33 BROJ 1/ 1011 • 1. JanuaR 2014. Preporod

DokumentiAlija Izetbegović 1925-2003.

Cijenjena porodico, prijate-lji, saradnici i poštovaoci Alije Izetbegovića,

Alija Izetbegović je ro-đen sedam godina nakon prvog svjetskog rata u Bosanskom Šam-cu, gradiću na sjeveru Bosne. Odrastao je i školovao se u Saraje-vu, u vremenu u kojem svijet nije više imao nekadašnje nadvremen-ske visine i ponore i u kojem su se postavljale jedne naspram dru-gih stare moći religije i nove moći nauke, a raznoliko mnoštvo ljud-skih zajednica povezivalo i dijeli-lo u neravnopravnoj izloženosti je-dinstvenim procesima povijesti. Bilo je to evropsko ili zapadno vri-jeme svijeta, vrijeme intenzivnih zanimanja za svijet kao predodž-bu i još intenzivnijih zabavljenosti svijetom kao voljom. Mislioci, pje-snici i umjetnici nastojali su oko saznavanja i predstavljanja svijeta, a političari, vojnici i trgovci činili su sve da vladaju i upravljaju svije-tom. Prvi su željeli istinu o svijetu i ravnanje prema toj istini, spori-li su se međusobno i osporavali su druge. Drugi su željeli gospodare-nje nad svijetom, ignorirali su prve i međusobno se borili u podređiva-nju ljudi i institucija svom gospo-darenju. Neuspjeh ili nemoć pje-snika, mislilaca i umjetnika u tom vremenu, koje je završilo u dru-gom svjetskom ratu, na upečatljiv način je izrazio anonimni njemački autor koji je sedam dana prije izbi-janja rata napisao: “Da sam zaista pjesnik, trebalo bi da mogu sprije-čiti rat.”

Tom vremenu sutona Zapada i druge noći svijeta pripadaju pr-va traganja Alije Izetbegovića. Tra-ganja su imala elementarni oblik unutarnje rasprave vjernika koji teži sigurnosti u vjeri i racionali-ste koji nije spreman da se odre-kne suda razuma. U isti mah, sadr-žavala su izvornu napetost odno-šenja prema svijetu na način mi-šljenja, u kojem se svijet želi sa-znati i tumačiti, i na način čina, u kojem se želi djelovati na svijet i mijenjati njegove zadanosti. Veći-na njegovih vršnjaka sličnih inte-lektualnih i socijalnih osjetljivosti, koji su jednako bili zainteresira-ni za istinu o svijetu i za ostvarenje pravde u svijetu, u tadašnjem su se Sarajevu, kao i u drugim gradovi-ma Evrope, opredjeljivali za jedan svjetonazor protiv drugih svjeto-nazora i za jednu povijesnu akciju protiv drugih povijesnih angažma-na. U prvim poratnim godinama, kada su nesaglasnosti u mišljenji-ma ljudi i nepravde u odnosima među ljudima dobile novu određe-

nost, Alija Izetbegović je odredio svoje traganje i tokom dva naredna desetljeća radio je na djelu “Islam između Istoka i Zapada” kao nje-govom ispunjenju.

Istok i Zapad tada su imali jasno geopolitičko značenje i označava-li su strane u ideološkoj, političkoj i ekonomskoj podjeli svijeta. Po-djela je imala globalnu tendenci-ju i kao suprotnost između socijali-stičkog i kapitalističkog bloka proi-zvodila je odlučne napetosti doba. U demokratskim zemljama Zapada nju se predstavljalo kao suprotnost slobode i sila prinude dok je u soci-jalističkim zemljama Istoka pred-stavljana kao suprotnost društve-ne pravde i klasnog izrabljivanja. U oba bloka nastojalo se sav svi-jet podvrgnuti njezinim značenji-ma i praktičnim učincima; čovje-čanstvo se razvrstavalo u dva tabo-ra, a narode koji nisu bili neposred-ni sudionici blokovske podjele pri-moravalo se na sučeljavanje i pri-hvatanje vlastite sudbine na putu kapitalizma ili socijalizma.

Naslov djela “Islam između Isto-ka i Zapada” upućivao je na geo-političku i ideološku tematizaci-ju islama, na definiranje položaja muslimanskih zemalja u blokov-skoj konstelaciji svijeta. Osnovna teza djela bila je da postoje tri inte-gralna svjetonazora i da ih više ne može biti, jer oni predstavljaju tri elementarne mogućnosti cjelovi-tog pogleda na svijeta. To su reli-gijski, materijalistički i islamski po-gled na svijet. Oni su vizije svije-ta kao cjeline sa svojim unutarnjim duhovnim oblicima i karakteristič-nim izrazima u religiji, umjetnosti, filozofiji. Svaki od njih uključuje također način gledanja kao aktiv-no određenje u svijetu, kao vred-novanje i procjenjivanje životnih pojava, kao ideološku, političku, ekonomsku i socijalnu orijentaci-ju. Religijski i materijalistički svje-tonazor su monistički sistemi ko-ji se uzajamno isključuju u svojim načelima i sukobljavaju u svojim institucionalnim oblicima i stre-mljenjima, a islamski sistem je du-alistička sinteza suprotnih i proti-vrječnih načela, središnji put i na-čin institucionalnog mirenja su-protnosti. To je islam koji istovre-meno zagovara dobra ovostranog i onostranog svijeta, kojemu su jed-nako bliski intimni život u kultu-ri i javni život u civilizaciji, koji teži harmoniji osobne slobode i druš-tvene odgovornosti.

Poruka “Islama između istoka i Zapada” bila je, dakle, da se isti-na i pravda ne mogu razdvajati, da socijalistički blok i kapitalistič-

ki blok pretpostavljaju monističke sisteme i da svaki sadrži dio isti-ne i pravde, te da se religija i nauka mogu susresti u zajedničkoj plodo-nosnosti i da je islam opcija sinte-ze. Programski smisao poruke bio je da se izbavljenje muslimanskog svijeta iz stanja opće ekonomske, socijalne, političke i kulturne bi-jede i dezorijentiranosti ne može postići pukim preuzimanjem mo-dela političkih i društvenih pokre-ta uvezenih sa Zapada već povrat-kom izvornim vrijednostima isla-ma i obnovom dinamične islamske misli. A to je značilo da se izvorne vrijednosti islama ne mogu jedno-stavno primijeniti na inertno, po-nižavajuće stanje muslimanskih naroda, već trebaju biti prihvaćene i kulturnohistorijski prerađene u samorazumijevanju muslimanskih naroda i njihovih otuđenih elita.

Svoje djelo Alija Izetbegović je pisao u privatnosti porodičnog ži-vota i profesionalnog rada koji ni-je imao direktne veze sa njegovim vjerskim i intelektualnim zani-manjima. Zato je, na prvi pogled, mnogo toga fascinantnog u nje-govoj odluci da se upusti u pisanje “Islama između Istoka i Zapada” i, jednako tako, u činjenici da je ovaj pokušaj svjetonazorskog su-čeljavanja i mirenja Istoka i Zapa-da realiziran u prvim desetljećima prošlog stoljeća, izvan akademskih institucija i u glavnom gradu jed-ne od republika jedne od evrop-skih socijalističkih zemalja. I za-to ove fascinancije ne može uma-njiti spoznaja da “Islam između Istoka i Zapada” predstavlja musli-mansku varijantu djela koja su pi-sana u Evropi s kraja osamnaestog i tokom devetnaestog stoljeća, a u kojima se ne raspravljaju pojedi-ni problemi na temelju sistemskih istraživanja već se razvijaju okviri za sveobuhvatne sisteme spozna-je. Fascinantnost “Islama između Istoka i Zapada”, uključujući i ra-zličite nedostatke ovog djela, ra-zjašnjavaju zapravo porijeklo i sna-ga vodeće ideje ili intencije koja osmišljava ovo djelo u cjelini.

Ta temeljna ideja, prisutna u svim važnim tekstovima i nasto-janjima Alije Izetbegovića, jeste kur’anska ideja sredine, ravnote-že, harmonije. Osuda pretjerivanja je jasna kur’anska poruka, a zabra-na prelaženja granica koje su lju-dima kao ljudima zadane jasna je kur’anska zabrana. Na više mjesta u Kur’anu stoji da Bog ne voli one koji pretjeruju i da će biti kažnjeni oni koji prelaze granice. U skladu s tom porukom i s tom zabranom je kur’ansko određenje muslima-

na kao čovjeka umjerenosti i mu-slimanske zajednice kao zajednice sredine. Na to što je kur’anska ide-ja sredine značila i kakav je oblik imala za Aliju Izetbegovića na naj-ljepši način upućuje određenje sre-dine koje je Thomas Mann iznio u eseju o Goetheu i Tolstoju. Na kra-ju čudesnog eseja o dvojici vrhova svjetske književnosti, koji su dije-lili najviše poštovanje prema isla-mu i ustrajno bavljenje islamskim nasljeđenjem i kojih se zato treba dodatno sjećati u ovom vremenu kada mnogi nemuslimani islam doživljavaju kao prijetnju a poje-dini muslimani im u tome vrijedno pomažu, Mann je na način uzvika izrazio svoje pronicanje sredine: “Plodotvorna poteškoćo sredine, ti si sloboda i suzdržanost.”

U životnim nastojanjima, žrtva-ma i postignućima Alije Izetbe-govića, u njegovim odlučivanji-ma za slobodu i za suzdržanost, kur’anska misao sredine je ima-la upravo tu snagu teškoće koja je plodonosna i oblik slobode ko-ja se potvrđuje suzdržanošću. Ona se tako očitovala kod njega kada je kao vjernik i intelektualac u ti-šini pisao djelo o islamu, Istoku i Zapadu, ili kada je kao nepraved-no osuđni zatvorenik vanjskoj ne-slobodi, šutnji i mogućem padu u ništavilo suprotstavio slobodu vlastitog unutarnjeg života i osob-nog dostojanstva, kao i kada je kao lider političke stranke i prvi predsjednik Predsjedništva suve-rene Bosne i Hercegovine svoj ži-vot podvrgao sudbini svoje zemlje i naroda. Sjećamo se i pomalo za-boravljamo kako se ta sudbina iz-vršavala, uz svjetsku pozornost i učešće ovosvjetskih sila Zapada i Istoka, u dramatskom dodirivanju krajnosti dobra i zla, pravde i ne-pravde, građenja i razaranja, smi-sla i besmisla.

Alija Izetbegović je bio musli-man i Evropljanin koji je povezao Istok i Zapad prvo teorijski, u svo-me najznačajnijem pisanom dje-lu, a onda ljudski i politički, u svo-joj borbi za odbranu i opstojnost multietničke i demokratske Bosne i Hercegovine.

Vladao je sobom, svojim hodom srednjim putem, i zato je mogao utjecati na druge, usmjeravati dru-ge. Charles Baudelaire je politi-ku okarakterizirao kao bezdušno znanje. Bosanskohercegovačko i bošnjačko političko nasljeđe Alije Izetbegovića je nasljeđe politke ko-ja ima dušu.

hilMo NeiMarlija

ZAGOVORNIK I BRANILAC SREDNJEG PUTA