AMANDA QUICK

Kasno je za vjenčanje

Lavinia Lake / Tobias March series 3.

Late for the wedding

Poziv na seosku zabavu u dvorcu omogućuje Tobiasu i Laviniji savršeno rješenje za njihov

najveći izazov: kako pobjeći od kaosa i radoznalih pogleda u Londnu i zamijeniti ih za uda-

ljeno, opuštajuće i povrh svega romantično utočište. No planovi ljubavnika se izjalove kada se

pojavi predivna ţena iz Tobiasove prošlosti.

Ljepota Aspasije Gray uznemiruje jednako kao i njena povezanost s Tobiasom. Njezin

davno preminuli zaručnik bio mu je prijatelj, a pritom i ekscentrični ubojica. Zbog nje je La-

vinije više nego malo zabrinuta, pogotovo budući da se njezin susret s Aspasijom dogodio

kada ju je zatekla u njegovoj spavaćoj sobi. Čini se da Aspasia traţi zaštitu nakon što je primi-

la zlosutnu poruku koja jezivo priziva prošlost.

Kada dogaĎaji što slijede navedu na zaključak da netko oponaša metode mrtvog ubojice,

prepreke izmeĎu Lavinije i Tobiasa doimaju se sve veće, a i znatno smrtonosnije...

Uskoro će partnerstvo Lake i Marsh morati upregnuti sve svoje talente ne bi li bunili zli-

kovca koji je tako nepristojno prekinuo njihov ljubavni sastanak. Tek će se tada moći ponovo

posvetiti ugodnijim stvarima...

Za Franka, uz svu moju ljubav

ZAHVALE

Sitni detalji su ono što pridonosi atmosferi i izravnosti priče, baš kao i u stvarnom ţivotu.

Za vaţne pojedinosti koje uključuju krunu, izvjesnu svjetiljku i Kleopatrinu periku, dugujem

zahvalnost Donaldu Baileyju, koji je nekada radio u Odsjeku za grčke i rimske starine u Bri-

tanskom muzeju. TakoĎer mu ţelim zahvaliti na strpljivim uputama o umjetnosti spravljanja

dobrog dţina i tonika. Bilo kakve pogreške u tekstu ili dţinu i toniku isključivo su moje.

1

Prvi nagovještaj da su njegovi paţljivo skovani planovi za noć osuĎeni na propast pojavio

se kad je otvorio vrata svoje spavaonice i zatekao Kleopatru kako stoji u hodniku.

– Dovraga – reče on vrlo tiho. – Očekivao sam Minervu.

Dugo očekivana maštarija o strastvenoj noći koju će provesti u svojoj udobnoj postelji s

ljubavnicom i povremenom poslovnom suradnicom, Lavinijom Lake, rasplinula mu se u neja-

snoj omaglici.

Njegova mu se prošlost vratila kako bi ga mučila u najnezgodnijem trenutku.

– Zdravo, Tobiase. – Ţena u hodniku spustila je zelenu i pozlaćenu masku pričvršćenu za

mali zlatni drţač u njezinoj ruci. Kruna s kobrom koja je krasila njezinu dugačku, crnu vlasu-

lju s paţljivo dotjeranim pletenicama blistala je na svjetlosti zidnog svijećnjaka. Ironična za-

bavljenost obasjala joj je tamne oči. – Prošlo je mnogo vremena, zar ne? Smijem li ući?

Zapravo su prošle tri godine otkada je posljednji put vidio Aspasiju Gray, no ona se gotovo

i nije promijenila. Još uvijek je bila zapanjujuće krasna ţena klasičnog profila koji je dobro

pristajao uz njezin prerušeni lik kraljice Egipta. Znao je da joj je prava kosa tamne, sjajne

smeĎe boje. Njezina visoka figura elegantnih proporcija lijepo se isticala u blijedo zelenoj

haljini obrubljenoj zlatnim vezom.

Zadnja stvar koju je večeras ţelio bila je produbljivanje starih poznanstava, pomislio je

Tobias March. No prizor na Aspasiju Gray svakako mu je pokvario raspoloţenje. Sjećanja iz

onog vrlo mračnog vremena prije tri godine preplavila su ga snagom olujnih valova.

S naporom se sabrao i hitro promotrio zamračeni hodnik iza Aspasije. Laviniji nije bilo ni

traga. Moţda će se, ako postupi ţurno, uspjeti riješiti svoje neţeljene posjetiteljice prije nego

što mu posve upropasti večer.

– Valjda je bolje da uĎeš. – Neodlučno je zakoračio unatrag.

– Nisi se promijenio, gospodine – promrmlja ona. – Vidim da si i dalje prijazan kao i obič-

no.

Ušla je u sobu obasjanu svjetlošću s ognjišta uz meko šuštanje svilenih skuta, unijevši tra-

čak egzotičnog parfema. Zatvorio je vrata i okrenuo se prema njoj.

Ranije te večeri nije opazio niti jednu Kleopatru na kostimiranom balu, ali to nije predstav-

ljalo nikakvo iznenaĎenje. Beaumont Castle bio je ogromna grdosija od kuće koja se širila na

sve strane, a noćas je bio prenatrpan ljudima. Njega je zanimala samo jedna odreĎena gošća.

Poziv na kućnu zabavu stigao je pod pokroviteljstvom lorda Valea. Tobiasovo prvo, auto-

matsko nagnuće bilo je da odbije ponudu. Slabo su ga zanimale takve stvari. Kućne zabave

činile su mu se u najboljem slučaju zamornima, premda je s njima imao ograničeno iskustvo.

Ali Vale ga je tada podsjetio na jedinu čar valjano organizirane zabave u ladanjskoj kući.

Da, ima dugotrajnih, dosadnih doručaka i frivolnih konverzacija i budalastih igara, ali

uzmi u obzir ovu silno bitnu, iznimno vaţnu poentu: i tebi i gospoĎi Lake bit će osigurana

vlastita spavaonica. Nadalje, nitko neće voditi ni najmanjeg računa o tome kojim ćeš se od tih

spavaonica noću koristiti. Doista, istinski je cilj dobro organizirane kućne zabave da omogući

dovoljno prilika takve vrste.

Podsjetnik na istinsku prirodu velike kućne zabave pogodio je Tobiasa snagom groma. Ka-

da mu je Vale, koji nije imao namjeru prisustvovati Beaumontovoj zabavi, susretljivo ponudio

na korištenje jednu od svojih osobnih kočija za putovanje, Tobias je osjetio nadahnuće.

Iznenadio se, a i silno mu je laknulo kad je Lavinia pristala na plan a da se gotovo nimalo

nije uzrujavala oko sirnica. Slutio je kako je njezino oduševljenje znatnim dijelom proizlazilo

odatle što je kućnu zabavu doţivljavala kao izvrsnu priliku da upeca nove poslove. No odbi-

jao je dopustiti da zbog te činjenice klone duhom. Prvi put otkad su se upoznali, uţivat će u

luksuzu što će moći provesti veći dio ne jedne, nego čitave dvije noći u ugodnoj toplini i pri-

vatnosti prave postelje.

Izgledi su bili sjajni. Barem jednom neće biti potrebe da se šuljaju po udaljenim dijelovima

parka ili da se zadovolje stolom u Lavinijinoj maloj radnoj sobi. Tri veličanstvena dana neće

se morati oslanjati na blagonaklonu milosrdnost Lavinijine domaćice koju je ponekad mogao

nagovoriti da za vrijeme njegova posjeta ode u trgovinu po ribiz.

Nesumnjivo je uţivao u odveć kratkim susretima nasamo s Lavinijom u gradu, ali te prilike

– koliko god bile poticajne – počesto su bile zbrzane, a povremeno su znale i uzrujati čovjeka.

Vrijeme je imalo gadnu naviku isporučiti kišu onih poslijepodneva kada bi odabrao park za

mjesto sastanka, a nikad se nije znalo niti u koji bi se nezgodan čas Lavinijina nećakinja,

Emeline, mogla vratiti kući.

Ovdje je takoĎer trebalo uzeti u obzir nepredvidljivu prirodu posla kojim su se on i Lavinia

bavili. Kada je čovjek nudio vlastite usluge osobama koje su ţeljele naručiti povjerljive obavi-

jesti i istrage, nikada se nije znalo kada bi klijent mogao zakucati na vrata.

Pogledao je Aspasiju. – Kog vraga radiš ovdje? Mislio sam da si u Parizu.

– Posve sam svjesna da povremeno naginješ izravnosti na granici s neotesanošću, Tobiase.

Ali jamačno zasluţujem topliju dobrodošlicu od tebe. Na kraju krajeva, nije da se samo po-

vršno poznajemo.

Imala je pravo, pomislio je. Njih je dvoje zauvijek bilo povezano dogaĎajima iz prošlosti i

mrtvim muškarcem po imenu Zachary Elland.

– Ispričavam se – reče on tiho – ali istina je da si me prilično zatekla. Nisam te vidio ovog

popodneva kad su drugi gosti nahrupili u dvorac, niti sam te večeras opazio na kostimiranom

balu.

– Stigla sam prilično kasno, nakon što je večernja svečanost već počela. Vidjela sam te na

balu, ali bio si zaokupljen svojom malom crvenokosom prijateljicom. – Aspasia je skinula

svoje rukavice s usporenom ljupkošču i ispruţila ruke prema vatri. – Tko je zaboga ona, Tobi-

ase? Nikad ne bih rekla da je tvoj tip.

– Ime joj je gospoĎa Lake. – Nije se potrudio prikriti ţestinu svojih riječi.

– Ah, shvaćam – spustila je pogled u plamenove. – Ljubavnici ste. – To je bila izjava, a ne

pitanje.

– TakoĎer smo poslovni suradnici – reče on odmjerenim tonom. – Povremeno.

Aspasia mu je dobacila pogled, lijepih obrva podignutih u ponešto zbunjen izraz. – Ne ra-

zumijem. Misliš li na nekakvo financijsko poslovanje u koje ste se vas dvoje upustili?

– Tako reći. I gospoĎa Lake i ja zaraĎujemo za ţivot na isti način. Ona prima narudţbe za

povjerljive istrage, baš kao i ja. OdreĎene slučajeve istraţujemo zajedno.

Na brzinu se nasmiješila. – Pretpostavljam da je posao oko povjerljivih istraga korak iznad

špijunskog, ali svakako nije ni pribliţno toliko ugledan kao tvoja prethodna karijera poslov-

nog čovjeka.

– Drţim da odgovara mojoj naravi.

– Neću te pitati kako je tvoja suradnica zaraĎivala za ţivot prije nego što se latila ove neo-

bične profesije.

Što je previše, previše je, pomislio je. Postoje granice do kojih te veţu obaveze prema sta-

rim poznanicima. – Aspasia, reci mi zašto si ovdje. Imam planove za ostatak noći.

– Planove koji nesumnjivo uključuju gospoĎu Lake

– Aspasia je zvučala kao da se iskreno ispričava. – Doista mi je ţao, Tobiase. Molim te

vjeruj mi kad ti kaţem da ne bih došla u tvoju spavaonicu u ovo doba da nije krajnje hitno.

– Moţe li ta stvar pričekati do jutra?

– Bojim se da ne moţe. – Okrenula se od vatre i polako mu prišla.

Aspasia je bila iskusna ţena. Znao je da je dobro naučila finu društvenu umjetnost prikri-

vanja vlastitih stavova i osjećaja. No sada je načas opazio uznemirujuću promjenu u sjenama

ispod njezine hladnokrvne vanjštine. Tu je istu emociju vidio dovoljno često u drugih ljudi te

ju je smjesta prepoznao. Aspasia Gray se bojala.

– Što nije u redu? – upita, ovog puta nešto obzirnije.

Uzdahnula je. – Nisam došla ovamo da bih nekoliko dana ţivjela na selu. Sve od prošle

noći nisam imala nikakve namjere prihvatiti poziv na Beaumontovu kućnu zabavu. Čak sam

se prije nekoliko tjedana ispričala zbog spriječenosti. Ali stvari su se promijenile. Sada sam

ovdje zato što sam te slijedila, gospodine.

Bacio je pogled na svoj dţepni sat koji je leţao na toaletnom stoliću i vidio da tek što nije

jedan sat ujutro. Kuća se tijekom noći umirila. Za nekoliko će minuta Lavinia pokucati na

njegova vrata. Silno se ţelio riješiti Aspasije prije nego što se to dogodi.

– Zašto si me dovraga naganjala sve dovde? – upitao je. – To je šestosatna voţnja od gra-

da.

– Nisam imala izbora. Jutros sam pošla ravno na tvoju adresu u Slate Streetu, ali već si bio

otputovao.

Tvoj me je sluga obavijestio da si otišao u Beaumont Castle i da te neće biti nekoliko dana.

Na svu sreću, sjetila sam se da je poziv spominjao kostimirani bal. Uspjela sam pronaći ovu

vlasulju i masku u zadnji tren.

– Ti si pozvana na ovu zabavu? – upitao je, a u njemu se probudila znatiţelja.

– Da, naravno – Aspasia je prešla preko toga kao da se radi o nečemu nevaţnom. – Lady

Beaumont poziva sve iz otmjenog društva. Uţiva pozivati u goste. To joj je već godinama

strast, a lord Beaumont je i više nego sretan što joj moţe ugaĎati.

U sve iz otmjenog društva nisu se ubrajali Lavinia i on, razmišljao je. Uspijevali su se drţa-

ti ruba uljuĎenog svijeta zahvaljujući vezama s nekim dobrostojećim, moćnim bivšim klijen-

tima poput Valea i gospoĎe Dove, ali taj odnos nije ih automatski kvalificirao za stalni popis

gostiju ijedne domaćice.

S druge strane, Aspasijino podrijetlo bilo je besprijekorno. Bila je posljednja od svoje loze

te je upravljala znatnim nasljedstvom koje je baštinila od oca. U sedamnaestoj je nakratko bila

udana za muškarca koji je od nje bio stariji kojih četrdeset godina. Njegova smrt šest mjeseci

nakon vjenčanja namrla joj je dodatni prihod. Tobias je izračunao da joj je sada dvadeset

osam godina. Spoj ljepote, odgoja i novca činio ju je izuzetno privlačnim dodatkom bilo ko-

jem popisu gostiju. Uopće nije bilo iznenaĎenje što je primila poziv u Beaumont Castle.

– Čudim se što ti je domaćica uspjela pronaći spavaonicu u tako kratkom roku – reče. –

Mislio sam da je dvorac dupkom pun.

– Prilično je ispunjen. Ali kad sam stigla i objasnila da je došlo do »pogreške oko poziva«,

glavni lakaj i domaćica su se posavjetovali. Uspjeli su mi pronaći vrlo ugodnu sobu odmah

dolje niz hodnik. Slutim kako su uredili premještaj nekoga manje vaţnog na manje poţeljno

mjesto.

– Reci mi o čemu se radi, Aspasia.

Počela je koračati naprijed-natrag ispred kamina. – Nisam sigurna gdje da počnem. Vratila

sam se iz Pariza prošlog mjeseca i uzela kuću u gradu. Naravno da sam te namjeravala posje-

titi nakon odreĎenog vremena, pošto se smjestim.

Pomno joj je promatrao lice i zaključio kako ne vjeruje sasvim u zadnju izjavu. Bio je pri-

lično siguran kako bi, da je imala izbora, bila zadovoljna izbjegavati ga beskrajno dugo.

Shvaćao je. Ona će ga uvijek povezivati s tragičnim dogaĎajima otprije tri godine.

– Zašto si se predomislila? – upita.

Izraz lica nije joj se izmijenio, ali elegantna, otkrivena ramena ukočila su joj se od napetos-

ti. Trebalo je mnogo, pomislio je, da bi se Aspasijini ţivci prenapregnuli.

– Nešto se dogodilo jutros – rekla je, zureći u vatru. – Nešto što me prilično uznemirilo.

Nisam mogla smisliti ništa drugo osim da se smjesta obratim tebi, Tobiase.

– Predlaţem da odmah prijeĎeš na stvar – reče on.

– U redu, ali bojim se da nećeš vjerovati u ono što ti imam reći ako ti ne pokaţem što je ra-

no ujutro ostavljeno na mom kućnom pragu.

Otvorila je sitnu, kuglicama ukrašenu ručnu torbicu i izvadila malen predmet omotan u pla-

tneni rupčić. Ponudila mu ga je na dlanu.

Istrgnuo joj je zamotuljčić iz ruke te ga ponio na drugu stranu prostorije kako bi ga pregle-

dao na svjetlu svijeće. Ondje je odvezao rupčić i pustio tkaninu da padne.

Pogledao je u prsten koji se tako razotkrio i osjetio kako mu se za vratom kostriješe dlači-

ce.

– Sto mu vragova – prošapta.

Aspasia ne reče ni riječ. Sklopila je ruke pod grudima i čekala, zasjenjena pogleda.

Paţljivije je proučio prsten. Obruč je bio urešen crnim kamenjem. Dragulji tamnog sjaja

tvorili su majušan zlatni lijes. Posluţio se vrškom prsta da otvori poklopac.

Sićušna bijela lubanja s izuzetno finim detaljima cerila mu se iz unutrašnjosti minijaturnog

sarkofaga.

Nakrivio je prsten kako bi pročitao latinsku posvetu u unutrašnjosti poklopca, tiho za sebe

prevodeći drevno upozorenje. Smrt dolazi.

Susreo se s Aspasijinim pogledom. – Ovo je stari prsten koji podsjeća čovjeka na njegovu

smrtnost.

– Da – čvršće se obavila oko struka.

– Rekla si da ti je ostavljen na pragu?

– Pronašla ga je moja domaćica. Prsten se nalazio u kutijici obloţenoj crnim satenom.

– Je li uz nju bilo pisamce? Neka vrsta poruke?

– Ne. Samo taj prokleti prsten. – Zadrhtala je, više se ne trudeći prikriti svoju strepnju. –

Shvaćaš li sada zašto sam poduzela baš sve da bih te našla noćas?

– To je nemoguće – reče on bezizraţajno. – Zachary

Elland je mrtav, Aspasia. Oboje smo mu vidjeli truplo.

Nakratko je od bola sklopila oči, a zatim ga pogledala vrlo čvrsto. – Ne moraš me podsje-

ćati.

Stari osjećaj griţnje savjesti ţestoko ga je protresao. – Naravno da ne. Ispričavam se.

– Nakon toga – reče ona polako – rekao si mi da si načuo glasine o još jednom čovjeku ko-

ji se nekoć bavio ubojitim zanatom, baš poput Zacharyja, ubojica koji se sluţio istim stravič-

nim potpisom.

– Smiri se, Aspasia.

– Sjećam se kako si mi kazao da ga nikada nisu uhvatili i da nikada nije postojao ikakav

dokaz o ubojstvima jer su se smrti uvijek doimale slučajnim ili prirodnim.

– Aspasia...

– Moţda je i dalje tamo negdje, Tobiase. Moţda...

– Slušaj me paţljivo – reče on tonom koji ju je napokon uspio ušutkati. – Prvotni Izručitelj

Opomene, ako je ikada doista i postojao, do sada bi bio prilično star. Mrtav, najvjerojatnije.

One su glasine stare nekoliko desetljeća. Crackenburne i poneki njegov prijatelj čuli su ih

prije više godina, kada su i sami bili mladi ljudi.

– Da, znam.

– Naposljetku su zaključili da priča o profesionalnom unajmljenom ubojici nikad nije bila

ništa više nego samo to, jeziva legenda. Potpirivale su je glasine meĎu sluţinčadi koja je nak-

lapala po gostionicama i pripovijedala izmišljotine svojim pajdasima. Zacharv je nesumnjivo

uţivao prizivati stare pripovijesti jer su odgovarale njegovu osjećaju za melodramu. Znaš ka-

ko bi se sav rascvao od uzbuĎenja.

– Da, naravno. – Prostorija je bila topla, ali ona je protrljala ruke kao da je osjetila studen.

– Ţudio je za uzbuĎenjima i dramom na isti način na koji su neki ovisni o opijumu. – Oklije-

vala je. – Nesumnjivo je uţivao u obnavljanju legende o Izrucitelju Opomene. Sada izgleda da

još netko ima isti ukus za melodramu.

– Moţda.

– Tobiase, ne ustručavam se reći ti kako sam podosta preplašena.

– Očito još netko zna za Zacharyja Ellanda i njegovu povezanost s tobom. – Mozgao je o

minijaturnoj lubanji u zlatnom lijesu. – Jesi li sigurna da nije bilo poruke?

– Sigurna sam. – Mračno je zurila u prsten. – Ostavio mi je tu mrtvačku glavu na pragu ka-

ko bi me prestravio.

– Zašto bi to učinio?

– Ne znam. – Uočljivo ju je protresao drhtaj. – Razbijam glavu nad tim cijeli dan. Doista,

nisam razmišljala o mnogo čemu drugom – zastala je. – A što ako... što ako me tko god bio taj

koji mi je ostavio prsten krivi za Zacharvjevu smrt i traţi neku vrstu sulude osvete?

– Zachary si je sam oduzeo ţivot kada je shvatio da tek što ga nisam optuţio zbog uboj-

stva. Ti nisi imala ništa s njegovom smrću.

– Moţda onaj koji je ostavio taj prsten to ne zna.

– Doista. – Ali taj zaključak nije se činio kako treba, pomislio je. Ponovno je podignuo si-

ćušnu lubanju prema svjetlu. Mrtvačka mu je glava uzvratila pogled svojim praznim duplja-

ma, rugajući mu se svojom sablasnom iscerenošću. – TakoĎer moramo uzeti u obzir moguć-

nost da je ovo smišljeno kao neka vrsta objave.

– Kako to misliš?

Procijenio je teţinu prstena na svom dlanu. – Ti si jedna od uskog kruga ljudi koji bi shva-

tili značenje ovog prstena, jer si jedna od malobrojnih koja zna da se Zachary Elland nazivao

Izručiteljem Opomene te da se sluţio takvim prstenovima kao potpisom. Pitam se nije li ovo

način neke nove hulje da nam obznani kako namjerava preuzeti Zacharyjevu ulogu.

– Hoćeš reći kako je moguće da postoji još jedan ubojica koji ţeli oponašati Izručitelja

Opomene? Kakva grozna pomisao. – Načas se prekinula u govoru. – Ali ako je to istina, bilo

bi mu mnogo logičnije da je svoju posjetnicu ostavio tebi, a ne meni. Ti si bio taj koji je uhva-

tio Zacharyja.

– Koliko ja znam, kad se vratim u grad, mogao bi me čekati prsten – reče on tiho. – Jutros

sam krenuo jako rano. Moţda je najprije tebi dostavio ovaj prsten, a dok je stigao do moje

kuće, mene više nije bilo.

Okrenula se i zakoračila prema njemu, a tjeskoba joj se jasno vidjela u očima. – Tobiase,

tko god da je ostavio ovaj prsten, njemu je nešto uţasno na umu. Ako si u pravu i to je posjet-

nica, imamo posla s novim Izručiteljem Opomene. Moraš ga naći prije nego što nekoga ubije.

2

Lavinia je čula otvaranje vrata baš kad je dospjela do dna zasjenjenog stubišta. Nasred ka-

menog hodnika pojavio se tračak svjetlosti svijeće. Neki dţentlmen kriomice je izašao iz svo-

je spavaonice i krenuo prema njoj.

Nikad kraja prometu. U proteklih nekoliko minuta ovo joj nije bio prvi put da mora uletjeti

u ormar ili pohitati iza ugla. Prolazi Beaumont Castlea noćas su bili prometni poput kakve

londonske ulice. Svi dolasci u spavaonice i odlasci iz njih bili bi zabavni da i sama nije poku-

šavala stići na svoj tajni randevu.

Sama si je kriva, podsjetila se. Tobias je predloţio da on posjeti nju u njezinoj spavaonici

nakon što kuća utihne preko noći. Bio bi to izvrstan plan da je smjela ostati u prostranoj, udo-

bnoj sobi koju su joj bili dodijelili kad su Tobias i ona stigli tog poslijepodneva. Ali ranije te

večeri, iz posve neznanih razloga, premjestili su je u jako malenu spavaonicu.

Bacila je samo jedan pogled na sklopivi krevet u svojoj novoj sobi i shvatila da bi bio izra-

zito neudoban za dvoje ljudi, pogotovo ako je jedno od njih muškarac s jakim ramenima.

Obavijestila je Tobiasa da će umjesto toga ona doći u njegovu sobu, ni na trenutak ne pomis-

livši da će biti toliko teško izvesti taj zadatak a da ne privuče pozornost na sebe.

Bila je posve svjesna da većina gostiju nije pretjerano zabrinuta zbog mogućnosti da ih

opaze kako traţe put od sobe do sobe. Podrazumijevalo se da će prolaznici zanemariti takvu

vrstu čudnih zbivanja. Takav je bio običaj kad se čovjek kretao u visokim društvenim krugo-

vima, podsjetila se.

No ona je imala osjećaj da za posao ne bi bilo dobro kad bi damu koja svoj kruh zaraĎuje

voĎenjem diskretnih, povjerljivih istraga vidjeli kako se ponaša jako indiskretno. Trebalo je

razmotriti mogućnost da bi neki od elegantnih ljudi koji su ovaj tjedan bili pozvani na Beau-

montovo imanje mogli postati budući klijenti.

Iznenada joj je postalo vrlo drago što je bila dovoljno promišljena da sa sobom ponese sre-

brnu polumasku, mač i štit koje je nosila na kostimiranom balu prerušena u Minervu.

Podigavši masku kako bi sakrila lice, zakoračila je u duboku tamu iza stuba.

Dţentlmen sa svijećom nije ju niti primijetio. Bio je previše usredotočen na dostizanje

svog cilja. Kad se počeo uspinjati stubama, začula je jak udarac nakon kojeg je uslijedilo pri-

gušeno stenjanje.

– Za krv Isusovu.

Dţentlmen je zastao i sagnuo se da se oprezno opipa otprilike u predjelu noţnih prstiju. Za-

tim, uz još nekoliko promrmljanih psovki, odšepesao je uza stube.

Pričekala je dok se nije uvjerila da je nestao, a zatim se oprezno počela izvlačiti iz svog

skrovišta.

Tog su se trenutka otvorila još jedna vrata malo dalje niz hodnik.

– Prokletstvo – prošaptala je vrlo tiho. Ovako nikada neće stići do Tobiasove spavaonice.

U mutnom odsjaju zidnog svijećnjaka, ugledala je dvije prilike kako izlaze iz sobe. Ţena se

duboko, grleno nasmijuljila.

– DoĎite sa mnom, šjor, neće vam bit ţaj, to obećajen.

Jedna od sluţavki, shvatila je Lavinia. Nedvojbeno gosti u ladanjskoj kući nisu bili jedini

koji su sudjelovali u kasnonoćnim razuzdanim veselicama. S naporom suspreţući razdraze-

nost, iznova je podignula svoju masku i kliznula natrag u sjenu iza stuba.

– Ne shvaćam zašto se ne moţemo zabaviti u mojoj spavaonici – reče muškarac. Od pića

mu se jedna riječ pretakala u drugu. – Imam krasno ugrijan krevet.

– Brzo ću vas ja ugrijat, baš onako čestito, šjor. Ne tribate se pinit zbog toga. Muškarac se

promuklo zasmijuljio. – Bacimo se onda na posao. Gdje je tvoja spavaonica?

– Oh, ne moremo koristit moju sobu, šjor. Noćas je dilin s još tri sluţavke jerbo je kuća

pripuna. Idemo vanka na krov. Malo je friško, ali iman gori par udobnih deka koje nas čekaju.

– Dodavola, misliš li mi reći da se moram uspeti čitavim putem do vrha ovog vraţjeg zam-

ka samo da bih se malo povaljao?

– Biće vridno toga, šjor. Iman puno posebnu aparaturu koja će seguro zabavit iskusna čo-

vika ka šta ste vi.

– Aparaturu, je li? – Dţentlmenovo iščekivanje i uzbuĎenje bili su očigledni čak i kroz pi-

janu omaglicu. – Koju vrstu opreme koristiš, djevojko? Osobno volim bič.

Sluţavka je prošaptala nešto što Lavinia nije uspjela čuti.

– Dakle – muškarčev glas još je više promukao od poţude. – To doista zvuči interesantno.

Veselim se demonstraciji.

– Uskoro, šjor – sluţavka ga je poţurivala prema stubištu. – Čim stignemo na krov.

Par je nastavio napredovati prema stubištu. Lavinia je načas opazila krupnog dţentlmena

koji je izgledao kao da je u ranim šezdesetima. Bio je odjeven u odijelo od baršuna tamno

crvenkasto-ljubičaste boje i staromodne hlače. Nosio je komplicirano vezanu kravatu. Njego-

va proćelava glava blijedo se ljeskala na svjetlosti zidnog svijećnjaka.

Sluţavka je bila odjevena kao i ostatak posluge u Beaumont Castleu. Nosila je jednostav-

nu, tamnu haljinu i pregaču. Lice joj je bilo gotovo sasvim skriveno pod sjenom velike kape.

Dţentlmen je podignuo jednu nogu na najdonju stubu i nespretno zateturao. Ta ga je pog-

reška navela na glasan smijeh. – Pohvala Beaumontovu izvrsnom brendiju, ha? Daj da poku-

šam još jednom.

– Ne, ne ovim skalama, milorde. – Sluţavka ga je povukla za ruku. – Koristit ćemo straţ-

nje skale. Koštalo bi me sluţbe da me batler ili domaćica vide s vama.

– Oh, dobro – ćelavac je usluţno dopustio da ga se povede niz hodnik.

Sluţavka je zadignula skute, otkrivši čvrste, praktične cipele i visoke čarape. Poţurila je

svog pratioca pokraj malog kruga svjetla što ga je bacao još jedan zidni svijećnjak. Nekoliko

gustih, zlaćano plavih uvojaka kose kovrčave poput spirala izvirilo je ispod ruba velike kape.

Omamljeni dţentlmen pustio je da ga sluţavka usmjeri iza ugla u drugi zamračeni hodnik.

Lavinia, kojoj je odlanulo što se ponovno našla sama u hodniku, ţurno je izašla iza stubišta

i pohitala prema Tobiasovoj spavaonici. Pod ovim okolnostima trebat će joj čaša serija da joj

smiri ţivce kad stigne na svoje odredište.

Ispod Tobiasovih vrata vidio se tanak rub svjetlosti. Podignula je ruku, a zatim oklijevajući

zastala. Gost iz susjedne sobe mogao bi čuti kucanje i postati znatiţeljan.

Stisnuvši svoj mač, štit i masku u jednoj ruci, iskušala je oblu kvaku. Pod njezinim se prs-

tima okretala s lakoćom. Bacivši posljednji pogled niz hodnik kako bi se uvjerila da je ne

promatraju, otvorila je vrata.

Prizor para u čvrstom zagrljaju ispred kamina naglo ju je prikovao na mjestu. Muškarac joj

je bio okrenut leĎima. Bio je skinuo svoju jaknu i kravatu, te olabavio svoj ovratnik. Bilo je

nečega vrlo poznatog u čvrstoj liniji njegovih ramena. Nije mu mogla vidjeti lice jer mu se

glava intimno nagnula prema ţeni duge crne kose koja ga je obgrlila oko vrata.

– Oprostite. – Posramljena, skrenula je pogled i povukla se u hodnik. – Pogrešna soba.

Strašno mi je ţao na smetnji.

– Lavinia? – Tobiasov glas zaštektao je preko kratke udaljenosti.

Nikakvo čudo što joj se graĎa onih ramena učinila poznatom. Zavrtjela se natrag, svjesna

da su joj se usta razjapila u zaprepaštenom šoku.

– Tobiase?

– Dovraga – oslobodio se ţeninih ruku jednim hitrim pokretom. – UĎi i zatvori vrata za

sobom. Ţelim da upoznaš nekoga.

– Oh, zaboga – ţena je odstupila od Tobiasa i odmjerila Laviniju s hladnokrvnom pod-

smješljivošću.

– Stvarno mislim da smo zapanjili sirotu Minervu.

Osjećajući se kao da je upravo pala pod čine nekog crnog maga, Lavinia je prešla kratak

put natrag u sobu i vrlo paţljivo zatvorila vrata.

Tobias, koji je izgledao vrlo mračno i opasno, prišao je okruglom stoliću i podignuo kris-

talnu brušenu bocu. – Lavinia, dopusti mi da ti predstavim gospoĎu Gray – natočio si je malo

brendija. – Večeras me došla posjetiti u vezi s jednim poslom. Aspasia, ovo je moja, ovaj,

kolegica, gospoĎa Lake.

Lavinia je prepoznala hladne, bezizraţajne tonove. U ovoj prostoriji nešto nije bilo u redu.

Ponovno se okrenula prema Aspasiji. – Pretpostavljam da ste jedna od Tobiasovih klijentica,

gospoĎo Gray?

– Vjerujem da sam maločas postala jedna od njih – dobacila je Tobiasu letimičan pogled

koji se nije dao iščitati. – Ali molim vas, morate me zvati Aspasia.

Lavinia je mogla vidjeti kako je vrlo sigurna u sebe i u svoje mjesto u Tobiasovu ţivotu.

Ovo dvoje davno se zbliţilo, pomislila je. MeĎu njima je bila spona koja nju nije uključivala.

– Shvaćam. – Prošla ju je studen. Nanovo se okrenula k Tobiasu, boreći se da joj glas osta-

ne odmjeren. – Hoće li ti trebati moja pomoć na ovom slučaju?

– Ne – reče Tobias. Otpio je gutljaj brendija. – Ovom ću se stvari pozabaviti sam.

To joj je pokvarilo raspoloţenje kao ništa drugo. Moţda si je previše dopuštala, pomislila

je. Nakon uspješno zaključenog slučaja ludog hipnotizera otprije nekoliko tjedana, sve joj je

više prelazilo u naviku da o sebi razmišlja kao o Tobiasovoj stalnoj poslovnoj partnerici. Ali

stvari nisu tako stajale i bit će joj bolje da ne zaboravi tu činjenicu, pomislila je.

Zapravo je njihov poslovni sporazum više ili manje zrcalio njihov osobni odnos. Ponekad

su radili zajedno, kao što su ponekad zajedno vodili ljubav. No svatko je od njih zadrţao za-

sebnu karijeru, baš kao što su zadrţali i zasebna kućanstva.

Usprkos tome, Tobias se nije ustručavao uključiti se u njezina dva posljednja slučaja, a ot-

kriće da on ne pozdravlja njezinu pomoć u ovome donijelo joj je nesumnjivo bolno iznenaĎe-

nje.

– U redu. – Sabrala se, prikupila snagu za ono što je, nadala se, bio uglaĎen, poslovni os-

mijeh, te otvorila vrata. – U tom slučaju, zazeljet ću vam oboma laku noć i pustiti vas da dov-

ršite svoje privatne poslove.

Tobiasova je čeljust otvrdnula u izdajnički znak upozorenja koji je s vremenom naučila

prepoznavati. Nije bio dobre volje. Pošteno, pomislila je. Niti njezino vlastito raspoloţenje

ovog trena nije bilo takvo da bi ga itko opisao blistavim.

Njegova snaţna ruka stisnula se oko grla boce s brendijem. Načas je pomislila da bi se

mogao predomisliti i zamoliti je da ostane. Ali naposljetku nije ni prstom mrdnuo da je sprije-

či u odlasku. Ljutnja je zamijenila povrijeĎenost koju su izazvale njegove riječi. Što mu je?

Bilo joj je očito kako treba njezinu pomoć.

– Kasnije ću doći k tebi – reče Tobias polako – nakon što Aspasia i ja završimo s poslom.

Praktički joj je naredio da se vrati u svoju spavaonicu i čeka da njemu bude zgodno. U njoj

se rasplamsao bijes. Je li doista vjerovao da će mu noćas otvoriti vrata nakon što ju je po krat-

kom postupku izbacio iz svoje sobe?

– Nemoj se truditi, gospodine. – Bilo joj je drago što joj osmijeh nije nimalo zadrhtao. –

Kasno je, a budući da smo ranije ove večeri morali podnijeti onu iznimno zamornu voţnju

kočijom, sigurna sam da ćeš biti prilično iscrpljen kad ti i gospoĎa Gray dovršite svoj razgo-

vor. Ne bi mi palo na pamet dopustiti ti napor uspinjanja onim izuzetno dugačkim stubištem.

Vidjet ćemo se za doručkom.

Gnjev je plamsao u Tobiasovim ledeno zamućenim očima.

Zadovoljna što je ostavila dojam, Lavinia je ponosno iskoračila u hodnik i zatvorila vrata

sa znatno većom silinom nego što je bilo nuţno.

Nasred stubišta zaključila je da joj se Aspasia Gray ne sviĎa.

3

Ponovno je izgubio uporište na jednoj od visokih, uskih stuba i vjerojatno bi bio pao da ga

sluţavka nije pridrzala za ruku tako čvrstim stiskom. Za dlaku izbjegnuta nezgoda u njemu je

izazvala trnce jeze. Do dna uskog stubišta bio je dug put.

– Paţljivo hodajte, milorde – reče sluţavka ohrabrujuće. – Ne ţelimo da vam se dogodi ne-

srića prije nego šta stignemo tamo, jel'da? Hodite sada.

– Što si očekivala? Ovdje je vraški mračno. – Moţda je trebao odbiti one posljednje dvije

čaše brendija na koje ga je nagovorila prije no što su otišli iz spavaonice. U glavi mu se vrtje-

lo i počeo se brinuti za svoj ţeludac. – Trebao sam poći glavnim stubištem.

– Rekla san vam, gospodar ne voli da sluge zabavljaju goste u njihovin kamarama.

– Beaumont je uvijek bio čistunac kad se radilo o takvim stvarima.

Ona je snaţna curetina, pomislio je, snaţnija nego što izgleda. Mogla je drţati svijeću u je-

dnoj ruci i zadrţati stisak na njegovu laktu drugom rukom. No, s druge strane, od dobrih se

sluţavaka zahtijevalo da budu jedre, podsjetio se. One ne samo da su povazdan morale biti

kadre podignuti teške posluţavnike s doručcima, pune noćne posude i ogromne hrpe postelji-

ne, već su rutinski nosile svoj teret gore-dolje po strmim stubama poput ovih. Povrh ove gim-

nastike, bila je tu još i sva sila metenja, ribanja i pranja. To je u cure moralo razviti izdrţlji-

vost. Ali njemu su se sviĎale takve. To je i bio razlog zbog kojeg je više volio svoje večernje

razonode s nekom od marljivih djevojaka u kućanstvu nego s profesionalnim bludnicama u

bordelima. Ove zadnje od previše su dţina i mlijeka s makom bile mlitave i bezvoljne.

Rekao je sam sebi kako će se dugo uspinjanje pokazati vrijednim truda kada dospiju do

svog cilja. Uporno je klipsao uz još nekoliko stuba.

– Koliko još? – protisnuo je. Srce mu je tuklo toliko snaţno da se pitao je li ga čula.

– Skoro smo tamo.

Činilo se kao da se stuba pred njim ziba na blistavom svjetlu svijeće. Morao se napregnuti

da smjesti stopalo na nju, a čak je i u tome umalo promašio.

Sobarica mu je jače stisnula ruku i ponukala ga prema gore. – Hodite sada.

Kad je dospio do vrha uskih stuba, hripao je. Sluţavka je zastala ispred vrata. Bio je zahva-

lan na odmoru jer više nije mogao prikriti svoje nepravilno disanje. K tome se i obilno znojio.

Trebao sam ostaviti svoj kaput i maramu u sobi. Ma dobro, uskoro ću ih skinuti.

– Osjećate li se dobro, gospodine? Izgledate malko grozničavo. Moţda ste večeras trunčicu

previše popili, hmm? Nadam se da ćete moći dovoljno izdrţati da se lijepo povaljamo prije no

što zaspite. Mrsko mi je pomisliti da smo se pentrali čitavim ovim putem ni za što.

Nešto je sada bilo drugačije u njoj, pomislio je. Govor joj više nije pristajao uz društveni

poloţaj. Poprimio je kultiviraniji, obrazovaniji prizvuk. Nije zvučala kao sluškinja.

Htio joj je postaviti pitanje, ali jezik mu je odebljao u ustima i više nije funkcionirao kako

treba. Vrtoglavica se pogoršavala.

Iz nekog razloga, pogled na noćno nebo proţeo ga je stravom.

– Ne brinite se, milorde, brendi ima taj učinak kada u njega stavite kap ili dvije laudanuma.

– Što je to s laudanumom?

– Nije vaţno, znam upravo što vam treba da povratite osjetila – sluškinja otvori vrata. –

Malo svjeţeg noćnog zraka.

– N-ne – odmahnuo je glavom kad ga je pogurnula kroz otvor. – Ne osjećam se dobro. Mi-

slim da ću se radije vratiti u svoju spavaonicu.

– Glupost, milorde. Treba vam vjeţba. Čujem da ste zaručeni za mladu damu koju biste

trebali oţeniti za nekoliko mjeseci. Ona je mlada i zdrava i očekivat će poţudnog muţa u svo-

joj prvoj bračnoj noći.

Iscrpljeno se zabuljio u nju. – Kako... kako si znala da sam zaručen?

– Govorkanja se šire, milorde.

Blagotvorni noćni zrak nije mu nimalo razbistrio glavu. Pun mjesec počeo je kruţiti nad

njima. Sklopio je oči, ali od toga je osjećaj vrtnje samo postao gori.

– Skoro je vrijeme da vas zadesi mala nezgoda, milorde – reče sluţavka veselo.

Iznenada ga je probola panika. Uspio je djelomično otvoriti oči. – Moju š-š-što?

– Budite uvjereni da ovo nije ništa osobno. To je samo posao.

4

Što se tiče opaski iskorištenih za odlazak, ona koju je upravo bila upotrijebila da zaţeli To-

biasu laku noć nije bila naročito domišljata ili originalna, pomislila je Lavinia. Iako je nesum-

njivo rekla svoje, već je to bila poţalila i prije nego što je malo kasnije stigla do svoje spavao-

nice.

Po svemu sudeći, ovaj kat Beaumont Castlea bio je rezerviran za manje vaţne goste poput

nje, kao i za pokoju druţbenicu, osobnu sluškinju ili ponekog sobara. Jedna izuzetno pomod-

na gošća, lady Oakes, sa sobom je dovela osobnog frizera koji je dobio sobu nešto niţe niz

hodnik.

Lavinia je ušla u tijesnu, malu spavaonicu i zapalila svijeću na toaletnom stoliću. Svjetlost

je treperila u napuklom zrcalu, bacajući slab odsjaj preko oskudnog namještaja. Uopće nije

sumnjala da se ovom sobom nekada koristila sluţavka ili vrlo siromašna roĎakinja. Uzak kre-

vet zauzimao je većinu raspoloţivog prostora. Uz jedan zid stajao je omanji ormar. Lavor i

vrč na stoliću za umivanje bili su jako otkrhnuti.

Pošla je do prozora i otvorila ga. Bilo je svjeţe za kasnolipanjsku noć, ali ne i hladno. Sas-

vim će lijepo preţivjeti bez kamina da je ugrije. Mjesečina je preplavila vrtove i zemljišta pod

prozorom. Duboka tišina seoskog kraja oštro je odudarala od poznatog ţamora londonskih

ulica noću. Sva ta zvučna tišina nedvojbeno će joj oteţati san.

Lavinia je preklopila ruke na podboju prozora i zamislila se nad spokojnim krajolikom. Ni-

je mogla zaobići činjenicu da u Tobiasovoj spavaonici nije dobro izašla na kraj sa situacijom.

Što joj je zaboga bilo kad mu je praktički rekla da noćas ne dolazi u njezinu sobu? Doista,

imala je svako pravo rasrditi se, no ţalosna posljedica toga bila je da neće moći doznati što se

dogaĎalo izmeĎu ono dvoje sve do jutra. Bila je prilično sigurna kako svoju znatiţelju neće

moći toliko dugo obuzdavati.

Zabubnjala je prstima po kamenu i razmislila kako postupiti dalje.

Nije joj bilo druge. Morat će ponoviti put niza stube do Tobiasove spavaonice. Dugovao

joj je nekoliko odgovora, a znala je da neće moći ni oka sklopiti ako ih noćas ne dobije.

K tome, uopće joj nije bilo stalo što će Tobias ondje provesti znatno vrijeme sam s Aspasi-

jom Gray.

Pokušala je odlučiti koliko dugo da čeka prije nego što se vrati u njegovu sobu. Dvadeset

minuta? Mogla se samo nadati da se neće sudariti s bilo kim od ljudi koje je ranije uspjela

izbjeći.

Toliko o sjajnoj razonodi koju pruţa kućna zabava. Od početka je imala svoje sumnje, ali

Joan Dove uvjerila ju je kako će silno uţivati. Da, ima dosadnih igara i razgovora i morat ćeš

otrpjeti neke odbojne ljude, ali vjeruj mi, naći ćeš da je sve bilo vrijedno truda. Stvar je u to-

me, Lavinia, da na ladanjskoj zabavi nikoga nije briga što radiš ili kamo ideš nakon što se

noću ugase svjetla.

Očito Joan nije predvidjela komplikaciju poput Aspasije Gray.

Iznenadna je pomisao Laviniji odaslala trnce uţasa niz kraljeţnicu. Što bi učinila da otkrije

kako je ţena i dalje u Tobiasovoj spavaonici kad se ona tamo vrati?

Nije bila ljubomorna, uvjeravala se. Bila je duboko zabrinuta. Tobias je ranije te večeri bio

iznimno dobre volje. Što god da su izmijenili on i njegova nova klijentica bilo je dovoljno

ozbiljno da ga baci u ono ledeno raspoloţenje koje, naučila je, nikad nije obećavalo ništa dob-

ro. Nije ju brinula činjenica što se u takvim trenucima činio posve opasnim. Ipak nije preds-

tavljao prijetnju za nju, samo za one s lošim namjerama. Zapravo, radilo se o tome da je u

takvom raspoloţenju bio sklon riskiranju.

Tiho kucanje vratilo ju je iz njezina snatrenja. Okrenula se, poţurila se prijeći sobu i trza-

jem otvorila vrata.

Tobias je stajao u sjeni slabo osvijetljenog hodnika i izgledao čak i opasnije nego prije. Ni-

je se potrudio navući kaputić i staviti maramu oko vrata. Nije čak niti ponovno metnuo ovrat-

nik na svoju bijelu košulju. Mogla je vidjeti nešto tamnih, kovrčastih dlaka koje su mu prekri-

vale široka prsa.

– E pa ovo je iznenaĎenje, gospodine.

Preletio je pogledom niz hodnik, po svemu sudeći uvjeravajući se da nema nikoga, a zatim

ljutito ušao u sobičicu.

– Učini mi uslugu – protisnuo je, zatvarajući za sobom vrata. – Ubuduće, ako ti ikad pred-

loţim da prihvatimo poziv na ladanjsku zabavu u dvorcu, budi tako ljubazna pa mi reci da

izaĎem stajati na kiši dok me napadaj ne proĎe.

– Baš čudno što to kaţeš. I ja sam imala slične misli.

– Vratila se na svoje mjesto pored prozora. – Tko je ona, Tobiase?

– Rekao sam ti tko je ona – reče on tiho. – Ime joj je Aspasia Gray. Stara znanica.

– Zaključila bih da ste vas dvoje jednom bili vrlo bliski.

– Rekao sam znanica, ne ljubavnica. – Stao je iza nje.

– Dovraga. Valjda ne misliš da ima išta u tome što su joj ruke bile oko mog vrata kad si uš-

la u spavaonicu, jeli?

– Pa, zapravo...

– Mogu objasniti taj prilično nesretni prizor. Aspasia mi je samo zahvaljivala što sam pris-

tao istraţiti nešto za nju. Nisam htio biti nepristojan i odgurnuti je.

– Shvaćam.

– Prokletstvo, Lavinia, uhvatila me na prepad. Čuo sam te kako otvaraš vrata, a već u slje-

dećem trenutku ruke su joj bile oko moga vrata.

– Aha.

– Što je ovo? – spustio joj je ruku na rame i njeţno je okrenuo kako bi ga pogledala u lice.

– Valjda ni trenutka ne misliš kako sam ozbiljno grlio Aspasiju? Volim te. Znaš to. Mislio

sam kako se slaţemo da vjerujemo jedno drugome.

Nešto od njezine napetosti je popustilo. Dotaknula mu je lice. – Da, znam. Volim te i vje-

rujem ti, Tobiase.

Duboko je izdahnuo. – Hvala Bogu. Načas sam se bio zabrinuo.

Podignula je obrve. – Kako bilo, ne poznajem gospoĎu Gray, i nemam neki poseban razlog

da vjerujem njoj.

Slegnuo je ramenima. – Ne trebaš se zabrinjavati zbog Aspasije.

– Pa, eto, ipak se zabrinjavam zbog nje. Nadalje, činjenica da ti vjerujem ne znači da te

uţivam gledati u košulji dok ti se druga ţena vješa oko vrata.

Polako se nasmiješio. – Bila si posve jasna, draga moja.

– Nećeš to pretvoriti u redovitu praksu, gospodine. Je li to jasno?

Podignuo je jednu ruku kako bi prstima popratio gravuru boginje Minerve koja je krasila

srebrni privjesak koji je nosila oko vrata. – Ti si jedina ţena čije ruke ţelim oko svoga vrata.

Nije dobila gotovo nikakvo upozorenje – tek kratak letimičan pogled na plamen svijeće u

njegovim očima – prije nego što ju je poljubio. Ţestoka, intenzivna glad u njemu proţela joj je

osjetila. Ali takoĎer ju je opet navela na pomisao o pravoj prirodi njegova razgovora s novom

klijenticom.

Dovoljno je često u prošlosti iskusila ovu goruću poţudu kako se izlijeva iz njega da bi je

mogla prepoznati. Njegove mračne strasti imale su svoj izvor u ponoćnom vrelu zakopanom

duboko u njemu. Većinom je drţao pristup tom mjestu zatvoren i zaključan, ali noćas je bio

otvoren. Predmnijevala je kako je to djelo Aspasije Gray.

– Tobiase.

Čvrsto ju je privio uza se s jednom rukom oko njena vrata, omotavši joj drugu oko struka.

– Kad si mi rekla da se ne trudim doći ovamo noćas, osjećao sam se kao da si mi zabila ono

koplje koje si nosila ravno u srce.

– Nisam tako mislila – prošaptala mu je, privijena uz njegov vrat. – Stvarno, samo sam če-

kala povoljan trenutak ovdje gore da se vratim do tvoje spavaonice.

– Imala si svako pravo biti ljuta – poljubio joj je usne, obraz, a zatim i vrat. – Ali kunem

se, nije bilo potrebe za tim.

– Namjerno je to napravila, zar ne? Čula je otvaranje vrata i tog te je časa obgrlila kako bih

vas vidjela zajedno.

– Ne, siguran sam da je samo htjela izraziti svoju zahvalnost jer sam upravo bio pristao za-

početi istragu za nju. Dogodilo se da si otvorila vrata u pogrešnom trenutku.

– Malo sutra.

– Neka ga vrag nosi, zaboravi prokleti zagrljaj. Nije mi stalo do Aspasije – podignuo ju je s

poda i počeo prelaziti sobičicu. – Stalo mi je jedino do tebe i ovo je jedini zagrljaj koji je va-

ţan.

– Tobiase, krevet...

– Tamo smo što je moguće prije.

– Ali preuzak je za nas dvoje.

– Ja i ti smo sve osim nesnalaţljivi, gospo. U slučaju potrebe, znalo nam je biti dovoljno i

sjedalo u kočiji. Siguran sam da ćemo se snaći s malim krevetom.

Paţljivo ju je polegnuo na sklopivi krevet i spustio se na nju. Osjetila se prikliještenom u

posteljinu. Skuti njezine skupe, nove haljine, kupljene posebno za izlet na selo, počeli su se

guţvati, ali tog trena nije ni najmanje marila.

Tobias joj je spustio steznik i ljubio je dok joj koţa nije planula. Obavila mu je lice dlano-

vima i odgovorila ţudnjom koja bi je uvijek zapanjila. Sve dok nije upoznala Tobiasa, nije

bila ni sanjala da je sposobna za tako intenzivne osjećaje. Čak i u trenucima poput ovog, kada

je bio u vlasti svojih mračnijih strasti, uzvraćala mu je. Ne, bilo je i više od toga, pomislila je,

imala je potrebu uzvratiti mu u takvim trenucima.

U tim rijetkim prilikama kad je otvarao put do onog dubokog, ponoćnog vrela u sebi, načas

bi opazila pravu stranu njegove prirode koju nije dozvoljavao ikome drugom da upozna. I

predobro je prepoznala moćnu, praiskonsku silu unutar njega jer je dozivala suprotnu, ali jed-

nako moćnu stranu njezina vlastitog bića.

Proteklih nekoliko tjedana polako je počela prihvaćati kako su ona i Tobias povezani na

neki metafizički način koji još nije posve shvaćala. Moţda nikada neće sasvim razumjeti pri-

rodu njihove povezanosti, ali sada je znala da je više ne moţe poricati.

Nije se usuĎivala govoriti Tobiasu o tome. Znala je da ne podnosi metafiziku te da ne bi

prihvatio takvu raspravu.

Ali ponekad, kad je bio duboko u njoj, grleći je kao da je nikada neće pustiti, čak niti u

smrti, pitala se osjeća li i on vezu meĎu njima.

Zadignuo joj je skute grubim, nestrpljivim pokretom i kliznuo prstima izmeĎu njezinih be-

dara. Bila je svjesna gladi koja struji kroz njega. Njezina vlastita potreba porasla je kako bi se

susrela s njegovom. Svukla mu je košulju do struka i poloţila dlan na njegova prsa, uţivajući

u osjetu.

Njeţno je pipao dok nije našao izuzetno osjetljiv pupoljak. Kad ga je polako pomilovao,

začula je sebe kako šapće sasvim šokantne riječi, riječi koje nikad ne bi upotrijebila u uljud-

nom društvu, riječi koje, dok nije upoznala Tobiasa, nije ni shvaćala da zna.

Pustio je da mu prst klizne dublje.

– Tobiase. – Napela se i privila uz njegov dlan. Posegnuo je dolje kako bi si otkopčao hla-

če. Vrisak od kojeg se ledila krv u ţilama presjekao je

ljetnu noć, uništivši trenutak silinom praska groma. Lavinia se trznula i otvorila oči upravo

na vrijeme da vidi tamnu sjenu kako pada pored otvorena prozora.

– Koji vrag? – Tobias se otkotrljao s kreveta i skočio na noge baš kad je uţasan krik zavr-

šio s groznom konačnošću.

– Nebesa, što je to zaboga bilo? – Lavinia je ţurno spuznula s kreveta. – Neka vrsta noćne

ptice? Veliki šišmiš?

Tobias je već bio na prozoru, prešavši udaljenost u dva velika koraka. Čvrsto se uhvatio za

rub te je stajao gledajući dolje u vrtove.

– Blagi Boţe – prošaptao je.

Lavinia je poţurila prema prozoru. – Što se dogodilo?

Negdje u daljini još je jedan vrisak proparao noć. Ovoga puta ţena. Lavinia se nagnula s

prozora i bacila pogled ulijevo, traţeći izvor drugog vriska.

Ugledala je gošću iz susjedne sobe, odjevenu u kućni ogrtač i noćnu kapicu, kako stoji na

kamenom balkonu. Ţena je skamenjeno zurila u vrt.

Lavinia skupi hrabrost i pogleda dolje. Lik odjeven u formalnu večernju odjeću nepomično

je leţao u neprirodnom poloţaju na travi poput potrgane mehaničke lutke. Od jeze joj se steg-

nuo ţeludac. Sjena koja je proletjela pokraj prozora prije nekoliko sekundi bio je muškarac.

– Mora da je pao s krova – prošaptala je.

– Pitam se što je radio tamo? – reče Tobias. – On nedvojbeno ne pripada posluzi.

Lavinia je još jednom pogledala dolje i spazila ćelavu glavu kako se sjaji na mjesečini. –

O, ne. Svakako ne.

Čula je kako se otvara još prozora. Šokirani uzvici odzvanjali su kroz noć. Još niţe, poja-

vio se lakaj s fenjerom u ruci i s velikom neodlučnošću prišao mrtvacu.

– Idem vidjeti moţe li se što učiniti. – Tobias se okrenuo od prozora. – Čekaj ovdje.

– Ne, idem s tobom.

– Nema potrebe – reče on njeţno. – Bit će izuzetno neugodno.

Progutala je knedlu. – Ne mogu biti sigurna dok ga ne vidim izbliza, ali bojim se da bi doi-

sta mogao postojati razlog da te otpratim.

Zastao je pred vratima i dobacio joj kratak pogled, mršteći se. – A koji to?

– Moţda sam jedna od posljednjih ljudi koja ga je vidjela ţivog. – Namjestila si je korzet

svoje haljine i podignula ruku da si opipa ukosnice. – Osim sluţavke, naravno.

– O čemu to, dovraga, govoriš? – Tobias je otvorio vrata i izašao u hodnik. – Poznaješ li

tog čovjeka?

– Baš i ne – slijedila ga je iz sobe u mračni hodnik i zastala da zatvori vrata sobe. – Nismo

bili predstavljeni jedno drugome, ali vjerujem da sam ga pred malo vidjela, kad sam išla naći

se s tobom u tvojoj spavaonici. Da budem preciznija, sakrila sam se iza stubišta dok je on pro-

šao u društvu s jednom od sluţavaka.

To mu je privuklo pozornost. – Bio je s jednom od članova posluge?

– Da. Imala sam dojam da su na putu prema krovu kako bi se upustili u ono na što je spo-

menuti dţentlmen aludirao kao na malo zabave. Sluţavka je izgledala posve veselo zbog te

mogućnosti. Bez sumnje joj je obećao novac. – Napravila je stanku. – Pitam se zna li lady

Beaumont da se takvo što odvija u njezinu kućanstvu.

– Slutim da se mnogo takvih stvari odvija na ovoj zabavi.

Stigli su do vrha stubišta i počeli silaziti. Lavinia je čula kako se u hodniku iza nje otvaraju

vrata. Zbunjeni i znatiţeljni ljudi počeli su izlaziti iz svojih spavaonica kako bi upitali jedni

druge što se dogodilo.

– Pitam se kako je došlo do toga da je pao s krova – reče Tobias.

– Bez sumnje se radilo o nesreći. Bio je prilično pijan kad sam ga vidjela.

Još se vrata otvorilo na katu ispod njih. Pojavljivali su se ljudi u različitim fazama odjenu-

tosti i razodjenutosti. Neki su se pridruţili Tobiasu i Laviniji na stubistu. Većina je odabrala

ostati u hodniku, nagaĎajući sa svojim susjedima o onome što se dogodilo.

Kad su dospjeli u prizemlje, Tobias ih je poveo van u vrtove. Grupica ljudi okupila se oko

trupla.

Lord Beaumont, nizak, punašan i ćelav, pohrlio je kroz sporedna vrata. Bio je djelomično

odjeven, u hlačama, papučama i svilenoj kućnoj haljini. Naglo je zastao kad je ugledao Tobia-

sa. Zatim je promijenio smjer kretanja kako bi ga presreo.

– March. Hvala vam što ste sišli. Vale mi je rekao da ste izvrstan čovjek za krizna stanja. –

Beaumont je zakašnjelo opazio Laviniju i kimnuo joj. – GospoĎo Lake. Nema potrebe da se

izlaţete ovakvoj muci. Molim vas, doista se morate vratiti unutra.

Počela je objašnjavati zašto je sišla, ali Tobias ju je prekinuo.

– Tko je to? – upitao je tiho.

Beaumont je s nelagodom preletio pogledom po gomili oko trupla. – Lakaj koji je došao po

mene rekao je da se radi o lordu Fullertonu.

– Jeste li poslali po doktora?

– Što? Ne. Sve se zbilo tako brzo, nisam niti pomislio... – Beaumont se prekinuo i učinio

vidljivi pokušaj da se sabere. – Da, naravno. Doktor. On će znati što treba napraviti s tijelom.

Sigurno ga ne mogu ostaviti ovdje u vrtu. Da, da, odmah ću ga pozvati. Odlična zamisao,

March.

Beaumont, kojemu je očito laknulo što je dobio odreĎeni cilj, okrenuo se i uzbuĎeno mah-

nuo lakaju.

– Ţelim pogledati izbliza – blago reče Tobias Laviniji. – Jesi li sigurna da ovo ţeliš vidjeti?

– Da.

Prišli su mjestu gdje je Fullerton leţao na vlaţnoj travi. Lavinia se nije ni najmanje iznena-

dila kada se hrpa ljudi okupljena oko trupla razmaknula da napravi mjesta za Tobiasa. Cesto

je tako djelovao na druge.

Mršav muškarac klečao je pored Fullertona. Sklopljenih ruku, ljuljao se naprijed-natrag,

jaučući.

– Katastrofa – mrmljao je. – Katastrofa. Što da radim? Ovo je katastrofa.

Tobias baci letimičan pogled na Laviniju. – Jesi li dobro?

– Jesam.

Ovo nije bio prvi put da se našla u blizini nasilne smrti, no znala je da se nikad neće privi-

knuti na taj prizor. U ovom slučaju nije bilo krvi, ali Fullertonov vrat bio je savijen pod nepri-

rodnim kutom od čega joj se uzburkao ţeludac. Na nekoliko strašnih sekundi uplašila se da bi

joj moglo pozliti.

Prisilila se da se usredotoči na detalje i smjesta je prepoznala ćelavu glavu, kaputić crven-

kasto-ljubičaste boje i komplicirano vezanu kravatu. Ovo je doista bio muškarac kojeg je ne

tako davno vidjela kako ide niz hodnik s plavokosom sluškinjom.

– Dakle? – Tobias je blago ponuka.

– Da, to je čovjek kojeg sam ranije opazila – reče Lavinia.

Mršavi muškarac nastavio se ljuljati i jaukati. – Katastrofa. Što da radim?

– Čudno. – Tobias je proučio truplo. – Potpuno je odjeven.

– Kako, molim?

– Rekla si da su se on i sluţavka očito bili naumili sastati na krovu, ali on je i dalje potpuno

odjeven. Hlače i košulja su mu zakopčani, a marama na vratu zauzlana.

– Oh, da, shvaćam što misliš. – Razmišljala je o tome nekoliko sekundi. – Moţda nisu,

ovaj, imali vremena nastaviti prema planu prije nego što je pao.

Tobias jednom odmahne glavom, sada s hladnom sigurnošću. – Bio je tamo gore neko vri-

jeme. Dovoljno vremena da barem spusti hlače.

Brzo je podignula pogled. – Daješ li naslutiti ono što mislim?

– Još nisam siguran. – Tobias povisi glas i obrati se tugujućem muškarcu. – Tko si ti?

Mršavi čovjek pogledao ga je s ošamućenim izrazom. – Burns, gospodine. Sobar njegova

gospodstva. To jest, bio sam njegov sobar. To je bila izvrsna sluţba. Baš smo bili završili s

naručivanjem nekoliko novih kaputića i jednog kućnog ogrtača. Vidite, njegovo se gospod-

stvo trebalo oţeniti. Ţelio se pojaviti odjeven po posljednjoj modi pred svojom novom mla-

denkom. Pitam se što će biti od sve njegove fine odjeće?

– Spakirat ćeš je i vratiti njegovoj obitelji, naravno – reče Lavinia.

– Oh, ne, gospoĎo, neću napraviti takvo što – Burns se osovi na noge i povuče za jedan ko-

rak. – Sada me nema tko platiti. Moram pronaći novu sluţbu.

– Kad si posljednji put vidio njegovo gospodstvo ţivo? – upita Tobias.

– Večeras, kad je sišao dolje na kostimirani bal. Noćas je bio u svom najboljem izdanju,

pobrinuo sam se za to. Bio je vrlo zadovoljan čvorom na svojoj kravati. Osmislio sam ga i

imenovao za njega, znate.

– Nakon toga ga nisi vidio? – ustrajao je Tobias.

– Ne. Uputio me da ga ne čekam.

– Je li to bilo neobično?

– Ne, gospodine. Njegovo je gospodstvo bilo sklono malo se zabaviti s kakvom voljnom

curom prije spavanja. Nije volio da mu smetam.

– DoĎi – Tobias jače stisne Lavinijinu ruku i usmjeri je podalje od mjesta nesreće.

– Kamo idemo? – upita ona.

– Ţelim pogledati Fullertonovu spavaonicu.

– Zašto? Što očekuješ da ćeš tamo naći?

– Nemam pojma.

Tobias zaustavi djelomično odjevenog batlera i upita ga koja je soba bila dodijeljena lordu

Fullertonu. Čovjek ga uputi. Lord Beaumont, i dalje prilično uzrujan, dokaska naprijed.

– Što je, March? – upita. – Je li se još nešto dogodilo?

– Ne, gospodine – reče Tobias. – Samo ţelim razgledati Fullertonovu spavaonicu. Moţda

bi bilo najbolje da nas otpratite.

Bila je to slabo prikrivena naredba, ali Beaumont izgleda nije bio svjestan kako mu ko-

mandira čovjek društveno inferiorniji od njega.

– Da, naravno – reče Beaumont. Ţustro se okrenuo i poveo ih natrag prema dvorcu.

Kad bi Tobias progovorio onim dubokim, zvučnim, potpuno sigurnim glasom, ljudi su bili

skloni pokoravati mu se bez pogovora, pomislila je Lavinia. Imao je nevjerojatnu sposobnost

preuzeti vodstvo u trenucima kada su ostali bezglavo bjeţali. Slutila je kako je ta istančana

vještina bila kompleksnija nego što je on shvaćao ili bi ikada priznao.

Tijekom njihove posljednje veće istrage, dogodio se incident koji ju je uvjerio da Tobias

posjeduje sirov, neuvjezban talent moćnog hipnotizera. Bila je sigurna kako izvor njegovih

sposobnosti počiva duboko u onom ponoćnom vrelu u njemu. Jednako je tako bila sigurna da

on nikada ne bi priznao te sposobnosti, čak niti samome sebi. Iz razloga koje nije posve shva-

ćala, on je odlučio zakopati tu stranu svoje prirode ispod nekoliko slojeva tvrdoglave logike i

ţeljezne volje. Dok je nije upoznao, sve je hipnotizere karakterizirao kao šarlatane i prevaran-

te koji vrebaju na slabe i povodljive.

Kad je doznao da je ona poučena tome umijeću, prva mu je reakcija bila da otpise njezine

vještine. U posljednje je vrijeme osjećala kako on preko volje prihvaća njene sposobnosti, ali

je vrlo dobro znala da mu je i dalje draţe ignorirati ih koliko god moţe.

U dvorcu su ona i Tobias slijedili svog domaćina uza glavno stubište. Dok su stigli do za-

voja stubišta, Beaumont je već teško disao. Zastao je da doĎe do daha.

Na ovom se katu motao velik broj gostiju. Jedna od njih bila je ţena sa sjajnom smeĎom

kosom vezanom u labavu punĎu.

Lavinia je nije prepoznala sve dok se nije okrenula. Aspasia je skinula crnu vlasulju i kru-

nu s kobrom te se presvukla u zelenu kućnu haljinu od svile, obilno ukrašenu vezom.

Spazila je Tobiasa i ţustro mu prišla.

– Što se dogaĎa? – zahtijevala je tihim glasom. – Svi govore da je Fullerton pao s krova i

slomio vrat.

– Čini se da je tako – reče Tobias.

Beaumont naglo izvuče rupčić iz dţepa i obriše si čelo. Pogledom prijeĎe preko mnoštva

gostiju. – Strašna nesreća. Zapravo, posve strašna. Ali uvjeravam vas da su stvari pod kontro-

lom. Doktor je na putu ovamo. Svi se moţete vratiti u svoje sobe.

Aspasijine lijepe obrve neznatno su se namrštile. Usne su joj se razdvojile već oblikujući

pitanje. Lavinia opazi kako je Tobias odmahnuo glavom, ušutkavši je jednim malim pokre-

tom.

Aspasia poslušno zatvori usta.

– Moraš nas ispričati – reče Tobias. – U ţurbi smo. Lord Beaumont nas vodi u Fullertono-

vu spavaonicu.

Aspasia se doimala zaprepašteno, a zatim Lavinia opazi bljesak razumijevanja u njenim

tamnim očima.

– Tobiase? – prošapta Aspasia promuklim tonom. – Misliš li...

– Razgovarat ću s tobom kasnije – reče on s upozorenjem u glasu.

– Da, naravno – Aspasia se otmjeno ukloni s puta. Pogled joj se zamišljeno zaustavi na La-

viniji.

Trenutak izmijenjene komunikacije izmeĎu Aspasije i Tobiasa bio je kratak, razmišljala je

Lavinia dok je pratila dvojicu muškaraca niz hodnik, ali nije se mogla pogrešno protumačiti

njegova prisnost. Aspasia je očigledno osjećala kako polaţe nekakvo pravo na Tobiasa, a on

je, zauzvrat, prihvatio nekakvu obavezu prema njoj.

Ako je išta naučila o Tobiasu tijekom proteklih nekoliko mjeseci, pomislila je Lavinia, bilo

je to da je svoje obaveze shvaćao vrlo ozbiljno.

Bacila je pogled iza sebe baš na vrijeme da vidi kako Aspasia nestaje kroz vrata jedne spa-

vaonice. Bila su to vrlo poznata vrata.

Pa, jedna je tajna noćas zasigurno bila riješena, pomislila je. Sada je znala zašto su je po

kratkom postupku premjestili u onaj neudobni sobičak na kraju hodnika. Domaćica i batler

urotili su se kako bi njezinu ugodnu odaju na ovom katu dali Aspasiji Gray.

Beaumont se zaustavio pred jednim vratima.

– Ovo je bila Fullertonova spavaonica – objavio je. Tobias je ušao prvi. Zapalio je svijeću i

pregledao prostor. Zatim je prešao do prozora i razmaknuo zastore.

Sobu je ispunila mjesečina, dodatno ojačavši slabu svjetlost svijeće.

Lavinia zakorači unutra i pogleda naokolo. Spavaonica je bila jednake veličine kao i ona

dodijeljena Tobiasu. Široka postelja, presvučena s mnogo posteljine, bila je namještena za

noćenje. Bilo je očigledno da je nitko nije koristio. Plahte i jastuci još uvijek su bili uredno

posloţeni. Drţak zeravnika virio je ispod ruba perine.

– Bio ju je pitao zašto se ne mogu posluţiti njegovim krevetom – promrmljala je Tobiasu.

– Rekao joj je da je lijepo ugrijan.

Tobias je bio zaposlen energičnim i metodičnim otvaranjem i zatvaranjem ladica toaletnog

stolića. Nije podizao pogled sa svog zadatka. – Što je još rekao?

– Upitao je sluţavku zašto je neophodno prijeći sav taj put do krova.

Beaumont se narnrštio s vrata. – Što je to sa sluţavkom?

– Kad sam vidjela lorda Fullertona ranije večeras – reče Lavinia – nalazio se u društvu vi-

soke, plavokose sluškinje. Dobila sam jasan dojam kako su se uputili na krov radi malo ljuba-

kanja.

– Glupost – Beaumontovi brkovi nakostriješili su se od istinskog zgraţanja. – Svi u ovom

kućanstvu znaju da su nedolične intimnosti izmeĎu posluge i gostiju strogo zabranjene. Lady

Beaumont ne trpi takve stvari.

Lavinia se zaustavila ispred noćnog ormarića i proučila sadrţaj malih predmeta posloţenih

na ulaštenoj drvenoj površini. – Sluţavka se doimala prilično ţeljno da udovolji Fullertonu.

Ona je bila ta koja je predloţila da odu gore na krov umjesto da se posluţe njegovom spavao-

nicom.

– Uvjeravam vas, naredit ću svom batleru da ispita stvar. – Beaumont se prekinuo sa zbu-

njenim izrazom.

– Visoka, plavokosa ţena, kaţete? Ne sjećam se da itko od mojih sluţavki odgovara tom

opisu. Vjerojatno se radi o jednoj od seoskih djevojaka angaţiranih preko vikenda. Uz tolike

goste u kući, trebamo dodatne sluţavke.

– Shvaćam. – Nije bilo ničega neobičnog u zbirci predmeta koja se nalazila na noćnom

ormariću, pomislila je Lavinia. Ugledala je svijećnjak, naočale i prsten.

Pošla je do ormara i otvorila ga. Tobias priĎe iza nje sa svijećom. Zajedno su pregledali niz

skupo izraĎene odjeće.

– Ţelim porazgovarati s plavokosom sluţavkom – Tobias otvori ladice ormara, kratko pog-

ledavši paţljivo presavijene rupčiće i pozamanteriju. – Hoćete li upitati svog batlera da je

pronaĎe, gospodine?

– Ako mislite da je nuţno. – Beaumont se povukao za korak unatrag gdje je neodlučno zas-

tao. – Što vas to brine oko ove situacije, March?

– Volio bih saznati je li Fullerton još uvijek bio u sluškinjinu društvu kad je pao i nastrada-

o. – Tobias se okrene od ormara i ode do noćnog ormarića. Stajao je i promatrao predmete na

površini. – Moţda ona moţe opisati što se točno dogodilo.

– Vrlo dobro, idem porazgovarati s Drumom. – Beaumont se okrenuo i nestao niz hodnik,

a izgledao je kao da mu je laknulo što ima još jedan jasan cilj.

Lavinia otvori kovčeg i zagleda se unutra. Bio je prazan. Sve što je u njemu bilo zapakira-

no bez sumnje je visjelo u ormaru. Zatvorila je poklopac i pogledala u Tobiasa, koji se zapo-

čeo spuštati u klečeći poloţaj na jedno koljeno kako bi zavirio ispod kreveta.

Vidjela je kako mu se čeljust steţe kad je prebacio teţinu na lijevu nogu, no odoljela je na-

pasti da ga upita boli li ga. Nije odobravao neprekidno raspitivanje o ozljedi koju je pretrpio u

Italiji prije nekoliko mjeseci. Rana je otada već davno zacijeljela, ali ona je znala da ga pov-

remeno još uvijek muči.

– Što zaboga očekuješ da ćeš pronaći tamo ispod? – upitala je umjesto toga.

– Kako bih to dovraga mogao znati? – Završio je s pregledom podnih letvica, dohvatio stup

kreveta i nanovo se s mukom osovio na noge. – Mislim da smo ovdje završili. – Nestrpljivo si

je izmasirao lijevo bedro. – A sada na krov.

– Tobiase, o čemu se ovdje radi? Misliš da smrt lorda Fullertona nije bila nesretni slučaj,

zar ne?

Na nekoliko je sekundi izgledalo kao da je namjeravao izbjeći to pitanje. Potom je slegnuo

ramenima. – Mislim da je ubijen.

– Bojala sam se da si tako zaključio. Ali što te navodi da povjeruješ u to?

– To je duga priča – uputio se prema vratima, ponijevši sa sobom svijeću na malenom stal-

ku. – U koju ovog časa nemam vremena ulaziti.

Opet ju je odbijao od sebe, pomislila je. No ovo nije bio trenutak za raspravljanje o tome.

– Vrlo dobro, ali da znaš, gospodine, kako prvom prilikom namjeravam od tebe dobiti pro-

pisno objašnjenje.

Našla se kako govori uprazno. Tobias je već izašao u hodnik i kretao se prema stubištu.

Upravo je kanila krenuti za njim, no nešto ju je navelo da još jednom preleti očima po sobi

koju su netom pregledali. Pogled joj je pao na noćni ormarić. Blijedi komadić mjesečine obas-

jao je predmete na površini. Učinilo joj se da se nešto promijenilo u razmještaju predmeta.

U idućem je trenutku shvatila u čemu je razlika. Prstena nije bilo.

Neugodan osjećaj prostrujao joj je ţivcima. Tobias nije bio tat. Uzeo je prsten iz nekog vr-

lo dobrog razloga i odabrao je da ga ne povjeri niti njoj niti Beaumontu.

Njezin partner ponašao se izrazito čudno od svog razgovora s Aspasijom Gray.

– Stvarno mi se ne dopada ta ţena – reče glasno praznoj sobi.

5

Kat za sluţinčad odraţavao je isti prizor zbunjenosti, znatiţelje i uzbuĎene strave kojima je

Lavinia posvjedočila i na niţim katovima. Grupice ljudi vrzmale su se u uskom hodniku s

niskim stropom, tiho razgovarajući.

Pri pogledu na Laviniju i Tobiasa, sav je razgovor naglo prestao. Svi su se okrenuli da

promotre uljeze s gostinskog kata.

Tobias se usredotočio na najbliţu osobu, mladu sluţavku u spavaćici.

– Gdje su stube za krov? – zahtijevao je. Djevojka je zgranuto uzdahnula i utihnula poput

zeca suočenog s vukom. Blenula je u Tobiasa, a oči su joj se stale širiti od straha. Nekoliko je

puta pokušala nešto reći, ali jedino što joj je polazilo za rukom bilo je nesuvislo mucanje.

– Krov, djevojko – ponovi Tobias glasom u kojem se isticao jedva primjetan prizvuk nado-

lazeće propasti. – Gdje je vraţje stubište?

Njezini su se drugovi brzo povukli, ostavljajući je da se sama suoči s Tobiasom.

– M-m-molim vas, gospodine... – djevojka je posve zamuknula kad se Tobias nadvio bliţe.

Izgledala je kao da će briznuti u plač.

Lavinia uzdahne. Bilo je vrijeme da preuzme uzde u svoje ruke.

– Dosta, gospodine – stala je izmeĎu Tobiasa i sluţavke koja je sada naočigled drhtala. –

Prestravio si je. Dopusti meni da ovo riješim.

Tobias se zaustavi, očito se ozlovoljivši što ga je lišila njegova plijena. Nije skidao svoj le-

deni pogled s djevojke koja se tresla.

– U redu – progunĎao je Laviniji. – Ali budi brza s tim. Nema vremena za gubljenje.

Nije krivila sirotu sluţavku, pomislila je Lavinia. Tog je trena Tobias izgledao izrazito

strašno. Njegovo noćašnje drţanje prisjetilo ju je na prvi put kad ga je srela.

Sasvim se ţivo sjećala te zgode. Te sudbonosne noći u Rimu uletio je u mali antikvarijat

koji je vodila sa svojom nećakinjom Emeline i uspio polomiti svaki kip na vidiku. Isprva je

mislila da je luĎak, ali onda mu je opazila zastrašujuću inteligenciju u očima i shvatila da on

točno zna što radi. Nekako se zbog toga doimao još i više prijeteće.

– Smiri se – rekla je sluţavci. Obuhvatila je prstima srebrni privjesak na svom vratu i pro-

govorila tihim, umirujućim glasom kojim se koristila kada je ţeljela uvesti lagani hipnotični

trans. – Pogledaj me. Nema se potrebe bojati. Sve je dobro. Nema potrebe za strahom. Ničega

se nemaš bojati.

Djevojka je trepnula jednom ili dvaput i otrgnula svoj zabrinuti pogled s Tobiasova nesmi-

ljenog lica. Zapiljila se u privjesak.

– Kako se zoveš? – upita Lavinia blago.

– Nell. Zovem se Nell, gospojo.

– Vrlo dobro, Nell. Dakle, gdje je stubište koje vodi na krov?

– Na kraju hodnika, gospojo. Ali Drum je naredio posluzi da ne ide gore na krov. Boji se

da bi neko mogo past. Zid je vrlo nizak, znate.

– Razumijem. – Krajičkom oka, Lavinia ugleda Tobiasa kako odlazi niz hodnik, uputivši

se prema stubištu. Namjeravala je poći za njim, ali zastala je zbog posljednjeg pitanja. – Poz-

naješ li sve članove posluge u dvorcu, Nell?

– Da, gospojo. Svi smo iz sela ili s jedne od farmi. Djevojka je sada slobodno govorila. Ni-

je bilo

potrebe zadrţavati joj pozornost na privjesku. Lavinia prestane manipulirati ogrlicom.

Sluţavka ponovno trepne i podigne pogled prema Lavinijinim očima.

– Poznaješ li sluţavku koja je nešto viša od tebe i moţda nekoliko godina starija? Ima vrlo

svijetlu plavu kosu. Mnogo teških uvojaka nalik spiralama. Večeras je nosila veliku kapu uk-

rašenu plavom vrpcom. Izgledala je novo i imala je mnogo širi obod od tvog.

– Nova kapa s plavom trakom? – Nell se uhvatila onoga što joj je očito bila najvaţnija zna-

čajka opisa. – Ne, gospojo. Da je jedna od nas bila tolko sretna da dobije novu kapu, sve bi

znale za to, tolko vam mogu reć.

– Je li bilo koja od tvojih drugarica visoka i plavokosa?

– Pa, Annie je visoka, al' joj je kosa tamna. Betty ima ţutu kosu, al' je manja od mene. –

Djevojčine crte lica nabrale su se od koncentracije. – Ne moren se sjetit nikoga ko je baš ka ta

cura koju ste opisala.

– Tako dakle. Hvala ti, Nell. Bila si od velike pomoći.

– Da, gospojo. – Nell se lagano nakloni i dobaci nesiguran pogled niz hodnik prema Tobia-

su, koji je otvarao vrata. S nelagodom je progutala slinu. – Oće F gospon htjet postavljat još

pitanja?

– Ne brini se. Ako opet bude htio razgovarati s tobom, pobrinut ću se da doĎem s njim.

Nell je izgledala kao da joj je pao kamen sa srca. – Fala vam, gospojo.

Lavinia hitro poĎe niz hodnik. Dok je stigla do vrata za stubište, Tobias je već nestao.

Bez svijeće, morala je opipati put nagore po uskim stubama. No kad je dospjela do vrha,

vrata su bila otvorena.

Iskoračila je na mjesečinu i ugledala Tobiasa kod niskog zida. Gledao je dolje u vrtove.

Prišla mu je.

– Je li to mjesto odakle je Fullerton pao? – upitala

– Da, mislim da jest. Ovdje na zidu nalaze se tragovi u prašini. Vidiš li ih?

Podignuo je svijeću kako bi svjetlost dospjela preko barijere. U prašini, čaĎi i prljavštini

što su se nataloţile na kamenu nalazilo se nekoliko mrlja. Nedvojbeno je izgledalo da su to

tragovi što ih je ostavio čovjek koji se grčevito drţao kako se ne bi strmoglavio u sigurnu

smrt. Proţeli su je srsi.

– Da – prošaptala je. – Vidim.

– Čini se da ga je ţena namamila na krov. – Tobias je polako koračao duţ zida. – Rekla si

da je Fullerton bio podosta pijan. Bez sumnje je bio nesiguran na nogama. Ne bi zahtijevalo

mnogo snage da ga se gurne preko ruba, tek paţljivo odabran trenutak.

– Znam da si iz nekog razloga koji mi još moraš razjasniti uvjeren da je ovo bilo umorstvo

– reče ona tiho. – Ali ja još nisam vidjela ništa što naznačuje da se nije moglo raditi o nesreći.

– Što je s visokom, plavokosom sluţavkom? Oklijevala je. – Nell se nije mogla sjetiti ni-

koga tko

odgovara mom opisu – priznala je.

Nato je stao i pogledao je. Na svjetlu svijeće lice mu je imalo bezuvjetno zloslutan izraz.

Mogla je razumjeti Nellinu reakciju. Da čovjek ne poznaje dobro Tobiasa dok se nalazi usred

lova, pomislila je, bio bi i te kako sklon pobjeći glavom bez obzira.

– Jedna od gošća, moţda – reče on sporo. – Odjevena u kostim koji je nosila na balu ranije

ove večeri?

Prizvala je u sjećanje kratki pogled koji je bila bacila na Fullertonovu pratilju. – Mislim da

nije bila riječ o kostimu koji bi itko od Beaumontovih gostiju nosio na balu. Odjeća je bila

preobična, prerealistična, ako shvaćaš što ţelim reći. Materijali nisu bili dovoljno fini za ijed-

nu od dama ovdje. Haljina je bila izraĎena od bezlične, čvrste tkanine. Cipele, čarape i prega-

ča izgledale su vrlo nalik onima koje nose Beaumontove sobarice.

– Onda nije bio kostim, već prava krinka – reče on polako.

– Tobiase, mislim da je vrijeme da mi kaţeš točno što se dogaĎa.

Jedan trenutak nije govorio ništa, umjesto toga nastavivši pregledavati vrh krova. Znala je

da traţi druge znakove onoga što se ovdje dogodilo nedugo prije. Pobojala se da će pokušati

izbjeći odgovoriti joj na pitanje.

Ali kad je stigao do samog ugla, počeo je govoriti.

– Već sam ti rekao da sam za vrijeme rata obavio nekoliko povjerljivih istraga za Krunu u

ime svog prijatelja, lorda Crackenburnea.

– Da, da, znam da si bio špijun, gospodine. Molim te, prijeĎi na stvar.

– Više volim izbjegavati termin špijun kada govorim o svom bivšem zanimanju – nagnuo

se da bolje pogleda nešto što je ugledao u prašini. – Ima tako nedolične konotacije.

– Sasvim sam svjesna kako se to zanimanje ne drţi doličnom karijerom za dţentlmena. Ali

nema potrebe da itko od nas dvoje okoliša kad smo ovako sami. Doista si bio špijun. Ja sam

bila primorana baviti se trgovinom kako bih preţivjela u Rimu. Niti jedno od nas dvoje nema

takvu prošlost za koju bi itko poţelio da bude opće poznata u visokim društvenim krugovima.

Ali to ovog trena uopće nije vaţno. Nastavi sa svojom pričom.

– Dovraga, Lavinia, nisam čak niti siguran gdje da počnem.

– Zašto ne počneš tako da mi kaţeš razlog zbog kojeg si uzeo onaj prsten s Fullertonova

noćnog ormarića.

– Ah, opazila si to, je li? – Tobias se malko osmjehnuo. – Vrlo pronicljivo. Znatno napre-

duješ u vještinama koje treba usvojiti za tvoje novo zanimanje. Da, uzeo sam vraţji prsten.

– Zašto? Nisi lopov, gospodine.

Posegnuo je u dţep i izvukao prsten. Načas ga je proučavao na svjetlosti svijeće. – Čak i da

imam sklonosti za lopovluk, ne bih rado maznuo baš ovaj komad nakita. Uzeo sam ga jer sam

posve siguran da je ostavljen tamo kako bih ga ja našao.

Led joj je polagano kliznuo niz kraljeţnicu.

Prišla je mjestu na kojem je stajao i pogledala prsten na njegovu dlanu. Na treperavom

svjetlu svijeće mogla je razaznati minijaturni zlatni lijes. Tobias otvori poklopac vrškom prs-

ta. Gadna mala lubanja zapilji se u nju iz leţišta s ukrštenim kostima.

– Prsten koji opominje na smrtnost – reče ona, neznatno se mršteći. – Bili su dosta popu-

larni u prošlim vremenima, iako mi je nepojmljivo zašto bi se itko htio stalno podsjećati na

neminovnost smrti.

– Prije tri godine, postarija grofica, dobrostojeća udovica i dva imućna dţentlmena umrli

su u nizu, kako se činilo, nesretnih dogaĎaja i samoubojstava. Jednog popodneva slučajno

sam naveo svog prijatelja Crackenburnea na razgovor o tim dogaĎajima. Tijekom tog razgo-

vora palo mi je na pamet kako je u svakom od tih slučajeva netko dobio znatnu imovinsku

korist od neočekivane smrti.

– Misliš na nasljedstvo?

– Da, u sva četiri slučaja. Krajnji je rezultat bio da su nekoliko velikih bogatstava, pokoje

poveće imanje i titula ili dvije prešli iz ruke u ruku.

– Što ti se tu učinilo čudnim? Takve se stvari dogaĎaju kada umru bogati ljudi s titulama.

– Doista. Ali u ovim je smrtima bilo i drugih značajki koje su pobudile moju znatiţelju.

Dva su mi se samoubojstva, na primjer, učinila slabo vjerojatnima. Crackenburneu, koji je

uvijek upućen u poslove sve sile svijeta, nije bilo poznato da je ijedan od dva muškarca koji

su tako umrli patio od melankolije ili beznadno loša zdravlja. Niti jedan od njih nije pretrpio

kakav nedavni novčani gubitak.

– A nesretni slučajevi?

– Postarija grofica propala je kroz led koji je prekrivao ribnjak dok je vani šetala jednog

hladnog zimskog poslijepodneva. Dobrostojeća udovica pala je niza stube kad je jedne noći

bila sama kod kuće. Slomila je vrat.

Nastupila je kratka tišina. Lavinia je nevoljko pogledala prema mjestu gdje je, kako se čini-

lo, Fullerton izbezumljeno pokušao izbjeći pad koji ga je stajao glave.

Tobias je slijedio njezin pogled pa jednom kimnuo.

– Zaista, njezina se smrt nije mnogo razlikovala od Fuller tonove.

– Nastavi, gospodine.

Tobias se vratio svome sporom koračanju. – Crackenburne me poticao da istraţim te smrti.

Diskretno, jasno. Nije bilo implikacija o umorstvima, a niti jedna od upletenih obitelji ne bi ih

dočekala s odobravanjem.

– Što si otkrio?

– Tijekom istraţivanja o udovičinoj smrti, doznao sam da je njezina domaćica pronašla vr-

lo neugodan komad nakita pored trupla.

Shvativši, iz dlanova joj se stala povlačiti toplina.

– Prsten koji opominje na smrtnost?

– Da. – Tobias čvrsto sklopi ruku oko prstena. – Domaćica je sluţila svoju gazdaricu niz

godina i bila je sigurna da prsten nije dio udovičine zbirke dragulja. Kad sam istraţio ona dva

samoubojstva, rečeno mi je da su slična dva prstena pronaĎena u knjiţnicama obaju muškara-

ca. Niti jedan od njihovih osobnih sobara nije prepoznao prsten.

Iznenada je postala oštro svjesna lagane studeni u noćnom zraku. – Počinjem shvaćati zaš-

to se toliko zabrinjavaš oko Fullertonove smrti.

– Dva tjedna nakon što sam počeo sa svojom istragom, dogodila se i peta smrt. Postariji

plemić navodno je uzeo preveliku dozu laudanuma. Ali ovog sam puta gotovo odmah doznao

za sumnjivu smrt zahvaljujući Crackenburneovim vezama. Uz njegovu sam pomoć uspio doći

u kuću prije no što su odnijeli leš, te proučiti spavaonicu u kojoj je čovjek umro. Pronašao

sam prsten na njegovu stolu. No to nije bilo jedino što sam otkrio.

– Što si još doznao?

– Na prozorskoj dasci nalazilo se malo blata. Izgledalo je kao da se te noći netko popeo u

spavaonicu, moţda zato da bi prtljao oko laudanuma. U vrtu ispod spavaonice pronašao sam

poderani komadić fine crne svile koji je zapeo za granu stabla. Naposljetku sam pronašao tr-

govinu u kojoj je svila bila prodana i dobio opis muškarca koji ju je kupio.

– Genijalan posao, gospodine.

– I drugi su tragovi izašli na vidjelo. – Tobias je zastao. – Neću ti dosaĎivati s ostalim deta-

ljima. Dovoljno je reći da je jedna stvar vodila do druge i da sam na kraju otkrio ubojicu. No

on je shvatio da steţem krug oko njega.

– Je li pobjegao iz zemlje?

Tobias je metnuo jednu nogu na nizak kameni zid i podlakticom se oslonio na bedro. Iz-

gledao je kao da se izgubio u onome što je gledao na tamnom horizontu.

– Ne – na koncu je rekao. – Smatrao se dţentlmenom koji me izazvao na svojevrsni smrto-

nosni dvoboj. Kada je shvatio da je izgubio, odabrao si je prisloniti pištolj o glavu.

– Shvaćam.

– Pronašao sam njegovu kolekciju prstenja koje opominje na smrtnost zajedno s njegovim

dnevnikom poslovanja koji je detaljno navodio zločine pohranjene u skrivenom sefu u njego-

voj radnoj sobi.

– Nebesa, zaista je vodio dnevnik poslovanja? – Da.

– A što je bilo s prstenovima? Zašto ih je ostavljao na mjestima zločina?

– Vjerujem da mu je prstenje bilo potpis, njegov način da si pripiše umorstva u zaslugu.

Zurila je u njega, zgranuta. – Hoćeš reći da je potpisivao svoja strašna zlodjela onako kako

umjetnik potpisuje sliku?

– Da. Ponosio se svojim vještinama, znaš. Očito, nije mogao riskirati da se otvoreno hvali-

še u svom klubu, pa se zadovoljio ostavljanjem prstena koji opominje na smrtnost medu ţrtvi-

nim stvarima.

– Hvala Bogu da si shvatio čime se bavi i prekinuo mu karijeru.

– Dakako, cijela je stvar zataškana. Nikada nije postojao ikakav izravan dokaz o umorstvu

i niti jedna od upletenih imućnih obitelji nije ţeljela skandal koji bi izazvala istraga – Tobia-

sov je glas otvrdnuo. – Cesto sam pomišljao kako sam, da sam obraćao više pozornosti i dje-

lovao brţe, mogao spasiti nekoliko ţivota.

– Besmislica – stala je ravno pred njega. – Sasvim je dovoljno takvog govora, Tobiase.

Neću ti dopustiti da se okrivljavaš zato što nisi smjesta riješio slučaj. Zvuči kao da nitko nije

čak ni shvatio da su ljudi ubijani dok ti nisi spojio djeliće slagalice. Nesumnjivo si identifici-

rao izuzetno pametnog ubojicu koji bi izvan svake sumnje nastavio unedogled ubijati da ga ti

nisi zaustavio.

Tobias je vrlo ţestoko stisnuo šaku oko prstena i nije rekao ništa.

– Je li taj čovjek ubijao samo iz zabave? – upitala je. – Ili je imao neki suludi motiv?

– Nema sumnje da je to činio djelomično zbog novca – reče Tobias. – Naplaćivao je svaku

smrt. Sve su transakcije uredno zabiljeţene u dnevniku poslovanja, zajedno s datumima zlod-

jela i svotama koje je primio. Prilično je pazio da zaštiti svoje klijente. Njihova imena nisu

bila zapisana. Sa svoje strane, oni očigledno nisu znali identitet čovjeka kojeg su unajmili da

počini hladnokrvno umorstvo.

– Profesionalni unajmljeni ubojica – prošaptala je. – Kakav istinski grozan način da zara-

Ďuješ za ţivot. Rekao si da je taj muškarac bio dţentlmen?

– Doista. Posjedovao je izvrsne manire, smisao za modu i prilično mnogo šarma. Bio je

omiljen meĎu muškarcima i ţenama. Nikada mu nije manjkalo poziva. Bio je član dva-tri

kluba. Ukratko, slobodno se kretao visokim društvom. – Tobias je pogledao u malenu mrt-

vačku glavu. – To mu je bilo lovište, shvaćaš.

– Lovište. Kakva neugodna značenjska promjena izraza.

– Pronalazio je klijente i ţrtve u uglaĎenom svijetu. Za obične drumske razbojnike, lopuţe

i ubojice osjećao je samo prezir. Nije se smatrao pukim kriminalcem.

– Da, pa, kao što smo otkrili, gospodine, postoji sva sila kriminalaca roĎenih u uglednim

krugovima. – Zastala je, zabrinuta više nego ikada njegovim raspoloţenjem. Progonile su ga

uspomene. DogaĎaji iz tog slučaja prije tri godine za njega su očigledno bili vrlo osobni. Intu-

icija joj se rasplamsala. – Tobiase, jesi li poznavao tu osobu prije nego što si shvatio da on

ubija ljude za novac? Jesi li ga drţao za prijatelja?

– U neko doba bio bih povjerio Zacharyju Ellandu vlastiti ţivot. Zapravo, bilo je prilika

kad sam upravo to i činio.

Potpuno priznanje reklo joj je sve što je trebala znati.

– Tako mi je ţao – dodirnula mu je rame. – Kako ti je moralo biti strašno otkriti istinu.

– Naše vraţje prijateljstvo sprečavalo me da uvidim istinu toliko dugo. – Šaka koja mu se

odmarala na bedru stegnula se u gesti gaĎenja prema samom sebi. – On je računao na tu po-

vezanost. Iskoristio ju je u opakoj igri koju je igrao sa mnom. Čak se pretvarao kako mi po-

maţe istraţiti umorstva.

– Tobiase, ne smiješ govoriti kao da si pogriješio. Riješio si slučaj.

Nije joj obraćao pozornost. Umjesto toga, piljio je preko šuma obasjanih mjesečinom on-

kraj vrtova. – Crackenburne nas je upoznao. Promatrao je Zacharyja za kartaškim stolovima

jer je znao da trebamo nekoga vještog s kartama za odreĎenu istragu. TakoĎer je predosjetio

da Elland ima onu vrstu temperamenta zbog kojeg bi bio koristan kao špijun. Zachary je uţi-

vao riskirati.

– Shvaćam. – Zadrţala je svoju ruku na njegovu ramenu, nastojeći mu pruţiti malo utjehe

bez riječi. – Još uvijek ne razumijem zašto te sve ovo tako intimno brine, Tobiase.

– Ţao mi je što moram reći da sam ja moţda bio onaj koji je odgovoran što je kročio na put

koji ga je odveo do toga da postane unajmljeni ubojica.

– Gospodine, to je nečuveno. – Šokirana, stisnula mu je rame vrlo čvrsto. – Nije valjda da

moţeš vjerovati kako tebe treba kriviti zato što je tvoj prijatelj postao ubojica. To je potpuna

budalaština.

– Kad bi to barem bila istina. Ali činjenica je da su mu prvi zapisi u dnevniku poslovanja

datirali iz vremena malo nakon što smo počeli zajedno raditi.

– Reci mi što te je navelo na zaključak da si ti imao udjela u tome što se pretvorio u uboji-

cu.

– Bio sam mu mentor. Naučio sam ga špijunskom umijeću. Ja sam mu davao zadatke –

Tobias duboko izdahne. – Svakako je bio nadaren za posao.

– Nastavi.

– Na svom drugom zadatku, dogodio se incident. Trebao sam obratiti više pozornosti.

– Opisi taj incident – rekla je odrješito.

– Uputio sam ga da slijedi čovjeka za kojeg smo sumnjali da je izravno povezan s krugom

izdajica.

Prema Zacharyju, njegov ga je plijen opazio i izvukao noţ s namjerom da ga ubije. Zac-

harv mi je kasnije rekao kako je bio prisiljen braniti se. Ubio je tog čovjeka i riješio se tijela u

rijeci. Tada nije bilo razloga za preispitivanjem njegove verzije dogaĎaja.

– Molim te, nastavi.

– Zacharv se dobro iskazao u toj istrazi i ţeljno je iščekivao još takvih poslova – reče To-

bias. – Crackenburneovi visokopozicionirani prijatelji u vladi bili su iznimno zadovoljni. Iz-

dajnikova ih smrt sigurno nije uznemiravala. Bilo mi je rečeno da Ellandu dam daljnje zadat-

ke.

– Je li bilo još takvih smrti?

– Koliko ja znam, još jedna. I opet su se Crackenburneovi prijatelji u vladi sloţili kako se

radi o jasnom slučaju samoobrane, a budući da je ubijeni i sam bio ubojica, nitko za njim nije

ţalio. Moguće je da je došlo do još dva takva incidenta. Nikad neću pouzdano znati. Zacharv

ih nije priznao, a nitko nije ţelio otvarati istragu.

– Jer su smrti odgovarale vladi?

– Ne samo to, zahvaljujući njima stekli smo francuske vojne i mornaričke obavještajne po-

datke od presudne vaţnosti. – Tobias je oklijevao. – Često sam se pitao je li se Zacharyju omi-

lilo ubijati tijekom tog vremena kada je sluţio kao špijun.

– Ali što se dogodilo nakon što je Napoleon prvi put poraţen?

– Zachary se vratio za kartaške stolove. Činilo se da mu dobro ide. Naši su se putovi raziš-

li. Povremeno bismo se sreli u klubovima, ali uglavnom smo se rijetko viĎali.

– Jesi li tada prvi put čuo glasine o tajanstvenim smrtima u uglaĎenom društvu?

– Da, mislim da jesam. Ali moram priznati da povremene smrti postarijeg lorda ili bogate

udovice nisu pobudile moju znatiţelju i zanimanje, niti ikoga drugog. Bio sam zauzet svojom

karijerom poslovnog čovjeka i podizanjem Anthonyja. Nisam mogao odvojiti mnogo vremena

za dokono nagaĎanje. Onda je Napoleon pobjegao s Elbe i opet smo zaratili.

– I Crackenburne te pozvao natrag u svoju drugu profesiju – reče ona.

– TakoĎer je pozvao i Zacharyja. Ali ovog puta Crackenburne nije od mene zatraţio da El-

landu dajem upute. Elland i ja na neki smo način bili kolege i izmjenjivali smo podatke, ali

nismo radili zajedno.

– Kad si posumnjao u njega?

– Onih mjeseci koji su uslijedili nakon pobjede kod Waterlooa, niz samoubojstava i nesret-

nih slučajeva dogodio se u prilično kratkom periodu. Tada sam sreĎivao poslove za prelazak

na novu karijeru privatnog detektiva. Kao što sam ti rekao, počeo sam opaţati neke slične

detalje tih smrti.

– I na koncu si ušao u trag Zacharyju Ellandu – zaključi ona.

– Da. Za vrijeme istrage pokazao sam Crackenburneu prstenove s mrtvačkim glavama. Pri-

sjetio se starih glasina o profesionalnom ubojici koji se nekoć koristio istim potpisom. Zvali

su ga Izručiteljem Opomene. Govorilo se da nitko tko ga je sreo ili doznao njegov pravi iden-

titet nije poţivio da priča o tome. Elland je očito čuo te priče i odlučio se ugledati na legendu.

– Tobiase, poslušaj me. Ellandova odluka da postane profesionalni ubojica nije imala ama

baš ništa s poslovima koje je obavljao za tebe.

– U sefu u kojem sam otkrio prstenje i dnevnik poslovanja nalazilo se pisamce. Bilo je ad-

resirano na mene. U njemu je Zachary napisao da, ako sam pronašao pismo, to znači da sam

pobijedio. Čestitao mi je kao da sam pobjednik u partiji šaha.

– Takva zloća gotovo je neshvatljiva.

– U pisamcu me obavijestio kako sam bio dostojan protivnik. U posljednjem je retku staja-

lo: »Lovački ushit je ono što će mi najviše nedostajati.«

– Bio je pravo čudovište.

– Moram ti reći – potiho reče Tobias – da ima časova kada mogu i predobro razumjeti nje-

govu strast za lovom.

– Tobiase.

– Kad znam da sam nanjušio trag plijena, spopadne me iznimno snaţan osjećaj. Ne moţe

se poreći da se uz ovaj posao veţe stanoviti mračni ushit. – Pogledao ju je preko svijeće. Na

svjetlosti proplamsale svijeće, oči su mu blistale kao u neke velike noćne zvijeri. – Elland mi

je jednom rekao kako misli da nas dvojica imamo mnogo toga zajedničkog. Moţda je imao

pravo.

– Odmah da si prestao s tim, Tobiase – ţestoko mu je stisnula ruku. – Da se nisi niti usudio

navoditi na zaključak kako ste ti i Elland na bilo koji način slični. Jedno je uţivati u lovu. U

tvojoj je prirodi da traţiš odgovore i da se pobrineš da pravda bude zadovoljena. Posve je dru-

ga stvar uţivati u smrti. Oboje znamo da to nikada ne bi mogao.

– Ponekad, kasno noću, pitao sam se je li razlika izmeĎu Ellanda i mene tek u maloj mjeri.

– Prokletstvo, Tobiase, neću trpjeti takve budalaštine. Čuješ li me, gospodine?

Osmjehnuo se bez traga humora. – Da, gospoĎo Lake, čujem te.

– Nikad nisam upoznala tvog starog znanca, ali uvjeravam te da ste ti i Zachary Elland raz-

ličiti kao dan i noć.

– Jesi li posve sigurna u to, gospo? – upitao je preblago.

– Sasvim sam sigurna u tu činjenicu. Intuicija mi je, kao što dobro znaš, izrazito izoštrena.

– Ţeljela ga je protresti. – Ti nisi ubojica, Tobiase March.

Tobias nije izgovorio ni riječ, ali pogled mu je bio uznemirujuće čvrst. Sa zakašnjenjem je

pomislila na njihov zadnji slučaj, onom kojeg je u svom dnevniku privatno imenovala Sluča-

jem Ludog Hipnotizera.

Pročistila je grlo. – Da, pa, moţda je bio jedan ili dva nesretna slučaja tijekom godina, ali

to su bile nesreće kao takve.

– Nesreće – ponovi Tobias neutralnim tonom.

– Ne, nisu bile nesreće – istog se časa ispravila. – Očajnička djela velike hrabrosti nuţna za

spašavanje ţivota drugih, poput mene. Nipošto hladnokrvna umorstva. Postoji ogromna razli-

ka, Tobiase – zadrţala je dah. – A sada dosta o toj temi. Reci mi gdje se u ovaj slučaj uklapa

Aspasia Gray.

– Aspasia? – namrštio se. – Zar nisam objasnio?

– Ne, gospodine, nisi.

– Bila je Zacharyjeva ljubavnica.

– Ellandova ljubavnica. Shvaćam. To valjda ponešto objašnjava.

– Upoznali su se u proljeće prije Waterlooa. Aspasia je zavoljela Ellanda s velikom strašću,

a on se činio jednako očaran njome. Planirali su se vjenčati. Kad se tog ljeta Zachary vratio

svom poslu špijuna, iskoristio je Aspasijino pravo pristupa visokom društvu kako bi i sam

dobio pristup stanovitim imućnim ljudima. Vjerujemo da se, osim što je iskoristio tako upoz-

nate ljude za skupljanje obavještajnih podataka, takoĎer okoristio tim prilikama da stekne

neke od svojih klijenata.

– Nebesa.

– Jedne je večeri Aspasia otkrila istinu o tome kako Elland zaraĎuje svoj kruh. U svojoj

uţasnutosti, pobjegla je od njega. Cesto sam se pitao nije li pravi razlog što si je te noći pris-

lonio pištolj uz glavu što je izgubio ţenu koju je volio, a ne taj što sam zatvarao obruč oko

njega.

– Teško mi je povjerovati da bi ubojica posjedovao takav romantičan senzibilitet – pro-

mrmljala je.

– Neobično je što je, na neki svoj način, Ellandova priroda bila istodobno dramatična i ro-

mantična. Podsjećao me na umjetnika ili pjesnika koji ţudi za bilo kakvim iskustvom koje će

mu priskrbiti najviše vrhunce osjećaja i podraţaja.

– Bez obzira na cijenu koju će morati platiti?

– Elland nikad nije procjenjivao štetu. Ţivio je za sljedeće uzbuĎenje.

– Što je Aspasia učinila kad je saznala da si je oduzeo ţivot?

– Bila je sasvim izvan sebe. Tada sam je jedini put vidio u takvom stanju. Elland je bio je-

dini muškarac kojeg je istinski voljela i bila je neutješna. Nije ju tako duboko povrijedila sa-

mo činjenica da si je oduzeo ţivot.

– Nego to da ga je voljela, a nije prepoznala njegovu pravu prirodu?

– Da. Aspasia je iskusna ţena, kao što si sigurno naslutila. Smatrala se preinteligentnom i

preodlučnom da bi je se prevarilo u stvarima srca. Zacharvjeva obmana potresla ju je do srţi.

Rekla si je kako bi trebala osjetiti malo sućuti za Aspasiju, ali svaki put kad bi pomislila

kako je zatekla drugu ţenu s rukama oko Tobiasova vrata, otkrila bi da u sebi ne moţe skupiti

mnogo samilosti.

Usprkos tome, morala je priznati kako je svakoj ţeni, pa čak i Kleopatri, saznanje da joj je

ljubavnik profesionalni ubojica koji je do te mjere uţivao u svom poslu da ga je obiljeţio

vlastitim potpisom, bilo dovoljno da joj gadno uzdrma ţivce.

– Zaključujem da u svemu ovome osjećaš neku vrstu obveze – reče ona. – A gospoĎa Gray

bez sumnje igra na tu osjećajnost. Krivi li te što si Ellandu pokazao put koji ga je odveo do

osobnog uništenja?

– Nije to nikad izgovorila, ali da, pretpostavljam da je tako.

– Glupost – ponovila je ponovno, ovog puta vrlo oštro. – Čista glupost.

– Mislim da takoĎer osjeća dozu krivnje, jer je ona bila ta koja mu je pomogla da ostvari

veze u visokom društvu koje su dovele do odreĎenih umorstava.

Lavinia uzdahne. – Kakva tuţna priča.

Još jednom je otvorio šaku kako bi svjetlost svijeće obasjala malenu lubanju i ukrštene be-

drene kosti. – A sada se čini da je netko odlučio ponovno je ispričati.

– Zacijelo ne vjeruješ da se Zachary Elland vratio iz groba kako bi nastavio svoju karijeru?

– Ne, naravno da ne. Sam sam pronašao Ellandovo truplo i vidio sam kako su ga pokopali.

Ali ovaj novi ubojica poslao je Aspasiji prsten poput ovog i posve sam siguran kako je namje-

ravao da noćas pronaĎem ovaj.

– Stari poznanik nagoviješta svoj povratak u grad?

– Tako se čini. Pronašavši jutros prsten na svom pragu, Aspasia se uspaničila. Zato nas je

slijedila ovamo.

– Hmm.

Tobias se namršti. – Što je?

– Moram ti reći, gospodine, kako se Aspasia noćas nije doimala uspaničeno.

Usta su mu se ironično iskrivila. – Ona teško da je tip koji podlijeţe napadaju histerične

nesvjestice. Ali ja je poznajem bolje nego ti, i moţeš mi vjerovati kad ti kaţem da su joj ţivci

večeras bili vrlo rastrojeni.

– Ako tako kaţeš. Osobno mislim da pokušava upotrijebiti griţnju savjesti kao sredstvo

kojim će manipulirati tobom.

– Nije joj potrebno ići tako daleko da bi priskrbila moju pomoć u ovoj stvari i siguran sam

da je ona toga posve svjesna. – Tobias spremi prsten u dţep. – Nitko ne ţeli pronaći ovog

novog Izručitelja Opomene više od mene. Bacio mi je rukavicu i nemam vremena za gublje-

nje.

– Moraš mi dopustiti da ti pomognem, Tobiase.

– Ne ţelim te ni blizu ovog slučaja.

– Rekao si da je presudno da razriješiš ovaj slučaj čim prije. Potrebna ti je sva moguća po-

moć. Nadalje, nije baš da sam amaterka u ovakvim stvarima.

– Prokletstvo, Lavinia...

Podignula je ruku da ga ušutka. – Podsjetila bih te da sam jedina svjedokinja koju trenutno

imaš. Istini za volju, ne mogu ti dati dobar opis sluţavke koja je noćas dopratila FuUertona

ovdje gore, ali opazila sam neke detalje koji bi mogli biti od koristi. – Djelićem oka spazila je

komadić bijele tkanine u mračnoj sjeni dimnjaka. – Gle, gle, što to imamo ovdje?

Uzela mu je svijeću iz ruke i poţurila se prema dimnjaku.

Tobias spusti nogu s kamenog zida i poĎe za njom preko krova. – Što je?

– Nisam sigurna. Ali ako se radi o onome što mislim, imamo naš prvi trag. – Sagnula se i

podignula predmet. – Njezina kapa.

– Jesi li sigurna? – Tobias joj je uzeo veliku, mekanu kapu iz ruke i paţljivo je pregledao

na svjetlu svijeće. – Meni to izgleda kao bilo koja druga ţenska kapa.

– Baš i ne. Ima neobično velik rub i vrpcu. Ovo je sasvim sigurno ona kapa koju je nosila

plavokosa sluţavka. Ne bih se iznenadila da s unutrašnje strane otkrijemo pokoju plavu vlas

kad je bolje pregledamo na jakom svjetlu. Tobiase, ovo dokazuje da je novi ubojica ţena.

Tobias je dugo proučavao kapu. – Ili muškarac koji je nosio ţensku odjeću kako bi se mas-

kirao.

6

U prizemlju su našli Beaumonta kako ih čeka u knjiţnici sa svojim batlerom, Drumom, te

nervoznim čovječuljkom koji im je predstavljen kao dr. Hughes.

Beaumont se doimao još niţim i punašnijim sjedeći za svojim golemim pisaćim stolom.

Tobias je opazio da u jednoj ruci drţi čašu. Polovina sadrţaja u njoj već je bila ispijena.

Alkohol je očigledno ljekovito djelovao na njegove ţivce. Više nije izgledao zabrinuto ili

nesigurno. Njegovo je gospodstvo iznova čvrsto zapovijedalo svojim kućanstvom.

Odgovorivši na Lavinijin upit, Drum ih je obavijestio kako nitko od stalne posluge ne od-

govara njezinu opisu plavokose sluţavke.

Lavinia zamahne kapom. – A što je s ovim, ako smijem pitati?

Svi su piljili u kapu.

– Ne sumnjam da ste doista vidjeli Fullertona s nekom ţenom – reče Beaumont Laviniji. –

Moţda jednom od seoskih djevojaka. U svakom slučaju, očito je da je Fullerton previše popio,

pošao u potragu za voljnom curom i našao si put do krova kako bi se malo razgalio. Ono što

se zatim desilo bio je izrazito nesretan slučaj. – Mrko je pogledao liječnika. – Nije li tako,

doktore Hughes?

– Svakako – Hughes pročisti grlo i pokuša se malo više uspraviti u svojoj stolici. – Pregle-

dao sam tijelo – objavio je ozbiljno. – Uopće ne sumnjam da je Fullerton nastradao uslijed

nesretnog slučaja.

Tobias prokune u sebi. Bilo je jasno da je Beaumont odlučio privesti kraju razgovor o Ful-

lertonovoj nezgodi što je ţurnije mogao. Neće lako prihvatiti ikakav nagovještaj umorstva.

Lavinijine obrve naglo su se skupile. – Gospodin March i ja bojimo se da je ta voljna cura,

tko god ona bila, namjerno namamila FuUertona na krov. Moramo vidjeti moţe li je itko iden-

tificirati.

Beaumont je naglašeno pogledao Druma.

Batler poprimi ravnodušan izraz lica. – Kao što je njegovo gospodstvo naznačilo, sluţavka

je vjerojatno jedna od seoskih djevojaka koju smo privremeno uzeli u sluţbu. Bez sumnje se

uspaničila kada je lord Fullerton doţivio svoju nesretnu nezgodu te pobjegla iz dvorca prije

nego što je uzmognemo ispitati. Svakako je imala motivaciju da nestane. Na kraju krajeva, da

se u okolici pročulo kako su je uhvatili da sama zabavlja dţentlmena na krovu, bilo bi joj iz-

nimno teško pronaći drugo namještenje u susjedstvu.

– TakoĎer je moguće da je još uvijek ovdje u dvorcu – reče Lavinia uvjerljivo. – Moramo

okupiti čitavu poslugu kao i goste te ih ispitati.

Beaumont je pocrvenio. Usta su mu se nekoliko puta otvorila i zatvorila prije nego što je

konačno uspio progovoriti. – Ispitati goste? Jeste li ludi, gospodo Lake? Nećete učiniti ništa

slično. Zabranjujem vam.

– Gospodine, ovdje moţda razgovaramo o umorstvu.

– Fullerton nije umoren. To je bila nesreća.

– Imamo dobar razlog da mislimo...

– Mislite što god ţelite, gospoĎo Lake. Ali ovo je moja kuća i neću dopustiti da se moji

gosti dovedu u situaciju još neugodniju od one koju su već pretrpjeli.

Ovaj ih pristup nikamo neće odvesti, pomislio je Tobias. Pogledao je Beaumonta. – Slaţete

se da je Fullerton bio s nekom ţenom malo prije nego što je pao, ali ne mislite da je ona imala

išta s njegovom smrću?

– Čovjek je bio pripit. – Beaumont je otpio popriličan gutljaj svog brendija i spustio čašu. –

Izgubio je ravnoteţu. Tu je kraj priče. Velika tragedija, ali nipošto slučaj umorstva.

Šteta što je Beaumont svladao svoju raniju zbunjenost i stekao saveznike u liku svog batle-

ra i mjesnog liječnika, pomislio je Tobias. Što se ticalo njegova gospodstva, stanje je zasad

opet bilo pod kontrolom i on je ponovno uspostavio svoj autoritet. Teško da ga se moglo okri-

viti zato što nije ţelio priznati skandaloznu mogućnost umorstva. Naklapanja takve vrste mog-

la su se povlačiti vrlo dugo.

– Gospodine – reče Tobias odmjerenim tonom – dopustite mi da vam kaţem kako, prema

mom profesionalnom mišljenju, postoji čitav niz pitanja u vezi s ovim slučajem na koja bi

trebalo odgovoriti. S vašim odobrenjem, volio bih nastaviti svoje istraţivanje o tome.

– To uopće nije moguće, March – Beaumont lupi dlanovima po stolu i silovito ustane. –

Ovo je otišlo dovoljno daleko. Već je bilo previše meteţa u kućanstvu. Lady Beaumont je

silno uznemirena.

Lavinia je jednim stopalom lagano lupkala po sagu. Tobias joj je mogao vidjeti bijesan iz-

raz u očima. Pokušao joj je dati znak, no ona je ignorirala njegovo nijemo upozorenje.

– Zabrinutost lady Beaumont posve je razumljiva, gospodine – reče ona ţustro – ali kao što

smo upravo objasnili, lako je moguće da imamo posla s umorstvom. Naravno da je pod ovak-

vim okolnostima nekoliko diskretnih pitanja opravdano. Ona vašim gostima neće uzrokovati

nikakve velike smetnje.

– Zadnji vam put velim, ustanovio sam da se ovdje ne radi o umorstvu – nakostrijesi se

Beaumont. – I ja ću prosuditi što mojim gostima predstavlja smetnju, gospoĎo.

– Gospodine, stvarno moram inzistirati da nam dopustite istragu – reče Lavinia. – Uvjera-

vam vas da imamo iskustva u ovakvim stvarima i...

Beaumont je reagirao pribliţno onako kako je Tobias i predvidio. Njegovo je gospodstvo

eksplodiralo.

– Inzistirate? – Beaumontovo je punašno lice dobilo ruţnu grimiznu nijansu. – Vi inzistira-

te, gospoĎo Lake? Tko mislite da ste, gospoĎo?

Tobias je duboko izdahnuo i pripremio se za neizbjeţno. I ona je imala petlje optuţivati

njega kako nije dovoljno taktičan s klijentima, pomislio je.

– Nije na vama da inzistirate na bilo čemu u ovom kućanstvu – vikao je Beaumont. Nije da

to ţelim previše naglašavati, gospoĎo, ali niti vi niti gospodin March ne biste bili ovdje noćas

da nije činjenice kako me lord Vale uvjerio da mu otplatim stari dug.

– Posve vas razumijem, gospodine – hitro će Lavinia. – Doista je bilo vrlo ljubazno od vas

uputiti nam poziv na vašu kućnu zabavu. Uvjeravam vas da smo se i gospodin March i ja nei-

zmjerno dobro proveli. Sve je bilo izuzetno elegantno. Doduše, spavaonica mi je prilično ma-

lena i neadekvatno namještena, ali slutim da se radi o pukom previdu.

– Što je ovo? – Beaumontu su iskočile oči. – Sada se ţelite poţaliti na veličinu svoje spa-

vaonice?

– Ne zabrinjavajte se, gospodine. Sigurna sam da nije vaša krivnja što su me preselili iz

savršeno zadovoljavajuće spavaonice na drugom katu i poslali me u sobu koja je znatno ma-

nje poţeljna. – Odmahnula je na to rukom. – Posluţit će za ovo kratko vrijeme koliko ostaje-

mo. A sada, što se tiče naših teorija o večerašnjim dogaĎajima...

Beaumont je pograbio rub stola objema zdepastim rukama i nagnuo se naprijed u maniri

bika koji se sprema napasti. – Čini mi se, gospoĎo, budući da ste vi i March, izgleda, opsjed-

nuti svojim bizarnim teorijama o počinjenom zlodjelu, da nesumnjivo nećete moći uţivati u

ostatku svog boravka ovdje.

– Ljubazno je od vas, gospodine, što se brinete za naše zadovoljstvo, ali nema potrebe za

tim. Sigurna sam da ćemo se lijepo snaći.

– Ne vidim kako će to biti moguće – Beaumont srdito progunĎa. – Oboje se nesumnjivo

ţelite čim prije vratiti u London.

– Ne, doista...

– Drum će ujutro najprije poslati sluţavku i lakaja u vaše spavaonice da vam pomognu u

pakiranju. Kočija će vas čekati u devet sati. Kad malo bolje promislim, neka bude u osam i

trideset. Do grada je dugačak put. Siguran sam da ćete ţeljeti rano krenuti.

Lavinia je zurila u njega nekoliko sekundi, zanijemjela od šoka. A zatim joj se u očima po-

javilo ogorčenje. Usne su joj se razdvojile.

– Izvrstan prijedlog, gospodine – reče Tobias prije nego što je Lavinia mogla prozboriti.

Prešao je sobu do nje, stisnuo je rukom za mišicu i povukao je prema vratima. – DoĎite, gos-

poĎo Lake. Najbolje je da poĎemo gore i spremimo se za put.

Nekoliko je sekundi mislio kako ona neće slijediti njegov primjer. Stegnuo je prste oko

njezine podlaktice, upozorivši je bez riječi.

– Da, naravno. – Uputila je Beaumontu neprijateljski osmijeh. – Laku noć, gospodine. Na-

dam se da meĎu vašim gostima neće biti još nesretnih slučajeva nakon što odemo. Nebesa,

samo razmislite o mogućim posljedicama još jednog takvog dogaĎaja. No vi i vaša gospoĎa

ubuduće biste mogli otkriti kako vam kućne zabave nisu baš toliko otmjene ako se pročuje da

su gosti skloni pretrpjeti neobjašnjive nesretne slučajeve dok im prisustvuju.

Tobias se lecnuo, ali bilo je prekasno. Šteta je bila počinjena.

Beaumontovi su se brkovi bijesno trznuli. – Kako se usuĎujete, gospoĎo? Ako makar i na

trenutak implicirate da namjerno pokušavam prikriti ubojstvo...

– To je svakako otvoreno pitanje, zar ne? – Lavinia mu preglatko dobaci.

– Dosta – Tobias joj šapne na uho. Pogledao je Beaumonta. – Morate joj oprostiti, gospo-

dine. Bojim se da joj je Fullertonova smrt potresla ţivce. Posve ste u pravu. Najbolje je da je

što prije odvedem kući u London. Bez brige, odmah ujutro krećemo na put.

Beaumont se ponešto umirio. – GospoĎa Lake je očito prilično premorena. Uvjeren sam da

će biti više nalik sebi kad se vrati svome domu.

Tobias je osjetio kako se Lavinia priprema zajedljivo odgovoriti na tu primjedbu. Na svu

sreću, već ju je bio doveo sve do vrata. Uspio ju je odvući kroz njih i dalje u hodnik prije nego

što je dospjela dodati ulje na vatru.

Mogao je osjetiti kako podrhtava od srdţbe njemu pod rukom. Zrak oko nje skoro da je

cvrčao.

– Ispravi me ako griješim – reče ona – ali vjerujem da nas je Beaumont upravo izbacio iz

dvorca.

– Tvoje opaţanje podudara se s mojim. Toliko o našem veselom izletu na selo. Moţda ja i

ti nismo stvoreni za takve pomodne zabave, gospoĎo.

7

U tišini su se počeli uspinjati glavnim stubištem.

– Pretpostavljam kako misliš da je moja krivica što su nas zamolili da odemo – reče Lavi-

nia na prvom odmorištu.

– Da, ali ne trebaš se zabrinjavati previše oko toga. Slučajno sam već zaključio kako bi bilo

najbolje vratiti se u London.

Dobacila mu je iznenaĎeni pogled. – Ali što je s našom istragom ovdje na mjestu zločina?

– Vjerujem da smo ovdje već doznali onoliko koliko smo mogli. Ubojica je dovršio svoj

posao. Sumnjam da će se ovdje dugo zadrţati. Ne bih se iznenadio da je već napustio ovaj

kraj.

– Mmm. Shvaćam što hoćeš reći. Planirao je da se Fullertonova smrt dogodi ovdje jer je

znao da ćeš se nalaziti u neposrednoj blizini, zar ne? Ţelio se pobrinuti da budeš svjestan kako

se radi o njegovu djelu.

– Slutim da je tako – reče Tobias.

Pojavili su se na Lavinijinu katu i naišli na maleni skup u uskom hodniku. Dvije ţene neo-

dredive dobi odjevene u sjajne, pamučne kućne ogrtače sa ţivim uzorcima i voluminozne no-

ćne kapice stajale su i ţivahno razgovarale s muškarcem koji je izgledao kao da je u ranim

dvadesetima. Bilo je očigledno kako je tema razgovora Fullertonova smrt.

– Neki od mojih susjeda na ovom katu – objasni Lavinia ispod glasa dok su se primicali

skupini. – Frizer lady Oakes, gospodin Pierce, i dvije dame koje su ovdje kao druţbenice

dvjema Beaumontovim gošćama.

Sve su se tri glave okrenule prema Laviniji i Tobiasu. Ţiva znatiţelja svjetlucala je u sva-

kom paru očiju, ali bilo je nečega izrazito pronicljivog u pogledima dviju ţena, primijeti To-

bias. Zurile su u njega s čudno prikovanim, iako lagano omamljenim izrazom.

Čak i da ga Lavinia nije upozorila, bez teškoće bi utvrdio ulogu ovih dviju, pomislio je.

Obje su se odlikovale rezigniranošću i samozatajnošću, značajkama što su se dovodile u vezu

s osiromašenim damama koje su bile prisiljene latiti se karijere profesionalnih druţbenica.

Tobias je nagaĎao kako su ove ţene večeras rano pošle na počinak. Njihova ih je sluţba

vjerojatno isključila iz večerašnjeg slavlja. Druţbenice bi se općenito našle u istom onom ne-

običnom, neudobnom meĎusvijetu kao i guvernante. Nisu bile sluţavke, ali nisu bile niti druš-

tveno ravne onima za koje su radile. Kombinacija dobrog odgoja i siromaštva osudila ih je na

profesiju u kojoj se od njih očekivalo da šute i diskretno se drţe pozadine.

Palo mu je na pamet kako je ovo kasnonoćno govorkanje o nasilnoj smrti vjerojatno nešto

najuzbudljivije što se ovom paru dogodilo kroz neko vrijeme.

Za svog cjelokupnog ţivota upoznao je samo dvije druţbenice koje se nisu uklapale u uo-

bičajeni kalup čitave te vrste, razmišljao je: Laviniju i njezinu nećakinju, Emeline. Nisu se

dugo zadrţale u toj profesiji, i to s dobrim razlogom. Niti jedna od njih nije imala tempera-

ment prikladan za takvu karijeru.

– GospoĎo Lake! – usklikne frizer. – Upravo smo razgovarali o vama. Pobojali smo se da

vas je moţda nadvladao strašni prizor dolje u vrtu. Jeste li dobro? Trebate li mirišljave soli?

– Hvala, dobro sam, gospodine Pierce – Lavinia mu uputi umirujući osmijeh, a zatim pog-

leda prema ţenama. – Morate mi dopustiti da vas upoznam. GospoĎice Richards, gospoĎice

Gilway, ovo je moj prijatelj, gospodin March.

Tobias kimne glavom. – Zadovoljstvo mi je, dame. Obje su neobuzdano pocrvenjele.

– Gospodine March – gospoĎica Gilway široko se nasmiješila.

– Gospodine – prošaptala je gospoĎica Richards.

– A ovo je gospodin Pierce – Lavinia je široko zamahnula rukom u šarmantno dramatičnoj

gesti, kao da najavljuje dolazak uglednog glumca na pozornicu. – On je odgovoran za večera-

šnju čarobnu frizuru lady Oakes. Zacijelo je se sjećaš, gospodine?

– Baš i ne – prizna Tobias.

– Red po red najkompliciranije oblikovanih kovrča naslaganih visoko sprijeda? – Podignu-

la je ruke iznad čela u obliku male piramide kako bi demonstrirala o čemu govori. – Sinjon

straga, opleten pletenicama i omotan s još kovrča na vrhu u obliku spirale? Kunem se, lady

Oakes izgledala je vrlo impresivno.

– Ovaj, svakako. – Uopće se nije sjećao večerašnje frizure lady Oakes, ali jednom je kim-

nuo Pierceu. – Upečatljivo.

– Hvala vam, gospodine – Pierce se duboko nakloni i zauzme stav umjetničke skromnosti.

– Mislio sam da je ispala prilično dobro. Niz kovrča navrh šinjona i petlja oko spirale moji su

izumi. Smatram ih svojim potpisom.

– Mmm.

Lavinia se osmjehne. – Kasnije se vraćam u svoju spavaonicu jer smo gospodin March i ja

osjetili potrebu da malo istraţimo nesreću lorda Fullertona.

– Shvaćam. – Pierce promotri Tobiasa kratkim, zabrinutim pogledom. – Da, sjećam se da

ste uistinu spomenuli kako se vi i vaš suradnik povremeno bavite čudnim hobijem. Nešto u

vezi s primanjem narudţbi za povjerljive istrage, čini mi se. Ali, doista, niste se trebali izloţiti

tako šokantnom prizoru, gospoĎo. Takvo što moţe osjetljivoj dami kao što ste vi uzrokovati

noćne more.

Frizerova je zabrinutost za Laviniju Tobiasu išla na ţivce. Palo mu je na pamet kako je

Pierce jedan od onih koje mlade dame poput Emeline i njezine prijateljice Priscille opisuju

kao muškarca tako strašno romantičnog izgleda.

Nije bio stručnjak za takve stvari, priznao je u sebi, no bio je prilično siguran kako naiz-

gled nemaran razmještaj kovrča koje su tako prirodno padale preko Pierceova čela nije bio

slučajno djelo prirode. Nekoliko Anthonyjevih poznanika trenutno je njegovalo vrlo sličan

stil. Anthony mu je objasnio kako ga on izbjegava prvenstveno stoga što zahtijeva uporabu

opasno vrućih kliješta za kovrčanje kose te znatnu količinu vremena pred zrcalom.

Pierce se doimao kao da su ga omeli usred spremanja na počinak. Nosio je bijelu košulju

na volane i moderno plisirane hlače. Elegantna crna vrpca bila mu je nehajno zauzlana oko

vrata u tradiciji koju su započeli Byron i romantični pjesnici. Slabo je prikrivala čitavo pros-

transtvo gole koţe koja je bila otvoreno izloţena zahvaljujući nezakopčanoj košulji.

– Kakvu ste vrstu istrage vi i gospodin March proveli? – upita gospoĎica Gilway ne spušta-

jući pogled s Tobiasa.

– Pokušali smo provjeriti je li bilo zločina – reče Lavinia.

– Zločina. – GospoĎica Richards izmijenila je pogled oduševljenog uţasa sa svojom prija-

teljicom. – Nemojte reći da se radi o umorstvu?

– Nebesa – druga se ţena stane hladiti dlanom kao lepezom. – Kako grozno. Tko bi to bio

pomislio?

– Umorstvo – Pierce je buljio u Laviniju. – Mislite li ozbiljno, gospoĎo Lake?

Tobiasu je sinulo kako je isti opčinjen izraz ranije vidio na Anthonyjevu licu. Bio je to od-

raz mladićeva entuzijazma za sve što je sablasno.

– Prema lordu Beaumontu i mjesnom liječniku, nije se moglo raditi o slučaju umorstva –

reče Lavinia neutralno.

– Oh – Pierceovo uzbuĎenje ispari.

Dvije druţbenice doimale su se jednako razočarane.

– Hvala Bogu – pristojno reče gospoĎica Gilway.

– Kakvo olakšanje – doda gospoĎica Richards poslušnim tonom. – Bilo bi mrsko pomisliti

da se po Beaumont Castleu mota ubojica.

Obje su ponovno nastavile netremice promatrati Tobiasa.

– Doista – reče Lavinia. – Nema razloga za brigu. Sigurna sam da ćete noćas svi biti sas-

vim sigurni u svojim krevetima. Slaţeš li se, Tobiase?

– Da. – Uhvatio ju je pod ruku. – Dozvoli mi da te otpratim do tvojih vrata. Kasno je, a

moramo krenuti rano ujutro.

– Sutra se vraćate u London? – hitro upita gospoĎica Gilway. – Zašto tako brzo?

– Osobni razlozi – hladnokrvno reče Lavinia. Nasmiješila se ono troje. – Sada ću se poz-

draviti s vama, budući da ćete svi nesumnjivo spavati kad budem otputovala.

– Ţelim vam nadasve ugodno putovanje, gospoĎo

– Pierce se još jednom lagano naklonio. – I zapamtite što sam vam rekao ranije večeras kad

ste sišli na bal. Oduševilo bi me primiti vas kao klijenticu. Osjećam da bih mogao učiniti čuda

s vašom kosom.

– Hvala vam, gospodine Pierce, imat ću to na umu.

– Primila je Tobiasa pod ruku a onda se stala skanjivati. – Uzgred, kad već govorimo o fri-

zurama, imam pitanje za vas, gospodine.

– Stojim vam na usluzi, gospoĎo – reče Pierce galantno. – Bi li to pitanje kojim slučajem

imalo kakve veze s večerašnjim dogaĎanjima?

– Tek manjim dijelom – umirila ga je. – U vašem poslu od vas se zahtijeva velika stručnost

s vlasuljama, laţnom kosom i sličnim stvarima, je li tako?

– Svaka otmjena mlada dama jednostavno mora imati barem jedan umjetni šinjon ili dva –

reče on glasom koji je odzvanjao s potpunim uvjerenjem. – Nakon odreĎene dobi prijeko je

potrebno da ţena uloţi u niz čitavih vlasulja. Jednostavno nema druge mogućnosti ako ţeli

ostati elegantna.

– Promatrali ste goste kako večeras silaze na bal. Jeste li kojim slučajem opazili da neka

dama nosi plavu vlasulju?

– Plavu? – Pierce zadrhti. – Dobri Boţe, ne, gospoĎo, nisam. Doista bih se bio posve uţas-

nuo da sam vidio takav prizor.

Tobias se namrgodio. – Zašto biste se, dovraga, šokirali? Upravo ste rekli da nijedna ugle-

dna ţena ne bi trebala biti bez vlasulje ili dvije.

– Da, ali ne plavih – Pierce podigne oči prema nebu, očigledno moleći da ga se spasi od ta-

kvih glupih upita. – Stvarno, gospodine, očito je da ne znate ništa o stilu. Dozvolite mi da vas

uputim kako je, kad se radi o vlasuljama, umjetnim pletenicama, punĎama i sličnom, plava

kosa gotovo jednako staromodna kao i crvena.

Nastupio je kratak, posvemašnji muk. Svi su pogledali Laviniju. Njezina iznimno crvena

kosa sjajila se na svjetlu zidnog svijećnjaka.

Tobiasu postane jasno kako je frizer upravo uvrijedio Laviniju. Uperio je oštar pogled u

Piercea.

– Slučajno mislim kako gospoĎi Lake njezina kosa savršeno pristaje – tiho reče.

Iako nije podignuo glas, i gospoĎica Richards i gospoĎica Gilway su se lecnule. Obje su

ustuknule za jedan korak. I dalje su zurile u njega, ali ne s istim čudnovatim zanimanjem koje

su ranije pokazivale.

Sada su ga gledale kao da se pred njihovim očima pretvorio u grabeţljivu zvijer.

– Tobiase – tiho prosikta Lavinia – odmah prekini s ovim.

Nije bio raspoloţen da prekine s tim. Bio je iznerviran. Ovo je bila duga, iznimno naporna

večer.

Pierce se doimao kao da nije svjestan opasnosti. Pozornost je obratio na Laviniju.

– GospoĎo, doista mi morate dopustiti da vas posjetim kad se svi vratimo u London – na-

govarao ju je, kako se činilo, iskreno zabrinut. – Toliko bih toga mogao učiniti s vama. Ku-

nem se, izgledali biste veličanstveno u tamnosmeĎoj perici. Tako dramatičan kontrast s vašim

zelenim očima.

Lavinia se namršti i podigne ruku kako bi si dotaknula kosu. – Stvarno mislite tako?

– U to nema nikakve sumnje. – Pierce sklopi jednu ruku preko prsa, nasloni se na nju lak-

tom druge ruke i zamišljeno si pogladi bradu. Proučavao je Laviniju na način na koji kipar

proučava napola dovršeni kip. – Mogu zamisliti rezultat, i bio bi zapanjujući, uvjeravam vas.

Mislim da bih upotrijebio visoku punĎu i malo je natapirao radi dodavanja na visini, naravno.

Fali vam visina neophodna za istinsku eleganciju.

– Grom i pakao – zareţi Tobias. – Ako se mene pita, gospoĎa Lake je baš prave visine.

Pierce je za njega našao samo letimičan pogled kojim je nekako uspio saţeti svaku značaj-

ku njegove vanjštine i smjesta ga otpisati.

Izravni udarac, pomisli Tobias, mračno se zabavljajući. I to od frizera, ni manje ni više.

– Doista, gospodine – promrmlja Pierce – teško da ste autoritet na području mode, pa niste

u poloţaju prosuĎivati potencijal gospoĎe Lake.

Tobias je razmišljao kako bi s uţitkom otrgnuo Pierceovu glavu s ramena, ali se preko vo-

lje okanio te mogućnosti kad je osjetio Lavinijine prste kako mu se vrlo čvrsto steţu oko lak-

ta. Ima pravo, pomislio je. Bio bi to prljav pothvat, a već je bila kasna ura.

– Tako ste ljubazni što mi iznosite svoje profesionalno mišljenje, gospodine Pierce. – La-

vinia se nasmiješila svojim najvedrijim, najuglaĎenijim osmijehom. – Razmotrit ću vašu po-

nudu.

– Dopustite mi da vam dam svoju posjetnicu. – Pierce izvuče jednu iz svog dţepa i pruţi

joj je zamahom ruke. – Molim vas da mi slobodno pošaljete poruku na ovu adresu kad budete

spremni prijeći na višu razinu elegancije i stila. Bit će mi posebno zadovoljstvo ugurati vas u

svoj raspored.

– Hvala vam – Lavinia uzme posjetnicu i kimne glavom u znak oproštaja gospoĎicama

Richards i Gilway. – Laka vam noć. Nadam se da ćete svi sigurno stići kući.

Uslijedilo je malo zborno pozdravljanje. Pierce se povuče u svoju spavaonicu. GospoĎice

Gilway i Richards poĎu spavati u sobu koju su dijelile.

Tobias i Lavinia nastave dalje niz hodnik.

– Zašto tako mrko gledaš, gospodine? – Lavinia otvori vrata svoje spavaonice, zakorači

unutra i okrene se da ga pogleda. – Kunem se, podsjećaš me na oluju što se sprema.

Tobias baci pogled duţ sada praznog hodnika, razmišljajući o razgovoru koji se upravo

dogodio. – Tvoje pitanje Pierceu o plavoj vlasulji bilo je vrlo pronicljivo. Potaknulo je neke

zanimljive mogućnosti.

– Hvala ti. – Nije se zamarala prikrivanjem zadovoljstva zbog tog malog komplimenta. –

Naravno, ako su plave vlasulje tako jako staromodne, vrijedi zaključiti kako ubojica ne bi

kupio jednu takvu koja bi ostala u pamćenju mogućih svjedoka. Dakle, moţda je sigurno

pretpostaviti kako je ubojica doista ţena s kosom vrlo ţive, plave boje.

– Baš obratno, mislim da moţemo zaključiti upravo suprotno.

– Kako, molim?

– Dobro promisli, Lavinia. Ubojičina ţuta kosa čini se njegovim najupečatljivijim obiljeţ-

jem. To i vrlo velika kapa dvije su stvari koje su na tebe ostavile najjači dojam kad si ugledala

sluţavku u hodniku, je li tako?

– Da, ali... – prekinula se, a oči su joj se počele širiti kad je shvatila. – Razumijem. Vjeru-

ješ kako je ubojičina namjera bila da ta dva obiljeţja budu najdojmljivija u slučaju da ga opazi

svjedok?

Kimnuo je. – Specijalnost Izručitelja Opomene bila je njegov dar za pogrešno navoĎenje.

Ako se ovaj novi ubojica ugledao na takvog majstora, bit će sklon istoj strategiji. Zato mislim

da moţemo pretpostaviti kako je plava kosa bila laţna. TakoĎer sam siguran kako je ţenska

odjeća osmišljena da sakrije muškarca.

Oklijevala je. – Ne smatram da moţemo pretpostaviti kako je ubojica muškarac. Ali sla-

ţem se da postoji velika vjerojatnost kako je plava kosa zapravo vlasulja.

– Barem od toga moţemo početi. – Jednom je rukom obuhvatio okvir vrata i razmislio. –

Ako su plave vlasulje toliko staromodne, bit će neuobičajene u trgovinama. U Londonu ne

moţe biti toliko mnogo vlasuljara. Trebali bismo uspjeti otkriti koji su od njih proteklih mje-

seci prodali ţutu umjetnu kosu.

– Nemoj biti toliko uvjeren u to. Istina je da bi se svaki vlasuljar koji je primio narudţbu za

vlasulju u tako nemodernoj nijansi nesumnjivo dobro sjećao svog klijenta. Ali bojim se da se

ne moţemo pouzdati u pronalaţenje trgovine. Vlasulja je moţda bila naručena izvan Londo-

na. Sijaset otmjenih dama i dţentlmena nabavlja svoje vlasulje u Parizu. TakoĎer postoji mo-

gućnost da je umjetna kosa ukradena iz kazališta ili da je uzeta iz kovčega nekog glumca. Pot-

raga za konkretnim vlasuljarom koji je napravio ubojičinu vlasulju mogla bi se pokazati pot-

punim gubitkom vremena.

– Ipak, plava je vlasulja trag, i u ovom trenutku jedan od malobrojnih kojima raspolaţemo.

Nije se bunila protiv tog zaključka, ali obrve su joj se nabrale uslijed razmišljanja. – Tobia-

se, vjeruješ li da imamo posla s muškarcem samo zato što je ubojica moţda rabio umjetnu

kosu? Jer stvarno ne mislim da bismo se u to trebali previše pouzdati. Mogao bi nam promak-

nuti bitan dokaz ako zanemarimo mogućnost da sam noćas s Fullertonom vidjela ţenu.

Čvrsto je stisnuo okvir vrata. – Ne radi se tu samo o vlasulji.

– Je li ti tako teško zamisliti ţenu kao profesionalnu ubojicu?

– Ne posve. Prsten koji opominje na smrtnost je ono zbog čega sam uvjeren da traţimo

muškarca – reče on tiho. – Taj potpis i previše podsjeća na rad Zacharyja Ellanda.

– Pa što? I ţena bi mogla poţeljeti povesti se za njim.

Odmahnuo je glavom, nesiguran u to kako da podupre logiku za koju je intuitivno osjećao

da mora biti istinita. – Čini se vjerojatnijim da bi se muškarac nastojao usporediti s drugim

muškarcem.

– Ah, da – reče ona, drţeći se mudro. – Primijetila sam da su muškarci silno skloni natje-

canju. Zaista vole svoje konjske utrke, boksačke mečeve i oklade, zar ne?

Na to je podignuo jednu obrvu. – Molim te, nemoj mi pokušati reći kako ţenama nedostaje

natjecateljski instinkt. Već sam vidio njeţni rat koji se vodi u plesnim dvoranama za vrijeme

sezone. Nije nikakva tajna da je mama koja posreduje u sklapanju braka sposobna za takav

stupanj spletkarenja i voĎenja strategije da bi i u samog Wellingtona izazvala strahopoštova-

nje i divljenje.

Na njegovo se iznenaĎenje ona nije nasmiješila. Umjesto toga, nagnula je glavu, mrko pri-

znajući njegovo zapaţanje.

– Sklapanje braka zahtijeva iznimnu pozornost i trijezno planiranje. Na kraju krajeva, ţe-

nina cijela budućnost kao i budućnost djece koju moţe roditi su na kocki.

– Ha. Valjda nisam razmišljao o tome na tako dramatičan način.

– Prema mome iskustvu, muškarci rijetko razmišljaju o braku na tako dramatičan način.

Namrštio se, svjestan iz njezina tona da mu je moţda nešto promaknulo, no prije no Što je

mogao zatraţiti daljnje objašnjenje, Lavinia je podignula ruka da spriječi zijevanje.

– Doista ne vjerujem da o ovom slučaju noćas mogu ozbiljno promišljati kao što bih treba-

la – reče ona. – Predlaţem da odgodimo ovu raspravu za sutra. Do grada je dugačka voţnja.

Imat ćemo mnogo vremena za razgovor.

– Ne podsjećaj me – zamišljeno je pogledao niz hodnik.

– Laku noć, Tobiase.

– Još jedno pitanje prije nego odem. – Da?

– Je li medu frizerima običaj nositi napola raskopčane košulje pred uglednim damama?

Lavinia se zahihoće. – Frizeri su umjetnici, gospodine. Imaju pravo postavljati vlastita mo-

dna pravila.

– Ha.

Povukla se natrag za jedan korak te počela zatvarati vrata. Oči su joj zabavljeno svjetlucale

u sjenama. – Ne trebaš se zabrinjavati zbog pretjerane osjetljivosti gospoĎice Richards niti

gospoĎice Gilway. Iako im je pogled na gospodina Piercea u negliţeu nesumnjivo bio jedan

od najpoticajnijih prizora koje su vidjele posljednjih godina, moram istaknuti da si im ti tako-

Ďer pruţio mnogo toga za divljenje.

Shvatio je kako naglašeno zuri u njegova prsa.

– Koji vrag?

Spustio je pogled i zaprepastio se vidjevši da mu je košulja za nekoliko centimetara otkop-

čana. Bez sumnje se rastvorila tijekom nekoliko minuta što su ih on i Lavinia proveli zajedno

prije nego što im je Fullerton tako dramatično prekinuo sastanak. Sada je i predobro shvatio

znatiţeljne, prikrivene poglede koje su gospoĎice Richards i Gilway dobacivale u njegovu

smjeru.

– Dovraga – promrmljao je.

– Stvarno vjerujem kako ste ti i gospodin Pierce zajedno omogućili gospodicama Richards

i Gilway dovoljno nadahnuća za razgovore i nagaĎanja da im potraju mjesecima – reče Lavi-

nia.

Zahihotala se i njeţno mu zatvorila vrata pred nosom.

Popustio je svoj stisak na okvirima vrata i vratio se prema stubištu, prepustivši se mislima

o katastrofi u koju se pretvorila ladanjska zabava. Sve se isprva činilo kao tako sjajna zamisa-

o, razmišljao je. Ali gotovo sve što je moglo poći po zlu pošlo je po zlu. Čak ga je i njegova

lijeva noga, koja se proteklog mjeseca ponašala prilično dobro zahvaljujući toplom, sunčanom

vremenu, sada malo boljela. Previše jurcanja gore-dolje po stubama večeras, bez sumnje.

Nije mu čak pošao za rukom jedini dogaĎaj koji je planirao s takvim optimizmom i odu-

ševljenjem: neprekinuta noć s Lavinijom u udobnoj postelji.

Zapravo, još se nije mogao povući niti u vlastitu postelju. Još je nešto najprije trebao oba-

viti.

Uputio se niza stube i otkrio kako je na ovom katu ponovno sve tiho. Gosti su se vratili u

svoje spavaonice i dvorac se opet umirio za ostatak noći.

Dva zidna svijećnjaka osvjetljavala su put do Aspasijinih vrata. Pred njenom je sobom zas-

tao, premišljajući se sekundu-dvije. Zatim je lagano pokucao.

Odmah je otvorila vrata, kao da ga je čekala. Njezin zeleni kućni ogrtač zavrtio joj se oko

gleţnjeva. Slabo prikrivena zabrinutost zasjenila joj je oči. Pune su joj usne bile stisnute od

napetosti.

– Dakle? – prošaptala je.

Pogledao ju je, dio njega svjestan kako je ona vjerojatno najljepša ţena koju je ikada sreo, i

odjednom se osjećao vrlo umorno. TakoĎer je shvaćao kako je to predubok umor da bi ga

izliječilo nekoliko sati sna. Opsjedat će ga sve dok se ovaj okršaj s prošlošću ne završi.

Odsutno je protrljao vrat. – Točno si zaključila. Netko se doista prikazao u novom izdanju

Izručitelja Opomene. Tko god da je, bio je ovdje noćas.

Stegnula je rubove svoje satenske haljine pri grlu. – Fullerton?

– Da. Pronašao sam prsten u spavaonici. Nakratko je sklopila oči. Kad ih je otvorila, mo-

gao je u njima vidjeti strah koji čak niti ona, uza sve svoje svjetovne vještine i iskustvo, nije

mogla sakriti.

– Namjerno je inscenirao ovo umorstvo za tebe, zar ne? – upitala je. – Znao je da ćeš biti

ovdje noćas. Ţelio se pobrinuti da shvatiš kako se vratio.

Proţela ga je ljutnja. – Ne govori to. Elland se nije vratio iz mrtvih.

– Naravno. Znam to – uzdahnula je. – Nisam trebala tako nemarno govoriti. Oprosti mi.

Otkada mi je domaćica jutros donijela onu kutijicu s prstenom, prolaze me trnci i najuzasniji

ţivčani podraţaji. Bojim se da sam od te kombinacije ponešto smušena.

Nije se trebao otresti na nju, pomislio je. Ona je inteligentna, tvrdoglava ţena, ali mnogo je

toga propatila zbog Zacharyja Ellanda prije tri godine. I on je.

– Netko se osigurao da budemo svjesni kako sada postoji novi Izručitelj Opomene – reče

on tiho. – Vrlo dobro, primili smo poruku. Ući ću mu u trag, baš kao što sam i Ellandu.

Uzdrhtalo mu se osmjehnula. – Hvala ti, Tobiase. Znam da se mogu pouzdati u tebe. Da

sam barem to shvatila prije tri godine umjesto što sam si dopustila da me zaslijepi Zacharyjev

šarm.

Nije više ţelio slušati ovaj govor, pomislio je. Odmaknuo se od vrata. – Odmori se malo,

Aspasia. Moram otići rano ujutro, ali naći ćemo se opet u Londonu.

Namrštila se. – Zašto tako brzo odlaziš?

Nije bilo potrebe objašnjavati kako ih je Lavinia oboje uspjela izbaciti iz dvorca, odlučio

je. Morao je imati na umu profesionalni dojam partnerstva Lake & March.

– Ovdje sam učinio sve što sam mogao – rekao je hladnokrvno. – Da bih nastavio s istra-

gom, moram se vratiti u grad. Vrijeme je od presudne vaţnosti.

– Da, naravno. – Oklijevala je, niti ne pokušavajući zatvoriti vrata. – Tobiase, mislila sam

ono što sam maločas rekla. Istinski ţelim da sam razumjela veliku razliku izmeĎu tebe i

Zacharyja prije tri godine. Uvjeravam te, sada sam daleko mudrija ţena. Mnogo sam naučila

kroz ono vrijeme što smo bili razdvojeni. Znam da i ti moraš ţaliti za nekim stvarima koje su

se dogodile u prošlosti. Ţeliš li ući i nakratko porazgovarati?

Poziv nije mogao biti jasniji sve da ga je ugravirala na finom papiru, pomislio je. Ponudila

mu je da joj se pridruţi u krevetu.

– Mislim da to ne bi bila dobra ideja – reče on. – Već je kasno, a ja moram vrlo rano ustati.

Laku noć, Aspasia.

Nasmiješila se ponešto čeznutljivo. – Da, naravno. Shvaćam. Drago mi je što si našao ne-

koga do koga ti je stalo, Tobiase.

Udaljio se od njezinih vrata. Tiho su se zatvorila u sjenama iza njega.

Zastao je pri dnu stubišta. Nastaviti hodnikom do vlastite sobe bilo bi razumno. Ako ne

bude mogao spavati, mogao bi provesti vrijeme pakirajući se.

Još je malo stajao tamo. Nikoga nije bilo u blizini. Nije čuo nikakve korake na stubama.

Očito je ranija nasilna smrt ugušila dobar dio entuzijazma gostiju za noćne igre.

Nakon još nekoliko trenutaka paţljivog razmišljanja, predomislio se oko toga kako bi se

bilo mudro vratiti u svoju spavaonicu. Uspeo se stubama na Lavinijin kat i prešao hodnik do

njezinih vrata. Odlučio je da će vrlo, vrlo tiho pokucati. Ako ne odgovori, pretpostavit će da je

otišla spavati. Postupit će kao gospodin i vratiti se u svoju sobu.

Pokucao je jednom, lagano.

Vrata su se otvorila za nekoliko centimetara. Lavinia mu se nasmiješi kroz uski otvor. Pre-

svukla se u dugačku, bijelu pamučnu spavaćicu. Draţesna mreţica bijele čipke uokvirivala joj

je vrat.

Osjetio je kako mu je krv uzavrela pri pogledu na nju.

– Palo mi je na pamet – reče, provlačeći se kroz vrata – kako noć ne mora biti sasvim prot-

raćena.

– Izvrsna pomisao. – Zatvorila je vrata i okrenula se da ga pogleda.

Bila je spustila kosu. Na odsjaju svijeće, raspušteni uvojci činili su plameni oblak oko nje-

zina inteligentnog, fascinantnog lica. Oči su joj bile bazeni senzualne tajanstvenosti.

Nasmiješila se laganim, zagonetnim osmijehom koji je uvijek postizao da se sve u njemu

stegne čvrsto poput šake.

Privukao ju je u naručje. Kad su se njezine usne susrele s njegovima, meĎu njima je buknu-

la vatra. Doţivio je isti onaj osjet koji bi ga uvijek obuzeo kad bi je ovako drţao. Ona je bila

stvorena za njega. S njom se nije morao obuzdavati. Nije morao postupati oprezno iz straha

da će je preplašiti. Lavinijine strasti bile su jednako snaţne i ţestoke kao i njegove.

Razlikovala se od svih drugih ţena koje je ikada upoznao. S njom je mogao riskirati da joj

dopusti pristup onom dijelu njega koji je čitavog ţivota skrivao i kontrolirao.

Podignuo ju je i odnio do malenog kreveta. Spustio ju je na pokrivače i zastao tek toliko da

skine svoju odjeću. Kada je bio spreman, nasmiješila mu se i podignula ruke u znak dobrodoš-

lice. Njegova vlastita hipnotizerka, pomislio je. Jedina koja ga moţe dovesti u trans.

– Lavinia.

Smjestio se meĎu njenim mekim, toplim bedrima, uhvatio joj zapešća objema rukama i

njeţno ih poloţio s obje strane njezine glave. Bolna hitnja tukla je kroz njega.

Nakrivio je glavu i poljubio joj grlo.

– Ponekad te toliko ţelim da je pravo čudo što ne izgorim – prošaptao je.

– Oh, Tobiase, zar ne shvaćaš? Kada ti goriš, i ja gorim. U njemu je buktjela potreba.

Oslobodio joj je jedno zapešće i posegnuo rukom naniţe da si ukloni s puta spavaćicu. Za-

vukao je dlan uz svilenkastu koţu unutrašnje strane njezina bedra. Kad je stigao do svog cilja,

otkrio je da je topla i već vlaţna. Miris njezina tijela djelovao je poput droge na njegova osje-

tila.

Dodirnuo ju je. Usisala je zrak i izvila se pod njim. Slobodnom je rukom zgrabila njegovo

golo rame, zarivši prste u njegovu koţu. Nestrpljivo si je pokušala osloboditi drugo zapešće,

no on ga je drţao čvrsto prikliješteno za krevet.

– Još ne – promrmljao je uz njezinu dojku. – Najprije mi reci kako ţeliš da te dodirujem.

– Dodiruješ me točno onako kako ţelim da me dodiruješ. – Došla je do daha. – Stvarno,

izgleda da uvijek točno znaš kako da to radiš.

Povukao je prste malo naviše, pritisnuvši majušno središte natrag u svoje sićušne korice. –

Moţda bi bilo bolje da napravim ovo.

Zastenjala je i malo podignula bokove s kreveta. – O, da. Ovo je savršeno.

– A ovo? – Kliznuo je prstom u nju i gurnuo ga prema gore.

– Tobiase.

– Rekao bih da je ovo još bolje?

– Da. – Teško je disala i ţurno se privinula uz njegovu ruku. – I bolje od savršenog.

Počeo je izvlačiti prst. Sitni su se mišići stegnuli.

– Ne. – Sada je zvučala bez daha. – Ne, ţelim da me opet onako dodiruješ.

– Reci mi točno kako to ţeliš.

Ispreplela je prste kroz njegovu kosu i gurnula mu glavu na svoje grudi. – Znaš kako ţelim.

Ti si jedini koji zna. Dodiruj me, Tobiase.

Naredba mu je uzburkala krv.

– Sve da dama bude zadovoljna. – Stavio je jednu bradavicu u usta i istovremeno lagano

vratio prst unutra. Još jednom ga je gurnuo uz gornji zid njezina toplog prolaza.

Muklo je promumljala, izvijajući se pod njim, te se opet napregnula da si oslobodi desno

zapešće. Snaţna je, pomislio je. Toliko snaţnija nego što izgleda.

– Još ne – promrmljao je. – Ţelim osjetiti kako mi se rastapaš u rukama.

– Tobiase.

Probio se dublje, ţešće. Ona je tiho kriknula. Sklopila je oči. Milovao ju je sve dok nije po-

stala napeta i spremna i tek joj je tada oslobodio drugo zapešće. Privukla ga je k sebi, omotav-

ši mu noge oko struka. Zabio se u njezin vrući prolaz. Zgrčila se oko njega još jednom tiho

uzviknuvši. Mali otkucaji doveli su do njegova vlastitog klimaksa. Preplavio ga je poput neke

nevidljive oluje.

Zajedno su upali u vrtlog.

Mnogo kasnije, prenuo se iz slatke, teške tromosti koja ga je obuzela nakon strasti. Krevet

na sklapanje doista je premalen za njih dvoje, ali nije se imao namjere ţaliti. Vonj njihova

voĎenja ljubavi zadrţao se u zraku, opor i jak. Znao je da će ga zauvijek povezivati s njom.

Lijeno je leţala na njemu, glave naslonjene na njegovo rame, kose rasute preko njegovih

prsa. Spavacica joj je bila zguţvana oko pasa. Svijeća je nisko dogorjela, ali ostalo je dovolj-

no svjetlosti da otkrije zaobljene obrise njezinih golih bokova i bedara.

Dlanom ju je pomilovao cijelom duţinom kraljeţnice sve do mekane, zaokruţene straţnji-

ce.

– Spavaš? – upitao je njeţno.

– Ne – promumljala je.

– Volim te – prošaptao je. – Što god da se dogodi, nikad to nemoj zaboraviti.

Pomaknula se, podignula glavu i njeţno ga poljubila u usta. – I ja tebe volim, Tobiase. Ma

što da se dogodi, nikad to nemoj zaboraviti.

Provukao je prste kroz njezinu razbarušenu kosu. – Neću, slatka moja.

Bilo je kao da su si dali vlastite, intimne zavjete, pomislio je. Promijenio je poloţaj, ska-

njujući se izaći iz toplog kreveta. – Trebao bih se vratiti u svoju sobu.

Nasmiješila mu se. Tajanstva u njezinim očima produbila su se. Promišljeno je spustila ru-

ku niz njegov trbuh. Sklopila je prste oko njega.

– Ţeliš li doista provesti ono malo što je ostalo od noći spavajući? – upitala je.

Osjetio je kako se lagano pomiče i ukrućuje.

– Pada mi na pamet kako je do grada duga voţnja – reče joj uz vrat. – Imat ćemo mnogo

vremena za osvjeţavajući drijemeţ.

8

Minijaturni vulkan erumpirao je uz prodorno pištanje osloboĎene pare. U unutrašnjosti ma-

lene planine došlo je do praska, a s vrha su poletjele iskre.

Publika je iznenaĎeno uzdahnula u znak priznanja. Predavač, kao vreteno tanak patuljak po

imenu Horace Kirk, zakoračio je naprijed i lagano se naklonio. Kad se uspravio, široko se

nasmiješio gomili koja je ispunila dvoranu.

– I ovime završava moje predavanje o prirodi vrelih isparavanja – reče on. – Moj govor

idućeg tjedna ticat će se osnova elektriciteta.

Prostorijom se prolomi buran pljesak. Emeline, koja je sjedila u drugom redu izmeĎu An-

thonyja i Priscille, pljeskala je zajedno sa svima ostalima.

Priscilla je jedva obuzdavala svoje oduševljenje. Gledala je patuljka kao da je jedan od

privlačnih romantičnih pjesnika.

– Zar to nije bio jedan od najizvanrednijih eksperimenata koji si ikad vidjela? – ona došap-

ne Emeline kako ne bi nadglasala aplauz. – Kunem se, predavanja gospodina Kirka otvorila

su mi novi svijet.

– Vrlo zanimljivo – sloţi se Emeline. Intimno si je priznala kako u njoj daleko više znati-

ţelje budi tema antikviteta nego čuda elektriciteta i kemije, ali morala je priznati kako je up-

ravo dovršena demonstracija bila vrlo uzbudljiva. – Moram ti reći, kad si predloţila da se

predbiljeţimo za seriju predavanja o znanosti gospodina Kirka, bojala sam se da će se pokaza-

ti ponešto dosadnima. Ali to doista nije tako. Slaţeš li se, Anthony?

– Svakako – reče Anthony s iskrenim uvaţavanjem. – To je bila izvrsna zamisao, Priscilla.

– Pogled mu je kliznuo na maleni dnevnik na njezinu krilu. – Vidim da si danas opet uspjela

upotpuniti još nekoliko stranica bilješkama.

Priscilla pritisne dnevnik na grudi i dobaci profesoru Kirku još jedan ushićeni pogled. –

Toliko sam naučila iz ovih predavanja. Kad bih barem mogla uvjeriti mamu da mi dopusti

kupiti nešto opreme i instrumenata. Sve bih dala da mogu postaviti pravi laboratorij gdje bih

mogla provoditi eksperimente. Ali ona odbija čak i razmotriti tu ideju.

Emeline nije iznenadila ta novost. Uopće joj nije bilo teško zamisliti uţasnutu reakciju lady

Wortham na Priscillinu zamisao da postavi laboratorij.

Lady Wortham sasvim je ozbiljno shvaćala svoju majčinsku duţnost. Glavna joj je ţivotna

ambicija bila da vidi svoju kćer udanu za uglednog dţentlmena iz dobre obitelji, po moguć-

nosti nekog tko je prvi na redu da naslijedi dostatno bogatstvo. Na tom je cilju još morala zna-

tno poraditi, pomislila je Emeline, jer je Priscilla bila vrlo privlačna mlada ţena.

Istina, kosa njezine prijateljice bila je nijanse rastaljenog zlata, što se nije smatralo zadnjim

modnim krikom, no Emeline je drţala kako joj ta boja učinkovito ističe plave oči. TakoĎer je

znala kako nije jedina koja tako misli. Priscilli nipošto nisu manjkali plesni partneri na balo-

vima i soarejama koje su zajedno pohodile. Bez obzira na sveopće prihvaćene stavove onih

koji su uspostavljali trendove, bilo je jasno da su izvjesnom broju dţentlmena privlačne dame

s plavom kosom.

Njezina je prijateljica imala i druge lijepe atribute. Uz ljubazne, šarmantne manire, Priscil-

la je bila obdarena lijepim, profinjenim crtama lica i drazesno punom, zaobljenom figurom.

Bila je šteta, prema Emelininu osobnom mišljenju, što je lady Wortham inzistirala da joj se

kći odijeva samo u ruţičasto. Ta joj boja nije naročito pristajala.

Ali ako se pitalo Emeline, najbolje osobine njezine prijateljice bile su njena inteligencija,

dobro raspoloţenje i zdrav razum. To su bili čimbenici koji su omogućili da meĎu njima pro-

cvjeta iskreno prijateljstvo.

Zapravo su jedna drugu trebale promatrati kao suparnice, pomislila je Emeline. Poznanstvo

im je prvotno potaknula i poduprla lady Wortham iz ne baš altruističnih razloga. Priscillinoj

mami, bračnoj posrednici, svidjela se zamisao da njezina kći ide naokolo s Emeline jer je vje-

rovala kako se izgled njezina potomka kontrastom meĎu dvjema mladim ţenama ističe u nje-

zinu korist.

Emeline je bila sasvim svjesna kako je njezin glavni modni adut njezina gusta, tamna kosa.

U drugim pogledima, vrlo je dobro znala da ne udovoljava zahtjevima istinskih poznavalaca

stila. Bila je previsoka i previtka, a osobnost joj je bila previše izravna.

Ovo zadnje nije bila slučajnost. Namjerno se ugledala na svoju tetu. Lavinia se rijetko tru-

dila prikriti svoju inteligenciju, a nije niti oklijevala izraziti svoje mišljenje.

– Nakon svih ovih eksplozivnih izlaganja, vjerujem da osjećam potrebu za malo osvjeţava-

jućeg sladoleda – najavi Anthony, ustajući. – Mogu li nagovoriti vas dvije da mi se pridruţite?

– Mene nećeš morati dvaput pitati – uvjeri ga Emeline. – Vrlo je toplo u ovoj dvorani, zar

ne?

– Sladoled zvuči divno – reče Priscilla. – Ovdje je doista vruće. Nisam opazila do sada.

Emeline se nasmije. – To je stoga što si bila previše zaokupljena čudesima izlaganja profe-

sora Kirka.

Anthony je zaostao kako bi omogućio Emeline i Priscilli da krenu ispred njega niz prolaz

meĎu sjedalima prema prednjem dijelu dvorane. Gomila se nakratko zbila budući da je više

ljudi istovremeno ustalo sa svojih mjesta i krenulo prema vratima.

Kada se trenutak kasnije prolaz raščistio, Emeline je ugledala muškarca koji je leţerno sta-

jao s jednim ramenom oslonjenim na zid. Uznemirila se. Ovo nije bio prvi put što se Dominic

Hood stvorio u blizini njezinih prijatelja i njenoj vlastitoj u zadnjih nekoliko dana.

– Grom i pakao – promrmlja Anthony iza nje. – Hood je ovdje.

Priscilla je bila jedina koja se otvoreno oduševila vidjevši ga. – Nisam znala da gospodina

Hooda zanima znanost.

– Kakvo zapanjujuće iznenaĎenje – zareţi Anthony.

– Smiri se – reče Emeline potiho. – Ne znam zašto se ti i gospodin Hood toliko ne volite,

ali danas ne ţelim nikakve neugodne scene. Jasno?

– Ono što se jučer dogodilo u muzeju nije bila moja krivnja.

– Gospodin Hood moţda je učinio glupost kada nam je iznio svoje mišljenje o onom kipu

Herkula i Hidre, ali ti si gospodine, znatno pogoršao stvari kad si mu priopćio da nema pojma

o umjetnosti.

– Samo sam kazao istinu – reče Anthony, ledeno krepostan. – Hood se ne razumije niti u

umjetnost niti u antikvitete.

– To je moţda istina, ali bilo je vrlo nepristojno reći mu to u lice.

– Trebao je zadrţati svoje opaske o kipu za sebe. Pitam se hoće li se pokazati jednakom

neznalicom i za znanost?

– Ozbiljna sam, Anthony. Neće biti nikakvih scena. Razumiješ li?

Hladno se nasmiješio na način koji je neugodno podsjećao na gospodina Marcha.

– Dajem ti svoju riječ da neću započeti svaĎu u javnosti – reče.

Nije bilo vremena pritisnuti ga oko detalja tog previše precizno formuliranog obećanja jer

tek što nisu bili stigli do vrata. Emeline se zaposlila vezivanjem vrpci svog šeširića. Iskoristila

je taj trenutak da paţljivije prouči Dominica Hooda, iznova se pitajući što je to stvorilo takvo

izravno neprijateljstvo izmeĎu njega i Anthonyja.

Prema njezinu mišljenju, trebali su odmah postati prijatelji, pomislila je. Na površini, činilo

se da imaju mnogo toga zajedničkog. Dominic je bio iste dobi kao i Anthony, koji je prošlog

mjeseca navršio dvadeset dvije godine. TakoĎer su bili slične visine i obojicu je krasila vitka,

atletska graĎa tijela.

TakoĎer su dijelili i smisao za modu, pomislila je. Kaputić koji je Dominic nosio bio je

nevjerojatno sličan Anthonyjevu, tamnoplave boje i krojen tako da mu naglasi ramena. Njiho-

ve plisirane hlače i prsluci ukrašeni uzorkom bili su gotovo identični. Oba su imala lijepe

privjeske pričvršćene za svoje dţepne satove i zanimljivo vezane snjeţnobijele kravate.

Izgleda kako je bila istina da Dominic ima onu vrstu prihoda koji su mu omogućavali da

posjećuje nekog skupljeg krojača, ali cjelokupni dojam bio je gotovo navlas isti kao i dojam

koji je postizao Anthonyjev krojač. Moţda je to bilo zato što se niti jedan od dva muškarca

nije oslanjao na odjeću kako bi ostavio dojam, pomisli Emeline. Svaki je od njih zračio stano-

vitom snagom osobnosti koja bi bila upadljiva čak i da su obojica nosila dronjke.

Tog se časa Dominic uspravio, odmaknuo se od zida i kimnuo glavom prema Priscilli i

Emeline.

– Dame – reče – kakvo je zadovoljstvo vidjeti vas ovdje danas. Obje izgledate sjajno.

– Gospodine Hood – porumeni Priscilla. – Niste spomenuli da ćete danas slušati predava-

nje profesora Kirka.

– Znanost mi je hobi – reče on lakonski. Pogled mu se sretne s Anthonyjevim. – Tvrdite li

da ste jednaki stručnjak za kemiju i srodne stvari kao što ste za umjetnost i antikvitete, Sincla-

ire?

– Ne – Anthony reče otresito. – Nisam pobliţe proučavao znanost.

– Shvaćam ~ razvuče Dominic. – Moţda je tako najbolje. Poimanje osnova elektriciteta,

astronomije i tome sličnog zahtijeva um izvjeţban u logici i razboritosti. Znanost se prilično

razlikuje od umjetnosti i antikviteta time što nije podloţna hirovima mode, ukusa i emocija.

Umjesto toga, ona slijedi zakone prirode.

Emily je osjetila kako se Anthony ljutito ukrutio. Poţurila se preuzeti kontrolu nad razgo-

vorom.

– Mislim da je današnje predavanje bilo posebno poučno – reče ona brzo. – Pogotovo pos-

ljednja demonstracija, s modelom vulkana.

– Posve uzbudljivo – objavi Priscilla.

– Bilo je zabavno – Dominic slegne ramenima. – U tome ću se sloţiti s vama. Ali bojim se

kako se sve svodi na to da je profesor Kirk više zabavljač nego što je kemičar.

Priscilla se malo namršti. – Kako to mislite, gospodine Hood?

Dominic prebaci svoju pozornost na nju. – Trenutno radim na novoj formuli za eksplozije

vatrometa koje bi, uvjeravam vas, proizvele znatno spektakularniji dojam od onog koji je pro-

izveo Kirk sa svojim besmislenim vulkanom.

Priscilline su se oči raširile. – Imate vlastiti laboratorij, gospodine?

– Da.

– Ali to je predivno – dahne Priscilla. – Koje instrumente i koju opremu imate, ako smijem

pitati?

Dominic je oklijevao. Izgledao je kao da se koleba.

Emeline je dobila dojam kako je na pameti imao drugi cilj kada ih je presreo na vratima.

Pomislila je kako je najbolje nastaviti ga gurati u ovom drugom smjeru.

– Zaista, gospodine Hood – reče ona – ovo zvuči vrlo intrigantno. Molim vas, recite nam o

vašoj laboratorijskoj opremi.

– Imam uobičajeni asortiman – konačno je popustio. – Mikroskop, električni generator, te-

leskop, tezulju, nešto kemičarskih sprava.

– Svoj vlastiti električni generator. – Priscilla je naočigled bila zadivljena. – Izuzetno ste

sretni, gospodine. Sve bih dala da mogu imati valjano opremljen laboratorij.

Emeline osjeti sitan nalet radoznalosti. – Moţete li stvoriti vatrene loptice koje lete naoko-

lo, onako kako je to danas učinio profesor Kirk?

– Svakako. Kirkova svjetlosna predstava nije bila ništa više od običnog trika. – Zašutio je,

kliznuo pogledom prema Priscilli, a zatim se vrlo promišljeno nasmiješio Emeline. – Mogu

pripremiti nekoliko demonstracija koje bi vam bile čak i uzbudljivije od onih koje je ovog

popodneva izveo Kirk.

– Voljela bih ih vidjeti – hitro reče Priscilla.

– Doista zvuči fascinantno – sloţi se Emeline. – Moram priznati, donedavno me znanost

nije mnogo zanimala, ali predavanja gospodina Kirka bila su prilično poticajna.

Anthonyjeva se čeljust ukočila. – Ne dolazi u obzir. Vas dvije nipošto ne moţete poći u

Hoodov stan bez pratnje. Obje to jako dobro znate.

Priscilla je izgledala pokunjeno. – Pitam se bih li mogla nagovoriti mamu da nas doprati.

Nije zvučala kao da je puna nade, pomisli Emeline.

– Sumnjam da bi lady Wortham bilo stalo do toga da provede jutro promatrajući pokuse iz

znanosti – reče Anthony odrješito.

– Pretpostavljam da si u pravu – reče Priscilla. Izgledala je rezignirano. – Mama se više

zanima za modu.

Dominicova se čeljust napela.

– Dakle, to bi bilo to. – Anthony provjeri svoj dţepni sat. – Kasno je, dame. Najbolje je da

krenemo ako mislimo stati na sladoled.

Emeline nije mogla podnijeti duboko razočaranje u Priscillinim očima. – Sigurna sam da

bih bez teškoće nagovorila tetu Laviniju da nas otprati na demonstraciju u vašem laboratoriju,

gospodine Hood.

Priscillino lice obasja zahvalnost. – Misliš li stvarno da će gospoĎa Lake biti voljna to uči-

niti?

– Ne vidim zašto ne bi – reče Emeline. – Kad se vrati s ladanja, upitat ću je.

– Hvala ti – reče Priscilla veselo. – To je tako ljubazno od tebe, Emeline.

Dominic prostrijeli Anthonyja trijumfalnim osmijehom, a zatim se uljudno nakloni Emeli-

ne i Priscilli.

– Veselim se što ću ugostiti vas dvije i gospoĎu Lake čim prije vam to bude odgovaralo –

reče. – Moj stan je u Stelling Streetu.

Okrenuo se na peti i izašao iz dvorane i dalje niza stube, a da se nije ni osvrnuo.

Anthony nije rekao ništa, ali Emeline je mogla osjetiti kako u njemu kuha gnjev. Prvi se

put otkada su bili u vezi zabrinula.

Jedan i pol sat kasnije, nakon što su otpratili još uvijek raspoloţenu Priscillu do njezinih

vrata, Emeline i Anthony odšetali su se natrag do kućnog broja sedam u Claremont Laneu.

Bio je krasan dan za šetnju, pomislila je Emeline. Zacijelo nije bilo ugodnijeg mjesta na

Zemlji od Londona u ljetno poslijepodne. Sunčeva svjetlost grijala je bujne zelene parkove u

kojima su se igrala djeca loptama i malim kolicima. Kola prodavača cvijeća bila su do vrha

puna obiljem raznobojnog cvijeća. Prodavači voća nudili su svu silu sočnih bresaka i krušaka,

slatkog groţĎa i bobica na izbor. Svi su se doimali vedrijima i odjeveni u ţivlje boje nego

zimi.

S druge strane, moţda je imala takav osjećaj jer je bila s muškarcem kojeg je voljela, po-

mislila je. Kakva šteta što je Anthony bio tako loše raspoloţen.

– Znaš li – reče ona, smjerajući na temu koja neće nanijeti štetu – da sve dok nije predloţi-

la da se predbiljeţimo za predavanja gospodina Kirka, nisam imala pojma da se Priscilla tako

jako zanima za znanost. Rekla mi je kako ju je mama upozorila da ne raspravlja o tome u

otmjenom društvu jer će je prijatelji etiketirati kao gnjavatoricu.

– Lady Wortham je gnjavatorica u obitelji.

– Pretpostavljam da bi bilo točnije reći kako je ona samo predana majka koja pokušava čim

bolje moţe odabrati izvrsnu partiju za Priscillu.

– Ha – reče Anthony bez mnogo interesa. Toliko o nastojanju da mu popravi raspoloţenje.

Bilo je prilika, razmišljala je, kad bi Anthony nalikovao na svog šurjaka. Počela je shvaćati

zašto bi Lavinia povremeno planula na gospodina Marcha.

– Na sunce s tim – reče ona kad su stigli do broja sedam. – Ljutiš se na mene jer sam pris-

tala upitati tetu Laviniju da otprati Priscillu i mene kako bismo vidjele Dominicov laboratorij.

– Radije ne bih diskutirao o tome.

– Ne, radije bi se pjenio u tišini. Dozvoli mi da ti kaţem, gospodine, kako takvo raspoloţe-

nje, iako je na kratko vrijeme prilično dramatično, vrlo brzo počne ići na ţivce.

Posegnula je u svoju torbicu za ključem i otvorila vrata. Blagi je povjetarac zapuhnuo niz

dugačak hodnik koji se protezao čitavom duţinom kuće. Straţnja su vrata bila otvorena. Baci-

la je pogled prema samom kraju prolaza i krajičkom oka opazila skute sive suknje kako se

vrzmaju po vrtu iza kuhinje. GospoĎa Chilton brala je povrće i salatu.

Emeline je skinula svoj šešir i rukavice. – Zašto mi ne kaţeš razlog zbog kojeg toliko ne

voliš gospodina Hooda?

Anthony je zatvorio ulazna vrata i okrenuo se prema njoj. – Ne volim ga jer znam koje su

mu namjere.

– Doista? Kakve su, po tvom mišljenju, namjere gospodina Hooda?

– Naumio se motati gdje god se mi našli jer te ţeli odvući od mene.

Zapanjena, zastala je usred vješanja svog šešira na kuku i zabuljila se u njega. – To je čista

besmislica.

– Upravo suprotno, to je čista istina.

– Tony, stvarno mislim da se uopće ne radi o tome.

– I te kako se radi o tome.

– Ljubomoran si – reče ona, i više nego malo iznenaĎeno.

– Predbacuješ li mi to?

– Da, gospodine. Nema potrebe da se zabrinjavaš zbog mog druţenja s gospodinom Hoo-

dom. Mislim da je samo ponešto usamljen, to je sve. Očito je nov u gradu i nema prijatelja niti

društvenih veza.

– To što nema prijatelja savršeno je razumljivo – Anthony baci svoj šešir na stol. – Hood

se ne moţe podičiti onime što bi itko nazvao osobnošću koja osvaja.

Promislila je o načinu na koji se Dominic drţao podalje od gomile u dvorani za predavanje.

– Prilično je rezerviran, zar ne? I sloţit ću se s tobom da u njemu ima odreĎene napetosti koja

mu bez sumnje oteţava da se opusti s ljudima. Imam dojam da nije proveo mnogo vremena u

otmjenom društvu.

– Ne znam za njegovo iskustvo u društvu, ali mogu ti reći da mora imati nekakve veze.

Član je mog kluba.

– Jeste li se tamo upoznali?

– Naţalost, da – promrmljao je. – Pretvorio se u moju sjenu jer nastoji pronaći način da nas

razdvoji.

– Anthony, ponašaš se na najbudalastiji način. Uvjeravam te kako uopće nema potrebe...

Prekinula se uz mali uzdah jer je on naglo zakoračio naprijed, zgrabio je za nadlaktice i

čvrsto je pritisnuo uza se.

– On nije poput druge gospode koji očijukaju s tobom, Emeline – tiho reče Anthony. – Iri-

tantni su, ali bezazleni. Hood je drugačiji. Opasan je.

Njezina se uzrujanost iznenada preobrazila u ljutnju. – Valjda ni časka ne vjeruješ da me

privlači? Kako uopće moţeš sugerirati takvo što? Misliš li doista da sam tako prevrtljiva?

– Naravno da ne. Potpuno se uzdam u tebe, Emeline. Zar ne shvaćaš? Brine me Hoodova

odlučnost da uništi ono što smo nas dvoje našli zajedno.

Malo se opustila. – Još uvijek ne vjerujem da mu je to cilj, ali čak i da jest, obecajem ti da

me nikako ne bi mogao rastaviti od tebe.

Jednom je odmahnuo glavom, kao da je ona najnaivnije stvorenje na svijetu. – I dalje ne

shvaćaš moj pravi strah, a to je da će ti ozbiljno nauditi.

– O čemu to zaboga govoriš?

– Vjerujem da je u stanju da te na neki način pokuša kompromitirati. – Mrko je zastao. –

Moţda još i gore.

Pretraţila mu je lice i shvatila da on vjeruje u svaku riječ koju je bio izgovorio. – Ti misliš

da bi me on... da bi on... – Nije se mogla prisiliti da izgovori riječ silovao.

– Ali to nema nikakvog smisla. Zašto bi gospodin Hood htio učiniti nešto daleko preko

svih granica?

– Da barem znam – reče on tiho.

– Nikako me ne moţe toliko mrziti – prošaptala je.

– Jedva me poznaje.

– Pogrešno si shvatila, ljubavi. – Anthony podigne ruke i obuhvati joj lice. – Ne vjerujem

da te mrzi.

– Zašto bi mi onda htio nauditi?

– Ja sam taj kojeg prezire. Ja sam taj kome ţeli nauditi. A sasvim je točno pretpostavio ka-

ko mi ništa na svijetu ne bi uzrokovalo veću bol i ţalost nego da vidim kako je tebi naneseno

zlo.

Nepomično ga je promatrala, šokirana dubokom uvjerenošću u njegovim riječima. – Ali

tek si ga upoznao. Koji bi razlog mogao imati da prema tebi razvije tako snaţnu antipatiju?

– Ne znam. Ali namjeravam otkriti. U meĎuvremenu, ne ţelim te igdje u njegovoj blizini.

– Čak i da pristanem drţati se podalje od gospodina Hooda, vrlo dobro znaš da njega ne

moţeš spriječiti da mi se pribliţi. Ne osim ako me ne namjeravaš drţati zaključanu u ovoj

kući, što nikad neću dopustiti.

– Dovraga, Emeline.

Prekrila mu je usta vršcima prstiju, njeţno ga ušutkavši. – Poslušaj nas samo. I opet zvu-

čimo poput tete Lavinije i gospodina Marcha kad se upuste u jednu od svojih vatrenih raspra-

va. Ako se sjećaš, bila nam je namjera znatno drugačije pristupati stvarima.

Suzio je oči. – Ovdje se ne radi o našem osobnom odnosu.

– Baš suprotno, pogaĎa ravno u njegovu srţ. Naše druţenje trebalo bi biti harmonična, me-

tafizička veza dviju srodnih duša. Sloţili smo se da se nećemo svaĎati i otresati se jedno na

drugo kao moja teta i tvoj šurjak koji su tome toliko skloni. Zakleli smo se da nećemo postati

tvrdoglavi i formirati ustaljene navike poput njih, da nećemo slijediti isti trnovit put kojim su

oni odabrali putovati.

Anthonyjeve se usne neznatno iskrive. Prvi put tog dana, u njegovim je očima opazila mr-

vicu iskrene zabavljenosti.

– Počinjem pomišljati kako smo oboje jednako jake volje, uporni i tvrdoglavi kao gospoĎa

Lake i Tobias. Ţalim što moram reći, Emeline, kako moţda doista kročimo istim trnovitim

putem.

– Glupost. Sigurna sam da uz malo truda moţemo izbjeći tu sudbinu.

– Eto, vidiš? Upravo si dokazala da sam u pravu. Ne moţemo se čak niti suzdrţati od pre-

piranja oko toga jesmo li ili ne osuĎeni na prepiranje.

Usne su mu sada bile vrlo blizu njezinima i ona je mogla osjetiti kako se iz nje oslobaĎa

iskričavo uzbuĎenje. Pokušala je zadrţati koncentraciju.

– Ne prepiremo se – ustrajala je, malko zadihano.

– Ozbiljno raspravljamo.

– Nazovi to kako ţeliš. – Promatrao joj je usta kao da su rijetka i dragocjena voćka koju

planira pojesti.

– Ovog časa ne marim pretjerano.

– Ali moramo razriješiti ovo pitanje.

– Prema mom mišljenju, ne moţemo ga raščistiti na zadovoljavajući način, pa onda moţe-

mo raditi nešto drugo što pruţa beskrajno više zadovoljstva.

– Anthony, pokušavaš promijeniti temu.

– Kako si samo pogodila?

Poljubio ju je, presjekavši ostatak njezinih prigovora. Ona pomisli kako raspravu mogu

završiti i kasnije. Bilo je krajnje teško jasno razmišljati kad ju je ovako drţao u naručju.

Ruke su joj kliznule oko njegova vrata i izgubila se u izuzetnom uţitku tog trenutka. Njega

je prošao jak drhtaj poţude, ne ostavivši joj nimalo sumnje o dubini njegove strasti.

Nije joj promaknulo kako je Anthony u posljednje vrijeme počeo pronalaziti sve više prili-

ka da je zagrli. Svaki je poljubac bio hrabriji i drskiji od prethodnog. Nikada nije dopustila

nijednom muškarcu da bude toliko slobodan, no nikada nije niti voljela nijednog drugog muš-

karca.

Društvo je o tim stvarima imalo pravila. Ona je znala ta pravila. Za udovicu poput Lavinije

bilo je prihvatljivo upustiti se u diskretnu avanturu. Ali mlada dama koja nikad nije bila udana

bila je prisiljena izbjegavati išta što bi joj moglo umrljati reputaciju. Dojam je značio sve u

uglaĎenom svijetu.

Ali ovo je bio Anthony i ona ga je voljela, pa bi se u zadnje vrijeme uhvatila kako se sve

manje i manje brine da bude oprezna.

– Emeline – šapnuo joj je uz vrat. – Što da radimo? Volim te. Čak i kad se prepiremo, ţe-

lim te.

– I ja tebe volim. – Jače je stisnula ruke oko njegova vrata. – Tako jako.

Malo je podignuo glavu kako bi je pogledao u oči.

– Još nisam u poloţaju da te zaprosim. Znaš to. Tuţna je istina da si još ne mogu priuštiti

da te uzdrţavam kako treba.

– Koliko ti puta moram reći da me nije briga za stanje tvojih financija?

– Mene je i te kako briga. Neću te zaprositi dok ne budem u stanju zasnovati domaćinstvo.

– Preponosan si.

– Moţda, ali to nije vaţno jer sam donio odluku o toj stvari. U meĎuvremenu uvelike stra-

hujem da ćeš izgubiti strpljenje čekajući. Moţe naići neki drugi muškarac koji je financijski

osiguran, neki koji će ti pruţiti sve.

– Nikada – zaklela se. – Čekat ću zauvijek ako treba. Ali odbijam povjerovati da dvoje

pametnih ljudi poput tebe i mene ne mogu naći načina da budu zajedno i prije toga.

Lagano se nasmiješio. – Nadam se da si u pravu.

– Skanjivao se. – Srce, ima nešto što ţelim da znaš.

Nisam ti namjeravao reći jer stvari moţda ne ispadnu onako kako ţelim. Ali istina je da

sam uzeo honorar koji sam zaradio pomaţući Tobiasu na njegovu zadnjem slučaju, te sam

kupio udio u jednom od brodarskih pothvata lorda Crackenburnea. No proći će nekoliko mje-

seci prije no što doznam hoću li ili ne vidjeti dobit. Kod takve vrste ulaganja uvijek postoji

rizik.

Osmjehnula se. – I ja moram nešto priznati. GospoĎa Dove predloţila je teti Laviniji i me-

ni da uloţimo u jedan od njezinih graĎevinskih projekata. Kuće će se dovršiti unutar idućih

šest mjeseci. Prodat će se ili iznajmiti. Ako sve proĎe dobro, imat ću nešto vlastitog novca

prije završetka ove godine. Ako udruţimo naše prihode, sigurna sam da ćemo se snaći.

– Govoreći o kućama, to je drugi problem. Čak i ako se vjenčamo, moramo pronaći pris-

tojno mjesto za ţivot.

– Moţemo se useliti u tvoj stan.

– Nipošto. Moje sobe dovoljne su da posluţe dţentlmenu-samcu poput mene, ali ne bih ni

sanjao da te odvedeni iz ove vrlo udobne kućice i smjestim te u Jasper Street.

– Ne bi mi smetalo – reče ona brzo. – Stvarno ne bi.

– Pa, meni bi svakako smetalo. – Namrštio se. – Nema čak niti dovoljno mjesta za domaći-

cu, uz pretpostavku da bismo si mogli priuštiti jednu. – Zastenjao je i privio je bliţe. – Kako

god pogledaš, moramo čekati mjesecima prije nego što uopće moţemo objaviti svoje zaruke.

– Naglo se prekinuo. Izgledao je kao da mu je iznenada sinula sjajna vizija. – Osim ako...

Čula je iznenadnu promjenu tona u njegovu glasu i odmah je prepoznala. Malo se odmak-

nuvši, podignula je pogled prema njemu. – Primjećujem da si skovao plan. O čemu se radi?

– Trenutno je sve malo nejasno. – Govorio je oprezno, očito joj ne ţeleći probuditi nadu u

ovako ranoj fazi. – Zahtijevat će mnogo vještine. Morat ću paţljivo nastaviti, ali moţda posto-

ji način da malo brţe poguramo stvari.

Razdirali su je uzbuĎenje i frustracija. – Moraš mi reći.

– Ne. Ne dok ne budem imao nekakvu predodţbu hoće li uspjeti ili ne.

– Ovo je previše. Iskušavaš moje strpljenje, gospodine. – Zgrabila mu je revere, namjera-

vajući ga protresti. Nije se niti pomaknuo, ali izgledalo je da ga to zabavlja.

Ruka mu se sklopila preko njezine. – Nisi jedina koja je nestrpljiva, ljubavi. Ima noći kada

se pitam hoću li poludjeti od čekanja.

– Razumijem. – Nevoljko ga je pustila i zagladila revere koje je upravo bila izguţvala. –

Vrlo je čudno, zar ne? Čovjek bi pomislio kako će tu i tamo nekoliko poljubaca posluţiti da

olakšaju frustraciju. Ali iz nekog razloga, što se češće grlimo, više to ţelim.

Nasmiješio se zločestim, senzualnim osmijehom. – Doista, opazio sam isti čudan učinak.

Nagnuo je glavu da joj gricne uho.

Uzdahnula je. – Moţda bi bilo najbolje da se suzdrţimo od ovakvih stvari.

– Bez poljubaca? – Prilično je naglo podigao glavu. – Zahvaljujem, ali radije bih poludio.

Počela se smijati, no usnama je pronašao njezina pa je tiho zastenjala. U pravu je, odlučila

je. Bolje je poludjeti nego se lišiti njegovih poljubaca. Ruka mu je kliznula do dna njezina

struka. Pritisnuo je bokove uz njezine. Bila je intenzivno svjesna tvrdih, čvrstih obrisa njego-

va probuĎena tijela. Poljubac mu se produbio.

Glasan, teţak udarac na stubi ispred ulaznih vrata, smjesta popraćen zvukom ključa u bra-

vi, prodrmao ju je iz njezine putene omamljenosti. Anthony se ukočio i pokušao odmaknuti.

Ali vrata su se široko otvorila prije nego što su se mogli posve odvojiti jedno drugome iz za-

grljaja.

Zaprepašteno je zurila u Laviniju kako hrli u maleni hodnik. Odmah iza njezine tete slije-

dio je Tobias, pomaţući kočijašu oko velika sanduka.

– Napokon kod kuće. – Lavinia je strgnula svoj ţuti slamnati šešir i bacila ga prema najbli-

ţem stolu. – Tko god da je rekao kako je ţivot na selu umirujući tonik za ţivce, nije imao bla-

gog pojma o čemu govori.

9

GospoĎa Chilton uţurbano je utrčala natrag u kuhinju upravo onog trena kad je Tobias

odaslao kočiju. Košara joj je bila prepuna povrtnih plodova. IznenaĎeno je promotrila malu

skupinu u hodniku.

– Što je ovo? Zar nešto nije u redu? Nisam vas očekivala kod kuće sve do sutra, gospoĎo.

– Došlo je do promjene planova, gospoĎo Chilton – reče Lavinia. – Duga je to priča. U

meĎuvremenu, gospodin March i ja umiremo od gladi. Hrana u gostionici u kojoj smo stali

radi okrepe bila je podosta loša. No, pretpostavljam da je to samo u skladu s ovim čitavim

nesretnim putovanjem.

– GospoĎa Lake ima pravo – reče Tobias. – Hrana je stvarno bila loša. I sam osjećam gr-

čeve od gladi.

GospoĎa Chilton šmrcne. – Nimalo ne sumnjam u to. U redu, pripremit ću hladni obrok.

– Hvala vam. – Tobias joj se promišljeno nasmiješio. – Imate li slučajno pri ruci koju od

onih izvrsnih pita od ribiza? Sanjao sam o njima otkada smo se zaustavili u gostionici.

GospoĎa Chilton dobaci mu pogled pun neodobravanja. – Čudim se da vam je ostalo ener-

gije za jedenje ikakvih pita od ribiza, gospodine, uza sve to dugačko, iscrpljujuće putovanje i

ostalo.

– Valeova kočija ima tako dobre opruge da sam se uspio malo odmoriti.

Lavinia se namršti na tu bezbriţno izgovorenu neistinu. Tobias nije ni oka sklopio na putu

kući. Njih je dvoje većinu vremena provelo u planiranju strategije i raspravljanju o novom

slučaju.

No, gospoĎa Chilton zacoktala je jezikom i odmahnula glavom. – Moţda mi je iz zalihe

koju sam napravila za košaru koju ste ponijeli sa sobom na put preostala pita ili dvije.

– Jako sam vam zahvalan, gospoĎo Chilton – reče Tobias, malo preponizno.

Lavinia je pomno promatrala ovo dvoje. Nije joj bio prvi put da posumnja kako joj promi-

če neka tajna šala meĎu njima. Tobias i gospoĎa Chilton nisu bili jedini koji se doimaju kao

da im je neobjašnjivo zabavno. Anthony je vrlo paţljivo proučavao pod, dok su mu se kutovi

usana trzali. Emeline se odjednom okrenula kako bi objesila ţuti šešir na kuku.

Laviniji je bilo dosta. Čvrsto je postavila ruke na bokove i suzila oči gledajući Tobiasa. –

Još pita od ribiza? Dopusti mi da ti kaţem, gospodine, da si proteklih tjedana postao opsjednut

ribizom. Neprekidno moljakaš da te gospoĎa Chilton opskrbljuje nekom delikatesom od ribi-

za. Kunem se, ovdje je bilo dovoljno dţema, kolača i pita od ribiza da se prehrani vojska.

– Očito mi nedostaje nešto u prehrani što se moţe utaţiti samo ribizom – reče Tobias.

– Donijet ću pladanj u knjiţnicu – brzo reče gospoĎa Chilton.

Poţurila se hodnikom prema kuhinji. Lavinia je preko volje odlučila okaniti se za sada te-

me ribiza. Bilo je i drugih, hitnijih stvari.

Povela ih je do svoje radne sobe. Bacivši notes koji je izvukla iz svoje torbice na stolić, po-

šla je ravno do ormarića sa šerijem.

– Ispričat ćemo vam cijelu priču – umirila je Anthonyja i Emeline. Ali prije toga, vjerujem

da Tobias i ja trebamo piće.

– Neću prigovoriti tome – reče Tobias. Spustio se u najveću stolicu i naslonio svoje lijevo

stopalo na stolčić, raskomotivši se, što mu je u zadnje vrijeme preraslo u naviku.

Lavinia još uvijek nije bila sigurna što osjeća prema lakoći s kojom se počeo ukorjenjivati

u njezin svakodnevni ţivot. To se dogodilo postupno tijekom nekoliko proteklih mjeseci,

shvatila je. Tobias je imao savršeno udobnu vlastitu kuću nekoliko blokova dalje u Slate Stre-

etu, ali izgleda da je u njoj provodio sve manje i manje vremena. Umjesto toga, prešlo mu je u

naviku da se pojavljuje na njezinu pragu kad god bi mu to palo na pamet.

Često je gunĎala Emeline i gospoĎi Chilton zbog toga koliko bi često uspio stići baš za vri-

jeme serviranja doručka. Ne bi se ustručavao sjesti za stol i posluţiti se kavom i jajima. Tako-

Ďer je bio nevjerojatno umješan za pojavljivanje kada je bila sama kod kuće. Njegov odabir

vremena u tim je zgodama doista bio posve neobičan, razmišljala je. Činilo se da zna kada

neće biti gospoĎe Chilton i Emeline, pa bi često iskoristio priliku da s njom strastveno, mada

ponešto ţurno, vodi ljubav.

Glasno je izjavila svakome tko je htio slušati kako je nervira kad joj se Tobias neprekidno

mota oko nogu, ali istina je bila da se počela navikavati na njegovu prisutnost u kućanstvu.

Spoznaja da joj se u dubini duše ipak sviĎa imati ga uza se prilično ju je uznemirila.

Prije deset godina, kada se udala za Johna, nije bila iskusila niti jednu od ovih briga. Bila je

zaljubljena u svog njeţnog muţa, pjesnika, i brak se činio kao logičan vrhunac te romantične

veze.

No brak je doţivio svoj kraj nakon samo osamnaest mjeseci, kada je John podlegao tuber-

kulozi pluća. Četiri je godine bila prisiljena sama se probijati kroz ţivot, a onda je Emeline

došla ţivjeti s njom. Bila je posve svjesna kako ju je odgovornost da se brine za sebe i svoju

nećakinju na neki način promijenila. Nije više bila ona ista ţena otprije svih onih godina.

Ne samo da je sada bila starija i iskusnija, mislila je, nego je počela cijeniti slobodu i neza-

visnost koje joj je podario njezin poloţaj udovice. Za razliku od Emeline, više nije bila podlo-

ţna strogim pravilima ponašanja koja su utjecala na mlade, neudane ţene. Ako bi tako odab-

rala, bila je slobodna upustiti se u povremenu strastvenu vezu. Sve što se od nje ovih dana

zahtijevalo bilo je da bude razmjerno diskretna. Udovice su uţivale najbolje od obaju svjeto-

va, rekla si je. Mogle su se osladiti uţicima strasti te i dalje zadrţati kontrolu i nezavisnost

koje im je omogućavao njihov status neudane ţene.

U jednom je trenutku, pomislila je, došla do zaključka da će ostati neudana do kraja ţivota.

Bila je sasvim zadovoljna tom mogućnošću.

Sve do pred malo. Stvari joj više nisu bile tako jasne. Zapravo, pomislila je, budućnost joj

trenutno izgleda prilično mutno.

To što se zaljubila u Tobiasa uhvatilo ju je nespremnu, a takoĎer se pokazalo kao nedvoj-

beno uznemirujuće iskustvo. Trebalo joj je neko vrijeme da uopće shvati što se dogodilo. Nije

odmah prepoznala svoje osjećaje prema Tobiasu kao spone ljubavi jer su ti osjećaji bili izrazi-

to različiti od njeţnih, nevinih osjećaja koje je poznavala iz svog braka.

Istini za volju, od Johnove je smrti prošlo deset godina, ali koliko se mogla prisjetiti, tije-

kom njihova braka njih se dvoje nikada nije porječkalo, a kamoli posvaĎalo. Naravno, pomis-

lila je u iznenadnoj provali pronicljivosti, nije bilo mnogo toga oko čega bi se mogli svaĎati.

John je zapravo bio i više nego sretan da njoj prepusti donošenje svih odluka.

John je bio posvećen svojoj poeziji. Ni za čim nije ţudio više nego da bude osloboĎen svih

dosadnih detalja svakodnevnog ţivota, uključujući i nuţnost zaraĎivanja za ţivot.

Preuzela je vodstvo od početka njihova braka. Ne samo da se brinula za njihovo kućanstvo

već ih je i oboje uzdrţavala svojim hipnotizerskim vještinama, budući da je Johnova pjesnička

nadarenost prolazila neprepoznato te on stoga nije mogao osigurati zaradu od svog pisanja.

Taj je sporazum zapravo funkcionirao prilično dobro tijekom kratkog trajanja njihova bra-

ka. Bila je zadovoljna. Rekla si je kako ju je John volio i bila je sigurna da je to istina. Ali

gledajući unatrag, sada je znala da je svoje najdublje strasti rezervirao za svoje pisanje.

Moţda je to bio pravi razlog što se nikada nisu svaĎali, razmišljala je. John jednostavno ni-

je dovoljno mario ni za što osim za svoje pisanje da bi se gnjavio prepiranjem.

Njezin je odnos s Tobiasom bio potpuno drugi par rukava. Osjećaji koji su meĎu njima ta-

ko lako plamtjeli bili su znatno intenzivniji od onih koje je iskusila s Johnom, ali te su vatrene

prepirke najčešće rezultirale i vatrenim voĎenjem ljubavi.

Morala si je priznati da ne moţe upravljati Tobiasom onako kako je ranije znala upravljati

Johnom. Nije bila sigurna što da misli o tome.

Ljubavna veza je savršeno rješenje, uvjeravala je samu sebe. Bila je to poznata litanija, ona

koju si je počesto ponavljala noću kad bi se zatekla kako leţi budna i sama u svojoj postelji.

Odgurnula je uznemirujuće misli od sebe i natočila seri. Kad se okrenula da pruţi jednu od

čaša Tobiasu, vidjela je kako si odsutno masira lijevu nogu. Namrštila se.

– Muči li te tvoja ozljeda? – reče ona.

– Ne zabrinjavaj se – primio je čašu od nje. – Od duge voţnje kočijom noga mi se malo

ukočila. Čaša serija uskoro će riješiti problem. – Progutao je polovicu sadrţaja čaše i procije-

nio malu količinu koja je preostala. – Kad malo bolje promislim, neka to budu dvije ili tri ča-

še.

Ponovno mu je napunila čašu, sjela i podbočila pete na jastučiću za klečanje.

– Ne mogu vam reći kako je dobro biti kod kuće – reče ona Emeline i Anthonyju.

Emeline zauzme stolicu pokraj globusa. Lijepo joj se lice ispunilo zabrinutošću. – Što se

dogodilo u Beaumont Castleu?

– Čitava ta stvar bila je potpuna katastrofa – objavi Lavinia.

Tobias otpije još serija uz zamišljen izraz. – Ja se ne bih tako izrazio. Zabava u dvorcu

imala je svojih trenutaka.

Ugledala je kako mu se oči cakle i znala je da se prisjeća strastvenog uvoda koji su podije-

lili kasno sinoć u njezinoj spavaonici. Uputila mu je pogled kojim mu je poručila da se svlada,

koji on izgleda nije opazio.

– Da čujemo. – Anthony se naslonio na rubu stola, prekriţenih ruku. – Emeline i ja ne mo-

ţemo podnijeti neizvjesnost. Što se dogodilo da ste se oboje vratili u London u takvoj ţurbi?

– Gdje da počnem? – Tobias je okretao gotovo praznu čašu meĎu svojim dlanovima. –

Pretpostavljam da bi se moglo reći kako je umorstvo lorda Fullertona bilo nešto kao prekret-

nica.

– Umorstvo – Emelinine se usne zabezeknuto razdvoje. Zatim joj se izraz lica razvedri od

zanimanja.

– Pa, to svakako objašnjava poneku stvar.

– Doista – Anthonyjevo je oduševljenje bilo očigledno. – Mogu li zaključiti kako imamo

novi slučaj?

– Moţeš – Lavinia dobaci brz pogled Tobiasu. – Uvijek uz pretpostavku da si nas naša no-

va klijentica moţe priuštiti? Koliko se sjećam, nije bilo spomena o našem honoraru.

Tobias dovrši svoj seri i spusti čašu. – GospoĎa Gray moţe si nas i te kako priuštiti.

– Predlaţem da počnete od početka i kaţete nam sve – reče Emeline.

Lavinia odmahne rukom prema Tobiasu. – Tebi moţe pripasti čast, gospodine. Mislim da

mi treba još serija.

Tobias pruţi vlastitu čašu na ponovno punjenje. Zatim se baci na prikaz dogaĎaja na Bea-

umontovu imanju.

Dok je točila seri u dvije čaše, paţljivo je slušala, a onda ponovno zauzela svoje mjesto. Na

njezino olakšanje, Tobias je izostavio poneki detalj, poput onog zašto se šunjala po hodnicima

dvorca u onako kasne noćne sate.

Kada je završio, i Anthony i Emeline bili su puni pitanja, komentara i prijedloga.

– Očito je da je vrijeme ovdje od presudne vaţnosti – reče Anthony. – Trebat će ti naša

pomoć u ovom slučaju.

– Da – Tobiasova se ruka stegne oko njegove čaše. – Doista će nam biti potrebna mala

pomoć.

– Smislili smo neke planove za vrijeme putovanja natrag u London – reče Lavinia. Podig-

nula je mali notes koji je prije nekoliko minuta bila stavila na stol i otvorila ga. – Treba slije-

diti nekoliko smjerova istrage. Prsten koji opominje na smrtnost koji smo pronašli u Fullerto-

novoj spavaonici izgleda staro. Postoji mogućnost da ga je ubojica kupio ili ukrao iz nekog

antikvarijata.

Emeline odsutno zavrti globus jednom rukom, izgledajući zamišljeno. – TakoĎer je mogao

biti zaloţen pa prodan u zlatarnici.

Tobias kimne. – Posve točno, iako ne izgleda da je to vrsta prstena koji bi zlatar htio kupiti.

– Ovih dana nema velike potraţnje za prstenovima koji opominju na smrtnost – dometne

Lavinia. – Nisu ni izbliza toliko moderni kao nekada.

– Ipak je to trag – doda Tobias. – Ne moţemo si priuštiti da ga zanemarimo.

Anthony ga pogleda. – Pretpostavljam kako Emeline i ja trebamo ispitati trgovce i zlatare

koji moţda znaju nešto o prstenu?

– Da – reče Tobias. – Tu je još i vlasulja.

– Plava vlasulja – kratko razmotri Emeline. – Nimalo prema sadašnjim trendovima.

– Vjerujemo kako je baš u tome bit – reče Lavinia. – Ubojica se ţelio osigurati da, ako ga

vide, jedino čega bi se itko jasno sjećao bude plava ţenska kosa. Oh, i još nešto. Iako je Tobi-

as siguran kako je ubojica muškarac, ja još nisam donijela odluku o tome.

Anthony pogleda Tobiasa s upitno podignutim obrvama.

– Intuicija mi kaţe kako imamo posla s muškarcem – reče Tobias. – Ali Lavinia je u pravu.

Ne moţemo isključiti mogućnost da je ovaj novi Izručitelj Opomene zapravo ţena.

– Vrlo dobro. – Anthony se odmakne od stola i ispravi se. – Emeline i ja vidjet ćemo što

moţemo doznati o plavim vlasuljama i nestalim prstenovima koji opominju na smrtnost.

– Prvi je korak sastaviti popis vlasuljarnica i antikvarijata koji su specijalizirani za staro

prstenje – reče Emeline.

Tobias se namršti. – Budite oprezni pri postavljanju pitanja. Imamo posla s ubojicom koji

me je otvoreno izazvao. Bojim se da igra opaku partiju šaha, baš kao i nekad Zachary Elland.

Ţelim se osigurati da njegova pozornost ostane usredotočena na mene. Nipošto ne ţelim da se

ovaj zlikovac zainteresira za ijedno od vas dvoje. Jasno?

– Ne brinite se, gospodine – hitro reče Emeline. – Anthony i ja bit ćemo izrazito diskretni u

našem raspitivanju. – Osmjehnula se. – To je moto naše male agencije, zar ne? Diskrecija

zajamčena.

– Što ti i gospoĎa Lake namjeravate učiniti dok mi istraţujemo prsten i vlasulju? – upita

Anthony.

Tobias pogleda Laviniju. – Prvi nam je cilj otkriti tko je najviše profitirao Fullertonovom

smrću.

– Naravno – nasmiješi se Emeline. – Očekujem da će to biti sasvim jednostavno. Samo

uzmite u obzir nasljednika, kao što vam je toliko milo reći, gospodine March.

Lavinia lupne notesom o naslon stolice. – Naš drugi cilj mogao bi biti znatno komplicirani-

ji. Ţelimo otkriti je li zadnjih mjeseci bilo drugih sličnih smrti, i ako jest, tko je od njih imao

najviše koristi.

– Izručitelj Opomene ponosio se svojim profesionalnim pristupom poslu. – Tobias nasloni

glavu uz naslon svoje stolice i sklopi oči. – Elland nije nasumično ubijao. Uz iznimku u svom

špijunskom poslu, svako je ubojstvo uključivalo financijsku transakciju.

10

Tobias i Anthony otišli su jedan sat kasnije, nakon što su izjeli čitavu pitu od poriluka i

krumpira, veliki komad sira, solidnu porciju usoljenog lososa, većinu hljeba kruha i odreĎeni

broj voćnih pita.

– Gospodin March i gospodin Sinclair svakako su blagoslovljeni dobrim apetitom – reče

gospoĎa Chilton zadovoljno se drţeći dok je raspremala prazne tanjure. – Uvijek kaţem kako

je to znak da je muškarac zdrave tjelesne graĎe.

– Ne znam kako si ijedno kućanstvo moţe priuštiti da prehranjuje dvije takve zdrave tjele-

sne graĎe iz dana u dan – procijedi Lavinia. – Stvarno se nadam kako si neće uzeti za naviku

da banu na ručak i večeru. Već je dovoljno skupo iznositi doručak gospodinu Marchu svakog

jutra, da i ne spominjem one dane kad ga doprati Anthony. Kunem se, ako budu s nama jeli

svaki obrok, uskoro će nas dovesti na prosjački štap.

– Besmislica – Emeline podigne svoju šalicu za čaj i namreška nos. – Nije tako loše i ti to

dobro znaš.

Doista, Lavinia, sklona si pretjerivanju kad god I raspravljaš o malim ekscentričnostima i

slabostima I gospodina Marcha.

– Onaj apetit zoveš malom ekscentričnošću? – Lavinia široko zamahne rukom kako bi po-

kazala I nekoliko mrvica koje su ostale na tanjurima. – Za 1 miloga Boga, stvarno vjerujem da

je Tobias pojeo ama baš svaku pitu od ribiza gospoĎe Chilton.

GospoĎa Chilton odmahne glavom i podigne pladanj. – Očekujem da će me ovaj tjedan

zamoliti da 1 odem po još ribiza. Izgleda da sklonost gospodina Marcha za ribizom ne pozna-

je granica.

– Da, primijetila sam to. – Lavinia skine svoje niske polučizmice i klizne stopalima bez ča-

rapa u par udobnih papuča. – Doista, konzumira ih kao da vjeruje da su neka vrsta okrepljuju-

ćeg lijeka.

Emeline se naglo zagrcne i zakašlje. – Pardon – promrmljala je u ubrus. – Problem s guta-

njem čaja.

GospoĎa Chilton oglasi se čudnim zvukom i odjuri kroz vrata.

Jednog od ovih dana, pomisli Lavinia, doznat će što je to s ribizom što stvara takav učinak

na sve ostale i u kućanstvu.

– Premorena sam, kunem se – reče ona. – Valeova kočija imala je izvrsne opruge i bila je

prilično udobna; ipak, bilo je to vrlo dugačko putovanje od Beaumont Castlea. Mislim da ću

noćas rano u krevet. Sutra će biti iznimno naporan dan.

Emeline ju je na trenutak pomno promatrala, a potom polako odloţila svoju šalicu. – Jesi li

uţivala u zabavi prije nego što su se zbili oni strašni dogaĎaji?

– Oh, da. S iznimkom epizode koja me je prilično uznemirila, a uključivala je zamjenu so-

ba, sve je bilo sasvim veselo. Radovala sam se ostatku dogaĎanja. To jest, sve dok nisam za-

tekla Kleopatru u Tobiasovoj spavaonici.

Emeline je piljila u nju. – Kako, molim?

– Naša nova klijentica, Aspasia Gray, te je večeri došla odjevena kao Kleopatra.

– Razumijem, ali što je radila u spavaonici gospodina Marcha?

– Odlično pitanje – i ja sam ga postavila. – Lavinia zabubnja prstima po naslonu svoje sto-

lice. – Stari su prijatelji, kao što ti je Tobias pred malo kazao.

– Ona vrsta starih prijatelja koji se sastaju u svojim spavaonicama? – upita Emeline, podi-

gnuvši glas.

– Tobias me uvjerava da njih dvoje nikada nije bilo u takvoj vezi.

– Shvaćam. – Emeline se uznemirila. – Vjeruješ li mu? Lavinia je okrzne pogledom, izne-

naĎena pitanjem.

– Da, naravno. Tobias ima svoje male ekscentričnosti i slabosti, kao što si maločas istaknu-

la, ali laganje meni u lice o stvari poput ove nije jedna od njih.

Emelineino se čelo opusti. Izgledala je puna razumijevanja. – Stvarno izgleda da ste vas

dvoje postigli stanoviti stupanj povjerenja.

– Mmm. Sasvim je točno da će Tobias iskreno odgovoriti na moja pitanja. – Lavinia dubo-

ko izdahne.

– Kako sam otkrila, teškoća leţi u tome što najprije moram postaviti prava pitanja.

– Valjda je samo za očekivati da će muškarac u godinama i s iskustvom gospodina Marcha

imati neke osobne detalje iz svoje prošlosti za koje bi mogao poţeljeti da ostanu povjerljivi.

– TakoĎer je činjenica kako muškarac s karakterom poput onog gospodina Marcha jako

naginje čuvanju svojih tajni – progunĎa Lavinia.

– Prilično si zabrinuta zbog ovog novog slučaja, zar ne?

– S dobrim razlogom. Imamo posla s ubojicom.

– Da, svakako, ali imam dojam kako poveznice s prošlošću gospodina Marcha pridonose

tvojim brigama.

Lavinia stisne usta. – Smeta me nekoliko aspekata u ovoj situaciji. Naša klijentica je jedan

od njih.

– Što te to brine oko Aspasije Gray?

– Najvjerojatnije to ima nešto s činjenicom da je, prvi put kad sam je srela, drţala ruke To-

biasu oko vrata.

– Nemoj mi reći da ju je gospodin March ljubio? – Emeline se prenerazila. – Ali upravo si

mi rekla da te nije uzrujala priroda njihova prijateljstva.

– Kako kaţe Tobias, ona je pokušala poljubiti njega. U znak zahvalnosti ili takva nekakva

glupost. Uvjerava me kako on nije svojevoljno sudjelovao u tom činu, i kao što sam rekla,

vjerujem mu.

Emeline se malčice opusti. – Shvaćam. Poljubac se moţe razumjeti, pretpostavljam. Gos-

poĎa Gray ponijela se izuzetno drsko, dopustivši si to na temelju njihova poznanstva, a siroti

gospodin March jednostavno nije znao kako da se s tom situacijom nosi na dţentlmenski na-

čin.

– Svih ovih mjeseci koliko poznajem sirotog gospodina Marcha, još ga nisam vidjela u si-

tuaciji s kojom se ne bi mogao nositi – reče Lavinia. – Na dţentlmenski način ili kako drukči-

je.

– Eto, da, sasvim se slaţem s tobom kako se on, izgleda, uvijek snaĎe, i kako je svakako

vrlo sposoban.

Lavinia je mozgala nad svojim papučama na tren ili dva.

– Vjerujem Tobiasu – konačno reče. – Ali ne vjerujem Aspasiji Gray.

– Pa, zar nije jedan od temeljnih načela gospodina Marcha kako čovjek nikada ne moţe

potpuno vjerovati klijentu?

– I više sam nego spremna primijeniti to pravilo u ovom slučaju. – Spojila je vrhove svojih

papuča. – Ali bojim se da Tobias moţda neće slijediti vlastiti savjet kad se radi o Aspasiji.

– Smiri se, Lavinia. Gospodin March je itekako oprezan s takvim stvarima. Sigurna sam

kako neće dopustiti da mu osjećaji prema gospoĎi Gray zasmetaju pri zdravom prosuĎivanju.

Lavinia ponovno lagano kvrcne jednu papuču o drugu. – Moţemo se samo nadati kako će

se to pokazati istinitim. U svakom slučaju, u ovoj se fazi vrlo malo moţe učiniti oko tog prob-

lema. Ne moţe se zaobići činjenica kako Tobias ne moţe izbjeći ovaj slučaj, čak i da je tome

sklon.

Emeline kimne s izrazom razumijevanja. – A sve dok je on uključen u slučaj i ti moraš biti

uključena.

– Ne mogu mu dopustiti da tu stvar istraţuje sam.

– Shvaćam. – Emeline počne podizati svoju šalicu, a zatim zastane s njom u zraku. Nekoli-

ko je trenutaka nesigurno proučavala Laviniju, a tada joj se izgleda vratila odlučnost. – Kad

već pretresamo teme ponešto osobne prirode koje se tiču gospodina Marcha, ima nešto o če-

mu moram raspraviti s tobom.

Lavinia se pripremi. – Ako je to o tvojoj vezi s gospodinom Sinclairom, moţemo li priče-

kati neki drugi trenutak? Znam da si zaljubljena u njega. Ipak, čini se kako je on odgovoran i

posve častan mladić pa poprilično sumnjam da će zatraţiti tvoju ruku sve dok se ne bude sma-

trao dobro situiranim. S obzirom na njegovu u priličnoj mjeri neizvjesnu karijeru Tobiasova

pomoćnika, to bi moglo ponešto potrajati. Stvarno mislim kako bi dotad bilo najbolje da...

– Ovdje nije riječ o mom odnosu s Anthonyjem – prekine je Emeline s neočekivanom uv-

jerljivošću. i Radi se o tvom odnosu s gospodinom Marchem.

Lavinia se zapilji u nju. Zatrepće nekoliko puta i napokon uspije doći k sebi. – O čemu to,

zaboga, govoriš?

– Molim te, nisam više dijete. Uostalom, naš kratki boravak u Rimu kao druzbenice onoj

groznoj gospoĎi Underwood izvrsno me podučio svjetovnim stvarima. Posve sam svjesna

kako ste ti i gospodin March zasnovali vrlo intimnu vezu.

– Ah. Da. Eto. – Osjetila je kako joj se toplina penje u obraze. Ipak je ona iskusna ţena.

Pročistila je grlo.

– Prava priroda mog druţenja s Tobiasom vrlo je osobno pitanje, Emeline.

– Da, naravno. – Emelinein pogled nije posustajao.

– Radi se o tome da, iako je svakako osobno, nije baš tajno, ako shvaćaš što hoću reći.

– Bilo bi malo teško ne shvatiti što ţeliš reći. Kamo smjera ovaj razgovor?

Emeline još jednom duboko udahne. – Nije mi promaknulo kako ti i gospodin March u za-

dnje vrijeme provodite sve više vremena zajedno.

– Naše profesionalno partnerstvo povremeno zahtijeva blisko druţenje. – Lavinia se trsila

postići odbojan, prikladno diktatorski ton, u slaboj nadi da bi to moglo obeshrabriti Emeline. –

Često se moramo posavjetovati o različitim istragama. Znaš to vrlo dobro.

Emeline nije izgledala zbunjeno niti obeshrabreno. Njezine lijepe tamne obrve tvorile su

odlučnu crtu. – Osjećam da moram biti otvorena. Obje znamo da profesionalni odnos nije

zahtijevao da vas dvoje zajedno otputujete u Beaumont Castle.

– Prilično sam umorna – Lavinia protrlja sljepoočice vrhovima prstiju. – Bi li mi molim te

rekla zašto si iznenada zabrinuta zbog mog druţenja s gospodinom Marchem? Za Boga milo-

ga, mislila sam da ti je čovjek drag. Doista, ako me pamćenje sluţi, o njemu si imala znatno

bolje mišljenje od mene kad smo se prvi put namjerile na njega.

– I jest, drag mi je. Jako. – Emeline spusti svoju šalicu za čaj. – Ne raspravljamo o mojim

osjećajima prema njemu.

– Mmm.

– Teta Lavinia, reci mi istinu. Zaljubljena si u gospodina Marcha, zar ne?

– Mmm.

– A čini se da je i on zaljubljen u tebe.

– Mmm. – Lavinia dobaci letimičan pogled prema vratima, pitajući se bi li se mogla poz-

vati na nenadanu slabost pa pojuriti prema stubama.

– Svatko zna zašto bi dvoje ljudi koje je zasnovalo intimnu vezu prihvatilo poziv na veliku

kućnu zabavu.

– Doista – Lavinia stisne naslone svoje stolice.

– Zbog dugačkih šetnji na svjeţem zraku. Prilike da se poistovjete s prirodom. Da uţivaju

u veselim seoskim zabavama.

– Nisam baš toliko naivna, teta Lavinia, i ti to jako dobro znaš. Opće je poznato kako kuć-

ne zabave pruţaju prilike damama i dţentlmenima koji su u romantičnim vezama da budu

intimni jedni s drugima. Nemoj mi pokušati reći kako upravo to nije ono što ste ti i gospodin

March planirali raditi u Beaumont Castleu.

– Što god da smo gospodin March i ja moţda planirali u pogledu naše osobne zabave, uv-

jeravam te kako se to drastično promijenilo smrću lorda Fullertona.

– Razumijem. Ali stvar je u tome da jeste imali nekakve planove.

Nelagoda je prerasla u zlovolju. – Prihvaćanje poziva u Beaumont Castle bila je Tobiasova

zamisao, a ne moja.

– Ali ti si pristala na putovanje – nije popuštala Emeline. – Morala si znati što će to povući

za sobom.

– Dosta. – Lavinia se odgurne i ustane sa stolice, te poĎe do prozora. – Kamo ciljaš ovim

krajnje osobnim ispitivanjem?

– Oprosti mi, ali osjećam kako moram biti izravna

– tiho reče Emeline. – Očekivala sam da ćete ti i gospodin March, kad se vratite s Beau-

montove kućne zabave, objaviti svoju namjeru da se vjenčate.

Laviniji su se osušila usta. Pod odjednom kao da se pomicao ispod njezinih nogu. Ispruţila

je ruku i ščepala punu šaku draperije da se vrati u ravnoteţu.

– Što si očekivala? – napokon je uspjela izgovoriti.

– Čula si me – reče Emeline. – Pretpostavila sam kako će te za vrijeme vašeg posjeta Bea-

umontovu imanju gospodin March zaprositi.

Lavinia se brzo okrene. – Odakle ti ta pomisao?

– Ţivim s tobom nekoliko godina i mislim kako te dovoljno dobro poznajem da bez oklije-

vanja ustvrdim kako je ova veza koju si zasnovala s gospodinom Marchem jedinstvena. –

Emeline ustane. – Znam da si tijekom godina imala jedan ili dva manja flerta, ali niti jedan od

njih nije mnogo vrijedio. Zasigurno niti jednom od onih drugih dţentlmena nije bilo dozvo-

ljeno da si uzme u naviku redovito nam se pridruţivati za doručkom. Nikada nisi odlazila na

kućne zabave niti s jednim od njih.

– Emeline...

– Praktički si priznala da si zaljubljena u gospodina Marcha, a čini se da si i ti njemu vrlo

draga. Imala sam svako pravo pretpostaviti kako će ova veza voditi k braku.

– Svako pravo? – Lavinia shvati da guţva zavjesu. Vrlo je paţljivo pustila tkaninu i izgla-

dila nabore. – Da, pa, pretpostavka ti je bila kriva.

U Emelininu se izrazu lica miješalo zaprepaštenje s ogorčenjem. – Misliš li reći da gospo-

din March nije niti spomenuo brak?

– Ne, nije. – Lavinia uspravi bradu. – Osim toga, nema razloga zašto bi trebao to učiniti.

Uistinu ne očekujem od njega bračnu ponudu.

– Nije moguće da tako misliš, Lavinia.

– Stvar je u tome, Emeline, da naš trenutni sporazum jako dobro odgovara i gospodinu

Marchu i meni.

Emeline raširi ruke. – Ali kako stvari stoje, tvoj je sporazum jedva nešto više od nekon-

vencionalne veze, afera. Ne moţe potrajati vječno.

Prizvuk cenzure u njezinu tonu silno je iritantan, pomisli Lavinia. – Ne vidim zašto ne mo-

ţe potrajati neograničeno dugo. Čitavo mnoštvo dama upušta se u dugotrajne afere.

– Ne i ti, Lavinia.

– Dovraga, ne trebaš izgledati tako sablaţnjeno. Osjetivši potrebu za još jednom ljekovi-

tom čašom šerija, ponosno se uputila natrag do ormarića i uz trzaj otvorila vrata. – Jako dobro

znaš da, iako bi damu tvojih godina i statusa uništila takva nekonvencionalna veza, ja kao

udovica u takvim slučajevima mogu raditi kako me volja.

– Vrlo sam svjesna da je društvo postavilo različita pravila za svaku od nas – reče Emeline

nepopustljivo. – No to ne znači da je od tebe dolično podati svoje... draţi gospodinu Marchu a

da barem malo ne shvaćaš kakva je budućnost tvoje veze.

– Dobri Boţe, Emeline, po tebi kao da sam pripadnica polusvijeta.

Emeline je imala dovoljno pristojnosti da porumeni. – Nisam mislila sugerirati takvo što.

Ali moram ti kazati da sam od početka pretpostavljala kako su namjere gospodina Marcha

časne.

– Oh, za milost Boţju – zapljusnula je seri u čašu koju je ranije bila upotrijebila. – One i

jesu časne.

– Ne vidim kako to moţeš reći ako te nije zaprosio.

– Ne mogu vjerovati kako si dopuštaš pravo da mi drţiš predavanje na temu propisanog

društvenog ophoĎenja.

– Silno me ţalosti što ću ovo reći, ali bojim se da moramo uzeti u obzir mogućnost kako te

gospodin March svjesno iskorištava.

To je bilo previše.

– Iskorištava? Mene? – Lavinia proguta seri i glasno lupi čašom o stol. – Pada li ti na pa-

met kako sam moţda ja ona koja iskorištava gospodina Marcha?

Emelineine se usne razdvoje od šoka. – Ama kako to misliš?

– Razmotri stvar s mog gledišta – Lavinia krene prema vratima. – Kako sada stoje stvari,

imam sve što bi ţena u mom poloţaju mogla poţeljeti. Uţivam u bliskoj povezanosti s dţen-

tlmenom, ali ne trebam podnijeti nijednu od ţrtava koje se tako često zahtijevaju od udane

ţene. Zadrţavam sva svoja prava, i pravna i financijska. Mogu dolaziti i odlaziti kako me vo-

lja. Vodim vlastiti posao. Ne odgovaram nikome. Iskreno, Emeline, mnogo se toga ima reći u

korist ove vrste sporazuma.

Šok se razlio Emelineinim očima.

Lavinia nije pričekala da ona doĎe k sebi. Izašla je u hodnik i hitro se uspela stubama.

Tek kad se našla sama u utočištu svoje spavaonice, priznala si je kako je lagala Emeline u

lice.

Nije da sve stvari koje je upravo izrekla svojoj nećakinji nisu bile istinite i točne. Doista je

postojalo mnoštvo razloga zašto joj je bilo bolje neudanoj.

Ali niti jedan od njih nije bio pravi razlog zbog kojeg se bojala udati za Tobiasa.

11

– Seoski ti ţivot očito ne odgovara, March. – Čupave sijede obrve lorda Crackenburnea

nadvirivale su preko ruba njegovih naočala. – Daj da vidim jesam li sve pohvatao kako treba.

Za vrijeme jedne jedine noći koju si proveo pod Beaumontovim krovom dogodila se jedna

tajanstvena smrt, otkrio si dokaz da je na djelu novi Izručitelj Opomene, a jednoj dami iz tvoje

prošlosti uspjelo je uvući te u neugodnu situaciju pred tvojom dobrom prijateljicom, gospo-

Ďom Lake.

– Niti je to kraj popisa uzbudljivih detalja. – Oči lorda Valea zakrijesile su se, podrugljivo

se zabavljajući. – Ne zaboravimo kako je ovaj nezaboravan posjet selu kulminirao time što su

tebe i gospoĎu Lake po kratkom postupku izbacili iz dvorca prije doručka.

Tobias ispruţi svoju lijevu nogu, koja ga je i dalje boljela od duge voţnje kočijom pretho-

dnog dana, te dublje utone u svoju stolicu. Bio je jedan sat popodne i u klupskoj kavani bilo je

malo ljudi. On, Crackenburne i Vale imali su mjesto gotovo samo za sebe. Teško da ga je to

iznenadilo, pomislio je. Bio je lijep dan i većina članova koji su preko ljeta ostali u gradu naš-

la je nekakve zanimljive poslove kojima će se baviti vani, na sunčevoj toplini. Gospoda neće

navratiti u svoje klubove sve do večeri, kada će ih karte, vino i lokalne novosti još jednom

privući u zatvoreni prostor.

U ovo su doba godine zahtjevi visokog društva bili znatno umanjeni. Sezona, sa svojim ri-

goroznim rasporedom balova, soareja i zabava praktički je završila. Mnoge od najpomodnijih

domaćica takvih dogaĎanja već su se povukle na svoja imanja preko ljeta.

Nisu svi ambiciozni ljeti pobjegli iz Londona. Iz čitavog niza razloga – uključujući duga,

neugodna putovanja, nedostatak pogodne kuće ili uţas pred pustom dosadom seoskog ţivota –

priličan broj onih koji su se kretali u boljim krugovima odlučio je ostati u gradu.

Nekolicina, poput Crackenburnea, nije čak niti napuštala svoj klub.

Nakon smrti svoje supruge prije nekoliko godina, grof se praktički nastanio ovdje u kavani.

Crackenburne je bio takva dobro znana konstanta da su drugi članovi bili skloni previdjeti ga,

kao da je udobna stara sofa ili otrcan sag. U njegovoj su prisutnosti nesputano brbljali, kao da

je gluh. Posljedica toga bila je da je Crackenburne upijao glasine i novosti onako kako spuţva

upija vodu. Znao je neke od najpovjerljivijih tajni iz mondenih krugova.

– Ne mogu preuzeti sve zasluge za izbacivanje iz Beaumont Castlea – reče Tobias. – Gos-

poĎa Lake odigrala je glavnu ulogu u toj maloj melodrami. Da se nije uhvatila inzistirati Bea-

umontu kako se pod njegovim krovom dogodilo umorstvo – ili, da budem precizniji, na nje-

govu krovu – moţda nas ne bi tako nepristojno zamolio da odemo.

Crackenburneu je bilo zabavno. – Čovjek teško moţe okriviti Beaumonta zato što nije htio

prihvatiti način na koji je Fullerton skončao. Takva bi vrsta ogovaranja nesumnjivo obeshrab-

rila neke od manje pustolovnih pripadnika finog društva da prihvate buduće pozive na zabave

njegove supruge. Lady Beaumont bila bi bijesna da njezinu reputaciju domaćice unište priče o

umorstvu.

– Istina – Tobias utone dublje u svoju stolicu. – A i nije da smo imali bilo kakav dokaz.

– Ali nemaš nikakvih dvojbi? – upita Vale. Tobiasa nije iznenadilo hladnokrvno zanimanje

u očima drugog muškarca. Vale je saslušao nizanje dogaĎaja na Beaumontovoj kućnoj zabavi

s istim stupnjem interesa koji je obično rezervirao za svoju zbirku antikviteta.

Pribliţavajući se pedesetoj, Vale je bio visok i elegantno vitak, s dugačkim prstima umjet-

nika. Linija kose koja mu se polako povlačila isticala je upečatljiv profil i visoko čelo koje bi

zgodno pristajalo i na pokojem rimskom poprsju iz njegove kolekcije.

Tobias još nije bio siguran kako da protumači Valeovo novootkriveno zanimanje za istraţi-

teljski posao. Njegovo je gospodstvo bilo znanstvenik i stručnjak za rimske rukotvorine. Pro-

vodio je mnogo vremena iskapajući različite drevne lokalitete posvuda po Engleskoj. Ali ta-

koĎer je bio ponešto tajanstven. Zbog činjenice da ga je zaintrigirala ideja o konzultiranju s

partnerstvom Lake & March, Tobias se osjećao malo nelagodno.

S druge strane, nije bilo nimalo sumnje u to da su se Valeov poloţaj i bogatstvo, u kombi-

naciji s njegovom vrlo bliskom i vjerojatno intimnom vezom s Lavinijinom novom prijatelji-

com, gospoĎom Dove, pokazali korisnima na zadnjem slučaju. Bilo je sasvim moguće da on i

u ovoj novoj istrazi moţe biti od koristi.

Tobias se prisjetio kako mu je potrebna sva moguća pomoć do koje moţe doći.

Oblikovao je prste u malu piramidu i proučio isklesani mramor na okviru kamina u uzalu-

dnoj nadi da bi to moglo ponuditi trag. – Potpuno sam siguran kako Fullertonov pad s krova

nije bio nezgoda. GospoĎa Lake pronašla je kapu koju je ubojica nosio ne bi li prikrio svoje

crte lica. No prsten koji opominje na smrtnost što sam ga ja otkrio na toaletnom stoliću bio je

jedini dokaz koji mi je zapravo trebao.

– Sada ţeliš znati tko se mogao okoristiti Fullertonovom smrću – reče Crackenburne zami-

šljeno.

– Čini se kako ovaj novi ubojica nastoji oponašati svog prethodnika – reče Tobias. – Jedna

od rijetkih stvari u koju moţemo biti sigurni o Zacharyju Ellandu je ta da se on smatrao profe-

sionalcem. Ne samo da se ponosio strategijom koju je razvijao da bi izvršio ubojstva, već se

uvijek trudio i da zaradi. Bio je poslovni čovjek od glave do pete te je vodio čak i dnevnik

poslovanja.

– Prema tome – zaključi Vale, izgledajući zaintrigiranije nego ikada – vrlo je vjerojatno

kako je ovaj novi ubojica imao klijenta koji mu je platio za Fullertonovu smrt.

– Doista. Ako uspijem ustanoviti identitet njegova klijenta, moţda uspijem otkriti tko je

unajmljen da počini umorstvo. – Trenutno ga je jedino to zanimalo. Imao je vlastitu klijenticu

i bio je odlučan da zaštiti Aspasiju.

– Logičan pristup – Crackenburne se uozbilji. – Postoji jedna mogućnost, ali sklon sam je

smjesta odbaciti.

Tobias pričeka.

– Fullerton je bio oţenjen prije dosta godina – nastavi Crackenburne. – MeĎutim, nije imao

potomaka. Nakon što mu je umrla ţena, izgledalo je da je zadovoljan svojim ljubavnicama i

svojim konjima. Pretpostavljalo se kako će titula i bogatstvo na kraju otići njegovu nećaku.

No na kraju ovogodišnje sezone, sve je zaprepastio objavom svojih zaruka s malom Panfiel-

dovom.

Vale s gnušanjem otpuhne. – Fullertonu je bilo barem šezdeset godina. Mala Panfieldova

jedva da je izašla iz škole. Rekao bih da joj nije više od sedamnaest.

– Kaţu mi da je vrlo zgodna i prilično šarmantna na onaj naivan, nevin način koji neki mu-

škarci nalaze privlačnim, iako bi trebali znati bolje – reče Crackenburne. – Sa svoje je strane

Fullerton mogao ponuditi veliki imetak i titulu. Sve u svemu, izvrsna partija s gledišta bilo

kojeg roditelja koji drţi do sebe i ţeli podignuti obiteljski društveni status.

Tobias je promislio o toj novosti. – Očito je da su Panfieldovi imali svaki razlog za ţelju da

Fullerton pozivi barem do svoje prve bračne noći. Dakle, ostaje mi nećak kao mogući sumnji-

vac. To mi odgovara. Po inom je iskustvu novac uvijek izvrstan motiv.

– Moţda ne i u ovom slučaju – upozori ga Crackenburne. – Nećak je već sasvim dobrosto-

jeći i sam po sebi. Osim toga, zaručen je za nasljednicu obitelji Dorlingate.

– Ona će u brak unijeti pravo bogatstvo – primijeti Vale. – U pravu ste, gospodine, čini se

da nećak nema velikih novčanih briga kojima se treba ţurno pozabaviti.

Tobias se namrgodi. – A što je s titulom?

– Nećak već čeka da naslijedi titulu grofa od svog oca – suho reče Crackenburne.

– Hm. – Fullerton je bio tek barun, pomisli Tobias. Nije to baš titula za koju vrijedi ubiti

kada si predodreĎen da postaneš grof.

– K tome – reče Crackenburne – čuo sam da je nećak dareţljiv, bezbriţan tip osobe posve-

ćen svojim imanjima. Ne doima se poput nekoga tko bi unajmio ubojicu da se riješi svog uja-

ka.

– Ima li još netko tko je mogao imati razloga da se riješi FuUertona? – navaljivao je Tobia-

s. – Ogorčeni financijski partner? Netko kome se osobno zamjerio?

– Koliko ja znam, ne – reče Crackenburne.

Vale odmahne glavom. – Nitko mi ne pada na pamet.

– To ne znači da nekoga nismo previdjeli. – Tobias dobaci letimičan pogled Crackenbur-

neu. – Bi li vam bilo teško raspitati se malo više u tom smjeru?

– Ni najmanje.

– Moţe li se tko od vas dvojice sjetiti neke nedavne smrti koja se činila ponešto sumnjivom

ili posve neočekivanom? – upita Tobias.

Crackenburne i Vale neko su vrijeme razmišljali o tome.

Na koncu se Crackenburne malo promeškoljio u svojoj stolici. – Jedina druga nedavna

smrt u otmjenom društvu koja me se dojmila kao neočekivana bila je ona lady Rowland proš-

log mjeseca – reče. – Umrla je u snu. Obitelj je razglasila kako ju je izdalo srce; Ali govorka

se da je sluţavka, kad ju je našla, takoĎer otkrila napola praznu bocu tonika kojim se lady

Rowland koristila kako bi utonula u san.

– Samoubojstvo? – upita Vale.

– Tako se priča – reče Crackenburne. – Ali poznavao sam lady Rowland godinama. Po

mom mišljenju, ona nije bila tip osobe koji bi si sam oduzeo ţivot.

– Bila je vrlo imućna – istakne Vale. – Štoviše, koristila se svojim novcem kako bi kontro-

lirala sve u obitelji. Prema mom iskustvu, ljudi obično zamjeraju takvu vrstu bahate manipu-

lacije.

– Baš ono što mi treba – promrsi Tobias. – Čitava obitelj sumnjivaca.

– Bolje i to nego da uopće nemaš sumnjivca – reče Vale.

Lavinia je prošla kroz mali park i zaustavila se ispod lisnatog svoda jednog stabla. Obes-

hrabrila se vidjevši sjajnu kočiju koja stoji ispred kućnog broja četrnaest u Hazelton Squareu.

Joan Dove očigledno je ovog popodneva zabavljala posjetioce.

Trebala je poslati poruku prijateljici i najaviti svoju namjeru da je danas posjeti. No, privu-

kla ju je topla sunčeva svjetlost i činilo se da je prilika savršena za ugodnu šetnju do elegantne

ulice s otmjenim gradskim kućama gdje je ţivjela Joan. Uopće nisu bili veliki izgledi kako bi

na broju četrnaest mogla naići na još jednog posjetioca. Iako je Joan izašla iz razdoblja udo-

vanja i ovih je dana više izlazila, bila je povučena osoba koja nije odrţavala velik krug bliskih

prijatelja i poznanika.

Pa, tome nije bilo pomoći, pomislila je Lavinia. Jedino što je mogla učiniti bilo je da ostavi

svoju posjetnicu biku od batlera koji je čuvao ulazna vrata te da se vrati neki drugi put.

Otvorila je svoju torbicu i pipkajući jednom rukom u rukavici potraţila svoj mali snop pos-

jetnica.

Tog su se trena vrata na broju četrnaest otvorila. Lavinia podigne pogled i spazi Joaninu

kćer, Marvanne, kako izlazi iz kuće i spušta se stubama. Mlada je ţena bila ljupka i elegantna

poput svoje majke. Njezino je vjenčanje s nasljednikom obitelji Colchester na kraju sezone

bilo raskošan dogaĎaj. Bračni je savez bio izvrstan, i društveno i financijski. Ali Joan je pov-

jerila Laviniji kako je posebno zadovoljna zato što su Marvanne i mladi lord Colchester jako

zaljubljeni.

Izgledalo je da je Marvanne danas u ţurbi. Hitro je prišla kočiji koja ju je čekala. Lavinia

je uhvatila njezin napet, nesretan izraz lica kada je livrirani lakaj skočio da joj otvori vrata.

Jedva što se smjestila u vozilo, a već je izdala naredbu da krenu.

Kočija se otkotrlja pored Lavinije. Kroz nepokriveni prozor ugledala je kako Maryanne

tapka oči rupčićem. Mlada je ţena plakala.

Laviniju proĎu sitni trnci nemira. Što god da su izmijenile Maryanne i Joan, to nije bilo

ugodno. Moţda bi trebala odgoditi svoj posjet za sutra.

Još je malo razmišljala, a zatim se uputila preko ulice. Istraga je bila previše vaţna da bi je

odgaĎala, ma kako kratko, osim ako nije bilo druge mogućnosti.

Uspela se stubama gradske kuće s trijemom nadsvoĎenim stupovima i lupnula alkom na

vratima. Vrata su se odmah otvorila.

– GospoĎo Lake – ogromni je batler ozbiljno kimnuo glavom u znak prepoznavanja. –

Obavijestit ću gospoĎu Dove da ste ovdje.

– Hvala.

S olakšanjem što joj nisu zabranili ulaz uz objašnjenje da Joan ne prima posjetitelje, pohi-

tala je u crno-bijeli, mramorom popločani hodnik i skinula svoj šešir. Letimičan pogled na

svoj odraz u velikim, pozlaćenim zrcalima otkrio joj je kako marama koju je bila tutnula u

tijesni steznik svoje ljubičaste haljine stoji nakrivo. Madam Francesca, njezina tiranski nastro-

jena krojačica, bila bi izvan sebe od bijesa.

Upravo je bila završila s prepravljanjem svoje odjeće kad se batler vratio.

– GospoĎa Dove primit će vas u salonu.

Pošla je za njim u ţutu, zelenu i pozlaćenu odaju. Teški zastori od baršuna bili su privezani

ţutom uzicom kako bi uokvirili ugodan pogled na park. Svjetlost je dopirala kroz prozorska

stakla, osvjetljavajući gusti sag s uzorkom. Ogromne vaze pune ljetnog cvijeća razvedravale

su kutove.

Joan Dove stajala je uz jedan od visokih prozora, zamišljeno zureći van na ulicu. Laviniji

je upalo u oči kako si ona i njezin novi ljubavnik, lord Vale, odlično pristaju. Joan je bila u

ranim četrdesetima, ali imala je onu vrstu upečatljivog profila i skladne visine koja IB joj

omogućavati da svoju ljepotu nosi još mnogo godina.

Lavinia se nikako nije mogla prestati čuditi što se sprijateljila s ovom ţenom. Na površini

su imale vrlo malo toga zajedničkog. Joan joj je najprije došla kao klijentica. U vrijeme smrti

svoga muţa prije malo više od jedne godine, naslijedila je ne samo njegovo bogatstvo već i,

sasvim moguće, njegov poloţaj voĎe tajanstvene podzemne organizacije znane kao Plava

komora.

Na vrhuncu svoje snage pod vodstvom Fieldinga Dovea, pipci Plave komore protegnuli su

se diljem Engleske, pa i dalje, na kontinent. Prema Tobiasu, koji je kao špijun imao svaki raz-

log da mu to bude poznato, Komora je vodila obilje poslova. Neke od tih djelatnosti bile su

zakonite, druge nesumnjivo nisu. Spone izmeĎu njih često su bile nejasne.

Vjerovalo se kako se Plava komora raspala nakon Doveove smrti. Oni malobrojni koji su

bili upućeni u istinu o njegovim protuzakonitim aktivnostima pretpostavljali su da je on od

svoje voljene supruge i kćeri prikrio svoju ulogu gospodara kriminalnog carstva. Uostalom,

podrazumijevalo se kako gospoda, čak i ona upletena u zakonita ulaganja, rijetko dosaĎuju

svojim damama detaljima svojih poslovnih pothvata.

Dove nije bio samo dţentlmen roĎenjem, k tome je bio i iznimno tajanstven. Nije postojao

razlog da se pomisli kako se povjerio Joan.

MeĎutim, Lavinia i Tobias nisu bili tako sigurni. U stanovitim dijelovima podzemlja poja-

vile su se glasine kako su tajne operacije Plave komore sada pod novim vodstvom. A jedina

osoba koja se činila sposobnom za voĎenje tako raširenog pothvata bila je Joan.

Lavinia nije namjeravala upitati Joan jesu li glasine istinite. Bilo je to, razmišljala je, jedno

od onih pitanja koja se nisu postavljala ako ih se ikako moglo izbjeći.

S druge strane, bilo je teško ne opaziti kako je, sada kad je izašla iz udovištva, Joan poka-

zivala nesumnjivu sklonost za odreĎenu plavu nijansu. Njezine otmjene haljine i mnogi od

dragulja koje je nosila najbolje su se mogli opisati kao aţurne boje.

Azure je bio tajno ime Fieldinga Dovea tijekom onih godina kad je upravljao Plavom ko-

morom.

– GospoĎa Lake, gospoĎo. – Batler baci pogled prema srebrnom posluţavniku za čaj. – Da

skočim po drugu šalicu?

– Neće biti potrebno, hvala ti, Pugh – tiho reče Joan. – Maryanne je odbila čaj dok je bila

ovdje. GospoĎa Lake moţe se posluţiti njezinom šalicom.

– Da, gospoĎo. – Pugh se uz naklon povuče iz salona i zatvori vrata.

– Molim te sjedni, Lavinia. – Joanin je osmijeh bio srdačan ali proţet izmučenim, nesret-

nim izrazom. – Radujem se što te vidim, ali moram priznati kako mi je ovaj posjet iznenaĎe-

nje. Što se dogodilo na ladanju?

– Došlo je do nekih komplikacija. – Lavinia utone u jednu od stolica i zabrinuto prouči Jo-

anine napete crte lica. – Osjećaš li se loše? Ne ţelim se nametati. Moţda bi najbolje bilo da se

vratim kasnije?

– Ne, ovo je odlično vrijeme. – Joan se smjesti na naslonjaču i posegne za čajnikom na de-

taljno izraĎenom srebrnom posluţavniku. – Upravo sam završila silno neugodan razgovor sa

svojom kćeri i jako mi treba nešto da mi rastrese misli.

– Shvaćam – Lavinia prihvati šalicu i tanjurić koje joj je pruţila Joan. – Pa, slučajno imam

nešto što će ti rastresti misli.

– Izvrsno. – Joan podigne vlastitu šalicu i pogleda Laviniju s odlučnim iščekivanjem. –

Mogu li pretpostaviti kako su Lake i March prihvatili novi slučaj koji je povezan s iznenad-

nom smrću lorda Fullertona?

Lavinia se nasmiješi. – Nikada me ne prestaje čuditi način na koji si uvijek upućena u naj-

novije vijesti.

– UsuĎujem se reći kako se glas o Fullertonovu padu s Beaumontova krova pronio do

Londona prije nego što si ti dospjela u grad. A i činjenica da je Vale dobio natrag svoju kočiju

nešto ranije nego što je bilo u planu, oboma nam je odalo kako ste ti i gospodin March vjero-

jatno upleteni u tu stvar.

– Da, naravno.

Joan joj uputi suosjećajan osmijeh. – Tako mi je ţao što se tvoj posjet selu skratio. – Takti-

čno je zastala. – Pretpostavljam da ti i gospodin March niste imali priliku, mmm, uţivati u

kojem nesmetanom trenutku poistovjećivanja s prirodom prije nego što se dogodila tragedija?

– Fullerton se uspio strmoglaviti ravno pored mog prozora tijekom jednog od rijetkih nes-

metanih trenutaka koje smo gospodin March i ja uspjeli podijeliti. – Lavinia protrne na to

sjećanje i udahne. – Vrištao je, Joan.

– Pretpostavljam da ne misliš na gospodina Marcha.

– Ne mogu zamisliti Tobiasa kako vrišti pri prizoru na paklene dveri, a kamoli uslijed iz-

nenaĎenosti zbog tijela koje pada pored prozora. Ne, Fullerton je bio taj koji je vriskao, a to je

bio zvuk od kojeg ti se krv ledi u ţilama, uvjeravam te.

– Mogu zamisliti – Joan otpije svoj čaj i spusti šalicu. – I odmah ste posumnjali u najpod-

muklije umorstvo.

– Bilo je nemoguće izbjeći taj zaključak. U svakom slučaju, našli smo dokaz ubrzo nakon

toga.

Iznijela je Joan kratak saţetak dogaĎaja. Kad je dovršila svoju pripovijest, Joan ju je prou-

čila s izrazom ozbiljne zabrinutosti.

– Ovo nije samo još jedan slučaj, zar ne? – upita.

– Ne – Lavinia s velikim oprezom spusti svoju šalicu. – Bit ću iskrena s tobom. Tobias mi-

sli kako stvar s prstenom koji opominje na smrtnost podrazumijeva da je ovaj novi ubojica

bacio rukavicu, da igra neku smrtonosnu igru. Ali bojim se kako je moţda zlikovčev pravi cilj

osveta.

– GospoĎi Gray ili gospodinu Marchu? Lavinia slegne ramenima. – Moţda oboma. Ali

uistinu se najviše brinem za Tobiasovu sigurnost.

Joan podigne obrve. – Rekla bih da ti nova klijentica nije pretjerano draga?

– GospoĎa Gray je vrlo lijepa. TakoĎer je iskusna ţena. Intuicija mi govori kako ne bi pre-

zala od toga da se posluţi lukavstvom ne bi li izmanipulirala muškarca ako procijeni da bi se

takva taktika pokazala efikasnom.

Vrhovi Joaninih usana izviju se prema gore. – Posve sumnjam da bi takva taktika upalila s

gospodinom Marchem. Opazila sam da on i Vale imaju mnogo toga zajedničkog. Jedan od

atributa koje dijele je nevjerojatan stupanj zdravog prosuĎivanja. Niti jednog ne bi lako ob-

manulo prelijepo lice ili zavodljivo ponašanje.

– Svjesna sam toga, ali radi se o tome da Tobias osjeća stanovitu odgovornost za ono što se

dogodilo u prošlosti. Krivi sebe za dovoĎenje Zacharyja Ellanda na put koji ga je naposljetku

odveo do toga da se lati karijere profesionalnog ubojice.

– To je apsurdno.

– Da, naravno da jest. – Lavinia raširi ruke s olakšanjem što moţe povjeriti svoje najdublje

strahove o slučaju. – To sam mu i objasnila, i to vrlo izravno.

– Da, sigurna sam da jesi. Rijetko se krzmaš pruţiti gospodinu Marchu blagodati svog miš-

ljenja. Ali glede ovoga, pretpostavljam kako nije htio prihvatiti tvoje gledište?

– Naţalost, kad se radi o preuzimanju odgovornosti za dogaĎaje u koje je bio upleten, To-

bias je sklon griješiti tako što pretpostavlja da je trebao imati potpunu kontrolu nad svime.

Joan mudro kimne. – To je mana koju sam primijetila i kod Valea. Prema mom iskustvu,

muškarci njihove vrste često se okrivljavaju kada stvari podu po zlu, čak i ako ništa nisu mog-

li poduzeti da promijene tijek dogaĎaja. I Fielding je imao istu naviku.

NagaĎam kako je ta sklonost karakterna crta koja ide ruku pod ruku s velikom snagom vo-

lje i odlučnošću.

– Tobias se takoĎer okrivljava zato što nije ranije shvatio da je Elland postao profesionalni

ubojica.

– Često je najteţe vidjeti zlo u onima za koje vjerujemo da ih dobro poznajemo.

– Vrlo istinito – reče Lavinia. – Eto, to je cijela priča, ili barem onoliko koliko u ovom tre-

nutku znamo. Kao što moţeš vidjeti, jedini je put iz ove zbrke da naĎemo ubojicu.

– I u tu svrhu nastojiš otkriti tko je imao najviše koristi od Fullertonove smrti.

– Došla sam k tebi radi savjeta o ovoj temi jer ti imaš izvrsne veze u otmjenom društvu.

– Daj mi da načas promislim. Fullertonov nećak bez sumnje će izravno profitirati. Ali koli-

ko se sjećam, mladić je ionako već sasvim imućan i uskoro će oţeniti jednu nasljednicu. Ta-

koĎer će dobiti titulu kad mu umre otac. Ovdje ne vidim jak motiv.

– Slaţem se. – Lavinia se nećkala ostaviti te teorije, ali morala je priznati kako baš ne obe-

ćaje mnogo. – Moţeš li se sjetiti ičega drugog što će se umnogome promijeniti zbog Fullerto-

nove smrti?

Joan kvrcne prstom po svojoj šalici. – Lord Fullerton očito neće nastaviti sa svojim plano-

vima za vjenčanje, što znači da će se mala Panfieldova opet naći na bračnoj draţbi iduće se-

zone. Mogu samo zamisliti koliko se njezini roditelji ovog trena osjećaju obeshrabreno. Opće

je poznato kako Panfield lovi titulu za svoju kćer.

Lavinia je načas razmatrala to stajalište. – A što je sa samom djevojkom? Je li ona bila jed-

nako oduševljena brakom s Fullertonom?

– Nemam pojma kako se osjećala zbog čitave te situacije. Prilično je mlada i, naravno, go-

tovo je se ništa ne pita u cijeloj toj stvari. Ali ne mogu zamisliti da je debeli, ostarjeli barun

bio romantični junak njezinih snova.

– Hmm.

Joan je izgledala kao da se zabavlja. – Mislim da moţeš zaboraviti zamisao da je djevojka

mogla dogovoriti tako drastičan način da se riješi neţeljenog zaručnika. Jako sumnjam da si je

bezazlena mlada dama koja je tek izašla iz školske klupe mogla osigurati usluge profesional-

nog ubojice, a kamoli naći načina da mu plati.

– Shvaćam tvoje gledište – reče Lavinia. – Pa onda, što je s istinskim romantičnim juna-

kom njenih snova?

– Molim?

– Ima li moţda kakav mladi dţentlmen koji je strastveno zaljubljen u gospoĎicu Panfield i

koji je mogao zasnovati spletku da si ukloni Fullertona s puta?

Joan razmisli na tren. – Ne koliko ja znam, ali priznajem da baš nisam obraćala pozornost.

Neko su vrijeme zajedno pile čaj u prijateljskoj tišini.

– Pitam se kakvu narav treba imati osoba da je nešto navede na razmatranje o unajmljiva-

nju ubojice – konačno reče Lavinia.

– Pretpostavljam takvu s velikim kapacitetom za silnu pohlepu ili ambiciju.

– Ili moţda takvu koja je sposobna gajiti intenzivnu srdţbu – reče Lavinia polako. – Moţeš

li se sjetiti ikoga tko bi imao razloga tako jako mrziti Fullertona?

– Ne ovako na brzinu, iako nagaĎam da je bilo koji čovjek njegove dobi mogao steći pone-

kog neprijatelja tijekom godina. – Joan je izgledala zaintrigirano. ti Ţeliš li da se raspitam o

tome?

– Bila bih ti vrlo zahvalna kad bi to učinila. Nema vremena za gubljenje i moramo istraţiti

svaki trag. Čitava je ova stvar tako krajnje zapetljana. Čak i ne znamo je li Fullerton ubojičina

prva ţrtva.

Joanina šalica zaustavi se na pola puta do njezinih usana. Oči joj se neznatno suze. – Imate

li razloga za sumnju da je moţda bilo i drugih?

– Moguće je. Jednostavno ne znamo. – Nemirna i frustrirana, Lavinia ustane i priĎe najbli-

ţoj vazi, te prouči velike zlatne krizanteme. – Moţeš li se prisjetiti bilo koje druge nedavne,

neočekivane ili neobjašnjive smrti u uglednom društvu?

Joan napući usne. – Apsleyja je srce izdalo u svibnju, ali s obzirom na njegovo loše zdrav-

lje, nitko se nije iznenadio. Lady Thornby prošlog je mjeseca odnijela groznica, no ona je bila

prikovana za krevet skoro punu godinu.

Ušutjela je, razmišljajući. Lavinia je osluškivala kucanje starinskog sata.

– Priznajem da se jesam malo začudila na vijest o smrti lady Rowland prošlog mjeseca –

naposljetku reče Joan. – Šuška se da je slučajno popila previše svog tonika prije spavanja i

umrla u snu. Ali oni koji su joj bili bliski rekli su da je sama pripravljala uvarak i godinama ga

redovito uzimala bez ikakvog incidenta.

Lavinia se ţustro okrene. – Samoubojstvo?

– Jako sam sklona to odbaciti.

– Kako moţeš biti tako sigurna?

– Ţena je bila tiranka – reče Joan odrješito. – Nadzirala je kućanski proračun u obitelji i ni-

je se nećkala upotrijebiti ga kako bi prisilila ostale na pokoravanje njezinoj volji. U vrijeme

svoje smrti imala je izvrstan razlog za ţivot.

Lavinia osjeti kako se u njoj budi znatiţelja. – Zašto to kaţeš?

– Prema svemu što se priča, lady Rowland veselila se objavi zaruka svoje najstarije unuke

idućeg mjeseca. Pristala je djevojci dati golemu svotu, pod uvjetom da njezin tata prihvati

ponudu Ferringova najstarijeg sina. Nije bila tajna da je lady Rowland bila upravo opsjednuta

time da vidi kako se to vjenčanje odrţava.

– Zašto je bilo tako?

– Govorka se da se lady Rowland u svojoj mladosti silno zagrijala za Ferringova oca. Ro-

ditelji su je prisilili da se umjesto za njega uda za Rowlanda, ali priča se kako ona nikad nije

preboljela svoje osjećaje prema Ferringu. Uistinu, navodno su imali dugotrajnu aferu nakon

što se i Ferring oţenio. Umro je prije nekoliko godina.

– Vjeruješ li da je lady Rowland bila odlučila proţivjeti svoje snove nauštrb najstarije unu-

ke?

– Tako su mi rekli. Zasigurno nije tajna kako se, nakon što joj je umro muţ, koristila obi-

teljskim bogatstvom Rowlandovih da si kupi Ferringova nasljednika za svoju unuku. – Joan je

pijuckala čaj i polako spustila svoju šalicu, lagano suzivši oči. – Ali vjerujem da se sve to sada

promijenilo.

– Zašto?

– Maryanne je baš prošlog tjedna spomenula kako je čula da ipak neće biti objave zaruka.

Nešto oko toga da je tata mlade dame odbio Ferringovu ponudu.

Lavinia osjeti kako joj uzbuĎenje raste. – Što se dogodilo da se predomislio?

– Ne mogu reći. Tada mi ta tema nije bila naročito zanimljiva. – Joan zastane. – Ali vjero-

jatno bih ti mogla doznati.

– Da, mislim da bih jako voljela saznati detalje. – Lavinia lupne svojom polučizmicom po

gustom sagu.

– Tko sada upravlja imetkom lady Rowland?

– Njezin sin, unukin tata.

– Dakle – reče Lavinia.

Joan joj uputi radoznao pogled. – Što misliš?

– Palo mi je na pamet kako su se, nakon smrti lorda Fullertona i lady Rowland, planovi za

vjenčanje drastično izmijenili.

Joan malo nakrivi glavu u stranu, razmatrajući taj zaključak. – Znaš što, sada kad razmiš-

ljam o tome u tom kontekstu, moţda ima i treća smrt koja se uklapa u ovu formulu, ona jed-

nog dţentlmena od četrdesetak godina po imenu Newbold. Pronašli su ga mrtvog pri dnu vlas-

titog stubišta jednog jutra prije nekoliko tjedana. Svi su pretpostavili kako je previše popio i

izgubio ravnoteţu na vrhu stuba.

– Koji su planovi za vjenčanje promijenjeni njegovom smrću?

– Njegovi vlastiti. – Joan jedva primjetno zadršće.

– Bio je potpuno uţasan čovjek poznat po tome što je traţio bordele koji bi mu nabavili vr-

lo mladu djecu.

– Odvratno stvorenje – prošapta Lavinia.

– Da. Ali vrlo bogato odvratno stvorenje. Kao što je bio slučaj i s Fullertonom, nedavno se

bio zaručio za izvjesnu mladu damu. Pitam se zna li to dijete kako je iznimno sretno što joj je

odgoĎen datum vjenčanja.

– Dakle – ponovi Lavinia.

Joan se namršti. – Stvar je u tome, Lavinia, da se kao i u druga dva slučaja, izgleda nitko

od upletenih nije usprotivio Newboldovim bračnim planovima. Zasigurno, sva ova tri ponu-

Ďena braka bila su sjajne partije u pogledu novca i društvenih spona. U otmjenom društvu to

je jedino vaţno. Znaš to dobro kao i ja.

– Moţda u većini slučajeva, ali ne uvijek. Na primjer, znam da si se ti jako brinula za

Maryanninu sreću kada je ugovoreno njezino vjenčanje.

– Da, to je istina. – Neproničnog izraza lica Joan pogleda u portret Fieldinga Dovea koji je

visio iznad okvira kamina. – Fielding je bio jednako zabrinut. Znaš, naš je vlastiti brak bio

tako topla i sretna zajednica.

Lavinia shvati kako Joan daje sve od sebe da prikrije neku snaţnu emociju. Nije znala da li

da zanemari prijateljičino raspoloţenje ili da pokuša ponuditi utjehu. Ona i Joan još su uvijek

izgraĎivale svoje prijateljstvo. Nije htjela prelaziti neke granice osim ako ne dobije dopuštenje

za to.

Vratila se do stolice na kojoj je ranije sjedila i zastala pokraj nje.

– Znam da si jako voljela Fieldinga Dovea – reče oprezno.

To se čini dovoljno neobvezatnim, pomisli. Ako Joan ţeli zadrţati svoju privatnost, moţe

se ne osvrnuti na tu opasku drugačije nego običnom potvrdom.

Joan kimne, ne skidajući pogled s portreta. Lavinia je na trenutak pomislila kako je to kraj

razgovora. Joan ustane i vrati se prozoru, gdje ostane stajati. – Kratko prije nego što si stigla,

moja se kći dobro pomučila da me podsjeti na istu tu činjenicu.

– Ne ţelim zabadati nos gdje mi nije mjesto – reče Lavinia. – Ali naslućujem da si nesret-

na. Mogu li što učiniti?

Joanina se elegantna čeljust stegnula. Nekoliko je puta trepnula, kao da joj je nešto u oku.

– Danas me Marvanne posjetila kako bi mi odrţala bukvicu o nedoličnosti mog prijateljstva s

lordom Valeom.

– Oh, Boţe.

– Čini se kako ona drţi da sam na neki način iznevjerila uspomenu na Fieldinga.

– Shvaćam.

– Prilično te uznemiri kad ti o takvim stvarima bukvicu očita vlastita kći.

Lavinia se trgne. – Ako ti je to ikakva utjeha, nedavno sam otrpjela sličan razgovor sa svo-

jom nećakinjom. Emeline mi je jasno dala do znanja kako je po njezinu mišljenju moja veza s

gospodinom Marchem dovoljno trajala bez formalnosti potvrde o sklapanju braka.

Joan joj dobaci brz, ironično suosjećajan pogled.

– Onda moţda djelomično moţeš razumjeti kako se osjećam u ovom pogledu. Iskreno mi

reci, misliš li da je moj odnos s Valeom dokaz kako više ne čuvam i ne poštujem uspomenu

na Fieldinga?

– Joan, priroda tvog prijateljstva s lordom Valeom mene se ne tiče. Ipak, budući da traţiš

moje mišljenje, dat ću ti ga. Iz onoga što si rekla o svom braku, vjerujem da te Fielding Dove

jako volio. Zato ne mogu zamisliti da bi on ţelio da si uskratiš priliku da iskusiš sreću i ljubav

nakon što je on napustio ovaj svijet.

– To sam si i ja rekla.

– Ako dvojiš oko toga, pokušaj u sebi obrnuti situaciju. Da si ti ona koju je prvu Bog uzeo

k sebi, bi li ţeljela da Fielding ostane sam do kraja svog ţivota?

– Ne – tiho reče Joan. – Više od svega drugog, ţeljela bih mu da bude sretan.

– Pretpostavljam da je to upravo ono što bi on rekao za tebe da mu je netko postavio to pi-

tanje.

– Hvala ti – Joan je zvučala kao da joj je ponešto laknulo. Okrenula se i nasmiješila se. –

Vrlo je obzirno od tebe što me umiruješ. Priznajem, Maryannine suze i optuţbe danas su me

uzdrmale. Počela sam se pitati jesam li doista u svom srcu propustila odati počast l'ieldingu.

– Uvjeravam te, i u meni je Emelineina mala prodika o onome što se doliči izazvala ţmar-

ce.

– Moram reći da bi u bilo kojim drugim okolnostima naša nevolja bila gotova zabavna. Ti i

ja smo obje provele mnogo godina i utrošile prilično truda poučavajući dvije mlade dame pra-

vilima pristojnosti i valjana ponašanja, a sada si one daju za pravo da nas tuku vlastitim oruţ-

jem.

– To čovjeka pokoleba, zar ne? – namršti se Lavinia. – Pitam se naznačuje li to da mlaĎa

generacija moţda razvija sklonost prema pretjeranoj kreposti.

Joan protrne. – Kakva jeziva pomisao. Diskrecija i etiketa su u redu, ali bila bi uistinu veli-

ka šteta ako ovaj sadašnji naraštaj mladih dama i dţentlmena postane nacija uskogrudnih,

pretjerano moralnih snobova.

12

Tobias se uspeo stubama kuće na broju sedam s osjećajem iščekivanja kojim se naslaĎivao

od doručka. Izglednost popodnevnog sastanka s Lavinijom bila je jedina svijetla točka u ono-

me što se pokazalo kao izuzetno deprimantan i neproduktivan dan. Ništa nije ţelio više nego

da utone u postelju u spavaonici na katu i prepusti se zagrljaju svoje ljubavnice na ugrabljenih

sat-dva.

Sve su mu laĎe potonule kada mu je vrata otvorila gospoĎa Chilton.

– GospoĎo Chilton, ovo je iznenaĎenje. Mogao bih se zakleti da ste jutros za doručkom

spomenuli kako ćete ovog popodneva izaći u nabavku ribiza i da će gospoĎa Lake stanovito

vrijeme ovdje biti sama.

– Nema potrebe da me tako gledate, gospodine – uspravi se gospoĎa Chilton, mrko ga

promotrivši. – Planovi su se promijenili. Nije moja krivnja. Najprije je, s neba pa u rebra, go-

spoĎa Lake najavila kako ide posjetiti gospoĎu Dove. Rekla je da će se vratiti do tri.

– Sada su tri sata, gospoĎo Chilton.

– Pa, još se nije vratila i to je sve. Ne bi imalo mnogo učinka na vaše planove i da je ovdje,

to je činjenica.

– A zašto?

GospoĎa Chilton baci pogled iza sebe u smjeru zatvorenih vrata salona te snizi glas u urot-

nički šapat. – Jer nema niti deset minuta da je jedna dama došla posjet. Kad sam je obavijesti-

la da je gospoĎa Lak vani, zahtijevala je da joj kaţem kad očekujem njezi povratak. Rekla

sam joj oko tri sata, a kad tamo, dama objavi da će je pričekati.

– Prokletstvo. Još je ovdje?

– Da. Smjestila sam je u salon i dala joj malo čaja. Nisam mogla napraviti ništa drugo. –

GospoĎa Chilton obriše svoje krupne, grube ruke o pregaču. – Tvrdi da je klijentica. Mislila

sam da se moţda javlja na oglas koji je gospoĎa Lake pred neko vrijeme stavila u novine.

Znate kako se gospoĎa Lake zanosi u vezi s oglašavanjem svojih usluga u novinama. Kaţe da

je to moderan način voĎenja uspješnog poslovnog pothvata.

– Budite tako ljubazni pa me ne podsjećajte na to vraţje oglašavanje. – Tobias dugačkim

koracima zagrabi u hodnik i hitne svoj šešir prema stoliću u kutu. – Znate što mislim o tome.

– Da, gospodine. Bili ste jasni. – GospoĎa Chilton zatvori vrata. – Ali kako do sada nije bi-

lo ozbiljnih klijenata, izgleda da nije nanijelo nikakvu štetu. Da vam iskreno kaţem, mislim

da je gospoĎu Lake pomalo izdeprimirao cijeli taj projekt.

– Naţalost, nije se dovoljno obeshrabrila da bi otkazala čitav naum.

Dosad se njegovi strahovi kako će Lavinijini pokušaji da u novinama oglasi svoje usluge

privatnog istraţivanja na njena vrata privući neprihvatljivu rulju kao potencijalne klijente nisu

obistinili. Do tada se samo troje ljudi javilo na oglas u vezi sa stručnjakom koji je na raspola-

ganju za voĎenje istraga osobne i povjerljive naravi. Potajno mu je laknulo kad su se sva tri

potencijalna klijenta odmah predomislila otkrivši da je stručnjak u pitanju ţena.

– Nisam ja kriva što je dama u salonu ovog popodneva odlučila posjetiti gospoĎu Lake –

promrmlja gospoĎa Chilton.

– Ne mislim da ste išta mogli učiniti – Tobias krene prema vratima salona. – Ali vjerujem

da ću uspjeti porazgovarati s ovom novom klijenticom prije nego što se gospoĎa Lake vrati.

– Stanite malo, gospodine – gospoĎa Chilton uznemireno pohita za njim. – Nisam sigurna

da bi gospoĎa Lake htjela da razgovarate s njezinom klijenticom a da ona nije prisutna.

– Kakav bi prigovor mogla imati? – Tobias joj uputi svoj najneviniji osmijeh. – Ipak smo

mi partneri.

– Samo na nekim slučajevima. I vrlo dobro znate da će biti bijesna ako sazna da ste je koš-

tali klijentice koja bi joj platila.

– Samo se ţelim uvjeriti da je ova klijentica pristojna izgleda i da si moţe priuštiti plaćanje

honorara gospoĎi Lake.

Otvorio je vrata prije no što je to gospoĎa Chilton mogla učiniti za njega i ušao u salon.

Dama koja je sjedila na sofi okrenula se da ga pogleda.

Dovraga, pomislio je Tobias. Ona je stvarno bila klijentica. Toliko o njegovu planu da je se

riješi prije nego što se Lavinia vrati.

– Odakle ti ovdje, Aspasia? – upita.

– Tobiase. – Uputila mu je staloţen, znakovit osmijeh. – Kakva koincidencija. Došla sam

ovamo porazgovarati s gospoĎom Lake jer sam pretpostavila da ćeš biti zauzet svojim istraţi-

vanjem. Htjela sam doznati kako napreduje istraga.

Da je ovo bila ma koja druga klijentica, lagao bi kroz zube i rekao joj kako je značajno na-

predovao. Uvijek je govorio takve stvari svakome tko je plaćao honorar za njegove usluge.

Ali ovo je bila Aspasia, a ona nije bila tipična klijentica.

Pošao je do prozora i ostao ondje stajati, leĎima automatski zaklonivši svjetlost iza sebe, te

pogledao Aspasiju.

– Ne mogu govoriti u ime gospoĎe Lake – reče – jer danas popodne još nisam imao prilike

s njom usporediti svoje bilješke. Ali što se mene tiče, vraški sam slabo napredovao. No, ot-

poslao sam naše pomoćnike da se raspitaju o prstenovima i plavoj vlasulji i nadam se da će se

vratiti s korisnim podacima. – Krajičkom oka opazio je Laviniju. Bila je pred ulaznim vrati-

ma. – Vidim da mi se suradnica vratila. Moţda će imati novosti.

Lavinia je bila oličenje ljepote u tamnoljubičastoj boji. Uhvatio se kako se lagano smješka

iako su njegovi planovi za poslijepodne izgleda propali. Nešto je u njemu uvijek reagiralo pri

pogledu na nju, pomislio je. Bio je svjestan dubokog zadovoljstva uvijek kad se nalazio u nje-

zinoj blizini.

Začuo je prigušeni zvuk otvaranja i zatvaranja ulaznih vrata. Trenutak kasnije, Lavinia je

samopouzdano ušla u salon. U hodniku je bila skinula svoj šešir. Lice joj je bilo zagrijano i

rumeno od nedavne šetnje. Zbog ţenstvene vitalnosti kojom je isijavala nutrina mu se napne

od poznate gladi. Opsjednule su ga maštarije o postelji na gornjem katu.

– GospoĎo Gray. – Lavinia nakloni glavu za jedvitih centimetar-dva. – Oprostite mi. Ni-

sam vas očekivala.

Osmijeh joj je bio toliko uglaĎen i profesionalan da bi samo netko tko je dobro poznaje

primijetio naglašeni nedostatak topline, pomisli Tobias.

– Ispričavam se, gospoĎo Lake – reče Aspasia. – Ali jednostavno nisam mogla mirovati.

Vratila sam se u London jučer popodne. Danas sam došla ovamo jer sam morala doznati jeste

li vi i Tobias već otkrili išta korisno.

– Da, svakako – Lavinia sjedne na stolicu blizu posluţavnika s čajem i zamahom ruke

namjesti si skute. Osmijeh joj nije silazio s lica. Štoviše, čak se i razvedrio. – Značajno smo

napredovali.

Za razliku od njega, pomisli Tobias, ona nije imala griţnju savjesti zbog laganja ovoj kon-

kretnoj klijentici.

– Doista? – Aspasia podigne obrve. – Tobias mi je upravo govorio kako nije bio previše

uspješan. Nije li tako, Tobiase?

Sklopio je ruke iza leĎa. – Svakako još nemam mnogo toga ponuditi.

Lavinia ga osine pogledom, nastojeći se obuzdati. – Onda je sva sreća što ja doista imam

neke korisne podatke.

Jamačno je odlučila slijediti njegova pravila u odnošenju prema klijentu, čak i ako se on ni-

je zamarao s tim, pomislio je.

– Tvoje profesionalne sposobnosti nikada me ne prestaju zaprepašćivati, gospoĎo – reče on

suho. – Što si doznala od svoje povjerljive doušnice?

Odmah je uvidio da je razaznala neznatno moduliranje glasa koje je primijenio na zadnje

dvije riječi. Sumnjao je da je Lavinia imala namjeru uvući ime gospoĎe Dove u ovaj slučaj,

ali bilo je najbolje biti oprezan.

Obratila se Aspasiji poslovnim tonom. – Otkrila sam kako je moţda došlo do još barem

dvije nedavne smrti u visokom društvu koje su vrlo sumnjive. Lady Rowland i stanoviti gos-

podin Newbold. Oboje je otišlo s ovog svijeta prilično neočekivano. To mu je privuklo pozor-

nost. – Čuo sam za glasinu o lady Rowland. Prekomjerna doza lijeka koji je rabila da joj po-

mogne zaspati. Nitko nije spomenuo Newbolda.

Aspasijine su se obrve nabrale i ona se obzirno namršti. – Newbold je umro pijan, uslijed

pada niza svoje stube prije mjesec i pol, ako se ne varam. Čula sam nešto o tome kratko nakon

što sam se vratila u grad. Nisam obraćala mnogo pozornosti.

– Većina ljudi nije marila za njegovu smrt. – Lavinijine se usne stisnu na način koji je nag-

lašavao njezino gnušanje. – Po svemu sudeći, Newbold je bio sasvim grozan. Bio je poznat po

tome što je kao stalna mušterija posjećivao bordele koji su opsluţivali takva stvorenja što uţi-

vaju zavoditi djecu. Po mom sudu, mlada dama s kojom se nedavno bio zaručio izvukla se za

dlaku. Samo zamislite uţas da vas udaju za takvog čovjeka.

– Doista – Aspasia otpije svoj čaj i na to ne doda više ništa.

– Radi se o tome – nastavi Lavinia, okrećući se prema Tobiasu – da nalazim tu slučajnost

izuzetno zanimljivom, a vi, gospodine?

– Tri neočekivane smrti? Da, i ja.

– Ne smrti – reče ona nestrpljivo – već odgaĎanje planova za vjenčanje koja su uslijedila u

svakom od ovih slučajeva.

Pa ona je ozbiljna, pomisli on. Nije mogao vjerovati. Kao niti Aspasia, sudeći po njezinu

izrazu lica.

– Lavinia – reče on oprezno – daješ li ti to naslutiti kako je motiv svakog od ovih triju

ubojstava bio ţelja da se spriječi vjenčanje?

Lavinia spusti čajnik. – Imaš li bolji motiv?

– Radim na tome. – Njezina ga je uvjerenost iritirala. – Sve tri smrti rezultirale su prijeno-

som imetka. To nam daje mnogo sumnjivaca meĎu članovima obitelji.

Aspasijin izraz promijenio se iz zapanjene nevjerice u paţljivo razmatranje.

– Čula sam glasine o opsesivnoj ţelji lady Rowland da vidi svoju najstariju unuku udanu

za unuka njezina starog ljubavnika – reče ona polako. – Ţena je imala reputaciju osobe koja se

koristila svojim novcem za manipuliranje svima u obitelji. Ali koja bi bila svrha njezina

umorstva? Namjeravala je novčano osigurati djevojku.

– Samo ako se pristane udati za Ferringa – podsjeti je Lavinia. – Ali sada je njezin tata

preuzeo kontrolu nad bogatstvom Rowlandovih, a bračna ponuda mladog Ferringa očito nije

prihvaćena. Unuka je slobodna udati se za koga drugoga. Na ovaj ili onaj način, i druge dvije

mlade dame spašene su od izgleda da stupe u iznimno nesretne brakove.

– Valjda ne navodiš na zaključak da su one bezazlene mlade djevojke mogle skovati dija-

bolični plan da unajme profesionalnog ubojicu? – zareţi Tobias. – To uopće nije uvjerljivo.

Aspasijina se usta stisnu. – On ima pravo, gospoĎo Lake. To je zanimljiva teorija, ali ne-

moguće je zamisliti da bi tri izrazito zaštićene mlade dame bez imalo iskustva o svijetu mogle

dokučiti kako unajmiti, a kamoli platiti profesionalnog ubojicu.

Lavinia ukruti ramena na način koji je Tobias već naučio prepoznati. Spremala se obraniti

svoj poloţaj.

– Podsjetila bih vas oboje – reče ona – da kad se radi o savezima te razine u otmjenom dru-

štvu, postoji mnogo ljudi osim uključenih mladih dama koji mogu imati velik interes za brač-

ne ugovore.

– Vjeruješ li da su drugi u tim obiteljima pribjegli umorstvu kako bi zaustavili vjenčanja? –

Tobias prekriţi ruke. – To je suludi zaključak. Govorimo o ubojici koji pokušava oponašati

Izručitelja Opomene. Nemoguće je zamisliti profesionalnog ubojicu kako se stavlja u sluţbu

nekoj mami koja posreduje pri sklapanju braka.

Na njegovo iznenaĎenje, Aspasia je progovorila prije nego što je Lavinia mogla odgovoriti.

– Brak je vrlo ozbiljna stvar, a mlade djevojke imaju jako malo prava glasa oko sporazuma

koji se za njih sklapaju. – Usta joj se hladno iskrive. – Tome mogu osobno posvjedočiti. Moj

se tata zasigurno nije previše brinuo za moju sreću kad je prihvatio ponudu za moju ruku.

Oštar, leden prizvuk ove zadnje izjave zatekao je Tobiasa. Sinulo mu je kako nikada nije

čuo Aspasiju da komentira svoj kratki brak.

Lavinia ju je tiho promatrala, bez riječi. Tobias je naslutio kako se iznenada ţivo zaintere-

sirala za ono što Aspasia ima reći.

– Ipak – nastavi Aspasia – kad govorimo o savezima u otmjenom svijetu, nema ničeg neo-

bičnog u takvim sporazumima. Ja zasigurno nikad nisam čula da je itko počinio umorstvo radi

zaustavljanja vjenčanja.

– Kao profesionalni privatni detektivi – reče Lavinia svojim najautoritativnijim glasom –

mogu vas uvjeriti da smo gospodin March i ja vidjeli takve slučajeve u kojima su bila poči-

njena umorstva i za manje stvari. – Podignula je obrve gledajući Tobiasa. – Zar nije tako, go-

spodine?

Zadnja stvar koju je htio bila je da se naĎe usred ovog malog okršaja, odlučio je. Traţio je

diplomatski izlaz.

– Postoji sva sila motiva za umorstvo – reče on, zadrţavši svoj ton što je više mogao neut-

ralnijim.

Niti jedna ţena nije izgledala zadovoljno. Aspasia mu se namršti. – Uvjerena sam kako ne-

ćeš gubiti vrijeme slijedeći krive tragove.

Nagnuo je glavu. – Nastojim izbjeći takve stvari.

– I ja isto – kratko reče Lavinia.

Aspasia ustane i krene prema vratima. – Moram poći. Molim vas da me o svemu obavješ-

tavate.

– Naravno. – Tobias prijeĎe salon da joj otvori vrata. – Ugodan ti dan, Aspasia.

Ona je oklijevala prije nego što je izašla u hodnik. – Bojim se da nemamo vremena za gub-

ljenje, Tobiase. Moraš pronaći ovog novog Izručitelja Opomene, i to brzo. Tko zna što on

planira dalje?

Stisnuo je kvaku tako čvrsto da je bilo čudo što mu nije otpala u ruku. – Posve sam svjes-

tan hitnoće koja se ovdje traţi.

GospoĎa Chilton vrzmala se po hodniku. Otvorila je Aspasiji prednja vrata i ona je ţurno

sišla niza stube.

Tobias je pričekao dok nije otišla. Zatim je izvukao svoj dţepni sat i naglašeno se nasmije-

šio gospodi Chilton. – Vjerujem kako još uvijek stignete izaći i nabaviti ribize.

GospoĎa Chilton zakoluta očima. – U redu, gospodine. – Bacila je brz pogled u salon i sni-

zila ton. – Ali bolje poţurite s tim. GospoĎica Emeline trebala bi se vratiti oko pet. Ne bi bilo

dobro da ušeta u nezgodnom trenutku.

– Hvala na upozorenju, gospoĎo Chilton. Uvjeravam vas da je nepotrebno.

– Hm.

Vratio se u salon. Lavinia je u meĎuvremenu bila ustala i pošla stajati kraj prozora. Stajala

je okrenuta mu leĎima, pozornosti usmjerene na ulicu.

Prešao je sobu i zaustavio se iza nje. Odmarajući ruke na njezinim ramenima, popratio je

njezin pogled. Zajedno su promatrali kako Aspasia nestaje iza ugla. Lavinia se nije okrenula.

– Moraš oprostiti Aspasiji – reče on tiho. – Boji se i vrlo je zabrinuta.

– Mmm.

– Ima dobre razloge za zabrinutost. Zachary Elland bio je hladnokrvni ubojica i tko god da

ţeli zauzeti njegovo mjesto očito je iste ćudi. A moraš priznati i da je u pravu: ova ideja da

postoji veza izmeĎu tri moguća ubojstva i tri promjene bračnih planova trenutno nije pretjera-

no pouzdana teorija.

– Mmm.

– Lavinia, vidim da si uznemirena. Jeste li ti i gospoda Dove raspravljali o još čemu što ni-

si spomenula?

Joan me upitala mislim li kako ona blati uspomenu na svoga muţa vezom s lordom Vale-

om. Izgleda da je njezina kći prilično izbezumljena zbog tog odnosa.

– Shvaćam. – Što god da je očekivao čuti, ovo nije bilo to. – Što si joj rekla?

– Podsjetila sam je da ju je muţ silno volio. Rekla sam joj da sam sigurna kako bi on ţelio

da ona opet bude sretna, baš kao što bi i ona njemu ţeljela da pronaĎe sreću da je ona prva

umrla.

– Doista – reče on, u nedostatku ičega inspirativnijeg. O čemu se dovraga ovdje radilo? –

Pa, siguran sam da si je razuvjerila. A sada, gospoĎa Chilton spomenula je kako ide u kupnju

nekih stvari koje joj trebaju za ručak. Što kaţeš na to da mi...

– Tobiase?

– Što je? – upita on, sada vrlo oprezan.

– Da se meni išta dogodi i da ti ostaneš sam, ţeljela bih da pronaĎeš sreću.

Same od sebe, ruke su mu se ţestoko sklopile oko njezinih njeţno oblikovanih ramena. Os-

jetio je kako se okamenjuje na pomisao da mu je ugrabi smrt. Glavu mu je ispunila grimizna

omaglica. Sinulo mu je kako bi vjerojatno poludio da je ikada izgubi.

– Ţeljela bih da pronaĎeš sreću – tiho je ponovila, naizgled nesvjesna učinka koji su njene

riječi imale na njega. – Ali ne s Aspasijom Gray.

Iz nekog razloga, ove zadnje riječi oslobodile su ga iz uţasnog transa. Otkrio je da opet

moţe disati. Posluţio se rukama da je okrene i pogleda ga.

– Ne mogu zamisliti da bih ijednu drugu ţenu poţelio onako kako ţelim tebe – reče. Glas

mu je zazvučao sirovo i grubo, čak i u vlastitim ušima.

– Oh, Tobiase. – Obgrlila ga je i čelom se oslonila na njegovo rame. – Toliko te volim.

– Oduševljen sam što to čujem. – Poljubio joj je kosu. Njezin mu je miris ispunio glavu,

izgoneći posljednje ostatke crvene omaglice. – Ali molim te, ako imaš imalo obzira prema

meni, nikad, ama baš nikad nemoj govoriti o tome da ostanem bez tebe. Ne mogu podnijeti tu

misao.

Njezine se ruke stegnu oko njega. – Baš kao što ni ja ne mogu podnijeti misao da te izgu-

bim.

Čvrsto ju je privio, puštajući da ih oboje ugrije sunčeva svjetlost. Nakon nekog vremena,

izvukao ju je iz salona i odnio uza stube.

Kasnije se pridignuo na lakat i zirnuo prema svom satu na stoliću pokraj postelje. Četiri i

petnaest. Vrijeme da se obuče. Postajalo je sve teţe napuštati njezin krevet, pomislio je. Ne-

voljko se uspravio u sjedeći poloţaj i zabacio noge na pod.

– Tobiase?

Okrenuo se i pogledao je. Leţala je naslonjena na jastuke, očiju intenzivno zelenih na po-

podnevnom svjetlu.

– Moram ići, ljubavi. Emeline će se vratiti kući za manje od četrdeset pet minuta. Trebam

se naći s Anthonyjem u pet. Uz malo sreće, imat će kakve novosti o prstenovima.

– Znam. – Spojila je ruke iza glave. Zbog tog je pokreta jedna lijepo oblikovana dojka izvi-

rila ispod plahte. – Tobiase, dala sam Joan pravi savjet, zar ne? Ne misliš li da bi Dove ţelio

da pronaĎe sreću s nekim drugim nakon njegove smrti?

Nije odgovorio. Umjesto toga, sagnuo se i poljubio joj golu dojku. Koţa joj je bila meka i

topla od voĎenja ljubavi. Uhvatio je tračak vlastita mirisa na njoj i osjetio navalu ţestoke,

neobuzdane posesivnosti. Njegova ţena.

Namrgodila se. – Slaţeš se sa mnom, zar ne? O tome kako bi se Fielding Dove osjećao u

toj situaciji?

Dugo ju je promatrao, a zatim se vrlo promišljeno nagnuo nad nju, zarobivši je u svom za-

grljaju. Nakrivio je glavu i okrznuo joj usne svojima. – Ne mogu govoriti u ime Fieldinga

Dovea – reče. – Ali ovo ti mogu obećati, Lavinia. Da ikada pronaĎeš s drugim muškarcem

ono što smo mi zajedno pronašli, vratio bih se iz groba da te progonim.

13

U pola šest tog popodneva Tobias se već nalazio natrag u svojoj radnoj sobi, nogu naslo-

njenih na kut svog stola. Onaj sat proveden u Lavinijinoj spavaonici uklonio je dio napetosti

koji ga je mučio još od dogaĎaja u Beaumont Castleu, no mogao je osjetiti kako mu se vraća

osjećaj ţurnosti dok je slušao Anthonyjev izvještaj.

– Niti u jednom antikvarijatu koji smo dosad provjerili nije bilo nedavnih kupnji ili kraĎa

prstenja koje opominje na smrtnost – pregleda svoje bilješke Anthony. Doduše, još nam je

ostalo nekoliko trgovaca koje trebamo ispitati. Ţeliš li da nastavimo s raspitivanjem sutra?

– Da. – Tobias prouči popis trgovaca koji su bili sastavili. – Ti su vraţji prstenovi meĎu

ono malo pravih tragova koje imamo. Ubojica ih je morao negdje nabaviti. Što je s plavim

vlasuljama?

– Emeline i ja imali smo dovoljno vremena za razgovor sa samo dvojicom vlasuljara jučer

poslijepodne.

Jedan od njih doista je primio narudţbu za plavu vlasulju pred koji mjesec.

Tobias brzo podigne pogled. – Jesi li dobio ime mušterije?

– Da, ali neće ti koristiti. Vlasuljar je poznaje godinama. Opisao ju je kao vremešnu i prili-

čno ekscentričnu. Ţivi na selu i dolazi u grad samo dvaput godišnje u kupnju. Sumnjam da je

ona tvoja profesionalna ubojica, Tobiase.

– Prokletstvo. – Tobias se na trenutak vrati proučavanju popisa, a zatim hotimično otkine

dio pri dnu. – Ti i gospoĎica Emeline dovršit ćete ispitivanje antikvara. GospoĎa Lake i ja

preuzet ćemo ostatak vlasuljara. Uz sve četvero nas koji radimo na projektu, trebali bismo

uspjeti porazgovarati sa svakim trgovcem na ovom popisu unutar iduća dva ili tri dana.

– Vrlo dobro. – Anthony nanovo sjedne u svoju stolicu. – Whitby je rekao kako se namje-

ravaš sastati s Nasmiješenim Jackom noćas u Grifonu. Ţeliš li da te pratim? To nije najsigur-

nije susjedstvo noću.

– Ne, neće biti potrebno. Uzet ću fijaker i platiti vozaču da čeka.

Anthony ga znatiţeljno pogleda. – Zašto traţiš pomoć Nasmiješenog Jacka u ovom sluča-

ju? Iz onoga što si mi rekao, prijašnji Izručitelj Opomene nije imao nikakve veze s onom vrs-

tom običnih kriminalaca koji dolaze s dna društvene ljestvice. Misliš li da je ovaj novi ubojica

drugačiji?

– Ne. Ali prošle noći palo mi je na pamet kako zapravo jako malo znamo o Zacharyju El-

landu. Po svemu sudeći nije imao obitelj. Nakon njegove smrti nitko se nije javio da preuzme

njegove osobne stvari.

Zapravo, u otmjenom društvu o njemu nije bilo tragova. Nakon što je umro, bilo je kao da

nikada nije niti postojao. Zapitao sam se jesam li moţda previdio neku stranu njegove prošlos-

ti koja bi nam mogla pruţiti ključ rješenja.

– Shvaćam. – Anthony se odvoji od svoje stolice i krene preko prostorije. – Sretno ti bilo. –

Zastao je na vratima i pogledom kliznuo natrag, malčice se mršteći. – Tobiase, imam te nešto

pitati. Ponešto je, ovaj, osobne prirode.

– O čemu se radi?

– Razumijem da ti je Fullertonovo umorstvo pomrsilo planove, ali prije nego što je pao s

onog krova, jeste li ti i gospoĎa Lake imali priliku porazgovarati o svojim osobnim stvarima?

Tobias polako spusti otkinuti komad papira. – O našim što?

Anthony malo pocrveni, ali ne pokuša kliznuti kroz vrata. – Emeline i ja prirodno smo

pretpostavljali kako si pozvao gospoĎu Lake da poĎe s tobom na ladanjsku zabavu jer si htio

iskoristiti priliku daj spomeneš svoje namjere.

– Koje bi to namjere bile? – upita Tobias mirno. U Anthonyjevim se očima pojavi neodob-

ravanje. –

Nemoj reći da nisi ni spomenuo tu stvar.

– O čemu dovraga pričaš?

– Govorim o tome jesi li ili nisi zaprosio gospoĎu Lake, naravno.

– Grom i pakao – tiho reče Tobias.

– Što se dogodilo? – Anthonyjevo se mrštenje pretvori u zabrinutost. – Dobri Boţe, čovje-

če, nije valjda da si izgubio petlju?

– Stanje mojih namjera prema gospoĎi Lake tebe se ne tiče.

– Vas se dvoje već nekoliko mjeseci mnogo viĎate u četiri oka.

– Pa što? Partneri smo.

– Partneri? A što je sa slanjem gospoĎe Chilton van po ribize?

Tobias je mogao osjetiti kako u njemu raste mrzovolja. – Pite od ribiza gospoĎe Chilton su

nesumnjivo najbolje koje sam ikada kušao.

– Ovo nema nikave veze s pitama gospoĎe Chilton što ti vrlo dobro znaš. – Anthony malo

razdvoji svoje u čizme obuvene noge na sagu. – GospoĎa Lake je ugledna dama. Očito je da

ste se vas dvoje jako vezali jedno za drugo. Ne misliš li da je vrijeme da postupiš kao dţen-

tlmen?

– Vraški dobro znaš kako još nisam u prilici zaprositi gospoĎu Lake. Sve što imam uloţio

sam u one dionice Crackenburneova brodarskog pothvata. Sve dok se onaj vraţji brod ne vrati

u luku, nemam joj ništa ponuditi.

Anthony poprimi suosjećajno drţanje. – Znam da si zabrinut za svoje financije. I ja sam

jednako tako zabrinut za svoje. Ali dogodilo se da sam razmišljao o našoj situaciji i vjerujem

da sam našao rješenje za sve naše probleme.

– Što predlaţeš da učinimo? – Tobias zavitla popis s vlasuljarima na stol. – Da si prona-

Ďemo alkemičara koji moţe pretvoriti olovo u zlato?

Anthony ispruţi ruku, neodreĎeno pokazujući radnu sobu. – Onako kako ja to vidim, od-

govor je ova kuća.

– S ovom je kućom sve u redu. Ja sam joj vlasnik. Ona je zapravo moja najvrednija imovi-

na.

– Da, znam – reče Anthony pomirljivo. – Dok ja, s druge strane, jedva uspijevam platiti na-

jamninu za svoje sobe u Jasper Streetu.

– Ne moţeš mene okrivljavati zato što ti stan ne odgovara. Ti si se bio odlučio iseliti. Mis-

lim da si rekao nešto o tome kako ţeliš vlastite sobe. Koliko se sjećam, mnogo smo razgova-

rali o tvojoj potrebi da imaš osobne odaje u kojima moţeš primati prijatelje u svako doba dana

i noći.

– Stvar je u tome da, premda je moj stan dostatan za dţentlmena-samca, nikako ne bih mo-

gao zatraţiti od Emeline da u tako malom prostoru zasnuje kućanstvo. Naučena je na onu vrlo

ugodnu kućicu u Claremont Laneu.

– U tome se slaţemo.

– Kako ja na to gledam, Tobiase, ovdje imamo jednu kuću viška.

– Kako molim?

– Sve sam razradio i zapravo je vrlo jednostavno. Kad bi ti postupio časno i oţenio gospo-

Ďu Lake, mogli biste se zajedno useliti u Claremont Lane na broju sedam. Ja bih mogao otka-

zati svoj stan u Jasper Streetu, oţeniti gospoĎicu Emeline i useliti se u ovu kuću s njom. Vidiš

li kako bi to bilo zgodno za sve nas?

Tobiasu iznenada sine pred očima.

– Moja kuća. – Spustio je pete sa stola i vrlo se polako osovio na noge. – Pokušavaš se do-

čepati moje kuće kako bi mogao zaprositi gospoĎicu Emeline. O tome se ovdje radi, je li ta-

ko?

Anthony se za korak povuče prema vratima, podignuvši ruku u smirujućoj gesti. – Gledaj,

Tobiase, nema razloga da se ţestiš. Mislio sam kako je to vrlo razuman plan, takav od kojeg

bismo svi imali koristi. Usto, to bi mi omogućilo da prestanem plaćati najamninu. TakoĎer ne

bismo trebali niti treću domaćicu. Mogao bi povesti Whitbyja sa sobom, a gospoĎa Chilton

mogla bi doći ţivjeti s Emeline i sa mnom.

– Ako i na trenutak misliš – reče Tobias vrlo tiho – da ću ti dopustiti da uzmeš moju jedinu

značajniju imovinu, nisi pri zdravoj pameti. A sada predlaţem da se vratiš poslu za koji te

plaćam znatno više nego što zasluţuješ prije no što odlučim zaposliti drugog pomoćnika.

– Tobiase, molim te, saslušaj me na tren.

– Idi. – Tobias uperi prst prema vratima. – Otkrij tko je prodao one vraţje prstenove profe-

sionalnom ubojici. Jesam li bio jasan?

– Posve.

Anthony strelovito otvori vrata i ţustro izaĎe u hodnik.

Tobias je pričekao dok nije začuo prigušeni zvuk zatvaranja ulaznih vrata, a zatim je pola-

ko sjeo.

Zlovoljno je promotrio radnu sobu. Bila je prepuna stvari koje je nakupio tijekom godina –

njegovim knjigama, globusom, teleskopom i brušenom bocom za brendi.

Ova kuća ne samo što je bila njegova najveća imovina, bila mu je i dom. Kupio ju je zah-

valjujući Crackenburneovoj pozajmici kratko prije nego što je upoznao Ann i njezina mlaĎeg

brata, Anthonyja.

On i Ann proveli su pet sretnih godina u ovoj kući prije nego što je izgubio njihova mrtvo-

roĎenog sina i nju u vrijeme babinja. On i Anthony pod ovim su krovom otrpjeli zajedničku

tugu.

Anthonyju je u vrijeme smrti njegove voljene sestre bilo trinaest godina. Njezin ga je odla-

zak ostavio neutješnog. Osjećao se posve samim na svijetu. Majka mu je umrla kad mu je bilo

osam godina, nedugo nakon što mu je rasipnik od oca ubijen uslijed razmirice oko dijeljenja

karata.

Anthony i Ann pošli su ţivjeti s jedinim roĎacima koji su im preostali, groznom tetom i

tetkom. Ţivjeli su u tom turobnom kućanstvu samo nekoliko mjeseci prije nego što je teta

uredila da se riješi neţeljenog bremena uvukavsi Ann u kompromitirajući poloţaj s Tobiasom.

Namjera joj je bila da se udajom oslobodi nećakinje, a potom nećaka smjesti u sirotište.

Tobias je jednim pogledom uvidio očajno stanje u kojem su se nalazili Ann i njezin mali

brat i odlučio ih oboje spasiti. Onog dana kada je odveo Ann i Anthonyja iz kuće njihove tete

nije namjeravao oţeniti Ann, ali ubrzo se predomislio. Ann nije samo bila jako lijepa, bila je i

blaga i dobra, od one vrste ţene koju pjesnici opisuju kao nezemaljsku.

Osjećaji koje je u njemu pobudila bili su njeţni i zaštitnički. Uvijek je pazio da se prema

njoj odnosi s paţnjom koju bi poklonio osjetljivom cvijetu. Gledajući unatrag, znao je kako je

s njom obuzdavao svoje strasti, uvijek svjestan potrebe za suzdrţavanjem. Nije se sjećao da je

meĎu njima ikada došlo do svaĎe. Nikada se nije razljutio na nju.

No, na kraju je nije mogao zaštititi. Moţda je, kao što je Anthony često znao primijetiti,

Ann doista bila predobra za ovaj svijet.

Moţda je uistinu otišla na bolje mjesto, ali Tobias i Anthony ostali su se nositi s teškom

stvarnošću ovoga svijeta. Anthony se isprva borio sa svojim strahovima na jedini način koji je

znao: ljutnjom. Zauzeo je prkosno drţanje kako to moţe samo trinaestogodišnji dječak i zahti-

jevao da mu se kaţe kada treba spakirati svoje torbe i otići.

Sada kad nje više nema, nećeš me htjeti da ti se motam naokolo. Ann je bila ona koju si vo-

lio. Mene si primio samo zato što se ona nije htjela razdvojiti od mene. Razumijem. Više ni-

sam tvoja odgovornost. Mogu se brinuti za sebe.

Tobias se mučio da razuvjeri očajnog, preplašenog dječaka, čak i dok se sam borio s onim

što je sada prepoznavao kao oblik melankolije. Nakon što su pokopali Ann, obuzelo ga je gri-

zodušje. Bio je i više nego svjestan da je ona zbog njegove strasti, koliko god kontrolirane i

obuzdavane, zatrudnjela i na kraju umrla. Bilo je dana kad si je govorio kako je nikada nije

trebao oţeniti. Nije ju imao nikakva prava izloţiti opasnostima i rizicima bračne loţnice. Nije

bila stvorena za takva zemaljska stremljenja.

Anthony i on dugo su posrtali u ovoj kući, dva ranjena stvorenja što zajedno plivaju kroz

mračno more emocija. Ali ţivot je postavljao svoje neumoljive zahtjeve. Vukući Anthonyja sa

sobom, Tobias se latio njihova savladavanja. Zajedno su pronašli čudnu utjehu u svakodnev-

noj rutini.

Na koncu, tijekom prolaska vremena koji je bio tako postupan da niti jedan od njih nije

primijetio da se odvija, Anthony i on uspjeli su prijeći u mirnije vode. Ova im je kuća obojici

pomogla za vrijeme tih dugotrajnih napora.

Ali danas, dok je sjedio u svojoj radnoj sobi, okruţen svojim knjigama, globusom, telesko-

pom i brušenom bocom za brendi, uhvatio se kako razmišlja koliko se počeo veseliti što će

ispruţiti noge ispred Lavinijina toplog ognjišta.

U deset i pol te večeri, odjeven poput radnika gruba izgleda, sjedio je u uredu Nasmiješe-

nog Jacka i pio izvrstan prokrijumčareni brendi svoga domaćina. Graju iz susjedne krčme

prigušivao je debeli zid.

Jack je otvorio Grifon prije dvije godine kada se povukao iz svoje krijumčarske karijere.

Tijekom rata uvozio je vaţne obavijesti o francuskom brodovlju i vojnim kretanjima baš kao i

ilegalni brendi. Tobas, u svojoj ulozi špijuna, bio mu je redovita mušterija.

Potjecali su iz sasvim različitih svjetova, ali nekako su zasnovali snaţno prijateljstvo. Te-

meljilo se na obostranom poštovanju, kao i na obostranoj koristi.

Njihovo se savezništvo nastavilo i nakon što se svaki od njih dvojice okrenuo novoj karije-

ri. Jackova se krčma pokazala kao izvrsno sakupljalište obilja glasina i tračeva koji su se sli-

jevali iz londonskog kriminalnog podzemlja. A u svom novom zanimanju privatnog istraţite-

lja, Tobias bi se često našao u potrazi za podatkom iz tog svijeta.

– Izručitelj Opomene. – Nasmiješeni Jack lijeno je posjeo svoju veliku masu u golemu sto-

licu. Odsutno je počešao odvratan oţiljak koji je vijugao iz kuta njegovih usta pa sve do mjes-

ta točno ispod njegova uha. – Bi li taj o kojem govoriš bio prvi ili drugi?

– Ovamo sam došao razgovarati o drugom čovjeku, Zacharyju Ellandu, ali prihvatit ću bilo

koju informaciju koju mogu dobiti o ijednom Izručitelju Opomene.

– Nisam siguran da ti mogu pomoći. – Jack je u svojim krupnim šakama ugnijezdio čašu s

brendijem. – Kolale su glasine o dţentlmenu-ubojici dok je Elland bio aktivan, ali kao što ti je

dobro poznato, radio je u boljem dijelu grada i druţio se s ekskluzivnijom vrstom ljudi. Koli-

ko ja znam, nikad nije zalazio meĎu običnu svjetinu radi svojih klijenata, svojih ţrtava ili svo-

jih uţitaka. Mislim kako se barem u tome za njega moţe reći da je bio poput onoga koji mu je

prethodio.

Tobias se zaustavio uslijed ispijanja brendija. Polako je spustio čašu. – Mora da si bio ma-

len dječak kad su priče o prvom Izručitelju Opomene počele kruţiti. Čega se sjećaš?

– O njemu su običavali govoriti prigušenim šaptom. Govorilo se kako je toliko vješt da

nitko nikada nije doznao koliko je poslova preuzeo tijekom svoje karijere. Sva su umorstva

izgledala kao nesretni slučajevi, samoubojstva ili infarkti. Bio je legenda.

– Zato što je ubijao a da ga nisu uhvatili?

– Ne, zato što se govorilo da je na neki svoj način bio častan čovjek. Prihvaćao je narudţbe

samo za one za koje je smatrao da zasluţuju umrijeti. Prema pričama koje smo čuli, najviše je

volio loviti pokvarenjake i zlikovce u finom društvu – bogate, moćne tipove koji bi se inače

izvukli za svoje zločine. On bi za tebe ubio, za neku cijenu, ali samo ako bi odlučio kako se

radi o zasluţenoj kazni.

– Sam se imenovao sucem i krvnikom, je li o tome riječ?

– Da. Tako su govorili.

– Crackenburne mi je rekao da su glasine o njemu zamrle prije nekoliko godina. On misli

kako je ubojica po svoj prilici umro.

– Najvjerojatnije. – Jack malčice zaškilji. – Ali prije par godina proširila se priča o tome

kako se dţentlmen-ubojica povukao u mirovinu i otišao ţivjeti u kolibu pored mora.

– Izručitelj Opomene povukao se u kolibu pored mora? – Tobiasa je ovo skoro zabavljalo.

– Kakva šarmantna zamisao. Dobre legende nikad ne blijede, zar ne?

– Ako nije umro, do sada je već posenilio. Teško da ikome predstavlja prijetnju.

– On zasigurno nije ubojica kojeg trenutno traţim. GospoĎa Lake nakratko je vidjela našeg

novog Izručitelja Opomene u Beaumont Castleu. Tada je bio prerušen u ţenu, ali ona je bila

posve sigurna kako, muško ili ţensko, ubojica nije vremešan. Rekla je da se kretao onako

kako se kreće snaţan, atletski graĎen mlad čovjek ili ţena.

– Logično je da čovjek tog zanimanja mora biti u kondiciji i u najboljim godinama – reče

Jack. – Osim što je to zahtjevna profesija, što je tek sa svim onim pentranjem na prozore na

katu i šuljanjem oko kuća drugih ljudi kasno u noći? Da i ne spominjem snagu koja je potreb-

na da se nekoga zadavi ili ga se drţi pod vodom dok se ne utopi.

– Elland je u takvim stvarima bio jako dobar – Tobias ustane. – Hvala na brendiju, Jack.

Cijenio bih kad bi razglasio da ću dobro platiti za bilo kakvu korisnu informaciju o Ellandu ili

o ovom novom izmiritelju Opomene.

– Javit ću ti ako naĎem ikoga tko nešto zna. Ali upozoravam te, prijatelju, da su šanse sla-

be. Ubojica je iz tvog svijeta, ne iz mog.

14

Dominic je nagnuo leću za pripaljivanje kako bi uhvatio i usmjerio zrake jutarnjeg sunca.

Dan je bio savršen za ovu demonstraciju, mislio je, bez oblaka i topao. Mala hrpa papira koju

je stavio u ţeljeznu posudu trebala bi lijepo planuti. Bila je to glupava vrsta projekta, ali ljudi

bi uvijek reagirali uzvicima uzbuĎenja kad bi sadrţaj posude buknuo u plamen.

Nakon obilaska njegova laboratorija i nekoliko prikladno spektakularnih pokusa s električ-

nim generatorom, odabrao je mali park blizu svog stana za pokazivanje snage svoje leće za

pripaljivanje.

Njegova se mala publika s iščekivanjem okupila oko njega. GospoĎa Lake, Emeline i Pris-

cilla nisu krile svoje zanimanje za ranije izloške. Čak i Anthony, koji je stigao kamena lica i

jedva se uljudno ponašao, na koncu je protiv volje otkrio odreĎeni stupanj znatiţelje za opre-

mu i sprave.

Tog su se časa papiri u posudi zapalili pod intenzivno usmjerenom sunčevom svjetlošću.

Točno po planu, pomislio je Dominic zadovoljno.

– Nebesa – gospoda Lake promatrala je plameni ples. – To je doista posve izvanredno, go-

spodine Hood.

Izgledala je rastreseno i pomalo nestrpljivo kada je prije jednog sata stigla s Emeline i Pri-

scillom. Donekle se ispričavajući, Emeline je objasnila kako su svi osim Priscille uključeni u

novu istragu i ne mogu provesti mnogo vremena promatrajući eksperimente.

Ali kako su pokusi postajali sloţeniji i paţljivije razraĎeni, gospoĎa Lake počela se ţivlje

interesirati.

– Dovoljno domišljato, rekao bih – prizna Anthony leţerno. – Ali ne uspijevam vidjeti bilo

kakvu korisnu svrhu leće za pripaljivanje.

– Ona čovjeku omogućava provoĎenje eksperimenata koji zahtijevaju veliku toplinu – reče

Priscilla revno. Zurila je u spravu ushićena izraza lica. – Da barem imam jednu. Ali mama mi

to nikad ne bi dopustila.

Iz nekog razloga, njezina je opčinjenost lećom Dominicu išla na ţivce. Uhvatio se kako se

pita kako bi bilo da ona njega gleda s jednakim divljenjem. Podsjetio se kako ona nije bitna.

Emeline mu je bila cilj. Nadao se privući njezinu pozornost ranijim razmetljivim eksperimen-

tima i u tome je djelomično uspio.

Ali Priscilla je bila ona koja je najpovoljnije reagirala na njegove pomno pripremljene ek-

splozije i eksponate. Ona je bila ta koja je shvaćala dublje implikacije i koja je predviĎala

varijacije i mogućnosti.

Zapanjila ga je dubina njezina znanja. Sa svojom poput sunca svijetlom kosom i nebesko

plavim očima, izgledala je kao da nema ništa u glavi osim zraka i slame. Umjesto toga, ona je

citirala Newtona i Boylea s leţernom lakoćom koja ga je uznemiravala. Stalno je postavljala

pitanja kojima nije bilo kraja. I povrh toga, opseţno je vodila bilješke.

Emeline ni pribliţno nije bila toliko očarana.

– Dakle, to je uistinu bilo silno poučno – reče gospoĎa Lake kad se mali plamen u posudi

ugasio.

– Hvala vam, gospodine Hood. – Provjerila je otmjeni sat koji je nosila pričvršćen na svo-

joj haljini za šetnju i toplo se nasmiješila Dominicu. – Naţalost, moramo poći. Idemo, Emeli-

ne i Priscilla.

– Da, naravno, gospoĎo Lake – Priscilla je oklijevala s odlaskom, ali je najbolje što je mo-

gla prikrila svoje razočaranje. – Ne mogu vam dovoljno zahvaliti što ste našli vremena da

jutros doĎete s nama i pogledate laboratorij gospodina Hooda. Jedini razlog zbog kojeg mi je

mama dopustila da doĎem bio je taj što je znala da ćete i vi biti ovdje.

– Nema na čemu – gospoĎa Lake zastade je da baci letimičan pogled Dominicu iza rame-

na. – Ah, evo i gospodina Marcha. Rekla sam mu da ćemo biti gotovi do deset sati. Mora da je

postao nestrpljiv i odlučio nas potraţiti.

– Izgleda da nije dobro raspoloţen – primijeti Emeline.

– Nije dobro raspoloţen još od Beaumont Castlea – promrsi Anthony.

Dominic se okrene da isprati njihove poglede. Malo je protrnuo pri prizoru na muškarca

koji im je prilazio, a čije lice nije odavalo nikakve osjećaje.

March je presjekao put kroz mali park da skrati udaljenost. U pozadini od zelenila i cvjet-

nih, pastelnih boja, on je bio mračna, odlučna sila prirode. U dugačkom koraku nazirala mu se

neznatna smetnja. Dominic se upitao je li se u neko doba u prošlosti ozlijedio. Jedva primjet-

no šepanje trebalo je podrazumijevati slabost, no umjesto toga davalo je Marchu izgled vojni-

ka s ratnim oţiljcima koji je znatno opasniji od bilo kojeg mladog, neiskusnog regruta.

Dominic čvrsto obuhvati stalak za leću u jednoj ruci. Mora biti vrlo, vrlo oprezan u blizini

ovog čovjeka, podsjetio se.

– Gospodine March – reče gospoĎa Lake – jesi li već upoznao gospodina Hood a?

March se zaustavio i pogledom procijenio Dominica. Za centimetar-dva nagnuo je glavu. –

Hoode.

– Gospodine.

– Kakva šteta što nam se niste mogli ranije pridruţiti, gospodine March – reče Priscilla. –

Gospodin Hood upravo je završio s izvoĎenjem izuzetno zanimljivih eksperimenata.

– Moţda neki drugi put – prebacio je svoju pozornost na gospoĎu Lake. – Gospo, ako ste

ovdje završili, podsjetio bih te kako imamo hitne stvari kojima se moramo pozabaviti. – Pog-

ledao je Anthonyja. – Kao i ti i gospoĎica Emeline.

– Da, gospodine – reče Anthony, očigledno nestrpljiv da napusti park. – Emeline i ja otpra-

tit ćemo Priscillu kući, a onda ćemo se nastaviti raspitivati.

– Nema potrebe za zabrinutost, gospodine – reče gospoĎa Lake, namještajući rukavice. –

Trgovine vlasuljama i antikvarijati tek su se otvorili. Nismo izgubili ništa na vremenu.

Dominic si reče kako bi trebao nastaviti šutjeti, ali znatiţelja ga je nadvladala. – Smijem li

pitati o čemu se raspitujete?

– Traţimo muškarca koji je od ubijanja napravio profesiju – objasni gospoĎa Lake. – Uzi-

ma narudţbe, ako moţete to zamisliti. Gospodin March s pravom se brine kako će uskoro

ponovno ubiti ako ga ne naĎemo i ne zaustavimo.

– Lovite ubojicu? – Dominic baci pogled prema Anthonyju, a zatim ga brzo svrne. – Bio

bih pomislio kako je to posao za Bow Street.

– Ovaj je ubojica prepametan za Trkače – reče Anthony. – Toliko lukav, zapravo, da ne os-

tavlja dokaze o zločinima. – Ponudio je ruku Emeline. – Hajdemo.

Emeline se nasmiješi Dominicu. – Hvala vam još jednom na izrazito poučnom jutru, gos-

podine Hood.

– Sve je bilo sasvim fascinantno – Priscilla mu; uputi blistav osmijeh.

– Bilo mi je zadovoljstvo – reče Dominic otresito. Anthony se nije potrudio ljubazno se

pozdraviti.

Otpratio je Emeline i Priscillu dalje kroz park.

March stavi ruku na lakat gospoĎe Lake. – Ţelim vam ugodan dan, Hoode.

– I vama isto, gospodine – Dominic se nakloni gospoĎi Lake. – Kao i vama, gospoĎo. Hva-

la vam što ste jutros dopratili gospoĎicu Emeline i gospoĎicu Priscillu. Posve sam svjestan

kako bi im pravila pristojnosti onemogućila da uĎu u moj stan bez vaše nazočnosti.

– Neizmjerno sam uţivala – uvjeri ga ona. – Vjerujem da ćemo se opet sresti, gospodine

Hood, moţda kada budemo imali više vremena.

Dominic je ostao stajati sam i sve ih promatrao kako se udaljavaju od njega. Mrzio je to

priznati, ali zavidio je Anthonyju. Traţenje ubojice zvučalo je kao uzbudljiv posao. Podsjetio

se kako on ima vlastiti vaţan zadatak koji treba provesti u djelo.

Sada je znao kako će morati osmisliti novu strategiju za postizanje svog cilja. Plan koji je

bio zamislio da odmami Emeline od Anthonyja nije upalio.

Lagani povjetarac uzbibao je obliţnje lišće. Pomislio je da u njemu čuje majčin šapat kako

ga podsjeća da mu je put zadan i ne smije ga mijenjati. On je jedini koji je moţe osvetiti, po-

mislio je. Nije preostao nitko drugi da to učini.

Mala je skupina dospjela do krajnjeg dijela parka. Razdvojili su se – gospodin March i go-

spoda Lake uputili su se nalijevo, a Anthony je sa svoje dvije pratilje skrenuo desno.

Pričekao je, nastojeći zadrţati svoju pozornost na Anthonyju do samog kraja. Ne smije iz-

gubiti usredotočenost, rekao si je. Ne smije si dopustiti da mu išta odvrati pozornost. Ali iz

nekog razloga, Priscillini su plavi uvojci što su izvirivali ispod ruba njezina ruţičastog slam-

natog šešira zadrţali njegov pogled sve dok svi oni nisu iščeznuli iza ugla.

Nakon nekog vremena, sagnuo se da pokupi ţeljeznu posudu. Dugo je zurio u ostatke papi-

ra koje je bio zapalio.

Osveta je bila strog naredbodavac. Počeo se pitati hoće li naposljetku sve čime će se moći

pohvaliti biti šaka pepela.

15

Dva dana kasnije, pri kraju još jednog dugog poslijepodneva, Lavinia je dopratila Tobiasa

u jednu od nekoliko preostalih trgovina vlasuljama s njihova popisa. Dotad njihova raspitiva-

nja nisu rezultirala nikakvim tragovima i ona je ubrzano gubila nadu u to da će danas imati

imalo više sreće.

Preletjela je pogledom po prostorijama Corka & Todda i iskusila sada već poznati tračak

nelagode.

Unutrašnjost trgovine bila je slična onima drugih vlasuljara koje su ona i Tobias istraţili.

Zaključila je kako je pogled na nizove izloţenih poprsja s umjetnom kosom ono što ju je uz-

nemirilo. Rekla si je kako nije krivica vlasnika što je modeli podsjećaju na toliko mnogo od-

rubljenih glava.

Većina voštanih poprsja u Corku & Toddu bila je ţenska, ali ondje se nalazio i popriličan

broj muških glava pokrivenih vlasuljama izraĎenima za gospodu.

Iza pulta nije bilo nikoga, ali je vedar, šuštav zvuk dolazio iz straţnje sobe.

– Pridruţit ću vam se za trenutak.

Tobias izvadi poderani list papira iz svog dţepa i pregleda ga s mrkom pozornošću. – Još

samo tri vlasuljarnice nakon ove i onda smo gotovi s tim mnoštvom. Kao da su nam donijele

išta dobroga. Protratili smo gotovo tri dana pokušavajući otkriti tko je prodao onu plavu vla-

sulju ubojici, a nemamo se čime pohvaliti.

– Moţda su Anthony i Emeline bolje sreće s antikvarima – reče Lavinia. – Odšetala je do

jednog od pultova da izbliza pogleda sloţeno friziranu vlasulju. – Ne zaboravi prvu vlasuljar-

nicu gdje smo jutros pokušali, onu s natpisom na prozoru na kojem je pisalo da je zatvorena

na mjesec dana. Što predlaţeš da učinimo u vezi s tim?

– Za nju ću se pobrinuti noćas.

Brzo se okrenula. – Obit ćeš bravu, zar ne? On slegne ramenima i ne reče ništa. U nju nah-

rupi polet. – Poći ću s tobom.

– Apsolutno ne.

Riječi bijahu izgovoreno dovoljno čvrsto, pomislila je, ali ton mu je imao odreĎeni uvjeţ-

bani automatizam. Stvar navike. Gotovo pa rezigniran.

Mogla je dobiti ovu bitku.

– Za mene će biti odlična prilika da te promatram pri radu. Baš sam pred koji dan razmiš-

ljala kako moram usavršiti svoje vještine obijanja brava, ali ti se jako kolebaš da mi pokaţeš.

– Ne kolebam se. Oprezan sam.

– Glupost. Neću ti dopustiti da me spriječiš u učenju svih tajni naše profesije, gospodine.

Ako se sjećaš, partneri smo. Stvarno moraš biti susretljiviji...

Zašutjela je kad su se zavjese koje su prekrivale prolaz iza pulta rastvorile. Pojavio se pu-

našan, sredovječan muškarac odjeven u satenski prsluk s cvjetnim uzorkom, kestenjast kapu-

tić i ekstravagantno vezanu kravatu. Kosa mu je bila sumnjivo tamna za čovjeka njegovih

godina, pomislila je Lavinia. U mnoštvu gusto nakovrčanih uvojaka koji su mu izbijali posvu-

da oko glave nije bilo niti trunčice sijedih vlasi.

– Ah, gospodine, gospoĎo. – Široko im se nasmiješio kroz svoje zlatne naočale. Dobro

došli, dobro došli, dobro došli u moju trgovinu. J. P. Cork, vama na usluzi.

– Prebacio je svoju pozornost na Laviniju, dok su mu se oči najprije raširile od šoka, a za-

tim se suosjećajno suzile. – GospoĎo, došli ste na pravo mjesto, uvjeravam vas. Mogu vas

izbaviti iz vašeg tuţnog stanja.

– Doista – promrmlja Lavinia. Zanemarila je ljutnju koja je zamračila Tobiasove oči.

Ovo nije bio prvi put da su je u protekla dva dana dočekali s takvim ushitom. Svaki vlasu-

ljar kojeg su ispitali uţasnuo se pri pogledu na njezinu crvenu kosu i zakleo se kako će je spa-

siti od onoga što su pripadnici te profesije očigledno smatrali sudbinom gorom od smrti.

– Ne bojte se, gospoĎo – Cork izleti iza pulta i obuhvati jednu Lavinijinu ruku u rukavici

meĎu svoje debeljuskaste dlanove. – Kada danas budete izašli iz ove radnje, bit ćete nova

ţena.

– To bi bilo zanimljivo iskustvo, sigurna sam – reče ona. – Ali bojim se da moj pratilac i ja

nismo došli ovamo da kupimo vlasulju.

Vlasnik cokne jezikom i ozbiljno odmahne glavom.

– Da vam je prirodna boja smeĎa ili crna, mogli biste se zadovoljiti tupeom ili šinjonom,

ali s obzirom na tu nesretnu crvenu nijansu, bojim se kako ćete otkriti da će vam samo puna

vlasulja riješiti problem. Ništa drugo neće posve prikriti vašu prirodnu kosu.

Tobias se malo primakne, sasvim dovoljno da privuče vlasuljarevu pozornost. – Cork, zo-

vem se March. Volio bih vam postaviti nekoliko pitanja o vašim vlasuljama.

– Razumijem. – Cork prouči Tobiasovu kratko ošišanu tamnu kosu s profesionalno zabri-

nutim izrazom. – Oprostite mi, toliko me zapanjilo gospoĎino strašno stanje da nisam opazio

vašu nesreću. Ali sada kada pobliţe pogledam, uistinu mogu vidjeti izdajničke znakove srebra

na sljepoočicama. – Iznova je zacoktao. – Sasvim ste u pravu što nešto poduzimate sada, gos-

podine, prije nego što posve posijedite. Imam baš pravu stvar za vas.

– Vrag da je nosi – zareţi Tobias. – Ne zanima me vlasulja za sebe.

Ali Cork je već bio otišao do jednog od muških poprsja i skinuo s nje smeĎu vlasulju. Tri-

jumfalno ju je podignuo, prilično nalik lovcu koji se razmeće upravo ubijenom lovinom. –

Jamčim da će ovo polučiti cilj. Prikrit će zub vremena i učiniti da izgledate barem deset godi-

na mlaĎe.

– Rekoh, nisam ovdje zbog kupovine vlasulje. – Tobias odmjeri smeĎu vlasulju kao da je

uginuli glodavac. – GospoĎa Lake i ja ţelimo vam postaviti nekoliko pitanja. Ništa više.

– Isplatit će vam se trud – brzo doda Lavinia, s mukom nastojeći da se ne nasmije. Tobias

nije skrivao kako su mu ova ispitivanja silno naporna. Ljudi koji su se bavili izraĎivanjem

vlasulja i ureĎivanjem frizura smatrali su sebe umjetnicima, a Tobias nije imao mnogo strp-

ljenja s onima umjetničke naravi.

– Pih – Corkov osmijeh izgubio je toplinu. – Kakvu vrstu pitanja?

– Samo par malih upita u vezi s prodajom plavih vlasulja – uvjeri ga ona.

– Plavih? – Cork iskrivi lice u neodobravajući izraz. – Nisam imao narudţbu za punu plavu

vlasulju već mjesecima. Vrlo staromodna boja, znate. Već je tako neko vrijeme. Ta boja zap-

ravo više nije vratila svoju popularnost nakon što je madam Tallien prije nekih dvadeset godi-

na izjavila kako je crna najelegantnija boja kose.

– Madam Tallien? – ponovi Lavinia znatiţeljno. – Ţena francuskog revolucionara?

– Zanemarite njezinu groznu politiku. – Cork jednim zamahom debeljuškaste ruke odbaci

to pitanje. – Ono što je vaţno je da su njezini saloni bili istinski veličanstveni, i suvereno je

vladala svijetom francuske mode. Posjedovala je golemu zalihu vlasulja. Legenda kaţe kako

ih je mijenjala nekoliko puta dnevno. Nosila je jednu boju ujutro, a drugu uvečer. Svi najek-

skluzivniji vlasuljari ovdje u Engleskoj nastojali su slijediti njezin svijetli primjer. Ne smeta

mi priznati da smo joj mi u vlasuljarskom i frizerskom poslu krajnje zahvalni.

– Mogu zamisliti – reče Lavinia. Bila je posve svjesna kako rat izmeĎu Engleske i Fran-

cuske nipošto nije spriječio francuski utjecaj na englesku modu. Neke su stvari nadilazile po-

litiku. – Ali ono što bismo mi voljeli znati je...

– Pojavila se u najkritičnijem trenutku, vidite – oholo šmrcne Cork. – Kruna je baš bila

nametnula onaj posve apsurdni porez na puder za vlasulje, što je prouzročilo pad potraţnje za

napudranim vlasuljama. Kada su izašle iz mode, isto se dogodilo i s naklonošću za istinski

velike vlasuljare. To je bio tuţan kraj. Umalo je uništio gospodina Todda i mene.

Lavinia ulovi Tobiasov pogled i još jednom pokuša prekinuti vlasuljara. – Gospodine

Cork, ono što bismo voljeli doznati...

– Ah, da, to su bili dani – reče Cork pun poštovanja. – Sumnjam da ćemo za mog ţivota vi-

še vidjeti takvo zlatno doba za vlasulje. Tada je svaka značajna kuća imala posebnu sobicu za

vlasulje gdje se umjetna kosa mogla kovrčati, pudrati i pohranjivati. Frizeri su morali biti izu-

zetno stručni. I moram reći da su se pokazali doraslima situaciji. Doista, poznavao sam neke

koji su mogli kreirati frizure takve ogromne visine i raskoši da dame koju su ih nosile nisu

mogle putovati u svojim kočijama osim ako ne bi kleknule na pod ili gurnule glave kroz pro-

zor.

– Gospodine Cork – Lavinia unese malo više čvrstine u svoj ton. – Ţelimo znati...

U tom su se trenutku otvorila vrata trgovine. Ušao je muškarac dotjerana izgleda, otprilike

star kao i gospodin Cork, ali više nego upola mršaviji. Pod rukom je nosio zamotuljak.

– Gospodine Todd – pozdravi ga Cork familijarnošću koja je upućivala na staro prijatelj-

stvo. – Tu ste. Pitao sam se što se dogodilo s vama.

– Lady Brockton predomislila se barem triput oko toga treba li njezina kći ili ne nositi ple-

tenice ili kovrčiče – Todd otpuhne. – Meni je bilo jasno kako je ono što djevojci stvarno treba

mnoštvo kovrča sprijeda da se prikrije njezino prilično visoko čelo. Ali da bi se uvjerilo lady

Brockton u tu očiglednu činjenicu bili su potrebni najviši stupanj taktičnosti i prilično mog

vremena. Sva je sreća što ovog poslijepodneva nisam imao drugih sastanaka.

– Znam da drţiš kako lady Brockton zadaje prilično mnogo muka, ali ona je redovita kli-

jentica.

– Da, da, toga sam sasvim svjestan. – Todd zirne prema Laviniji i Tobiasu. – No čujte, ni-

sam vas mislio prekidati.

– Charlese Todde, dopusti mi da ti predstavim gospoĎu Lake i gospodina Marcha – reče

Cork. – Svratili su da nam postave nekoliko pitanja. Baš sam im pripovijedao o veličanstve-

nim starim danima naše profesije. – Opet se okrenuo k Laviniji i Tobiasu. – Kao što sam ka-

nio reći, u ono vrijeme nije bilo potrebe previše se brinuti za točnu nijansu umjetne kose, jer

se znalo da će se sve prekriti puderom i pomadama.

Todd spusti svoj zamotuljak na pult. – A kako je krasna stvar bio taj puder. – Spojio je dla-

nove i sklopio oči kako bi spriječio očiti izljev snaţnih osjećaja. – Varijacije nijansi koje su se

mogle postići bile su ij više nego inspirativne. Kada sam ih miješao, doţivljavao sam se istin-

skim umjetnikom.

– Todd je bio majstorski spretan s puderom – povjeri im Cork. – Kunem se, imao je recep-

te za najnjeţnije nijanse ruţičaste i plave, ţute, boje lavande i blijedo ljubičaste. A izvanrednu

zamršenost njegovih šinjona morali ste vidjeti da biste u njih povjerovali. Noću u plesnim

dvoranama uvijek se moglo prepoznati njegov rad. Njegove su frizure nadmašivale frizure

svih drugih frizera u Londonu.

– To su bili dani – sloţi se Todd.

– Baš sam pripovijedao gospodi Lake i gospodinu Marchu kako nas je madam Tallien spa-

sila kad je uspostavila novu modu za prirodno obojene vlasulje – reče Cork. – I sada nam ide

jako dobro sa šinjonima, punĎama i tupeima. Ali posao s vlasuljama više nikad nije bio posve

isti.

– Još jednom je došlo do neizvjesnosti prije nekoliko godina kada su sve dame inzistirale

na tome da im se kosa reţe vrlo kratko kako bi prilagodile svoj stil grčkoj i rimskoj modi. Ali

potraţnja za iskusnim frizerima opet je skočila kad su sve ponovno poţeljele dugu kosu – reče

Todd, ne bez prilične doze zadovoljstva.

– Hvala nebesima za vječnu promjenu modnih ukusa – doda Cork. – Gospodin Todd je,

sretan sam što to mogu reći, jedan od najcjenjenijih frizera u gradu. Ima vrlo elegantnu klijen-

telu. Njegovi su dizajni istinski jedinstvena i originalna umjetnička djela. Uvjeţbano oko mo-

ţe ih odmah opaziti na ulici ili u plesnoj dvorani.

– Ma nemojte? – reče Tobias s vrlo malo zanimanja.

– Doista. Mnogi njegovi suparnici pokušali su kopirati njegove šinjone, ali nitko nije uspio.

Nitko ne moţe oponašati istinskog umjetnika.

– Uvijek kaţem da frizer vrijedi točno onoliko koliko mu vrijede šinjoni – izjavi Todd. –

To je osnova na kojoj se mora zasnivati čitava frizura. To je ono što kreaciji daje njezinu is-

tinsku, sebi svojstvenu eleganciju. Ako šinjon ne nadahnjuje dizajnom ili je loše smješten na

glavi, nikakvo ga kovrčanje neće spasiti. Lavinia pomisli na dizajne koje je frizer gospoĎe

Dove kreirao za Emeline i nju za odreĎene vaţne balove u vrijeme nedavne sezone. Sinjoni su

uistinu bili umjetnička djela, pomislila je, a bili su zamišljeni skoro arhitektonski.

– Nije presudan samo dizajn šinjona – nastavi Todd. – Uresi koji se koriste za ukrašavanje

dovršenog umjetničkog djela moraju se odabrati i namjestiti s osjećajem za ukupni dojam.

Ţalim što moram reći kako mnogi u mojoj profesiji naginju pretjerivanju s biserima i cvije-

ćem, a da perje i ne spominjem. Suzdrţljivost mora biti frizerov moto u takvim stvarima, baš

kao što kaţe Lafoy.

– Tko je dovraga Lafoy? – upita Tobias, očigledno digavši ruke od nade da će ponovno us-

postaviti kontrolu nad ispitivanjem.

Todd i Cork pogledaju ga kao da je barbarin pred vratima.

– Nije vam poznat Lafoy? – Charles razmetljivo otvori zamotuljak na pultu i izvuče knjigu.

– Mislim na onog Lafoya.

– Nikad čuo za njega – reče Tobias.

– Lafoy ne samo da je umjetnik u frizerskom svijetu, on je i znamenit pjesnik. – Todd ot-

vori knjigu. – Prošle je godine objavio izvrsnu knjigu o umjetnosti friziranja. Ovo mi je drugi

primjerak. Morao sam kupiti još jedan jer sam prilično pohabao prvi.

Cork namigne. – Zaspao je u kadi jedne večeri prošlog mjeseca dok ju je čitao. Knjiga je

bila uništena.

– Samo poslušajte te stihove o plemenitoj umjetnosti friziranja – ponuka ih Charles. – Os-

jećajnost i intenzitet emocija posve vas nadvladaju. Doista, samo Lafoyeva oda svome češlju

izmami mi suze na oči svaki put kad je čitam.

Pročistio je grlo, spremajući se na čitanje naglas.

– Moţda drugi put, gospodine Todd – Cork podigne ruku da ušutka svog suradnika. – Go-

spoĎa Lake i gospodin March ovdje su poslom.

– Da, naravno. Oprostite mi. – Todd zatvori knjigu i prouči Laviniju napućenih usana. –

Pravo ste učinili kad ste došli k nama, gospoĎo. Stvarno se ništa ne da učiniti s crvenom ko-

som osim da je se sakrije. Imam neke boje koje će potamniti kosu, ali ništa dovoljno jako da

oboji vašu. Jednom kada odaberete vlasulju, bit ću oduševljen da vam je počešljam. Vidim

vas u crnoj boji, zar ne, Cork?

– Da, svakako – Cork se široko nasmiješi. – GospoĎa će izgledati divno u crnom.

Todd napravi krug oko Lavinije, vrlo paţljivo procjenjujući njezinu kosu. – Mislim da ću

upotrijebiti jedan od svojih šinjona a la Minerva. Dodat će joj na visini. Što kaţete, gospodine

Cork?

– Kao i uvijek kad se radi o takvim stvarima, u pravu ste, gospodine Todd – reče Cork. –

Ali naţalost, gospoda je jasno istaknula kako danas ne ţeli kupovati.

– Šteta – promrmlja Charles. – Postoje mogućnosti. Kad biste barem...

– Što se tiče prodaje plavih vlasulja posljednjih mjeseci – reče Tobias staloţeno.

– Da, svakako – Cork sklopi ruke iza leĎa i zaljulja se na petama. – Čini mi se kako ste

rekli da će mi se trud isplatiti ako porazgovaramo o nedavnoj prodaji umjetne ţute kose?

Tobias baci pogled na Laviniju, podigavši jednu obrvu. – Moja će suradnica voditi prego-

vore.

Lavinia pročisti grlo i pripremi se za sklapanje iste pogodbe koju je bila utanačila i s dru-

gim vlasuljarima od pomoći. – Poput vas, i mi opskrbljujemo vrlo ekskluzivnu klijentelu, go-

spodine Cork. Samo se oni najelegantniji obraćaju partnerstvu Lake & March zbog privatnih

istraga.

– Shvaćam – promrmlja Cork.

– Kao što oboje znamo – nastavi Lavinia glatko – svaka tvrtka uspijeva zahvaljujući pravoj

vrsti oglašavanja. Predlaţem da se, u zamjenu za bilo kakvu informaciju koju nam danas mo-

ţete dati, pobrinem za preporuku vaše vlasuljarnice mojim klijentima.

Cork se nije niti potrudio da prikrije svoju skepsu. – Uistinu ne vidim mnogo koristi od to-

ga.

– Uvjeravam vas, gospodine, govorimo o nekim iznimno visoko pozicioniranim pojedin-

cima u mondenim krugovima – ustvrdi Lavinia. – Pokoja riječ na pravu adresu tu i tamo vri-

jedi znatno više od oglasa u novinama, kao što sam sigurna da ste svjesni.

– Pih – Cork se još malo zaljulja na petama, a onda jednom kimne. – Vrlo dobro, jednom

su me zamolili da kreiram jedan ili dva plava tupea i nekoliko punĎi ove prošle sezorte, ali to

je bilo sve. Kao što rekoh, ta boja jednostavno nije u modi. Čak se više niti ne trudim uskladi-

štiti izvrsnu njemačku ţutu boju. Većina zahtjeva je za francuskom smeĎom i crnom.

– Hvala vam na podatku – reče Tobias mrko. – Vrlo smo vam zahvalni na njemu. Budite

uvjereni da će gospoĎa Lake spomenuti vašu radnju svojim klijentima čim doĎe u priliku.

Uhvatio je Laviniju za nadlakticu i povukao je prema vratima.

– Dakle, to je bilo potpuno uludo utrošeno vrijeme – reče on kad su se našli na sigurnom,

vani na ulici.

– Kunem se da sam u protekla dva dana naučio znatno više o umjetnosti izraĎivanja vlasu-

lja i friziranja nego što sam ikada ţelio znati.

– Svejedno, imao si pravo kad si rekao da moramo nastaviti slijediti istragu tim putem. Ni-

smo si mogli priuštiti da zanemarimo tako vaţan trag.

– Sad ćemo završiti s posljednja tri dućana, a noćas ću pogledati onaj koji je bio zatvoren i

to će biti kraj čitavoj toj stvari. Dovraga, Lavinia, moram pronaći drugi kut gledanja na ovaj

slučaj.

Zagladila je prste na svojoj lijevoj rukavici. – Stvarno mislim da bih noćas trebala poći s

tobom, Tobiase. Potrebna sam ti.

– Doista? – zvučao je neusredotočeno, kao da tek na pola uha sluša njezino raspravljanje. –

A zašto?

– Jer unatoč našim ispitivanjima jučer i danas jednostavno ne posjeduješ adekvatno znanje

o modi da bi znao što traţiti u jednoj vlasuljarnici. Mogao bi i ne uzeti u obzir ključan dokaz.

Razmatrao je o tome nekoliko sekundi, a zatim je, na njezino potajno iznenaĎenje, samo

slegnuo ramenima.

– Moţda si u pravu – reče naposljetku. – Pretpostavljam da u noćašnjem pothvatu nema

velike opasnosti. Na kraju krajeva, vlasnik, gospodin Swaine, nije u gradu.

– Sjajno – uputila mu je osmijeh odobravanja. – Radujem se pustolovini. Kad stignemo

kući, moţeš mi posuditi jedan od svojih otpirača tako da uzmognem malo vjeţbati prije nego

što večeras izaĎemo.

– U redu – reče on, ponešto rastreseno.

U njoj je nabujao osjećaj zadovoljstva. Tobias se uistinu počeo odnositi prema njoj kao

prema istinskoj partnerici, kazala si je.

Ali dok su stigli do kraja ulice i skrenuli iza ugla, većina je njezina trijumfa izblijedjela.

Ova mala bitka dobivena je gotovo prelako, pomislila je. Tobias ili nije bio zdušno u tome ili

je bio previše zaokupljen drugim stvarima vezanima za slučaj da bi se gnjavio raspravljanjem.

– Na sunce s tim, gospodine – reče ona ţustro. – Danas nisi svoj. O čemu tako intenzivno

mozgaš?

– O dokazu da se zub vremena počeo pojavljivati u mojoj kosi, valjda.

Ona razjapi usta.

– Zub vremena? Od svih suludih briga. – Naglo se zaustavila, okrenula se licem prema

njemu i promotrila srebro na njegovim sljepoočicama. Lijepo je pristajalo uz zanimljive nabo-

re u kutovima njegovih hipnotičkih očiju, pomislila je. – Ne mogu vjerovati da si Corkove

komentare uzeo za ozbiljno. Zaboga, on je trgovac koji je pokušavao ostvariti prodaju.

– Ali imao je pravo. Nisam ništa mlaĎi, Lavinia. I

– Ne, nisi – reče ona odrješito. – Posve se slaţem da nisi nezreli mladac. Ti si muškarac u

svojim najboljim godinama. Usto, moram ti reći kako nalazim da je zub vremena u tvojoj kosi

neizmjerno privlačan.

Usta mu se nakrive na jednoj strani. – Neizmjerno?

– Da – zastao joj je dah od zanimljivog sjaja u njegovim zavodljivim očima. – Neizmjerno.

– To je uistinu sretna okolnost – dotaknuo joj je bradu rukom i lagano je podignuo. – Jer

sam i ja neizmjerno naklonjen tvojoj kosi.

Prošao ju je poznati mali nalet vrućine i uţitka. – lako boja uopće nije u modi?

– Mislim da znate, gospoĎo, kako nikad nisam bio ţrtva mode.

Počela se smijati na tu šokantno točnu opasku. No on ju je poljubio, ravno tamo nasred uli-

ce, ne hajući za prolaznike koji su zurili u njih s neodobravanjem i radoznalošću.

Prestala se smijati.

16

Anthony je bio dobro raspoloţen prvi put od Hoodove demonstracije prije dva dana. Slije-

dio je Emeline kroz vrata radne sobe gospoĎe Lake s jakim iščekivanjem.

Najprije je ugledao Tobiasa koji se udobno izvalio u svojoj omiljenoj stolici, nogu ispruţe-

nih pred sobom i s čašom serija u ruci.

– Gospodine March – Emeline se toplo nasmiješi. – GospoĎa Chilton rekla je da ste ovdje.

– Ogledala se po malenoj prostoriji. – Što ste učinili s mojom tetom?

– Naveo sam je na put kriminalne karijere, ţalim što to moram reći – Tobias otpije gutljaj

serija. – Ali moram priznati da ima smisla za tu profesiju.

– Ovdje sam – Lavinijina glava izroni iza stola. Mahnula je otpiračem po zraku. – Vjeţbam

svoj zanat. Gospodin March i ja noćas ćemo provaliti u jednu vlasuljarnicu.

Anthonyju je palo na pamet kako nikada nije vidio damu da sjedi na podu.

– Kako uzbudljivo – reče Emeline. Poţurila se s druge strane stola kako bi mogla promat-

rati. – Smijem li poći s vama?

– Ne, ne smiješ – odlučno reče Tobias. – Jedna predivna naučnica je sve što odjednom mo-

gu uspjeti nadgledati. – Mjerkao je Anthonyja preko ruba čaše. – Izgledaš zadovoljan samim

sobom. Jesi li danas doznao nešto korisno?

Ovo je bila savršena prilika da zauzme isto drţanje hladnokrvne sposobnosti koju je Tobias

uvijek izraţavao u ovakvim prilikama, podsjetio se Anthony.

Hotimice se leţerno naslonio uz jednu stranu stola i prekriţio ruke. – Mislim da smo moţ-

da otkrili podrijetlo prstenova koji podsjećaju na smrtnost.

Lavinijina glava ponovno je poletjela uvis, a oči su joj bile sjajne od zadivljenosti. – Jeste

li doista? No, to je izvrsna novost.

– Jako dobar posao – reče Tobias tiho. Anthony osjeti kako mu je donekle spuznula fasada

hladnokrvnosti, uzmičući pred ponosom i zadovoljstvom koji su mu se pokazali na licu. Tobi-

asova pohvala uvijek je tako djelovala na njega, pomislio je. To je bio čovjek kojem se divio

najviše na svijetu, njegov ideal za sve muške stvari – osim za one krojačke, podsjetio se s

privrţenom zabavljenošću. Inzistiranje njegova mentora da mu kaputici budu krojeni tako da

mu omoguće lakoću kretanja a ne stil te njegov nedostatak zanimanja za zamršeno vezivanje

marama zauvijek će Tobiasa spriječiti u tome da postane modni uzor.

– Najveća zasluga pripada Emeline – reče on, kimnuvši u njezinu smjeru. – Šarmirala je

vlasnika muzeja i on je priznao gubitak prstenja.

– Ali Anthony je bio taj koji je predloţio da se malo raspitamo u tom čudnom malom mu-

zeju kad nismo imali sreće s antikvarima – brzo reče Emeline. – Bio je to genijalan potez.

Anthony napravi grimasu. – Prije očajnički potez.

– Što to čujem o muzeju? – upita Lavinia.

– S trgovcima nismo dospjeli nikamo – objasni Anthony. – Ali jedan od njih spomenuo je

kako u odreĎenom muzejčiću u Peg Streetu ima velika zbirka prstenja koje opominje na smrt-

nost. Mislio sam kako nemamo mnogo izgubiti pa smo odlučili raspitati se tamo.

– Vlasnik je ustrajao u tome da prije nego što porazgovara s nama kupimo kartu – reče

Emeline. – A kad smo mu rekli da nas posebno zanimaju prstenovi, prilično se uzrujao.

– Ali Emeline ga je umirila s nekoliko osmijeha i blagih riječi – reče Anthony. – I napos-

ljetku nam je povjerio kako mu je zbirka ukradena.

Tobias se nije pomaknuo u svojoj stolici. – Kada?

Anthony u toj riječi prepozna smrtonosno oštru ţestinu.

Uistinu je sretna okolnost, pomislio je, što je njegov šurjak opsjednut pravdom i ispravlja-

njem nepravdi. Takve vještine u čovjeka kojeg nije obvezivao tako strog osobni kod časti bile

bi strašne.

– Vlasnik muzeja rekao je kako je primijetio da prstenja nema prije neka dva mjeseca. –

Anthony izvuče svoj notes i otvori ga. – Upitao sam ga sjeća li se da je itko iskazao poseban

interes za njih malo prije kraĎe.

– Odlično pitanje – reče Tobias. – A odgovor?

Anthony baci pogled na Emeline i nakrivi glavu.

Ona se jedva mogla suzdrţavati. – Dan ili dva prije nego što su prstenovi nestali, vlasnik je

zapazio ţenu ţute kose kako ih pomno proučava.

Lavinia se uzvere na noge. – Plavokosa ţena? Stvarno?

– Da – Anthony bučno zatvori notes. – Na nesreću, vlasnik nije dobro promotrio njezine

crte lica jer je nosila velik šešir s gustim velom.

– Dob? – zahtijevao je Tobias onim istim razdraţenim tonom. – Tjelesna visina?

– Naţalost, bio je vrlo neodreĎen oko tih detalja – reče Anthony. – Ipak je prošlo više od

dva mjeseca. Jedino što mu je izgleda jasno ostalo u pamćenju bila je ţenina ţuta kosa.

Tobias podigne obrve. – Sjetio se tog detalja, je li?

– Vrlo ţivo – reče Anthony.

– Prerušena dama? – upita Emeline.

– Vjerojatnije muškarac odjeven kao ţena – reče Tobias.

Anthony otpuhne. – Moram ti reći, tvoja teorija da lovimo muškarca koji nosi ţensku odje-

ću da bi sakrio svoj identitet čini mi se izrazito bizarnom.

Tobias podigne jednu obrvu. – Nije to toliko neobično koliko bi čovjek pomislio.

Anthony se zacereka. – Šalite se, gospodine.

– Zašto te to toliko zapanjuje? – reče Lavinia. – Ţenska moda često je oponašala mušku.

Treba se samo prisjetiti svih onih elegantnih šeširića i kaputića koji su nalikovali vojničkim

uniformama otprije nekoliko godina, na primjer. Kunem se, svaka moderna dama imala je

jedan ili dva takva odjevna predmeta.

– Da, ali oni su bili dizajnirani da ih se nosi s haljinama – reče Anthony. – Ne s hlačama.

– Znaš, često sam razmišljala kako ima prilika kada bi bilo vrlo zgodno obući hlače umjes-

to suknje – zamisli se Lavinia.

– Da, svakako – reče Emeline oduševljeno. – Toliko mnogo udobnije i praktičnije.

Anthony je blenuo u nju, previše šokiran da bi progovorio.

– Uzmi večeras za primjer – nastavi Lavinia. – Kad bih nosila hlače kada provalimo u vla-

suljarnicu, mogla bih se kretati znatno slobodnije.

– Kada porazmisliš o tome – reče Emeline – naša je profesija takve prirode da će nesum-

njivo biti mnogo prilika kada će hlače biti savršena odjeća. Pitam se bismo li mogle nagovori-

ti madam Francescu da nam dizajnira neke?

Lavinia je pogleda. – Kakva zbiljski sjajna zamisao.

Anthonyju se napokon vratio glas. Bijesno je zurio u Emeline. – Kojeg to vraga govoriš?

Savršeno dobro znaš da ne moţeš ići naokolo u hlačama.

Ona se vrlo slatko nasmiješila. – Ta zašto ne, gospodine?

– Uh – jednostavno ga je pitanje neumoljivo zaustavilo. Pogledao je Tobiasa traţeći po-

moć.

– Dovraga – Tobias ispije svoj seri do kraja, ustane i poĎe prema vratima. – DoĎi, Tony.

Bolje pobjegnimo dok moţemo. Ne vjerujem da bi ijednome od nas bilo pametno zadrţati se

ovdje do kraja razgovora.

Anthony zadnji put pogleda u Emelinein odlučni izraz lica i zaključi kako Tobias ima pra-

vo. Nije bio spreman vojevati ovu konkretnu bitku.

Brzo se oprostio i pošao za svojim šurjakom u hodnik.

– Ne misliš da su ozbiljne, je li? – upitao je dok su silazili stubama na ulicu. – O hlačama,

hoću reći.

– Kad se radi o gospoĎi Lake, naučio sam primati sve što ona kaţe sasvim ozbiljno. Naga-

Ďam da ti je najbolje da jednako postupiš s gospoĎicom Emeline. Druga ti je mogućnost riski-

rati da te zaskoči na prepad. To nikad nije mudar poloţaj za nekoga naše profesije.

– Bez sumnje su nas zadirkivale.

– Da sam na tvom mjestu, ne bih se pouzdao u tu pretpostavku.

Anthony se nećkao, a zatim odlučio da se ostavi te teme. – Kad već govorimo o našoj pro-

fesiji, ţelim te nešto pitati. Ima veze s tehnikom.

– O čemu se radi?

– Kako da se čovjek počne raspitivati o dţentlmenovu podrijetlu?

Tobias ga oštro, ispitivački promotri. – Iznimno oprezno. Zašto pitaš?

– Zabrinut sam zbog Hooda.

– Hoćeš reći da si ljubomoran na njega, zar ne? – upita Tobias spustivsi glas. – Uvjeravam

te, nemaš zašto.

Anthony stisne čeljust. – Ne sviĎa mi se kako gleda Emeline.

– Smiri se, Tony. GospoĎica Emeline ne vidi nijednog muškarca osim tebe. Primi moj sav-

jet i nemoj gurati nos u Hoodove stvari. Gospoda u pravilu ne toleriraju zadiranje u svoju pri-

vatnost. Neki bi takva raspitivanja doţivjeli kao uvredu. Jedan takav pogrešan korak i mogao

bi se suočiti s pozivom na sastanak u zoru.

– Samo se ţelim uvjeriti da on ne predstavlja opasnost za gospoĎicu Emeline.

Tobias je nakratko utihnuo. – Zamolit ću Crackenburnea da vidi što moţe doznati o Hoodu

– konačno reče. – On je u poloţaju da se diskretno raspita a da ne pobudi zanimanje ili sum-

njičavost.

– Hvala ti.

– U meĎuvremenu, ţelim tvoju riječ da nećeš učiniti ništa glupo u tom pogledu – reče To-

bias. – Vrlo sam ozbiljan oko ovoga, Tony. Muškarci su umirali u dvobojima i zbog manjih

povoda.

– Da, znam – namjestio je obod svog šešira s nepotrebnom paţnjom, nakrivivši ga tek do-

voljno da zadrţi popodnevno sunce podalje od svojih očiju. – Moj otac, na primjer.

Tobias je dlanom zaklonio mali plamen svijeće te promatrao kako Lavinia radi na bravi

straţnjih vrata vlasuljarnice. Čučala je na pragu dok su se oko nje opruţili nabori njezina tam-

nog plašta, marljivo se nagnuvši nad svoj zadatak.

Mjesec te noći tek što nije bio ušao u posve punu fazu. Nije bilo oblaka. Srebrnasta svjet-

lost obasjavala je čitav grad blijedim svjetlucanjem koje kao da je bilo s drugoga svijeta. Zra-

ke su prodirale čak i u najuţe uličice i prolaze, s jedne im strane pojednostavljuci posao, a s

druge im ga čineći opasnijim: isti onaj mjesec koji im je olakšavao vid, olakšavao je i drugima

da vide njih.

Čuo se tih škljocaj.

– Jesam je – prošaptala je, zvučeći oduševljeno sobom.

– Tiho – osvrnuo se preko ramena, još jednom provjeravajući ima li kakvih sjena ili zna-

kova kretanja.

Ništa se nije pomicalo u noći. U jednoj sobi iznad neke radnje na kraju ulice slabo je svijet-

lila svjetiljka, ali sve susjedne kuće bile su obavijene mrakom. Nekoliko je sekunda osluški-

vao tišinu i bio njome zadovoljan.

– U redu – reče tiho. – Idemo unutra.

Lavinia ustane i oprezno pritisne kvaku. Vrata se uz škripu otvoriše.

Iz unutrašnjosti trgovine dolebdi ustajao, smradan zrak. Bio je protkan temeljnim vonjem

koji im je bio i predobro poznat.

– Dragi Boţe – Lavinia zgranuto dahne i podmetne rub svoga plašta preko nosa i usta.

Pogleda u Tobiasa, a oči joj se rašire uslijed preneraţene spoznaje.

On shvati kako je i ona uvidjela što znači strašan smrad. Ovo nije bio prvi put da su se up-

leli u ponoćni susret s mrtvima.

– Ja ću prvi – reče on. Lavinia nije imala ništa protiv.

Podignuo je svijeću i pregledao straţnji sobičak vlasuljarnice. Bio je prenatrpan predmeti-

ma vlasnikova zanata.

Izloţbena poprsja bez kose nalazila su se u hrpi u velikoj košari. Na treperavoj svjetlosti

glave nisu ničemu više nalikovale doli gnjusnim plodovima giljotine.

Nekoliko vlasulja različitih boja i oblika bilo je rašireno preko stola. Tobiasu su izgledale

poput koţa mrtvih ţivotinja. Pribor, uključujući škare i češljeve, bio je uredno posloţen pored

hrpe tupea. Obliţnju je klupicu zauzeo mali tkalački stan namijenjen za tkanje umjetne kose, s

kojeg je visjela napola dovršena tamnosmeĎa vlasulja.

Podignuo je svijeću još više i ugledao uske stube koje su vodile do soba iznad radnje. Stu-

be su naviše prelazile u gustu tminu.

Dno stubišta bilo je skriveno iza velikog sanduka, ali mogao je razaznati malo izguţvane

bijele tkanine i stopalo u čarapi.

– Mislim da smo upravo pronašli Swainea – pošao je prema podnoţju stuba.

Lavinia krene za njim.

Tobias se zaustavi i podigne svijeću da pregleda mjesto. Leš je pripadao ćelavom, postari-

jem muškarcu odjevenom u noćnu košulju. Ţrtva je bila ispruţena licem nadolje na strašno

iskrivljen, posve neprirodan način. Na podu ispod njegove glave nalazila se ogromna količina

sasušene krvi.

Lavinia zastane malo podalje i čvršće se ogrne svojim plastom. Tuţno je promatrala mrtvo

tijelo.

– Misliš li da je ustao usred noći i moţda se spotaknuo i pao po stubama? – prošaptala je

bez mnogo nade.

– Ne – Tobias se sagnuo da pregleda ranu na glavi. – Sve mi se čini da je dobio udarac s

leĎa nekim teškim predmetom i zatim bio gurnut niz ove stube kako bi zlodjelo izgledalo kao

nesreća. Rekao bih da je ubojstvo počinjeno relativno nedavno. Negdje unutar jednog ili dva

protekla dana, mislim.

– Moţda je iznenadio provalnika.

Uspravio se i pogledao gore u mrak na vrhu stubišta. – Moţda. – Ali instinkti su mu govo-

rili da, ma tko ubio vlasnika radnje, nije bio običan provalnik. – Idem gore malo pronjuškati.

Lavinia se naglo okrene, spazi svijećnjak s još nekorištenom tankom, voštanom svijećom

te ga podigne. Zapalila je svijeću s njegova plamena.

– Pretraţit ću prednju sobu radnje – reče. Oprezno je prekoračio tijelo i počeo se uspinjati

stubama. – Traţi poslovne knjige i nedavne račune – nakratko je zastao. – I prsten.

Podignula je pogled prema njemu. – Misliš da je ovo djelo Izručitelja Opomene?

– Znaš što mislim o slučajnostima.

Na vrhu stubišta pronašao je udobnu sobu namještenu radnim stolom, stolicom, još jednim

stolom i malim sagom. Kvaliteta predmeta pruţala je dokaz o nerazmetljivom blagostanju, ali

ne i znatnom bogatstvu. Prolaz kroz vrata odveo ga je do majušne spavaonice.

Jedan od ţarača s kamina leţao je na hladnom ognjištu. Podignuo ga je i pregledao na svje-

tlosti svijeće. Bio je oblijepljen sitnim česticama krvi i sijede kose. Vlasuljar sigurno nije slu-

čajno pao i tako pronašao smrt.

Pročešljao je susjednu prostoriju, sustavno premećući po malom ormaru i ladicama stolića

za umivanje. Mnoštvo vlasulja visjelo je s klinova na zidu.

Očigledno je pokojni gospodin Swaine nosio poneku vlastitu tvorevinu.

Kad je završio, vratio se u prednju sobu i počeo pretraţivati radni stol. Na donjem je katu

začuo prigušene zvukove koji su mu kazivali kako Lavinia pregledava kuhinjske ormare.

Otvorio je svaku ladicu stola i otkrio uobičajeni skup predmeta: dţepni noţić, bočice tinte,

različite papire i neke poslovne knjige.

Izvukao je knjige i brzo ih prelistao, nadajući se da će mu sreća ići naruku.

Smjesta je shvatio da je Swaine uistinu metodično vodio poslovnu dokumentaciju. Svaka

transakcija bila je posve precizno zabiljeţena i datirana. Izdvojio je one najnovije i tutnuo ih

pod mišku.

Moţda mu se sreća napokon nasmiješila.

Podigavši visoko svijeću, još jednom se prošunjao kroz obje sobe, zastavši da pogleda pov-

ršinu noćnog ormarića i stolića za umivanje. Kleknuo je na jedno koljeno da provjeri ispod

kreveta.

Prstena nije bilo.

Neko je vrijeme stajao nasred mrtvačeve dnevne sobe, razmišljajući. Kad nije doţivio ni-

kakve nadahnjujuće bljeskove uvida ili logike, uputio se natrag dolje, po drugi put paţljivo

prekoračivši truplo.

Lavinia ga je čekala u straţnjoj sobi. – Što ćemo s trgovčevim tijelom? Ne moţemo ga sa-

mo ostaviti ovdje. Ne znamo kad će netko napokon shvatiti kako nešto nije u redu.

– Javit ću vlastima. Sve će se potiho srediti. Ne ţelim da se naširoko zna da smo ti i ja bili

ovdje noćas.

– Zašto ne?

– Čim manje ubojica zna za naše napredovanje u ovom slučaju, tim bolje – ugasio je svije-

ću i poveo je prema straţnjim vratima. – A nije da smo mnogo napredovali. Osim ako ti nisi

našla nešto što bi nam pomoglo?

– Ne. Ali slaţem se kako ovo nije bilo djelo provalnika. Nema nikakve naznake da je bilo

tko kopao po ormarima traţeći dragocjenosti. – Pošla je van za njim i zatvorila vrata. – Što ti

je to pod rukom?

– Vlasuljarev dnevnik poslovanja za prošlih šest mjeseci.

– Misliš li da je ovo radnja u kojoj je Izručitelj Opomene nabavio plavu vlasulju?

– Mislim da je to sasvim moguće, da. Ali Swaine je ubijen nedavno. Slutim da je ubojica

otkrio kako se raspitujemo po vlasuljarnicama te odlučio kako bi bila dobra zamisao ušutkati

jedinog vlasuljara koji bi nam ga mogao opisati.

– Dobri Boţe. Tobiase, to znači da smo mi...

– Djelomično odgovorni za Swaineovu smrt. – Čvrsto je stisnuo dnevnik. – Da, bojim se

da je to jedan način na koji se situacija moţe sagledati.

– Mučno mi je – prošapta ona.

– Moramo ga pronaći, Lavinia. To je jedini način da ga zaustavimo.

– Misliš li da će u toj knjizi biti neki trag?

– Ne znam. Mogu se samo nadati da će tako i biti. – Pošao je s njom prema kraju uličice. –

Nisam našao niti prsten.

Dobacila mu je pogled, a izraz joj nije bio vidljiv u sjeni plašta s kapuljačom. – Što misliš

da to znači?

– Vjerujem kako to znači da ubojica ovo umorstvo nije smatrao predmetom od profesio-

nalnog ponosa. Ovo nije bilo naručeno ubojstvo, već prije stvar osobne koristi. – Osvrnuo se

preko ramena prema vratima mrtvog vlasuljara. – Tek dio cijene za izvršavanje posla.

17

Nova narudţba bila je izuzetno unosna. Izručitelj Opomene bio je njome posve zadovoljan.

Istina, sir Rupert nije zadovoljavao sve specifikacije koje je zadao onaj koji ga je uvjeţbao, no

on je zaključio kako su ti zahtjevi prestrogi.

Za njegova je mentora bilo sasvim u redu da zvoca o plemenitim ciljevima tvrtke, mislio je

Izručitelj Opomene, ali stvarnost je bila takva da će mu narudţba za sir Ruperta donijeti dvos-

truko više novca nego što mu je bilo plaćeno za ijedan od zadnja tri projekta.

K tome, radilo se o jednostavnoj, izravnoj operaciji. Sir Rupert je bio star i vezan za krevet.

Istina, jedini mu je zločin bio što je u očima jednog od svojih vrlo pohlepnih nasljednika po-

ţivio malo predugo, ali to ga nije jako zabrinjavalo.

Dalekovidan poslovni čovjek nije si mogao dozvoliti da mu zastarjele ideje o časti stoje na

putu prema zaradi.

S detaljima nove narudţbe postupitit će na uob čajeni anoniman način. Klijent je trebao os-

taviti pun isplatu na dogovorenom mjestu na malom puteljk iza Bond Streeta. Izručitelj Opo-

mene prikupit će sv honorar kasnije, kada izostane svaka mogućnost d ga itko opazi.

Posao se lijepo razvijao. Usmena predaja bila j doista najbolji način oglašavanja. Usto,

opasna partija šaha s Marchem dodavala je euforično uzbuĎenje koje se nije moglo usporediti

niti s jednom drogom.

Bio je na dobrom putu da dokaţe kako je jednako vješt i lukav kao što je to bio Zachary

Elland. Kada premaši Zacharyjev rekord uspješno dovršenih narudţbi i pobrine se da March

dozna za njihovo izvrše nje, bit će dovoljno vremena da se osveti.

18

Sljedećeg jutra Tobias se svom teţinom zavalio u stolicu nasuprot Crackenburneu. Još je

bilo rano i klupska prostorija bila je skoro prazna.

Crackenburne spusti svoje novine i zaškilji se u Tobiasa kroz svoje naočale. – Ne izgledaš

mi dobre volje. Pretpostavljam da ova nova istraga ne napreduje dobro?

– Do sada ništa osim slijepih ulica i slabih poveznica – Tobias se uspravi u stolici, odmara-

jući laktove na svojim bedrima i zureći u ognjište bez plamena. Bilo je pretopio da bi se danas

opravdalo potpaljivanje vatre, pomislio je. – Ovaj je slučaj poput nekog vraţjeg gordijskog

čvora. Bez obzira na to kako mu pristupim, izgleda da ne mogu naći rješenje kako da ga ra-

zmrsim.

– Nije bilo sreće u vlasuljarnici sinoć, rekao bih?

– Vjerujem da je Izručitelj Opomene stigao tamo prije mene i umorio sirotog čovjeka.

– To mora da je bila radnja u kojoj je nabavio vlasulju – tiho reče Crackenburne.

– Jedino to objašnjenje ima smisla. Ali proveo sam veći dio noći pregledavajući tu vraţju

knjigu, a u njoj nema zapisa o prodaji plave vlasulje u čitavih šest mjeseci koji su prethodili

dogaĎajima u Beaumont Castleu. Zapravo, zabiljeţena je samo jedna kupnja ţute umjetne

kose, a to se dogodilo dva dana nakon što je Fullerton pao s onog krova.

– Ne smiješ sebe okrivljavati za vlasuljarevu smrt. Tobias ne reče ništa.

– Ali naravno da se okrivljavaš. To je tvoja priroda. – Crackenburne duboko izdahne i na

trenutak utihne. ~ Koji ti je idući korak? – naposljetku reče.

– Lavinia i gospoĎa Dove drţe se svoje zamisli da su sva ubojstva naručili ljudi koji ţele

spriječiti da doĎe do vjenčanja. Moram priznati kako je njihova teorija jednako dobra kao bilo

koja koju sam ja uspio smisliti. U meĎuvremenu, nadam se poruci Nasmiješenog Jacka.

– Na temelju čega misliš da će ti on moći pomoći?

– Kopkalo me što je Zachary Elland naizgled došao niotkuda. Moţda se ipak nije rodio kao

dţentlmen. Moţda je to samo izmislio.

– Sigurno ne bi bio prvi koji je to učinio – namršti se Crackenburne. – Ali priznajem da ni-

sam bio razmotrio tu mogućnost. Tako se leţerno kretao otmjenim društvom. Bio je sav ugla-

Ďen, šarmantan i pun dosjetki. Nije bilo razloga ne povjerovati njegovoj tvrdnji kako je siroče

koje je podigao daljnji roĎak koji je zatim umro.

– Trebao sam mu temeljitije pročačkati po prošlosti nakon njegove smrti.

– Ne muči se optuţbama – naloţi Crackenburne strogo. – Svi smo pretpostavili kako je

stvar s Izručiteljem Opomene završila s Ellandovim samoubojstvom. To je bio vrlo logičan

zaključak.

– Tada se to zaista činilo logičnim – promrsi Tobias. Crackenburne zirne u njega. – Izgle-

daš kao da ne spavaš dovoljno.

– Posljednje što si mogu priuštiti je da protratim vrijeme spavajući. Trenutno mi Izručitelj

Opomene nije jedini problem koji imam. Znaš li išta o mladiću po imenu Dominic Hood?

Otprilike je Anthonyjeve dobi. Ţarko ga zanima znanost. Stanuje u Stelling Streetu. Ima do-

voljno novca da posjećuje skupog krojača.

– Ime mi nije poznato. Zašto te zanima taj mladi čovjek?

– Anthony je prema njemu razvio snaţnu antipatiju.

Crackenburneove se obrve iznenaĎeno skupe. – Mislio sam da se Anthony dobro slaţe s

većinom ljudi.

– Doista. Ali čini se da misli kako mu Hood konkurira za naklonost gospoĎice Emeline.

Iako moram reći kako nisam opazio da je gospoĎica Emeline zainteresirana za Hooda. Ipak,

brinem se da će Tony učiniti nešto nesmotreno u tom pogledu.

– Shvaćam. Mladići su stvorenja kojima brzo uzavre krv, skloni ludostima, pogotovo kada

je u pitanju dama. – Crackenburne preklopi svoje novine i odloţi ih na stranu. – Pripada li taj

gospodin Hood kojem klubu?

– Da. I to ni manje ni više nego Anthonyjevu.

– U tom slučaju, svakako se mogu diskretno raspitati za tebe.

– Hvala vam, gospodine. Zahvalan sam vam. Vratar, pogrbljen muškarac neodredive dobi,

prišao je i zaustavio se pokraj Tobiasove stolice.

– Ispričavam se, gospodine, ali vani je prilično prljav dječačić. Tvrdi da ima poruku za vas.

Vrlo je j uporan.

– Ja ću se time pozabaviti. – Tobias čvrsto dohvati naslone svoje stolice i odgurne se na

noge. Kimne Crackenburneu. – Ugodan vam dan, gospodine.

– Tobiase.

Zbog ovoga je zastao. Crackenburne ga je rijetko oslovljavao imenom.

– Brine me kao i tebe ovaj novi Izručitelj Opomene – tiho reče Crackenburne. – Ali jedna-

ko me brine način na koji to utječe na tebe. Upamti, nemaš razloga da okrivljavaš sebe zbog

onoga što se dogodilo prije tri godine. Nije tvoja krivnja što je Zachary Elland postao ubojica.

– To je ono što mi i Lavinia kaţe, ali ne mogu se otrgnuti pomisli kako on, da ga nisam

poučio špijunskom poslu, nikada ne bi bio razvio sklonost zločinačkom uzbuĎenju.

– To nije istina. Elland bi završio u paklu na ovaj ili onaj način. Moraš mi u tome vjerovati.

Ţivim dovoljno dugo da znam kako nijedan čovjek ne postaje hladnokrvni ubojica zbog ne-

kog prolaznog hira sudbine. Zloća mora postojati u njemu od samog početka njegova ţivota,

bilo da je s njome roĎen ili je tako odgojen.

Tobias ponovno kimne, uljudno, pa krene prema vratima. Koliko je on znao, Crackenburne

i Lavinia bili su u pravu. Ali duboko u sebi strahovao je kako na njemu leţi dio odgovornosti

za ono što je Elland postao. Dobro je znao da Aspasia Gray dijeli to mišljenje.

Sunce im je sjalo dovoljno toplo iznad glava, ali Laviniji se činilo kako vrlo malo njegove

topline i svjetlosti dopire u sjene groblja. Hlad koji je bacalo drveće prepuno lišća spuštao se

preko nadgrobnih ploča i grobnica poput mračnog, prozirnog mrtvačkog pokrova.

Izgled groblja bio je tuţan, jadan i zapušten. Teška ţeljezna vrata objesila su se na svoje

zahrĎale šarke. Visok kameni zid koji je opasavao grobove zapriječio je prizore i zvukove s

ulice. Osamljena kamena crkvica nazirala se u daljini. Vrata povrh njezinih stuba bila su zat-

vorena.

Sve u svemu, pomislila je Lavinia, bio je to iznimno deprimantan prizor. To je bila ona

vrsta groblja koja su redovito posjećivali takozvani Kradljivci grobova, koji su opskrbljavali

medicinske škole svjeţim truplima. Uopće se ne bi iznenadila da otkrije kako su priličan broj

ovih grobova davno ostavili bez svog sadrţaja.

Nije da napredak na polju medicinske znanosti nije vrijedan cilj, razmatrala je. Čovjek se

samo nadao kako, kad stigne vrijeme, njegovi vlastiti posmrtni ostaci neće završiti na stolu za

seciranje na milosti hrpi ambicioznih studenata.

MeĎutim, predodţba da si zatvoren u lijesu i pokopan u zemlju ili zazidan u jednu od ovih

kamenih kripti jedva da je bila ugodnija. Nešto duboko u njoj sasvim bi pomahnitalo kad god

bi se zamislila zarobljenom u vrlo malenom, zatvorenom prostoru. Čak i sada, sam pogled na

mračni ulaz jedne od obliţnjih grobnica prouzročio je da joj sitni ţmarci panike nagrizu rubo-

ve razuma.

Dosta. Prestani s ovim ludim umišljajima. Što ti je, zaboga, da dozvoljavaš ovom mjestu da

tako jako utječe na tebe? To je samo groblje, za Boga miloga.

Moţda su to njeni ţivci, pomislila je. Cijelo su jutro napeti. Bilo je lako svu krivnju svaliti

na činjenicu da prošlu noć nije mogla spavati nakon što su ona i Tobias otkrili Swaineovo

truplo.

Ali istina je bila kako je ovaj napet, prenapregnut osjećaj postao osjetno gori otkada je pred

malo napustila kuću. Nadala se da će joj ţustra šetnja na toploj sunčanoj svjetlosti raščistiti

glavu i smiriti je. No pokazalo se baš obratno.

Prestani razmišljati o svojim ţivcima. Ima posla koji treba obaviti.

Duboko je udahnula i u duhu si prizvala svoju hipnotizersku izobrazbu kako bi otklonila

uznemirujuće misli.

Pošla je pošljunčanom stazom obraslom korovom i zaustavila se pokraj Aspasije Gray.

– Primila sam vašu poruku – reče.

– Hvala vam što ste se našli sa mnom – reče Aspasia prigušenim glasom. – Jasno mi je ka-

ko ovo nije najveselije mjesto za razgovor. Zaista se nadam kako nećete zaključiti da sam

općenito sklona melodrami. Ali ţeljela sam vam istaknuti nešto što mislim da niste u potpu-

nosti shvatili.

– Što to?

– Znam da vjerujete kako sam bacila oko na Tobiasa, ali to nije tako. – Aspasia spusti pog-

led na nadgrobnu ploču. – Samo je jedan muškarac kojeg sam ikada voljela i kojeg ću ikada

voljeti, a on leţi ovdje.

Lavinia baci pogled na jednostavan natpis na sivom kamenu. Zachary Elland. Umro 1815.

godine. Činilo se kao da zapuh hladnog vjetra šapuće u mrtvom lišću koje je prekrivalo grob.

– Razumijem – reče neutralno.

– Nismo znali datum njegova roĎenja pa smo odlučili izostaviti ga s nadgrobne ploče. –

Aspasia je ukočeno zurila u granit. – Prekasno smo shvatili kako ima mnogo toga što nismo

znali o Zacharyju.

– Mi?

– Tobias i ja. Zajedno smo obavili pripreme. Vidite, nije bilo nikog drugog – zastane Aspa-

sia. – Mi smo bili jedini koji smo si dali truda i došli na pogreb.

– Razumijem.

– Tobias i ja zbog Zacharyja smo mnogo toga dijelili. Ali nikad nismo bili intimni. Ţelim

da to znate.

– Već sam svjesna te činjenice. Tobias mi je rekao. Aspasia se lagano, znalački nasmiješi.

– A vi mu vjerujete jer ga volite i imate povjerenja u njega.

– Da.

– Znate, isto sam i ja osjećala prema Zacharyju.

– To sam pretpostavila. Jako mi je ţao, Aspasia. Aspasia vrati pozornost na nadgrobnu

ploču. – Kad sam tek upoznala Zacharyja, nisam se namjeravala zaljubiti, a kamoli se obveza-

ti na brak. Rano sam naučila svoje lekcije, znate.

– Kako to mislite?

– Moj je otac bio krajnje okrutan čovjek. Od majčina ţivota učinio je pakao. Naposljetku je

uzela preveliku dozu laudanuma da mu umakne. Ali za mene nije bilo izlaza. Bila sam prisi-

ljena trpjeti njegove izljeve bijesa i još gore, njegove protuprirodne nasrtaje od moje šesnaeste

godine. Tada mi je ugovorio brak. Nisam se protivila, iako mi je suprug bio znatno stariji.

Vidite, mislila sam da ču se spasiti.

Lavinia ne reče ništa, ali činilo joj se kako mrtvo lišće na grobu šapuće glasnije. Osjetila je

da Aspasia govori istinu.

– Umjesto toga, našla sam se u drugoj vrsti pakla. Muţ mi je bio zao i hladan poput oca.

Bila je moja velika sreća što ga je jedne noći dok je jahao kući iz Londona ustrijelio i ubio

drumski razbojnik. Kratko nakon toga otac mi je umro od groznice.

– Nije potrebno da mi govorite o tim stvarima, Aspasia. Znam da vam moraju biti vrlo bol-

ne.

– Da. Toliko jako bolne da o njima nikada nisam progovorila ni s kim osim sa Zacharyjem.

Čak nikad nisam rekla niti Tobiasu. Ali ţelim da vi razumijete. U sedamnaestoj sam se našla

sama na svijetu i sa znatnim bogatstvom na raspolaganju. Odlučila sam kako više nikada neću

dopustiti ijednom muškarcu da upravlja mojom sudbinom.

– Znam kako ste se morali osjećati – tiho reče Lavinia.

– Bilo mi je dvadeset pet kad sam upoznala Zacharyja. Postala sam iskusna ţena. Imala

sam ljubavnike, ali nikad nisam voljela. Svakako niti jednog trena nisam pomislila da me je-

dan muškarac moţe nasamariti. Ali svi moji krasni planovi i uvjerenja odletjeli su kroz prozor

kad sam izgubila glavu za Zacharyjem.

Mrtvo se lišće uskomešalo kao da ga pomiču kosturski prsti.

– Mogu samo zamisliti kako vam je moralo biti kad ste shvatili da ste zaručeni za čovjeka

koji je bio profesionalni ubojica – reče Lavinia. – Kako ste prozreli njegovu pravu prirodu?

– Moju sumnjičavost nije probudila samo jedna stvar. Umjesto toga, radilo se o nekoliko

sitnih dogaĎaja koji su se konačno spojili tako da ih nisam mogla odbaciti.

– Kakva vrsta dogaĎaja?

– Kao prvo, tu je bio njegov opsesivan interes za Tobiasova istraţivanja tajanstvenih uboj-

stava. Pa njegovi dolasci i odlasci u čudne sate. Zacharv je uvijek imao odlično, posve razum-

no objašnjenje za svoje povremene nestanke. Ali jednog dana, posve slučajno, doznala sam da

mi je lagao o tome gdje je bio prethodne noći. Slučaj je htio da je to bila noć kada je napao

Izručitelj Opomene.

– Jeste li tada shvatili da bi on mogao biti ubojica?

– Ne – Aspasia spoji prste. – Da budem iskrena, pripremila sam se za mogućnost da me je

Zacharv prevario s drugom ţenom. Mislila sam da će mi se srce slomiti. Morala sam saznati

istinu.

– Što ste učinili?

– Imao je sef. Zaključila sam kako će, ako ima bilo kakve tajne, one biti skrivene unutra.

Uvijek je ključ čuvao uza sebe. Ali jedne noći, nakon što smo vodili ljubav, on je zaspao. Is-

koristila sam priliku da napravim duplikat ključa u vosku. Nekoliko večeri kasnije uhvatila

sam prigodu i otišla u njegovu radnu sobu. Otvorila sam sef. – Aspasia napravi grimasu. –

Sigurna sam da moţete zamisliti moje olakšanje kada je prvo što sam ugledala bio dnevnik

poslovanja.

– Što vas je navelo da shvatite kako knjiga nije običan zapis poslovnih transakcija?

– Obuzela me znatiţelja kad sam spoznala da se ne radi o knjizi s kućanskim izdacima ka-

kve drţe mnoga gospoda. Umjesto toga, bio je to popis datuma i honorara. Nalikovao je pos-

lovnoj knjizi kakvog trgovca. Ali to nije imalo smisla.

– Zato što je Zachary Elland bio dţentlmen?

– Upravo tako. On nije vodio posao. Rekla sam si kako je to zapis njegovih pobjeda za kar-

taškim stolovima. Ali ubrzo sam uvidjela kako se datumi takozvanih transakcija poklapaju s

nekim podacima u vezi sa smrtnim slučajevima koje je Tobias istraţivao.

– Znali ste za detalje njegovih istraga?

– Naravno – Aspasia uzdahne. – Tobias je prosjedio mnoge noći raspravljajući o ubojstvi-

ma sa Zacharyjem. Bila sam s njima u nekoliko takvih prilika. Čak sam ponudila i vlastita

mišljenja. Tobias je jedan od onih rijetkih muškaraca koji doista sluša kad ţena ima nešto reći,

kao što sam sigurna da znate. Zachary je dijelio tu osobinu. Bila je to jedna od mnogih stvari

koje sam... voljela kod njega.

– Što se dogodilo nakon što ste pronašli knjigu?

– Otkrila sam kutijicu s prstenovima koji opominju na smrtnost pri dnu sefa – Aspasijin

glas snizio se u izmučeni šapat. – Nisam mogla povjerovati vlastitim očima. Pošla sam ravno

Tobiasu s dnevnikom. Htjela sam da mi kaţe kako sam sve krivo shvatila. Ali mislim da sam

duboko u sebi znala kako je sve izgubljeno. Kada je Zachary našao otvoreni sef bez knjige,

shvatio je da su mu tajne ukradene.

– Uperio si je pištolj u glavu.

Aspasijina se usta iskrive. – Kaţu da je to dţentlmenski način izlaza. Pretpostavljam da je

to uistinu bolji kraj od vješala.

Sve je to bilo tako strašno tragično, pomisli Lavinia. Nakon što se godinama štitila od boli

koju su joj prouzročili muškarci, Aspasia se zaljubila u hladnokrvnog ubojicu.

– Moja sućut zbog vašeg gubitka – na koncu reče Lavinia.

– Oprostite mi – Aspasia treptanjem odagna vlagu koja joj je blistala u očima. – Samo sam

ţeljela da znate kako je Tobias sasvim siguran od mene. Čak i da ga ţelim zavesti, to ne bi

bilo moguće. Očito je da vas voli. Što se mene tiče, nikada više neću riskirati i ponovno pok-

loniti svoje srce nekom muškarcu.

Lavinia se nije mogla sjetiti što bi na to rekla, pa je šutjela.

– Ugodan vam dan, Lavinia. Ţelim vam sreću s Tobiasom. On je krasan čovjek. Zavidim

vam, ali čak niti zbog njega ne bih se mijenjala s vama.

Aspasia se okrene i ţurno se udalji putem. Lavinia ju je promatrala kako izlazi kroz ţeljez-

na vrata koja su čuvala ulaz u groblje.

Stajala je sama na grobu Zacharyja Ellanda i razmišljala o preokretima sudbine.

– Doista si napravio mnogo štete dok si hodao ovuda gore – prosaptala je. – Tko ti se ikako

mogao toliko diviti da bi te poţelio oponašati?

Mrtvo lišće zaplesalo je sablasni valcer po travi.

19

Nasmiješeni Jack čekao ga je u uličici iza Grifona, a njegova golema masa ocrtavala se na

straţnjem ulazu krčme. Izvikivao je naredbe dvojici muškaraca koji su istovarivali nekoliko

velikih bačvi s teretnih kola.

– Paţljivo s tim francuskim brendijem – otrese se Jack na jednog od njih. – Stajao me pra-

vo bogatstvo.

Tobias poĎe niz uličicu i zaustavi se pored Jacka. Proučio je bačve.

– Brendi, Jack? Nije li to malo elegantno za Grifon? Bio sam pod dojmom da tvoja klijen-

tela više voli pivo i dţin.

Jack se nasmijulji, razvlačeči jezivi oţiljak koji mu se protezao od usta do uha u mrtvački

cerek. – Da. Ovo je za moju osobnu upotrebu.

Tobias promotri velike bačve. – To je mnogo brendija za jednog čovjeka.

– Imam mnogo gostiju – Jack ga pljesne po leĎima. – Uzmi sebe za primjer. Volim moći

ugostiti dţentlmene poput tebe na onaj način na koji si se naviknuo.

– Govoreći u svoje ime, cijenim taj stav – reče Tobias.

Rijetko je dolazio u Grifon danju. Više mu se sviĎalo posjećivati Jacka pod okriljem mra-

ka. No dječakova je poruka zvučala ţurno pa je poduzeo dodatne mjere opreza za prikrivanje

svog identiteta. Prije nego što se zaputio u ovaj dio grada, dao si je vremena da obuče iznoše-

nu odjeću i obuje teške čizme lučkog radnika. Usprkos toplini dana, dodao si je prostran kaput

s visokim ovratnikom i prevelik šešir široka oboda nagnut tako da mu skriva crte lica. K tome

se namjerno posluţio ulazom s uličice kako bi izbjegao prednju prostoriju krčme.

– Primio sam tvoju poruku – reče, govoreći vrlo tiho kako radnici koji su istovarivali teret

s kola ne bi načuli njegov školovani naglasak. – Kakve vijesti imaš za mene?

– To je samo glasina – i Jack je spustio glas. – Još. nema načina da je potvrdim. Ali radi se

o gadnijoj glasini koju sam čuo u zadnje vrijeme pa sam pomislio da bi bilo bolje da čuješ za

nju čim prije.

– Nastavi.

– Priča se da je mladi razbojnik imenom Slatki Ned preuzeo narudţbu.

– Kakvu vrstu narudţbe?

– Ne mogu reći – Jack ga pogleda turobnim očima. – Moj izvor nije znao zašto je točno

Slatki Ned dobio posao. On misli kako je to nešto oko praćenja odreĎene osobe. Sumnjam da

će ponuditi toj dami pomoć u prelaţenju ulice.

Tobias se umiri. – Koja bi to dama bila?

– Tvoja.

* * *

Nakon nekog vremena Lavinia se okrenula od Ellandova groba i pošla natrag stazom pre-

ma ţeljeznim vratima.

Uski put koji je vodio po rubu groblja bio je tih i prazan. Jedina prisutna osoba bio je mla-

dić koji je izgledao kao radnik ili stajski sluga. Bio je odjeven u iznošen kaput boje blata koji

mu je loše pristajao. Kapu je navukao nisko na oči.

Bilo je nečega divljeg i gladnog u njemu. Naveo ju je da se sjeti mačaka koje su preţivlja-

vale vrebajući na štakore i miševe u uličicama i skladištima. Naslonio se na vrata u debeloj

sjeni zgrade sa zatvorenim kapcima na kraju puta.

Kapa i nemarno drţanje bili su joj uznemirujuće poznati, pomislila je. Ţeludac joj se stis-

nuo od iznenadne napetosti. Ovo nije bio prvi put da danas vidi tog čovjeka. Bila je gotovo

sigurna da ga je načas bila ugledala ranije, kad je odlazila iz Claremont Lanea. Mogla se zak-

leti da se tada motao po malom parku na kraju ulice.

Fine dlačice na vratu najeţile su joj se. Dlanovi su joj postali ledeno hladni.

Kliznula je pogledom prema suprotnom kraju staze, misleći otići tim putem. Ali to nije bilo

moguće. Uski je prolaz završavao kamenim zidom.

Muškarac s kapom opazio je kako oklijeva na vratima. Lijeno se uspravio i posegnuo u

dţep. Polako, podrugljivo, izvukao je ruku.

Svjetlost je zablistala na oštrici noţa. Jedino što je mogla napraviti bilo je povući se natrag

na groblje, ali zidovi koji su ga okruţivali kao i zaključana crkvena vrata činila su ga zam-

kom. Muškarac s kapom krenuo je prema njoj, šećući se kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta.

Zakoračila je natrag na groblje.

Osmjehnuo se, očito zadovoljan njezinim malim pokazivanjem zabrinutosti. Nije imala iz-

bora. Brzo se okrenula i pobjegla natrag na groblje.

Gospoda Chilton obrisala je ruke o svoju pregaču. – GospoĎa Lake je rekla nešto o tome

kako ide na malo groblje u Benbow Laneu. Rekla je da je to malo podalje od Wintergrove

Streeta blizu parka. GospoĎa Gray joj je poslala poruku u kojoj ju je pozvala da se tamo naĎu.

– Prije koliko vremena je otišla? – upita Tobias.

GospoĎa Chilton bacila je pogled na sat. – Već jedan sat, mislim – namrstila se. – Zar neš-

to nije u redu, gospodine?

– Da.

Tobias se vrati niza stube. Nije se trudio potraţiti fijaker. Dobro je poznavao to groblje. Ni-

je bilo daleko, ali je bilo okruţeno kolopletom majušnih puteljaka i uskih ulica. Prije će stići

pješice.

20

Slatki Ned duboko je udahnuo i odšetao prema grobljanskim vratima. Htio je ovaj posao

obaviti profesionalno.

Posao. SviĎalo mu se kako to zvuči. Primio je pravu narudţbu od prave klijentice. Više ni-

je bio običan ulični momak koji je krao iz tuĎih dţepova i otimao poneku dragocjenost. Od

prošle je noći bio profesionalac s vlastitim zanimanjem.

Kada se pogodio sa ţenom, bilo je kao da su se odškrinula čarobna vrata, dopuštajući mu

primamljivu viziju nove budućnosti. Bio je to istinski blistav prizor u kojem je on bio gospo-

dar vlastite sudbine, uspješan i bogat. Poštovan.

Više neće imati posla s vraţjim preuzimateljima koji nikada nisu isplaćivali pošteni iznos

za ukradena dobra zbog kojih je izlagao vlastiti vrat. Nema više vrebanja po uličicama čeka-

jući da orobi pijanu gospodu kad bi isteturali iz kartašnica i bordela u sitnim jutarnjim satima.

Nema više izbjegavanja Trkača. Odsad pa nadalje prihvaćat će samo narudţbe od klijenata

koji su spremni dobro platiti da im stručnjak obavi njihov prljavi posao.

Morat će razmotriti kako najbolje oglasiti svoje usluge, razmišljao je dok je s noge na nogu

prolazio kroz ţeljezna vrata. Naţalost, neće moći staviti oglas u novine. Morat će se pouzdati

u usmene preporuke. Ali to ne bi trebalo predstavljati problem nakon što se proširi vijest o

tome kako je dobro izveo svoj prvi zadatak. Ţena će vjerojatno kazati svojim prijateljicama a

one će reći drugima, i za tren će ga zatrpati narudţbama.

Sva je šteta što mu se tata nasmrt propio prije nego što je imao priliku vidjeti kako mu sin

napreduje u društvu.

Na pomisao o svom ocu kako leţi mrtav u smrdljivoj uličici, s polupraznom bocom dţina u

ruci, vratila mu se stara srdţba, umalo ga zaslijepivši. Sjećanja na premlaćivanja nagnala su

ga da stisne šaku oko drška noţa. Postala su učestalija i okrutnija nakon što mu je umrla ma-

ma. Na kraju nije imao drugog izbora osim da pobjegne na ulice.

Bilo je trenutaka kada bi ga potreba da udari nešto ili nekoga skoro nadvladala. Ponekad je

ţelio zadati udarac za udarcem sve dok ovaj nalet sirova bijesa ne ispari.

Ali odbijao se prepustiti ţestokom gnjevu. Prije mnogo se vremena zakleo sebi kako neće

krenuti očevim pijanim stopama. Nakon današnjeg dana sve će,!

biti drugačije. Nakon današ-

njeg dana pročut će se da je on pouzdan profesionalac i započet će svoju novu karijeru.

Ali najprije mora ispuniti ovu narudţbu.

Zastao je baš unutar grobljanskih vrata, nastojeći zanemariti osjećaj strave koji ga je dota-

knuo za vratom. Nije volio groblja. Jedan od njegovih prijatelja kojemu je išlo jako dobro u

pljačkanju grobova i prodavanju trupla medicinskim školama pokušao ga je nagovoriti da se

pridruţi njegovoj bandi Kradljivaca grobova. Opravdao se time kako ima veće planove, ali

zapravo je znao da nikada ne bi bio uspješan u tom poslu. Pomisao na otkopavanje grobova i

otvaranje lijesova ispunjavala ga je uţasom.

Brzo se ogledao po groblju, traţeći svoj plijen. U njemu se ustalasala panika kada je spoz-

nao da je nema nigdje na vidiku.

Nemoguće. Morala je biti ovdje negdje. Poznavao je ovo staro groblje. Nije mogla presko-

čiti visoke kamene zidove, a vrata iza njega bila su jedini izlaz. Mala crkva bila je zatvorena

skoro punu godinu, a njezina su vrata bila zaključana i zakračunata.

Grobnice, pomislio je. Mora da se krije u jednoj od njih. Da, tako je. Shvatila je kako joj

predstavlja prijetnju i sirota glupačica potraţila je utočište u jednoj od velikih kripti. Kao da bi

je pustio da se izvuče tako lako.

Proučio je niz kamenih grobnica porazbacanih po groblju. Neke od njih bile su goleme, sa-

graĎene da smjeste nekoliko generacija pokojnika u obitelji. Komadić tkanine lelujao je na tlu

pred vratima velike kripte njemu zdesna.

Izgledao je kao damski rupčić.

Bez sumnje je drhtala od uţasa unutar te mračne komore, sama sa svim onim zazidanim

kosturima, pomislio je. Osjetio je ubod samilosti. Ne bi ţelio biti u njenoj koţi. Ali ako već

drhti od straha, to će olakšati njegov posao.

Na ulazu u spomenik sagnuo se da podigne komadić vezom obrubljene tkanine. Baš kao

što je i mislio. Otmjen platneni rupčić. Kad ovo završi, dat će ga Jenny.

Otvorio je vrata grobnice i zaškiljio u tminu. Prošao ga je drhtaj. Ovo ne bi bio njegov

odabir mjesta za skrivanje.

– Ti unutra – zazvao je. – IzaĎi sada. Imam poruku za tebe.

Glas mu se odbijao o kamene zidove, ali u grobnici se ništa nije pomaknulo. Upitao se nije

li se onesvijestila od strave.

– Vraţja ţenska. Morala si ući i oteţati ovo, jel'da? Nije bilo druge; morat će ući i izvući je

van. Poţelio

je da ima svijeću ili fenjer. Tamo unutra bilo je mračno kao u rogu.

Nevoljko je ušao u grobnicu. Prolaz na ulazu otvarao se u prenatrpanu komoru, ispunjenu

od poda do stropa nadgrobnim pločama s ugraviranim imenima mrtvih. Bilo je jedva dovoljno

svjetlosti da razazna rubove dva masivna, bogato izrezbarena lijesa u središtu prostorije. Ne-

sumnjivo se šćućurila iza jednog od njih.

Polako je zašao dublje u komoru. Desetljeća prašine podignula su se pod njegovim noga-

ma.

Prašine.

Zakasnjelo je spustio pogled. Dovoljno je svjetlosti koso ulazilo kroz otvorena vrata da bi

vidio kako u gustoj prašini nema drugih otisaka stopala osim njegovih.

– Kvragu.

U hipu se okrenuo i potrčao natrag prema vratima. Stigao je tamo točno na vrijeme da na

časak ugleda ţenine zelene skute kako izlijeću kroz grobljanska vrata.

Prevarila ga je. Ispustila je svoj rupčić ispred ovog spomenika i sakrila se iza jednog od os-

talih.

Pohitao je prema vratima. Mogao ju je sustići trčeći, obećao si je, dok je u njega navirao

očaj. Mogao je sustići bilo koju otmjenu damu.

Morao ju je sustići. O tome je ovisila njegova budućnost.

Lavinia je bjeţala prema ulazu u mali prolaz, a skute je grčevito drţala objema rukama.

Mogla je čuti kako muškarac grabi preko groblja. Za još nekoliko sekunda izaći će kroz vrata.

Bio je mlad, snaţan i brz i ona je znala da ne moţe zadugo zadrţati prednost. Jedina joj je

nada bila da prva stigne do ulice i da se moli kako će ondje biti drugih ljudi koji će joj pomo-

ći.

Ovo je bila jedna od onih prilika, palo joj je na pamet, kad bi bilo od itekako velike pomoći

da je odjevena u hlače umjesto u haljinu. Ako umakne čovjeku s noţem, svakako će ugovoriti

sastanak s madam Francescom da rasprave o toj stvari.

Tutanj čizama po kamenu se pribliţavao. Osjetila je kako muškarac poseţe za njom. Nije

se usudila osvrnuti. Mjesto na kojem je prolaz prelazio u ulicu sada nije bio daleko.

Dragi Boţe, još dva velika koraka i bit će na sigurnom. Moţda.

Naglo je izbila iz sićušnog prolaza.

I zateturala ravno u naručje čvrsto graĎena muškarca u velikom, tamnom kaputu i šeširu

niske glave. Prva joj je pomisao bila da nitkov s noţem ima pomagača. Proţeo ju je novi nalet

straha. Počela se otimati, otvorivši usta da vrisne.

– Lavinia – Tobiasove snaţne ruke sklope se oko njezinih podlaktica poput ţeljeznih oko-

va. – Jesi li dobro? Odgovori mi, Lavinia. Jesi li ozlijeĎena?

– Tobiase. – Od olakšanja se opustila i ostala bez zraka. – Hvala Bogu. Da, da, dobro sam.

Ali tu je jedan čovjek. S noţem.

Okrenula se i opazila kako je njezin progonitelj zastao baš na ulazu u prolaz. Zurio je u

Tobiasa.

– Eno ga – reče Lavinia. – Mislim da me je slijedio ovamo. Pričekao je da Aspasia ode, a

zatim mi je prišao s noţem i ja...

– Ostani ovdje – odmaknuo ju je u stranu i krenuo prema mladiću s noţem.

Ona shvati da će pokušati uhvatiti čovjeka koji ju je htio napasti.

– Tobiase, ne. Čekaj. Ima noţ.

– Neće ga dugo imati – reče Tobias vrlo tiho. Nastavio se kretati, brzo smanjujući udalje-

nost izmeĎu sebe i muškarca u prolazu.

Lavinia ugleda kako je muškarcu licem preletjela panika. Što god da je vidio u Tobiasovu

izrazu lica, to ga je uţasnulo. Našao se u zamci i toga je bio svjestan.

Usplahirila se. Stvorenja stjerana u kut bila su iznimno opasna.

Tobias kao da nije primjećivao noţ u mladićevoj ruci. Pribliţavao mu se dugačkim, vreba-

jućim korakom vuka koji napada lovinu.

Muškarac je izgubio petlju. Ispruţivši noţ kao da je neki talisman koji bi mogao odbiti

demona, dao se u luĎački trk, divlje zamahujući kroz zrak. Bilo je jasno kako će pokušati pro-

trčati pored Tobiasa u slobodu ulice.

Tobias se izmakne noţu i zgrabi ruku koja ga je drţala dok je nitkov jurio pokraj njega.

Koristeći se muškarčevim naletom, zavitlao ga je u luk koji je naglo završavao uz najbliţi

kameni zid.

Napadač je zacvilio od straha, bijesa i bola. Srušio se na pločnik. Noţ je zazvečao na ka-

menu.

Tobias pokupi noţ. – Slatki Ned, pretpostavljam.

Mladić zadrhti kao da je primio udarac.

Lavinia se poţuri prema dvojcu. – Odakle mu znaš ime?

– Objasnit ću kasnije. – Tobias zadrţi svu pozornost usredotočenu na Slatkog Neda. – Pog-

ledaj me, Nede. Ţelim ti vidjeti lice.

Lavinia se ukoči na ubojit prizvuk u Tobiasovoj tiho izgovorenoj naredbi. Nesigurna u nje-

govo raspoloţenje, dobacila mu je još jedan brz, ispitivački pogled. Pod obodom svog šešira,

crte lica bile su mu tvrde i nepopustljive poput lica jednog od kamenih anĎela na groblju.

Slatkog Neda proĎe još jedan drhtaj i Lavinia shvati kako je i on čuo obećanje zle kobi u

Tobiasovu glasu. Ali kao da su ga primorale naredbe koje je primio od moćnog hipnotizera,

polako se okrenuo na leĎa. Zapiljio se uvis u Tobiasa.

Lavinia mu se prvi put dobro zagledala u lice.

– Tako je mlad – prošaptala je. – MlaĎi je čak i od Anthonvja ili Dominica. Sedamnaest ili

osamnaest najviše.

– A s obzirom na odabranu profesiju, vjerojatno će visjeti prije nego što navrši još jednu

godinu – Tobias je stajao tek dovoljno izvan Nedova dohvata i promatrao svoju ţrtvu bez ika-

kvog traga suosjećajnosti. – Što si danas ovdje smjerao, Nede?

Ned se malo trgnuo na ovo pitanje. Bilo je kao da je zbog tih riječi doţivio šok.

– Uopće nisam namjeravo naudit dami – dašćući je izustio. – Kunem se majčinim grobom.

Samo sam je htio isprepadat, to je sve.

– Na koji način isprepadati? – upita Tobias, još malo snizivši glas.

Ned je sada očito bio prestravljen. – Ja... trebo sam joj reć da prestane postavljat pitanja, to

je sve.

– Pitanja? – podatak je uzdrmao Laviniju. Do tog je trenutka pretpostavljala kako Ned nije

ništa drugo doli običan razbojnik koji ju je izdvojio isključivo zato što je ţena, a time i laka

meta.

Tobias, meĎutim, nije izgledao kao da ga je odgovor iznenadio.

– Kakvu vrstu pitanja dama nije trebala postavljati? – reče on Nedu.

– Ne znam kakvu vrstu. Primijo sam narudţbu, vidite. Dama mi je platila, pol prije, ostalo

je trebala kasnije.

– Dama? – Lavinia se malo primakne.

– Opisi tu ţenu koja te unajmila – reče Tobias mirno. – Ako drţiš do vlastitog ţivota, dat

ćeš mi svaki mogući detalj kojeg se sjećaš.

– Ja ne... ne... ne mogu se sjetit... – Nedove se crte lica napnu od uţasa. Očigledno se mu-

čio da se prisjeti, ali strah od Tobiasa zapleo mu je jezik.

Ovaj im pristup neće donijeti ništa, pomisli Lavinia. Posegnula je naviše i otkvačila srebrni

medaljon koji je nosila oko vrata.

– Predlaţem da mi dopustiš da ga ispitam, gospodine – reče ona tiho Tobiasu.

Tobias baci pogled na medaljon, stane oklijevati, a zatim malko slegne ramenima. – U re-

du. Ţelim znati sve što se ima znati o osobi koja ga je unajmila da te prestraši.

– Slatki Nede, pogledaj me – reče ona blago.

Ali Ned izgleda nije mogao otrgnuti pogled s Tobiasa. Prikovalo ga je ma što da je ugledao

u očima drugog muškarca.

– Svrni pogled s njega, Tobiase – tiho reče Lavinia.

– Skamenio si ga od uţasa. Moraš ga pustiti, a onda se mogu pozabaviti njime.

– Drţim ga na oku – Tobias nije skrenuo pogled s Neda. – Ne ţelim ikakva iznenaĎenja.

– Za milost Boţju, drţiš ga u nekoj vrsti transa – promrmljala je. – Moraš ga prekinuti. On

ne moţe. Svrni pogled na nekoliko sekunda. Mislim da će to biti dovoljno.

– Kojeg vraga pričaš? Nije u transu. Umire od straha, to je sve – Tobias se hladno osmjeh-

ne Nedu.

– I to s jako dobrim razlogom.

Ned se nije pomicao. Nije čak niti treptao. Leţao je tamo na tlu i zurio u Tobiasa.

– Tobiase, molim te – reče Lavinia, već pomalo očajna.

– Vrlo dobro – Tobias odvrati pozornost s Neda i umjesto toga pogleda u nju. – Ali ako

ovo ne upali, ja ću preuzeti. Je li to jasno?

Dobacila mu je letimičan pogled, ugledavši ono što je Ned morao ugledati, te prestala disa-

ti. Tobiasove oči bile su neizmjerno duboka pučina zamućene, srebrnkasto-sive omaglice.

Svijet oko nje počeo se rastakati. Izgubila je ravnoteţu i počela naglavce padati u bezdani,

mračni vrtlog.

– Lavinia – Tobiasov glas prolomi se poput groma. – Što nije u redu? Izgledaš kao da ćeš

se onesvijestiti.

Trgnula se iz transa i snagom volje našla ravnoteţu. – Glupost – duboko je udahnula. –

Primi na znanje da se nikad u ţivotu nisam onesvijestila.

Uţurbano se okrenula prema Nedu, koji se bio naslonio na laktove, tresući glavom kao da

je pokušava razbistriti. Barem više nije bio bespomoćno skamenjen zbog Tobiasa.

Prizvala je sav svoj razbor i sabrala se. – Nede, pogledaj moju ogrlicu – drţala je srebrni

privjesak tako da uhvati sunčevu svjetlost. – Vidi kako blista.

Nedov pogled zapne na medaljonu koji se njihao. Pustila je da se lagano ljuljuška.

– Promotri kako svjetlost pleše, Nede – reče čvrstim, snaţnim glasom kojim se koristila za

uvoĎenje hipnotickog transa. – Umirit će ti um i ţivce. Ublaţit će ti strahove. Usredotoči se na

svjetlo što pleše. Osjeti kako su ti udovi teški. Slušaj moj glas. Slušaj samo moj glas. Pusti da

sve druge nestane u daljini gdje te ne moţe zabrinjavati.

Nedov izraz lica se opusti. Činilo se da više nije svjestan Tobiasa ili svoje okoline.

– Opisi ţenu koja te unajmila da me danas slijediš, Nede – reče ona kada je osjetila da je u

dubokom transu. – Predoči si je u umu kao da stoji tu pred tobom. Ima li dovoljno svjetla da

je vidiš?

– Mjesec je skoro pun i donjela je fenjer. Vidi se da je visoka. Skoro visoka ko i ja. – Rije-

či je izgovorio jednoličnim tonom i posve bez emocija.

– Kako je odjevena?

– Ima mali šeširić s velom. Mogu joj vidjet oči kako joj svjetlucaju tu i tamo, al' to je sve.

– Kako joj izgleda haljina?

Pitanje je izgleda zbunilo Neda. – To je samo obična haljina. Tamna.

Osujećena, pokušala je ponovno. – Izgleda li kao onakva haljina koju bi mogla nositi ele-

gantna dama? Je li napravljena od fine tkanine?

– Ne – ovog je puta zvučao vrlo sigurno. – Skromna je. SmeĎa il' siva, mislim. Izgleda ko

haljina kakvu moja prijateljica Jenny nosi kad radi u gostioni.

– Nosi li kakav nakit? – Ne.

– A što je s njezinim cipelama? Moţeš li ih vidjeti?

– Da. Stavila je fenjer dolje kod nogu. Blizu tla ima dosta svjetla i ona je malo zadigla suk-

nje da ih ne zablati. Mogu joj vidjet niske čizme od jareće koţe.

– Moţeš li vidjeti ţeninu kosu?

– Malo.

– Koje joj je boje kosa?

– Izgleda jako blijedo na mjesečini. Ţuta il' bijela, mislim. Ne mogu bit siguran.

– Kako je nosi?

Ponovno, Ned se doimao prilično zbunjeno. – Zafrknula ju je u čvor na vratu.

– Što dama ţeli da učiniš za nju?

– Oće da odem na broj sedam u Claremont Laneu i pazim na ţenu s crvenom kosom koja

tamo ţivi. Kad izaĎe iz kuće trebam krenut za njom dok je ne uvatim samu. Trebam joj zapri-

jetit noţem. Moram joj reć da ako ne prestane postavljat pitanja, da ću se vratit i priklat je od

uha do uha.

Tobias klizne korak bliţe. Lavinia odmahne glavom, bez riječi ga upozorivši da ostane tih.

– Bi li to učinio, Slatki Nede? – blago je upitala. – Bi li pokušao prerezati dami vrat ako ne

prestane postavljati svoja pitanja?

– Ne – unatoč dubokom transu, Ned se iznenada iznimno uznemiri. – Nisam ubojica. Al' ne

mogu dozvolit da ţena to zna. Ona mi je prva klijentica i ne ţelim je izgubit. Kaţem joj da ću

obavit poso ako doĎe do tog. Ona mi vjeruje. Vidim da mi vjeruje.

– Smiri se, Nede – Lavinia brzo reče. – Promatraj blistavo svjetlo kako pleše na srebrnom

privjesku i dopusti si da oteţaš.

Ned se vidljivo opusti i iznova zapadne u dubok trans.

– Kako te je ţena koja ti je dala narudţbu našla? – upita Lavinia.

– Rekla je da se raspitala. Neko joj je reko da sam ja pravi čovjek za taj poso.

– Da si danas imao uspjeha, kako bi kontaktirao s njom da preuzmeš ostatak svoje plaće? –

upita Lavinia.

– Rekla je da će me nać ko i prvi put.

Lavinia zirne prema Tobiasu. On jednom odmahne glavom da joj pokaţe kako nema dru-

gih pitanja za Neda.

– Izvuci ga iz transa – reče on.

Nanovo se okrenula k Nedu. – Probudit ćeš se kad pucnem prstima, ali nećeš se sjećati

ovog razgovora.

Pucnula je prstima.

Ned smušeno trepne i opet postane posve svjestan svoje okoline. Zabrinutost mu se vrati u

oči. Smjesta je zanemario Laviniju i vratio pozornost na Tobiasa.

– Ako me pustite, gospodine – reče on vrlo usrdno Tobiasu, nastavljajući razgovor za koji

nije shvaćao da je bio prekinut – kunem se da više neću prić onoj dami ni blizu. Kunem se u

svoju čast ko profesionalac.

– Kakav profesionalac? – upita Tobias prijazno. – Profesionalni zastrašivač dama?

– Kunem se da joj ni vlas s glave neću taknut.

– U tome si u pravu – sloţi se Tobias. – Okreni se, Nede.

Ned se ţestoko trgne. – Sta ćete uradit sa mnom? Ako me pustite, obećajem da više nikad

neću prihvatit nijednu narudţbu za ovakvu vrstu posla.

Tobias izvadi dugačku, tanku koţnatu traku iz jednog od dubokih dţepova starih hlača koje

je nosio. – Rekao sam, okreni se i stavi ruke na leĎa.

Ned je izgledao kao da bi se mogao rasplakati. Ali pomirio se s neizbjeţnim i preko volje

se pokorio.

Tobias mu veţe zapešća s nekoliko spretnih okretaja. – Na noge.

Ned se s mukom polako uspravi, lica iskrivljena od očaja. – Oćete me predat Trkačima?

Moţete mi isto tako i sada zabit noţ u srce i zgotovit to. Ko Bog ću na vješala.

Tobias mu ščepa ruku. – Ne idemo u Bow Street – pogledao je Laviniju. – Nas troje poći

ćemo do ugla. Smjestit ću te u fijaker i poslati te natrag u Claremont Lane. Čekaj me tamo.

Oklijevala je. – A Ned?

– Njega prepusti meni.

Nije joj se svidjelo kako je to zazvućalo ništa više nego Nedu. Tobiasovo raspoloţenje nije

bilo moguće proniknuti.

– On je samo dječak, Tobiase – reče ona tiho.

– Nije on nikakav dječak. On je mladić na dobrom putu da postane okorjeli kriminalac.

Idući put kad prihvati narudţbu, mogao bi odlučiti da ubojstvo nije neprihvatljivo.

– Ne, nikad – brzo reče Ned. – Nisam koljač. Kradljivac sam, al' nisam ubojica.

– Tobiase, doista ne mislim kako je namjeravao išta više od zastrašivanja – reče Lavinia.

– Ja ću s njim izaći na kraj – Tobias odvuče Neda prema ulazu u prolaz. – Pusti nas da

idemo. Imam još nekoliko stvari za koje se danas popodne moram pobrinuti. Nemam više

vremena za gubljenje.

On neće nauditi mladom Nedu, uvjeravala se. Tobias je bio opasno raspoloţen, ali je kao i

uvijek potpuno vladao sobom.

Ponekad treba vjerovati vlastitom partneru.

21

Vale je promatrao kako Joan polako razgledava njegovu zbirku drevnih vaza i kamenih

sarkofaga. Zastala je ispred vitrine koja je sadrţavala nekoliko ogrlica u koje je bilo umetnuto

različito, raznobojno drago kamenje. Sunčeva svjetlost s obliţnjeg prozora osvijetlila je njezi-

nu otmjeno počešljanu kosu, pretvarajući je u boju koja je bila gotovo identična prastarom

rimskom zlatu u vitrini za nakit.

Njezin klasičan profil odao bi dostojno priznanje kipu neke grčke boţice, pomislio je. Ali

ono što ga je privuklo k njoj nije bio njezin izgled. Na kraju krajeva, postojala je gomila mla-

Ďih ţena koje su je mogle nadmašiti u tom pogledu, iako je u njegovim očima njima nedosta-

jalo elegancije i samopouzdanja koji su dolazili sa zrelošću.

Ne, ono što ga je toliko snaţno privuklo bila je nevidljiva moć njezine osobnosti, pomislio

je. U njoj je bilo snage koja je prizivala sve ono muško u njemu.

Čudio se intenzitetu svoje ţudnje. Nije se mogao prisjetiti kada se počeo zaljubljivati u ovu

ţenu. Sada je jedino znao da ga taj osjećaj razdire. Uistinu, postao je tako moćan da je na-

dvladao njegovu strast za drugom njegovom velikom ljubavi, starinama koje su Rimljani os-

tavili za sobom u Engleskoj.

Nikad si nije dopustio razmišljati o Joan na intiman način dok joj je muţ bio ţiv. Fielding

Dove bio mu je jedan od malobrojnih bliskih prijatelja. Cijenio je to prijateljstvo i previsoko

ga vrednovao da bi si dozvolio ţudjeti za Doveovom prekrasnom suprugom. Nije da bi mu to

donijelo išta dobrog, pomislio je ironično. Joan nikad ne bi ni pogledala drugog muškarca dok

je njezin voljeni Fielding bio na ţivotu.

Ali Fieldinga sada više nije bilo već dulje od jedne godine i Joan se konačno izvukla iz ku-

kuljice ţalovanja. Upustio se u oprezan i vrlo osmišljen pohod zavoĎenja, snubeći je svojom

zbirkom antikviteta i razgovorima o mnogim zajedničkim interesima. Strast se meĎu njima

rasplamsala dovoljno lako, ali u odreĎenom trenutku shvatio je kako od nje ţeli više.

Ţelio je da ga voli onoliko koliko je on volio nju.

Jedno se vrijeme bio ponadao kako su njegovi osjećaji uzvraćeni. Ali u nekoliko zadnjih

dana činilo se da se Joan povlači od njega. Naslutio je kako je u velikoj opasnosti da je izgubi

i to ga je saznanje ispunilo tihim očajem. No nije mogao dokučiti što je pošlo po zlu.

– Je li te gospodin March zamolio da ga savjetuješ o onoj stvari s ubojicom koji ostavlja

prstenove što opominju na smrtnost? – upita Joan. Nije podignula pogled s kameje od oniksa

koju je pregledavala. – Znam da su on i gospoĎa Lake izrazito zabrinuti zbog svog novog slu-

čaja.

– March je spomenuo problem, ali nisam mu mogao ponuditi neku pomoć. On i Cracken-

burne nastoje doznati tko je mogao profitirati od naručenih smrti.

– Traţe osobu koja je izvukla financijsku korist od ubojstava. Ali gospoĎa Lake i ja nala-

zimo zanimljivim što su sve te nedavne smrti kao posljedicu imale promjenu planova za vjen-

čanje za neku mladu damu u visokom društvu.

– Misliš da se tu nalazi poveznica? To se čini malo nategnutim.

– Nemoj biti tako siguran u to – Joan se odmakne od vitrine s nakitom i došeće do vitrine

pune grnčarije. – Na prvi pogled moţe biti teško zamisliti da bi itko naručio ubojstvo tek radi

zaustavljanja jednog vjenčanja ili podupiranja drugog.

– Moraš priznati da zvuči prilično neobično. Prošla je prstom u rukavici duţ ruba gravira-

nog kamenog oltara. – Ne ako se uzme u obzir koliko je toga na kocki u jednom braku, pogla-

vito onom ugovorenom u otmjenom društvu.

Vale pomisli na goleme svote novca koje su često prelazile iz ruke u ruku u obliku bračnih

ugovora. Imanja i titule na koje se često njima utjecalo da se i ne spominju.

– Moţda si u pravu – priznao je. – Moţda uopće nije nemoguće da bi osoba počinila uboj-

stvo kako bi promijenila sudbinu posebno unosnog bračnog ugovora. Kao što je March često

isticao, novac je uvijek izvrstan motiv za umorstvo. Ali rekao bih da ove smrti nisu rezultirale

bilo kakvom očitom značajnom promjenom u bogatstvima onih koji su bili u poloţaju izvući

najveću korist.

– Ima i drugih stvari na kocki u nekom braku – Joan se okrene da ga pogleda preko čitave

duţine galerije. – Zapravo, ako uzmemo u obzir ogroman rizik koji ţena poduzima kad se

udaje, doista je posve neobično što nema znatno više ubojstava počinjenih u svrhu mijenjanja

budućnosti koje mlade dame.

Namrštio se. – Kako, molim?

Joan se prebacila na proučavanje dijela stupa koji je on izvadio tijekom iskapanja rimskog

hrama u blizini Batha.

– Za ţenu u braku postoje brojni rizici – reče ona tiho. – A nemaju svi veze s financijama.

– Bojim se da ne pratim tvoju logiku, draga.

– Za mladu damu postoji značajan rizik pri raĎanju djeteta, ne spominjući činjenicu da će

prema zakonu izgubiti svako pravo nadzora nad svojim novčanim sredstvima.

On kimne. – Tako je uobičajeno u svijetu.

Prostrijelila ga je oštrim, ljutitim pogledom zbog kojeg je poţelio da je onaj djelić općepri-

hvaćenog mišljenja zadrţao za sebe.

– TakoĎer postoji rizik da se ţena naĎe vezana za zlog čovjeka sposobnog da tjelesno nau-

di njoj ili njezinu potomstvu – nastavila je tmurno. – Ili opasnost da se uda za raspikuću koji

bi u jednoj jedinoj noći za kartaškim stolom mogao spiskati dječje nasljedstvo. Postoji mogu-

ćnost da se nade uvučena u hladan, očajnički usamljen poslovni dogovor bez ljubavi.

– Joan... – zastao je, nesiguran što da kaţe. Razgovor je iznenada skrenuo u smjeru koji ni-

je predvidio.

Polako se okrenula i pogledala ga, dok su joj oči ostale u sjeni. – A jednom kad se izgovore

bračni zavjeti i kad se potpišu ugovori, za ţenu nema izlaza iz ijedne od ovih pogibelji.

Jesu li sve ţene ovako sudile o braku, upitao se, kao ogroman rizik, ne samo za sebe, već i

za svoju djecu? Nikada o tome nije razmišljao s tog gledišta.

Rijetke su bračne zajednice u uglaĎenom društvu nastale iz ljubavi. Parovi bi nakon roĎe-

nja nasljednika najčešće pošli svatko svojim putem. U takozvanim otmjenim krugovima bilo

je uobičajeno i za muţa i ţenu da odrţavaju diskretne ljubavne veze.

No postajale su granice za dopuštene slobode, razmišljao je. A razvod je bio gotovo nemo-

guć. Joan je imala pravo, nije bilo izlaza jednom kad se utanačila nagodba. Morao je priznati

kako do ovog trenutka nije mnogo promišljao o vrlo stvarnim tjelesnim, emocionalnim i fi-

nancijskim rizicima koji su proizlazili za udanu ţenu.

– Shvaćam – naslonio se uz rub rimskog sarkofaga i preklopio ruke. – Vrlo dobro, dopuš-

tam da su obuhvaćene i druge stvari osim novca i imanja. Ali kamo nas to vodi u ovom sluča-

ju? Prema svim navodima, obitelji su se činile sasvim zadovoljne dogovorenim brakovima.

Pretpostavljam kako je moguće da su mlade dame imale neke dvojbe, ali vjeruješ li doista

kako su imale znanja i sredstva da si unajme profesionalnog ubojicu?

– Ne. GospoĎa Lake i ja drţimo kako su ljudi koji su naručili umorstva po svoj vjerojat-

nosti stari i još vaţnije, financijski nezavisni. To su osobe koje imaju jak interes za ishod bra-

ka. Mislim kako je sasvim moguće da se trojka koja je unajmila ubojicu dobro poznaje.

Ovo ga je zaintrigiralo. – Zašto to kaţeš?

– Dijelom iz velike sličnosti u razlozima za ova tri umorstva. Čini se vjerojatnim da bi pro-

fesionalni ubojica koji udovoljava potrebama onih koji se kreću uglaĎenim društvom bio pri-

nuĎen osloniti se na usmenu preporuku za oglašavanje svojih usluga.

– Ah, da, problem oglašavanja – malko se nasmiješio. – O tome nisam mislio.

– Dosad sam prikupila imena starijih ţena u svakoj od tri pogoĎene obitelji koje bi snaţno

doţivjele ishod svakog od tih brakova. Svaka ima ţeljeznu volju. I svaka upravlja znatnim

imetkom.

– Govorimo o damama koje su na visokim poloţajima u društvu?

– Da.

Raširio je ruke. – Kako bi se dama koja svoje vrijeme provodi u salonima i plesnim dvora-

nama prihvatila pronalaţenja profesionalnog ubojice kojemu bi mogla povjeriti tako opasan

posao? Prvi ću se sloţiti s tim da ţene koje se kreću otmjenim društvom često imaju svoje

mušice i ekscentričnosti, ali u pravilu se ne druţe s pripadnicima kriminalnog svijeta.

– Prepustit ću gospodinu Marchu i gospoĎi Lake da to dokuče. U meĎuvremenu, prije nego

što porazgovaram s njima u vezi s tim trima imenima, jako bih voljela pronaći poveznicu me-

Ďu njima. Ustanovila sam kako su dvije od njih prijateljice čitavog ţivota koje zajedno igraju

karte svake subote i često putuju zajedno. Ali treća ne stanuje u Londonu. Ne znam niti poz-

naje li uopće ostale dvije.

– Tko su te tri ţene za koje sumnjaš da su moţda unajmile ubojicu?

– Lady Huxford i lady Ferring su dvije stalne prijateljice. Ali treća je gospoĎa Stockard.

Nije joj drag ţivot u Londonu i ovdje provodi vrlo malo vremena. Ţivi na jednom od imanja

svoga sina.

– Dakle, dakle – reče on tiho.

Ostavila se razgledavanja nekih pradavnih rimskih novčića i napeto se zagledala u njega. –

Što je, Vale?

– Ne znam znači li to išta niti hoće li ti biti od koristi, ali vidio sam gospoĎu Stockard s

lady Huxford i lady Ferring u Bathu lanjskog ljeta dok sam provodio istraţivanje o mozaič-

nim podovima jedne rimske vile.

Joan mu priĎe, a lice joj se razvedri od iščekivanja. – Vidio si ih zajedno? Jesu li se doima-

le kao dobre prijateljice?

– Znaš mene, draga moja, nemam strpljenja za uglaĎeni svijet i one koji se njime kreću.

Ali Bath je tako malo mjesto da je nemoguće ne biti svjestan pripadnika otmjenog društva

koji se slučajno zadese u gradu.

Znalački se nasmiješila. – A osim toga, u tvojoj je prirodi da opaţaš stvari, gospodine. Reci

mi, što si doznao o one tri dame?

– Ne mnogo. Sreo sam ih na ulici u nekoliko zgoda i jednom ili dvaput u knjiţarama. – Ok-

lijevao je. – Ali iz onoga što mi je bilo rečeno dobio sam dojam da sve tri dame imaju običaj

sastajati se u Bathu prilično redovito radi toplica. Vjerujem da tako rade godinama.

Tobias je ušetao u radnu sobu malo poslije pet sati, upravo kad je Lavinia razmatrala bi li u

medicinske svrhe uzela drugu čašu serija. Brzo je ustala osjetivši olakšanje što ga vidi.

– Tu si – reče ona. – Jako sam se brinula. Molim te sjedni, Tobiase. Natočit ću ti čašicu se-

rija.

– Pusti seri – pokazao joj je zamotuljak umotan u platno koji je nosio pod miškom. – Zak-

ljučio sam da mi, kad se zajedno bavimo slučajem, treba nešto ţešća okrepa.

Namrgodila se na zamotuljak. – Što je to?

– Francuski brendi – stavio je zamotuljak na njezin stol i uklonio platno, otkrivši tamnu

bocu. – Nasmiješeni Jack bio je toliko ljubazan da mi dopusti kupiti nešto s njegove nove

brodske pošiljke.

Sa zanimanjem je promatrala kako otvara bocu i nalijeva veliku količinu brendija u čašu. –

Misliš li da je prokrijumčaren?

Podignuo je obrvu. – Uzevši u obzir Jackovo snaţno zaziranje od plaćanja carine, mislim

da moţemo biti sigurni u to. – Otpio je gutljaj brendija i pogledao je. – Iskreno, nisam se za-

marao propitivanjem njegova podrijetla. Bi li ti malo?

– Ne, hvala, mislim da ću se drţati svog serija – pošla je do ormarića, podignula bocu od

brušenog stakla i nalila si razboritu količinu. Nekoliko je trenutaka proučavala količinu ţesti-

ce u čaši, a zatim si nadodala još malo. Bio je ovo naporan dan, pomislila je.

Tobias je zauzeo svoj omiljeni naslonjač i naslonio lijevi gleţanj na klupicu za noge. Ona

se smjestila u vlastiti naslonjač.

– U redu – reče ona. – Da čujem. Što si učinio sa Slatkim Nedom?

– Predao sam ga Jacku.

Zapanjena, spustila je svoju čašu. – Zašto bi, zaboga, to napravio?

– Mali treba naučiti pouzdaniji zanat.

– Pa da, ali što će, zaboga, učiniti Jack? Poučiti ga umijeću voĎenja krčme?

– Ne. Barem ne odmah. Kako se slučajno dogodilo, zahvaljujući vezama koje je stvorio u

vrijeme svoje stare profesije, Jack dobro poznaje izvjestan brod pomorskih kapetana. Uvijek

potraţuju nove članove posade. Dok sada razgovaramo, Slatki je Ned na putu prema blistavoj

novoj karijeri na moru.

– Iz onoga što si mi rekao o svom pajdašu Jacku, siroti je Ned bez sumnje postao član kri-

jumčarske posade.

– Gledaj to s vedrije strane. Ako sve poĎe dobro, momak će zaraditi dovoljno da si za koju

godinu moţe dopustiti odlazak u mirovinu. Ti i ja, draga moja, moţemo se samo nadati isto-

me.

– A ako stvari poĎu po zlu?

– Ne zabrinjavaj se time. Jack će se pobrinuti da naš Ned plovi s iskusnim kapetanom koji

zna svoj posao.

Nakrivila je glavu uz uzglavlje naslonjača. – On je tako mlad, Tobiase. Tek dječak, zapra-

vo. Vjerojatno je sam na svijetu.

– Ne rasipaj njeţnost na Neda. On je kao od šale primio novac da te zastraši noţem. Za još

jednu godinu ili dvije, moţda bi za sličnu svotu bio voljan zariti ti taj isti noţ meĎu rebra.

– Oh, stvarno ne mislim...

– Vjeruj mi u ovome, Lavinia. Slatki Ned ima sve potrebne odlike za profesionalnog ban-

dita.

– Moţda. Ali kada se uzme u obzir kako je bez sumnje odrastao meĎu ruljom bez izgleda

za budućnost, čovjek moţe samo osjećati saţaljenje.

– Uvjeravam te, saţaljenje uopće nije bio osjećaj koji sam iskusio kad sam ga zatekao s to-

bom u onom prolazu danas popodne.

Nasmiješila se. – Nemoj mi reći kako uopće nemaš njeţnih osjećaja. Mogao si ga odvesti u

Bow Street, gdje bi ga nesumnjivo okovali i kasnije objesili. Umjesto toga, predao si ga Nas-

miješenom Jacku.

– Kao da će to donijeti ikakvo dobro – Tobias spusti pogled u brendi. – Dečko će svejedno

vjerojatno okončati svoj ţivot plesom na kraju konopca.

– Ako tako i bude – reče ona blago – to neće biti zato što si ga ti poslao onamo.

Otpio je još jedan gutljaj brendija ne rekavši ništa. Ali nešto od njegove sumornosti izgubi-

lo mu se s lica.

Jedno su vrijeme prosjedili zajedno u tišini. Nakon nekoliko trenutaka Tobias se malko

pomaknuo u svom naslonjaču.

– O čemu je Aspasia htjela razgovarati s tobom danas?

Lavinia zavrti seri u svojoj čaši i brzo otpije. – Htjela me uvjeriti kako nije bacila oko na

tebe.

– To sam ti i ja mogao reći – namrštio se. – Zapravo, ako me pamćenje sluţi, to ti i jesam

rekao. Vrlo jasnim riječima.

– Baš i ne. Ono što si mi rekao bilo je kako te ona ne zanima u romantičnom smislu.

Slegnuo je ramenima. – Svodi se na isto.

– Ne sasvim – reče ona promišljeno. – Ali bilo kako bilo, stekla sam dojam da su s njom

loše postupali i njezin otac i suprug. Bila se zaklela kako nikad neće pokloniti svoje srce ili se

udati. A onda je upoznala Zacharyja Ellanda. Bio si u pravu – uistinu je vjerovala da su istin-

ski srodne duše. Osupnula se doznavši istinu o njemu.

– Drago mi je da ste vas dvije dostigle stupanj meĎusobnog razumijevanja. Samo ţelim da

te barem nije odvukla na ono vraţje groblje radi tog konkretnog razgovora.

– Nije bila njezina krivnja. Slatki Ned slijedio me od trenutka kad sam danas izašla iz kuće.

Samo je čekao priliku da me uhvati nasamo. Da to nije bio onaj prolaz izvan groblja, dogodilo

bi se negdje drugdje. U uličici ili parku, bez sumnje.

– Ne podsjećaj me – popio je još brendija, a zatim spustio čašu na naslon naslonjača. –

Moramo porazgovarati o tome zašto bi ubojica unajmio nekoga poput Slatkog Neda da te

odvrati od slučaja.

– Imaš li teoriju?

– Mislim kako je vjerojatno da te ovaj novi Izručitelj Opomene vidi kao komplikaciju – re-

če Tobias. – Njegov je cilj izazvati mene i preplašiti Aspasiju, ali ti mu nisi od koristi.

– Pa jednostavno ţeli da se uklonim?

– Po svoj prilici vjeruje kako ti neću dopustiti da mi nastaviš pomagati na ovom slučaju

ako mislim da ti je ţivot u opasnosti – Tobias joj susretne pogled. – Mogao bi biti u pravu.

– I ne pomišljaj na to – upozori ga ona. – Ne moţeš mi narediti da prekinem svoje istraţi-

vanje. Sada sam preduboko upletena. – Prekinula se na zvuk kucanja na vratima radne sobe. –

Da, gospoĎo Chilton?

Vrata se otvore. – GospoĎa Dove i lord Vale ţele vas vidjeti, gospoĎo – reče gospoĎa Chil-

ton zvučnim glasom koji je rezervirala za najavljivanje uglednih gostiju.

– Nebesa. Oboje? – Lavinia poskoči sa svog naslonjača. Već se skoro naviknula primati

Joan, ali saznati da je ovdje Vale bilo je posve nešto drugo. – Budite tako ljubazni pa ih uve-

dite u salon, gospoĎo Chilton. I molim vas, donesite posluţavnik s čajem. Upotrijebite novi

kineski crni čaj. Recite im da ćemo im se gospodin March i ja odmah pridruţiti.

– Da, gospoĎo – gospoĎa Chilton se povuče, zatvorivši vrata za sobom.

– Ne mogu vjerovati da je lord Vale ovdje u mojoj kući – Lavinia protrese nabore svoje ha-

ljine i ode do zrcala da si provjeri kosu. – Misliš li da je čaj dostatno piće, Tobiase? Moţda

mu trebam ponuditi malo serija.

Tobias leţerno ustane. – Nešto mi govori da bi Vale mnogo više volio čašicu mog novog

francuskog brendija.

Odmaknula se od zrcala. – Izvrsna zamisao. Trebat ćemo čaše. Ti idi u salon, a ja ću pora-

zgovarati s gospoĎom Chilton.

Tobiasa je ovo zabavljalo. – Nisi bila ni pribliţno ovoliko uznemirena danas popodne kad

sam te našao kako trčiš s onog vraţjeg groblja dok te progonio nitkov.

– Ovdje govorimo o lordu Valeu. U ovom gradu postoje domaćice koje bi ubile da ga ima-

ju u svojim plesnim dvoranama, a on sjedi baš tamo u mom malom salonu. – Gestikulirajući,

otpravila ga je objema rukama. – Poţuri. Zaista ne ţelim da pomisli kako ga puštam čekati za

posjeta. Reći ću gospoĎi Chilton da donese dodatne čaše.

– Zamoli je da stavi na pladanj nekoliko onih malih pita od ribiza, hoćeš li? – Tobias po-

kupi svoju bocu brendija i opušteno poĎe prema vratima. – Mislim da je spomenula kako joj

ih je nešto ostalo.

– Oh, dobro. Idi sad.

Pošao je niz hodnik prema salonu. Ona je skrenula ulijevo i pohitala prema kuhinji.

– Čaše za brendi za gospodu, gospoĎo Chilton – reče. – I gospodin March je zatraţio malo

kolača od ribiza.

GospoĎa Chilton podignula je čajnik. – Da, gospoĎo. Dolazim odmah s posluţavnikom.

Idite se vi pobrinuti za goste.

– Da, naravno.

Duboko je udahnula, primirila se i vratila niz hodnik. Vrata salona bila su otvorena. Doju-

rila je u prostoriju, kako se nadala, s velikom mjerom samopouzdanja.

Vale je stajao kod prozora s Tobiasom. Joan se udobno smjestila na sofi, a svaki nabor nje-

zine krasne aţurno plave haljine bio je savršeno precizno i elegantno namješten.

– Ah, tu ste, gospoĎo Lake – Vale kimne glavom. – Moram reći da izgledate sasvim dobro

za damu koja je poslijepodne provela na groblju u igri mačke i miša s jednim nitkovom.

– Vidim da vas je Tobias već uputio u novosti – naklonila se.

– Nisi ozlijeĎena? – upita Joan zabrinuto je pogledavši.

– Dobro sam, hvala – sjela je na jednu od stolica, nadajući se da će njezini skuti pasti jed-

nako elegantno kao i Joanini. – Tobias i ja baš smo raspravljali o motivima spomenutog nit-

kova. On misli kako je ubojica zaključio da mu predstavljam komplikaciju te me ţeli preplaši-

ti ne bih li se ostavila svog istraţivanja.

– Upravo je vaše istraţivanje ono što me ovog popodneva dovodi ovamo – Joan iskosa do-

baci brz pogled Valeu. – Imam neke podatke koji bi mogli biti od pomoći. Zapravo mislim

kako sam umalo uspjela uvjeriti njegovo gospodstvo u to da su sva ubojstva povezana s otka-

zanim vjenčanjima.

Tobias paţljivo promotri Valea. – Je li to istina?

– Još uvijek se malo mučim oko te zamisli – reče Vale. – Ali moram uzeti u obzir da se Jo-

an dosjetila imena triju postarijih dama koje zaista imaju nedvojbene motive za umorstvo. I

nema sumnje kako su si sve tri mogle priuštiti plaćanje ubojice, ako su tako odlučile.

Laviniju preplavi ushit. Pogledala je u Joan. – Tri postarije dame? Ispričaj mi o njima.

– Prva je lady Huxford. Vjerujem da je mogla imati dobar razlog za naručivanje ubojstva

lorda Fullertona u Beaumont Castleu. Prisjetit ćeš se da se on nedavno bio zaručio za Panfiel-

dovu kćer.

– Da, nastavi – reče Lavinia.

– Lady Huxford je djevojčina baka s majčine strane. U šezdesetim je godinama, otprilike

iste dobi kao i Fullerton. Prema vrlo pouzdanom izvoru, on ju je prije mnogo godina zaveo

čim su je bili uveli u društvo. No prekinuo je tu vezu radi probitačnijeg braka. Njezin je otac

bio dovoljno imućan da joj pronaĎe novog udvarača prije nego što se sazna da je upropaštena.

Ali srce joj je bilo slomljeno i nikad nije oprostila Fullertonu.

– A onda je jednog dana, godinama kasnije, saznala kako je muškarac koji ju je iskoristio

ponudio brak njezinoj unuci. – Uţas svega toga kosnuo je Laviniju. – Lady Huxford mora da

je bila izvan sebe od srdţbe.

– Ali nije bilo ničega što je mogla reći ili učiniti da spriječi vjenčanje. Svi ostali u obitelji

smatrali su tu partiju odličnom. Teško da im je mogla reći istinu o svojoj prošlosti, a sve i da

jest, to joj moţda ne bi pomoglo.

Ušla je gospoĎa Chilton noseći posluţavnik s čajem. Tobias natoči brendi u čašu i pruţi je

Valeu.

– Tko je druga osumnjičenica na vašem popisu mogućih klijentica? – upita.

– Udovica lady Ferring – reče Joan. – Vjerujem kako je moţda unajmila ubojicu da se rije-

ši lady Rowland, ţene koja je navodno uzela preveliku dozu svog lijeka za spavanje. Sjetit

ćete se da je smrt lady Rowland rezultirala poništavanjem zaruka njezine unuke i unuka lady

Ferring.

Lavinia kimne glavom. – Rekla si mi da je lady Rowland bila opsjednuta time da vidi kako

joj se najstarija unuka udaje u obitelj Ferring jer se jednom strastveno zaljubila u mladićeva

djeda.

– Da, eto, čini se kako je supruga lorda Ferringa, lady Ferring, itekako bila svjesna te veze

te je bila do ludila ljubomorna na lady Rowland koja je u svojim mlaĎim danima bila velika

ljepotica. Uistinu, rečeno mi je da su se te dvije dame zakvačile na osobito nečuveni način i

šokirale otmjeni svijet. Te su se svaĎe zbile prije nekih trideset godina, ali priča se kako mrţ-

nja izmeĎu dviju ţena nikad nije oslabjela.

– A onda je jednog dana udovica lady Ferring postala svjesna vijesti da njezina stara su-

parnica, lady Rowland, rovari kako bi spojila dvije obitelji ţenidbom svoje unuke za mladog

Ferringa – prošapće Lavinia. – Kladim se da je pobješnjela.

– Ne razumijem – reče Tobias. – Zašto bi se vjenčanje otkazalo nakon smrti lady

Rowland?

– Jer je ona jedina u obitelji bila odlučna da uda djevojku za Ferringa – reče Joan. – Jed-

nom kad se dokopao majčina bogatstva, tata mlade dame skovao je drukčije planove za no-

vac. – Zna se da on ima ne jednu, već sedam kćeri koje mora zbrinuti. Namjerava nasljedstvo

podijeliti na jednake dijelove svim djevojkama. Najstarija neće primiti tako ogroman dio kao

što je lady Rowland bila naumila pa se ona stoga više ne smatra takvim zgoditkom. Mladi će

Ferring nevjestu potraţiti drugdje.

– Tko je po vašem mišljenju naručio treće ubojstvo? – upita Tobias, koji je sada izgledao u

potpunosti zainteresiran.

– Treća je smrt zadesila gospodina Newbolda – reče Joan. – Donekle ju je najlakše objasni-

ti. Newbold je bio izrazito bogat, ali i istinski uţasan čovjek. Kada je ponudio brak mladoj

gospoĎici Wilson, svi su u obitelji bili voljni oprostiti njegovu groznu reputaciju u korist nje-

govih financija. Svi, to jest svi osim bake s majčine strane mlade ţene, gospoĎe Stockard. I

ona je sama u svojoj mladosti bila udana za upravo takvog pohotnog razvratnika i nije kanila

vidjeti svoju unuku kako trpi istu sudbinu.

– Ovo je odlično obavljen posao, Joan – duboko zadovoljstvo ispunilo je Laviniju. Okrenu-

la se prema Tobiasu. – Eto vidiš, gospodine, jaki motivi i financijska sredstva za postizanje

njihovih ciljeva.

Tobias izmijeni pogled s Valeom.

– Ima stanovite logike u tom zaključku – reče Vale. Joan pročisti grlo. – Postoji još jedna

prilično bitna poveznica. Izgleda da ove tri ţene veţe dugotrajno prijateljstvo, i to takvo koje

seţe znatno unatrag. Jamčim za to da su dvije od njih, lady Huxford i lady Ferring, gotovo

nerazdvojne.

– Dakle, to je zanimljivo – tiho će Tobias. – Bliska osobna veza mogla bi objasniti kako su

se sve uspjele namjeriti na istog ubojicu koji im je bio od pomoći. Jedna ga je otkrila i rekla

svojim prijateljicama.

Lavinia zabubnja prstima po naslonu sofe i usredotoči se na to kako da dalje postupe. – Ja-

ko bih voljela dobiti priliku ispitati neke od ovih dama.

Nitko ne reče ni riječi. Shvatila je da je svi napeto promatraju.

– Vrlo suptilno, naravno – dodala je mirno.

– Svakako – progunĎa Tobias u svoj brendi. – Tako si iznimno vješta u tome.

– Dakle, Tobiase...

– Koliko se sjećam, prošli put kad si namjeravala biti jako suptilna, uspjela si nas izbaciti

iz Beaumont Castlea. Bez doručka.

– Doista, gospodine, namjeravaš li mi predbacivati taj mali incident svaki put kad se ukaţe

prilika?

– Da – reče Tobias.

Joan se nasmiješi. – Imala sam osjećaj da bi mogla poţeljeti ispitati dame, Lavinia. Ne

mogu mnogo toga učiniti oko gospoĎe Stockard budući da ne stanuje u gradu. Ali mogla bih ti

urediti da upoznaš lady Huxford i lady Ferring.

– To bi bilo od iznimno velike pomoći – reče Lavina. – Kako da se toga prihvatimo?

– Prema mojoj prijateljici koja mi je prenijela stare glasine, obje dame vrlo rado posjećuju

ljetne koncerte u Vauxhallu onih večeri kada su na rasporedu vatrometi. Zapravo, rijetko pro-

puštaju takvu zabavu. Upravo je takav dogaĎaj predviĎen za sutra navečer. Pomislila sam da

bismo ti i ja mogle poći zajedno. Mogu srediti usputno upoznavanje. Hoće li to biti dovoljno?

– Savršeno – Lavinia osjeti kako je proţima iščekivanje. – Ovo su sjajne vijesti. Imam os-

jećaj kako smo vrlo blizu tome da ovaj slučaj privedemo kraju.

Tobias pogleda kroz prozor. – Zašto onda ja imam osjećaj kako nam promiče neki trag od

najveće vaţnosti?

– Bez sumnje zato što ti je u prirodi da svaki dogaĎaj promatraš iz najdepresivnijeg glediš-

ta – oštro će Lavinia. – Trebao bi razviti pozitivniji, optimističniji stav, gospodine. To bi uči-

nilo čuda za tvoj duh.

Ponešto na Tobiasovo iznenaĎenje, Vale je odlučio pridruţiti mu se kada je napustio kućni

broj sedam kako bi prošetao do svog kluba. Čovjek ne bi pomislio da će muškarac sveopće

poznat po tajnovitoj i povučenoj prirodi poput Valeove neupitno ići gradom pješice, pomisli

Tobias. S druge strane, taj je muškarac doista proveo velik dio svog vremena na selu, iskopa-

vajući svoje rimske ostatke, pa očigledno u principu nije bio protiv tjelesnog naprezanja.

Dugotrajna svjetlost ljetnog dana na izdisaju okupala je ulice i parkove u onom bistrom,

mekom sjaju karakterističnom za to doba godine. Bilo je dubine i oštrine u uličnim prizorima

što su privlačili pogled. Svaki prozor i vrata bili su istaknuti s jasnom preciznošću koja bi zna-

tno premašivala vještinu bilo kojeg ljudskog umjetnika. Pa ipak je zornost i toplina suncem

obasjanih prostora samo sluţila za naglašavanje sjena u uskim prolazima i uličicama.

– Čini se da je intuicija tvoje partnerice u vezi s motivom za ubojstva moţda ipak bila toč-

na – reče Vale.

– Moram priznati da su Lavinia i Joan smislile poveznicu izmeĎu tri ţene i motiva koju se-

bi više ne mogu priuštiti da zanemarujem – Tobias odmahne glavom. – Iako me ideja o tri

vremešne dame iz visokog društva koje se sluţe umostvom ne bi li poništile neke bračne ugo-

vore više nego malčice onespokojila.

– Ja ću priznati tebi kako su me, kad mi je Joan prvi put rekla o zaključcima do kojih su

došle ona i Lavinia, prošli srsi jeze.

Tobias se umalo nasmiješio. – 1 prečesto smo skloni podcjenjivanju njeţnijeg spola.

– Doista – Vale baci pogled na skupinu dječaka koji su u parku puštali zmajeve. – Danas

sam i sam naučio prilično uznemirujuću lekciju o tome. Imao sam razgovor s Joan koji me

prosvijetlio. Jesi li ikada zastao i promislio o tome koliko malo brak nudi inteligentnoj, zreloj

i financijski neovisnoj ţeni?

Tobias je promatrao kako se jedan od zmajeva uzvinuo visoko iznad vrhova stabala. – Ako

me misliš obavijestiti kako ta institucija nema mnogo toga ponuditi takvoj ţeni, moţeš si priš-

tedjeti trud. I sam sam nedavno imao priliku dobro razmotriti tu temu.

– Shvaćam.

Tobias ga pogleda. – Mogu li pretpostaviti kako je i tvoje razmišljanje bilo na istom tragu?

Vale neznatno nakrivi glavu u jedva primjetnoj gesti. – Nisam se namjeravao ponovno ţe-

niti nakon što mi je umrla supruga. Donedavno nisam vidio potrebe. Imam dva sina koja ima-

ju vlastite potomke, tako da su titule i imanja osigurani. Moja istraţivanja rimskih ostataka

drţe me zaokupljenim i pruţaju mi mnogo zadovoljstva. Što se tiče konkretnih ugoda i uţita-

ka koje muškarcu moţe pruţiti samo ţena, pa, do njih nije tako teško doći, kao što obojica

dobro znamo.

Pogotovo kada se radilo o bogatom pripadniku plemstva s titulom koji si je mogao priuštiti

uzdrţavanje onog broja ljubavnica koji mu je odgovarao, pomislio je Tobias. Ali nije ponudio

tu opasku naglas. Nije bila posve pravedna, u svakom slučaju. Iako je Vale tijekom godina

bez sumnje odrţao svoj udio diskretnih veza, on nije bio takav da bi se razmetao skupim kur-

tizanama ili se druţio s upadljivim članicama polusvijeta.

– Nisam bio svjestan usamljenosti sve dok nisam počeo provoditi više vremena s Joan –

reče Vale. – Gotovo kao da sam otkrio eliksir za kojim nisam ni znao da ţudim dok ga nisam

okusio.

– A osvijestivši ţudnju, sada te ispunjava neobjašnjivi uţas uslijed mogućnosti kako moţ-

da nećeš moći u potpunosti utaţiti svoju ţeĎ.

Vale mu iskosa uputi ironično zabavljen pogled. – Vidim da si i ti razvio ukus za odreĎeni

tonik.

– Pretpostavljam kako postoji jedna pozitivna strana u našoj nevolji, Vale.

– Doista? A koja to?

– Moţemo si reći kako oni muškarci u našoj situaciji koji uspiju uvjeriti svoje dame da po-

Ďu za njih barem imaju to zadovoljstvo da znaju kako im one dolaze u ljubavi i povjerenju.

– Umjesto iz financijskih ili društvenih razloga? – U Valeovu osmijehu nije bilo ni traga

stvarnom humoru. – Što ćemo, dovraga, učiniti ako nas odbiju?

– Pretpostavljam kako je baš ta neprekidna briga ono što nas priječi da ih uopće i zaprosi-

mo.

– Da – Vale duboko izdahne. – No, nema svrhe da i dalje preţvakavamo tu temu. Samo će

nas obojicu oneraspoloţiti. Reci mi, jesi li mislio ono što si pred malo kazao u salonu gospoĎe

Lake? Vjeruješ li doista kako ti promiče neki vaţan trag u ovom slučaju?

– Siguran sam u to. – Tobias je promatrao kako se jedan od zmajeva strmoglavljuje i pada,

divlje se i nekontrolirano vrteći prema tlu. – Moja partnerica nije jedina koja posjeduje nešto

intuicije. Naučio sam na vlastitom iskustvu ne ignorirati svoje instinkte u ovakvim stvarima.

22

Crackenburne spusti svoje novine s više ţustrosti nego obično i zaškilji u Tobiasa. – Evo

te. Gdje si doĎavola bio?

– Otkrivao sam tragove. – Tobias se spusti u slobodnu stolicu ispred klupskog ognjišta. –

Tako zaraĎujem za ţivot, ako se sjećate. Nismo svi takve sreće da moţemo provesti čitav ţi-

vot u svom klubu poput vas, gospodine.

Crackenburne naglo zaklopi novine i baci ih na stolić pored svoje stolice. – Večeras si vra-

ški loše raspoloţen. Rekao bih kako to znači da posao s otkrivanjem ne ide dobro.

– Baš suprotno, imam više tragova nego što ih mogu obraditi, a niti jedan mi ne pruţa ika-

kav koristan odgovor – Tobias odmori laktove na naslonima stolice i ispruţi svoju lijevu no-

gu. – Recite mi, gospodine, je li vam ikada palo na pamet da bi zrela ţena mogla naručiti

ubojstvo kako bi svojoj unuci osigurala dobar brak?

Crackenburne trepne nekoliko puta. Zatim se namrgodi. – Zapravo nisam promislio o to-

me, ali ne moţe se zaobići činjenica da je u otmjenom društvu brak vraški bitna stvar. Tamo

gdje su uključeni imeci i titule, tko će reći što bi odlučna osoba bez skrupula mogla učiniti?

Poznajem roditelje koji su se urotili kako bi kompromitirali vlastite kćeri s mladom gospodom

ne bi li tako iznudili bračnu ponudu. Svake sezone neka gospoda i dame praktički prodaju

svoje potomstvo u nesretne brakove radi osiguranja nasljedstva. Zašto ne naručiti umorstvo

ako osoba time postiţe cilj?

– Uistinu. No, čini se kako je naš novi Izvršitelj Opomene opazio tu jedinstvenu potraţnju

na trţištu i zgrabio priliku. GospoĎe Lake i Dove uvjerene su kako su meĎu njegovim klijen-

tima lady Huxford, udovica lady Ferring i stanovita gospoĎa Stockard.

Objasnio je Lavinijinu teoriju.

– Kako silno čudno – namršti se Crackenburne. – Ali sada kad razmotrim ove smrti iz te

perspektive, moram priznati da takav zaključak nije nemoguć. Sjećam se nekih od onih scena

koje su napravile lady Ferring i lady Rowland. Prilično zabavno. I onih starih naklapanja o

lady Huxford i Fullertonu. Pa, tada smo se zaista pitali. Ne poznajem dobro gospoĎu Stoc-

kard, ali nije teško shvatiti zašto bi se inteligentna osoba protivila braku s Newboldom.

– GospoĎe Lake i Dove pokušat će sutra uvečer diskretno ispitati lady Huxford i lady Fer-

ring u Vauxhallu. U meĎuvremenu, ja ću se nastaviti truditi na svoj prilično neučinkovit način

i nadati se da ću naletjeti na neki trag kako bih identificirao osobu koja je poslala onu hulju da

pokuša uplašiti moju partnericu.

– Imaš li kakve pretpostavke u tom pogledu?

– Nekoliko. Da bi se unajmilo nekoga poput Slatkog Neda, mora se raspitati u podzemlju.

Prema mome iskustvu, ta je sfera zrcalni odraz visokog društva i njome upravljaju isti, nep-

romjenjivi zakoni prirode.

– Drugim riječima, rijeke trača teku jednako slobodno.

– Upravo tako.

– Svakako nije trebalo mnogo da glasina o tome kako je Slatki Ned dobio posao stigne do

tvog prijatelja Jacka u Grifonu.

– Jack i dalje peca u tom ribnjaku za mene. S malo sreće, izvući će nešto korisno.

– Je li doznao nešto u vezi s Ellandom?

– Još ne.

Crackenburneove obrve nabrale su se nad rubom njegovih naočala. – Znaš, tvoje opaţanje

o Ellandovu svjesnom izbjegavanju svjetine i siromašnijih četvrti dojmilo me se kao vrlo za-

nimljivo. Mnogo sam promišljao o njemu. Imaš pravo. Doţivljavao je sebe kao elegantnu

vrstu ubojice, nije li? Ponosio se činjenicom da se kreće otmjenim krugovima, a ne onim zr-

calnim svijetom koji si opisao.

– Sjećam se kako me je, kad sam ga u nekoliko navrata bio zamolio za pomoć u prikuplja-

nju podataka u nekoj gostionici oko dokova ili u bordelu, uvijek odbio. Tvrdio je kako ne po-

znaje takve sredine i kako u njima ne bi bio učinkovit. Ali kada sad pogledam unatrag, vjeru-

jem kako je prema onima koje je drţao socijalno inferiornima osjećao više od samog prezira.

Mislim da je u njegovu stavu bio prisutan element straha.

Crackenburne je izgledao kao da duboko razmišlja. – Svakako ne bi bio prvi koji je poseg-

nuo za izvanjskim omalovaţavanjem ne bi li prikrio takvu emociju.

– Nadam se da je, u Ellandovu slučaju, on imao dobar razlog da bude na oprezu od obič-

nog puka.

Crackenburne se namrgodi. – Koji bi to bio?

– Ako je potekao iz tog svijeta, imalo bi smisla da nije ţelio riskirati povratak u njega.

– Iz straha da ga ne prepoznaju, misliš?

– Ili da pobudi nečije sjećanje. Tko zna? Ali bez obzira na odgovor u Ellandovu slučaju,

očigledno naš novi Izručitelj Opomene ne dijeli iste inhibicije. Bio je spreman poći u zlogla-

san kvart da pronaĎe Slatkog Neda.

– Moţda je jednostavno bio očajan.

– Bilo kako, mogu se nadati da je prilikom traţenja pomoći u toj četvrti ostavio neke tra-

gove.

– Ţelim ti svu sreću u tvojoj potrazi – Crackenburne pročisti grlo. – Uzgred, imam vijest za

tebe o drugoj temi.

Tobias se umiri. – Dominic Hood?

Crackenburne se nagne naprijed u svojoj stolici. – Ne znam hoće li ti biti od koristi, ali dat

će ti mjesto odakle moţeš krenuti.

Tobias je gurnuo otpirač natrag u svoje koţnate korice i proučio laboratorij u dubokoj sje-

ni. Prepoznao je ponešto od naprava i opreme. Redovi staklenih laboratorijskih posuda svjet-

lucali su na obliţnjoj polici. U kutu se nazirao veliki električni generator. Na jednoj je klupici

ugledao zgodan teleskop. Pokraj njega nalazio se mikroskop.

Bilo je još nekoliko drugih predmeta koje nije mogao prepoznati, ali svi su izgledali skupo

i svi su svjedočili o strasti za znanost. Već je bio pretraţio spavaću sobu i mali salon. Labora-

torij je bio pod ključem pa ga je sačuvao za kraj. Sada, stojeći meĎu blagom koje je Dominic

Hood očito najviše vrednovao, znao je kako se, ako mladić ima tajne, one kriju ovdje.

Tek je bilo prošlo devet sati. Bio je promatrao Dominica kako nešto ranije izlazi iz svog

stana. Mladić je bio odjeven za večer u svom klubu ili za kartaškim stolovima. Neće se vratiti

nekoliko sati. Njegov je sluga otišao kratko nakon toga, a izgledao je kao da se uputio u naj-

bliţu kavanu.

Tobias je brzo i metodično nastavio potragu. Pomagala mu je uredna preciznost laboratori-

ja. Pronašao je ono što je traţio u malenoj, zaključanoj ladici stola pokraj prozora.

Dnevnik je bio uvezen u koţu. Rukopis je bio ţenski. Datumi biljeţaka započinjali su prije

dvadeset dvije godine.

...Srce mi tuče tako brzo kad mi dodiruje ruku da je čudo što se ne onesvijestim. Ne mogu

niti izbliza opisati jačinu ove uzvišene emocije koju njegova nazočnost stvara u meni. Sama

spoznaja da je u blizini ispunjava me ushitom. Upozorio me da ne smijem reći mami ni tati,

niti ijednoj od svojih prijateljica, ali kako da zadrţim ovu divnu tajnu za sebe"?

Tobias je preskočio nekoliko stranica, zastajuci tu i tamo pri drugim zapisima.

...Ne mogu povjerovati da me je napustio. Zaklinjao se kako je njegova strast prema meni

jednaka onoj koju osjećam prema njemu. Zacijelo će doći po mene kao stoje i obećao. Pobjeći

ćemo zajedno...

* * *

...Mama kaţe da sam upropaštena. Provela je cijeli dan plačući u svojoj sobi. Tata je jut-

ros otišao u svoju radnu sobu i zaključao vrata. Nije izlazio čitav dan. Philips kaţe da se opi-

ja francuskim vinom i brendijem. Jako se bojim. Poslala sam poruku svom dragom, ali nije mi

odgovorio. Dragi Boţe, što da radim ako ne doĎe po mene1? Ne mogu podnijeti pomisao na

svoj ţivot bez njega...

* * *

Tata me je upravo obavijestio kako je moj dragi oţenjen za drugu. Mama tvrdi kako ne

samo da on ima ţenu, već i malu kćer i drugo dijete na putu koje se treba roditi na ljeto. Ovo

nije moguće. Zasigurno mi ne bi lagao...

* * *

...Ujutro odlazimo na selo. Jata kaţe kako nema izbora osim da prihvati ponudu gospodina

Hooda za moju ruku. Moram se udati odmah ili sam propala. Ovog popodneva Philips je

odnio još jednu poruku mom dragom, ali opet nije bilo odgovora. Dragi Boţe, srce mi je

slomljeno. Nije mi stalo hoću li poţivjeti još i jedan dan. Gospodin Hood je star čovjek...

Anthony skoči na noge. – On mi je brat?

– Polubrat, da budemo precizniji. – Tobias se zavali na rubu svog radnog stola. – Sve je pi-

salo tamo u dnevniku. Helen Clifton imenovala je tvog oca kao muškarca koji ju je zaveo kad

su je doveli u London na njenu prvu sezonu.

– To je nemoguće – Anthony dugačkim koracima napeto prijeĎe radnu sobu do prozora.

Srdito je promatrao vrt taman od noći. – Ipak bih znao da imam brata.

– Ne nuţno. Što se Cliftonovih tiče, to bi bila mračna obiteljska tajna, a Hoodu je bilo i vi-

še nego drago da prizna Dominica kao svog sina. Crackenburne mi kaţe da je čovjek bio dva-

deset godina stariji od Helen. Dvaput je ostao udovac i nije imao potomaka. Očajnički je ţelio

nasljednika.

– Pa je, kad ga je mlada ţena obavijestila kako je noseća, bio i više nego spreman povjero-

vati da je čedo njegovo?

– Jamačno su mu rekli da se dijete rodilo prerano. To je česta priča. U svakom slučaju,

posljednji zapis u dnevniku unesen je neka tri mjeseca nakon što se Dominic rodio. U njemu

ona navodi kako voli dijete i kako će zbog njega čuvati svoju tajnu dok ne bude dovoljno star

da je shvati i oprosti joj. Slutim kako mu moţda nije rekla istinu sve dok se nije našla na sam-

rti. Moţda mu uopće nije ni rekla.

– Misliš li da je Dominic pronašao dnevnik nakon njezine smrti?

– Ne mogu reći. Kako god bilo, mora da mu je to zadalo velik udarac.

Anthony čvrsto stisne prozorsku dasku. – Kakav strašan način da doznaš tajne vlastitog ţi-

vota.

– Crackenburne mi je kazao da je Hood umro prije nekih pet godina. Dominicova majka

preminula je lani.

– Groznica?

– Ne. Navodno je povremeno patila od melankolije. Prema Crackenburneovim izvorima,

oni koji su je poznavali vjeruju da je jedne večeri namjerno uzela previše laudanuma. Dok su

je pronašli, već je bila mrtva. Dominic je naslijedio popriličan imetak i dostatan dohodak od

obje strane svoje obitelji.

– To svakako objašnjava njegove kvalitetne čizme i izvrstan kroj njegovih kaputa – pro-

mrmlja Anthony.

– Kao i svu onu skupu laboratorijsku opremu.

– Moţda i jest dobro situiran, ali je sam na svijetu

– Tobias zastane na tren. – Osim što ima tebe.

– Teško je prihvatiti pomisao kako moţda imam brata – Anthony se okrene, a u očima su

mu se vidjele zbunjenost i nesigurnost. – Ali ako je ono što kaţeš istina i ako Dominic stvarno

ima i ugledno prezime i znatan prihod, zašto me toliko mrzi?

– Predlaţem ti da ga to upitaš – reče Tobias.

23

Iduće je večeri Lavinia sjedila s Joan u loţi za večeranje s redom stupova i bestidno uţivala

promatrajući odjeljke, rotunde i neobične paviljone koji su ih okruţivali.

Vauxhall je noćas bio obasjan svjetlima. Nebrojene lampe i fenjeri prikriveni u krošnjama

prosipali su svjetlost na posjed i vrtove, dok se ugodna Handelova glazba širila okolinom.

Tajanstvene umjetne pećine, povijesna platna i galerije prepune slika privlačile su svu silu

svijeta. Malo podalje, šetnice obrubljene drvoredima u legendarnom perivoju, mnoge od njih

mračne i na osami, mamile su u sjene zaljubljene parove na malo blago skandaloznog milova-

nja.

Da nije bilo činjenice kako su ona i Joan ovdje zbog vrlo ozbiljnog posla, pomislila je La-

vinia, silno bi uţivala ovdje.

– Nisam bila ovdje godinama – reče Joan, koja je pomno proučavala izbor hladnih jela na

svom tanjuru što ju je jedva primjetno zabavljalo. – Ali kunem se da se ništa nije promijenilo.

Šunka je i dalje narezana tako tanko da bi čovjek kroz nju mogao čitati novine.

– Moji roditelji i ja u nekoliko smo navrata posjetili Vauxhall kad sam bila mala – reče La-

vinia. – Kupili su mi sladoled. Sjećam se podizanja balona i nekih akrobata i, naravno, vatro-

meta.

Sjećanja su navrla iz prošlosti, donoseći prizore iz drugog vremena kada je ţivjela zaštiće-

na i sigurna u toplom krilu svoje male obitelji. Svijet je tada bio znatno drugačije mjesto, po-

mislila je. Ili je, vjerojatnije, ona bila drugačija. Tih je dana još uvijek bila prostodušna i naiv-

na.

Ali jednom je morala odrasti. Upravo je to učinila prije deset godina kada se u periodu od

osamnaest mjeseci udala, obudovjela i izgubila voljene roditelje na moru. U onome što se

činilo kao izdvojen, razoran trenutak, našla se sama na svijetu, prisiljena na preţivljavanje

koje se temeljilo na njezinoj inteligenciji i vještinama hipnoze.

Joanin ţivot prošao je neke jednako teške preokrete, razmišljala je. Moţda je to bila osnova

za prijateljstvo koje se razvilo meĎu njima.

– Izgledaš mi zamišljeno – Joan vilicom nabode otmjeno mali komadić vrlo tanke šunke. –

Razmatraš li kako pristupiti ispitivanju lady Huxford i lady Ferring?

– Ne – Lavinia se slabašno nasmiješi. – Moţda će ti ovo biti čudno, ali promišljala sam o

tome kako se dogodilo da ti i ja sjedimo ovdje noćas, jedemo ovaj preko svake mjere skup

obrok i nosimo haljine koje je sašila jedna od najpopularnijih krojacica u Londonu.

Joan je nakratko ostala zapanjena. Potom je, bez upozorenja, ispustila jedan od svojih rijet-

kih hihota. Oči su joj poigravale od smijeha i zajedničke upućenosti.

– Kad smo mogle, da nije intervenirala sudbina, tako lako iskusiti drugi, znatno manje

ugodan kraj? Posve točno – Joan podigne svoju čašu vina. – Nazdravimo tome što nijedna od

nas nije završila kao osiromašena guvernanta ili odbačena ljubavnica nekog muškarca.

– Svakako – Lavinia kucne svoju čašu o Joaninu. – Ali ne mislim da bismo sudbini trebale

odati potpuno priznanje zato što nam je pomogla izbjeći bilo koju od ove dvije grozne profesi-

je.

– Slaţem se – Joan otpije gutljaj vina i spusti svoju čašu. – Nijedna od nas nije se bojala

zgrabiti priliku kad joj se otvorila, zar ne? Obje smo ponešto riskirale onda kada bi drugi, bo-

jim se, imali razloga za strah.

– Moţda – Lavinia slegne ramenima. – Ali preţivjele smo.

Joanino lice poprimi zamišljen izraz. – Mislim da nijedna od nas nije mogla zamisliti da

radi išta drugo, barem ne zadugo. Temperamenti su nam takvi da moramo ovladati tijekom

svojih ţivota i sudbina. Fielding je uvijek govorio kako je jedna od stvari koje je kod mene

najviše cijenio moja spremnost da vidim što me čeka iza ugla i poĎem ususret budućnosti.

Lavinia se nasmiješi. – Mogu li protumačiti da taj komentar znači kako si odlučila da tvoja

nova veza s lordom Valeom ne blati tvoju staru ljubav prema tvome muţu?

– Moţeš – Joan odreţe joj jedan komadić šunke odlučnim potezom ruke. – Mnogo sam ra-

zmišljala o tvojim komentarima na tu temu i sigurna sam u svoje srce. Toliko sam rekla

Maryanne. Moţda će joj trebati nešto vremena da prihvati situaciju, ali nadam se da će napos-

ljetku shvatiti da ne mogu ţivjeti obavijena prošlošću. Niti bi to Fielding od mene ţelio.

– Promijenit će mišljenje na vrijeme. Još uvijek je vrlo mlada.

– Da, znam – Joan je profinjeno proţvakala svoj zalogaj i progutala ga. – Misliš li da smo

mi ikada bile toliko mlade i bezazlene? Ne mogu se sjetiti... – Zastala je, a oči su joj se jedva

primjetno stisnule. – Ah, napokon dolaze. Već sam se počela brinuti da su promijenile svoje

planove za večeras.

– Lady Huxford i lady Ferring?

– Da. Ovo je savršeno. Vode ih prema stolu ravno iza tebe, baš kao što sam zatraţila.

Njezin je zahtjev bio ispunjen, pomislila je Lavinia, jer je Joan dala velikodušnu napojnicu

ne bi li osigurala taj ishod. Oduprijela se porivu da se okrene sa svog mjesta.

– Lady Huxford me je opazila – promrmlja Joan. Mirno se nasmiješila u smjeru upravo

preko Lavinijina desnog ramena te malo povisila glas. – Lady Huxford, lady Ferring. Kako je

lijepo što vas vidim ovdje večeras.

– GospoĎo Dove – prvi je glas bio neugodan i oštar.

– Gospodo Dove – drugi je glas bio hrapav i prilično promukao.

– Dozvolite mi da vam predstavim moju jako dobru prijateljicu, gospoĎu Lake – reče Joan.

Lavinia se prisilila da se ne ţuri. Polako se okrenula u svome sjedalu te, slijedeći Joanin

primjer, sasvim lagano kimnula glavom.

Prva joj je pomisao bila da je strašno pogriješila. Preplavila ju je griţnja savjesti. Zacijelo

nijedna od ove dvije ţene koje su se nesigurno klimale na štapovima za šetnju nije bila sposo-

bna unajmiti hladnokrvnog ubojicu.

Lady Huxford bila je krhka i tanašna gotovo kao i kriška šunke na Joaninu tanjuru. Lady

Ferring doimala se čvršćom, ali bilo je jasno da je u svoje mlaĎe dane vjerojatno bila nekoliko

centimetara viša. Ramena su joj sada bila povinuta i zaokruţena.

Lavinijino je grizodušje izblijedjelo kada se susrela s dva para očiju koja su sjala nepomu-

ćenim plamenom snaţnih, prodornih osobnosti. Ledena arogancija u tim pogledima govorila

je o dugim ţivotima provedenima u manipulaciji dogaĎajima i ljudima u svrhu postizanja vla-

stitih ciljeva. Tijela su im moţda pokleknula pred teretom godina, ali s mentalnim sposobnos-

tima i lady Ferring i lady Huxford sve je funkcioniralo, pomislila je Lavinia.

Kao i u njihovu smislu za modu, uočila je. Haljina lady Huxford bila je brončane boje i uk-

rašena ţutim vrpcama. Lady Ferring bila je odjevena u skupo krojenu haljinu od teške ruţičas-

te svile. Obje su nosile visoke, čvrsto plisirane ovratnike od čipke, nesumnjivo dizajnirane

tako da prikriju bore i opuštenu koţu na vratu.

Svaka je nosila i privlačan šeširić. Šarmantni ukrasi bile su otmjeno smješteni na vrhu ve-

like količine srebrno-sive kose sloţene i nakovrčane u komplicirane frizure. Vlasulje, pomisli

Lavinia. Umjetna kosa bila je pomodno ureĎena uz mnogo tapiranja na vrhu kako bi pridoni-

jela visini. Iz ovog kuta nije mogla vidjeti straţnji dio frizura dama, ali imala je osjećaj da se

tamo nalaze jednako komplicirani šinjoni.

– Lady Huxford – reče Lavinia vrlo opušteno – molim vas da mi dozvolite da izrazim svo-

ju sućut zbog vašeg nedavnog gubitka.

Lady Huxford podigne svoj lornjon i zaškilji u Laviniju. – Kakvom gubitku? Nisam izgu-

bila nikog bitnog otkada je njegovo gospodstvo umrlo prije četrnaest godina.

– Mislim na preranu smrt zaručnika vaše unuke, lorda Fullertona – reče Lavinia. – Uvjere-

na sam kako njezini roditelji mora da su slomljeni. Kako izvrsna partija.

– Ubrzo će naći novu koja je znatno pogodnija – lady Huxford spusti lornjon.

Lavinia se okrene pratilji lady Huxford. – Govoreći o ukinutim zarukama, rekla bih da vaš

unuk više ne namjerava nuditi ţenidbenu ponudu za ruku najstarije unuke lady Rowland. Ka-

kva šteta. A činilo se kao tako dobar sporazum. Svi su mislili kako titula vašeg unuka posve

lijepo pristaje uz djevojčino nasljedstvo.

Izraz lady Ferring zatvorio se poput teških vrata koja su se naglo zalupila.

– Ali pretpostavljam da su se financijski aspekti situacije promijenili kada je lady Rowland

tako neočekivano umrla – glatko nastavi Lavinia. Vrijeme njezine smrti bilo je baš nezgodno,

zar ne? Šuška se da je preminula prije nego što je uspjela promijeniti svoju oporuku da ostavi

miraz najstarijoj djevojci. Sada njezin tata upravlja novcem, a kaţu da namjerava podijeliti

nasljedstvo meĎu svih svojih sedam kćeri.

– Čudni su putovi sudbine – primijeti lady Ferring.

– Doista – reče Lavinia. Opet se okrenula prema lady Huxford. – Zapravo je sudbina htjela

da sam bila u Beaumont Castleu one noći kad je lord Fullerton pao u svoju smrt.

Mogla se zakleti kako se na ovu vijest lady Huxford malo trznula. No ţena se brzo pribra-

la.

– Tamo se nalazio izvjestan broj ljudi, sudeći po onome što sam čula – reče ona svojim

glasom oštrim poput krhotina stakla. – Beaumontove ladanjske zabave uvijek su iznimno pos-

jećene.

– Da, tamo je svakako bilo prisutno mnoštvo ljudi – sloţi se Lavinia. – Ali izgleda da sam

ja bila meĎu zadnjima koja je vidjela lorda Fullertona ţivog. Moţete li to povjerovati? Prošao

je hodnikom pored mene malo prije nego što je pao.

Lady Huxford ju je gledala u posvemašnjem muku.

– Ne sumnjam da je bio pripit – lady Ferring zakrešti. – Čovjek je pio kao smuk.

– Uistinu je izgledao omamljeno – Lavinia cokne jezikom. – Ţalim što moram reći da je,

kad sam ga vidjela, bio u društvu mlade sluţavke.

– Muškarci kao muškarci – oči lady Huxford prezirno zablistaše. – To baš i nije nešto o

čemu se razgovara u pristojnom društvu.

– Pa, u ovom slučaju to je vaţno zapaţanje – reče Lavinia jednako hladno. – Vidite, mog

suradnika, gospodina Marcha, i mene zamolili su da istraţimo smrt lorda Fullertona. Naše je

mišljenje da je ubijen i da je sluţavka zapravo bila prerušeni ubojica.

Lady Huxford je posve uočljivo razjapila čeljust.

– Ubijen. O čemu vi to govorite? Nije bilo nikakvih naznaka o ubojstvu.

– Upravo suprotno – promrmlja Lavinia. – Bilo je i više od pukog nagovještaja o zločinu.

Zapravo, sigurno mogu ustvrditi kako je zločinac ovog puta napravio neke pogreške.

– Ovog puta? – lady Ferring ljutito zabaci glavu. – Hoćete reći da je bilo i drugih ubojsta-

va?

– Oh, da, svakako. Zapravo nam je prilično sumnjiva smrt lady Rowland.

– Čula sam da se predozirala tonikom za uspavljivanje – lady Ferring zaškrguće zubima. –

Nitko nije spomenuo ikakvo ubojstvo.

Lice lady Huxford napne se od jarosti. – Ne razumijem zašto bi vas itko pozivao da to is-

traţite.

– Zar ne znate? – reče Joan, drţeći se iznenaĎeno.

– GospoĎa Lake i njezin suradnik, gospodin March, bave se privatnim istraţiteljstvom.

Primaju narudţbe od ljudi koji ţele saznati istinite činjenice o stanovitim sumnjivim stvarima

kao što su ove nedavne smrti.

– Privatno istraţiteljstvo? – lady Ferring mrko pogleda Laviniju. – Kakva apsurdna ideja. I

nije neka prikladna karijera za damu.

Oči lady Huxford sjale su skoro grozničavo. – Tko vam je dao ovu besmislenu narudţbu da

istraţite Fullertonovu smrt? Nisam čula da se itko u obitelji zabrinuo.

– Oh, nikako ne bih mogla odati ime našeg klijenta – reče Lavinia. – Sigurna sam da to

moţete shvatiti. Gospodin March i ja radimo samo za najekskluzivniju vrstu klijentele, a

otmjen svijet zahtijeva veliku diskreciju. Ali mogu vas uvjeriti kako gospodin March i ja odli-

čno napredujemo u našim istragama. Kada identificiramo ubojicu, sigurna sam kako ćemo

takoĎer otkriti tko ga je unajmio.

– Nečuveno – promrmlja lady Huxford. – Posve nečuveno. Privatni detektivi. Nikad čula

za takvo što.

– Slučajno mi moţete pomoći u mojoj istrazi, gospoĎo – reče Lavinia. – Nesumnjivo ste

poznavali Fullertona. Bio je otprilike vaše dobi. Mora da ga poznajete još od onih dana kada

su vas tek uveli u društvo. Moţete li se sjetiti ikoga tko je mogao imati razloga da ga ubije?

Lady Huxford je zapanjeno zurila u nju, šokirana.

– Posve ste ludi – prošaptala je promuklo. Lavinia se okrene k lady Ferring. – Znate, gos-

poĎo,

kada čovjek razmotri tu stvar, primjećuje se značajna sličnost u smrtima i Fullertona i lady

Rowland, slaţete li se? Moram zabiljeţiti kako trebam otkriti što su imali zajedničko. Pitam

se jesu li motivi za ubojstvo u oba slučaja bili isti. Nešto u vezi s izmjenom planova za vjen-

čanje, moţda.

Oči lady Ferring se razrogače. – Nemam pojma o čemu govorite. Ovo su najbesmislenije

bljezgarije koje sam ikada čula. Lady Huxford je u pravu – uistinu ste kandidatkinja za Bed-

lam, gospoĎo Lake.

– Dosta sam se naslušala ove luĎakinje, Sally – lady Huxford ustane, guţvajući svoj ubrus

jednom rukom u rukavici. Drugom je dohvatila svoj štap. – Ne namjeravam jesti u ovakvom

društvu. Idemo odavde.

– Posve se slaţem – lady Ferring objema rukama čvrsto stisne štap za hodanje od ebanovi-

ne i pomoću njega se osovi na noge. Ljutito pogleda oko sebe. – Danielse? Gdje si? Odlazi-

mo.

– Da, gospodo – lakaj uznemirena izgleda ţurno se primaknuo da je primi pod ruku.

Još jedan muškarac u drugačijoj livreji u hipu ga je slijedio. Primio je lady Huxford za la-

kat. – Oprostite, gospoĎo. Nisam shvatio da tako brzo ţelite otići.

– Kvaliteta društva nije kakva bi trebala biti – izjavi lady Huxford. – Prilično nepodnošlji-

vo.

Dva su se lakaja pripremila otpratiti svoje poslodavke natrag kroz labirint loţa za večera-

nje.

Joan je promatrala njihovo sporo napredovanje s mješavinom zabavljenosti i očaja.

– Mislila sam kako ih namjeravaš ispitati s velikom taktičnošću – promrmljala je.

– Pih, odmah sam uvidjela da taktičnošću neću ništa postići s one dvije – Lavinia je pogle-

da preko stola. – Umjesto toga, odlučila sam im uzdrmati ţivce. Tobias me uvjerava kako, kad

zabrinemo sumnjivce, to ponekad izazove njihovo odavanje.

Joan odmjeri dame koje su odlazile. – Ne mogu reći jesu li uzdrmane, ali doista se čine po-

prilično iznervirane.

– U svakom slučaju, moţda će postati nepaţljive i napraviti neki potez koji će nam omogu-

ćiti kakav trag.

– Uz pretpostavku da su krive.

– Sad kad sam ih upoznala, sigurna sam da su obje sasvim sposobne unajmiti ubojicu ako

pomisle da bi tako postigle svoj cilj.

– Svakako je istina da bi bilo izrazito nerazumno stati izmeĎu one dvije i bilo čega za čime

one nekim slučajem ţude – sloţi se Joan.

– U to nimalo ne sumnjam – Lavinia se okrene ne bi li bacila pogled na lady Huxford i la-

dy Ferring.

Napredovanje dviju ţena bilo je sasvim sporo, gotovo svečano. Nisu daleko odmaknule.

Lavinia je zurila u poleĎinu voluminoznih, srebrno-sivih vlasulja.

– O, moj Boţe – prošaptala je.

– Što je? – Joan isprati njezin pogled, mršteći se. – Zar nešto nije u redu?

– Njihovi šinjoni.

Joan se zagleda u dvije elegantno oblikovane vlasulje. – Doista su prilično komplicirane,

zar ne? Što je s njima?

– Dizajnom su identične. Vidiš li male nizove kovrčica na vrhu gornjeg dijela i način na

koji je donji dio savijen oko namotaja opletenog pletenicom?

– Da, ali što s tim?

Tog se časa glazba pojačala, svjetla u krošnjama kao čarolijom su se ublaţila, a niz prasaka

i eksplozija najavio je početak vatrometa.

Noćno je nebo ispunila iskričava vatrena kiša. Mnoštvo je zadivljeno uzvikivalo. Razleg-

nuo se zaglušan pljesak.

– Frizer – reče Lavinia.

– Što? – Joan podigne glas kako bi nadglasala galamu. – Ne mogu te čuti.

– Isti je frizer napravio obje vlasulje – dovikne joj Lavinia.

– To jedva da predstavlja neko iznenaĎenje. Očito je i da je isti krojač dizajnirao obje nji-

hove haljine. Rekla sam ti, lady Huxford i lady Ferring već su godinama prisne prijateljice.

Zašto ne bi podijelile krojača i frizera?

– Ne razumiješ – drekne Lavinia ponad graje. – Frizer koji je napravio one dvije vlasulje

bio je isti onaj koji je pratio lady Oakes u Beaumont Castle. Uredio joj je vlasulju na posve

isti način za kostimirani bal. Rekao mi je da je niz kovrči navrh šinjona i petlja oko namotaja

njegov potpis.

– Što time podrazumijevaš?

– Ne shvaćaš li? Frizer je Izručitelj Opomene.

Tobias se stušti niza stube svoje gradske kuće u dva dugačka koraka. Široki zamah njegova

kaputa s visokim ovratnikom koji je nosio preko svoje tamne košulje i hlača davao mu je iz-

gled krajnje strašnog drumskog razbojnika.

Jedan od Joaninih livriranih lakaja oklijevao je otvoriti vrata kestenjaste kočije. Usprkos

svojoj ozlijeĎenoj nozi, Tobias nije čekao da mu spuste prečku. Zgrabio je rukohvat sa strane

otvora i povukao se uvis u blago osvijetljenu unutrašnjost kočije. Sjeo je pored Lavinije i pog-

ledao najprije u nju, a potom u Joan.

– O čemu je ovdje, dovraga, riječ? – upitao je. – Upravo sam namjeravao otići posjetiti

Jacka u Grifonu. Misli da je moţda našao nekoga tko zna nešto o Zacharyju Ellandu.

– Lavinia je uvjerena kako je upravo ustanovila identitet Izručitelja Opomene – reče Joan.

Tobias vrati svoj pogled drumskog razbojnika na Laviniju. – Hoćeš reći kako si večeras za-

ista doznala nešto korisno u Vauxhallu?

– Ne trebaš zvučati toliko zapanjeno, gospodine – uspravila se na svom mjestu. – Rekla

sam ti da će mi se isplatiti ako ispitam lady Huxford i lady Ferring, i bila sam u pravu. Vjeru-

jem kako je frizer koji je putovao u Beaumont Castle s lady Oakes moţda unajmljeni ubojica

kojeg traţimo.

Sebi na čast, Tobias nije odmah odbacio tu mogućnost. No s druge strane, razmišljala je,

očajnički su mu trebali tragovi.

– Misliš li na onu budaletinu koja ti je rekla kako crvena kosa nije moderna? – upitao je

oprezno.

– On je jedan od mnogih koji su mi to nedavno istaknuli, ali da, govorim o gospodinu Pier-

ceu. Prisjetit ćeš se da je on ukrasio vlasulju lady Oakes izrazito kompliciranim šinjonom –

Lavinia dotakne zatiljak. – Mnogo kovrčica i pletenicom obavijen namotaj? – posluţila se

prstima da u zraku pokaţe oblik frizure. – To je bila vrlo neobična tvorevina.

– Nimalo se ne sjećam frizure lady Oakes.

– Radi se o tome, Tobiase, da sam večeras izbliza vidjela šinjone lady Huxford i lady Fer-

ring kad su napustile odjeljak za večeranje. Obje su nosile vlasulje i obje njihove frizure bile

su identične onoj koju je imala lady Oakes u Beaumont Castleu.

– Pa što?

– Doista, gospodine, zar niste pazili kada smo ispitivali vlasuljara, gospodina Corka, i nje-

gova suradnika, gospodina Todda? Prilično su jasno istaknuli da se moderan frizer jako pono-

si stvaranjem vlastitih, jedinstvenih frizura. Gospodin Todd je naglasio kako svoje šinjone

drţi svojim potpisom.

Tobias pogleda Joan kao da traţi pomoć. Elegantno je slegnula jednim ramenom.

– Pokušala sam joj reći kako bi se doista moglo raditi o slučajnosti – reče Joan. – Ali što

više o tome razmišljam, sve sam manje sklona povjerovati u to. Uistinu je prilično čudno da

se frizer, koji je osmislio frizure za dvije ţene na koje sumnjamo da su unajmile ubojicu, ta-

koĎer nalazio u Beaumont Castleu one noći kada je Fullerton nastradao.

Lavinia je paţljivo proučavala Tobiasovo lice. Mogla je vidjeti da nije posve uvjeren, ali

da pomno razmatra mogućnosti.

– To bi razjasnilo mnogo toga u ovom slučaju – rekla je uvjerljivo.

On se namršti. – Misliš na plavu vlasulju?

– Da. Frizer bi bio itekako svjestan koliko bi takva nijansa bila upečatljiva u slučaju da ga

netko opazi dok izvršava svoj zločin. Ako je gospodin Pierce ubojica, to bi takoĎer objasnilo

sluzavkinu neuobičajenu visinu. Frizerova visina nije naročito značajna za muškarca – zapra-

vo je malčice nizak – ali odjeven u ţensku odjeću, doimao bi se prilično visok.

Joan popravi svoju rukavicu. – To bi takoĎer objasnilo kako se dogodilo da tri dame na vi-

sokom društvenom poloţaju upoznaju profesionalnog ubojicu. Frizera se ipak poziva izravno

u kuću. Doista, on vrši svoje umijeće u daminu salonu ili u njezinoj spavaonici.

Tobias stisne oči. – Ako ste u pravu, to bi značilo da su sve tri od ovih bogatih dama ras-

pravljale najosobnije i najpovjerljivije stvari sa svojim frizerom.

– Pa da – reče Lavinia. – Pa što?

– Očekuješ li stvarno da povjerujem kako bi jedna dama povjerila svom frizeru tajne koje

ne bi pretresla ni s kim drugim osim sa svojim najbliţim prijateljima?

Lavinia razmijeni pogled s Joan.

– Bolje reci sirotom čovjeku istinu – promrmlja Joan.

– Kakvu to istinu? – zahtijevao je Tobias.

– Znam da će ovo vjerojatno predstavljati šok za tvoje ţivce – reče Lavinia obzirno – ali

moram ti reći kako dame rutinski povjeravaju frizerima tajne koje ne bi ni pomislile podijeliti

s nekim drugim. Vidiš, postoji odreĎena intimnost u procesu ureĎivanja kose. U svojoj si spa-

vaćoj sobi, sama s muškarcem koji se bavi samo češljanjem i uvijanjem tvoje kose. To je zap-

ravo posve ugodno.

– Ugodno?

– Sama s muškarcem kojemu je itekako drago pretresati pitanja mode i stila – doda Joan. –

Muškarcem koji donosi najnovije tračeve. Muškarcem koji sluša svaku riječ koju izgovoriš.

Da, mislim kako je posve moguće da ţena planira umorstvo upravo s takvim muškarcem.

– Grom i pakao – promrmlja Tobias. – Kakva strašna pomisao.

Lavinia ponovno bez riječi razmijeni pogled obostranog razumijevanja s Joan. Kako objas-

niti prisnost izmeĎu frizera i klijentice jednom muškarcu?

– Tko bi se pri zdravoj pameti pouzdao u to da će frizer znati kako izvesti umorstvo a da ga

ne uhvate? – upita Tobias. – Što da ju je izdao i optuţio za naručivanje umorstva?

– Jako sumnjam da bi itko iz nadleţnih institucija vjerovao na riječ jednom frizeru umjesto

pripadnici otmjenog društva visokog ranga – reče Lavinia. – TakoĎer, kao što si toliko često

isticao, tko bi povjerovao da bi postarija dama iz otmjenih krugova koja je čitav ţivot provela

u najekskluzivnijim salonima znala pristupiti pronalaţenju i unajmljivanju profesionalnog

ubojice?

– Klijentice vjerojatno nisu shvaćale da unajmljuju frizera – reče Joan, zvučeći kao da ra-

zmišlja. – Pretpostavljam da su vjerovale kako je on jednostavno neka vrsta posrednika. Si-

gurna sam da je sve dogovoreno bez mnogo riječi. Gospodin Pierce mogao im je reći kako

zna nekoga tko zna nekoga tko moţe urediti da se takva stvar riješi. Jako sumnjam da se rek-

lamirao kao unajmljeni ubojica.

– A njegov honorar? – upita Tobias.

Joan neznatno mahne rukom. – Anonimne isplate dovoljno je lako srediti.

Lavinia pogleda Tobiasa, znajući kako je pomislio isto što i ona. Kao udovica čovjeka koji

je vodio golemu kriminalnu organizaciju, Joan je bez sumnje znala mnogo o tome kako se

postupa u takvim stvarima.

– Vrlo dobro – naposljetku reče Tobias. – Ne mogu poreći da ovdje postoji podudarnost, a

znate što mislim o podudarnostima. Zato zbog argumenta recimo da je gospodin Pierce umije-

šan u ovu stvar. Pitam se kako je nagovorio lady Oakes da ga povede u Beaumont Castle. Mi-

slite li da je one noći moţda znala što smjera?

– Osobno sam sklona vjerovati kako lady Oakes nije imala ništa s planom da se ubije Ful-

lertona – čvrsto će Joan. – Vrlo je blage ćudi, ali nije poznata po britkom intelektu, da se lju-

bazno izrazim. Mislim da Pierceu uopće ne bi bilo teško uvjeriti je kako u noći kostimiranog

bala treba svog frizera uza se.

U unutrašnjosti kočije nastupio je tajac.

Tobias se zavalio natrag u svome sjedalu i proučio ulazna vrata svoje kuće. Odsutno je iz-

masirao svoje lijevo bedro. – Koliko god to bilo zapanjujuće, ne mogu poreći kako je frizer

poveznica izmeĎu sumnjivica i smrti barem jedne od ţrtava. Sutra ću vidjeti mogu li otkriti

kakve poveznice izmeĎu njega i ostala dva umorstva.

Lavinia osjeti kako joj je laknulo i kako je istovremeno osvjetlala obraz. – Znala sam da

ćeš na koncu donijeti razumnu odluku. Bilo je samo pitanje vremena.

– Tvoja vjera u moje sposobnosti logičnog zaključivanja duboko me veseli – reče on mrač-

no.

– Što dalje? – upita Joan s velikim zanimanjem. Tobias dobaci pogled Laviniji. – Imaš li

još uvijek

Pierceovu posjetnicu? Onu koju ti je dao one noći u dvorcu?

– Da. Stanuje u Piper Streetu.

– Nisam posve uvjeren da je frizer Izručitelj Opomene – reče Tobias. – Ali dok ne raščis-

timo kaos oko ovog slučaja, mislim da bi bilo mudro motriti na njega.

24

Klupska kartašnica bila je prepuna nevidljivih isparavanja od mahnitog uzbuĎenja kojim su

zračili igrači. Većinom su se vrele strasti koje su pratile svako kotrljanje kocke ili novu okla-

du za kartaškim stolovima prikrivale iza maski dosade i iznurene zabavljenosti. Pristojnost je

nalagala da se svaki od elegantno odjevene gospode natječe u nadmašivanju svojih suigrača

pri iskazivanju krajnje nezainteresiranosti za ishod igre.

Ali ništa nije moglo prikriti smrad znoja i zabrinutosti koji se miješao sa zadimljenom

omaglicom, pomislio je Anthony. To je bio vonj koji je proţimao čitavu prostoriju.

Ovo je bila paklena atmosfera grozničavog očajavanja koju je njegov otac bio odabrao udi-

sati. Na kraju je odvabila Edwarda Sinclaira u smrt.

Jedno je vrijeme stajao na vratima, slušajući kuckanje kocke i zveket boca i čaša na kartaš-

kim stolovima. Vjerojatno nije predstavljalo neku razliku koliko netko pije dok igra na sreću.

Rezultat bacanja kocke bio je u rukama sudbine, osim ako uprava potajno nije povećala teţinu

malih kocaka. No nije imalo nikakvog smisla opiti se do obamrlosti dok pokušavaš primijeniti

malo logike u partiji vista, razmišljao je. Pa ipak, gotovo su svi igrači odabrali duboko zaviriti

u čašicu.

Uz iznimku Dominica Hooda.

Dominic je igrao vist na isti način kao i ostali, s bocom crnog vina pri ruci. Ali Anthony je

opazio da ne pijucka iz svoje napola pune čaše. Na stolu se nalazila hrpica papira. Jamstva

onih koji su od njega izgubili.

Anthony ga je netremice proučavao, traţeći dokaz o srodstvu. Doista, bilo je nekih sličnos-

ti meĎu njima, zaključio je. Njihov je otac ostavio svoj pečat na obliku njihovih nosova i na-

gibu njihovih ramena. I na boji njihovih očiju, pomislio je. Zašto dosad nije primijetio kako su

Dominicove oči iste nijanse zlatnosmeĎe boje kao i one koje je svakog jutra gledao u ogledalu

za brijanje?

Za Dominicovim stolom partija vista privela se kraju. Unatoč njegovu oprezu s vinom,

ovog je puta on bio primoran načrčkati na komadiću papira svoje obećanje da će nadoknaditi

okladu. Trijeznost moţda moţe povećati nečije izglede da pobijedi u kartanju, pomislio je

Anthony, ali sigurno ne jamči ishod igre. Nikakva količina pronicljive i logične igre ne moţe

nadoknaditi loše karte.

Uz opušten osmijeh i kimanje svome društvu kojim je iskazao koliko se dosaĎuje, Dominic

napusti stol i okrene se, namjeravajući poći prema vratima. Kada je spazio Anthonyja, jedva

se primjetno stao krzmati. Zatim je čvrsto stisnuo čeljust. Nastavio je koračati prema naprijed.

– IznenaĎuje me vidjeti te ovdje večeras – reče, namjeravajući proći pokraj Anthonyja. –

Imao sam dojam kako izbjegavaš kartaške stolove. – Osmjehnuo se s laganom podrugljivoš-

ću. – Nešto u vezi sa strahom od gubljenja, bez sumnje.

Uvreda je pogodila ravno u metu, no Anthony se ponosio sobom jer je zauzvrat uspio zadr-

ţati neznatan, hladan osmijeh. – Nešto u vezi s jakom ţeljom da izbjegnem smrt zbog buda-

laste prepirke oko podjele karata – namjerno je zastao. – Kako je završio naš otac.

Bljesak srditosti pojavio se u Dominicovim očima pa se izgubio iz njih. U hipu je prikrio

taj izraz. – Dakle, napokon si to dokučio, je li? Stvarno ti je dosta trebalo. Moţda bi pametno

učinio kad bi još jednom razmislio o odabiru svoje profesije. Čovjek bi od privatnog detektiva

očekivao da bude nešto pronicljiviji, ne slaţeš li se?

– Mislim da ću se drţati svoje karijere. Za razliku od tebe, nemam mogućnost izbora pova-

zdan se zabavljati znanstvenim pokusima i po cijele noći igrati karte. Takva je vrsta ugodne

dokolice samo za one koji su bili toliko sretne ruke da su naslijedili imanje i novac.

Dominic kimne. – Povlačim ono što sam rekao da ne opaţaš dobro, Sinclaire. Sasvim si u

pravu. Nisam poznavao svog oca, ali uistinu imam nasljedstvo. Što znači kako imam znatno

više ponuditi dami kakva je gospoĎica Emeline od tebe.

Okrenuo se na peti i udaljio se ne čekajući njegov odgovor.

Anthonyja ispuni ljutnja. – Grom i pakao – prošapta.

Pojurio je za Dominicom preko klupske kavane i van u hodnik, gdje im je uznemiren vratar

obojici brzo pruţio njihove šešire i poţurio se otvoriti im vrata.

– Drţi se dalje od Emeline – ţestoko će Anthony s vrha stuba.

Dominic stane te se okrene. Na oštroj svjetlosti plinskih lampi, lice mu je bilo maska jedva

obuzdanog bijesa. – No, zašto bih se lišio uţitka njezina društva, brate?

– Ti je ne voliš – Anthony polako siĎe niza stube, sa šeširom čvrsto stisnutim u šaci. – Ţe-

liš je iskoristiti kako bi mi se osvetio. Priznaj, Hoode.

– Ne namjeravam raspravljati s tobom o svom zanimanju za gospoĎicu Emeline.

– Dovraga, čovječe, ovo nema ništa s Emeline. Jedini kojeg ţeliš uništiti sam ja. Zar bi se

skrivao iza ţenskih skuta da postigneš svoju osvetu?

– Proklet bio, mogao bih te izazvati zbog te uvrede.

– Samo izvoli – reče Anthony. – Ali barem imaj hrabrosti priznati zašto me izazivaš. Opet

te pitam, gospodine, zašto me mrziš? Je li to zato što je tvoja majka dozvolila da je zavede naš

otac? Ne moţeš mene kriviti zbog toga. Ne moţeš niti nju. Jedini kojeg moţeš okriviti je Ed-

ward Sinclair, a ima već četrnaest godina da je on mrtav i pokopan.

– Proklet da si, Sinclaire – Dominic zavitla svoj šešir u stranu i baci se naprijed. – Da se

nisi usudio spominjati mi majku. Tvoj ju je otac uništio.

Anthony primijeni manevar izbjegavanja kojem ga je bio naučio Tobias i uspije se izmak-

nuti divlje zamahnutoj pesnici svoga brata.

Iako Dominicov udarac nije uspio pogoditi svoju metu, Anthonyju nije pošlo za rukom po-

sve ga izbjeći. Silina sraza zavrtjela ga je te obojicu zanijela s pločnika. Zajedno su se otkotr-

ljali preko tvrdog kamenja. Uhvatio se kako se muči odbiti niz nepredvidivo naciljanih udara-

ca dok mu ih je nastojao uzvratiti.

U ţaru prve prave tučnjave u kojoj je ikada sudjelovao, mozak mu je prestao logički fun-

kcionirati. Tobias ga je upozorio da će biti ovako. Bilo je nemoguće jasno razmišljati, nemo-

guće se prisjetiti nijansi iz teorije i prakse raznih boksačkih tehnika koje su bili zajedno uvje-

ţbavali. Kako se činilo, Anthony je pribjegao slijepom instinktu, čak niti ne osjećajući bol od

Dominicovih udaraca.

No lekcije kojima ga je poučio Tobias mora da su uhvatile korijena negdje duboko u njemu

jer je uspio zadati izvjestan broj pristojnih udaraca u Dominicova rebra i jedan u njegovu če-

ljust. Svaki put kad bi osjetio kako kroz tijelo njegova protivnika prolazi drhtaj, preplavilo bi

ga ţestoko zadovoljstvo.

Uopće nije čuo klepetanje kotača kočije i bat konjskih kopita. Prva naznaka da Dominic i

on više nisu sami na ulici bila je kad je osjetio da ga netko hvata za ovratnik i snaţno ga pov-

lači s brata. Zatim ga je netko prilično nemarno ispustio na pločnik pokraj Dominica.

Otvorio je oči, treptajem istjerao krv koja mu je maglila vid i našao se kako podiţe pogled

prema Tobiasu. Poznata kočija kestenjaste boje stajala je malo dalje. GospoĎa Lake i Joan

Dove tjeskobno su virile kroz prozore. Prva mu je racionalna pomisao bila kako ima sreće.

Emeline nije bila s njima.

Oprezno je sjeo, podignuvši rukav da obriše krv koju je mogao osjetiti kako mu kapa niz

lice.

– Tobiase? Kojeg vraga radiš ovdje? – promumljao

Pored njega, Dominic se osovi na koljena, s jednom rukom na rebrima. Oprezno je promat-

rao Tobiasa.

– Ispričavam se što vas prekidam u vašoj zabavi, gospodo – Tobias ih je obojicu promatrao

hladnim pogledom. – Ali slučajno jako trebam snaţne pomoćnike. Jedan ţivot moţda visi o

koncu. Učinili biste mi veliku uslugu ako biste obojica pristali nastaviti s ovom zdravom tje-

lovjeţbom u neko drugo vrijeme.

– Što se zbiva? – Anthony se teturavo podigriuo na noge, zgrabivši ţeljeznu stubu kočije

ne bi li uspostavio ravnoteţu. Tada mu se razlog za prisutnost gospoĎa Lake i Dove ispred

kluba za gospodu konačno razjasnio. Proţelo ga je uzbuĎenje, privremeno nadjačavši njegovu

ljutnju. – Jeste li našli ubojicu?

– GospoĎa Lake misli da smo mu moţda otkrili identitet – reče Tobias. – Ali ja nisam tako

siguran. Svejedno, ne moţemo si dopustiti da riskiramo – Tobias prebaci pozornost na Domi-

nica. – Predlaţem da potajno čuvamo straţu nad našim sumnjivcem. Mislim da bi najbolje

bilo postaviti dva čovjeka umjesto jednog, u slučaju da bude potrebno poduzeti korake.

– Korake? – Dominic stane na noge, opet se trznuvši. – Ne razumijem.

– Ako je moja suradnica u pravu, taj je muškarac hladnokrvni ubojica. Imamo razloga vje-

rovati da ponovno namjerava ubiti. Ako se netko pokuša umiješati ili ako se osjeti stjeran u

kut, vjerojatno će postati očajan i prilično opasan. U tom slučaju bolje je imati dvojicu ljudi

pri ruci da ga zaustave.

– Zašto trebate mene? – Dominic se namrgodi i paţljivo si dodirne čeljust. – Imate Sinclai-

ra i sebe, gospodine.

– Ne mogu odvojiti vrijeme od svoje istrage kako bih pazio na jednog mogućeg sumnjivca.

Onda, Hoode? Bi li bio spreman pomoći mi u ovom pothvatu? Kao što rekoh, jedan ţivot mo-

ţda visi o koncu.

Dominic uputi Anthonyju brz, neproničan pogled, a zatim polako makne ruku sa svoje če-

ljusti. – Mislite da će taj čovjek ponovno ubiti?

– To je samo pitanje vremena. Smatrat ću se tvojim duţnikom ako bi mi mogao pomoći

drţati ovog nitkova pod prismotrom noćas.

– Valjda bih si mogao izdvojiti malo vremena da vam drţim na oku tog sumnjivca – opre-

zno reče Dominic.

– Hvala ti – reče Tobias. – Sva su se dosadašnja ubojstva dogodila noću pa mislim da mo-

ţemo pretpostaviti kako naš ubojica najviše voli djelovati pod okriljem mraka. Zato ostatak

ove večeri ţelim da vas dvojica nadzirete njegov stan. Ne smijete mu dozvoliti da vas vidi.

Slijedite ga ako napusti svoj stan, ali ne sukobljavajte se s njim osim ako ne bude izgledno

kako namjerava počiniti još jedno nasilno djelo. Je li to jasno?

– Tko je ta osoba? – upita Anthony, kome je krv opet uzavrela, ne zbog ljutnje, već zbog

iščekivanja lova.

– Bojao sam se da ćeš postaviti to pitanje – reče Tobias.

* * *

– Trebamo drţati na oku vraţjeg frizera? – Dominic se naslonio duboko u sjeni uske uliči-

ce i tmurno zurio u vrata stana gospodina Piercea. – Ne vjerujem. Kako zamišljaš da se on

laća posla ubijanja svojih ţrtava? Misliš li da ih uguši vlasuljama?

– Sam si odlučio pristati pomoći Tobiasu u ovome – Anthony se mrštio s druge strane uli-

čice. – Nitko te nije silio da dobrovoljno istupiš.

– March je rekao da je nečiji ţivot na kocki. Ali moram ti reći kako je izrazito teško zamis-

liti frizera kao hladnokrvnog unajmljenog ubojicu.

– Moţda je zato dosad imao uspjeha – primijeti Anthony hladno. – Nitko ne sumnja na

njega.

– Hm – Dominic je zvučao kao da da ga je ta mogućnost kosnula. – Nisam razmišljao o

tome na taj način.

– Mislim da i Tobias ima poneku dvojbu o ovoj teoriji – reče Anthony. – No naučio je da

ne odbacuje intuiciju gospoĎe Gray.

Razgovor je posustao. U tišini su se vratili promatranju ulaznih vrata Pierceova stana. Mje-

sečina i nešto malo slabe svjetlosti od plinskih lampi obasjavali su usku uličicu obavijenu

mrakom. Povremeno bi fijaker ili noćobdijina kola prodrndali pored njih, ali inače je bilo tiho.

Anthony je bio svjestan kako mu područje oko oka postaje osjetljivo i počinje oticati, a re-

bra su ga boljela na brojnim mjestima. Naslućivao je kako će do jutra imati nekoliko modrica.

Tješio se time što je znao kako i Dominic gotovo sigurno ima slične podsjetnike na njihov

okršaj.

– GospoĎa Lake je izrazito energična dama – reče Dominic nakon nekog vremena.

Anthony se umalo nasmijao na taj komentar. Ali zaustavio se, trgnuvši se od bola, kad je

osjetio kako mu se posjekotina na usni otvara i vlazi krvlju. – Tobias često daje slične opaske.

Ali obično ne tako umjerenim riječima.

Podignuo je komad tkanine namočen u čisti, jak alkohol koji mu je dala gospoĎa Lake i

potapkao po kutu usta. Dominic je imao sličnu tkaninu namočenu alkoholom. GospoĎa Lake

je inzistirala na tome da od uznemirenog klupskog vratara naruči po jednu za svakoga od njih,

a tek im je zatim dopustila da ih odvezu ovamo kako bi zauzeli svoja mjesta.

Malo kasnije začuo je kako Dominic odmata paket mesnih pita koji je gospoĎa Lake tako-

Ďer naručila od vratara.

– Moţda je temperamentom ponešto ţestoka – reče Dominic – ali drago mi je što je mislila

na pite. – Zastao je. – Ţeliš li jednu?

Anthony shvati kako umire od gladi. – Da.

Dominic mu doda pitu, a jednu uzme za sebe. Nekoliko su minuta jeli ne razgovarajući.

Dominic otrese mrvice s ruku. – Kakav je bio?

Anthony je znao na koga misli. – Ne sjećam se baš mnogo toga o njemu. Prouzročio je vla-

stitu smrt kratko nakon što sam navršio osam godina. Majka je umrla kasnije te iste godine.

Ann i ja otišli smo na neko vrijeme ţivjeti s roĎacima.

– Mora da se sjećaš nečega o njemu – Dominic je opet zvučao ljutito. – Imao si ga dulje od

sedam godina.

Otac se nije mnogo zadrţavao u blizini – Anthony slegne ramenima. – Mi smo ţivjeli na

selu. On je većinu svog vremena provodio u Londonu. Više je volio kartašnice od obiteljskog

ţivota – zastao je. – Ann je imala njegovu minijaturu koju mi je ostavila.

– Opisi ga.

– Sutra ću ti pokazati portret. Izgledao je dosta poput...

– Poput koga?

_ Poput nas. Iste oči. Ista tjelesna graĎa. Isti nos.

– Je li bio svadljiv? Vedar? Inteligentan?

_ Ne dovoljno inteligentan da izbjegne glupu svaĎu oko špila karata, kako se čini – reče

Anthony. – Što se ostalog tiče, mislim da su ga ţene nalazile prilično šarmantnim.

Dominic teško uzdahne. – Da, pretpostavljam da je moralo biti upravo tako.

– Ono čega se sjećam je da je majku često tjerao u plač i da je izgubio sve, uključujući i

našu kuću, u posljednjoj partiji karata.

– I to je sve? To je sve čega se moţeš sjetiti?

Anthony osjeti kako mu staloţenost ponovno počinje popuštati. – Ţeliš znati čega se naj-

ţivlje sjećam? Sjećam se muškarca koji me je podignuo do momaštva. Sjećam se da je Tobias

bio taj koji me je naučio igrati šah. Tobias mi je unajmio tutora tako da nisam morao otići od

kuće nakon što je Ann umrla. Tobias mi je dao prvu britvu i pokazao mi kako da je koristim.

Tobias je razgovarao sa mnom o tome što se očekuje od muškarca i o vaţnosti časti. Tobias je

bio taj koji...

_ Dosta – Dominic podigne ruku u sjeni. – Shvaćam što ţeliš reći.

Anthony uzme još jednu pitu od mesa i zagrize velik zalogaj. – Kakav je on bio? Čovjek

koji te je odgojio kao svog sina.

Dominic pogleda u mračnu ulicu. – Povremeno se činio više kao djed nego kao otac. Mu-

čio ga je giht. Sjećam se da je mnogo vremena drţao jednu nogu na malom stolčiću.

– To je sve čega se sjećaš?

Dominic je oklijevao. – Ne. Sjećam se da mi je dao moj prvi teleskop i pokazao mi kako da

promatram Mjesec. Poučavao me je matematiku. Odveo me je na moje prvo predavanje iz

znanosti i kasnije mi kupio nešto opreme kako bih mogao izvoditi jednostavne kemijske po-

kuse.

– Prema tebi se odnosio kao prema sinu.

– Da. A ja sam ga volio i poštovao. Umro je kad mi je bilo sedamnaest. Nisam doznao isti-

nu o svom pravom ocu sve dok nakon majčine smrti nisam pronašao njezin dnevnik. Ako je

Bartholomew Hood znao da mu nisam pravi sin, nikada mi to nije dao do znanja.

– Kada duboko promisliš o toj stvari – reče Anthony – ispada da smo obojica bili prilično

sretni u pogledu muškaraca koji su nas podignuli. Mogli smo proći znatno gore.

Dominic ispusti čudan zvuk, dijelom stenjanje, a dijelom ironičan smijeh. – Misliš reći da

nas je mogao odgojiti netko poput našeg pravog oca? Nisam razmišljao o tome u tom svjetlu.

Moţda imaš pravo.

* * *

Lavinia si je natočila čašicu serija i sjela na stolicu pored one na kojoj se nalazio Tobias.

Poduprla je stopala na jastučiću za klečanje i promatrala mali plamen u kaminu.

Bila su gotovo dva sata ujutro i kuća je bila tiha. GospoĎa Chilton i Emeline povukle su se

na spavanje prije nego što su se ona i Tobias vratili. Tobias je bio odbio Joaninu ponudu da se

posluţi njezinom kočijom, govoreći kako će sam poći kući nakon što s Lavinijom dogovori

idući potez na slučaju.

Sada je poţeljela da se usprotivila odbijanju ugodnog vozila. Iako je to dobro prikrivao,

noćas je u Tobiasu naslućivala umor. Bio je očigledan u načinu na koji se spustio u veliku

stolicu te u načinu na koji je odsutno masirao svoju lijevu nogu. Mogla ga je opaziti u crtama

napetosti u kutovima njegovih očiju i usana.

Bila je sasvim svjesna da nije mnogo spavao otkada su se vratili iz Beaumont Castlea. Ovaj

je slučaj uzimao svoj danak na njemu. Nije htjela ni pomisliti na to da se on mora pješice vra-

titi svojoj kući kasnije te noći. Ali takoĎer ga je dovoljno dobro poznavala da je znala kako ne

bi blagonaklono dočekao njezino izraţavanje brige.

– Misliš li da je bilo mudro ostaviti nasamo Anthonyja i Dominica da zajedno motre Pier-

cea? – upitala je. – Što ako se odluče upustiti u još jedan boksački ogled?

– Mislim kako se to neće dogoditi sve dok su obojica posvećena zadatku da špijuniraju Pi-

ercea – Tobias otpije gutljaj svog brendija. – Uz malo sreće, vrijeme koje će provesti dijeleći

dosadu dok obnoć čuvaju straţu ohrabrit će ih da izglade svoje nesporazume.

– Ah, da, sada potpuno shvaćam tvoj prepredeni plan – naslonila je glavu na uzglavlju sto-

lice i slabašno se osmjehnula. – Prisiliti ih da nekoliko sati provedu zajedno i nadati se da će

početi razgovarati. Vrlo lukavo od tebe, gospodine.

Zagledao se u vatru. – Vidjet ćemo.

– Kako si znao da će Dominic pristati pomoći ti tako da čuva straţu s Anthonyjem?

– Mladići te dobi ţude za potragom koja je vaţna i prepuna značenja. Bio sam gotovo pot-

puno siguran kako će, osim ako nije prava hulja, mogućnost spašavanja jednog ţivota i pri-

pomoć u postavljanju stupice ubojici nadvladati njegovu potrebu da osveti svoju majku. Ba-

rem na neko vrijeme.

Proučavala je seri u odsjaju vatre. – Vjeruješ li kako je to izvor Dominicove kivnosti na

Anthonvja? Misli li on kako nešto duguje uspomeni na majku zbog onoga što se dogodilo

prije svih tih godina?

– NagaĎam kako je malo kompliciranije od toga. TakoĎer bez sumnje ima teškoća u noše-

nju sa spoznajom kako mu nisu rekli istinu o njegovoj prošlosti. Ljut je, a Anthony je ostao

jedini na kome moţe iskaliti svoju bol i frustraciju.

– Ali osveta u ovom slučaju nije moguća. Anthonvjev je otac odavna mrtav. Nema nikak-

vog načina da Dominic ovako zakasnjelo postigne bilo kakvu vrstu pravde.

Tobias otpije svoj brendi i spusti čašu. – Mladi su ljudi rijetko skloni praktično shvatiti ţi-

vot. Mnogo su skloniji tome da im se fantastični ideali, previše pristran smisao za čast i stras-

tvena ideja o onome što je pravda a što krivda ispriječe logici i zdravom razumu.

– Moţda.

– Nema u tome moţda – Tobias nakrivi glavu uz uzglavlje stolice i sklopi oči. – Vidio sam

iste sklonosti u Anthonyju pa ih mogu smjesta prepoznati. Morat ću pronaći način da omogu-

ćim i njemu i Dominicu da nauče kako oni ne nose breme starih grijeha na svojim plećima.

Nasmiješila se, spustila svoju čašu i ustala. Tobias je napola otvorio oči, promatrajući je

kako mu prilazi.

Polako je kliznula na koljena na sag pred njegovom stolicom i odmorila jednu ruku na nje-

govu desnom bedru. Skuti njezine Ijubičastoplave haljine nabrali su joj se oko nogu.

– Ne mislim da su Anthony i Dominic jedini koji ponekad ne uspijevaju utvrditi savršeno

praktičan pogled na svijet. – Mogla je osjetiti njegovu toplinu kroz tkaninu njegovih hlača. –

Ti si krasan čovjek, Tobiase, čovjek s idealima i čašću i strasnim, duboko ukorijenjenim smis-

lom za ono što je ispravno i pogrešno. Nemoj prestrogo suditi takvim osobinama. Oni su me-

Ďu mnogim razlozima zbog kojih te volim svim svojim srcem.

IznenaĎenje, a zatim i skrovita strast uskomešaše se u njegovim djelomično zatvorenim

očima.

– Lavinia.

Posegnuo je za njom uz tih, neodgodiv uzdah, povlačeći je uvis u svoje naručje gdje se

sklupčala uz njegova prsa. Njegove se usne sklope nad njezinima, snaţno, strastveno i prepu-

no ţudnje. Raširila je prste duţ njegova ramena i s punim ţarom koji je probudio u njezinu

srcu uzvratila mu poljupcem.

Bila je procijenila kako je blizu iscrpljenosti, ali kada je sklopio ruke oko nje i dlanom joj

prekrio dojku, zaključila je kako je bila u krivu. Bilo je kao da je popio neki okrepljujući to-

nik, a ne brendi. Uspalio se brzo i potpuno za samo nekoliko sekundi.

Osjetila mu je prste na poleĎini svoje haljine, a trenutak kasnije spustio joj je korzet do

struka. Palcem je kliznuo preko njezine razgolicene bradavice. Dah joj je zastao u grlu. Ovo

sigurno nije bio prvi put da ju je ovako dodirivao, pomislila je, ali uvijek je postizao isti uči-

nak. Nekako je svaki put uspijevao oduzeti joj dah.

Gruba odjeća u koju se večeras bio odlučio prerušiti nije uključivala i kravatu. Ugurala je

ruku pod njegovu košulju i uţivala u igri mišića ispod koţe. Kliznuvši prstima niţe, pronašla

je kopču na njegovim hlačama. Kad ga je oslobodila, pritisnuo je ud uz njezin dlan. Obuhvati-

la ga je prstima i milovala dok nije hrapavo zastenjao. Uţurbano je prekrio njezinu ruku svo-

jom, umirujući joj prste.

Krenuo ju je ispuštati iz naručja. Znala je da je namjerava spustiti na pod ispred kamina i

voditi ljubav s njom.

– Ne – prošaptala mu je uz grlo. – Pusti da noćas napravim ovo za tebe.

– Lavinia...

Ušutkala ga je još jednim malim poljupcem. Zatim se ponovno spustila na koljena na sag

izmeĎu njegovih bedara i primila ga u usta.

Uz tih, dubok jecaj, zrak mu je izletio iz pluća, a ruke su mu se čvrste sapele u njezinoj ko-

si.

Uskoro je osjetila kako mu se bedreni mišići učvršćuju u čelične obruče. Još jednom je po-

kušao zaustaviti njezino milovanje.

– Ne mogu više čekati – promrmljao je.

Nakratko ga je oslobodila, obavivši ga prstima. – Ne ţelim da čekaš.

Ponovno ga je primila u usta. Njemu su ruke ispale iz njene kose. Zgrabio je naslone svoje

stolice. Čitavo mu se tijelo ukrutilo. Zabacio je glavu.

Osjetila je kako njegov vrhunac pulsira kroz njega u nizu ustalasanih valova. Gotovo nije

ispustio ni glasa. Bilo je kao da se prepustio olakšanju tako potpuno da mu nije preostalo

energije ni za šapat, pa čak ni za uzdah.

Nakon nekog vremena, klonuo je i umirio se. Polako je podignula pogled i vidjela da su

mu oči zatvorene, a glava mu se odmara uz rub stolice.

Polako je ustala i spustila ruke da mu dohvati desnu nogu. Tobias se nije micao kada mu je

poduprla obje noge u čizmama na jastučić.

Otvorila je ormar, uzela pokrivač koji je unutra bio spremljen i prostrla ga oko njega. Kada

je bila zadovoljna time kako ga je pokrila, provjerila je vatru, podignula svijeću i pošla prema

vratima radne sobe.

Izašla je u hodnik, tiho zatvorila vrata za sobom i uspela se stubama.

Nekoliko minuta kasnije, leţala je u svom krevetu, sama u mraku, zureći u zatamnjeni

strop. Dugo je mislila o Tobiasu kako spava kat niţe u njezinoj radnoj sobi prije no što se ko-

načno okrenula na bok i sklopila oči.

25

Prigušeno zveckanje lonaca i tava probudilo je Tobiasa idućeg jutra. Prva mu je pomisao

bila kako Whitby pravi znatno veću buku u kuhinji nego inaće. Druga mu je pomisao bila

kako se osjeća odmoreno i svjeţe. Ovo je bila prva noć da se dobro naspavao od Beaumont

Castlea i baš mu je trebala. Više nije bio Anthonvjeve dobi i nije mogao ostajati budan do

zore jednu noć za drugom a da ne trpi posljedice, razmišljao je.

Taj vraţji zub vremena.

Zatim je otvorio oči i ugledao zbirke pjesama na policama pokraj kamina.

Lavinijina radna soba.

Kliznuo je pogledom do prozora gdje je vedra svjetlost ljetne zore zrakasto obasjavala

udobnu sobicu. Stropot i lupnjava dopirali su iz kuhinje gospoĎe Chilton, a ne iz Whitbyjeva

carstva.

Prizori iz njegovih zadnjih budnih trenutaka od prošle noći vratili su mu se u toplom, ugo-

dnom naletu. Pri sjećanju na Laviniju kako kleči izmeĎu njegovih nogu spolovilo mu se opet

ukrutilo.

Upravio je pogled prema stropu i zamišljao svoju poslovnu suradnicu gore u njezinu kreve-

tu. Bit će udobno ušuškana pod poplunima, rumena od sna, a njena crvena kosa bit će zavinu-

ta pod zgodnom kapicom od čipke.

Još jedan znakovit tresak metala prekinuo ga je u snatrenju. GospoĎa Chilton očito mu je

pokušavala prenijeti poruku. Iznad su se čuli laki koraci.

Konačno mu je sinulo kako Lavinia i njezina domaćica nisu jedine u kućanstvu. GospoĎica

Emeline bila je razborita mlada dama, ali nesumnjivo bi se posve šokirala kad bi doznala da je

on proveo noć u Lavinijinoj radnoj sobi. Mladi su ljudi ovih dana izgleda razvili prilično krute

nazore o pravilima ponašanja. Čovjek se mogao samo nadati kako će ih jednog dana nadrasti.

Odbacio je pokrivač u stranu i ustao, rasteţući ruke uvis. Kruţnim je pokretima malo raz-

gibao ramena ne bi li se riješio napetosti koja je nastala uslijed noći provedene u stolici.

Razmatrao je bi li se posluţio malim zahodom skrivenim iza stubišta, ali je nevoljko otklo-

nio tu mogućnost. Bilo je vrlo vjerojatno kako bi Emeline mogla naletjeti upravo dok on izlazi

odatle.

Mogao bi pričekati dok ne naiĎe na samotno mjesto u parku na putu kući.

Uredio se s nekoliko brzih, učinkovitih poteza, tutnuo krajeve svoje košulje u pojas svojih

hlača te prošao rukom kroz kosu. Kad je bio spreman, krenuo je prema vratima radne sobe i

oprezno ih otvorio.

GospoĎa Chilton stajala je u hodniku, s čašom čaja iz koje se pušilo u ruci. Izraz lica bio

joj je neproničan.

– Pomislila sam da biste voljeli popiti ovo na putu kući – reče otresito. – Ovdje vam je top-

li kolačić s ribizom da ga pojedete uz čaj. Moţete vratiti čašu kad se vratite na doručak.

– GospoĎo Chilton, ta vi ste anĎeo – primio je od nje šalicu i kolačić te se uputio prema

ulaznim vratima. – Vidjet ćemo se za koji sat.

– Da, ne sumnjam u to – slijedila ga je niz hodnik i zaobišla ga kako bi otvorila vrata. Ba-

civši značajan pogled preko ramena prema stubištu koje je vodilo na gornji kat, stisnula je oči.

– Ovo se više ne moţe nastaviti, gospodine – reče prigušenim glasom. – U kući ima jedna

mlada, neudana dama. Jednostavno ne moţe tako.

– Sasvim sam svjestan toga, gospoĎo Chilton – izašao je van na prag. – Krasan dan, zar

ne?

– Neće potrajati – reče ona. – Sprema se ljetna oluja. Mogu osjetiti kako dolazi.

Vrlo je tiho i vrlo promišljeno zatvorila vrata njemu u lice.

Otpuhnuo je paru sa svog čaja, zagrizao veliki zalogaj toplog kolačića i sišao niza stube.

Jedva osjetna spoznaja meĎu ramenima nagnala ga je da se osvrne i podigne pogled u pro-

zore gornjeg kata na broju sedam. Lavinia je gledala dolje u njega iz svoje spavaonice. Nosila

je kućni ogrtač s cvjetnim uzorkom. Mogao je razaznati bijelu čipkanu kapicu koja je prekri-

vala njezinu razbarušenu crvenu kosu.

Podignula je ruku, nasmiješila mu se i poslala mu mali poljubac. GospoĎa Chilton bila je u

krivu u vezi s olujom, pomislio je. Ptice su pjevale i sunce je već bilo izašlo. Samo se nekoli-

ko napuhnutih oblaka nalazilo na ljetnom nebu. Bit će krasan dan.

Sunce je i dalje sjalo dva sata kasnije kada je gospoĎa Chilton uklonila posljednji komad

posuĎa za posluţivanje doručka.

– I dalje tvrdim da se kuha oluja – promrmljala je hitajući pored Tobiasove stolice.

Lavinia podigne pogled sa svojih novina i ugleda naročit čelični odsjaj u očima gospoĎe

Chilton.

– Neće naškoditi ako i bude tako. Malo kiše isprat će ulice – Tobias se posluţi s još malo

dţema od ribiza. – Ponestaje vam dţema, gospoĎo Chilton.

– Ni najmanje, gospodine – gospoĎa Chilton pripremala se da natraške izaĎe kroz vrata do

kuhinje s prepunim posluzavnikom u rukama. – Imam pri ruci još tri teglice. Očekujem da će

nam dostajati nekoliko dana.

– Sumnjam u to – Tobias razmaze dţem po kriški tosta. – Mogu slistiti tri teglice za tili

čas.

– Da sam na vašem mjestu, gospodine, potrudila bih se da te tri teglice potraju – reče gos-

poĎa Chilton vrlo naglašeno. – Teško je reći kada ću imati vremena napraviti novu zalihu.

Uţurbano je izašla kroz vrata i izgubila se u kuhinji.

Tobias odgrize komad svog tosta.

Lavinia malo zašuška svojim novinama i srdito se zapilji u njega. – Jesi li rekao ili napra-

vio nešto čime si razljutio gospoĎu Chilton kada si jutros stigao na doručak? Danas je prilično

zagriţljivo raspoloţena.

– Da, i ja sam to opazila – Emeline si natoči kavu u šalicu. – Dosta je razdraţljiva, zar ne?

– Neću trpjeti da mi uzrujavaš domaćicu, Tobiase – upozori ga Lavinia.

Uputio joj je pogled povrijeĎene nevinosti. – Nemam pojma o čemu govoriš. Uvjeravam

te, nisam rekao ništa nedolično gospoĎi Chilton. Ne bi mi palo na pamet učiniti takvo što.

Zaista, silno sam joj privrţen. Znaš to.

– Hm – nezadovoljna, ali ne znajući posve što da poduzme oko toga, Lavinia se nanovo

posveti svojim novinama.

Nije znala kako bi protumačila neobičan odnos koji se razvio izmeĎu Tobiasa i domaćice.

Stekla je dojam kako su se njih dvoje tijekom posljednjih tjedana sporazumjeli. Doista, činilo

se da je gospoĎa Chilton zauzela bezuvjetno blag stav prema Tobiasu, koji je sa svoje strane

bio sklon da je naizmjence zadirkuje i hvali njezino kuhanje, pogotovo bilo koju poslasticu od

ribiza.

Ali stvari su se promijenile od povratka iz Beaumont Castlea. GospoĎa Chilton više nije

bila tako dobrohotna prema Tobiasu i više ga nije u svemu odobravala. Bilo je kao da se nala-

zi u stanju iščekivanja, očekujući da on nešto kaţe ili učini. No dosad ju je razočarao.

Ispunila ju je jaka uznemirenost. S odlučnim je trzajem ponovno spustila novine. – Tobia-

se, nadam se kako ne kuješ zavjeru da ukradeš gospoĎu Chilton iz ovog kućanstva.

Izgledao je iskreno iznenaĎen tom optuţbom. – Ne bih to ni pomislio – promumljao je je-

dući kolačić namazan dţemom od ribiza. – Whitby mi nikad ne bi oprostio da dovedem do-

maćicu na njegov teritorij.

Emeline se zahihoće. – Ne zabrinjavaj se, Lavinia. Sigurna sam kako si gospoĎa Chilton

nikad ne bi dopustila da je išta odmami iz tvoje sluţbe.

– Mmm – Lavinia opet spusti pogled na svoje novine. Sada je imala više zlih slutnji nego

ikada. Nešto nije bilo kako treba.

GospoĎa Chilton moţda je ovog jutra loše volje, mislila je, ali Tobias je bez sumnje dobro

raspoloţen za čovjeka s neriješenim slučajem umorstva za vratom. ,Kada se pojavio na nje-

nom pragu prije jednog sata, bio je okupan i svjeţe obrijan. U očima mu je sjala obnovljena

odlučnost. Očito je dobro prospavana noć bila upravo ono što mu je trebalo.

– Znate što, uopće me ne iznenaĎuje čuti da je gospodin Hood Anthonyjev polubrat – reče

Emeline, vrativši se razgovoru u koji su se svi bili upustili prije male razmirice izmeĎu Tobia-

sa i gospoĎe Chilton. – To svakako objašnjava poneku sličnost koju sam bila zamijetila u oba

gospodina.

– Da, uistinu – reče Tobias.

– Hoćete li danas trebati moju pomoć na ovom slučaju, gospodine? – upitala je s nadom.

– Hvala, ali mislim da neću – podignuo je jednu obrvu vidjevši da Emeline izgleda ţalosno

i razočarano. – Zašto?

– Ma, ništa. Radi se samo o tome da mi je Priscilla jutros poslala poruku praktički me

preklinjući da je posjetim danas poslijepodne. Tumačim da to znači kako joj je mama ugovo-

rila neki strahovito dosadan termin s krojačicom, a ona ga ne ţeli otrpjeti sama.

Lavinia cokne jezikom. – Još ruţičaste, pretpostavljam?

– Nesumnjivo. Priscilla kaţe kako je jedini dobar razlog za udaju kojeg se moţe sjetiti taj

da je njezina mama više neće moći prisiljavati da nosi ruţičasto.

Lavinia pogleda u Tobiasa. – Kakvi su tvoji planovi, gospodine?

– Moram pronaći neki dokaz da je Pierce umiješan u ovaj slučaj. Ovog popodne va pretra-

ţit ću mu stan kada ode posjetiti svoje klijente. – Tobiasovo se lice stegne. – Pod pretpostav-

kom da se uistinu bavi pravim frizerstvom.

– Sigurna sam da se bavi – reče Lavinia. – Prilično je vješt u tom poslu, kao što sam ti rek-

la. Mora da ima velik broj redovnih mušterija.

Prigušeni udarac zvekirom odjeknuo je kućom. Oglasili su se čvrsti koraci gospoĎe Chil-

ton.

Emeline odloţi svoj ubrus. – Pitam se tko to moţe biti ovako rano. Moţda novi klijent, La-

vinia.

– Vjerojatnije stara klijentica – promrmlja Lavinia. – Koja je došla zahtijevati da joj se ka-

ţe kako napreduje istraga.

Tobias je izgledao kao da se zabavlja. – Klijenti doista vole da ih se drţi informiranima.

Mrmor glasova dopro je iz hodnika. Trenutak kasnije, vrata blagovaonice se otvore.

– GospoĎa Gray ţeli vidjeti vas i gospodina Marcha, gospoĎo – najavi gospoĎa Chilton.

– Znala sam – reče Lavinia. – Pa, najzad joj barem moţemo ponuditi novosti.

– Svakako – Tobias otpije posljednji gutljaj svoje kave i ustane. – Sve što nam sada treba

je malo dokaza koji idu uz njih.

U dva sata tog popodneva, Lavinia je stajala s Tobiasom u dnevnoj sobi gospodina Piercea.

Na svu sreću, predviĎanja gospoĎe Chilton o kiši nisu se obistinila pa prilikom svog potajnog

ulaska nisu morali izlaziti na kraj s odjećom iz koje kaplje i s mokrim cipelama. Zavjese su

bile navučene preko prozora, zapriječivši popodnevno sunce. Duge sjene prekrile su malen,

uredan prostor.

Nešto ranije, mladi ulični deran kome je Tobias platio da nadzire gospodina Piercea tije-

kom dana bez daha je stigao u park gdje su čekali Tobias i Lavinia. Rekao im je da je upravo

vidio frizera kako odlazi s velikom torbom u ruci te kako mu je sluţavka iz jedne od kuća

preko puta ulica rekla da Pierce izlazi svakog poslijepodneva u ovo vrijeme. Nisu trebali oče-

kivati njegov povratak sve do pet sati.

– Zašto ona toliko zna o Pierceovim dolascima i odlascima? – upita Tobias, kopajući po

dţepu u potrazi za kojim srebrnjakom da plati malom špijunu.

– Mislim da je zaljubljena u njega, gospodine – dječak spremi kovanice u dţep. – Ne brini-

te, pazit ću na uglu. Ako vidim da se vraća prije nego što ga očekujete, bacit ću par kamenčića

u prozor.

Lavinia je bila iznimno svjesna prštavog uzbuĎenja u trbuhu i ubrzanog pulsa. Pitala se na-

viknu li se ikada privatni istraţitelji na dubok ushit koji dolazi sa saznanjem da se čovjek prib-

liţava odgovorima na neka pitanja.

Osjetila je prigušeno, kontrolirano iščekivanje kojim je zračio Tobias i znala je da se i on

osjeća slično. Moţda je opojno iščekivanje bio eliksir koji izaziva ovisnost za one njihova

zanimanja.

– Da se uhvatim spavaonice? – upitala je.

– Da. Ne zaboravi ormar – Tobias otvori ormar za posuĎe. – I budi brza. Ne volim ovo ra-

diti danju.

– Da, sasvim sam svjesna tvojih sklonosti. – Ušla je u sobicu i počela otvarati ladice noć-

nog ormarića. – Pretpostavljam da bi bilo previše nadati se kako ćemo nabasati na plavu vla-

sulju i nešto ţenske odjeće.

– Tko zna? Negdje mora sakriti tu vraţju vlasulju i odjeću. Već je jamačno vrijeme da nam

se malo osmjehne sreća u ovom slučaju.

– Istina. – Zatvorila je zadnju ladicu i spustila se na koljena da zaviri ispod kreveta. – As-

pasia je jutros djelovala prilično zapanjeno našim zaključcima, nije li? Kunem se, da nisi bio

tamo da je uvjeriš, ne bi me uopće bila uvaţila.

Aspasia je reagirala s nevjericom kad su joj priopćili kako vjeruju da je ubojica gospodin

Pierce. Na koncu je Lavinia znala kako je dopustila da je pridobe samo zato što ju je Tobias

uvjerio kako je siguran u frizerovu krivicu.

– Ima svako pravo biti zaprepaštena – reče Tobias iz druge prostorije. – 1 sam se još uvijek

čudim. Susreo sam se s mnogim zlikovcima u svoje vrijeme, ali ovo je prvi frizer kojeg sum-

njičim za umorstvo.

Lavinia ustane i poĎe k ormaru. Otvorila je vrata i pregledala kolekciju košulja i besprije-

korno izglačanih kravata. – To je stvarno savršen paravan za profesionalnog ubojicu koji se

ţeli kretati visokim društvom, zar ne? Frizera pozivaju u najekskluzivnije kuće i nitko ne pri-

daje ni najmanje pozornosti kad on uĎe u daminu spavaonicu ili sobu za presvlačenje.

– Pada mi na pamet da vraţji frizer moţe ući u tvoju spavaonicu znatno lakše od mene –

progunĎa Tobias. – Ja moram spletkariti i čekati da Emeline odluči posjetiti Priscillu i da gos-

poĎa Chilton ode u kupovinu.

– Teško da se radi o istim stvarima, Tobiase.

– Vraški je nepravedno, o tome se radi, a da i ne spominjem da je silno nezgodno. Namje-

ravao sam pretresti taj problem s tobom.

Prsti joj se zalede na kvaki vrata ormara. Čekala je, zaboravivši disati.

U drugoj je sobi došlo do kratke stanke.

– Gle, gle – promrmlja Tobias.

Duboko je udahnula. Prsti joj se opuste oko kvake. Nije mogla reći što je točno iskusila u

onih nekoliko sekundi. Olakšanje? Razočaranje?

Što je očekivala, pitala se. Teško da bi Tobias potaknuo temu o braku usred premetačine

ubojičina stana.

Pošla je prema vratima i vidjela da je kleknuo na neozlijeĎeno koljeno i zadigao dio saga.

Proučavao je podne daske s velikom pomnjom.

– Jesi li našao štogod? – zazvala je tiho.

– Moţda.

Iz svojih koţnatih korica izvadio je jedan otpirač i ugurao ga u dugačak procijep izmeĎu

dvije daske.

– Mislim da se ovdje moţda nalazi otvor u podu – oprezno je čeprkao otpiračem. – To me

ne bi iznenadilo. Elland je sakrio svoj sef u daskama ispod tepiha u svojoj radnoj sobi. Tamo

je Aspasia pronašla njegov dnevnik poslovanja i prstenove. Moţda ga ovaj novi Izvršitelj

Opomene nastoji oponašati u svakom detalju.

– Tobiase, kako je moguće da toliko zna o Ellandu? Prstenje, stil ubojstava. Čak i isti tip

skrovista? To je čudno. Mora da ga je dobro poznavao.

– To je svakako teorija na kojoj radim – snaţnije je pritisnuo otpiračem. – Jack mi je sredio

da se večeras naĎem s nekim tko mi moţda moţe nešto reći o Ellandovoj prošlosti.

Začula je lagano škripanje, a zatim se dio daščanog poda zamahom podigao.

– Nebesa – pohitala je naprijed i čučnula. Zajedno su zurili u mali prostor koji se razotkrio.

– Prazno – Tobias nije ni nastojao prikriti svoje nezadovoljstvo. Pustio je da kvadrat daš-

čanog poda spojen sarkom padne natrag na svoje mjesto, ustao i šutnuo sag nazad preko dasa-

ka. Polako se okrenuo pregledavajući sobu, sokol koji traţi plijen. – Mora biti ovdje negdje.

– Što mora biti ovdje?

– Njegove financijske knjige. Rekao sam ti, Elland je imao smisla za poduzetništvo. Vodio

je izrazito detaljno knjigovodstvo.

– Tobiase – reče ona tiho – drţi na umu da ovdje, iako su se moţda poznavali, nemamo po-

sla sa Zacharyjem Ellandom. Nema razloga da mislimo kako on vodi posao na posve identi-

čan način kao i drugi Izručitelj Opomene.

– Ne slaţem se. Što više nastojim rasplesti ovaj gordijski čvor od slučaja, tim sam više uv-

jeren kako je najupečatljiviji trag velika sličnost u izvršavanju posla i metodama koje su prim-

jenjivali i Elland i ovaj novi ubojica. Kao da su izučavali ovaj zanat zajedno.

– Ili je moţda jedan poučavao drugoga? – predloţi ona s nelagodom.

– Upravo tako.

Tobias zaviri u mali prostor izmeĎu radnog stola i zida. Njegov razdrazeni izraz lica kazao

joj je kako tamo nema ničeg skrivenog. Pošao je prema stoliću u kutu i otvorio malenu ladicu.

– Znao sam – prošaptao je s izrazitim zadovoljstvom. Posegnuo je u ladicu i izvukao u ko-

ţu uvezenu knjigu.

– Što si našao? – prišla mu je i stala kraj njega, promatrajući kako otvara dnevnik poslova-

nja. Imena, datumi i vrijeme bili su uredno zabiljeţeni. – Izgleda kao knjiga ugovorenih sasta-

naka, a ne dnevnik poslovanja.

– Imaš pravo – prolistao je stranice. – Riječ je tek o popisu njegovih dnevnih aktivnosti i

klijenata. Ali moţda su ovdje i oni koji su naručili umorstva.

– Nekako mislim da Pierce ne bi bio tako nepaţljiv. Ipak je profesionalac.

– Ne trebaš me podsjećati – Tobias je iz dţepa izvukao list papira i pero te počeo brzo pre-

pisivati imena nedavnih klijenata. – Svejedno, ovo je bolje od ničega. Pruţit će nam barem

neku ideju o njegovu planu rada za idućih nekoliko dana. To bi moglo biti od pomoći.

Lavinia prouči imena. Jedno je iskakalo sa stranice. – Lady Huxford. Vidi, imao je dogo-

vor s njom trećega. To bi bilo dva tjedna prije zabave u Beaumont Castleu.

– To uspostavlja vezu izmeĎu lady Huxford i Piercea, ali toga smo već bili svjesni, zahva-

ljujući tvojim opaţanjima u Vauxhallu. Pitam se bismo li... – Tobias okrene stranicu i zanije-

mi. Pogled mu je bio prikovan na jednom od zapisa. – Grom i pakao.

– Što nije u redu?

Prstom je pokazao ime. – Njegova klijentica danas popodne.

Spustila je pogled i osjetila kako joj se krv ledi u ţilama. – Oh, moj Boţe. Otišao je u kuću

lady Wortham. UreĎuje Priscillinu kosu. To je bio dosadan sastanak koji Priscilla nije ţeljela

otrpjeti sama.

– Mislim kako je najbolje da pretpostavimo najgore. Ovo nije slučajnost. Pierce očigledno

zna za Priscillino druţenje s Emeline, a time i za Emelineinu povezanost s tobom. Nesumnji-

vo je dogovorio ovaj sastanak s ciljem da ispita najbolju prijateljicu tvoje nećakinje u nadi da

bi mogao otkriti koliko smo napredovali u ovom slučaju.

26

– Draga moja gospoĎice Priscilla, ne moţemo pobjeći od stvarnosti prirode – gospodin Pi-

erce provukao je češalj cijelom duţinom duge, zlaćane Priscilline kose i susreo se s pogledom

svoje klijentice u zrcalu.

Priscillini obrazi su gorjeli. – Svjesna sam kako to nije najmodernija boja.

Emeline je napeto sjedila u stolici na maloj udaljenosti od toaletnog stolića, osjećajući se

kao da igra ulogu u nekoj čudnoj, košmarnoj drami. Na njezino ogromno olakšanje i beskraj-

no divljenje, Priscilla je uskočila u glavnu ulogu bez ikakvih znakova nervoze.

Imale su manje od deset minuta da se pripreme.

Emeline se po dolasku u kuću Worthamovih zapanjila kad je čula da je lady Wortham pre-

dvidjela frizera za to poslijepodne. Nadala se kako se radi o nekoj čudnovatoj slučajnosti, ali

njezin posao suradnice u partnerstvu Lake & March naučio ju je da ne vjeruje takvim dogaĎa-

jima. Ukratko je uputila Priscillu u dogaĎaje, koja je zauzvrat jasno istaknula kako njena maj-

ka treba ostati neupućena. Strahovala je kako bi joj majka zapala u stanje panike da otkrije

kako je angaţirala ubojicu da uredi frizuru njezinoj kćeri.

Kada se gospodin Pierce pojavio na vratima sa svojom koţnatom torbom prepunom češlje-

va, kliješta za uvijanje kose, papira, škara i umjetnih uvojaka kose, Priscilla se pokazala dora-

slom situaciji i nastupila je vrlo sigurno.

Sjela je ispred svog zrcala na toaletnom stoliću, ramena ogrnutih čistom bijelom tkaninom,

te se prepustila uslugama ubojitog frizera kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

U stvari, ponašala se tako prirodno i s toliko entuzijazma da se Emeline počela pitati uţiva

li to ona zapravo. Moţda joj je činjenica da je gospodin Pierce bio prilično naočit – čak i ele-

gantan, s onom crnom vrpcom oko vrata i onim nehajno razbarušenim kovrčama – olakšavala

stvari.

Emeline je morala priznati kako je teško zamisliti Piercea kao unajmljenog ubojicu.

GospoĎa Wortham bila je udobno smještena u stolici na drugoj strani toaletnog stolića,

blaţeno nesvjesna kako je muškarac koji je baratao velikim škarama u blizini vrata njezine

kćeri vjerojatno ubio troje ljudi u proteklih nekoliko mjeseci.

– Mislite li da trebamo razmotriti bismo li obojili Priscillinu kosu u tamniju nijansu, gos-

podine Pierce? – zabrinuto upita lady Wortham.

– Obojiti ovu kosu? Sačuvaj me Boţe – Pierce dohvati pramen Priscilline grive i zadrţi je

u zraku zamahom dostojnim maĎioničara. – Ovo su čiste zlatne strune. Bio bi zločin protiv

prirode izmijeniti je vodom u kojoj su se namakale bazgove bobice. – Lupnuo je češljem po

rubu toaletnog stolića i prijeteći se zagledao u Priscillu u zrcalu. – I apsolutno ti zabranjujem

da makar i pomisliš o korištenju hene. Je li to sasvim jasno?

– Da, gospodine Pierce – promrmljala je poslušno. Lady Wortham uzrujano se hladila le-

pezom. – Ali ako kaţete da joj se kosu ne smije bojati, što onda predlaţete? Vlasulju, moţda?

– Ne dolazi u obzir za njezine njeţne godine. TakoĎer, bila bi sramota staviti umjetnu kosu

uz tako svijetlu, čistu koţu i klasični profil. – Gospodin Pierce uputi lady Wortham duboki

naklon. – A vidim da je oboje naslijedila od vas, gospoĎo.

Lady Wortham na nekoliko je sekundi piljila u njega otvorenih usta. Emeline se zaprepasti

vidjevši kako joj se obrazi grimizno rumene.

– Pa, hvala vam, gospodine Pierce – počela je mahati lepezom s još više energije. – Ne

sramim se reći kako mi u mladosti nikada nije nedostajalo partnera za ples u plesnim dvora-

nama. Priscilla se zaista uvrgnula na mene. – Pročistila je grlo. – Osim kose, naravno. Nju je

naslijedila od svog tate, ţao mi je što to moram kazati.

– Doista. No, kao što sam govorio, nastojim svoje mlade dame ne prekrivati vlasuljama

osim ako ne postoji alternativa. – Gospodin Pierce zastane radi dramatske stanke. – A u ovom

slučaju zaista postoji alternativa. Veličanstvena alternativa, k tome.

Uslijed nastalog muka svi su prestali disati. Emeline je shvatila kako su, unatoč gotovo ne-

podnošljivom stresu pod kojim su se našle ona i Priscilla, obje jednako znatiţeljne kao i lady

Wortham da čuju što im Pierce ima ponuditi.

– Da, gospodine Pierce? – ponukala ga je lady Wortham. – Koja je alternativa?

Pierce je napola zatvorio oči kao da je opazio cijev pištolja. – Budući da vašoj kćeri ne

moţemo omogućiti da slijedi modu, gospoĎo, nemamo drugog izbora osim da je transformi-

ramo u ikonu stila koja uvodi modni trend.

– Oh, Boţe – lady Wortham izgledala je kao da će se onesvijestiti. – Oh, zaboga. Ikona

mode.

– Prepustite to meni, gospoĎo. Svoj sam zanat ispekao u Parizu. Znam što ţelim postići. –

Gospodin Pierce posegne u svoju torbu pa izvadi nekoliko ukosnica i papira za uvijanje kose.

– Ali prije nego što nastavim, morate mi obećati kako moja kreacija više nikada neće biti uo-

kvirena ruţičastom bojom.

Lady Wortham se ukoči, razjapi usta i široko razrogači oči. Ostala je bez teksta.

Pierce podigne svoje škare i netremice je promotri ozbiljnim pogledom. – GospoĎica Pris-

cilla valjda ima i drugih boja u svojoj garderobi? Zacijelo ne ide uvijek naokolo u ovoj smije-

šnoj boji?

Priscilla ispusti jedva čujan zvuk nalik gušenju i zgrabi šalicu čaja koja se nalazila na toa-

letnom stoliću. Emeline joj susretne pogled u zrcalu. Nijedna od njih nije se usudila progovo-

riti.

Lady Wortham se nakašlje. – Mislila sam da je ruţičasta vrlo prikladna njezinoj dobi i iz-

gledu.

Pierce uzdahne i započne raditi škarama. – Dozvolite mi da vam kaţem, gospoĎo, kako ru-

ţičasto, kad se pridoda blijedo zlaćanoj kosi, stvara dojam kremastog kolača prelivenog s

mnogo preslatke glazure. Bilo koji dţentlmen pogleda takav kolač i pomisli, gle, gle, evo pos-

lastice ukusna izgleda. Ako je dostupna, posluţit ću se i gricnuti zalogaj ili dva i odbaciti osta-

tak.

Lady Wortham zacrvenjela se od šoka i bijesa. – Ruţičasto-bijeli kremasti kolač? Moja

kći? Kako se usuĎujete, gospodine?

– Vidite, nema prave vrijednosti niti stila u kremastom glaziranom kolaču. Ne ostavlja tra-

jan okus na jeziku. – Pierce je nastavio raditi, ne osvrćući se na zgroţen izraz lady Wortham.

– Ali kada se damu s kosom i izvrsnim profilom gospoĎice Priscille stavi u tamniju haljinu

intenzivnije boje – smaragdno zelenu ili safirno plavu – više se ne vidi kremasti kolač.

– Što se vidi? – oprezno zatraţi lady Wortham.

– Boţicu.

Lady Wortham zatrepće. – Boţicu? Moju Priscillu?

Pierce pogleda Priscillu u zrcalu. – Imate li takvih haljina u svom ormaru, gospoĎice? Ako

nemate, odmah se morate naručiti svojoj krojačici.

– Pa – promrmlja Priscilla – tu je nova haljina za šetnju koju mi je za roĎendan naručila te-

ta Beatrice.

– Stvarno mislim kako joj uopće ne pristaje – reče lady Wortham, sada nesigurna. – Be-

atrice ju je naručila a da se nije konzultirala sa mnom.

– Dajte mi da je vidim – zapovijedi Pierce.

– Skočit ću po nju – Emeline skoči sa svoje stolice. – Ja mislim da je dosta upečatljiva.

Otišla je do ormara i izvadila novu haljinu. Svi su gledali tirkiznu haljinu za šetnju, iščeku-

jući Pierceovu presudu.

– Savršeno – Pierce se duboko nakloni prema Priscilli. – Apsolutno savršeno. – Okrenuo se

lady Wortham. – Budite uvjereni, gospoĎo. Gospoda će padati na koljena kako bi se pomolili

na njezinu oltaru.

Nedugo potom, lady Wortham opčinjeno je zurila u Priscillu. – Nevjerojatno. Ona izgleda

spektakularno. Nikad ne bih povjerovala da tako jednostavan stil moţe izgledati tako elegan-

tno.

Pierce s profesionalnim ponosom poravna Priscillinu glatko počešljanu kosu. – Jednostav-

nost je u srţi svake istinske elegancije, gospoĎo.

Emeline je bila gotovo jednako toliko zapanjena kao i lady Wortham. Pierce se uspješno

suprotstavio raširenoj modi za sloţeno opletenim punĎama i mnoštvom kovrčica na čelu i

sljepoočnicama. Umjesto toga, Pierce je začešljao Priscillinu kosu od njezina lica i pomoću

samo nekoliko ukosnica, stvorio ljupki svitak visoko iza njezine glave. Oblik je naglašavao

dugačku, profinjenu liniju njezina vrata i njen krasan profil. Tek joj se nekoliko vitica kose

njihalo ispred ušiju.

Priscilla je uvijek bila ljupka, pomislila je Emeline, ali sada se njezina prijateljica doimala

samopouzdanijom i sigurnijom u sebe. U njoj se primjećivao tračak ţenstvene tajanstvenosti

kojeg ondje ranije nije bilo.

– Priscilla, veličanstvena si – prošapta Emeline. Priscilla ţestoko porumeni, ali činilo se da

ne moţe svrnuti pogled sa svog odraza u zrcalu. – Stvarno ti se sviĎa?

– Oh, da. Ne mogu dočekati da te vidim u tvojoj novoj haljini.

– Oduševljen sam što ste sve zadovoljne – nasmiješi se gospodin Pierce Emeline. – Slučaj-

no sam slobodan još otprilike jedan sat. Biste li voljeli da vam sredim kosu, gospoĎice Emeli-

ne? Vjerujem da vam mogu unaprijediti sadašnju frizuru. Nije da vam je stil neprivlačan –

sasvim suprotno. Ali malčice previše slijedi općeprihvaćenu modu, ako znate što mislim. Va-

ma treba originalniji izgled.

– Oh, ne bih nikako mogla iskoristiti vaše vrijeme i gostoljubivost lady Wortham – ţurno

reče Emeline, ne bez osjećaja ţaljenja. Pierce je moţda ubojica, ali nije se moglo zanijekati

kako je, kad se radilo o kosi, umjetnik. Bilo bi tako zabavno saznati kako bi je točno tran-

sformirao.

– Naravno da mu moraš dopustiti da ti počešlja kosu, Emeline – Priscilla ustane od toalet-

nog stolića. – Mami ni najmanje neće smetati.

– Uopće ne – velikodušno će lady Wortham. – Zaista je posve uzbudljivo promatrati gos-

podina Piercea pri radu. Čovjek osjeća kako je u blizini velikog talenta.

Oklijevajući, Emeline sjedne za toaletni stolić. – Hvala vam.

Pierce protrese bijelu tkaninu i namjesti joj je oko ramena. Podignuo je svoj češalj i susreo

se s njenim pogledom u zrcalu.

– Da, točno znam što ovdje učiniti – reče. – Takvo je zadovoljstvo raditi na mladim dama-

ma koje su zaokupljene najnovijom modom. Većina mojih klijentica su starije ţene koje inzis-

tiraju na kompliciranijim frizurama iz prošlog vremena, onakve vrste osmišljene za visoke,

napudrane vlasulje kakve su nosile u svojoj mladosti.

– Moram priznati da se i predobro sjećam tih vlasulja – reče lady Wortham. – Izgledale su

sasvim elegantno na plesnom podiju, ali bile su silno vruće i teške.

Gospodin Pierce ukloni ukosnice koje su drţale Emelineinu kosu u nekoliko brzih pokreta.

– Kao što sam govorio, uglavnom opsluţujem stariju klijentelu. Ali toliko je zabavnije raditi

na glavama mladih dama. Recite mi, gospoĎice Emeline, je li vam teta slučajno spomenula da

sam je upoznao u Beaumont Castleu?

Emeline iznutra osjeti studen. Krajičkom oka opazila je kako se Priscilla napela. Lady

Wortham, i dalje u blaţenom neznanju, natočila je malo čaja.

Emeline se pribere. – Spomenula je da je upoznala frizera koji joj je rekao kako crvena ko-

sa nije u modi. Ali nije se sjećala njegova imena.

Pierce je očigledno bio uvrijeĎen. – Dao sam joj svoju posjetnicu.

– Mora da ju je izgubila – glatko reče Emeline.

– Shvaćam. Razumljivo, pretpostavljam. Znam da su ona i njezin prijatelj, gospodin

March, u to vrijeme bili prilično zaokupljeni. Bili su uvjereni kako smrt lorda Fullertona nije

bila nezgoda. Mislim da su to pokušavali dokazati.

– Nije bila nezgoda? – lady Wortham izgledala je iznenaĎeno. – Nisam čula da se spominje

bilo kakva naznaka o zločinu u vezi s Fullertonovom smrću.

– To je zato što gospodin March i moja teta nisu uspjeli pronaći ikakav dokaz o umorstvu –

objasni Emeline. – Usto je lord Beaumont jasno naznačio kako ne ţeli istragu pod svojim

krovom.

– Dakle, sve u svemu, istraţivanje im se svelo na nulu? – upita Priscilla leţernim, naivnim

tonom.

– Bojim se da je tako – promrmlja Emeline. – Teško je istraţivati slučaj umorstva ako nit-

ko ne vjeruje da je do njega došlo.

– Fascinantno – Pierce zastane usred češljanja njezine kose i pogleda je s velikim zanima-

njem. – Jesu li imalo napredovali ovdje u gradu?

– Nimalo. Gospodin March je posve frustriran, bojim se. Moja teta misli kako gube vrije-

me. Pokušava ga nagovoriti da odustane od svojih istraţivanja.

Prilično se ponosila tim zadnjim dijelom, pomislila je.

– Razumijem – Pierceov izraz lica nije se promijenio. – Mislite li da će imati uspjeha?

– Oh, da – reče Emeline. Snizila je glas na povjerljivu razinu i spremila se za potpunu laţ.

– Fullertonova obitelj ne ţeli nikakvu istragu, niti itko drugi. Moja se teta vrlo brine oko nap-

laćivanja honorara, a kako u ovom slučaju nema klijenta, misli da se ona i gospodin March

moraju okrenuti drugim stvarima.

– Bez uvrede, draga moja – reče lady Wortham tonom prepunim neodobravanja – ali mo-

ram ti reći kako mi se hobi gospoĎe Lake doima sasvim čudnim.

Emeline se upitala što bi Lavinia rekla kad bi joj kazala kako lady Wortham njezinu karije-

ru drţi za tričavi hobi.

– Pretpostavljam da inteligentna dama kao što je gospoĎa Lake u takvom poslu nesumnjivo

nalazi zanimljiv izazov – promrmlja Pierce.

Emeline je mogla osjetiti kako joj se podiţu fine dlačice na vratu. Nadala se da ih Pierce ne

moţe vidjeti.

27

Emeline i Priscilla zajedno su se prošetale do ulaza u park gdje su se dogovorile naći s An-

thonvjem i Dominicom. Suncobrane su uzdignule visoko prema kasnopodnevnom suncu. Na-

kon kratke rasprave, odlučile su se odreći šešira kako ne bi prikrile puni sjaj svojih novih fri-

zura.

– Nebesa, još uvijek mogu osjetiti svoj puis – reče Emeline. – Pitam se hoće li mi srce ika-

da usporiti u normalni ritam.

– I ja sam uzdrmana – Priscilla napravi grimasu. – Svaki put kad bih pogledala u zrcalo,

jedino što sam mogla vidjeti bile su one škare u njegovoj ruci. Neprestano sam razmišljala o

svim onim ljudima koje je vjerojatno ubio.

– Što se mene tiče, nikad više neću gledati ijednog frizera na posve isti način.

– Neću ni ja. Ipak, stvarno je nesretna okolnost što je gospodin Pierce ubojica – suho će

Priscilla. – Zauvijek ću mu biti duţnica. Tijekom jednog popodneva promijenio mi je čitav

ţivot uvjerivši mamu da u ruţičastom ne izgledam najbolje.

Emeline odmjeri novu tirkiznu haljinu za šetnju. – Bio je sasvim u pravu. Zaista izgledaš

izvanredno u ţivim bojama.

– Hvala – Priscilla zavrti svoj suncobran. – Zapravo je dan ispao posve uzbudljiv, zar ne?

Smatram da smo se prilično lukavo snašle s gospodinom Pierceom. Misliš li da smo roĎene za

pozornicu?

– Nikad nemoj predloţiti tako skandaloznu ideju svojoj mami. Smjesta bi pala u nesvijest.

Ali, da, mislim da smo pokazale kako smo prilično dorasle kriznoj situaciji. Ti si bila posebno

sjajna.

– I ti si se prilično dobro drţala. Pierce moţda ne vjeruje kako će se gospodin March i gos-

poĎa Lake posve ostaviti svojih istraţivanja jer nemaju klijenta, ali sigurna sam da je otišao s

dojmom kako baš i nisu ostvarili neki napredak u istrazi.

Emeline proĎe lagani drhtaj. – Vjerujem da je tako. Čekaj dok im kaţem što se danas do-

godilo kod lady Wortham. Neće vjerovati da smo se našle oči u oči s njihovim sumnjivcem.

– Očito je ugovorio termin s mamom nadajući se kako će od mene nešto doznati o situaciji.

Mora da je bio presretan kad je stigao i zatekao te u mojoj kući. – Razvedrila se. – Evo An-

thonyja i Dominica. Moram ti reći, skoro me jednako zaprepastila vijest da su polubraća kao i

kad sam ugledala gospodina Piercea kako stoji u hodniku.

– Pretpostavljam da ta spona donekle objašnjava trzavice meĎu njima. – Promatrala je ka-

ko im se Anthony i Dominic pribliţavaju prelazeći park. – Nadam se da su uspjeli prijeći pre-

ko svojih nesuglasica sada kad je istina izašla na vidjelo.

Priscilla je čvršće stisnula suncobran. – Emeline – reče sa stanovitom usiljenom opušteno-

šcu – misliš li da će se gospodinu Hoodu dopasti moja nova haljina i frizura?

– Priscilla, izgledaš spektakularno. Gospodin Hood će bez sumnje pasti ničice i pomoliti se

na tvom oltaru, baš kao što je Pierce i predvidio.

Priscilla sloţi grimasu. – Radije bih da mi pokaţe kako da se sluţim njegovim mikrosko-

pom.

Anthony i Dominic skoro su stigli do njih. Emeline shvati kako se obojica kreću dugačkim,

odlučnim koracima, a ne leţernim šetkanjem koje je bilo zaštitni znak fine gospode. Još ju je

više zapanjila njihova odjeća. Nipošto nisu bili odjeveni za poslijepodnevnu promenadu par-

kom. Čizme im se nisu sjale od nedavnog laštenja, a njihovi udobno krojeni kaputići podsje-

ćali su je na modu kakvu je preferirao gospodin March. Čak su i njihove kravate izgledale kao

da su stavljene u hitnji. Niti jedan od mladića nije se potrudio vezati kompliciran ili elegantan

čvor.

– Nešto nije kako treba – najavi Emeline. Anthony i Dominic zaustavili su se pred njima.

– Kog vraga vas dvije radite ovdje? – zahtijevao je Anthony, a da nije niti uljudno nagnuo

glavu u pozdrav. Šešir mu je bio navučen preko očiju, dajući mu zloslutan izgled. – Jeste li

obje poludjele?

– Kako, molim? – Emeline je razjario nepristojan pozdrav. – Ako se sjećaš, nas četvero

dogovorilo se danas naći ovdje.

– To je bilo prije nego što smo doznali da ste vas dvije provele popodne s ubojicom – zare-

ţi Dominic. I njemu je šešir bio nakrivljen preko obrve pod zastrašujućim kutom.

– Znate za moj termin s gospodinom Pierceom? – upita Priscilla.

– Tobias i gospoĎa Lake pronašli su bilješku o tome kad su mu pretraţili stan – Anthony je

naizmjenično pogledavao malo Priscillu, malo Emeline. – Jeste li obje dobro?

– Da, naravno da smo dobro – mirno će Emeline. – Što je još vaţnije, vjerujemo da smo

uklonile bilo kakve sumnje koje je gospodin Pierce moţda imao tako što smo mu dale do zna-

nja da istraga ne ide dobro.

Priscilla se namršti. – Zašto ste obojica tako čudno odjeveni?

– Gospodin March nije nam dao dovoljno vremena da se pripremimo za posjet – reče Do-

minic ponešto suho. – Inzistirao je da odmah naĎemo vas dvije i pobrinemo se da se sigurno

vratite na broj sedam u Claremont Laneu. GospoĎa Lake smjesta ţeli razgovarati s vama. Za-

tim vas trebamo otpratiti ravno kući, gospoĎice Priscilla.

– Tobias ne ţeli da ijedna od vas sama tumara naokolo sada kad se Pierce zainteresirao za

vas – doda Anthony.

– Za milost Boţju – progunĎa Emeline. – Obje smo sasvim sigurne, uvjeravam vas. Pier-

ceu više nećemo biti od koristi sada kad ima podatke koje je traţio.

– Da, pa baš je u tome stvar, zar ne? – odbrusi Anthony.

U njegovim se riječima čuo prilično oštar prizvuk, pomisli Emeline. No prije nego što je

dospjela odrjesito uzvratiti, vrlo ju je čvrsto uhvatio za ruku i odvukao je prema izlazu.

– Stvarno mislim da nismo ni u kakvoj opasnosti – brzo reče Priscilla.

– Čovjek je ubojica – Dominic je primi za lakat. – U svakom slučaju, Tony i ja nemamo

vremena za gubljenje šećući se danas kroz park. Imamo posla.

– Kakvu vrstu posla? – upita Emeline, poskakujući malo da odrţi korak s Anthonyjem.

– Trebamo nadzirati Piercea od sumraka do zore – reče Anthony. – Trebamo se pripremiti,

tako da moramo odvesti vas dvije kući.

Bilo joj je dosta ovoga, pomisli Emeline. – Budite ljubazni pa se ne odnosite prema nama

kao da smo dvije budalaste djevojčice u koje se ne moţe imati povjerenja kad su same. Pod-

sjetila bih vas da smo Priscilla i ja danas izašle na kraj s ubojicom. Nismo nesposobne.

– Upravo tako – reče Priscilla jednako uvjerljivo. Anthony okrene glavu da srdito pogleda

Emeline.

Zrake kasnopopodnevnog sunca probile su se ispod ruba njegova nakrivljena šešira, prvi

joj put pruţivši nezasjenjen pogled na njegovo lice.

– Tvoje oko – naglo je stala, prisiljavajući i njega da se zaustavi. – I tvoja usna. OzlijeĎen

si. Što ti se zaboga dogodilo, Tony?

Priscilla je zastala jednako naglo i okrenula se da vrlo paţljivo prouči Dominicovo lice ko-

je je neznatno odvraćao od nje. – Na čeljusti vam se nalazi tamna modrica, gospodine. Nebe-

sa, zar vas je ubojica sinoć napao? Kako se to dogodilo? Zašto nam nitko nije rekao?

– Prokletstvo – Dominic napravi grimasu, lecne se, a zatim dodirne čeljust. – Uvjeravam

vas, nije Pierce taj koji je odgovoran za ovo.

– Svakako nije – zacrveni se Anthony. – Vrag da ga nosi, čovjek je frizer.

– A takoĎer i profesionalni ubojica, ako su gospodin March i teta Lavinia u pravu u svojim

zaključcima – istakne Emeline. – Ali ako vam ovo nije učinio gospodin Pierce, tko je onda?

Anthony razmijeni neproničan pogled s Dominicom. Zatim slegne ramenima.

– Sinoć je na ulici ispred Pierceova stana bilo dosta mračno – reče. – Slučajno sam se suda-

rio s rubom kamene veţe.

– Shvaćam – reče Emeline. – Veţe znaju biti iznimno opasne.

Priscilla uputi Dominicu ispitujući pogled. – A vi, gospodine? Je li i vas zadesila slična ne-

zgoda?

– Spotaknuo sam se o stubu – promrmlja Dominic. – Opalio sam u ogradu od prečaka.

28

Te je večeri malo prije ponoći Anthony otvorio vreću s pitama koju je kupio baš prije nego

što je pala noć te izvadio jednu od dvije preostale pite od mesa. Ponudio je vreću Dominicu

koji se naslonio uza zid preko puta uske uličice.

Dominic se posluţio posljednjom pitom.

– Sutra navečer kupit ću ih veći broj – obeća Anthony izmeĎu zalogaja sivkastog tijesta.

– Sami smo si krivi što smo ih tako brzo potrošili – podsjeti ga Dominic. – Gledajući unat-

rag, vjerojatno nismo trebali dati pola naše zalihe onoj dvojici derana koji su odlučili provesti

noć pred vratima trgovine pozamenterijom.

Anthony pomisli na dva momčića koje su susreli ranije te večeri. Dječacima nije bilo više

od osam ili devet godina, a zračili su vedrom drskošću i iskustvom stečenim na ulici koje bi

bolje pristajalo dvadesetogodišnjacima. TakoĎer su izgledali vrlo gladno. Niti on niti Dominic

nisu se mogli oduprijeti porivu da im daju neke od svojih pita. Dvojac je bio oduševljen i hitro

se udaljio sa svojim blagom kako bi se smjestio pred svojim vratima na udaljenom kraju ulice.

– Kad malo bolje promislim, moţda uspijem nagovoriti Whitbyja da nam priredi zalihu –

reče Anthony. – TakoĎer ću ga zamoliti još malo onog hladnog lososa i piletine kojima nas je

opskrbio za popodne.

– Izvrsna zamisao. Reci mu da ovaj put udvostruči količinu u slučaju da se ona mladeţ sut-

ra navečer opet naĎe pred onim vratima. – Dominic glasno saţvače svoju pitu. – Ali moţda

neće biti potrebno. Kako se čini, ovaj posao vjerojatno neće još dugo potrajati. March se doi-

ma vrlo sigurnim da će Pierce uskoro poduzeti potez. Kaţe da frizer nije samo arogantan, već

je i opsjednut potrebom da dokaţe kako je jednako dobar kao i zadnji Izručitelj Opomene.

Vrijeme je prolazilo. Vani na ulici, mjesečina se polako pomicala. Osim rijetke kočije ili

teretnih kola, ništa se nije micalo. Svjetlo na Pierceovu prozoru utrnulo se prije pola sata. Iz-

gledalo je da se povukao na spavanje.

– Je li ti upalo u oči da je ovog popodneva nešto na Emeline i Priscilli bilo drugačije? –

Anthony protegne ruke visoko iznad glave ne bi li otklonio ukočenost.

– Drugačije? – Dominic je na trenutak razmatrao o pitanju. – Nisam razmišljao o tome. Za-

što pitaš?

– Ne znam. Samo mi se učinilo da danas obje izgledaju naročito lijepo.

– Uvijek izgledaju lijepo.

– Istina.

Uslijedio je još jedan podulji muk.

– Mislim da privlačiš Priscillu – ponudi Anthony nešto kasnije.

– Nju privlači sadrţaj mog laboratorija, a ne ja – Dominic je zazvučao natmureno.

– Ne budi tako siguran u to. Vas dvoje uistinu imate mnogo toga zajedničkog.

– Hm.

– Smatraš je zgodnom. Priznaj, nikad te nije zanimala Emeline. Jedini razlog što si s njom

očijukao bio je da dopreš do mene.

Dominic slegne ramenima. Pokret njegovih ramena bio je jedva vidljiv u sjenama. – Zalju-

bljen si u gospoĎicu Emeline, nije li tako?

– Da. Njezina teta ţeli da pričekamo s objavom zaruka, ali Emeline i ja imamo druge pla-

nove. Najprije moram uvjeriti Tobiasa da oţeni gospoĎu Lake i useli se u broj sedam u Cla-

remont Laneu.

– Tako da ti i gospoĎica Emeline moţete preuzeti njegovu kuću? – Dominic je zvučao za-

intrigirano. – Jako domišljata ideja. Misliš li da će pristati?

– Imam malo poteškoća da ga uvjerim u razboritost svoje zamisli, ali polaţem sve nade u

uspjeh. – Nešto je zasvjetlucalo na ulazu u prolaz nasuprot ulice. – Jesi li vidio ono?

– Što?

– Mislim da netko stoji na ulazu u uličicu koja vodi do straţnje strane Pierceova stana.

Figura se pomaknula, oprezno kliznuvši iz dubokog mraka na mjesečinu.

Dominic se hitro uspravi. – Da, vidim ga. Zapravo nju. To je ţena u plastu.

– Okladio bih se da je to Pierce u ţenskoj odjeći – prošapta Anthony.

– Imaš pravo – Dominic takoĎer snizi glas. – Ne mrdaj. Ne smijemo mu dozvoliti da nas

vidi.

Spodoba u plastu pohitala je niz ulicu. Pierce nije nosio fenjer, očigledno zadovoljan time

da se oslanja na jaku mjesečinu. Kretao se jezovito nečujno.

– Kao duh u noći – prošapta Dominic.

Stara je svodnica otpila još jedan dug gutljaj dţina i nadlanicom obrisala usta. Zaškiljila je

prema Tobiasu preko stola sklepanog od dasaka i hripavo se zacerekala.

– U one su me dane zvali Majka Maud – reče. – Lijepo sam zaraĎivala od prodaje novoro-

Ďenčadi i male djece, bogme jesam. Iznenadili biste se kol'ko je trţište za zdrave male dječar-

ce ili djevojčice. Svakakav narod, plemenit i prost, dolazio je kupovati moju robu.

Od te mu je ţene utrobom prostrujala groza, ali Tobias nije dozvolio da mu se odbojnost

pokaţe na licu. Krčma usred jedne od najgorih gradskih četvrti bila je mračna, zadimljena

jazbina. U usporedbi s njom, Grifon je izgledao poput ekskluzivnog kluba za gospodu.

Majka Maud prestala je govoriti, čekajući s iščekivanjem.

Stavio je još nekoliko kovanica na stol. Pokraj njih je poloţio prsten koji opominje na smr-

tnost koji je pronašao u Fullertonovoj spavaonici u Beaumont Castleu. Mali zlatni lijes zloslu-

tno se bljeskao na svjetlosti svijeće.

– Nasmiješeni Jack rekao mi je o glasini da si prije nekoliko godina prodala dva mala dje-

čaka muškarcu koji je nosio prsten nalik ovome. – Otvorio je lijes.

Majka Maud dugo je piljila u malenu mrtvačku glavu. Zatim je prebacila pozornost na hr-

picu novčića. Njezina se nelagoda jasno mogla iščitati s njezina lica.

Dodao je još jednu kovanicu na gomilu.

– Da – Majka Maud otpije još dţina, kao da si ţeli vratiti hrabrost. – Pazarila sam s muš-

karcem koji je nosio prsten s mrtvačkom glavom.

– Reci mi o tom poslu.

– Razlikovao se od mojih uobičajenih mušterija – napokon će Maud.

– Na koji način?

– Većina njih šta su kupovali djecu upregla bi ih da rade. Trenirali bi dečke da dţepare,

kradu, prose il' se veru uz dimnjake. Cure su išle u kurveraje il' bi ih postavili na ulice da za-

rade za svoje uzdrţavanje.

– Podigla je jedno koščato rame i pustila ga da padne.

– Bilo je nekih koji su kupovali make iz razloga koje nisam htjela znat.

Ako su neka djeca bila iskorištena na načine koji su čak i Majci Maud donijeli zle slutnje,

mislio je Tobias, radije ni on ne bi znao o njima. No večeras je morao doći do istine.

– Taj muškarac koji je nosio prsten – reče. – Zašto misliš da je ţelio nabaviti dva mala dje-

čaka?

Maud potegne još jedan gutljaj dţina i spusti bocu. Oči presvučene mrenom zlobno su joj

svjetlucale. – Reko je da je poslovni čovjek, at' da nema sinova koji bi preuzeli firmu. Reko

mi je da bi htio uzet par šegrta. Naučit ih svom poslu. – Zaškiljila je. – Al' ako je sve to bila

istina, mogo je dobit šta je htio iz pravog sirotišta, eh?

– Umjesto toga, on je došao k tebi.

– Da, baš to. Dareţljivo je platio Majci Maud, je. I ja sam mu dala dobru robu, jesam. Dva

zdrava momčića u najboljem stanju. Obadva bistra da ti mozak stane. Bili su braća. Jedan je

imo oko osam godina. Drugi je imo četri il' pet, mislim.

– Što se dogodilo s njihovim roditeljima?

– Majka je umrla u kurveraju. Obadva dječaka su bila na ulici kad sam ih našla. Stariji se

brinuo za mlaĎeg. Dţepario je. Krao je šta je mogo od pijane gospode koji nalaze svoje uţitke

u našem dijelu grada.

– A što je bilo s ocem?

– Tko zna?

Tobias baci pogled na prsten. – Što misliš da se dogodilo s dva dječaka koje si prodala tom

čovjeku?

– Dakle, nikad nisam pitala i to je cijela istina – Maud otpuhne kroz nos. – Zato su mi moje

mušterije i dolazile, vidite. Zato jer su znali da neću postavljat nikakva neobična pitanja.

– Jesi li kad čula ikakva naklapanja o prirodi zanata kojemu je taj čovjek namjeravao pou-

čiti dva dječaka?

– Da – Maud je zamišljeno promatrala prsten. – Kroz godine bi se tu i tamo govorkalo o

čovjeku koji je nosio zlatnu mrtvačku lubanju. Neki su pričali da ako mu dovoljno platiš, rije-

šio bi se koga god oćeš, čak i bogata čovjeka ili fine dame. Al' samo ako bi se sloţio da to

zasluţuju.

– Je li se govorkalo o tome što je bilo s tim čovjekom čiji je posao bio da donosi smrt?

Maud podigne svoju bocu dţina. – Čula sam da je u penziji. Da je ostavio posao svojim

šegrtima.

Anthony je stajao s Dominicom u parku obavljenom mrakom preko puta ulice od kućnog

broja dvadeset na Treadhall Squareu. Gradska kuća koju su imali na oku bila je elegantno

dizajnirana zgrada na tri kata, jedna od njih nekoliko u nizu. Svaka je imala prednji prostor

okruţen ţeljeznom ogradom do visine struka i vratašcima.

Bili su slijedili Piercea prema Tobiasovim uputama i nisu ga pokušali zaustaviti, drţeći se

na pristojnoj udaljenosti iza njega. Ţivost na prometnim ulicama prikrila je njihove korake.

No prije nekoliko su časaka stigli na trg upravo na vrijeme da vide svoj plijen kako lako

preskače ţeljezne ogradne prečke koje su čuvale prednje područje jedne od gradskih kuća.

Pierce je nestao niza stube koje su vodile do ulaza u kuhinju smještenog u suterenu.

– Ako mene pitaš, samo je jedan razlog zašto je pošao tamo dolje ogrnut onim plastom –

reče Dominic. – A to nije zato što su ga u jedan sat ujutro pozvali da uredi kosu nekoj dami.

– Znam. – Uslijed stvarnosti onoga što im se odvijalo pred očima Anthonyja su prošli trnci.

– Dovraga, što bismo sada trebali napraviti? – prošapta Dominic.

– Jedino što moţemo učiniti je da lupamo po vratima i pokušamo uzbuniti kućanstvo.

– Vjerojatno će pomisliti da smo sišli s uma kad bulaznimo o ubojici u njihovu domu.

– Imaš li bolji plan? – Ne.

– U tom slučaju, bolje se poţurimo – Anthony krene naprijed. – Sumnjam da će Pierceu

trebati dugo da dovrši svoj posao. Tip je profesionalac, ako se sjećaš.

Zajedno su potrčali preko ulice i uspeli se stubama tihe gradske kuće. Anthony je zgrabio

teţak mjedeni zvekir i njime glasno zalupao šest-sedam puta.

– To bi trebalo probuditi sluţavku ili lakaja – promrmlja Dominic.

Ali na Anthonyjevo čuĎenje, nitko nije došao na vrata da zatraţi objašnjenje za kasnonoć-

no ometanje.

– Probaj opet – reče Dominic. – Jače, za Boga miloga.

Anthony zalupi zvekirom još nekoliko puta. I dalje nije bilo odgovora. Zakoračio je unat-

rag i podignuo pogled prema zamračenim prozorima gornjih katova. – Moţda je osoba koja

ovdje ţivi dala slugama slobodnu večer.

– Ovo je velika kuća. Ne mogu vjerovati da bi ama baš svaki član osoblja dobio istu slobo-

dnu večer. Unutra mora biti nekoga.

– Moramo nešto brzo poduzeti – reče Anthony. – Moţda bismo trebali razbiti prozor.

– Pa da nas uhite pod optuţbom da smo provaljivali u kuću? Ne mislim da je to tako sjajan

plan. Čekaj, imam ideju.

Dominic pusti da mu mali zamotuljak klizne s ramena te ga spusti na tlo. Odvezujući uţe

koje je privezivalo otvor, posegnuo je unutra i izvukao nešto što je izgledalo kao dva štapića.

– Što to imaš? – upita Anthony.

– Dvije cijevi koje sadrţe moju novu eksplozivnu formulu.

– Eksplozivnu formulu? – Anthony se na brzinu udalji za nekoliko koraka. – Čekaj malo.

Kojeg vraga radiš?

– Priznajem da mješavinu još uvijek treba poboljšati, ali u maloj količini poput ove stvara

lijep vatromet. Ponio sam cijevi sa sobom večeras jer mi je palo na pamet da bi mogle korisno

posluţiti ako nam zatreba nešto za odvraćanje pozornosti ili svojevrsno oruţje u slučaju da

nas frizer opazi i pokuša nešto nasilno.

– To je bilo vrlo pametno od tebe – Anthony je promatrao kako Dominic pali šibicu. –

Kvragu, čovječe, oprezno s tim stvarčicama.

– Koristim obje jer nam treba buka koja će podići na noge čitavo susjedstvo kao i sve u ku-

ći. – Dominic zapali dva fitilja pričvršćena za cijevi. – Ovo bi trebalo biti dovoljno.

Dobacio je cijevi iz kojih su prštale iskre daleko na pločnik. Došlo je do kratkog, napetog

trenutka tijekom kojeg su fitilji pucketali i izbacivali iskre.

A onda su uz prasak i zaglušnu grmljavinu erumpirala eksplozivom punjena kućišta.

Ulicom je zaplesala munja.

Blještave vatrene pruge zablistale su i sijevnule. Vatromet je zazvučao kao da je desetak

pištolja opalilo u isti mah, iznova i iznova. Buka se odbijala od zidova gradskih kuća i odjeki-

vala o kameni pločnik.

– Vrlo impresivno – Anthony vikne da nadglasa larmu.

– Pokušavam postići veću raznolikost u izloţenim bojama – dovikne mu Dominic. – Tre-

nutno sam ograničen na crvenu, bijelu i zelenu.

Prozor na gornjem katu susjedne gradske kuće bučno se otvori. Muškarac u noćnoj kapici

proviri van.

– Vatra – ciknuo je. – Vatra je na ulici. Pozovite straţare.

Još se nekoliko prozora s treskom otvorilo. Pojavilo se još glava. Uzvik vatra proširio se

trgom. Neka je ţena vrisnula. Vrata su se širom otvarala. Jedna od njih bila su ona na broju

dvadeset.

– Što je ovo? – ţena s glavom prekrivenom rijetkim sijedim kovrčama i kapicom stajala je

na ulazu, steţući izblijedjeli kućni ogrtač oko svog mršavog tijela. Smušeno je virkala prema

Dominicu i Anthonyju.

– Što se ovdje zbiva? – zahtijevala je.

– U kući je ubojica – vikne Anthony.

– Što si rekao? – stavila je ruku iza uha. – Govori glasnije, mladiću.

– Ubojica – Anthony se progura pokraj nje u hodnik. – Došao je nekoga ubiti.

– Stanite sa strane – naredi Dominic, prateći Anthonyja u hodnik. – Moramo ga zaustaviti.

– No, gledajte, šta mislite da radite? – uznemirena, ţena ustukne. – Upomoć! Upomoć!

Ovdje su provalnici!

Anthony odluči promijeniti taktiku. – Vatra – viknuo joj je ravno u uho. – Moramo izvući

sve iz kuće. Oči joj se uţasnuto razrogače. – Vatra, kaţeš?

– Ima li ovdje još koga? – drekne Dominic.

– Gospodar. Gore u svom krevetu – ţena preleti nesigurnim pogledom po stropu. – Ne mo-

ţe hodati. Tamo gore bit će u zamci.

– Mi ćemo ga odnijeti dolje – obeća Anthony. Potrčao je prema stubama, s Dominicom

odmah za petama. Preskakali su po dvije stube odjednom i našli se na zamračenom odmorištu.

Anthony ugleda plamsanje svijeće koje je dopiralo iza vrata spavaonice na kraju dugačkog

hodnika. Pojava u plastu pomolila se na ulazu u prostoriju, ocrtavajući se na odsjaju iza sebe.

– Eno ga – doviknuo je Dominicu.

Nahrupili su naprijed. Uljez se odmaknuo od vrata i pobjegao u suprotnom smjeru. Kad je

dospio do kraja hodnika, okrenuo se prema njima dok su mu se skutovi plašta široko uzvitlali.

– Pazi – reče Dominic. – Mogao bi imati pištolj. Oprezno su ga slijedili. Ali uljez nije iz-

vukao oruţje. Umjesto toga, trzajem je otvorio druga vrata i nestao niza straţnje stube.

– Grom i pakao – Anthony se opet bacio naprijed. – Izmiče nam.

– Tony spavaonica – uzvikne Dominic. – Zapalio ju je.

Anthony je postao svjestan kako je plamsaj svjetlosti s ulaza u spavaonicu prejak za blje-

sak svijeće. Munjevito se zaustavio i okrenuo da pogleda u sobu. Dominic je već bio unutra,

koristeći se dekom da ugasi plamenove koji su poskakivali pri dnu masivne postelje s balda-

hinom.

Suhonjav muškarac u noćnoj kapici šćućurio se uz jastuke, bespomoćno mašući rukama. –

Spasite me, spasite me! Pokušala me ugušiti. Pokušala me ubiti u vlastitoj postelji.

Anthony zgrabi teţak poplun. Dominic ščepa drugi kraj. Zamahnuli su njime preko poste-

ljine nastojeći suzbiti plamenove.

Ubojica je trčao kroz ulice, jedva mogavši dovoljno jasno razmišljati kako bi slijedio zem-

ljovid u svojoj glavi. Kada više nije mogao trčati dalje, sklonio se u neku uličicu da doĎe do

daha. Trzajem je skinuo plavu vlasulju i plašt, te bacio oboje na kamen za popločavanje ceste.

Dok su mu se prsa nadimala, na trenutak je stao, nastojeći ovladati svojim osjetilima i oh-

rabriti se. Dovraga, to je bilo blizu. Ovaj put stvarno preblizu. Srce mu je glasno lupalo, a on

je znao kako to nije samo zbog ludog trka u sigurnost. Više nije mogao poricati strah. Prepla-

vio ga je, pomutivši mu pamet i nagnavši ga da poţeli povratiti. Je li tebi bilo ovako,

Zachary? Jesi li ikada poznavao ovaj mahniti osjećaj od kojeg ti se izvrće utroba?

Još uvijek nije mogao pojmiti činjenicu da ga umalo nisu uhvatili na djelu. Odakle su naiš-

la ona dvojica i stvorila obilje vatre na ulici te ga našla u kući, otjeravši ga prije no što je us-

pio dovršiti svoj posao?

Ali znao je odgovor. GospoĎice Emeline i Priscilla kroz svoja su prijetvorna usta izrekle

laţi. Ne samo da su March i njegova suradnica postigli značajan napredak u svojoj istrazi, već

su ga i identificirali kao sumnjivca.

March je poslao onu dvojicu da ga noćas nadziru. Pratili su ga, nadajući se kako će ga uh-

vatiti na djelu.

Igra je završila. March je pobijedio.

Bacio je letimičan pogled na hrpicu odjeće i plavu vlasulju. To je bio jedini postojeći do-

kaz koji ga je dovodio u vezu s noćašnjim lošim poslom. Ostavit će ih ovdje. Čak i ako netko

pronaĎe predmete, ne mogu ih povezati s njim.

Ipak, nije se usuĎivao više riskirati. March je imao prijatelje na visokim poloţajima.

Oprezno je izašao iz uličice. Kad se uvjerio da uokolo nema nikoga, opet je udario u trk.

Imao je dobru prednost. Onoj će dvojici trebati neko vrijeme da se pozabave vatrom i izvijeste

Marcha. Treba mu samo nekoliko minuta, podsjetio se. Bio je dobro poučen svome poslu. Bio

je spreman za svaku nepredviĎenu mogućnost, čak i neuspjeh.

Nestat će na neko vrijeme, obećao si je. Moţda ode u Pariz na godinu-dvije. Ili moţda u

Italiju. Kad se idući put vrati, vratit će se kao dţentlmen. Nitko ga neće prepoznati, a kamoli

ga povezati s umorstvima koja je počinio ovog ljeta.

Ta mu je pomisao umirila ţivce dok je bjeţao kroz noć osvijetljenu mjesečinom.

Kratko nakon toga, Anthony je stajao uz Dominica i sumorno zurio u tamu straţnjeg stubi-

šta. Dlanom je opalio po zidu.

– Prokletstvo. Skoro smo ga imali.

– Podmetnuo je onu vatru da nam odvuče pozornost kad je shvatio da se spremamo probu-

diti kućanstvo vatrometom – Dominic proĎe prstima kroz kosu. – Dao si je puno vremena za

bijeg.

– Pa, jedno je sigurno. Sada zna da je otkriven. Nesumnjivo će se izgubiti meĎu prostim

pukom ili zbrisati na kakvo sigurno mjesto gdje misli da se moţe sakriti.

– Pretpostavljam da nema koristi da se vratimo do njegova stana – promrsi Anthony. – Ne-

će biti takva budala da se sada ondje zadrţava.

– Ne veselim se što ćemo morati obavijestiti Marcha kako smo istjerali naš plijen, a zatim

ga izgubili.

– Niti ja – Anthony sklopi šaku oko prstena koji je našao na noćnom ormariću. – Ali nije

baš da imamo mnogo izbora. Onaj prokleti frizer bio je spreman spaliti čitavu ovu kuću i sve

u njoj kako bi uspješno pobjegao.

– DoĎi – Dominic se okrene od stubišta. – Moramo naći Marcha. Nadam se da se vratio sa

svog najnovijeg posjeta zloglasnom dijelu grada.

Anthony se okrene i ţurno poĎe hodnikom za njim.

Ubojica je ušao u svoj stan kroz straţnja vrata, na isti način na koji je ne tako davno bio

izašao. Stajao je tamo u debeloj sjeni, dišući tako teško da ga je zrak pekao u plućima. Bijes i

strah još su kolali njime. Ţelio je nešto razbiti.

– Proklet da je, proklet, proklet – ponavljao je u mrak.

Ne moţe tratiti vrijeme, podsjetio se. Morao je brzo djelovati. Kasnije će biti dovoljno

vremena za osvetu Marchu. Dovoljno vremena da dokaţe kako se tog čovjeka moţe pobijedi-

ti.

Otišao je u spavaonicu i pomaknuo u stranu sliku na zidu. Poloţivši dlan na dio drva, njeţ-

no je pritisnuo. Panel se bešumno otvorio zahvaljujući dobro podmazanim šarkama.

Otvorio je sef i izvadio pištolj, pismo, preostale prstenove, te nakit i novac koje su mu kli-

jenti dali u zamjenu za njegove usluge.

Zatim se zaustavio kod ormara. Uzet će samo jedan komplet presvlake. Mrzio je ostavljati

za sobom ostatak svoje otmjene odjeće, ali nije si mogao priuštiti da se optereti prtljagom. U

tom su pogledu pravila njegova poučavanja bila stroga. Kada je bijeg bio nuţan, bjeţalo se s

čim manje stvari.

Otvorio je vrata svog ormara i našao se licem u lice sa svojim ubojicom.

Prije nego što je uopće uspio reagirati na šok, ubojica je prislonio pištolj na njegovu slje-

poočicu i povukao okidač.

29

Tobias je visoko drţao fenjer tako da je njegov odsjaj osvjetljavao straţnja vrata frizerova

stana. Anthony i Dominic stajali su malo iza njega, napeto promatrajući kako isprobava kva-

ku.

– Otključano – Tobias doda fenjer Dominicu i izvadi svoj pištolj. – Sumnjam da je još ov-

dje, ali ne ţelim da ijedan od vas riskira. Ostanite iza mene.

– Dosad je već miljama daleko – progunĎa Anthony. – Skoro smo ga imali, Tobiase.

– Da nije bio toliko dosjetljiv i podmetnuo onu vatru, bili bismo ga uhvatili – sloţi se

Dominic.

– Pravo ste postupili – reče Tobias. – Niste imali drugog izbora osim da se pobrinete za

plamen. Ne okrivljujte sebe zbog Pierceova bijega. Da se niste umiješali, sir Rupert bi dosad

već bio mrtav. Kao i stara kuharica, pretpostavljam.

Otvorio je vrata tako naglo da su se zalupila o zid. Svjetlost fenjera koso je pala duţ prazne

kuhinje.

Oprezno se kretao malenom prostorijom. Anthony i Dominic išli su za njim.

– Daj mi fenjer – tiho će Tobias.

Anthony mu ga pruţi. On ga spusti na pod i gurne vrškom čizme u uzak hodnik. Nikakve

sjene nisu treperile na zidu. U malenom salonu nije bilo pokreta.

Tobias se nagne iza ugla. Odavde je imao jasan pogled na dnevnu sobu. Zadovoljan što je

prazna, iskoračio je u hodnik, podignuo fenjer te drţeći se zida ţurno pošao prema vratima

mračne spavaonice.

Vonj svjeţe smrti udario ga je prije nego što je ugledao truplo na podu.

– Frizer je još uvijek ovdje – reče bezizraţajno. Dominic i Anthony priĎu mu i stanu pored

njega.

Zurili su u strašan prizor.

– Njegova glava – Dominic je zvučao čudno. – Njegova glava. Ima toliko krvi i... i drugih

stvari.

– Boţe, smiluj se – prošapta Anthony.

Tobiasu sine kako je ovo obojici mlaĎih muškaraca prvi put da se susreću s nasilnom smr-

ću.

– Ostanite ovdje, obojica – naredi.

Oprezno je ušao u sobu kako bi izbjegao uništenje bilo kakvog korisnog dokaza. Ali nije

bilo krvavih otisaka stopala, nikakvih komadića tkanine otkinutih u tučnjavi. Baš nikakvih

znakova da je itko osim Piercea noćas bio ovdje.

Frizer je leţao ispruţen s licem nadolje u tamnom bazenu zgrusane tekućine, te s beţivot-

nim prstima mlohavo omotanima oko drška pištolja.

– Mora da je znao kako je gotovo – Anthony je glasno progutao slinu. – Shvatio je kako

smo mu za vratom i da je samo pitanje vremena prije nego što ga vidimo kako visi. Tako da je

izabrao prevariti vješala.

– Oduzeo si je vlastiti ţivot – Dominic si nadlanicom otare čelo. – Gospodski izlaz.

Tobias spusti pogled na mrtvaca. – Baš kao i njegov brat.

Malo prije svitanja, Lavinia je pošla s Tobiasom prenijeti vijesti Aspasiji. Smjesta je sišla

kad ju je njezina pospana domaćica obavijestila da ima posjetitelje. Očito je još uvijek bila u

krevetu, ali Lavinia je opazila da joj je nekako pošlo za rukom izgledati vrlo otmjeno u tam-

nom satenskom kućnom ogrtaču, mekanim papučama od jareće koţe i majušnoj čipkastoj

kapici.

– Pierce se ustrijelio? – Aspasia klone u sofu. – Nebesa. Baš kao Zachary.

– Nakon što su ga Anthony i Dominic sinoć umalo ulovili pri pocinjenju umorstva, mora

da je shvatio kako je gotovo – reče Tobias.

Lavinia ga je promatrala dok se premještao kako bi stao ispred zamračenog kamina. Osjeti-

la je napetost u njemu. Bio je ovakav, nemiran i duboko zamišljen, kada mu je nedugo prije

bila otvorila vrata. Dala mu je veliku čašu brendija koji si je sam nabavio, ali to nije pomoglo

ublaţavanju njegova raspoloţenja. Prepričao joj je noćašnje dogaĎaje. Odlučila je poći s njim

kad je rekao da ide prenijeti vijesti Aspasiji.

– Ne razumijem – reče Aspasia, stišćući rubove kućnog ogrtača oko vrata. Izgledala je

zbunjeno. – Iz onoga što mi govorite, imao je prednost. Zašto nije jednostavno pobjegao iz

zemlje?

– Ne mogu se praviti da znam što mu se motalo po glavi – reče Tobias. – Ali od početka, u

cijeloj je ovoj stvari riječ bila o oponašanju njegova brata. Moţda je, shvativši da je razotkri-

ven, odlučio napustiti ovaj svijet na isti način kao i Zachary.

– Od vlastite ruke – Aspasia načas sklopi oči. – Sve je to tako strašno.

– Tobias je noćas u sirotinjskoj četvrti razgovarao sa staricom koja je nekoć prodavala no-

voroĎenčad i djecu – Lavinia će obzirno. – Prije nekoliko je godina pribavila dva dječaka mu-

škarcu koji joj je rekao kako nema vlastitih sinova te da ţeli naučnike koji bi preuzeli njegov

posao.

– Mislim da joj je mušterija bila prvotni Izručitelj Opomene – reče Tobias, niti jednom ne

skinuvši pogled s hladnog ognjišta. – Čini se kako su njegovi naučnici doista pokušali nastavi-

ti njegovim stopama.

– A sada su oba mrtva – tiho reče Lavinia.

Trošni fijaker koji ih je doveo do Aspasijine adrese čekao ih je na ulici kada su kratko na-

kon toga otišli. Tobias je pomogao Laviniji da se uspne u kola, a zatim se i sam ukrcao te zau-

zeo mjesto nasuprot njoj. U slabom sjaju unutrašnje svjetiljke lice mu je bilo ukočeno i mrko.

– Znam kako te je ovaj slučaj mučio – zgrabila je rukohvat da ostane na mjestu kad se staro

vozilo trzajem pokrenulo. – Ali sada je gotovo.

– Da – pogledao je kroz prozor u noć.

Osjetila je tamu u njemu i znala kako je u opasnosti da utone u svoj osobni, mali kutak pa-

kla.

– Bez sumnje ćeš se osjećati bolje ujutro – uvjeravala ga je.

– Bez sumnje.

Prekopala je po svojoj glavi traţeći neke druge načine probijanja kroz led u koji se bio

obavio. Kad nije smislila ništa od pomoći, odlučila je preuzeti izravan pristup.

– Vrlo dobro, gospodine, na sunce s tim. Vrlo si čudno raspoloţen za čovjeka koji je upra-

vo okončao istragu u slučaju umorstva. Što ne valja?

Na trenutak je pomislila da joj neće odgovoriti.

No naposljetku je okrenuo glavu i pogledao je.

– Pierce nije bio mnogo stariji od Anthonyja i Dominica – reče bezizraţajno.

Odjednom je shvatila.

– A niti mnogo stariji od Slatkog Neda – prešla je mali prostor i uzela njegove velike ruke

u svoje. – Tobiase, ne moţeš ih sve spasiti. Radiš ono što moţeš i to je sve što moţeš napravi-

ti. To je dovoljno. To mora biti dovoljno. Ako ne prihvatiš tu istinu, podleći ćeš očaju koji će

ti onemogućiti da ikoga spasiš.

Njegovi su se prsti neobuzdano sklopili oko njezinih. Oluje u njegovim očima prijetile su

je usisati u dubine. Nije progovorio, ali nakon nekog vremena povukao ju je u naručje.

Drţali su jedno drugo sve dok se fijaker nije zaustavio pred njezinim ulaznim vratima.

Tobias izaĎe, pomogne joj da siĎe pa pode s njom uza stube. Ona otvori svoju torbicu i

pronaĎe ključ.

– Ima još nešto – reče on, promatrajući je kako umeće ključ u bravu.

Brzo je podignula pogled. – Što to?

– Ovaj slučaj još nije gotov.

– Ali Pierce je mrtav od vlastite ruke. Što se tu još ima otkriti?

– Identitet Izručitelja Opomene.

– Ali, Tobiase, sam si rekao kako je vjerojatno da više nije ţiv, a ako i jest, bit će da je već

zašao u pozne godine. Zašto misliš da ga moraš pronaći?

– Ţelim znati tko je odgovoran za pretvaranje dvaju malih dječaka u profesionalne ubojice.

30

Lavinia je ugledala lampu u izlogu trgovine sljedećeg popodneva. Bio je to draţestan prim-

jerak dizajniran kao imitacija antikviteta u rimskom stilu. Paţljivo izraĎen reljef prikazivao je

priču o Aleksandru koji presijeca gordijski čvor.

Bila je savršena.

Ne oklijevajući ni trenutka, ušla je u trgovinu.

– Wedgwood – uputi je trgovac. – Krasna, nije li? Prava stvar za radnu sobu jednog dţen-

tlmena.

Na trenutak je drţala lampu na svom dlanu, uţivajući u osjećaju i zamišljajući kako bi iz-

gledala na Tobiasovu radnom stolu.

– Da, lijepo će odgovarati – reče.

Nekoliko minuta kasnije već se vratila natrag na ulicu s lampom dobro omotanom u neko-

liko slojeva zaštitnog papira i povezanom uzicom. Zamotuljak je spremila u košaru koju je

nosila preko ruke, ugnijezdivši je meĎu zrele breskve koje je impulzivno kupila od prodavača

voća na uglu. Ako ništa drugo, to će voće činiti ugodnu promjenu u odnosu na ribize.

Zastala je pred vratima trgovine kako bi podignula svoj suncobran.

S druge strane ulice Aspasia Gray, odjevena u divnu haljinu za šetnju i fine polučizmice od

jareće koţe, sišla je iz elegantne male kočije. Krenula je prema vratima krojačeve radnje.

Lavinia ju je promatrala kako nestaje kroz ulaz.

Donijevši trenutačnu odluku, odlučila se vratiti u Claremont Lane drugim putem.

Ovo vjerojatno nije bila najgenijalnija zamisao koja joj je pala na pamet za njezine kratkot-

rajne karijere privatne istraţiteljice, pomislila je nedugo potom kad se našla u parku nasuprot

ulici u kojoj se nalazila Aspasijina gradska kuća. Ali sada kad joj je zamisao pala na pamet,

shvatila je da je ne moţe odbaciti. Intuicija joj je bila u punom zamahu, ispunjavajući je osje-

ćajem velike hitnje.

Nije samo Tobias bio opsjednut osjećajem da ovaj slučaj još nije zaključen, shvatila je.

Tog se jutra bila probudila sa sličnom sigurnošću.

U malom se parku nalazila još samo jedna osoba. Vremešni je čovjek drijemao na klupi od

kovanog ţeljeza, a ruke u rukavicama odmarao je na vrhu štapa za šetanje koji je podupro

izmeĎu nogu.

Otvorio je oči kad je prošla pokraj njega i odmjerio je s uljudno prikrivenim muškim uva-

ţavanjem. Posumnjala je kako je u mlaĎim danima bio pomalo šarmer.

– Nema ništa ljepše od crvenokose ţene u parku za ljetnog poslijepodneva – reče on tihim,

hrapavim glasom. – Dobar vam dan, gospoĎo.

Zastala je i nasmiješila se. – Dobar dan i vama, gospodine. Nisam vas mislila probuditi iz

vašeg drijemeţa.

Jednom je rukom izveo začudno šarmantnu gestu. – Nemam ništa protiv toga da me se

probudi. Moji su snovi oni jednog starca, a time bez velike vaţnosti.

– Besmislice. Svačiji su snovi vaţni. – Prepustivši se trenutačnom porivu, posegnula je u

košaru, odabrala breskvu i pruţila mu je. – Biste li rado jednu od ovih? Ja im nisam mogla

odoljeti. Izgledale su tako debeljuškasto i sočno.

– Kako ljubazno od vas. – Primio je breskvu iz njezine ruke u rukavici i promatrao voćku

uz lagani smiješak sebi u bradu. – Silno ću uţivati u njoj.

– Nema na čemu. I nikada si nemojte govoriti kako vaši snovi nisu vaţni.

– Čak i ako se radi o snovima moje mladosti koji su otišli u dim?

Nakratko je promislila o tome. – Sigurno je krasna stvar kad ti se snovi ispune. Ali ruku na

srce, to se ne dogaĎa vrlo često, zar ne?

– Ne, ne dogaĎa se.

– Moţda je tako najbolje. Nisu svi snovi dobri. Neke je najbolje pustiti da se ne ostvare, a

drugima vjerojatno nije bilo suĎeno da se oţivotvore.

– U tome vam se neću usprotiviti, draga moja – promrmljao je. – Ali dozvolite mi da vam

kaţem kako su, sa stanovišta osobe mojih godina, neki snovi vrijedni rizika potrebnog za nji-

hovo ostvarenje.

– Vjerujem vam – oklijevala je. – Moţda je na kraju ono što zaista vrijedi da smo nešto

poduzeli kako bismo ostvarili svoje ponajbolje snove. Čak i ako ne uspijemo, imat ćemo za-

dovoljštinu u spoznaji kako to nije bilo zbog nedostatka snage volje i odlučnosti.

– Ah, filozofkinja po mojoj mjeri – nasmiješio se. – Ne bih se mogao više sloţiti s vama,

draga moja. Bilo bi uistinu tuţno pri kraju ţivota baciti pogled u prošlost i znati da ti je nedos-

tajalo odlučnosti poduzeti poneki riskantan potez, eh?

Uhvatila se kako je fasciniraju njegove svijetloplave oči. – Ako su vam se snovi izjalovili,

gospodine, nešto mi govori da to nije bilo zato što vam je nedostajalo odlučnosti.

– A meni, moja draga, nešto govori kako smo slični u tom pogledu. – Iz dţepa je izvadio

mali dţepni noţić i počeo guliti breskvu. – Drago mi je što još imate mnogo godina da prove-

dete svoje snove u stvarnost. Moj me je liječnik obavijestio kako imam samo oko šest mjese-

ci. Slabo srce, kazao mi je.

Namrštila se. – Glupost, ne obraćajte pozornost na liječnike. Češće su u krivu nego što su u

pravu u pogledu takve vrste predviĎanja. Nitko ne zna koliko nam je vremena dodijeljeno.

– Istina – odgrizao je zalogaj breskve, stisnuvši oči s uţitkom koji je bio gotovo senzualan.

– U Wren Streetu ima jedna travarica po imenu gospoĎa Morgan – reče ona. – Moja je

majka uvijek tvrdila kako je znatno umjesnija od bilo kojeg liječnika. Predlaţem vam da je

potraţite i kaţete joj o svojim simptomima. Moţda bi vam mogla prepisati tonik koji će vam

pomoći.

– Hvala vam na savjetu. Prihvatit ću ga – pojeo je još jedan zalogaj breskve. – Došli ste

ovamo uţivati u suncu, nije li tako?

– Pa, ne, baš i ne – bacila je pogled na vrata Aspasijine gradske kuće. – Posjetit ću nekoga

tko ţivi na ovom trgu.

Popratio je njezin pogled, malo ţmirkajući. – Bi li to bio broj sedamnaest kamo gledate?

– Bio bi.

Ponovno se posvetio svojoj breskvi. – Dama koja ovdje ţivi izašla je ovog popodneva. Vi-

dio sam je kako odlazi u svojoj kočiji ne tako davno.

– Stvarno? – promrmlja Lavinia mirno. – Kakva šteta. Izgleda da sam zakasnila. No, osta-

vit ću onda svoju posjetnicu njezinoj domaćici.

– Ni domaćice nema kod kuće – još je jednom s ljubavlju zagrizao breskvu. – Vidio sam

uličnog derana kako dolazi na vrata. Mora da joj je predao poruku jer je malo kasnije otišla u

velikoj ţurbi.

– Tako dakle.

Namjeravala se pričom uvući u kuću, tako da uvjeri domaćicu kako ima vaţne vijesti za

Aspasiju te će je pričekati da se vrati. Nema potrebe da me smještate u salon. Sasvim će lijepo

posluţiti knjiţnica ili radna soba gospode Gray. Nadala se prilici da malo razgleda naokolo

kada se domaćica neizbjeţno povuče u kuhinju da pripremi čaj. Ako ništa drugo, posjetiteljica

se uvijek moţe posluţiti izlikom kako treba poći u zahod.

Doduše, plan joj je bio ponešto nejasan i uistinu nije imala nikakvog pojma što se to nadala

pronaći. Ali osjećala se prinuĎenom otkriti više o Aspasiji Gray.

– Nitko nije kod kuće – starac podigne svoje čupave obrve. – Izgleda da ćete se morati vra-

titi drugi put.

– Po svemu sudeći – zakoračila je unatrag. – Pa, moram poći. Ne zaboravite travaricu u

Wren Streetu.

– Neću – pohranio je noţić u dţep. – Niti ću zaboraviti naš mali razgovor o snovima.

– Neću ni ja. Ugodan vam dan, gospodine – uputila mu je još jedan osmijeh i udaljila se.

Prešla je cestu i krenula prema uglu. Tamo je zastala da baci pogled preko ramena. Starac

je bio dovršio breskvu i vratio se svome drijemanju. Brada mu je klonula na prsa.

Jurnula je u usku uličicu koja je vodila iza gradskih kuća te brojala vrtna vratašca sve dok

nije stigla do onih kojima se sluţilo na broju sedamnaest.

Vratašca su bila zatvorena zasunom s druge strane, a vrh kamenog zida nadvisivao joj je

glavu za nekoliko centimetara. Trebalo joj je nešto na što bi stala ako se nadala prelasku.

Osvrnula se naokolo i ugledala stare ljestve koje je za sobom nesumnjivo ostavio vrtlar.

Bilo je čas posla nasloniti ga uza kameni zid broja sedamnaest. Brzo se uspela na vrh. Kada je

pogledala dolje, spazila je zgodno postavljenu klupicu.

Podiţući skute, najprije je prebacila jednu, a zatim i drugu nogu preko vrha zida. Spustila

se na klupicu.

Sve je bilo tiho i mirno u straţnjem dijelu broja sedamnaest. Pošla je prema kuhinjskim

vratima i otvorila torbicu da izvadi svoje nove obijače.

Ozlovoljilo ju je što joj je obijanje brave potrajalo znatno dulje nego što bi potrajalo Tobia-

su. No naposljetku je sa zadovoljstvom začula klik koji joj je rekao da je uspjela.

Na nekoliko je trenutaka prestala disati, otvorila vrata i kradomice zakoračila u straţnji ho-

dnik. Stiješnjeno stubište dizajnirano da se njime koristi sluţinčad nalazilo joj se slijeva. Neo-

doljivo ju je mamilo. Ako Aspasia Gray ima bilo kakve tajne, intuicija joj je govorila da će

biti skrivene na katu u njezinim najprivatnijim odajama.

Tobias je sjeo za svoj radni stol i polako otvorio dnevnik poslovanja koji je pripadao ubije-

nom vlasuljaru. Nije znao što se ovaj put nadao otkriti, a da to nije otkrio prvi put kad je preg-

ledao Swaineove bilješke, ali bio je siguran kako mu je promaknulo nešto bitno.

Sinoć je rekao Laviniji kako ţeli doznati tko je poučio Zacharvja Ellanda i Piercea umijeću

ubijanja. Ali kasnije, sam u svojoj postelji, sanjao je o vlasuljama, poslovnoj knjizi i sjećanju

kako Pierce pruţa Laviniji malu posjetnicu.

Kada se probudio malo prije zore, znao je da slučaj još nije dovršen. Postojao je još jedan

ubojica koji će uskoro opet ubiti.

Emeline je stajala u predvorju Instituta s Priscillom te promatrala Anthonyja i Dominica

kako se uspinju stubama.

Svaki od njih dvojice bio je ponovno odjeven u odjeću po zadnjoj modi, a meĎu njima nije

bilo ni najmanjeg znaka neprijateljstva. Pa ipak, odmah je mogla vidjeti da nešto nije u redu.

Oba su se muškarca kretala smrknuto i odlučno.

– Kunem se, izgledaju kao da se od njih traţilo da iskopaju nekoliko grobova – reče Pris-

cilla.

Emeline se prisjeti kako joj je Lavinia bila rekla da su Anthony i Dominic bili s gospodi-

nom Marchem kada je pronašao frizerov leš. – Prizor u spavaonici gospodina Piercea mora da

je prošle noći bio sasvim mučan.

Priscilla proguta slinu. – Svakako mogu razumjeti kako ih to moţda nije oraspoloţilo za

današnje predavanje o znanosti. Ni ja ne osjećam pretjerano oduševljenje. Pomisao na gospo-

dina Piercea kako leţi na podu u lokvi krvi prilično uznemirava, nije li tako? Bio je tako mlad

i zgodan i talentiran.

– Doista, a ako je nama teško, čovjek moţe samo zamisliti kako je bilo Anthonyju i Domi-

nicu. Znam da su u prošlosti oba izgubila ljude koje su voljeli, ali čula sam kako Tobias govo-

ri teti Laviniji kako niti jedan od njih nikada nije bio svjedokom tako nasilnoj i krvavoj smrti.

– Predlaţem da preskočimo predavanje i pronaĎemo radnju u kojoj moţemo kupiti malo

limunade i tiho porazgovarati – reče Priscilla.

– Izvrsna ideja.

Zapis u vlasuljarevu dnevniku poslovanja bio je toliko jezgrovit da ga je izluĎivao.

Jedna vlasulja srednje duţine ţute vlasi

Cijena i datum prodaje bili su uredno ubiljeţeni, ali nije bilo nikakve naznake o identitetu

osobe koja je obavila tu kupnju. Tobias je dugo razmatrao o datumu. Nije mogao zaobići či-

njenicu kako je bila prodana dva dana nakon Beaumontove kućne zabave. Ubojica je nije mo-

gao nositi u dvorcu.

Morala je biti ranija prodaja plave vlasulje. Nije bilo drugog razloga za vlasuljarevo uboj-

stvo. Moţda je Swaine zaboravio zapisati boju u jednom od zapisa. Umjesto da traţi upise o

plavim ili ţutim vlasuljama, moţda bi dobro učinio da pregleda svaki zapis pojedinačno i vidi

je li mu promaknulo nešto bitno, pomislio je Tobias.

Otmjene su se dame koristile čitavom lepezom maštovitih naziva kako bi opisale boje svo-

jih haljina, podsjetio se. Bio je čuo Laviniju i Emeline kako se nabacuju riječima i frazama

poput ruski plamen, aurora i'pomona dok su razgovarale o najnovijim nijansama. Moţda je

vlasuljar umjesto ţute ili plave upotrijebio neku drugu riječ za opis vlasulje svijetle boje.

Emeline je uhvatila Priscillin pogled preko stolića i lagano kimnula. Priscilla odgovori po-

gledom punim shvaćanja. Propuštanje predavanja bila je ispravna odluka.

Anthony i Dominic bili su sasvim voljni sloţiti se s promjenom plana te su ih dopratili do

slastičarnice u kojoj su svi kupili čašu limunade i neke kolačiće. No oba su muškarca ostala

neobično tiha. Konverzacija je u najmanju ruku bila preformama sve dok Emeline nije izrav-

no istupila i zatraţila potpuni opis onoga što se zbilo protekle noći.

– Mislim da imamo pravo znati – reče blago. – Ipak smo i Priscilla i ja bile uključene u is-

tragu.

Kao da je popustila brana. Anthony i Dominic započeli su govoriti, izmjenjujući se u kazi-

vanju cijele priče od početka do kraja. Na koncu su dospjeli do završetka.

– Bilo je toliko krvi – Anthony vrlo čvrsto obavije prste oko čaše. – Bilo je nemoguće pov-

jerovati koliko je ima.

Dominic je zurio u svoju limunadu. – Gospodin March ga je preokrenuo da pregleda ranu.

Kunem se da takvo što sam ne bih mogao učiniti.

– Gospodin March je već bio u prilikama namjeriti se na nasilne smrti – istakne Emeline. –

Mislim da je naučio kako očvrsnuti na takav prizor.

– I na smrad – promrmlja Anthony.

Priscilla sklopi ruke u krilu. – Ne mogu zamisliti kako je uperiti pištolj u vlastitu glavu i

povući obarač.

Dominic ne reče ništa. Nastavio je zadubljeno promatrati svoju čašu limunade.

– Pištolj mu je još uvijek bio u ruci kad smo ga našli – reče Anthony. Spustio je pogled na

vlastite prste koji su stiskali čašu limunade.

Svi su popratili njegov pogled. Nitko nije prozborio ni riječ nekoliko sekundi, samo su

morbidno zurili u njegovu desnu ruku.

Emeline obuzmu trnci uţasa. Nije skidala pogleda s Anthonyjevih prstiju.

– U kojoj ruci? – prošaptala je.

Anthony podigne pogled s upitnim izrazom lica. – Molim?

– Drţiš tu čašu u desnoj ruci – progutala je slinu. – Jeste li tako pronašli gospodina Piercea

sinoć? S pištoljem u desnoj ruci?

– Da – reče Anthony.

Priscilla se ukipi. – Sasvim si siguran da se radilo o desnoj ruci?

– Bila mu je zabačena sa strane pokraj glave – Dominic pokaţe podizanjem vlastite desne

ruke. – Ovako.

Emeline pogleda Priscillu i spazi dokaz istog zaprepaštenog shvaćanja koje je i nju prepla-

vilo.

– Oh, Boţe – reče Priscilla. – Ovdje nešto grdno ne štima.

Tobias je još jednom prošao prstom duţ popisa zabiljeski koje je Swaine upisao na dan ku-

ćne zabave u Beaumont Castleu. Ponovno je zastao nasred stranice.

Usredotočeno je proučio vlasuljarev kratki unos u vezi s jednom konkretnom prodajom kao

da je zapisan na tajnom kodu. Znao je kako se Aleksandar morao osjećati kada je napokon

odustao od pokušaja da razriješi gordijski čvor te na problemu primijenio mač.

– Da – zatvorio je dnevnik poslovanja i ustao. Obuzeo ga je silan osjećaj nadolazeće pro-

pasti. – Naravno.

Začuo je teške korake u hodniku upravo kad je posegnuo za svojim kaputom. Anthony nije

tako trčao kroz kuću otkada je bio dječarac. Još je netko bio s njim. Dominic, bez sumnje. Ta

su dvojica brzo postajala nerazdvojna.

Vrata radne sobe naglo se otvore. Anthony i Dominic ulete u sobu nalik dvjema cijevima

eksploziva koje tek što nisu eksplodirale.

– Tobiase, bio je ljevoruk – vikne Anthony.

– Emeline i Priscilla su sigurne u to – Dominic se zaustavi na mjestu. – Provele su cijelo

popodne s njim kad im je kovrčao kosu i vrlo se jasno sjećaju da je gospodin Pierce bio lje-

vak.

– Hvala vam, gospodo – Tobias otvori ladicu stola i izvadi svoj pištolj. – Vaša se informa-

cija slaţe s mojim pamćenjem. Kada je bio predao svoju posjetnicu gospoĎi Lake, sjećam se

da se Pierce sluţio lijevom rukom. Ne, frizer nije počinio samoubojstvo. Ubijen je, baš kao i

Zachary Elland prije tri godine.

– Kamo ideš?

– Nastaviti svoju istragu – zaobišao je rub stola i dugačkim se koracima uputio prema vra-

tima. – Ovaj je slučaj još daleko od toga da bude završen. Još jednom mi treba vaša pomoć.

– Naravno – reče Anthony.

– Što ţelite da učinimo? – upita Dominic.

Sok od otreţnjujućih sinoćnih dogaĎaja brzo je nestajao, pomisli Tobias. Moţda su uistinu

oba bila stvorena za ovo zanimanje.

– Gdje su gospoĎice Emeline i Priscilla?

– Ostavili smo ih u slastičarnici.

– Vratite se i odmah ih pokupite. Otpratite ih do kuće gospoĎe Lake. – Tobias se ţurno

uputi niz hodnik. – Ostanite tamo s njima i ne ispuštajte iz vida niti jednu od dama sve dok

vam ne doĎem reći da su sigurne.

Uz stoički izraz lica, Whitby je već drţao otvorena ulazna vrata. Tobias proĎe kroz njih, pa

niza stube na ulicu.

– Što je? – Dominic ga je pratio u stopu. – Imate li razloga vjerovati kako su moţda u opa-

snosti?

– Da – reče Tobias. – A najviše gospoĎa Lake.

Starac je podigao pogled prema ţeni koja se zaustavila ispred njegove klupe.

– Nema ništa ljepšeg od prelijepe ţene u parku za ljetnog poslijepodneva – promrmljao je.

– Sumnjam da si zadnjih desetljeća bio sposoban za bilo što osim da gledaš ţene, starce –

reče ona hladno.

On slegne ramenima. – Još uvijek imam poneki san.

– Nesumnjivo su istrošeni i izblijedjeli kao i ti.

– Moţda ste u pravu. Moj mi doktor kaţe kako imam još samo šest mjeseci. Slabo srce,

znate.

Aspasia Gray posegne u svoju torbicu i izvuče pištolj. – U tom slučaju, sigurna sam kako

nećeš imati ništa protiv toga da učiniš dami posljednju uslugu prije nego što otegneš papke.

Lavinia je širom otvorila zadnju ladicu u straţnjem dijelu velikog ormara i ugledala plavu

vlasulju. Ispunilo ju je zadovoljstvo.

– Znala sam da mora biti ovdje negdje.

Teško da vlasulja sama po sebi tvori dokaz o umorstvu, podsjetila se. Treba joj još dokaza,

po mogućnosti nešto što bi Aspasiju povezalo s prošlim dogaĎajima. No umjetna je kosa sva-

kako bila početak. Nije mogla dočekati da kaţe Tobiasu.

Tog je trena začula prigušeni zvuk otvaranja ulaznih vrata na donjem katu.

Dlanovi su je zasvrbjeli. Na časak ili dva nije se mogla niti pomaknuti niti disati.

Uz nešto truda, otrgnula se strahu koji ju je paralizirao. Trzajem se izvukla iz ormara i hitro

se okrenula prema vratima. Tko god da je upravo stigao u kuću, ušao je kroz prednji hodnik.

Ako se bude kretala tiho, mogla bi se vratiti istim putem kojim je i došla, niza straţnje stube.

Prešla je sag i zastala kod vrata da osluhne.

– Sasvim sam svjesna da si tamo gore, Lavinia – zazove Aspasia s podnoţja glavnog stubi-

šta. – Smjesta izaĎi ili ću sprašiti metak u starčevu glavu. To bi trebalo pokopati njegove iz-

blijedjele snove jednom za svagda, ne slaţeš li se?

Neprijatan, besteţinski osjećaj obuzme Laviniju. Aspasia je uzela starca za taoca.

– Od početka ovog slučaja znala sam da ćeš mi vjerojatno oteţati stvari – reče Aspasia. –

Nikada ti nisam bila baš draga, zar ne? Zato sam poslala dvojicu uličnih derana da te danas

imaju na oku, iako je slučaj o Izručitelju Opomene navodno okončan. Kad su te vidjeli kako

odlaziš iz trgovine i krećeš prema mojoj kući, došli su mi javiti.

Sada je zvučala bliţe. Lavinia začuje teške, prigušene korake i shvati kako Aspasia prisi-

ljava starca na uspinjanje stubama.

Skinula je svoj srebrni privjesak. Drţeći kraj lančića u jednoj ruci, zakoraknula je u hodnik

i polako krenula naprijed pa zastala da pogleda dolje na odmorište.

Kad je spustila pogled, strahovi su joj se potvrdili. Aspasia i starac već su stigli do polovice

stubišta. Ona mu je drţala pištolj na sljepoočici.

Starac je teško disao. Zrak mu je hrapavo šuštio u plućima. Jednom se rukom čvrsto drţao

za ogradu, a drugom se nije odvajao od svog štapa.

Zastao je i podigao pogled prema Laviniji. – Oprostite mi, draga moja – uspio je izustiti

izmeĎu teških udisaja.

– Pusti ga, Aspasia – Lavinia neznatno pomakne ruku, puštajući da srebrni privjesak Mi-

nerve uhvati svjetlost što je zrakasto dopirala kroz visoke prozore koji su osvjetljavali stubiš-

no zrcalo. – Ne moţe ti nauditi.

Aspasiju je to zabavilo. – Naravno da mi ne moţe nauditi. Ali trenutno mi je koristan. Vi-

diš, mnogo sam naučila o tebi proteklih dana. Imaš puno toga zajedničkog s Tobiasom. Oboje

imate plemenitu crtu. Niti jedno od vas ne bi dopustilo da drugi umre umjesto vas dok vi bje-

ţite na sigurno.

– Ja ne bjeţim, Aspasia – Lavinia pusti privjesak da se ljulja, uz, kako se nadala, posvema-

šnje pomanjkanje zabrinutosti, kao da se i ne sjeća da ga drţi u ruci. No pobrinula se da se

sjaji i svjetluca na suncu. – Vidiš? Stojim upravo ovdje. Moţeš ga pustiti.

– Još ne – Aspasia se namršti pri pogledu na privjesak, a zatim jednom protrese glavom

kao da ju je prizor srebra koje se blago ljuljuška zbunio. Podbola je starca pištoljem. – Ne dok

nismo bliţe. Pištolji su tako jako nepouzdani iz ove udaljenosti, znaš.

– Ti bi znala, zar ne? – upita Lavinia. – Doista, ti si stručnjakinja. Koliko si ljudi ubila, As-

pasia?

– Računajući smrti koje smo Zachary i ja zajedno isplanirali? – Aspasia se bezbriţno nas-

mije. – Sveukupno trinaest.

– Nesretan broj – zahripa starac.

– Šuti, ludo – Aspasia mu gurne cijev pištolja uz glavu. ~ Ili ću sada povući otponac.

– Ne – Lavinia se nagne preko ograde od prečaka i ravnomjerno zaljulja privjesak. – Aspa-

sia, pogledaj me. Saslušaj me. On nema ništa s ovime. Moţeš ga pustiti.

– Moj vam je savjet da bjeţite – starac još jednom zastane na stubama, čvrsto steţući stup

ograde kako bi se podupro, te povuče još jedan tegoban udisaj. – Mislim da ima samo taj je-

dan pištolj. U onoliko vremena koliko će joj trebati da ga ponovno napuni, moći ćete pobjeći.

– Upozorila sam te da šutiš, starce – Aspasia podigne pištolj i spremi se da ga udari drš-

kom.

– Sinoć si ti ustrijelila frizera, zar ne? – brzo upita Lavinia, nadajući se da će joj rastresti

misli.

– Da – Aspasia spusti niţe ruku u kojoj je drţala pištolj, snaţno se mršteći na svjetlucavi

privjesak. – Nisam imala izbora. Ucjenjivao me je. Trebala sam ostaviti prvu od, kako je on

nesumnjivo namjeravao, brojnih uplata u jednoj uličici podalje od Bond Streeta. Kao da sam

ja jedna od njegovih klijentica, ako moţeš to zamisliti.

Lavinia opazi kako se jedna sjena pomaknula u hodniku ispod stubišta. Prva joj je pomisao

bila kako je to igra svjetlosti. Unatoč tome, to joj je malo podignulo duh.

Odjednom je postalo presudno navesti Aspasiju da i dalje govori.

– Zašto te je gospodin Pierce ucjenjivao? – upita. Privjesak se nastavio ljuljati u blagom

luku. – Što je to znao o tebi?

Aspasia joj uputi blistav osmijeh. – Misliš, još to nisi sama odgonetnula? Razočarala si me,

gospodo Lake. Ne samo da sam postala Zacharyjeva ljubavnica, takoĎer sam mu postala i

partnerica.

Lavinia se zaprepastila. – Njegova partnerica?

– Zašto ti je to tako čudno? Ti i gospodin March ste partneri, zar ne? Naţalost, Zachary je

čuvao neke od svojih tajni sve do kraja. Očito je kao mjeru opreza napisao pismo. U njemu je

povjerio prirodu moje povezanosti s nekim od njegovih poslova. Iz nekog razloga koji ne ra-

zumijem, pismo mora da je na neko vrijeme nestalo. Ali nedavno je našlo načina da padne u

nečije ruke.

– Zašto te je Elland učinio partnericom? Aspasia se hladno osmjehne. – Jer me je volio i jer

je prepoznao srodnu dušu.

– Tobias je u tome imao pravo.

– Znaš, Zachary je prilično uţivao u svojoj ulozi odvaţnog špijuna. Mislim da se zapravo

smatrao nekom vrstom junaka. Ali naţalost, takvo što se rijetko dobro plaća. Zapravo, uopće

se nije isplatilo. Tako se Zachary vratio bavljenju svojim zanatom istovremeno radeći za Kru-

nu i domovinu.

– Pomagala si mu?

– Uţivao je poučavajući me svome umijeću, a ja sam otkrila da oboţavam ushit posla.

Nema droge ili eliksira posve nalik naletu jakog uzbuĎenja koje dolazi s ubojstvom. Imaš ta-

kav osjećaj moći. Ne moţeš ni zamisliti taj osjećaj osim ako ga i sama ne iskusiš.

– Ali ako si ga voljela i ako ste bili partneri, zašto si ga, za ime Boţje, ubila? – zahtijevala

je Lavinia.

– Zachary je počeo previše uţivati u igrama koje je igrao s Marchem. Zamislio si je kako

su njih dvojica savršeni igrači šaha koji su se upustili u najveličanstveniju partiju. Ali ja sam

mogla vidjeti da March ubrzano steţe svoj obruč oko njega. Uporno sam zahtijevala da ga se

riješimo. Zachary i ja prepirali smo se oko toga. Nije me htio slušati. Bio je tako siguran da

moţe nastaviti nadmudrivati svog progonitelja. Bio je neobično opsjednut Marchem. Mislim

da si je ţelio dokazati kako je on nadmoćniji lovac.

– No ti si znala da je samo pitanje vremena prije nego što ga Tobias uhvati pod optuţbom

za umorstva, zar ne?

– Da. TakoĎer sam znala da će, kad se to dogoditi, isplivati i istina o mojoj povezanosti s

nekim od umorstava. Razmišljala sam o tome da sama ubijem Tobiasa, ali na kraju sam odlu-

čila kako će biti jednostavnije i znatno sigurnije riješiti se Zacharyja.

– Kad je i to bilo gotovo, preselila si se u Pariz.

– Mislila sam kako je najbolje na neko vrijeme napustiti Englesku – Aspasia se osmjehne.

– Ţeljela sam Tobiasu dati priliku da zaboravi bilo kakva pitanja koja su ga moţda izjedala, a

mogla bi ga dovesti do mene. A zatim, prije dva mjeseca, vratila sam se u London da nasta-

vim sa svojim ţivotom.

– I sa svojom karijerom ubojice?

– Za mene je to razonoda, a ne zanimanje – reče Aspasia. – U nekoliko sam prilika otišla u

lov u Parizu i namjeravala sam nastaviti taj svoj hobi ovdje u Londonu. Nalazim da su moje

male pustolovine vrlo učinkovit tonik protiv dosade. Ali ujutro na dan Beaumontove kućne

zabave, primila sam prvo ucjenjivačko pisamce i onaj vraţji prsten.

Laviniju prilično snaţno pogodi shvaćanje. – No nisi znala tko je ucjenjivač, zar ne? Pa si

unajmila Tobiasa da ti ga pronaĎe.

– Svatko od nas ima svoje talente. Ja sam stručnjakinja za likvidacije, ali priznajem da ni-

sam naročito vješta u istraţivanju.

– Što se sinoć dogodilo? – upita Lavinia.

– Nakon što ste identificirali Piercea kao ubojicu, poslala sam nekoliko uličnih derana da

za mene paze njegov stan. Iste one derane koji su te danas pratili, zapravo. U svakom slučaju,

kada je Pierce izašao da izvrši svoju narudţbu, došli su mi reći. Pošla sam ravno u njegove

sobe da potraţim Zacharyjevo pismo.

– Ali nisi ga našla.

– Ne. Pronašla sam sef u podu, ali bio je prazan. Odlučila sam pričekati Piercea. Namjera-

vala sam ga pokušati prisiliti da mi oda gdje je pismo. Sakrila sam se u ormaru. Kada je stiga-

o, mogla sam ga čuti kako teško diše i odmah sam znala da se nešto dogodilo. Promatrala sam

kroz pukotinu u vratima i vidjela ga kako otključava drugi skriveni sef. To je bilo sve što mi

je trebalo. Kad je otvorio vrata ormara, upucala sam ga, uzela pismo i otišla.

Starac se bio teško skljokao uza stup ograde i još uvijek se borio da doĎe do daha. Sjene u

hodniku ponovno su se premjestile. Lavinia ugleda Tobiasa kako se pojavljuje i kreće se pre-

ma podnoţju stubišta. U ruci je drţao pištolj.

– Putem si počinila nekoliko pogrešaka, Aspasia – reče on.

– Tobiase – Aspasia se neznatno okrene, očiju široko otvorenih od šoka. – Kako si...

Ono što se zatim dogodilo zbilo se u djeliću sekunde. Starac se uspravio brzinom otrovnice

u napadu. Naglo je zamahnuo štapom u kratkom, brutalnom luku koji je zahvatio Aspasiju po

zatiljku uz mučan, mukli odjek.

Prevalila se naprijed čudnovato sporo. Pištolj u njezinoj ruci bezopasno je opalio, ispunivši

hodnik grmljavinom, dimom i mirisom izgorenog baruta.

Pala je naglavačke niza stube, grozno lupnuvši o svaku stubu. Tobias se morao pripiti le-

Ďima uza zid da izbjegne da ga udari.

Laviniju je tako sledio prizor na Aspasijino tijelo u padu da nije niti primijetila kako se sta-

rac hitro penje uza stube sve dok nije dospio do odmorišta i zastao pored nje.

– Vi ste, gospoĎo Lake, biće iz snova – nasmiješio se. – Da sam trideset godina mlaĎi, uv-

jeravam vas da bi ovo završilo na sasvim drugačiji način.

Zurila je u njega, nesposobna progovoriti. Starac baci pogled natrag na Tobiasa koji se pe-

njao stubištem s pištoljem u ruci.

– A moţda i ne – suho će starac. – Vaš vas je gospodin March dostojan. Doista, samo ţe-

lim da sam ga godinama ranije imao priliku uzeti za naučnika. Postao bi izvanredan nasljed-

nik mog posla – nakrivio je svoj šešir. – Ugodan vam dan, gospoĎo. Vjerujem da ćete se s

vremena na vrijeme sjetiti našeg razgovora o snovima.

Brzo je prošao pored nje, otvorio vrata koja su vodila do straţnjih stuba i nestao.

Na Lavinijino iznenaĎenje i ogromno olakšanje, Tobias se nije dao u potjeru za njim. Kada

je stigao do vrha stuba, zaustavio se pokraj nje i polako spustio pištolj.

Zajedno su stajali zureći dolje niz hodnik prema mjestu na kojem se izgubio starac.

– Jesi li dobro? – tiho je upitao.

– Da – pribrala se. – Aspasia?

– Mrtva. Slutim da joj je vrat slomljen i prije nego što se onako skotrljala niza stube.

Lavinia proguta slinu, razmišljajući o brzini i snazi udarca koji je oborio Aspasiju.

– Tobiase, to zasigurno nije bio onaj na koga mislim – prošaptala je.

Tobias pruţi ruku iza nje da pokupi sićušan predmet koji je stajao na stupu ograde. Drţao

je mali prsten izmeĎu palca i kaţiprsta. Nacerena mrtvačka lubanja izraĎena u zlatu uhvatila

je odsjaj na svjetlu.

– Mislim da si moţemo čestitati, ljubavi moja – tiho će on. – Vjerujem da smo oboje upra-

vo sreli legendarnog Izručitelja Opomene i preţivjeli da pričamo o tome.

31

Okupili su se u Joaninu elegantnom ţutom, zelenom i pozlaćenom salonu. Tobias i Vale

leţerno su se naslonili uza zidove pokraj prozora. Lavinia je sjela na naslonjač nasuprot svojoj

domaćici.

– Moja sućut zbog gubitka vaše klijentice – reče Vale Tobiasu. – Pretpostavljam kako s

obzirom na okolnosti nećete moći naplatiti svoj honorar.

Tobiasovo lice bilo je ukočeno u tmurnom izrazu. – Naţalost, situacija je doista takva. Ne-

dostajat će nam naš honorar, ali barem mi ne nedostaje i suradnica.

Lavinia se pretvarala da nije čula ovu opasku. Od dogaĎaja koji su se zbili jučer poslijepo-

dne, Tobias nije propustio niti jednu priliku da naglašeno komentira kako je jedva izmaknula

katastrofi.

– Ima još jedna ili dvije stvari koje još sasvim ne shvaćam – Joan pruţi Laviniji šalicu čaja.

– Reci mi više o vlasuljama.

– Nikada nećemo znati gdje je Pierce nabavio plavu vlasulju kojom se koristio prilikom

umorstva u Beaumont Castleu – reče Lavinia. – Na početku sam upozorila Tobiasa kako bi

moglo biti teško ući u trag toj konkretnoj kupnji. Osobno sam sklona misliti da ju je Pierce

nabavio u Parizu. Spomenuo je Emeline i Priscilli da je ondje izučavao svoje frizersko umije-

će. Sve što znamo je da uistinu jest koristio jednu. A Aspasia je to takoĎer znala jer smo joj

mi rekli. Vrativši se u London, odmah je zaključila kako joj predstavljam smetnju bez koje

moţe. Kupila je vlastitu plavu vlasulju i pošla u zloglasni dio grada da unajmi razbojnika ne

bi li me preplašila i tako otjerala sa slučaja.

– Pobrinula se da joj Slatki Ned opazi kosu, nadajući se kako ćemo, ako ga uhvate, zaklju-

čiti da ga je angaţirao Izručitelj Opomene – reče Tobias.

– A dogaĎaji u Swaineovoj vlasuljarnici? – upita Vale.

– Jučer sam konačno uspio u svemu naći neki smisao nakon što sam po drugi put pregledao

vlasuljarev dnevnik poslovanja – reče Tobias. – Traţio sam raniju kupnju ţute vlasulje, pret-

postavljajući da je ubojica svoju morao kupiti prije nego što se uputio u Beaumont Castle. No

naišao sam na druga dva zapisa koja su mi bila izuzetno zanimljiva. Jedan za plavu vlasulju

kupljenu dva dana nakon ubojstva.

– A drugi? – potakne ga Joan.

– Crna vlasulja kupljena na dan zabave – mirno će Tobias. – Vlasuljar ju je opisao u svo-

jim bilješkama kao crnu vlasulju u egipatskom stilu.

– Tobias je shvatio kako je Aspasia ranije bila u vlasuljarnici barem jednom – reče Lavinia.

Vale uzdigne obrve. – I to je bilo dovoljno da posumnjaš kako je ona ubojica?

– Činjenica da je kupila svoju vlasulju u stilu Kleopatre od jedinog vlasuljara koji je umro

pod tajanstvenim okolnostima tijekom ove istrage dojmila me se kao nešto više od puke slu-

čajnosti, da.

Vale se nasmiješi. – Kad to tako izloţiš, uistinu mogu vidjeti stvari s tvog gledišta.

– Prodaja plave vlasulje dva dana kasnije iznenada je poprimila novo značenje – reče To-

bias. – Kao i činjenica da je Aspasijin poziv bio ono što je namamilo Laviniju na groblje. Ta-

koĎer sam se ponešto zakasnjelo prisjetio da je Pierce bio ljevoruk. Anthony i Dominic Hood

potvrdili su to sjećanje. Budući da je pištolj kojim se je Pierce navodno ustrijelio pronaĎen u

njegovoj desnoj ruci, bio sam vrlo sklon zaključku kako se naokolo mota drugi ubojica.

– Tobias je prosudio kako je Aspasia jedina osoba upletena u ovaj slučaj koja ne samo da

je bila snaţno povezana s onime što se desilo prije tri godine, već i koja je znala da smo zak-

ljučili kako je frizer novi Izručitelj Opomene.

– Kada sam te pojedinosti pridodao još jednoj neobičnoj činjenici, komadići slagalice sjeli

su na mjesto – reče Tobias.

Vale je izgledao zainteresirano. – Koja je to bila činjenica?

– Nikad nisam potpuno shvatio zašto je ubojica poslao prvi prsten s mrtvačkom glavom

Aspasiji. Bilo mi je dovoljno jasno da bi me mogao ţeljeti izazvati. Činio se opsjednut opona-

šanjem Ellanda i mislio sam da je moguće kako me krivi za činjenicu da je Zachary bio pri-

moran oduzeti si ţivot. Ali zašto bi se gnjavio zastrašivanjem Aspasije? Ona je tvrdila da je to

zato što je nekoć bila Ellandova ljubavnica. Pravo da vam kaţem, čovjek od jednog ubojice ne

moţe očekivati zdravo rasuĎivanje, ali nekako mi to nije imalo mnogo smisla.

– Zaista – Vale ga prouči. – Očito se usredotočio na tebe kao na svog protivnika. Zašto bi

se zabrinjavao bratovom ljubavnicom ako u tome nije bilo nekakve koristi?

– Uistinu je imao razlog da joj pošalje onaj prsten – reče Lavinia. – Bio je to njegov način

da je uvjeri kako zna njezine tajne kada ju je obavijestio da ima stanovito pismo koje je nam-

jeravao upotrijebiti da je ucjenjuje.

– Vrlo dobro – reče Joan. – Mogu razumjeti zašto ste pohitali na Aspasijinu adresu danas

popodne, Tobiase – pogledala je Laviniju. – Ali što je, zaboga, tebe nagnalo da joj jučer odlu-

čiš pretraţiti kuću?

– Izvrsno pitanje – Tobias mračno prostrijeli Laviniju. – Moţete biti sigurni da sam ga i ja

postavio.

– Nije da je obratio ikakvu pozornost na odgovor

– ţustro će Lavinia. – Kunem se, sinoć se nije htio ostaviti te stvari. Bilo je vrlo iritantno.

Nastavio je s tim za čitavo vrijeme hladne večere u kojoj sam namjeravala uţivati. Na kraju

sam ga morala vrlo energično zamoliti da napusti kuću i vrati se kad bude bolje raspoloţen.

– Dakle? – ponuka je Vale. – Koji je odgovor? Zašto ste otišli pretraţiti Aspasijinu gradsku

kuću?

Nastala je kratkotrajna tišina. Lavinia je mogla osjetiti kako sve oči počivaju na njoj. Otpi-

la je gutljaj čaja i spustila šalicu.

– Zbog trenutačnog poriva – reče. Tobias je izgledao još mračnije.

– Jučer sam ugledala Aspasiju u Oxford Streetu – nastavila je. – Kada je sišla iz svoje koči-

je, opazila sam njezine polucizmice i sjetila se nečega što je Slatki Ned bio rekao kada sam

zatraţila da opiše odjeću ţene koja ga je angaţirala. MeĎu drugim stvarima, spomenuo je da

je nosila par niskih čizmica od jareće koţe.

– Skupo i vrlo moderno – Joanin se izraz uslijed razumijevanja odmah razvedrio. – Narav-

no. Ned ti je rekao da je ţena bila odjevena u staru haljinu, a ti si iz toga zaključila da bi ubo-

jičine čizme slabom kvalitetom trebale odgovarati ostatku odjeće.

– Ne baš. Ono što mi je upalo u oči bilo je da muškarac ubojica koji nosi staru, staromodnu

haljinu radi skrivanja svojeg spola vjerojatno ne bi uloţio u par vrlo skupih čizama od jareće

koţe. Zaista, kad sam vidjela ubojicu u Beaumont Castleu one noći, nosio je obične, čvrste

koţnate cipele. Baš onakve kakve bi čovjek očekivao da ih ima sluţavka.

– One vrste u kojoj muškarac moţe trčati, ako se pokaţe potrebnim – suho doda Tobias.

– Vrlo domišljato od tebe – reče Joan.

– Zatim sam opazila da je Aspasijina kosa počešljana u gomilu kovrča – nastavi Lavina. –

To me podsjetilo kako je Slatki Ned takoĎer spomenuo da je plava vlasulja njegove poslodav-

ke bila ureĎena u vrlo jednostavnom stilu, s punĎom otraga. Odjednom je imalo smisla da bi

netko tko nije iskusan frizer odabrao tako obično izraĎenu kreaciju za vlasulju koja je trebala

posluţiti za prerušavanje.

– Vrlo dobro – reče Joan. – To objašnjava impuls da na putu doma navratiš do njene kuće.

Na kraju krajeva, činilo se da je Aspasia sigurno zaokupljena kupnjom.

Lavinia napravi grimasu. – Naţalost, naloţila je dvojici uličnih momčića da me nadgleda-

ju. Kada su vidjeli da sam se uputila prema ulici u kojoj ona ţivi, potrčali su natrag k njoj i

upozorili je da sam se uputila na njenu adresu. Uvijek bi se pobrinula da njezini mali špijuni

znaju gdje je pronaći. Brzo je pošla za mnom pješice. Vidjela me je kako razgovaram sa star-

cem u parku, a zatim me vidjela kako nestajem u uličici iza broja sedamnaest.

Tobias preklopi ruke. – U tom se trenutku i Aspasia povela za trenutačnim porivom. Shva-

tila je da, ako se Lavinia krišom uvlači u njezinu kuću, to znači kako je ona sada sumnjiva.

Odmah je znala da se mora riješiti Lavinije i smjesta napustiti zemlju.

– I tako je uzela najbliţeg taoca i pokušala ga iskoristiti da me zarobi – reče Lavinia. – Ali

umjesto vremešnog, nejakog starca, odabrala je umirovljenog profesionalnog ubojicu.

– Što je Izručitelj Opomene radio u parku pred njenom kućom? – upita Joan.

– Očigledno je čekao da se vrati kući – Tobias posegne rukom u dţep i izvadi prsten s mrt-

vačkom glavom koji je pronašao na vrhu stubišta u Aspasijinoj gradskoj kući. – Vjerujem da

je pošao onamo da je ubije. Nesumnjivo je on bio taj koji je dostavio poruku domaćici navevši

je da tog popodneva napusti kuću.

– Čekao je svoj plijen – reče Vale. – Ali Lavinia se prva pojavila.

Tobias odmjeri Laviniju. – Nesumnjivo mu je zakomplicirala stvari, ali čini se da je prilič-

no dobro podnio promjenu svojih planova. Njegova sposobnost da bez mnogo razmišljanja

prilagodi svoju strategiju nesumnjivo je bio jedan od razloga što je godinama ranije profesio-

nalno bio tako uspješan.

– Gdje mislite da je sada? – upita Joan.

– Zacijelo na putu prema svojoj kolibi pokraj mora – tiho će Lavinia. – Slutim da je preki-

nuo mirovinu samo kako bi osvetio smrti svojih naučnika.

– Ili bi barem on htio da tako mislimo – progunĎa Tobias. – Osobno, ne bih vjerovao sve-

mu što ti je rekao, Lavinia.

Pogledala ga je. – Bio je starac, Tobiase. I nenaoruţan, osim svog štapa za hodanje. Jučer

si se mogao baciti u potjeru za njim i ustrijeliti ga na mjestu. Zašto si ga pustio?

Tobias spoji prste iza leĎa i zadubljeno se zagleda kroz prozor u park. – Mislim da je doz-

volio da bude uzet za taoca jer je znao da si ti u toj kući i da te Aspasia namjerava ubiti. Cilj

mu je bio zaštititi te. Otpremivši je u onom trenutku na drugi svijet, moţda ti je spasio ţivot.

Za to sam mu nešto dugovao.

Nastao je kratak muk dok su svi razmišljali o ovom priznanju.

Nakon nekoliko trenutaka, Lavinia pročisti grlo. – Ima još jedan razlog iz kojeg sam jučer

pokleknula pred porivom i otišla u Aspasijinu kuću.

Svi su čekali.

– Traţila sam bilo kakvu izliku da je povezem s umorstvima – reče Lavinia. – Stvarno mi

se ta ţena nikad nije sviĎala.

* * *

Omotnica se nalazila na pragu ispred broja sedam kada je Tobias stigao na doručak idućeg

jutra. Trnci spoznaje prošli su ga izmeĎu ramena kad se sagnuo da je podigne.

Hitro se ispravio i okrenuo, pretraţujući ulicu. Jedina osoba na vidiku osim njega samoga

bio je postariji vrtlar koji je na uglu vrijedno podrezivao ţivicu. Čovjekovo je lice bilo zaklo-

njeno šeširom široka oboda. Ako je i zamijetio Tobiasov ispitivački pogled, nije to odao.

Tobias ga je neko vrijeme promatrao a zatim je pregledao dizajn utisnut u kuglicu crnog

voska koji je zapečatio pismo. Nasmiješio se za sebe. Kad je ponovno podigao pogled, vrtlara

više nije bilo.

Otvorio je vrata i zakoračio u prednji hodnik.

– Tu ste, gospodine March – gospoĎa Chilton mu se pribliţi, brišući ruke o svoju pregaču.

– Učinilo mi se da čujem nekoga na pragu. Upravo ste na vrijeme za doručak.

– Znam. Kakvo iznenaĎenje, zar ne? Zakolutala je očima i pokretom ruke otpravila ga

prema blagovaonici. On je pošao niz hodnik s omotnicom u ruci te zatekao Laviniju i Eme-

line za stolom u osunčanoj maloj prostoriji.

– Dobro jutro, gospodine – veselo će Emeline. – Što to imate?

– Pismo koje sam upravo našao na vašem kućnom pragu.

Lavinia spusti svoje novine i znatiţeljno odmjeri omotnicu. – Na pragu, kaţeš? Pitam se

tko ga je tamo ostavio.

– Zašto ga ne otvoriš i riješiš tajnu – Tobias privuče stolicu i preda joj pismo.

Preletjela ga je pogledom s rastresenom radoznalošću, a zatim ispustila mali uzvik kad je

ugledala mrtvačku glavu utisnutu u crnom vosku.

– Mora da ga je ostavio Izručitelj Opomene – reče ona Emeline otvarajući pismo. – Pitam

se što je zaboga... – prekinula se kada je na stol ispala bankovna mjenica. – Dragi Boţe. Tisu-

ću funti.

– Pročitaj pismo – reče Emeline, posve uzbuĎena. – Poţuri, molim te. Ne mogu podnijeti

tu neizvjesnost.

Tobias si natoči kavu. – Nešto mi govori da nam je upravo isplaćen naš honorar za slučaj

Izrucitelja Opomene.

Lavinia prouči elegantan rukopis i pročita pismo naglas.

Moja draga gospoĎo Lake i gospodine March,

vjerujem da će priloţena mjenica pokriti naknade i troškove za vaše usluge u ovom nedav-

nom slučaju. Ispričavam vam se oboje zbog neprilika i opasnosti.

Svjestan sam da vjerojatno imate neka zaostala pitanja. Pokušat ću odgovoriti na njih. To

je najmanje što pod ovim okolnostima mogu učiniti.

Nesumnjivo se pitate zašto nisam poduzeo korake protiv Aspasije Gray prije tri godine.

Tuţna je činjenica da uopće nisam posumnjao kako je ona ubojica. Uistinu, prihvatio sam

mišljenje o samoubojstvu dijelom stoga što sam znao da ste vi, gospodine March, bill u to

uvjereni. Bio sam sklon vjerovati vašoj prosudbi o tome.

No, postojala su i druga dva razloga iz kojih sam bio spreman prihvatiti da sije Zachary

sam prislonio pištolj o glavu. Prvi je bio taj što sam ga vrlo dobro poznavao, odgajajući ga

od osme godine, te sam bio svjestan kako posjeduje onu vrstu romantičnog, melodramatskog

temperamenta koji se ponekad dovodi u vezu s onima koji si sami oduzmu ţivot.

Drugi razlog iz kojeg sam ga prihvatio – i nadam se da ćete mi oprostiti, gospodo Lake –

bio je taj što mi tada jednostavno nije palo na pamet da bi se dama uhvatila zanimanja kojem

sam ja podučio svoje naučnike, a kamoli da bi uspjela iznenaditi jednog od njih. Naravno,

nisam ništa znao o partnerstvu gospoĎe Gray sa Zacharyjem.

Lani se moj drugi naučnik spremio da preuzme karijeru za koju je bio podučen. Sazreo je

idolizirajući svoga brata i nije ţelio ništa više nego da dokaţe kako je jednako hrabar profe-

sionalan kao Zachary.

Kratko po svom dolasku u London otišao je u Zacharyjev stari stan i pronašao pismo u

skrivenom zidnom sefu. Tijekom svog naukovanja, naglasio sam svim svojim momcima vaţ-

nost drţanja dvaju sefova. 3ilo tko tko provodi premetačinu vjerojatno će se zadovoljiti otkri-

ćem jednog tajnog skrovišta.

– Jedna od mojih brojnih pogrešaka prije tri godine – Tobias u debelom sloju namaze dţem

od ribiza na krišku tosta. – Pronašao sam prvi sef jer se Aspasia pobrinula da tako i bude. Ali

očito niti ona nije znala za drugi sef.

U svom pismu Pierceu, Zachary je jasno naznačio da je Aspasiju Gray uzeo ne samo za

svoju ljubavnicu, već takoĎer i za partnericu, dilo je očigledno da se u nju strastveno zaljubio,

ali ono stoje naučio zavuklo muse duboko pod koţu. Kao mjeru opreza u slučaju njezine izda-

je, inkriminirao ju je u pismu. Bez sumnje ga je namjeravao poslati ako bi ikada imao razloga

posumnjati u nju. Ali predugo je odugovlačio i pismo nikada nije bilo odaslano.

Kada je Fierce našao pismo u drugom sefu, vidio je samo financijske mogućnosti. Kada se

gospoda Gray vratila u London, skovao je plan da je ucijeni.

TakoĎer je i meni poslao poruku, obavijestivši me o svome otkriću. Naţalost, u to sam vri-

jeme bio na putu i stoga me nije bilo kod kuće kad je pismo stiglo. Čim sam ga napokon pri-

mio, shvatio sam opasnost i izvršio pripreme za neodgodivi odlazak u London. Ali kao što

znate, stigao sam prekasno da spasim Piercea.

Dospio sam u njegov stan kratko nakon što ste vi i vaši mladi prijatelji ušli na straţnja vra-

ta i pronašli njegovo mrtvo tijelo, gospodine March. Promatrao sam vas s drugog kraja ulice

kad ste izašli i odmah sam znao da su se moji najveći strahovi obistinili.

Uz dva mrtva naučnika nakon veze s gospodom Gray, više nisam nimalo sumnjao u identi-

tet njihova ubojice. Jučer popodne otišao sam je posjetiti, a ostatak znate.

Ţalim što moram reći da niti Zachary niti Pierce nisu bili prikladni za ovaj posao. Zachary

je razvio nesretnu sklonost za mračne strasti koje se bude za vrijeme lova te je izgubio iz vida

vaţnost odabira samo onog plijena koji zasluţuje da ga se lovi.

Sa svoje strane, Piercea su prvenstveno zanimali novčani aspekti posla te se bojim, iako

mije drago što je ispočetka odabirao više u skladu s ciljevima tvrtke, kako je bilo samo pitanje

vemena prije no što i on izgubi iz vida višu svrhu zbog koje sam ga uopće trenirao.

No, bez obzira na ishod, oba su mladića bili moji naučnici i imao sam ih duţnost osvetiti.

To je učinjeno.

Više mi ništa ne preostaje reći. Iščeznut ću natrag u mirovinu i više vas neću uznemiravati.

Oh, još jedna stvar, gospodo Lake, svratio sam u biljnu ljekarnu u Wren Streetu kao što ste

mi predloţili i dobio sam iznimno dobar tonik. Svakako očekujem da ću nadţivjeti svog liječ-

nika. Moţda mi još preostaje vremena za poneki san.

Iskreno vaš, M.

– Dakle – Lavinia vrlo polako sklopi pismo. – Vjerujem kako je ovo posljednji put da ču-

jemo za Izručitelja Opomene. Doduše, nije razjasnio sve nejasnoće, nije li tako? Nikada ne-

ćemo moći dokazati da su lady Ferring i njezine prijateljice gospoĎa Stockard i lady Huxford

bile meĎu Pierceovim mušterijama, ali ne mogu reći da mi je zbog toga nadasve ţao. Čovjek

ne moţe a da se ne divi njihovoj odvaţnosti i odlučnosti da doĎu do pravde na svoj način kada

im ju je svijet uskratio, zar ne?

– Imena Pierceovih klijenata nisu jedina preostala pitanja na koja Izručitelj Opomene nije

dao odgovor, što se mene tiče – reče Tobias izmeĎu zalogaja kajgane. – Još uvijek imam dva.

Emeline ga pogleda. – Koja su to, gospodine?

– Prvo, sve bih dao da mogu znati je li uistinu u mirovini ili nije ili je to bila samo priča

koju nam je ispričao ne bi li nas obeshrabrio da tragamo za njim.

Emeline protrne. – Moţemo se samo nadati da se više aktivno ne bavi svojim zanatom.

Lavinia se namršti na Tobiasa. – Koje je tvoje drugo pitanje?

Tobias proguta jaja i pruţi ruku prema svojoj kavi. – Znamo da je dobio dva naučnika od

Majke Maud, ali tko moţe ustvrditi da nije uzeo i druge? Silno bih volio znati koliko je sveu-

kupno naučnika uvjeţbao.

32

Tri dana kasnije šetali su se prostranim parkom do zabačenog, zaraslog područja gdje je

Tobias davno bio uspostavio svoje osobno utočište. Prostrli su deku na travi ispred stare go-

tičke ruševine i odmotali paket s ručkom koji im je spremila gospoĎa Chilton. Sunčeva svjet-

lost, topla i točkasta, koso je dopirala kroz lišće drveća.

Tobias pregleda mnoštvo malih mirisnih pita, ukiseljeno povrće, hladnu piletinu, tvrdo ku-

hana jaja, sireve i hljebove kruha dok je otvarao bocu vina. – GospoĎa Chilton nadmašila je

samu sebe.

– Uvijek to čini kad si ti u pitanju – Lavinia posegne u košaru i izvadi paket omotan papi-

rom i konopcem te mu ga pruţi. – Ovo je za tebe. Da proslavimo okončanje slučaja o Izručite-

lju Opomene.

Pogledao je paket s posve smetenim izrazom lica. Njoj je sinulo kako je, iako je on njoj da-

rovao nekoliko poklona, ovo bio prvi koji je ona dala njemu.

– Hvala ti – reče.

Prihvatio je paket iz njezine ruke i otvorio ga s takvom iznimnom paţnjom da je odjednom

poţeljela da je našla neki znatno veličanstveniji i skuplji dar.

Ali kada se otarasio papira i konopca i primio svjetiljku u ruke, uţitak koji je ugledala u

njegovim očima dao joj je do znanja kako je dobro odabrala.

Proučio je komplicirano izraĎeni reljef. – Aleksandar presijeca gordijski čvor.

– Odmah sam se sjetila tebe kad sam ga spazila u izlogu trgovine.

Spustio je svjetiljku i pogledao je. – Čuvat ću ovo kao blago, slatka moja.

– Drago mi je da ti se sviĎa.

Natočio je vino u dvije čaše i pruţio jednu njoj. Ona je izrezala dva komada jedne od pita i

sloţila ih na tanjure zajedno s nešto ukiseljena povrća, piletine i nekoliko jaja.

Jedno su vrijeme jeli i razgovarali. Kada je objed bio dovršen, Tobias se zabaci na laktove i

privuče si jedno koljeno. Pogledao ju je.

– Reklo bi se da je ovih dana ljubav u zraku – reče on malčice preglatko. – Anthony mi je

jasno nagovijestio kako će on i Emeline uskoro objaviti svoje zaruke.

– To je bilo neizbjeţno. Stvoreni su jedno za drugo. Tobias pročisti grlo. – TakoĎer je vrlo

izvjesno da su Dominic i Priscilla zatravljeni jedno drugim.

– Uistinu – promrmlja ona. – Priscillina mama vrlo je zadovoljna. Dominic ju je očarao.

– Da, pa, iz pouzdanih izvora znam kako brak uključuje velike rizike za ţenu.

– Mmm.

Skanjivao se. – Vidiš li ga ti tako?

Skamenila se usred vraćanja praznog tanjura u košaru. Iz nekog je razloga iznenada postalo

vrlo teško dovesti svoje misli u red. Puis joj je počeo ludo udarati.

– Uključuje i velike rizike za muškarca – reče oprezno.

– Moţda, ali ne baš iste vrste rizika.

– Ne, mislim da ne. Nastupio je kratki tajac.

Tobias pročisti grlo. – U zadnje vrijeme imam dojam da naš trenutni sporazum moţda ne

daje najbolji primjer Emeline i Anthonyju.

– Ako odluče izraziti neodobravanje, to je njihov problem, a ne naš.

– Pa, to je svakako jedan od načina na koji se ta stvar moţe promatrati – Tobias zabubnja

prstima po deki. – Anthony je neki dan spomenuo da bi se, ako bismo ti i ja podijelili broj

sedam u Claremont Laneu, on i Emeline mogli useliti u moju kuću.

– Tobiase, ako daješ naslutiti da bismo se trebali vjenčati samo zato što bi to odgovaralo

Anthonyju i Emeline, moram ti reći kako ja...

– Ne – čeljust mu se stegnula, a oči mu se usijale. – Predlaţem da se vjenčamo zbog mene.

Imao sam namjeru čekati dok se brod u koji sam uloţio ne vrati, ali ovo više ne mogu odgaĎa-

ti.

Zurila je u njega, osjećajući se u zamci i bez daha. Proteklih nekoliko tjedana provela je pi-

tajući se što bi učinila da je upita, a sada je taj čas stigao.

Obliznula je svoje suhe usne i progutala slinu.

– Oh.

– Nemam ti mnogo toga ponuditi, ali nisam sasvim bez sredstava za ţivot. Povrh kuće čiji

sam vlasnik, imam i neke druge, manje investicije u koje sam tijekom godina ulagao novac. U

zadnje vrijeme posao voĎenja privatnih istraga postaje nešto pouzdaniji, moţda zato što sada

imam tebe za partnericu. Ne mogu ti dati dijamante i kočije za osobnu upotrebu, ali nećemo

skapavati od gladi niti će ti nedostajati krov nad glavom.

– Razumijem.

– Volim te, Lavinia – polako se uspravio u sjedeći poloţaj i posegnuo za njezinom rukom.

– Došao sam do toga da se uţasavam odlaska kući u svoju samotnu postelju. Ţelim svoje noći

provoditi s tobom. Ţelim za hladnih zimskih večeri s tobom sjediti uz vatru i čitati pri svjet-

losti svoje nove lampe. Kada u tri ujutro ne mogu zaspati jer nisam u stanju prestati razmišlja-

ti o slučaju, ţelim imati mogućnost da te probudim kako bismo mogli porazgovarati o tome.

– Tobiase.

– Traţim od tebe da prihvatiš rizik udaje za mene, ljubavi. Kunem se da ću učiniti sve što

je u mojoj moći da se pobrinem da to nikada ne poţališ.

Čvrsto je ispreplela svoje prste s njegovima. – Tobiase, krivo si me shvatio. Mislim da svi

krivo shvaćaju. Da, brak je rizik za ţenu, ali ja se ne bojim braka s tobom. Prije se bojim da si

ti onaj koji bi poţalio tako blisku i neraskidivu vezu.

– Kako ti to uopće moţe pasti na pamet?

– Toliko se razlikujem od tvoje voljene Ann. Prema svemu što sam čula, bila je anĎeo,

draga i susretljiva i dobrodušna. Nikako ne mogu zauzeti njezino mjesto.

Njegove se ruke sklope oko njezinih. – Dobro pazi što ću ti reći. Volio sam Ann, ali nje

već dugo nema. Promijenio sam se tijekom godina bez nje. Da je poţivjela, bez sumnje bismo

se promijenili zajedno, ali nije nam bilo suĎeno. Sada sam na neki način drugi čovjek. Traţim

drugačiju vrstu ljubavi. Iz sveg se srca nadam da nakon svih onih godina bez svog muţa pjes-

nika moţeš reći isto.

Preplavila ju je radost, istinska, čista i sigurna poput sunca koje ih je grijalo.

– Da. Oh, da, ljubavi moja – nagnula se naprijed i poljubila ga u usta. – I da, i mene je ţi-

vot promijenio. Tobiase, moram ti reći da se, dok tebe nisam upoznala, nisam ni usuĎivala

sanjati da ljubav moţe biti ovako snaţna, duboka i predivna.

Nasmiješio se i polako je, promišljeno, privukao u naručje. Ona je bila duboko svjesna

snage njegovih ruku i čvrstog uvjerenja u njegovim očima. Ljetni je dan bio savršen, jasan i

blještav poput egzotičnog dragog kamena obasjanog vatrom.

– Znači li to da pristaješ na moju ponudu? – upitao je, spustivši usne k njezinima.

– Svim svojim srcem.

Trenutak prije nego što ju je poljubio, glavom joj je proletjelo sjećanje na njezin razgovor

sa starcem na klupi u parku.

Da bi se ostvarili, neki su snovi vrijedni poduzetog rizika.