelo autonomije podrazumijeva da je

10

Odluka o adekvatnosti kapitala banaka, član 14. 11

U literaturi se navode četiri načela, ali se u suštini ta četirui svode na dva, jer načelo poslovanja dokumentima i a ne robom i

načelo baničnog ispitivanja dokumenata možemo objediniti u jedno, a načela odvojenosti akreditivnog posla od osnovnog ugovora, ako i odvojenost i samostalnost pravnih odnosa nastalih unutar akreditivnog posla takođe možemo objediniti u načelo autonomije. 12

Zakon o obligacionim odnosima, Član 1177 glasi: Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla povodom koga je akreditiv otvoren.


strana 9

obaveza akreditivne banke prema korisniku apstraktna, samostalna u smislu osnovnog posla, al ii

kauzalna prema obavezi navedenoj u akreditivnom pismu koju korisnik treba da ispuni. Dakle,

odnosi u akreditivu su samostalni, kao što je i sam akreditivni posao u odnosu na osnovni posao,

ali sami uslovi akreditivnog posla su povezani. Obim i obaveze njenog ispunjenja odreĎeni su u

osnovnom akreditivu. U procesnopravnom smislu akreditivna banka nema pravo prigovora

krema korisniku u vezi osnovnog posla, u vezi ugovora o otvaranju akreditiva i u vezi odnosa

koji postoji meĎu bankama.

Načelo poslovanja dokumentima a ne robom znači pravo i obavezu svih učesnika u

akreditivnom poslu da svoje obaveze ispunjavaju isključivo na osnovu dokumenata; dokumenti

zauzimaju centralno mjesto u realizaciji akreditivnog posla, pa se za njigovo tumačenje koriste

posebna pravila, koja su u engleskoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji poznata kao doktrina stroge

saobraznosti. Ova doktrina predstavlja pravni princip koji ovlašćuje banked a odbiju dokumente

koji nisu strogo saobrazni uslovima akreditiva. Ovo načelo, takoĎe, podrazumijeva da se obaveze

izmeĎu subjekata u akreditivnom poslu izvršavaju putem honorisanja, podnošenja i predaje

odgovarajućih dokumenata. Tako npr. Banka će honorisanjem dokumenata izvršiti obavezu

prema korisnik, korisnik će svoju obavezu prema banci izvršiti podnošenjem dokumenata, a

banka će prema nalogodavcu izvršiti obavezu predajom saobraznih dokumenata i time stiče

pravo na ramburs.

5. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv

Dokumentarni akreditiv prvi put je pravno reguliran prije Prvog svjetskog rata u

Engleskoj, a potom su pravila koja se primjenjuju na akreditiv itvrĎena i u američkoj sudskoj

praksi. U Sjedinjenim Državama, dokumentarni akreditiv je regularan propisima federalnih

jedinica. Ovi propisi se po pravilu zasnivaju na čl. 5. Jednoobraznog trgovačkog zakonika,

modificiranom tako da odgovara potrebama odnosne jedinice. S obzirom na odredbe čl. 5.

Zakonika, kao i njegove modifikovane verzije u federalnim jedinicama, prvenstveno sadrže

dispozitivne odredbe, u praksi se ugovorne odredbe najčešće razlikuju od utvrĎenih dispozitivnih


strana 10

pravila13

. Na meĎunarodnom planu, dokumentarni akreditiv je ureĎen Jednoobraznim pravilima i

običajima za dokumentarni akreditiv14

, izraĎenim od strane MeĎunarodne trgovinske komore.

Ova se Pravila izuzetno često upotrebljavaju i sastavni su dio gotovo svakog meĎunarodnog

dokumentarnog akreditiva. Po svojoj pravnoj prirodi Jednoobrazna pravila se smatraju

kodificiranim običajima; stoga se ista primjenjuju na osnovu izražene volje ugovornih strana, ili

na osnovu uspostavljene trgovačke prakse izmeĎu banaka.

Prema odredbama čl. 13(a) Jednoobraznih pravila „banke su dužne da ispitaju sva dokumenta,

sa razumnom pažnjom, kako bi utvrdile da li isti po izgledu odgovaraju dobijenom nalogu ...

Saglasnot ... će se utvrditi u skladu sa meĎunarodnim bankarskim poslovnim standardima,

nakoje se ukazuje u ovom članu. Banka je dužna da izvrši pregled dokumenata u kratkom

vremenskom intervalu. U slučaju da je banka uočila nesaglasnost, ona ima prava da ista odbije,

bez ikakvih konsultacija sa svojim nalogodavcem (tj. kupcem, ako se dokumenta prezentiraju

akreditivnoj banci, odnosno akreditivnom bankom, ako se dokumenta prezentiraju

konfirmirajućoj banci

Prema odredbama čl. 13(b) Jednoobraznih Pravila, banka je dužna da „u razumnom

vremenu, a njkasnije u roku od sedam radnih dana ... odluči da li će prihvatiti ili odbiti

prezentirana dokumenta“.

Prema odredbama čl. 14(d) Jednoobraznih pravil, u slučaju da je banka odlučila da ne

prihvati prezentirana dokumenta, dužna je da u svom obavještenju lica koje je prezentiralo

dokumenta „navede sve uočene nesaglasnosti“.

Čl. 4 Jednoobraznih pravila proklamovano načelo poslovanja dokumentima, a ne robom.

TakoĎer samo pomenuli da je nalogodavac dužan da banci dostavi precizan opis i broj

dokumenata koja se prezentiraju na naplatu (čl. 5(b) Pravila).

U izmjenjenim Pravilima iz 1993. godine, Posebno utvrĎen prenosivi konosman u

pomorskom prijevozu, konosman kod čarte prijevoza, prijevozna isprava kod kombiniranog

13

„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999. 14

dalje: Jednoobrazna pravila


strana 11

prijevoza robe, tovarni list u zračnom , drumskom, željezničkom i unutrašnjem riječnom

saobraćaju, kao i poštanske i kurirske priznanice.

Prema odredbama čl.23. Jednoobraznih pravila, u konosmanu mora biti upisano luka

ukracaja, luka iskrcaja, prijevoznik, kao i lica koja su ovlašćeni potpisivači konosmana.

MeĎutim, banka nije dužna da provjerava vjerodostojnost potpisa ili inicijala na konosmanu,

osim ako to izričito nije ugovoreno izmeĎu banke i njenog nalogodavca. Konosman može

sadržati i oznaku broda sa koim se namjerava izvršiti prijevoz (intended vessel). U takvim

slučajevima, kod oznake ukrcano na... on board) mora se navesti ime broda sa kojim se vrši

prijevoz. Srednjovjekovni običaj izdavanja konsmana u više kopija, sa nadomda će bar jedan

primjerak stići u mjesto opredjeljenja i biti honoriran, sada je napušten. Jednoobrazna pravila

utvrĎuju da je obavezno izdavanje samo orginalog primjerka konosmana.

6. Učesnici u akreditivnom poslovanju

U najjednostavnijem obliku u akreditivnom poslu javljaju se tri učesnika. MeĎutim u

akreditivnom poslu u pravilu javljaju se četiri učesnika, ali i više od četiri ukoliko se akreditivni

posao obavlja uz posredovanje više banaka.

Osnovni učesnici u akreditivnom poslu, učesnici koji se najviše javljaju jesu: 15

Nalogodavac po akreditivu (the applicant for the credit);

Akreditivna banka (the issuing bank);

Korisnik akreditiva (the beneficary);

Avizirajuća - notificirajuća banka (the notifying bank).

6.1. Nalogodavac po akreditivu

15

„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.


strana 12

To je najčešće i u pravilu kupac robe – uvoznik. On je sa svojim partnerom, izvoznikom –

prodavcem ugovorio obezbjeĎenje plaćanja dokumentarnim akreditivom. Daje banci nalog da u

korist izvoznika otvori dokumentarni akreditiv koji će biti isplaćen po prezentaciji ugovorenih

dokumenata. Nalogodavac po akreditivu je u pravilu klijent akreditivne banke. Akreditivna

banka obično kao uslov za otvaranje akreditiva traži da nalogodavac ima obezbijeĎeno pokriće

na svom računu kod nje. Ako to nije slučaj, onda banka može za iznos otvorenog akreditiva

odobriti svom klijentu kredit, ili po osnovu odobrenog tzv. okvira za finansiranje otvoriti

akreditiv koji, svakako, neće preći odobreni okvir koji podrazumijeva akreditive, garancije i dr.

6.2. Akreditivna banka

Ona po nalogu uvoznika – kupca robe otvara dokumentarni akreditiv čiji je korisnik

izvoznik – prodavac robe. Uspostavljanjem akreditivnog odnosa, tj. izdavanjem dokumentarnog

akreditiva akreditivna banka s korisnikom akreditiva stvara poseban pravni odnos po kojem je

ona obavezna isplatiti korisniku akreditiva akreditivni iznos po urednoj prezentaciji akreditivnih

dokumenata, odnosno po ispunjenju svih uslova postavljenih u akreditivu.

6.3.Korisnik akreditiva

Najčešće i u pravilu je prodavac robe – izvoznik, strana u poslu koja je u kupoprodajnom

ugovoru utvrdila plaćanje izvezene – prodate robe otvaranjem dokumentarnog akreditiva od,

izmeĎu njega i uvoznika, ugovorene banke. Ovlašten je da, po ispunjenju uslova navedenih u

akreditivu i urednoj prezentaciji ugovorenih dokumenata, zahtjeva isplatu akreditiva i dobije

akreditivni iznos.

6.4. Avizirajuća – notificirajuća banka

Njena je uloga u akreditivnom poslu posrednička. Po pravilu ima sjedište u zemlji kupca

– uvoznika. Avizirajuća banka po nalogu akreditivne banke obavještava korisnika akreditiva da

je njegov partner po odreĎenom poslu u njegovu korist otvorio dokumantarni akreditiv putem

ugovorene banke. Ona na sebe ne preuzima nikakvu obavezu isplate akreditivnog iznosa. Istina,


strana 13

u odreĎenim situacijama ona po izričitom ovlaštenju akreditivne banke može preuzati ulogu

isplatne banke. MeĎutim uloga avizirajuće banke nije samo formaln, da kažemo „poštarska“.

Ona s pažnjom dobrog privrednika treba da izvrši provjeru autentičnosti akreditiva. Prihvatanjem

uloge avizirajuće banke avizirajuće banke kupčeva banka prihvata i obavezu savjesne kontrole

akreditivnih dokumenata.

OdreĎena banka ulogu avizirajuće banke može i odbiti, pri čemu bez odgaĎanja o tome

mora obavijestiti akreditivnu banku. Ako avizirajuća banka nije u stanju potvrditi vjerodostojnost

akreditiva otvorenog od akreditivne banke, bez odgaĎanja o tome mora obavijestiti akreditivnu

banku. Uprkos tome što ne može utvrditi autentičnost akreditiva, avizirajuća banka može izvršiti

aviziranje prema korisniku akreditiva, ali uz napomenu da ne može potvrditi autentičnost

akreditiva.

Rečeno je da u akreditivnom poslu, u zavisnosti od njegove konstrukcije, kao i konstrukcije

osnovnog posla iz kojeg proizilazi plaćanje dokumentarnim akreditivom, mogu pojaviti i više od

četiri učesnika. Ostali učesnici povezani sa fazom izvršenja obaveze plaćanja po akreditivu:

Negocirajuća banka (the negotiation bank);

Isplatna banka (the paying bank);

Rambusna banka (the reinbursement bank);

Konfirmirajuća banka (the confirming bank);

Banka koja šalje zahtjev za rambus (the claiming bank).

Negocirajuća banka je banka čije je sjedište u zemlji prodavca – izvoznika. Ona djeluje

isključivo po nalogu akreditivne banke. Negocirajuća banka po nalogu akreditivne banke prima

dokumente navedene u dokumentarnom akreditivu, otkupljuje mjenicu i zajedno je sa

dokumentima predaje akreditivnoj banci. Za izvršeno negociranje, akreditivna banka

negocirajućoj banci isplaćuje pokriće. Samo regled dokumumenata bez isplate ne smatra se

negocirenjem. Ovlaštenje za negociranje može biti generalno i specijalno.

Isplatna banka - Njena uloga jeste da izvrši isplatu akreditivne sume po nalogu akreditivne ili

konfirmirajuće banke. Kako vidimo, isplatna banka slijedi upustva akreditivne, odnosno

konfirmirajuće banke, banaka koje su po odreĎenom spoljnotrgovinskom poslu preuzele

samostalnu i neopozivu obavezu isplate u skladu s uslovima akreditivnog dokumenta. Znači


strana 14

njena uloga je tehničke prirode i ona u tehničkom smislu efektuira plaćanje po akreditivu uz

ovlaštenje da pregleda i procijeni akreditivne dokumente.

Rambusna banka - Njena uloga je tehničke prirode. Ona slijedi instrukcije i upustva

akreditivne banke. Rambusna banka, znači, po ovlaštenju ili izričitom nalogu akreditivne banke

isplaćuje, nadoknaĎuje ili refundira isplaćeni novčani iznos po akreditivu ispaltnoj ili nekoj

drugoj banci koja je tu isplatu izvršila. Rambusna banka nema obavezu plaćanja osim ako nije

konfirmirala rambusnu instrukciju akreditivne banke. Akreditivna banka se ne oslobaĎa obaveze

plaćanja, nominirajući rambusnu banku, naime, ako pokriče od rambusne banke ne bude

obezbijeĎeno, akreditivna banka je obavezna da isplati akreditivni iznos.

Konfirmirajuća – potvrĎujuća banka po nalogu akreditivne banke preuzima obavezu

bezuslovne isplate ekreditivnog iznosa korisniku akreditiva, ako su ispunjeni svi akreditivni

uvijeti. Činom konfirmacije, konfirmirajuća banka stvara sa korisnikom akreditiva samostalan i

nezavisan odnos. Konfirmacija neopozivog dokumentarnog akreditiva od konfirmirajuće banke,

a po ovlaštenju ili na zahtjev akreditivne banke, stvara čvrstu obavezu konfirmirajuće banke,

dodatu obavezi akreditivne banke, pod uvijetom da su akreditivni dokumenti prezentirani

konfirmirajućoj banci i da su uvijeti akreditiva ispunjeni. Konfirmacija podrazumijeva:

Ako je akreditiv plativ po viĎenju – platiti po viĎenju,

Ako je akreditivom predviĎeno odgoĎeno plaćanje – plaćanje na dan dospijeća,

Ako akreditiv predviĎa akceptiranje:

o Akceptirati i po dospijeću platiti mjenicu,

o Akceptiranu mjenicu platiti po dospijeću,

o Negocirati mjenicu i/ili dokumente prezentirane u akreditivu.

Banka koja šalje zahtjev za rambus - Pojava ove banke učesnika u akreditivnom poslu u

osnovi je funkcionalne prirode. U ulozi ove banke mogu se naći banke koje negocireju, plaćaju,

akceptiraju mjenice po akreditivu. Akreditivna banka u ovom slučaju mora rambusnu banku,

pravovremeno i na odgovarajući način, snabdjeti instrukcijama da honorira rambusne zahtjeve.


strana 15

7. Odnosi izmeĎu akreditivne i drugih banaka

Za odnos akreditiva relevantno je više ugovora. Prvi je ugovor o meĎunarodnoj kupoprodaji, po

kome se kupac i prodavac obavezuju da će se obaveza plaćanja cijene ispuniti korišćenjem

dokumentarnog akreditiva. Ta ugovorna odredba obavezuje kupca da pribavi akreditiv u korist

prodavca. Ona odreĎuje vrstu akreditiva i rok u kome prodavac mora dobiti akreditiv. Ako rok

nije predviĎen ugovorom, važiće standard razumnog roka. Po pravilu, ispunjenje te obaveze

uslov je za ispunjenje obaveze prodavca da isporuči robu, ali nije smetnja da prodavac ispuni

ostale obaveze po ugovoru (zaključi ugovor o prevozu, pribavi dozvole i formalnosti).

Odnos nalogodavca i banke izdavaoca - u ovom odnosu banka izdavalac ima obavezu

otvaranja akreditiva i obavezu prijema dokumentata. Ugovor o otvaranju akreditiva je

samostalan u odnosu na ugovor o kupoprodaji, ali podliježe pravilu striktnoj saobraznosti. Otvara

se tako što nalogodavac dostavlja banci zahtjev za otvaranje akreditiva, a banka ga prihvata

ćutanjem. Banka koja se ne slaže sa sadržajem primljenog naloga dužna je odmah da se ogradi

od zahteva i da o tome bez odlaganja obavesti nalogodavca. Svako drugačije ponašanje banke

smatra se prihvatanjem zahtjeva za otvaranje akreditiva i smatra se da je ugovor zaključen. Pri

tome, instrukcija koju daje kupac banci izdavaocu akreditiva mora biti potpuna i precizna. Ako

taj zahtjev nije ispunjen, banka obaveštava korisnika o instrukciji za otvaranje akreditiva bez

odgovornosti za naplatu akreditiva, a akreditiv se smatra izdatim samo kada su dobijene potrebne

informacije. Akreditivna banka ima pravo da angažuje drugu banku, banku savetnika, za koju se

koristi termin korespodentna banka-banka saradnik. Pri angažovanju banke saradnika, banka

otvaralac akreditiva štiti se pravilom da ne odgovara korisniku za štetu nastalu zakašnjenjem

banke saradnika ili drugim njenim greškama. Ako akreditivna banka koristi usluge banke

saradnika, to čini na trošak i rizik nalogodavca kupca i ne preuzima odgovornost ako banka

saradnik ne postupa po primljenim instrukcijama. Prema jednoobraznim pravilima koje je donela

MeĎunarodna trgovinska komora u Parizu, nalog za otvaranje akreditiva treba da sadrži sledeće

podatke: naziv i adresu korisnika akreditiva, vrstu akreditiva, akreditivni iznos i valutu koja treba

da bude isplaćena, količinu i kvalitet robe, podatke o transportu robe, modalitet isporuke,


strana 16

podatke o dokumentima i rok važenja akreditiva. Preuzimanjem obaveze otvaranja akreditiva,

akreditivna banka je preuzela obavezu da od prodavca primi tražena dokumenta. Banka mora

ispitati dokumente u razumnom roku, koji ne prelazi sedam bankarskih poslovnih dana od dana

prijema dokumenata. Ako su dokumenta u skladu sa terminima i uslovima akreditiva, banka je

time ispunila svoju ulogu, ona ne odgovara za tačnost, ažurnost i pravna dejstva dokumenta.

Odnos izmeĎu akreditivne banke i korisnika akreditiva - obaveza akreditivne banke mora

biti usmjerena prema odreĎenim dokumentima navedenim u samom akreditivu. Ispunjenje

akreditivne obaveze uslovljeno je prezentacijom akreditivnih dokumenata. Ako korisnik

akreditiva ne prezentira dokumenta u predviĎenom roku, ili prezentira dokumenta koja ne

odgovaraju uslovima iz akreditiva, banka je dužna da odbije honorisanje takvih dokumenata.

Odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva može se ocijeniti kao jednostrani pravni posao, u

kojem svojom izjavom akreditivna banka preuzima obavezu da će novčani iznos na koji

akreditiv glasi isplatiti korisniku akreditiva, pod uslovima koji su precizirani u samom nalogu za

otvaranje akreditiva. Prema čvrstini meĎusobne obaveze, odnos u kome prodavac ima svojstvo

korisnika akreditiva neopoziv je ili opoziv. Shodno tome, reč je o neopozivom ili opozivom

akreditivu. Odnos prodavac-akreditivna banka ima samostalnu prirodu. Izuzetak od principa

samostalne prirode neopozivog akreditiva jeste slučaj prevare. To je slučaj kada prodavac

prezentira falsifikovana dokumenta ili dokumenta koja sadrže netačan opis robe. Pravilo o

prevari primenjuje se restriktivno. Razlog je prvo to što je teško kvalifikovati da nesrazmera u

opisu robe i dokumenata ukazuje na prevaru. Ako banka utvrdi da, na prvi pogled, dokumenta

nisu u skladu sa uslovima iz akreditiva, mora bez odlaganja (a najkasnije u roku od sedam

bankarskih radnih dana od dana prijema dokumentacije) o tome obavestiti banku od koje je

primila dokumenta ili korisnika akreditiva. Banka u obaveštenju mora opisati u čemu se ogleda

nedostatak, na osnovu kojeg su dokumenta odbijena.

Odnos izmeĎu akreditivne banke i korespodentne banke - banka korespodent može istupati

u tri svojstva: prvo, akreditivna banka može dati instrukciju korespodentnoj banci da otvori

akreditiv su svoje ime. Prodavac, korisnik akreditiva, u tom slučaju ima pred sobom obavezu

korespodentne banke. Drugo, akreditivna banka može dati instrukcije korespodentnoj banci da

potvrdi akreditivnu obavezu. U tom slučaju, prema korisniku je u obavezi, pored akreditivne


strana 17

banke, i korespodentna banka (tada se još naziva i konfirmirajuća banka). Treće, korespodentna

banka ima ulogu banke koja obavještava prodavca o otvaranju akreditiva i obavezu da prihvati u

ime akreditivne banke dokumenta koja je prezintirao prodavac. Ugovor izmeĎu akreditivne

banke i korespodentne banke na osnovu koga korespodentna banka dobija jedno od navedena tri

svojstva, samostalan je u odnosu na ostale pravne odnose, koji nastaju iz akreditiva. Prodavac i

kupac su treća lica za ugovorne odnose izmeĎu banaka. MeĎusobna komunikacija banaka je

stvar na koju oni nemaju uticaja. U sva tri slučaja, korespodentnu banku birala je akreditivna

banka.

8. Podjela i vrste dokumentarnih akreditiva

I teorija i praksa spoljnotrgovinskog poslovanja poznaju različite vrste i podjele

dokumentarnih akreditiva. U ovom tekstu akcenat je na podjeli i vrstama akreditiva koji se

pojavljuju i proizilaze iz prakse spoljnotrgovisnog poslovanja. Svaka od vrsta koje ćemo

razmotriti ima osobenosti koje se ispoljavaju kroz sam tok naplate jednog spoljnotrgovinskog

posla. Vidjećemo da odreĎene podjele imaju isključivo praktično značenje za raspoznavanje

akreditiva, one ne odražavaju suštinu i specifičnosti funkcioniranja jer proizilaze iz odreĎenih

opštih osobina akreditiva, dok druge podjele upravo odražavaju način i suštinu njihovog

djelovanja, nivo i suštinu obaveza i način ponašanja učesnika u akreditivnom poslu, te načine

njihove finansijiske likvidacije.

Razmotriti ćemo slijedeće vrste akreditiva: 16

odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi;

akreditivi plativi po viĎenju (sight l/c) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered L/C);

pokriveni i nepokriveni akreditivi;

potvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi;

prenosivi i neprenosivi akreditivi;

djeljivi i nedjeljivi akreditivi;

16



strana 18

akreditivi domicilirani u zemlji ili inozemstvu;

jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi;

standby akreditivi;

akceptni (mjenični) akreditivi;

podakreditivi, (back – to - back), kontra akreditivi;

akreditivi s crvenom (zelenom) klauzulom;

negociacioni akreditivi;

reeksportni akreditivi;

vinkularni akreditivi;

8.1. Odlazeći i dolazeći (nostro i loro) akreditivi

Ovo je prva i najosnovnija podjela akreditiva. Povezana je s pojmovima uvoza, odnosno

izvoza. Akreditivi koje otvara domaći uvoznik u korist inostranog izvoznika nazivaju se

odlazećim ili nostro akreditivima. Akreditivi koje otvara inostani kupac – uvoznik u korist

domaćeg prodavca nazivaju se odlazećim, odnosno loro akreditivima. Prema tome, izvozni

akreditivi su loro akreditivi, a uvozni su nostro akreditivi. Iz jedne ovakve podjele jasno

proizlilazi da je isti akreditiv istovremeno i nostro i loro.ono što je za domaćeg importera nostro

akreditiv, to je taj isti akreditiv za inostranog eksportera loro akreditiv, i obrnuto. Učesnici, a

pogotovo banke, u oba slučaja vode posebne registre, obezbijeĎujući svakom akreditivu poseban

evidencioni broj pod kojim se on vodi do njegove likvidacije. Ovaj broj je bitan jer se sva

korespondencija i drugi poslovi u vezi s odreĎenim akreditivom, dodijeljenim brojem, povezuju

za taj akreditiv.

8.2. Akreditivi plativi po viĎenju (sight L/C) i akreditivi sa odgoĎenim plaćanjem (difered

L/C)

Kod akreditiva plativih po viĎenju akreditivna banka preuzima obavezu plaćanja,

direktno korisniku ili putem nominirane isplatne banke, odmah po urednoj prezentaciji svih

dokumenata, koji po formi i sadržaju odgovaraju uvjetima akreditiva. Ovdje se u pravilu


strana 19

predviĎa opći uvjet plaćanja „documents against payment“ –D/P, odnosno „cash against

documents“.

Kod akreditiva sa odgoĎenim plaćanjem korisnik akreditiva – izvoznik, odnosno

prodavac svome partneru uvozniku – kupcu daje odreĎeno vrijeme za izvršenje olaćanja. Kada se

uredni akreditivni dokumenti predaju počinje teći vrijeme, odnosno rok predviĎen za plaćanje.

Rok predviĎen za plaćanje počinje teći od dana izdavanja transportnog dokumenta, ali može teći

i od dana uredno prezentiranih dokumenata. U velikom broju slučajeva akreditivi sa odgoĎenim

plaćanjem ugovaraju se pod općim uvijetima plaćanja „documents against acceptance“- D/A, što

izvozniku daje mogućnost da do ugovorenog iznosa doĎe i prije dospjeća olaćanja, tako što će

akceptiranu mjenicu prije njenog dospijeća unovčiti na tržištu novca. Akceptirajuća banka u

ovom slučaju ima neopozivu obavezu da datu mjenicu honorira – isplati o njenom dospijeću.

8.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi

Podjela akreditiva na pokrivene i nepokrivene odnosi se na kriterij momenta slanja

akreditivnog pokrića u inostanstvo, tj. Momenta kada izvoznik efektivno naplaćuje izvezenu

robu od uvoznika. Prema ovome kriterijumu, pokriveni akreditivi su oni akreditivi kod kojih se

pokriće u inostranstvo doznačava u momentu otvaranja akreditiva. Prema istom kriterijumu,

nepokriveni akreditiv su oni akreditivi kod kojih se pokriće u inostanstvo doznačava u momentu

definitivne likvidacije akreditiva. Sa stanovište interesa akreditivne banke jasno je da treba

nastojati otvarati nepokrivene akreditive. Ovo ima i ekonomske razloge, jer se neće angažovati,

odnosno imobilisati sredstva prije nego što je realizacija posla i počela, i razloge opšteg

kredibiliteta akreditivne banke, jer zahtjev za polaganje pokrića unaprijed jeste u osnovi odraz

nepovjerenja prema kredibilitetu akreditivne banke.

U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja zahtjeva za pokriće akreditiva jeste jedna lančana

reakcija. Naime, eventualni zahtjev upućen akreditivnoj banci za pokriće akreditiva prema

inostranom korisniku unaprijed, povlači i zahtjev akreditivne banke prema nalogodavcu po

akreditivu za polaganje pokrića unaprijed.

8.4. PotvrĎeni i nepotvrĎeni akreditivi


strana 20

U praksi akreditivnog poslovanja, relativno često, dešava se da se pojavi i banka koja

korisnika akreditiva obavještava da, osim već postojeće akreditivne banke, i sama preuzima

obavezu po svim pravima koja korisnik akreditiva ima prema akreditivnoj banci, banci koja je

otvorila akreditiv. Akreditivi ovakve vrste su potvrĎeni, odnosno konfirmirani akreditivi. Ovakve

akreditive možemo nazvati i supergarantim akreditivima. Treba istaći da isključivo neopozivi

dokumentarni akreditivi mogu biti konfirmirani.

U praksi se davanje potvrde akreditiva ili konfirmacija obavlja na jedan od dva načina:

Akreditivna banka može zatražiti od konfirmirajuće banke da obavijesti korisnika

akreditiva da je u njegovu korist otvoren akreditiv i da ujedno korisnika akreditiva,

prenoseći mu uvijete otvorenog akreditiva, izvjesti da i ona sa svoje strane preuzima

obavezu po tom akreditivu, tj. da ga potvrdi – konfirmira.

Akreditivna banka može svoj izvještaj o otvorenom akreditivu poslati neposredno

korisniku akreditiva, dostavljajući kopiju tog izvještaja konfirmirajućoj banci, tražeći od

nje da ona akreditiv konfirmira. Nakon prihvaćene konfirmacije konfirmirajuća banka

šalje svoju zasebnu obavijest korisniku akreditiva u kojem mu saopćava da je ona

konfirmirala akreditiv koji mu je neposredno dostavljen od akreditivne banke.

Korisniku akreditiva, konfirmacijom, za naplatu njegovog potraživanja, osim kupca po

kupoprodajnom ugovoru, odgovaraju još dvije banke, akreditivna i konfirmirajuća. U ovome se i

ogleda ekonomski značaj konfirmacije akreditiva. Nasuprot ovome, stoje nepotvrĎeni akreditivi,

akreditivi po kojima za obaveze prema izvozniku, a koje proizilaze iz akreditivnog posla,

odgovornost prihvata samo akreditivna banka. Tako korisniku akreditiva, za naplatu njegovuh

potraživanja, osim kupca po kupoprodajnom ugovoru, odgovara akreditivna banka. Ovi

akreditivi izraz su povjerenja prema kareditivnoj banci i njen poslovni bonitet.

8.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi

U spoljnotrgovinskoj praksi nisu rijetke situacije kada se izvoznik obavezao

kupoprodajnim ugovorom da će isporučiti odreĎenu robu, a da te robe stvarno nema na

raspolaganju ili ne raspolaže sredstvima neophodnim za nabavku robe. U oba ova slučaja

izvoznik će moći izvršiti svoje ugovorene obaveze prema uvozniku, ako uvoznik u njegovu

korist otvori prenosivi dokumentarni akreditiv. Ovakav akreditiv omogućava izvozniku da da


strana 21

nalog trećem licu da umjesto njega otpremi robu uvozniku, a akreditiv, koji je otvoren u njegovu

korist, prenijet će na stvarnog isporučioca. Akreditivi koji se mogu prenijeti sa prvobitnog na

novog korisnika nazivaju se prenosivi akreditivi.

Dokumentarni akreditivi su u pravilu neprenosivi. Akreditiv je prenosiv isključivo ako je

u samom akreditivu od akreditivne banke izričito naglašeno da je prenosiv, ukoliko to nije

naglašeno, akreditiv je neprenosiv. Ako akreditivom nije drugačije odreĎeno, prenosivi akreditivi

se mogu prenijeti samo jedanput, jer se smatra da u tom slučaju akreditiv ne gubi vezu sa

osnovnim kupoprodajnim poslom po kome je i izdat.

Prenosivost akreditiva ograničena je vremenski, ali ne i prostorno. Prenosivi akreditiv

može biti prenesen samo u okvirima roka njegovog važenja, meĎutim ne postoje ograničenja u

smislu njegove teritorijalne prenosivosti.

8.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditiv

U slučaju kada su kod dokumentarnog akreditiva zabranjene parcijalne ili djelimične

isporuke, ili, pak, kada je zabranjeno parcijalno korištenje akreditivnog iznosa, tada takav

akreditiv nazivamo nedjeljivim akreditivom. „Jednoobrazna pravila“ i običaji za dokumentarne

akreditive dopuštaju odreĎena odstupanja akreditivnog iznosa, količine i jedinične cijene, a da se

takva odstupanja ne smatraju parcijalnim isporukama i mogu se tolerirati. Ako se, naprimjer, u

akreditivu koriste izrazi „približno“ ili „oko“ koji su povezani sa jediničnom cijenom, količinom

ili akreditivnim iznosom, tada se tolerira odstupenje od 10%. Ako se, pak, akreditivom predvidi

da količina robe ne smije biti veća ili manja od ugovorene količine, tada se tolerira odstupenje o

5%, ali istovremeno korištena sredstva ne smiju preći ugovoreni akreditivni iznos.

Kod djeljivih akreditiva dozvoljeno je izvršavati parcijalne isporuke, i pritom, koristiti

alikvotni dio akreditivnog iznosa, naravno, uz prezentaciju dokumenata za svaku parcijalnu

isporuku posebno.

8.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inostranstvu

Osim ostalih elemenata i odredbi u dokumentarnom akreditivu, treba jasno predvidjeti i

mjesto isplate akreditivnog iznosa, odnosno domicil. Domicil akreditiva je mjesto odreĎeno


strana 22

akreditivom gdje se podnose akreditivni dokumenti s ciljem njihove detaljne kontrole i pregleda,

tj. da li odgovaraju uvjetima iz akreditiva i gdje se nakon toga vrši njihovo honoriranje (isplata).

Akreditiv je domiciliran u zemlji ako se isplata akreditivnog iznosa vrši u zemlji

domaćeg uvoznika ili izvoznika. Nasuprot ovome, akreditiv je domiciliran u inostranstvu ako se

isplata akreditivnih dokumenata vrši kod banke inostranog uvoznika ili izvoznika, ili pak nekoj

trećoj zemlji.

Ako je akreditiv otvoren korisniku akreditiva direktno ili neposredno od akreditivne

banke, dokumenti se radi isplate prezentiraju akreditivnoj banci bez obzira na to da li se ona

nalazi u zemlji ili inostranstvu. MeĎutim ako je akreditiv otvoren posrednim putem, tj. ako se

akreditivna banka poslužila posredovanjem neke treće banke, pa makar to bilo samo zbog

aviziranja, onda se po pravilu dokumenti prezentiraju u toj banci. Avizirajuća banka će primljene

dokumente pažljivo pregledati, pa će ukoliko ustanovi nedostatke, pozvati korisnika akreditiva

da te nedostatke ukloni, a nakon toga će dokumente proslijediti akreditivnoj banci na naplatu.

Dakle, ugovaranje mjesta isplate akreditivnog iznosa, za izvoznika i uvoznika,

predstavlja veoma važnu odredbu koja se utvrĎuje kupoprodajnim ugovorom. OdreĎivanje

domicila bitnp je iz slijedećih razloga:

Domicil je mjesto podnošenja akreditivnih dokumenata radi njihovog konačnog pregleda

i isplate, a isplata akreditivnog iznosa se vrši odmah nakon pregleda i utvrĎivanja

ispravnosti akreditivnih dokumenata;

OdreĎivanje domicila odreĎuje mjesto do kojeg korisnik akreditiva snosi rizik

eventualnog gubitka akreditivnih dokumenata;

Kada je akreditiv domiciliran u zemlji uvoznika – nalogodavac po akreditivu, on će, u

pravili, biti u mogućnosti da prije nego što banka izvrši isplatu sam kontroliše

dokumente, uprkos tome što mu je banka odgovorna, ako izvrši isplatu na temelju

dokumenata koji po svemu ne odgovaraju uslovima akreditiva;

Što je domicil akreditiva bliže izvozniku – korisniku akreditiva, to je mogućnost brže

naplate protuvrijednosti podnesenih dokumenata veća;


strana 23

Domiciliranje akreditiva u zemlji izvoznika omogućava izvozniku efikasnije otklanjanje

eventualnih nedostataka u podnesenim akreditivnim dokumentima koje ranije nije

primjetio i koji se zbog njihove prirode mogu ukloniti;

Domicil akreditiva, u pravilu, odreĎuje mjesnu i stvarnu nadležnost suda u slučaju spora

po akreditivnom dokumentu.

8.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi

Rotativni ili revolving akreditivi jesu akreditivi kod kojih se vrijednost akreditiva, nakon

što se akreditivni iznos iskoristi, vraćaju na prvobitni iznos. Vraćanje akreditiva na prvobitni

iznos može biti definisano uglavnom na dva načina:

Akreditiv se vraća na prvobitnu visinu automatski nakon svakog iskorištenja akreditivnog

iznosa, a vraća se onoliko puta na svoj prvobitni iznos dok isplaćeni iznosi ne dostignu

maksimalno definisani iznos;

Akreditiv se vraća na prvobitnu visinu odreĎen broj puta, tako se obnavljanje

akreditivnog iznosa definiše brojem ponavljanja, a ne maksimalno mogućim iznosom

isplata;

Otvaranje rotativnih akreditiva u preksi spoljnotrgovinskog poslovanja ima više razloga, a

osnovni su:

Da se nakon gašenja prvobitnog akreditiva ne bi morao iznova podnositi akreditivnoj

banci nalog za otvaranja novog ili povećanje iznosa postojećeg akreditiva;

Da ne bi došlo do prekida kontinuiteta isporuke robe ukoliko ne bi došlo do

pravovremenog otvaranja novog akreditiva;

Da bi se kod pokrivenih akreditiva unaprijed položilo pokriće samo u granicama onih

tranši akreditiva koje su stvarno u korištenju u datom momentu;

Da bi se akreditivne provizije i naknade plaćale samo u granicama stvarno korištenih

tranši, ukoliko se akreditiv ne bi u potpunosti iskoristio;

Korištenje rotativnih akreditivnih dokumenata u praksi spoljnotrgovinskog poslovanja

pokazalo se veoma svrsishodnim i efikasnimm pogotovo za partnere koji održavaju dugoročne i

stabilne poslovne veze.


strana 24

8.9. Akceptni (mjenični) akreditivi

Kada se u sektoru spoljne trgovine vrše prodaje uz odgoĎena plaćanja, izvoznici nastoje

svoja potraživanja, odnosno naplate svojih poteživanja, adekvatno obezbijediti. Kupac – uvoznik

može udovoljiti ovakvim težnjama izvoznika, ovlašćujući ga da vuče mjenicu na banku u svojoj

zemlji do visine fakturne vrijednosti posla. Banka na koju je mjenica trasirana, izvršit će akcept

mjenice uz isovremeno prezentiranje robnih dokumenata, a mjenicu će po njenom dospijeću

honorisati. Uvoznik mora osigurati da inostrana banka prihvati akcept pri podnošenju

akreditivnih dokumenata. S tim ciljem on polaže inostranoj banci odgovarajuće pokriće ili to

pokriće obezbjeĎuje akceptnim kreditom. MeĎutim, činjenica je da uvoznici nemaju način da

održavaju direktne poslovne veze s inostranim bankama, te će ovu transakciju morati zaokružiti

putem banke u svojoj zemlji, koja s inostranom bankom ima uspostavljene direktne i

kontinuirane korespondetske odnose. Radi potpunijeg osiguranja potraživanja izvoznik može

tražiti dodatnu sigurnost da će bez osporavanja dobiti ugovoreni bankovni akcept. Uvoznik

ovakvom zahtjevu može udovoljiti otvaranjem akceptnog dokumentarnog akreditiva. To je

akreditiv kod koga izvoznik prilikom podnošenja akreditivnih dokumenata akreditivnoj banci ne

dobija istovremeno na raspolaganje fakturnu cijenu prodate robe, njemu isplatna banka akceptira

ročnu mjenicu koju je on vukao na nju u visini fakturne vrijednosti robe. Ovu mjenicu izvoznik

može zadržati kod sebe do momenta njene dospjelosti, ili se s njom pojaviti na tržištu,

eskontirajući je, naplaćujući je prije roka dospjeća uz odreĎeni diskont.

Za razliku od „jednostavnog“ dokumentarnog akreditiva, kod akceptnog akreditiva

izvoznik dobija akcept banke u svojoj zemlji, na svojoj trati koju on na nju vuče. Ovim inostrana

banka – banka izvoznika dolazi u neposrednu mjeničnu obavezu prema izvozniku. U osnovi,

akreditivna banka ovlašćuje svoju korespondentnu banku da akceptira mjenicu na navedeni

način, preuzimajući jamstvo prema korespondentu da će joj po dospijeću mjenice obezbijediti

pokriće za njen iskup. De facto, banka izvoznika akceptira mjenicu u svoje ime, ali za račun

akreditivne banke.


strana 25

8.10. Podakreditivi (back – to – back), kontraakreditivi

U izvjesno smislu ovo je varijanta prenosivog dokumentarnog akreditiva. Podakreditiv

ima, u smislu finansiranja spoljnotrgovinskog posla, istu funkciju kao prenosivi dokumentarni

akreditiv. Kontraakreditiv se otvara na osnovu prvobitnog akreditiva uz uslove najmanje

istovjetne osnovnom akreditivu, s tim da je u većini slučajeva iznos kontraakreditiva niži, i rok

važenja irok isporuke kraći.

Kod podakreditiva korisnik prvobitnog loro akreditiva svoja prava naplate po tom

akreditivu ustupa banci koja, zauzvrat u njegovo ime i za njegov račun otvara podakreditiv

inozemnom dobavljaču, znači otvara jedan nostro akreditiv. Prema tome, konstrukcija

podakreditiva podrazumijeva postojanje dvaju akreditiva koji funkcioniraju, u odnosu jedan

prema drugome, na takav način da posrednik kod svoje banke (akreditivna banka) koristi

akreditiv koji je na njega otvorio njegov kupac kao finansijisku podlogu za otvaranje akreditiva

od posrednika putem svoje banke, au korist svog stvarnog dobavljača. Dakle, jasno je da

izvoznik u korist svog dobavljača otvara novi akreditiv, tj. podakreditiv, a na temelju već ranije

otvorenog akreditiva u njegovu kosrist. U ovom slučaju, akreditivni iznos će biti umanjen za

iznos izvoznikove zarade.

Izvoznik – prodavac koji ima namjeru akreditiv otvoren u njegovu korist iskoristiti za

fianansiranje svog izvoznog posla, pribjegava konstrukciji podakreditiva u dva slučaja:

Kada akreditiv koji je otvoren u njegovu korist nije prenosiv;

Kada je akreditiv otvoren u njegovu korist prenosiv, ali sadrži odredbe koje bi otkrile

identitet stvarnog isporučioca robe;

Treba istaći da se kontraakreditiv značajno razlikuje od prenosivog akreditiva, mada kako

smo rekli, podsjećaju jedan na drugi. Kod prenosivog akreditiva radi se o istom akreditivu, dok

se kod podakreditiva radi o dva potpuno, u smislu akreditivnog poslovanja, nezavisna akreditiva.

Kod kontraakreditiva imamo dva ugovora, jedan izvozni i jedan uvozni, kao i dva akreditiva,

jedan loro i drugi podakreditiv nostro. Kod prenosivog akreditiva imamo jedan loro akreditiv, a

dva ugovora, izvozni i uvozni.17

17

Pogledati šemu u prilogu


strana 26

8.11. Standby akreditiv

Vlade zemalja Trećeg svijeta po pravilu zahtijevaju odreĎeno obezbijeĎenje da će strana firma

koja se javlja u ulozi prodavca ili izvoĎača radova, ispuniti svoje obaveze iz ugovora o prodaji ili

ugovora o izvoĎenju investicionih radova. Garancija za dobro ispunjenje posla je jedno od

sredstava obezbjeĎenja koje se koristi u ovakvim prilikama ali američkim bankama je zabranjeno

izdavanje ovakvih i sličnih vrsta garancija. Umjesto toga, američke banke su razvile alternativni

način obezbjeĎenja gore navedenih poslova, putem standby akreditiva. 18

Ovaj akreditiv izdaje

banka prodavca, u korist kupca, koji može naplatiti akreditivnu sumu samo ako dostavi pismeno

da prodavac nije ispunio svoju obavezu iz osnovnog pravnog posla. Očigledno je da se standby

akreditiv bitno razlikuje od redovnog akreditiva, i da u suštini ima istu funkciju kao i garancija

za dobro ispunjenje posla.

8.12. Akreditivi sa crvenom (zelenom) klauzulom (packing credits)

Ova akreditivna konstrukcija javlja se u spoljnotrgovinskim poslovima s prekomorskim

zemljama, Australijom, Novim Zelandom.19

Ova vrsta akreditiva omogućava korisniku

akreditiva da podigne jedan dio ili ukupnu akreditivnu vrijednost i bez podnošenja akreditivnih

dokumenata. Tako se na odreĎeni način akreditiv transformiše u klasičan kredit dat izvozniku od

uvoznika. Prilikom nabavke robe koja je predmet kupoprodaje, kupac omogućava prodavcu

pribavljanje novčanih sredstava neophodnih za plaćanje proizvoĎača. Rizik isplate ovog, de

facto, avansa pada na teret kupca – nalogodavca po akreditivu. Ovaj iznos prodavac koristi da bi

kupio robu od domaćeg proizvoĎača, dopremio je do luke ukrcaja i spakovao je za prekomorski

transport.

Prilikom uzimanja avansa korisnik akreditiva predaje banci tratu zajedno s pismenom

obavezom kojom daje izjavu da će naknadno pribaviti i banci uručiti ugovorene transportne i

druge dokumente. Kada to i učini, podnosi ih banci i iskupljuje svoju obavezu za uzeti avans,

ustvari, vrši pravdanje avansa, te naplaćuje eventualni višak potraživanja. Sve do momenta

pravda i podnošenja dokumenata on je taj koji duguje nalogodavcu.

18

Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr. „Međunarodni trgovački poslovi“,, Sarajevo 1999. 19

Enver Backovid, „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, Sarajevo 2007.


strana 27

Kao i kod drugih akreditiva, garanciju isplate akreditivnog iznosa, odnosno njegovog

dijela, ako izvoznik koristi avans, preuzima akreditivna banka uz regresno pravo prema

nalogodavcu po akreditivu. Ovakva konstrukcija u tehničkom smislu formira se tako što

akreditivna banka, uz ovlaštenje uvoznika – nalogodavca poa akreditivu, saopćava

korespondentnoj banci u zemlji izvoznika, a u obavijesti o otvorenom akreditivu, klauzulu: „Red

Clause AUD 200.000“. Ovim je ovlastila svoga korespondenta da isplati izvozniku naznačenu

sumu uz vlastitu obavezu prema njoj.

U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja paking – akreditivi odobravaju se uvozniku koji

djeluje kao agent ili afilijacija uvoznika – nalogodavca po akreditivu. U ovakvim slučajevima

jasno je i logično da uvoznik ima interes pomoći partneru nad čijim poslovanjem on ima potpunu

kontrolu. Znači, za odobreni paking-kredit banka u zemlji izvoznika tereti akreditivnu banku, a

ova tereti uvoznika.

Ovdje treba naglasiti da tumačenje „Red clause“ i „Green clause“ klauzula nije

standardizovano, tj. varira od zemlje do zemlje. Obično se klauzula „Red clause“ tumači kao

ovlaštenje da izvoznik podigne dio ili cjelokupan akreditivni iznos bez polaganja bilo kakvih

kolaterala. Nasuprot ovome, „Green clause“ kluzula se tumači kao ovlaštenje izvozniku da

koristi akreditivni iznos u cjelini ili djelimično i bez podnošenja akreditivnih dokumenata, ali uz

polaganje odgovarajućih kolaterala.

8.13. Negociacioni akreditiv

U angloameričkoj spoljnotrgovinskoj praksi razvio se običaj da se svi dokumentarni akreditivi

otvaraju uz prilaganje trate. Praksa spoljnotrgovinskog poslovanja uzrokovala je, osim „latter of

credit“ i čistih inkaso poslova, pojavu tzv. „drowing authorisation“, koje nazivamo

negociacionim akreditivima. 20

U ovom slučaju kupac – uvoznik samo trasira put kako bi izvoznik – prodavac mogao

efikasno naplatiti svoje poteživanje. Kupac ovlašćuje prodavca, da za njegov račun vuče tratu na

banku ili njega samog. U pripremi negociranja, kupac izdaje nalog svojoj banci da ovlasti njenog

20



strana 28

korespondenta u izvoznikovoj zemlji, da tratu koju prodavac vuče na njega (authority to pay) ili

na kupčevu banku (authority to purchase), negocira za njen račun.

Negociacioni akreditivi mogu u osnovi imati dvije forme:

„Authority to purchase“ (nazivaju se jo i „Authority to pay“);

„Order to negotiate“

Kod negociacionog akreditiva u formi „Authority to purchase“ bankovni korespondent, u

pravilu i odmah, kupuje tratu vučenu na uvoznika na teret uvoznikove banke pa je šalje zajedno s

dokumentima toj banci. Banka uvoznika naplaćuje mjenični iznos od uvoznika. Trata na

odreĎeno vrijeme po viĎenju podnosi se uvozniku na akcept. Ako je trata blanko indosirana,

banka je ne žirira, ona će to uraditi samo ako je izvoznik – prodavac tratu indosirao na nju.

Kod negociacionog akreditiva u formi „Order to negotiate“ procedure su istovjetne s

propisanim kod forme „Authority to purchase“, tj ako se posao obavlja s tratama po viĎenju,

odnosno ako nalog bankovnog korespondenta ne podrazumijeva akceptiranje, korespondent –

notificirajuća banka prima dokumente i tratu. Tratu akceptira i eskontuje dok dokumente šalje

uvoznikovoj banci. Istovremeno, korespondent obavještava uvoznikovu banku o datumu

dosdpjeća mjenice i poziva je da na taj dan ili nešto ranije obezbijedi mjenični iznos, koji

izvoznikova banka treba pravovremeno naplatiti od uvoznika. Izvoznikova banka akceptiranu

tratu može do njenog dospijeća držati u svome prtfoliju ili, je pak, može reeskontovati. U

ovakvom slučaju izvoznikova banka ušla bi u sasvim nove poslovne aranžmane koji bi

podrazumijevali posebnu vrstu rambusa.

Negociacioni akreditiv se razlikuje od „običnog“ akreditiva posebno po tome što

izvoznik vuče tratu neposredno na uvoznika. Kod običnog dokumentarnog akreditiva, u pravilu,

izvoznik može smatrati da je za njega posao završen čim mu negocirajuća banka isplati

protuvrijednost dokumenata. Kod negociacionog akreditiva posao će biti završen tek onda kada

inozemni kupac iskupi tratu koju je na njega vukao izvoznik – prodavac. Kod negociacionog

akreditiva, dakle, tratu vuče izvoznik na uvoznika, dok banka negocira tratu akceptiranu od

uvoznika. Tako izvoznik za tratu odmah dobija plaćanje, a negocirajuća banka za izvršeno

negociranje traži, odnosno dobija pokriće od uvoznika.


strana 29

8.14. Reeksportni akreditivi

Reeksportni akreditivi kao vrsta akreditiva proistakli su iz posebne vrste

spoljnotrgovinskih poslova koje nazivamo reeksportni poslovi. Kod reeksportnih poslova roba se

kupuje u jednoj zemlji, izvozi, odnosno prodeje drugoj zemlji, a plaćanje izvršava treća zemlja.

Reeksportni poslovi povezuju uvoz robe s njenim naknadnim izvozom. Promet robe, u osnovi,

vrši se izvan granica zemlje posrednika dok se plaćanje vrši sredstvima koja zemlja posrednik

ima u zemlji izvoza, u nekoj trećoj zemlji ili pak kliringom sa zemljom uvoznicom. 21

Ako se

ovakva vrsta uvozno-izvoznog posla finansijiski zatvara otvaranjem dokumentarnog akereditiva ,

takav akreditiv se naziva reeksportni akreditiv.

Ovi akreditivi podsjećaju na formu kontraakreditiva i može se reći da su u osnovi veoma

slični. Bitna razlika izmeĎu njih jeste u tome što po kontraakreditivnoj konstrukciji izvoznik i

uvoznik predstavljaju u pravilu istu osobu, dok su kod reeksportnih akreditiva stvarni uvoznik i

izvoznik dvije različite osobe, a reeksporter ih u datoj poslovnoj konstrukciji povezuje

ostvarujući vlastite interese. Nadalje, kontraakreditivi su po pravilu usklaĎenih rokova, dok kod

reeksportnih akreditiva loro akreditiv ima duži rok od nostro akreditiva.

8.15. Vinkularni akreditivi 22

Kod ove vrste akreditiva, izvršenje akreditivne obaveze usko je povezano sa izvršenjem

drugog akreditiva po sitom poslu. Ovo je posebno slučaj kod kompenzacionih aranžmana. U

ovakvim poslovima partneri obostrano, jedan u korist drugog, otvaraju akreditive. Do stvarne

finansijiske likvidacije akreditiva neće doći. Moglo bi doći eventualno do djelomične likvidacije,

ako je ugovorena djelomična kompenzacija, ali to je rijetkost. Posrednik – odnosno povjerenik u

kompenzacionom poslu, u pravilu je to banka, vrši samo meĎusobno prebijanje akreditivnih

iznosa nakon što je izvršio njihovo meĎusobno sravnjivanje. Naravno, kao i kod svakog

akreditivnog posla, banka će izvršiti detaljnu provjeru i svih ostalih akreditivnih dokumenata.

Specifičnost ove vrste akreditiva jeste i mogućnost da ista banka bude akreditivna banka po oba

otvorena akreditiva, u pravilu banka povjerenik, čime se značajno povećava efikasnost izvršenja

svih poslova u smislu njihove tehničke realizacije i nivoa povjerenja izmeĎu partnera u poslu.

21

„Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007. 22

Ibidem, str 75.


strana 30

8.16. Elektronski akreditiv 23

Elektronska komunikacija je našla svoje mjesto i u nekim aspektima posla akreditiva.

Posebno je zastupljena u meĎusobnoj bankarskoj i korespondenciji, i ponekad se koristi od strane

nalogodavca, kako bi se ubrzao proces otvaranja akreditiva. MeĎutim, elektronska komunikacija

nije u potpunosti eliminirala načelo poslovanja papirima kod akreditiva, i to iz više razloga.

Prvo, korisnik akreditiva i dalje želi komad papira, u kojem se banka obavezuje da će po

prezentaciji utanačenih dokumenata platiti akreditivnu sumu. Drugo, elektronski konosman, zbog

razloga koje smo naveli u prethodnoj glavi, još uvijek u najvećem broju zemalja nema

svojstvoprenosive isprave o svojini. Stoga će kod akreditivnog plaćanja, samo plaćanje vršiti

elektronskim putem, ali tek po fizičkoj predaji utanačenih dokumenata.

Otprilike ¾ korespondencije izmeĎu banaka u vezi sa opslom akreditiva (izdavanje,

avizireanje, konfirmiranje, pregovori kod otvaranja akreditiva), vrši se elektronskim putem. Na

drugoj strani, korespondencija izmeĎu banaka i korisnika akreditiva još uvijek se zasniva na

dokumentima. Za očekivati je da će u budućnosti i ova korespondencija biti elektronska; u tom

se smislu ističe da se pojmovi koji se koriste u izmjenjenim Jednoobraznim pravilima zasnivaju

na „teletransmisiji“, prije nego na poslovanju dokumentima, što će svakako doprinijeti porastu

elektronske korespondencije kod svih učesnika u poslu akreditiva.

Elektronska korespondencija izmeĎu banaka načešće se ostvaruje putem SWIFT linije24

.

SWIFT je belgijska, neprofitna organizacija, u vlasništvu više banaka, čiji je cilj promocija

elektronske bankarske korespondencije SWIFT pravila predviĎaju da elektronska

korespondencija ima standardiziranu, jednoobraznu strukturu.

Banka koja je otvorila akreditiv, šalje poruku o izdatom akreditivu najbližoj SWIFT

pristupnoj tački. Poruka se potom ubacuje u regionalni procesor. Od regionalnog proceora,

poruka se dalje šalje ka jednom od dva najveća centra, locirana ili u USA ili u Evropi, a potom

do korespondentne banke. Korespondentna banka koja je primila SWIFT poruku o otvorenom

akreditivu, ne mora slati povratnu poruku kojom akreditivnu banku obavještava o tome da je

potvrdila akreditiv (konfirmirajuća banka), ili preuzela obavezu da treće lice obavjesti da je u

23

„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999. 24

Društvo za svjetsku, međudržavnu, finansijsku korespondenciju


strana 31

njegovu korist otvoren akreditiv (avizirajuća banka). Korespondentna banka, samim činom

preuzimanja navedenih pravnih radnji, stiče pravo da se rambusira od akreditivne banke,

odnosno stiče pravo na proviziju za izvršene usluge MeĎutim, putem SWIFT sistema ne može se

vršiti rambusiranje ili naplata provizije izmeĎu akreditivne i drugih banaka. Za ovo se može

koristiti CHIPS (Clearing Hause for Interbank Payment Systems – Sistemi za reguliranje

meĎusobnih potraživanja i dugovanja izmeĎu banaka) ili neki od drugih sistema koji su u

upotrebi.

9. Specifične klauzule i termini

U dosadašnjem izalaganju o dokumentarnim akreditivima i praksi njihove primjene u

spoljnotrgovinskim transakcijama, mogli smo primjetiti da je težnja za njihovom

standardizacijom i unifikacijom motivirana izbjegavanjem mogućih različitih tumačenja situacija

koje se mogu pojaviti prilikom izvršenja ugovorenih obaveza stranaka u poslovima, odnosno

težnjom da se efikasnost ovih transakcija značajno unaprijedi. Zbog toga su „Jednoobrazna

pravila i običaji“ za dokumentarne akreditive posebno definirali značenje i upotrebu odreĎenih,

često korištenih, termina, odnosno klauzula. 25

U ovom kontekstu mi ćemo razmotriti slijedeće termine – klauzule u vezi s tolerancijama

u akreditivnom iznosu, količini i jediničnoj cijeni robe: 26

klauzule „circa“, „oko“, „otprilike“ i slični izrazi;

klauzule u vezi s rokovima;

klauzule u vezi sa djelomičnim isporukama i povlačenjima akreditivnog iznosa.

25

Preuzeto: „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007. 26

Ibidem str. 80


strana 32

9.1. Klauzula „circa“, „oko“ i slični izrazi

U izvozno – uvoznim poslovima nije rijetka situacija da prilikom ugovaranja načina plaćanja

itzv. Finansijiskih klauzula, koje predstavljaju osnovu za otvaranje dokumentarnog akreditiva,

stranke u poslu nisu u mogućnosti odrediti ili predvidjeti tačan iznos na koji treba otvoriti

akreditiv. Ovo se dešava zbog toga što stranke u poslu u trenutku ugovaranja ne raspolažu svim

bitnim elementima (npr. troškovni elementi) za odreĎivanje akreditivnog iznosa. Ili nisu u stanju

odrediti precizno vrijednost robe, jer im nije poznata korisna količina robe koja se stvarno kupuje

i plaća, a razlog ovome može biti sama vrsta robe, čiju je cijenu moguće odrediti tek nakon

utvrĎivanja tzv. korisnog sadržaja, koji je pak moguće utvrditi jedino analizom nakon dospijeća

na njeno odredište.

U ovakvim situacijama partneri u transakcijama uvoza i izvoza pri definiranju akreditivne

sume, količine robe ili njene jedinične cijene pribjegavaju korištenju izraza „circa“, „cca“,

„približno“, „otprilike“ isl. „Jednoobraznim pravilima“, ovi izrazi trebaju biti razumijevani tako

da dozvoljavaju odstupanja +/- 10% u odnosu na količinu isporučene robe, definirani akreditivni

iznos ili definiranu jediničnu cijenu na koje se ti izrazi odnose. Primjena ovih izraza treba biti

precizna, jer primjena ovih izraza na količinu odražava se, naravno, i na akreditivni iznos pa

njihova upotreba mora biti u oba slučaja konsekventna.

U spoljnotrgovinskom prometu često se posluje robom čija prirodna svojstav pa i način i

mogućnosti pakovanja objektivno ne dozvoljavaju isporuku precizno odreĎene količine. U ovim

slučajevima kada akreditiv ne dopušta odstupanja naviše ili naniĎe u smislu količine,

„Jednoobrazna pravila“ dopuštaju toleranciju +/-5%, s tim što korišteni akreditivni iznos ne

smije preći tačno definirani iznos. Ova odstupanja nisu dozvoljena ako akreditiv definira

količinu u smislu tačno odreĎenog broja pakovanja (npr. 5000 bačvi ulja) ili broj komada

odreĎenog proizvoda.

9.2. Klauzule u vezi s rokovima

Svi akreditivi moraju definirati rok važenja i mjesto prezentacije dokumenata za

plaćanje, akceptiranje ili, s izuzetkom slobodno negociabilnih akreditiva, mjesto prezentacije

dokumenata za negociranje. Krajnji rok definiran za plaćanje akceptiranje ili negociranje shvata


strana 33

se kao krajnji rok prezentacije dokumenata. Na području akreditivnog poslovanja primarno je

banci podnijeti dokumente u okviru predviĎenog roka, tj. do odreĎenog krajnjeg roka.

Ako su akreditivi s rokom važenja 30, 60, 120, itd. dana i ako akreditivom nije drugačije

ureĎeno, smatra se da rok važenja teče od datuma otvaranja akreditiva. Svi akreditivi koji

zahtjevaju dokumente o transportu treba da sadrže datu do kojega transportni i ostali dokumenti

moraju biti prezentirani banci. U slučaju da takav rok nije odreĎen, banke će odbiti dokumente

koji su im predati istekom dvadeset jednog dana od datuma otpreme. Ako se desi da je period

važenja akreditiva produžen, ne podrazumijeva se automatsko produžavanje roka za otpremu ili

prezentaciju dokumenata, ovi se rokovi moraju izričito produžiti. Banke nisu dužne prihvatiti

prezentaciju dokumenata izvan njihovog zvaničnog radnog vremena. Nadalje, ako krajnji datum

za prezentaciju dokumenata pada u nedjelju ili neki drugi neradni dan, banke mogu prihvatiti

dokumente koji su podneseni prvog narednog dana.

Izrazi „na“ odreĎeni datum ili „oko“ odreĎenog datuma za banke znači da će otprema biti

izvršena u periodu +/-5 dana u odnosu na naznačeni datum, uključijući prvi i posljednji datum.

Izrazi „do“, odnosno „od“, kada se primjenjuju u vezi sa utovarom, za bilo koji datum ili period,

obuhvataju i taj navedeni datum. Riječ „poslije“ podrazumijeva da je datum na koji se ta riječ

odnsoi isključen.

Izrazi „početak mjeseca“, „prva polovina mjeseca“ i tome slično tumače se na slijedeći

način:

prva polovina mjeseca........od 01. do uključivo 15 dana u mjesecu;

druga polovina mjeseca......od 16. do uključivo posljednji dan u mjesecu;

početak mjeseca...................od 01. do uključivo 10. dan u mjesecu;

sredinom mjeseca.................od 11. do uključivo 20. dan u mjesecu;

krajem mjeseca.....................od 21. i uključivo posljednji dan u mjesecu.

Da bi se izbjegli svi eventualni nesporazumi, izvoznik bi trebao već u kupoprodajnom

ugovoru i s uvoznikom usaglasiti rokove važenja akreditiva, datum od kojeg počinje teći rok

važenja te rokove isporuke i prezentacije dokumenata.


strana 34

9.3. Klauzule u vezi s djelimičnim isporukama i povlačenjima akreditivnog iznosa

Djelomične isporuke ugovorene robe i djelomična povlačenja akreditivnog iznosa

dozvoljeni su ukoliko to dokumentarni akreditiv izričito ne zabranjuje ili na neki drugi način

regulira. Znači ukoliko to nije akreditivom zabranjeno, izvoznik je ovlašten da robu isporuči u

parcijalnim isporukama, sukcesivno, te da akreditivni iznos naplati u skladu sa svakom

pojedinačnom isporukom alokventno.

MeĎutim, ukoliko akreditivom nije drugačije odreĎeno, ako je isporuka robe ugovorena u

partijama i u okvirima ugovorenih termina za svaku isporuku, a neka od partija ne bude

isporučena, odnosno otpremljena u roku predviĎenom za tu partiju, akreditiv prestaje važiti za

bilo koju narednu isporuku po tom poslu. Dva su osnovna načina reguliranja parcijalnih isporuka

i povlačenja akreditivnog iznosa u ovom smislu. Prvo, namjera je da izvoznik striktno poštuje

predviĎene rokove, i drugo, polazi se od stanovišta da propuštanjem isporuke jedne partije robe,

slijedeća partija više neće biti od interesa za uvoznika. Ovdje se postavlja pitanje, šta se dešava

ako su djelomične isporuke ugovorene, ali bez čvrstih, jasno definiranih rokova tih isporuka. U

tom slučaju, korisnik akreditiva mora se čvrsto pridržavati jedino krajnjeg roka za izvršenje

posla, ali bi mu dozvoljena djelomična povlačenja akreditivne sume u skladu sa obavljenim

isporukama i prezentiranim dokumentima.

10. Akreditiv i pitanje prevare

Kada su prezentirana dokumenta falsifikovana, ili u koliko je u šemi posla akreditiva

učinjena druga radnja prevare, načelo samostalnosti akreditiva od osnovnog pravnog posla treba

posmtarati u nešto drugačijem svijetlu. Naime, načelo samostalnosti omogućava efikasnu

realizaciju posla akreditiva tj. naplatu akreditivne sume, u slučaju kada je korisnik akreditiva

prezentirao banci utanačena dokumenta. MeĎutim, u slučaju falsifikovanja prezentovanih

dokumenata ili nastupanje drugih radnji prevare, situacija je svakako drugačija nego kada je riječ

o „ pukoj povredi“ obaveza iz osnovnog pravnog posla. Dobra ilustracija za ovu tvrdnju jeste


strana 35

slučaj Dynamics Corp., 27

u kojem je sud zaključio da „ javni interes postoji ne samo u

podsticanju koršćenja akreditiva, već isto tako u suzbijanju radnji prevare“. U slučaju kada je

nalogodavac, preije prezentacije dokumenata od strane korisnika, obavjestio akreditivnu banku,

konfirmirajuću banku ili avizirajuću banku, koja u ime i za račun akreditivne banke vrši posao

isplate, da su utanačena dokumenta falsifikovana, ili da je nastupila neka druga radnja prevare,

„Načelo samostalnosti osnovog pravog posla i posla akreditiva ne primjenjuje se na ne savjesnog

korisnika akreditiva“. (slučaj Sztejn v. J.Henry Schroder Banking Corp., 177 Misc. 719, 31

N.Y.S. 2d 631( 1941)).

Odstupanja od načela samostalnosti osnovnog pravnog posla od posla akreditiva otvara

pitanje granica ovog odstupanja. Ukoliko je na posao akreditiva izričito utvrĎena primjena

Jednoobraznih pravila, opšte je mišljenje da nastupanje radnji prevare predstavlja izuzetak od

proklamovanog načela samostalnosti, uprkos tome što Jednoobrazna pravila ne odreĎuju izričito

ovu materiju. Sobzirom da u Jednoobraznim pravilima pitanje prevare nije izričito ureĎeno, u

američkoj sudskoj praksi je zauzeto stanovšte da se na ovu pravnu prazninu primjenjuju

Jednoobrazna praila trgovačkog zakona. Ovakav stav sudske prakse sasvim je razumljiv jer

činjenica da postoji pravna praznina u mjerodavnom pravu, ne znači da nesavjesnom korisniku

akreditiva treba dozvoliti da se naplati.

U odredbama izmjenjenog čl. 5-109. Jednoobraznog zakonika, bliže se precizira

odgovornost banke u vezi sa prevarama i uslovima pod kojima nalogodavac može zahtjevati od

banke da korisniku ne plati akreditivnu sumu. Prema odredbama navedenog člana, „akreditivna

ili konfirmirajuća banka je dužna da honorira prezentovana dokumenta na zahtjev naznačenog

lica, u koliko ne postoje prima facie dokazi o materijalnoj povredi ili postupku prevare“.

Izenavedenog pravila nedvosmisleno proizilazi da akreditivna ili konfirmirajuća banka koja je u

dobroj namjeri platila dokumenta po njihovoj prezentaciji, bez ikiakvog obavještenja

nalogodavca o eventualnoj radnji prevare ili falsifikovanja dokumenata, ima pravo da se

rambursira od nalogodavca, uprkos činjenici da je korisnik akreditiva falsifikovao prezentovana

dokumenta ili na drugi način učinio radnju prevare.

27

„Međunarodni trgovački poslovi“, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999.


strana 36

MeĎutim, čak i u slučaju da su utanačena dokumenta prezentovana akreditivnoj banci

prezentovana od strane korisnika akreditiva, avizirajuće banke koja se samo obavezala preuzeti

dokumenta, ili od konfirmirajuće banke, zajedno sa obavještenjem da je izvršena radnja prevare,

gdje akreditivna banka, prema pravilima Jednoobraznog zakonika još uvijek može uplatiti

akreditivnu sumu, ukoiko je postupila u dobroj namjeri, uprkos činjenici da je obavještena da su

prezentovana dokumenta falsifikovana, ili da je nastupila druga radnja prevare. Doduše, u

navedenoj situaciji akreditivna banka takoĎer može i odbiti plaćanje, ali će banka vrlo rijetko

odbiti plaćanje, i to iz dva raloga. Prvo, akreditivna banka želi da sačuva svoj poslovni ugled, i

ne želi da doĎe na loš glas kao banka koja je nepouzdana pri naplati akreditiva; Drugo,

akreditivna banka nije kvalifikovana i ne želi da snosi rizik procjene da li su prezentovana

dokumenta krivotvorena, u koiko ne postoji prima facie dokazi za to. Sasvim razumljivo, banka

kao profitonosna organizacija ne želi da preuzme ulogu suda ili porote.

Ukoliko je nalogodavac u situaciji da dokaže da su utanačena dokumenta falsifikovana,

ili da je nastupila druga radnja prevare, naplata akreditivne sume može se spriječiti na osnovu

sudske odluke ili privremene mjere. Neophodno je , meĎutim, iistaći da su uslovi pod kojima

naologodavac može zahtjevati privremenu mjeru zabrane plaćanja akreditivne sume u

Jednoobranom zakonu restirktivno postavljeni Ova se restriktivnost objašnjava potrebom da se

zaštiti korisnik u poslu meĎunarodnog akreditiva od neizvjesnosti palćanja koju sa sobom nosi

primjena njemu stranih nacionalnih propisa. Drugim riječima, široko postavljeni okvir u

nacionalnim propisima, u pogledu uslova pod kojima banka nije dužna da isplati akreditivnu

sumu, mogli bi da oslabe povjerenje ugovrnih strana, posebno prodavca- korisnika akreditiva i

pravni posao meĎunarodnog akreditiva. Stoga se ističe da je prema odredbama Jednoobraznog

zakona mogućnost nalogodavca da ishoduje privremeneu mjeru zabrane plaćanja više teorijska,

te da je u sudskoj praksi poznato svega nekoliko slučajeva u kojima je nalogodavac uspio u ovoj

namjeri.

U odredbama izmjenjenog čl. 5 zakona utvrĎeno je nekoliko ograničenja u pogledu

podnošenja zahtjeva za izricanje privremena mjere zabrane plaćanja:

Prevara mora biti „suštinska“, ali u samom članu nije utvrĎeno šta se smatra

suštinskom prevarom. U komentaru izmjenjenog čl. 5-109 zakona citiraju se neke

radnje sudske odluke u kojima se definiše prevara, ali se iz ovih odluka ne može


strana 37

izvesti nikakvo opšte pravilo, već je očigledno da se pitanje suštinske prevare

mora smatrati faktičkim pitanjem u kojem će se odlučivati u svakom konkretnom

slučaju;

Nalogodavac je dužan da sudu pruži zadovoljavajuće dokaze da su utanačena

dokumenta falsifikovana,ili da je nastupila druga radnja prevare;

Prilikom podnošenja zahtjeva za privremenu mjeru, moraju se poštovati svi

proceduralni uslovi koji su inače propisani za privremenu mjeru;

Zahtjev za privremenu ili drugu sudsku mjeru, biće odbačen, ukoliko interesi

treće strane „ nisu odgovarajuće zaštićeni“, ili ukoliko je konfirmirajuća ili

avizirajuća banaka već platila akreditivnu sumu korisniku. Treba istaći da je

pravilo o zaštiti interesa treće strane u komentaru samog člana prošireno tako da

uključuje i zaštitu od sporedne štete, kao što su sudki troškovi. Posljednja

nabrojana ograničenja mogu se naći u nekim predhodnim sudskim slučajevima, a

za očekivati je da će se javljati i u buduće.


strana 38

ZAKLJUČAK

MeĎunarodni dokumentarni akreditiv je najstariji i najsigurniji oblik plaćanja na meĎunarodnom

nivou. Razvoju dokumentarnog akreditiva najviše je doprinio rayvoj spoljnotrgovinske razmjene.

Dokumentrani akreditiv je bankarski posao koji obezbjeĎuje maksimalnu zaštitu od mogućeg

nesavjesnog ponašanja subjekata akreditivnog odnosa.

Banka na zahtjev kupca otvara akreditiv i preuzima samostalnu obavezu da će prodavcu isplatiti

akreditivni iznosili na drugi način honorisati dokumenta. Nepovjerenje se u ovom slučaju

neutrališe izborom renomirane banke.

Dokumentarni akreditiv nastaje iz jednog složenog pravnog i poslovnog odnosa čiji osnov leži u

sklopljenom dužničko povjerilačkom ugovoru. Postoji mnogo vrsta akreditiva a najžnačajniji su:

prenosivi, neprenosivi, domicilirani u zemlji i inostranstvu, gotovinski, akceptacioni. Kao

posebna vrsta javlja se: stand-by akreditiv.

Materija dokumentarnih akreditiva je ujednačena na meĎunarodnom planu jer se svuda u svijetu

primjenjuju odredbe Jednoobraznih pravila i običaja za dokumentarne akreditive, UCP 600.

Bankarska praksa je prihvatila ova pravila a sudovi ih koriste u rješavanju sporova.

Nastanak akreditiva se takoĎe vezuje za krize, rizike i nepovjerenje. Negova reputacija i

zastupljenost u svijetu je dobro poznata, ipak u Crnoj Gori nije tako. Razlog nejvjerovatnije treba

tražiti u nepoznavanju ovog načina bezgotovinskog plaćanja od strane privrednih subjekata.

Procesi globalizacije nameću praćenje svjetskih trendova. Kao problem i prepreka kada je u

pitanju naše tržište mogu se javiti nelikvidnost i veličina istog jer se može uvoziti samo onoliko

koliko tržište može apsorbovati. Ipak može se zaključiti da se i uprkos ograničenjima tek očekuje

ekspanzija korišćenja akreditiva kao instrumenta plaćanja


strana 39

Prilog


strana 40

Prinicipijelna shema funkcioniranja back – to – back akreditiva (kontraakreditiva) 28

28

Preuzeto: „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, dr. Enver Backovid, Sarajevo 2007.,str. 254.

NOTIFIKACIJA

AKREDITIVA

UVOZNIK-KUPAC

NALOGODAVAC

PO AKREDITIVU

KORISNIK

KONTRAAKREDITIVA

PRODAVAC

NOTIFICIRAJUĆA

BANKA

AVIZIRAJUĆA BANKA

AKREDITIVNA BANKA

PO

KONTRAAKREDITIVU

(OBIČNO AVIZIRAJUĆA

BANKA PO

ORIGINALNOM

AKREDITIVU)

KORISNIK

ORIGINALNOG

AKREDITIVA

TRGOVAC

NOTIFICIRAJUĆA

BANKA

AVIZIRAJUĆA BANKA

AKREDITIVNA BANKA

BANKA UVOZNIKA

NALOG ZA OTVARANJE

NOVOG AKREDITIVA

BAZIRANOG NA

ORIGINALNOM

AKREDITIVU

DOSTAVA

AKREDITIVA

DOSTAVA NOVOG

AKREDITIVA

(back – to – back, odnosno

KONTRAAKREDITIVA

NALOG ZA

OTVARANJE

AKREDITIVA

NOTIFIKACIJA

KONTRAAKREDITIVA


strana 41

Literatura:

Carić dr.S. i Hribovšek dr F, Spoljnotrgovinska plaćanja, Beograd, 1990

E. Backović „Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija“, , Sarajevo 2007.

Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, revizija 2007, nacionalni

odbor MTK Srbije

Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle „MeĎunarodni trgovački

poslovi“, , Jr., Sarajevo 1999.

Rozenberg dr U, Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive, Zagreb,

1984,

Vodič kroz meĎunarodne dokumentarne akreditive – akreditivi kao instrument plaćanja u

platnom prometu – Raiffeisen bank . 2007 god

Vukadinović dr R, Pravni odnosi iz meĎunarodnog dokumentarnog akreditiva, Beograd,

1989.

Zakon o obligacionim odnosima, "Sl. list Crne Gore", br. 47/08

110674956-ver-1

Documents