alexander buczynski - tinjajući krajiški patriotizam i opsada zadra 1813. godine

7/25/2019 Alexander Buczynski - Tinjajui Krajiki Patriotizam i Opsada Zadra 1813. Godine

1/48

UDK: 94 (497.5 Zadar) 1813929 Radivojevi, podmaral

929 omai, general-bojnikIzvorni znanstveni rad

Primljeno: 10. travnja 2010.Prihvaeno za tisak: 15. svibnja 2010.

Tinjajui krajiki patriotizam i opsada Zadra 1813. godine

Alexander BuczynskiHrvatski institut za povijestOpatika 1010000 Zagreb

Republika Hrvatskae-mail: [email protected]

Austrijsko je Carstvo Schnbrunnskim mirom od 14. listopada 1809. godine, izmeuostaloga, ostalo bez polovice svojih hrvatskih zemalja. Istra, Civilna Hrvatskajugozapadno od Save, Banska i Karlovaka krajina te Dalmacija sve do BokeKotorske zajedno sa zapadnom Korukom, Kranjskom, krajem oko Gorice i rstompripojene su Francuskome Carstvu i inkorporirane u takozvane Ilirske pokrajine(Provinces Illyriennes). Iako prvotno sumnjiav prema krajinicima, zbog njihovestoljetne tradicije ratovanja za kuu Habsburg, Napoleon je na prijedlog prvoga

generalnog guvernera tih pokrajina marala Augustea Marmonta ipak odluiozadrati vojno-krajiko ureenje etiriju karlovakih i dvije banske pukovnije. Pozivbekih vlasti upuen asnicima tih pukovnija da napuste Vojnu Hrvatsku (Croatie

Militaire) pod rancuskim zapovjednitvom i prijeu na austrijsku stranu, na njihovoveliko razoaranje, nije naiao na oekivani odjek. Osim toga, krajinici su svojimsudjelovanjem u ruskome pohodu 1812. godine dokazali da se isto tako predano moguboriti za rancuskoga cara kako su to inili i za njegovoga habsburkog prethodnika.Katastroalnim ishodom te invazije na Rusiju stvorene su okolnosti za novi politikipreokret. Nedavno saveznitvo cara Franje I. i cara Napoleona ponovno je zamijenilosuparnitvo. ako je u ljeto 1813. godine krajika vjernost u Vojnoj Hrvatskojstavljena na konanu kunju. Hoe li tamonji krajinici ostati odani novome caru ili

e se prikloniti starome? U ovome radu autor opisuje operacije vojnih zborova podzapovjednitvom podmarala Radivojevia i general-bojnika omaia na podrujuVojne Hrvatske odnosno Dalmacije protiv Francuza od sredine kolovoza do poetkaprosinca 1813. godine. Pritom posebnu pozornost posveuje stavu najviih vojnihkrugova u Beu prema krajikome patriotizmu i ulozi koja je u tome pogledu pripadalakrajikim asnicima. Glavna tema koju obrauje jest opsada Zadra od 3. studenoga do6. prosinca, tamonja pobuna Likoga bataljuna, sudbine glavnih protagonista ovogadogaaja te njegov ideoloki i historiograski odjek.

Kljune rijei: Radivojevi, Nugent, omai, Cadogan, liki krajinici, Francuzi,Englezi, vojne operacije, opsada, patriotizam, 1813. - 1814., Ilirske provincije, Vojna

Hrvatska, Dalmacija, Zadar.


2/48

Alexander Buczynski, injajui krajiki patriotizam i opsada Zadra 1813. godine236

Dresdenom su 10. kolovoza 1813. rano ujutro odjekivale glasne salve topova.Kada je ponovno zavladala tiina, saski kralj Friedrich August I. obukao je sve-anu odoru te se u drutvu svoje brae i neaka uzbueno uputio iz kraljevske

rezidencije prema palai Brhl-Marcolini gdje je ve dulje vrijeme boravio nje-gov poseban gost. aj prominentni gost bio je rancuski car Napoleon Bonaparte.Iako bi se, s obzirom na reputaciju koju je taj nekadanji topniki satnik uivao,lako moglo zakljuiti da je gruvanje topova oznaavalo preludij jo jedne krvavebitke, ono je navijestilo sveano obiljeavanje poetka ivota, a ne njegova kraja.opovskom paljbom zapoelo je, naime, veliko slavlje u ast Napoleonova ro-endana. Stvarni roendan pao je, dodue, pet dana kasnije, ali to nije nimalozasmetalo ni saskim domainima ni samome slavljeniku. Car je u prisutnosti kra-ljevske svite odrao jutarnju audijenciju i potom obavio smotru sveane strae.U meuvremenu su mu se pridruili svi rancuski generali, stoerni asnici te

dvorski i civilni slubenici. Nakon to je izreena zdravica u carevu ast, ponov-no je uslijedila gromoglasna paljba iz stotinu i jednoga topa. ijekom podneva

visoki rancuski dunosnici organizirali su razna primanja i rukove u ast svo-ga vladara. Negdje se plesalo i do kasno naveer. Ni redoviti vojnici u samomegradu i njegovoj okolici nisu zaboravljeni pa su im podijeljene dvostruke porcijemesa i vina. U osam sati naveer u rezidencijalnoj palai saskoga kralja prireena

je sveana veera. Za glazbeni ugoaj pobrinula se njegova dvorska kapela. Nakraju veere Friedrich August I. odrao je jo jednu zdravicu u ast cara, cariceMarije Lujze i njihova sina kralja Rima, to je ponovno bilo popraeno topovskim

salvama. Kada se polako spustio mrak, cijeli je grad osvanuo u sveanoj rasvjeti.Saski domaini i njihovi rancuski gosti uputili su se u kraljiine odaje da bi ondjepromatrali veliko finale - spektakularan vatromet.1Grad je tonuo u san. Doao jekraj dana kada je Dresden bar nakratko uspio zasjeniti Pariz, a Napoleon je, takose barem inilo, opet bio vrsto u sedlu.

Iduih dana nije bilo buenja uz topovsku paljbu, ali je zato vijest koja je odje-knula toga 12. kolovoza definitivno oznaila poetak kraja Napoleonove ere. ada

je, naime, Austrija svome donedavnom rancuskom savezniku objavila rat te sepriklonila Prusiji i Rusiji, koje su navijestile da 16. kolovoza nee produljiti ljetno

primirje sklopljeno poetkom lipnja. Ponovno zaraene strane nisu dugo ekalepa su prvi hitci meusobno izmijenjeni ve 17. kolovoza. Saska je uskoro postalacentralno poprite rata, a Dresden glavno polazite za kretanje rancuskih eta.esnaest dana nakon sveanoga roendanskog slavlja u neposrednoj blizini Dres-dena ponovno su se mogle uti topovske salve. No, ovoga puta doista je bila rijeo krvavoj bitci. Iako je rancuski car tu Bitku kod Dresdena 27. kolovoza dobio,ona je ujedno bila i njegova zadnja vojna pobjeda u Njemakoj. Bitka naroda kodLeipziga od 16. do 19. listopada, dakle nepuna dva mjeseca kasnije, zapeatila

1 Detaljan opis slavlja objavljen je osamnaest dana kasnije, dakle kada je rat ve zapoeo, u Wiener

Zeitungubroj 103/1813. od 28. kolovoza 1813. godine, 428. - 429.


3/48

Povijesni prilozi 38., 235.-282. (2010.) 237

je njegovu sudbinu jednom zauvijek. Nakon te bitke zapoela je Napoleonovaubrzana silazna putanja i u roku od pola godine rancuski je imperij doivio svojpotpuni slom. Sluaj je tako htio da je Napoleon svoj roendan zadnji put slavio

na velianstven nain upravo u Dresdenu. Sljedei roendan slavio je na Elbi, azadnjih est kao zatoenik na Sv. Heleni.

Kada je sredinom kolovoza ponovno izbio rat, glavna austrijska vojska od 133.000vojnika nalazila se u ekoj pod vrhovnim zapovjednitvom austrijskoga mar-ala Karla Philippa, kneza od Schwarzenberga. 17. kolovoza on je izdao vojnuzapovijed punu patriotskoga zanosa u kojoj je naglasio da je konano doao taj

veliki dan i da domovina rauna na svoje estite vojnike. Napomenuo je da sa-vez stvoren izmeu Austrije, Rusije, Prusije, vedske, Engleske i panjolske nijebio uperen protiv Francuske nego samo protiv njezine prevlasti izvan njezinihgranica.2Na kraju svoje zapovijedi apelirao je na vojnike rijeima: Zamislite daidete u rat pred Bogom koji nee napustiti pravednu stvar (...) naoigled Europe,koja nakon duge patnje od vas oekuje velika djela i spas. Zamislite da morate po-bijediti da ta oekivanja ispunite - borite se kako to ratnicima Austrije dolikuje isigurno ete pobijediti!.3Pozitivne reakcije na njegov javni poziv (prema pisanjutadanjih austrijskih novina) nisu izostajale. ako je dnevni list Wiener Zeitung,izmeu ostaloga, javio da najsjajnije raspoloenje nadahnjuje austrijsku i save-znike vojske te da se sve austrijske pokrajine natjeu u iskazivanju najvjernijeprivrenosti caru i domovini.4Duh jedinstva, odlunosti i najprisnije privreno-sti vladaru nadahnjuje sve ljude i to je isti duh koji je bio tako koristan Mariji

ereziji, aludirao je Wiener Zeitung5.No, bez obzira to se austrijska vojska zajedno sa svojim saveznicima borila nakrilima domoljublja, tijekom idua dva mjeseca - sve do sudbonosne bitke kodLeipziga - bojne linije u istonoj Njemakoj nisu se bitno mijenjale. ek nakon19. listopada uslijedilo je postupno povlaenje rancuskih eta iz sredita Sred-nje Europe. Jedini veliki pomak u pogledu teritorijalnoga osvajanja dogodio seu tome istom razdoblju, dakle izmeu 17. kolovoza i 19. listopada na njezinom

jugoistonome dijelu, tj. na podruju prekosavske Hrvatske i Istre.6Zasluga za tajveliki ratni uspjeh pripadala je vojnome zboru kojemu je zapovijedao podmaral

2 Nicht gegen Frankreich, nur gegen Franzsische Obergewalt ausserhalb der Grnzen Frankreichserhebt sich dieser grosse Bund, Wiener Zeitung, br. 100/1813., 21. 8. 1813., 415.3 Denkt, Krieger, da Ihr vor Gott, der die gerechte Sache nicht verlassen wird; (...) im Angesichte vonEuropa, das grosse Taten und grosses Heil nach langen Leiden von Euch erwartet; in den Kamp gehet!Denkt, da Ihr siegen musset, um diese Erwartungen zu rechtertigen: kampf, wie es Oesterreichs Kri-egern ziemt, und Ihr werdet siegen!, ibid.4 Der herrlichste Geist, der treuesten Anhnglichkeit an Kaiser und Vaterland, Wiener Zeitung, br.101/1813., 24. 8. 1813., 422.5 Es ist derselbe Geist, der sich so wirksam r Marien Teresien (...) aussprach, Wiener Zeitung, br.102/1813., 26. 8. 1813., 423.6

Osvojeno je dakle oko 17.500 km, koliko iznosi i priblina veliina Saske.


4/48


Pavao Radivojevi.7aj zbor od est pjeadijskih bataljuna i est husarskih eska-drona s oko 8.500 vojnika inio je krajnje lijevo krilo Unutranjo-austrijske vojske(Armee von Inner-sterreich) pod zapovjednitvom generala topnitva Johanna

baruna von Hillera

8

, koja je ukupno brojila oko 37.000 vojnika.

9

Glavnina te voj-ske nalazila se u Korukoj, njezin glavni stoer u Klagenurtu, a snage pod Radi-vojevievim zapovjednitvom bile su rasporeene u Zagrebu, Varadinu, Bjelo-varu i Celju. Hillerova glavna zadaa bila je da titi Unutranju Austriju i sprijeieventualni prodor alijanske vojske (Arme dItalie) pod vodstvom talijanskogapotkralja Eugnea de Beauharnaisa.10Vojni vrh u Beu bojao se, naime, da se Na-poleonov posinak sa svojim rancuskim i talijanskim snagama namjerava probitipreko gora istono od Salzburga u pokuaju da se spoji s bavarskom vojskom ipotom ugrozi austrijsku Dunavsku vojsku (Donau-Armee).11

Za razliku od prvotnoga obrambenog poloaja glavnine Unutar-austrijske voj-ske glavni objekt Radivojevieva vojnog zbora bio je - prema zapovijedi od 11.kolovoza - zauzimanje Hrvatske pri emu bi trebao iskoristiti naklonost doma-ega stanovnitva.12Na taj bi se nain rancuskom neprijatelju oduzeo prostor skojega bi mogao ugroziti vojne poloaje u Unutranjoj Austriji, a istovremenobi se naoruavanjem tamonjih stanovnika, koji su bili toliko ustrajni u svojojstaroj vjeri i privrenosti, znatno poveale austrijske snage.13Kada bi Monarhijaponovno gospodarila Hrvatskom i naoruala njezine stanovnike, navodi se u istoj

7 Pavao Radivojevi (1750. - 1829.) sudjelovao je u urskome ratu i Revolucionarnim ratovima protivFrancuske na kraju 18. stoljea. Godine 1812. zapovjednik je Promatrakoga zbora u Erdelju, a kasnijeu Bukovini. Constant von Wurzbach, Biographisches Lexicon des Kaiserthums Oesterreich, sv. 24., Be,1872., 201.8 Johann barun von Hiller (1754. - 1819.) pristupio je s petnaest godina Pjeadijskoj pukovniji broj pet.Godine 1774. doao je kao satnik u Krievaku pukovniju i u istoj je bez prekida ostao sluiti dvadesetgodina sve do unapreenja u pukovnika 1793. godine. Pukovniju je 1794. napustio kao general-bojnik,ali se zato 1807. godine u Karlovako-varadinsku krajinu vratio kao zapovijedajui general s inompodmarala. Istaknuo se urskome ratu i u ratovima protiv Napoleona s osobitim zaslugama u Bitci kodAsperna 1809. godine zbog kojih je i unaprijeen u generala topnitva. Godine 1810. bio je zapovijeda-

jui general u Hrvatskoj, a od 1811. godine u Slavoniji i Srijemu. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv.9., Be, 1863., 201.9 Bojni raspored uoi same operacije navodi 7513 pjeaka, 917 husara te topniku posadu od oko 38

vojnika za osam topova od 3 unte, etiri topa od 6 unti i dvije haubice od 7 unti. sterreichischesStaatsarchiv (dalje: StA), Kriegsarchiv (dalje: KA), Alte Feldakten (dalje: AFA), kut. 1590 (1813. god.),sign. 1813-13-40S476; sign. 1813-13-38.10 Vojska talijanskoga potkralja sastojala se od sedam divizija s ukupno 94 bataljuna, pet eskadrona i158 topova, a bila je rasporeena izmeu Verone, Udina i Villacha. Na papiru je brojila, dodue, oko50.574 pjeaka i 1.800 konjanika, ali je u stvarnosti imala tek polovicu toga. Hillerova Unutar-austrijska

vojska brojila je pet divizija s ukupno 34 bataljuna, 40 eskadrona i 102 topa. George F. Naziger, MarcoGioannini, Te deense o the Napoleonic Kingdom o Northern Italy, 1813-1814, Westport 2002., 7, 8, 13,17, 22-26.11 StA, KA, AFA, kut. 1590 (1813. god.), sign. 1813-13-40 S10.12 Der Besitz von Croatien ist das Haupt-Objekt der Operation, StA, KA, AFA, kut. 1579 (1813.god.), sign. 1813-8-ad45.13

in alter reue und Anhnglichkeit verharrenden Einwohner, ibidem.


5/48


zapovijedi, austrijska vojska jednim bi smjerom mogla nastaviti prema Dalmaciji,a drugim krenuti na rst i onda izbiti neprijatelju iza lea. U tu je svrhu u Kr-mendu u pripravnosti drano 12.000 puaka za naoruanje krajinika, a spreman

je bio i popis stoernih i viih asnika koji su nekada sluili u prekosavskim pu-kovnijama i uivali povjerenje tamonjih krajinika.14Njihova je zadaa bila da tekrajinike ponovno organiziraju u bataljune im zapone vojna operacija.

U zapovijedi je dalje bilo naglaeno da sve pripreme trebaju biti izvrene u najve-oj tajnosti i bez prethodnih pokuaja utjecanja na tamonji narod jer su, premaspoznajama, brojni asnici nae negdanje Krajine odani sadanjoj (rancuskoj,napomena A. B.) vladi i svaki bi se pokuaj lako mogao otkriti i protumjeramasprijeiti.15Vojni je vrh iz dva razloga zagovarao hitru vojnu akciju. Prvi je razlogbio da e se uslijed brzoga zauzimanja tamonjih stoernih mjesta i uklanjanjaprorancuskih asnika obian vojnik slobodno moi prepustiti svojoj sklono-sti kui Habsburg.16Kao drugi razlog bilo je navedeno da austrijske snage toprije trebaju izbiti na jadransku obalu kako bi presjekle rancusku komunikacijuizmeu Italije, Hrvatske i Dalmacije te istovremeno uspostavile izravan kontakts engleskom mornaricom pod zapovjednitvom kontraadmirala Tomasa Fre-mantlea.

Uoi samoga poetka operacije general-bojnik Laval gro Nugent-Westmeath17dobio je zadatak da s prethodnicom od dva bataljuna Ugarske pjeadijske pu-kovnije broj 52 i dva eskadrona Husarske pukovnije broj 5, odnosno s oko 2.600

vojnika i etiri topa od 3 unte, to prije zauzme Rijeku. No, kada je u utorak 17.

kolovoza napokon svanuo taj dan, na elu Ugarskoga pjeadijskog bataljuna ipaknije prvo on proao zagrebaki most na Savi nego podmaral Radivojevi. Nugent

je svoga zapovjednika tek dva dana kasnije slijedio na elu husarskih eskadronajer su se oni u trenutku kada je Radivojevi preao Savu jo nalazili u SlovenskimKonjicama.18Vojni spisi vezani za ovu operaciju pokazuju dalje da je Brodski ba-taljun tada bio u Celju, a Gradiki i drugi ugarski pjeadijski bataljuni bili su u Va-

14 Maarski grad Krmend nalazi se oko sto kilometara sjeverno do Varadina u tadanjoj ZapadnojMaarskoj (sada nadomak austrijske savezne drave Gradie).15

Da dem Vernehmen nach viele Officiere unserer ehemahligen Grnze der gegenwrtigen Regierungergeben sind, jeder Versuch also leicht entdeckt, durch Gegenwirckungen vereitelt (...) werden wurde,StA, KA, AFA, kut. 1579 (1813. god.), sign. 1813-8-ad45.16 Da sich der gemeine Mann seine Neigung rey berlassen knne, ibidem.17 Laval gro Nugent-Westmeath (1777. - 1862.), koji je pripadao tzv. irskoj vojnoj dijaspori, 1793.godine pristupio je kao pitomac austrijskome Inenjerskom zboru. U istom je zboru 1794. godine una-prijeen u natporunika, godine 1796. u satnika, a 1800. u bojnika. Godine 1807. postao je pukovnikomPjeadijske pukovnije br. 61. Dotle se ve vie puta zbog hrabrosti iskazao u ratovima protiv revoluci-onarne Francuske te je uslijed toga 1801. imenovan vitezom Reda Marije erezije. Na poetku 1809.godine nadvojvoda Johann postavio ga je za ea Generalnoga stoera i ubrzo nakon toga unaprijeen

je u general-bojnika. ijekom 1812. godine boravio je kod engleske vojske u panjolskoj. Wurzbach,Biographisches Lexicon, sv. 20., Be, 1869., 430-434.18

StA, KA, AFA, kut. 1590 (1813. god.), sign. 1813-13-38.


6/48


radinu, dok su urevaki i Krievaki bataljun u Bjelovaru.19Prema tome, nitije cijeli zbor toga 17. kolovoza uao na rancuski teritorij (nego tek njegov manjidio) niti ga je tada predvodila Nugentova prethodnica. No, zato su od toga trenut-

ka poele kruiti glasine da je cijela austrijska vojska prela Savu.

20

Kad je Nugentkonano sustigao svoga zapovjednika, odmah je nastavio prema Karlovcu s dvahusarska eskadrona i tim jednim ugarskim pjeadijskim bataljunom tako da je nje-gova prethodnica brojila samo oko 1.500 vojnika, to je bilo neto vie od polovicepredvienoga broja. Oba bataljuna iz Varadinskoga generalata u meuvremenusu krenula kao lijevo krilo Zbora preko Siska u zauzimanje Banske krajine. Pod-maral Radivojevi slijedio je prethodnicu u Karlovac kako bi tamo uredio svojglavni stoer i odande vodio daljnji pohod prema Senju, Karlobagu i ostalim mje-stima na Jadranu.21Nugent je ve 21. kolovoza stigao u Karlovac, 26. zauzeo Rijeku,a do 12. rujna uspio je osvojiti itavu Istru. No, unato injenici da je taj general-

-bojnik u rekordno vrijeme i metaoriki reeno bez ijednoga ispaljenog metkastigao do Rijeke i bez obzira na konstataciju podmarala Radivojevia kako uIlirskim pokrajinama ne nailazi na neprijatelje pred sobom, nategnuta je tvrd-nja da je Vojna Hrvatska tek tako Monarhiji pala u krilo.22Okolnosti u Ilirskimpokrajinama nisu bile tako bezazlene kako se u prvi mah inilo.

U Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu meu spisima vezanim za pobunulikih krajinika u Zadru zalutala su i dva izvjea koja nemaju veze s tim do-gaajem, ali zato detaljno opisuju stanje u Karlovakome generalatu uoi samogadolaska Nugentove prethodnice. Prvo je izvjee nastao iz pera slunjskoga gospo-

darskog satnika Heinricha Liebricha,23a drugo (sastavljeno na temelju prvoga)potpisuje general-bojnik Ignaz Leuttner.24Oba izvjea navode nekoliko prilogakoji potkrepljuju vjerodostojnost njihova sadraja, ali se oni, naalost, ne nala-ze meu ostalim spisima iste kutije. Prava je teta da ti prilozi nedostaju jer bise lake moglo prodrijeti u subjektivni patos patriotske samohvale kojom se kiti

19 StA, KA, AFA, kut. 1590 (1813. god.), sign. 1813-13-40 S476. Vrlo opiran i detaljan opis rata uUnutranjoj Austriji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Sjevernoj Italiji prua izvrsna monografija Mauricea HenrijaWeila: Le Prince Eugne et Murat 1813-1814, sv. 1-3., Pariz, 1902.20 e su glasine ostavile svoj trag i u dosadanjoj historiografiji jer se u razliitim radovima esto spo-minju i razliiti datumi prelaska austrijske vojske. Najee je to 17. ili 18. kolovoza.21 StA, KA, AFA, kut. 1579 (1813. god.), sign. 1813-8-ad 45.22 StA, KA, AFA, kut. 1579 (1813. god.), sign. 1813-8-147.23 Heinrich Liebrich (1773. - 1855.) tada je kao gospodarski satnik (konomie Hauptmann) pripadaoupravnoj strukturi, a ne aktivnoj vojnoj postrojbi (Feldstand). Roen u gradiu Schauerheimu u Fran-koniji godine 1790. dragovoljno je pristupio Galicijsko-bukovinskoj pjeadijskoj pukovniji br. 24. Sudje-lovao je u revolucionarnim ratovima protiv Francuske borei se na Rajni i u Sjevernoj Italiji. Na poetku19. stoljea dolazi kao gospodarski natporunik kod Otoke pukovnije gdje je 1809. godine doekaosmjenu vlast. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 15., Be 1866., 102-105.24 Spisi koji nedostaju su: izvjee krievakoga satnika Bogdanovicha od 30. kolovoza 1813. godine,izvjee slunjskoga bojnika Pichlera od 11. rujna 1813. godine i sedam dopisa izmeu Liebricha i Nu-genta. Hrvatski dravni arhiv (dalje: HDA), 426. Ujedinjena Bansko-varadinsko-karlovaka generalna

komanda (dalje: 426. UBVKG), kut. 24b, sign. 1814-1-13/100.


7/48


prvo izvjee.25Zasad jedino Leuttnerovo izvjee potvruje vjerodostojnost Lie-brichova iskaza, koji bez njega zasigurno ne bi izbjegao ikaru znanstvene skepse.Oba izvjea zanimljiva su iz dva razloga. Prvi je razlog to detaljno opisuju doga-

aje u Karlovakome generalatu neposredno prije i poslije dolaska austrijske voj-ske, a drugi jer nam otkrivaju vrlo specifian pristup austrijskih asnika i generalapatriotizmu obinih krajikih vojnika.

to se uvodnih dogaaja tie, Liebrich navodi da je rancuski general Jean-Bap-tiste Jeanin ve na poetku kolovoza svim pukovnijama Karlovake i Banskekrajine naredio ormiranje treih bataljuna. Potpukovnik Petzinger, zapovjednikSlunjske pukovnije i prema Liebrichu revni sljedbenik Francuza, tu je zapovijed

vrlo gorljivo izvrio i meu prvima sastavio priuvni bataljun.26Istoga dana kadaje Radivojevi tek proao Savu, Jeanin je ve zapovjedio okupljanje Slunjskogabataljuna na urnju radi obrane Kupe protiv austrijskih snaga. Prepoznajui pravitrenutak za diverziju, Liebrich je takoer brzo otiao na uranj i na svoju ruku a-snicima ve pristiglih satnija naredio da se vrate svojim domovima. Isto je uinioi s ostalim satnijama koje su naknadno poele stizati tako da se bataljun na krajunije ni uspio okupiti. Liebrich istie da je do tada ve uo vijesti da su austrijskesnage na putu, ali nije bio siguran koliko im moe vjerovati. Zato je - da bi Jeaninaodvratio od organiziranja obrane na Kupi - odluio lansirati glasinu da je austrij-ska vojska prela Savu, osvojila Petrinju i da je ve na putu prema Karlovcu.27

ak je i sam general Jeanin povjerovao toj varci te zajedno s Petzingerom hitnoodjahao iz Karlovca u uranj i naredio ruenje mosta preko Korane ne bi li na taj

nain zaustavio austrijski prodor iz Banske krajine. im je Liebrich za to saznao,ponovno se vratio na uranj i pobrinuo se da most ve sljedei dan bude poprav-ljen.28 Ne znajui za sve diverzije slunjskoga satnika, iste ga je veeri rancuskigeneral pozvao u svoj stoer i objavio da ga namjerava promaknuti u bojnika ipostaviti za zapovjednika reega slunjskog bataljuna. Liebrich je odgovorio dato mora odbiti s obzirom da se kosi s njegovim naelima jer je jo uvijek odansvome austrijskom caru i samo su ga nesretne okolnosti prisilile da ostane u Ilir-skim pokrajinama. Usred njegove odbijenice u prostoriju je ulo vie osoba kojesu Jeanina odvele na stranu te mu neto tajnovito poele govoriti. Liebrich, koji je

tada posumnjao da je raskrinkan, odluio je iskoristiti guvu, kriom se udaljio izstoera i pobjegao na uranj.

25 Uvodno Liebrich istie da se ve od rancuskoga poraza u Rusiji nadao kako e Ilirija uskoro ponov-no pripasti caru Franji I. kao svome legitimnom suverenu i da je od toga trenutka stalno razmiljao otome kako bi tome najvie mogao pridonijeti. Ibidem.26 ein eiriger Anhnger der Franzosen, ibidem.27 Osvajanje Petrinje impliciralo je, naime, da je austrijska vojska ve prola Kupa i da je ona izgubljenakao prirodna linija obrane.28 Liebrich opisuje ove dogaaje u neprekinutome slijedu, bez tono odreenih vremenskih razmakatako da nije jasno je li se sve to dogodilo u jednome danu, dva ili tri. Otvoreno je pitanje je li na urnju

ostao dok se popravio most ili je samo dao nalog da se on popravi, a odmah se vratio u Karlovac.


8/48


Bez obzira to je tamo doznao da ga je traio velik broj rancuskih orunika, Li-ebrich je kasno u noi obukao civilku te se naoruan pitoljima ponovno vratiou Karlovac ne bi li vie saznao o kretanjima austrijskih eta. Na njegovu veliku

radost, doekala ga je vijest da je general Jeanin sa svojim ljudima napustio grad.

29

Kada je uo da se Nugent s prethodnicom nalazi kod Rakova Potoka, dakle dvijepostaje prije Karlovca, Liebrich je istoga asa tamo uputio svoga glasnika kako bigeneral-bojnika obavijestio o odlasku Francuza i njegovoj spremnosti da odmahsastavi jedan slunjski bataljun kojega je otrgnuo iz rancuskih kandi. 30Nugentmu je odgovorio da bataljun dri u pripravnosti dok ne stigne u Karlovac, to sei dogodilo 21. kolovoza. ada su na glasiji ispred karlovakih Novih vrata Lie-brichovi Slunjani usred neizrecivoga veselja kao prvi negdanji ilirski krajikibataljun ponovno javno prisegnuli vjernost svome starom austrijskom vladaru itime postavili primjer za sve ostale.31

Podmaral Radivojevi istoga je dana stigao do Jaske, zadnje postaje prije Karlov-ca. amo ga je, meutim, sustigla vijest da je rancuska vojska od 13.000 vojnikaiz Ljubljane krenula prema Breicama i Zagrebu.32Iako je vjerovao da su to samoglasine, jer je prema njegovim podacima u toj ilirskoj prijestolnici bilo najvieoko 5.000 vojnika, iz opreza je ipak poslao Gradiki bataljun pukovnika TeodoraMilutinovicha33, koji se tada nalazio u Podsusedu, na novi poloaj u Krku Vas.Drugi ugarski pjeadijski bataljun, koji je takoer upravo stigao iz Varadina, kaoi topniku priuvu za svaki je sluaj ostavio u Stupniku. Nakon to se uvjerio danee biti otpora u Ilirskim pokrajinama, Radivojevi je Milutinovichu naredio

da sa svojim krajinicima nastavi prema Novome Mestu i Vinjoj Gori. Uslijedotvaranja novoga bojita u Kranjskoj odluio je, meutim, da veinu svoga zborapoalje za Milutinovichem. ako se dogodilo da na kraju ukupno etiri bataljunai etiri husarska eskadrona nisu ni stigla do Karlovakoga generalata. Umjesto

29 Gunther Rothenberg navodi da su se Karlovani pobunili protiv generala Jeanina kada su saznalida namjerava sruiti most preko Kupe i da je general uslijed metea koji je nastao napustio grad, ali nespominje toan datum. Naziger i Gioannini navode da su Francuzi 19. kolovoza napustili grad ne spo-minjui guvu. Gunther E. Rothenberg, Te Military Border in Croatia 1740 - 1881, Chicago, London,1966., 120. Naziger, Gioannini, Te Deense, 28.30

denen ranzsichen Klauen entrissen, HDA, 426. UBVKG, kut. 24b, sign. 1814-1-13/100.31 unter einem unaussprechlichen Jubel, ibidem.32 S druge strane, rancuska obavjetajna sluba mislila je da sredinom kolovoza podmaral Radivojeviraspolae s oko 16.000 vojnika za napad na Ilirske pokrajine. Naziger, Gioannini, Te Deense, 28.33 Teodor Milutinovich (1766. - 1836.) bio je sin satnika u Petrovaradinskoj pukovniji, koji je kaopitomac zavrio Inenjersku akademiju. Djelatnu vojnu slubu zapoeo je s dvadeset godina u Drugojbanskoj pukovniji. Godine 1788. bio je unaprijeen u porunika Pontonirskoga bataljuna, a tijekomPrvoga revolucionarnog rata protiv Francuske najprije u natporunika, a zatim i u satnika. U ratu 1805.godine sudjelovao je kao bojnik Petrovaradinske pukovnije. ri godine kasnije premjeten u Gradi-ansku pukovniju gdje je prvo bio unaprijeen u potpukovnika, a 1809. godine u pukovnika. Zbogosobite hrabrosti u borbama s Francuzima kod Vinje Gore 1813. godine imenovan je vitezom RedaMarije erezije i unaprijeen u general-bojnika. S tim je inom u listopadu bio dodijeljen general-

-bojniku omaiu u Dalmaciji. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 18., Be, 1868., 333-337.


9/48


toga nali su se pod zapovjednitvom general-bojnika Rebrovicha u estokimborbama protiv Francuza i natjerali ih na povlaenje.34Podmaralu Radivojeviuna putu do Karlovca pridruio se samo Krievaki bataljun, a naknadno je tamo

stigao jo i rei bataljun Ugarske pjeadijske pukovnije br. 52.

35

Dok se Nugent u Karlovcu pripremao za daljnji put prema Rijeci, Liebrich seodmah nakon sveane prisege dobrovoljno javio da s prethodnicom ide u Ogulinkako bi i tamonje krajinike nagovorio da ponovno prijeu na austrijsku stranu.U toj je pukovniji, naime, proveo veinu svoje slube sve dok ga rancusko za-povjednitvo poetkom kolovoza nije premjestilo u Slunjsku pukovniju. Dobro

je poznavao kraj i ljude pa je stoga bio uvjeren da mu dovoljno vjeruju i da bi gamogli posluati. Njegov dolazak u Ogulin s pratnjom od deset husara i jednimodredom pjeaka bio je, kako sam opet istie, popraen s neizrecivim veseljem.36No, unato injenici da su cijelu no marirali, ipak su zakasnili jer je rei ogu-linski bataljun sa svojim zapovjednikom Baudissonom ve bio na putu premaRijeci. Ne znajui kojim je putem bataljun krenuo, Liebrich je odluio poslatiteklie u tri mogua smjera da bi sustigli bataljun te ga pozvali natrag u stoernomjesto. Nakana mu je uspjela i bataljun se na nagovor teklia vratio, ali bez svogarancuskog zapovjednika. Kada se bataljun sljedeega dana 26. kolovoza u osamujutro okupio, Liebrich mu se obratio rijeima: Na zapovjed Gospodina Genera-la ij Commandata napervo idechie ruppe Groa od Nugana jesam ja poslan, odsve Gospode Officiera ij Soldata od Felta ij od Economie Prisegu Wjernosti uszetiza nijh Jasnost nai milostivnijega Czesara Francza pervoga. Gospodo, Officiri!

Soldati Kraichni! Opomenitese na onu dobrotu, Kojuste vi od nassega naipremi-lostivnijega Czesara Francza primalij, ij sluxite Nijemu od danas opet tako VjernoKakoste vi vashi Oczi ij Praungijedi Nijemu pervo Sluxilij, tako chje vama BogSrichju ij Blagoslov datij.37Liebrich kae da su ogulinski krajinici nakon ovogagovora s takvim oduevljenjem prisegnuli da je jedva vie dolazio do rijei.

Nakon Ogulina red je doao i na preostale dvije pukovnije Karlovakoga genera-lata. Liebrich je najprije pismeno iz Ogulina obavijestio magistrat u Senju te zapo-

vjednitva Otoke i Like pukovnije o nedavnim promjenama u Slunjskoj i Ogu-

34

Mathias Rebrovich (1756. - 1830.) zapoeo je svoju vojnu karijeru kao petnaestogodinji urir, a va-treno krtenje doivio je ve u Ratu za bavarsko nasljedstvo. Isticao se u brojnim borbama s Francuzimana kraju 18. i poetku 19. stoljea u sjevernoj Italiji i zapadnoj Njemakoj. Zbog otpora koji je pruaomaralu Marmontu 1809. godine u Karlovakome generalatu bio je nagraen vitekim kriem RedaMarije erezije i inom pukovnika. Nakon sklopljenoga mira s Francuzima privremeno se povukao umirovinu s inom general-bojnika. Ponovno je vraen na dunost u kolovozu 1813. godine te se takoeristakao u borbama kod Vinje Gore. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 25., Be, 1868., 85, 86.35 Radivojevieve snage koje su osvojile Karlovaki generalat brojile su ukupno oko 2.800 vojnika ravno, dakle, tek treini njegova zbora. Za sudbinu pojedinanih bataljuna vidi u: Alphons Wrede,Geschichte der K. und K. Wehrmacht, knj. 1, Be 1898., 477. Isti, Geschichte, knj. 3, Be 1901., 257. Isti,Geschichte, knj. 5, Be, 1905., 273-287.36 mit unaussprechlichen Jubel, ibidem.37

Ibidem.


10/48


linskoj pukovniji pozivajui ih da se i oni ponovno priklone svome negdanjemaustrijskom caru. Nedugo nakon toga ovlastio ga je podmaral Radivojevi da,zajedno sa satnikom Krievake pukovnije Bogdanovichem, na licu mjesta obavi

slubenu primopredaju vlasti u obje pukovnije u Senju i Karlobagu. Habsburkavlast u manje od mjesec dana uspjela se vratiti u cijelu prekosavsku Hrvatsku,ukljuujui Kvarnerske otoke, Rab i Pag. Djelatni sastav krajikih pukovnija napodruju Banske i Karlovake krajine u rujnu 1813. godine iznosio je ukupno7.071 vojnika u est bataljuna, pri emu valja naglasiti da su oni uglavnom bilisastavljeni od pukovnijske priuve. Veina prvih i drugih bataljuna Vojne Hrvat-ske jo je uvijek bila rasporeena izvan nje i to najvie u Dalmaciji, kao tvravskaposada pod rancuskim zapovjednitvom. Istovremeno je general-bojnik Nugent- ojaan slunjskim, ogulinskim i otokim krajinicima - nastavio svoj put premaIstri i Sjevernoj Italiji gdje su se uskoro nali u tekim borbama protiv vojske ta-

lijanskoga potkralja.Nema sumnje da je slunjski satnik Liebrich igrao kljunu ulogu u pripremanjuterena za dolazak austrijske vojske i ponovnome pripajanju Vojne Hrvatske Ha-bsburkoj Monarhiji. o je, uostalom, potvrdio i general-bojnik Leuttner, koji jeDvorskome ratnom vijeu (upravo na temelju tih zasluga) preporuio da mu pri-zna in satnika koji je dobio od Francuza i mjesto zapovjednika bataljuna. Opisu-

jui ga kao vrlo revnu, a ujedno mudru i hrabru osobu sa stvarnim patriotskimosjeajem za austrijsku stvar, Liebrich je, po njemu, asnik koji zasluuje osobi-to potovanje i koji to u ovdanjoj zemlji openito i uiva.38Nakon to mu je zbog

nerazumijevanja vojne birokracije ve triput prije promakla medalja za hrabrost,najvii vojni vrh ovoga puta nije zakazao pa je uskoro Liebrichu kao bojniku bilopovjereno zapovjednitvo Slunjske pukovnije.39 S patriotizmom sam, meutim,dotaknuo i drugi razlog zato sam ova izvjea odluio izdvojiti. o se, kao tosam i prije napomenuo, odnosi na nain kako je austrijski zapovjedni kadar gle-dao na privrenost obinih krajikih vojnika vladarskoj kui Habsburg.

Bez obzira na neizrecivo veselje krajinika, koje je Liebrich dvaput u svomeizvjeu naveo, to je bio tek slavljeniki zavrni in svih njegovih predradnji. Onnavodi da je sama pomisao na svemo Francuske i njezina vojskovoe toliko

obuzela ljude da se na poetku nitko kod krajikih pukovnija nije ni usudio di-gnuti.40Dok je jedan dio krajinika bio u strahu, drugi je bio sumnjiav. Samo

38 ein Offizier, der vorzgliche Achtung verdient, und sie hierlands allgemein r sich hat. Mit stttsregen Diensteier verbindet er Klugheit und Muth, und chten patriotischen Sinn r Oestreichs Sache,ibidem.39 Liebrich je bio dvaput predloen za srebrenu medalju za hrabrost iskazanu u borbama protiv Fran-cuza kod Rivolija 1796. i 1797. godine, a trei put za zlatnu medalju 1799. godine zbog osobitih zaslugatijekom opsade Milana. Nijedan od tih prijedloga nije prihvaen, a trea odbijenica bila je ak opravda-na tednjom. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 15., Be, 1866., 103.40 Der Gedanke an Frankreichs und seines Heerhrers Allmacht, HDA, 426. UBVKG, kut. 24b, sign.

1814-1-13/100.


11/48


zato to je imao tu sreu da je uivao njihovo povjerenje, uspio ih je nagovoritii obuzdati njihov strah pred nesavladivou Francuza.41 Bio je to, kae Lie-brich, na poetku golem posao koji je bio povezan s opasnou, osobito kada

sam satnije svojevoljno poslao njihovim domovima.

42

General-bojnik Leuttner usvome izvjeu sekundira te izjave navodei da je Liebrich bio prvi ovjek koji je,ne marei za osobnu opasnost, sve pripremio unato tomu to je rancuska vlast

jo uvijek djelovala i razmiljala o obrani. Kod krajinika su pak strah (...), malo-dunost i neodlunost sputavali slobodno izraavanje osjeaja.43Ove Liebrichovei Leuttnerove izjave bile su potpuno u skladu s uvjerenjem najvie vojne vlasti uBeu da to prije treba ukloniti prorancuske asnike iz Vojne Hrvatske kako bise obini vojnici mogli prepustiti svojim naklonostima i da se rasplamsa nji-hova ustrajna vjernost.44Drugim rijeima, vojna vlast vrsto je vjerovala da setinjajui patriotizam krajinika nee sam od sebe probuditi nego to trebaju uiniti

njihovi zapovjednici. akvo rezoniranje, koje je u stvari potpuno negiralo mogu-nost spontane patriotske pobune obinih redova protiv rancuske vlasti, dijelilesu sve zapovjedne razine. Upravo tu kljunu ulogu asnika i doasnika treba imatina umu i kod tumaenja dogaaja koji su slijedili tijekom austrijskoga osvajanjaDalmacije, koja je sada bila na redu.

Podmaral Radivojevi javio je 13. rujna iz Karlovca generalu topnitva Hille-ru da, nakon to je osvojena Vojna Hrvatska, u Dalmaciji svi jedva ekaju dase i njima to dogodi. ao mu je bilo da to nije mogao osobno uiniti sa svojimzborom, ali okolnosti su ga prisilile da ga uputiti u Kranjsku jer je elio zatiti

Zagreb od moguega rancuskog prodora iz smjera Ljubljane.45ri dana kasni-je, dakle na dan kada je zapoela sudbonosna Bitka naroda kod Leipziga, Hillermu je odgovorio da, to se Dalmatinaca tie, nita drugo ne preostaje nego da seoslobode vlastitim snagama uz podrku emisara, to bi se po njemu lako mogloostvariti kada je ve sm narod pokazao dobru volju.46Dalje navodi kako bi imtrebalo objasniti da ih austrijska vojska u sluaju ustanka, zahvaljujui svom na-predovanjem prema Ljubljani i rstu, potpuno titi pred Francuzima i da e im sepridruiti krajinici koji ine velik dio tamonjih posada. Hiller toga trenutka jonije mogao znati da je car Franjo I. istoga dana potpisao odluku kojom je general-

-bojniku Franji omaiu47

povjerio civilno i vojno vodstvo u sluaju ponovne41 Unberwindlichkeit der Franzosen, ibidem.42 Es kostete also im Anang Riesenarbeit die mit Geahr verbunden war, besonders als ich die Com-pagnien aus meiner eigenen Authoritaet (...) nach Hau schickte, ibidem.43 Wo Furcht (...), Kleinmuth, und Unentschlossenheit die reie Regung der Gemther lhmte, HDA,426. UBVKG, kut. 24b, sign. 1814-1-13/100.44 Vidi biljeke 12 i 15.45 StA, KA, AFA, kut. 1582 (1813. god.), sign. 1813-9-241.46 StA, KA, AFA, kut. 1582 (1813. god.), sign. 1813-9-241c.47 Franjo omai (1761. - 1831.) bio je pitomac Inenjerske akademije, koju je zavrio 1781. Godine

1793. kao satnik Inenjerskoga zbora toliko se istakao u obrani utvrde Le Quesnoy da ga je njegov za-


12/48


okupacije Dalmacije. omai ju je primio 25. rujna u Zagrebu gdje se nalazio nadunosti mjesnoga zapovjednika i odmah je preko Karlovca otputovao u Gospigdje je stigao 5. listopada poslije podne. Iako je tamo ve sljedeega dana primioRadivojevievu obavijest da je Be u meuvremenu odobrio osvajanje Dalmaci-

je, do stvarnoga poetka vojne operacije prola su jo gotovo tri duga tjedna. Utome su razdoblju do omaia stigle razne vijesti iz Dalmacije. ako je, izmeuostaloga, saznao da je Zadar utvren kao nikad prije i da rancuske vlasti irelane glasine o svojim ratnim uspjesima kako bi ohrabrile svoje vojnike i domaestanovnitvo.48No, takoer je stigla i vijest da je posadama u dalmatinskim utvr-dama nedostajalo odjee i obue te da su tamonje vlasti zbog velikoga nedostat-ka novca konfiscirale ak i crkveno srebro i nasilno pokuavale utjerivati porez.Rastue nezadovoljstvo vojnika i civila, koje je uslijed toga nastalo, tumaeno jekao povoljna okolnost za predstojeu vojnu operaciju. 17. listopada dalmatinski

pukovnik Danese izloio je omaiu svoj plan ustanka u Dalmaciji, koji je pred-vidio da e se pobunjeni Dalmatinci lokalno organizirati u 22 centurije. Svakacenturija brojala bi po 120 vojnika i imala zadau da se pridrui omaiu kadabi sa svojim snagama upao u Dalmaciju.49Kod ove kalkulacije prvenstveno je ra-unao da e na austrijsku stranu prebjei dalmatinski panduri i domai orunici,njih oko 700. No, kao Che des Dalmatiner Insurektions Corps Danese je dodaljnjega ipak samo vodio vojsku na papiru.

General-bojnik omai uoi svoje akcije nije oekivao vei otpor rancuskihsnaga iz tri razloga. Prvi je razlog bio nedostatak jedinstva u rancuskome vrhov-

nom zapovjednitvu.50

Zadrom je, naime, zapovijedao brigadni general Claudebarun Roize,51Dubrovnikom divizijski general Joseph de Montrichard, a u Koto-ru se nalazio brigadni general Gauthier. Budui da nisu imali zajednikoga pret-postavljenog za itavu Dalmaciju, svaki od njih brinuo se, zapravo, samo za svojuutvrdu.52omai je u tome pogledu kasnije u svoj ratni dnevnik zabiljeio da su

povjednik predstavio caru Franji II. (I.) osobno i od tada je uivao njegovo posebno povjerenje. Godine1797. unaprijeen je u bojnika, 1801. potpukovnika, 1805. pukovnika i 1809. godine u general-bojnika.Zbog iskazane hrabrosti u borbama u sjevernoj Italiji 1800. godine, uslijed ega je bio i teko ranjen uprsima, imenovan je vitezom Reda Marije erezije. U Zagrebu se nalazio kao zapovjednik od 1810. do1813. godine. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 46., Be, 1882., 76-77.48 HDA, 1735. Dalmatinski vojni zbor (dalje: 1735. DVZ), kut. 1., sign. 1813-13-2.49 Ukupno se dakle raunalo na oko 2.600 dalmatinskih vojnika.50 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-13-2.51 Claude Roize (1768. - 1847.) zapoeo je vojnu karijeru u rancuskoj kraljevskoj mornarici 1782.godine. Nakon deset godina naputa mornaricu kao voditelj kormilarnice i prelazi u kopnenu vojsku.Kod uspostave Napoleonove marionetske Cisalpinske Republike postaje satnikom pri stoeru njezine

vojske. Ostaje u talijanskoj slubi sve do 1801. godine kada prelazi u rancusku s inom brigadnogagenerala. Godine 1804. imenovan je zapovjednikom Legije asti, a u Ilirske pokrajine dolazi 7. oujka1813. godine. Paul Boppe, Vojna Hrvatska (1809. - 1813.): hrvatske pukovnije u Napoleonovoj Velikojarmiji(prijevod), Zagreb, 2004., 87.52 Vojni zapovjednik Ilirskih pokrajina brigadni general Maurice Ignace Fresia (1746. - 1826.) nalaziose tada, naime, najprije u Ljubljani pa u rstu. Fastes de la Lgion dhonneur: Biographie de tous les

dcors, Pariz, 1847., 231.


13/48


Francuzi samo trebali postaviti uinkovitu topniku obranu kod Kradibroda naZrmanji, koja bi pokrivala jedinu voznu cestu izmeu Like i zadarskoga zaleakako bi onemoguili brzo napredovanje njegovih snaga. Drugi razlog, zbog koje-

ga nije oekivao vei otpor, bio je ustanak nezadovoljnoga domaeg stanovnitva,za to se trebao pobrinuti Danese, a trei, kako sam kae, bijeg neprijateljskihsnaga, osobito ilirskih pukovnija.53Austrijska je strana tada ocijenila da je odukupno 6.040 vojnika, koliko su prema njihovim inormacijama brojile rancuskesnage, oko 2.800, dakle skoro polovica, pripadala Likom, Ogulinskom i Slunj-skom bataljunu. Pripadnici tih ilirskih bataljuna bili su rasporeeni kao posade uZadru, ibeniku, Katelu Novom, Stonu, Dubrovniku, Kotoru, Budvi i Perastu tena Hvaru i Lopudu i upravo je u njihovu odanost kui Habsburg polagana najveanada.

Nijedna analiza rancuskoga iskustva u pogledu poetka i tijeka austrijskih vojnihoperacija u Dalmaciji ne bi bila potpuna bez monografija rancuskih povjesniaraPaula Pisanija i Paula Boppea.54Bez obzira to su nastale prije vie od sto godi-na, one jo uvijek statiraju kao glavni sekundarni izvori za povijesno istraivanjerancuske vladavine u Ilirskim pokrajinama.55Rijetka su historiograska djela kojase bave tom tematikom, a da pritom obilato ne koriste aktografiju koja je poteklaupravo iz njihova pera.56itajui izmeu redaka veinu tih povijesnih radova,namee se zakljuak da je Dalmacija zapravo unaprijed bila izgubljena jer je de-zertiranjem Hrvata njezina obrana a priori bila ugroena. Boppe tako istie da suse rancuski generali tijekom rujna i listopada, dakle jo prije poetka austrijske

vojne akcije, neprestano alili na dezertiranje Hrvata i da su hrvatske pukovnijeuslijed toga ve prestajale postojati krajem rujna 1813. godine.57Divizijski generalMontrichard javio je, na primjer, 11. listopada iz Dubrovnika: Na poloaj vrlo

53 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-13-2.54 Paul Pisani, La Dalmatie de 1797 1815, Pariz, 1893., 427-437. Paul Boppe, La Croatie militaire(1809 - 1813): les regiments Croates a la grande armee, Pariz, 1900., 80-90. Biljeke vezane za njegovumonografiju u ovom se radu odnose na njezin hrvatski prijevod koji je objavljen 2004. godine.55 Na primjer: Rothenberg, Te Military Border, 119-121. Stjepo Obad, Pobuna Krajinika u Zadrugodine 1813. u: Dragutin Pavlievi ur., Vojna krajina, Zagreb, 1984, 331-335. Drago Roksandi, VojnaHrvatska. La Croatie militaire: krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (1809 - 1813), sv. 1., Zagreb, 1988.,

258, 259, 274-279, 338, 340-342.56 Ne sumnjam u njihovu proesionalnost kao povjesniara, ali zato moram upozoriti da se (vezano zatemu koja je ovdje prezentirana) velik dio injenica koje oni navode ne slae s podacima koje sam crpioiz arhivske grae austrijskoga podrijetla. Sam Pisani navodi da je za svoj rad koristio sjajne materijale ito Giornale dell Assedio di ZaraVitaliana Brunellija, izvjea u Ratnome arhivu u Beu te izvjea gene-rala Roizea, koja se nalaze u Ratnome arhivu u Parizu. Unato injenici da potjeu od razliitih izvora, tise dokumenti (po njemu) gotovo uvijek slau. Pisani, La Dalmatie, 428. Ve samo na temelju usporedbepojedinih datuma, imena protagonista ili brojanoga stanja vojski s tom se konstatacijom, na alost, nemogu sloiti.57 Boppe dokaz za ovu tvrdnju pronalazi u pismu potpukovnika Baudissona (!), koji je zahvaljujui Lie-brichu, meutim, najkasnije 25. kolovoza ostao bez svoga Ogulinskog bataljuna i to u Vojnoj Hrvatskojna putu prema Rijeci, a ne krajem rujna ili u Dalmaciji kako prema ovoj interpretaciji ispada. Boppe,

Vojna Hrvatska, 83.


14/48


je kritian. Danas je jo gori. Hrvati svakodnevno na svim stranama nastavljajudezertirati unato svoj predostronosti koju sam poduzeo da poboljam njiho-

vo stanje.58Slinu situaciju opisao je brigadni general Roize, koji u svome izvje-

u takoer navodi da je u meuvremenu dezertiranje u hrvatskom bataljunu imeu mornarima dviju flotila postalo uistinu masovno i da je poduzeo sve mjereopreza da prekine taj nered.59Oba generala se, dakle, slau da je broj dezerteraalarmantno porastao jo i prije nego li je austrijska vojska uope kroila u Dal-maciju i u tome pogledu nita nije sporno osim to, na alost, nitko od njih neprecizira tko su zapravo ti Hrvati odnosno misle li na Dalmatince ili krajinike.No, dok je Montrichard razloge za dezertiranje pronaao u kanjenju plaa, a nenekim dubljim razlozima, Roize navodi da mu je odanost Drugoga bataljuna Prvehrvatske pukovnije od samoga poetka izgledala sumnjiva.60Zapovjednik Zadradalje istie da bi naredio proboj i da bi austrijske linije bile unitene da je imao po-

vjerenja u hrvatski bataljun. Upravo je u tome Roizeovom izvjetaju Boppe otkriosliku hrvatskoga ponaanja i dokaz krhkosti meusobnih rancusko-hrvatskih

veza, koji su brojni povjesniari poslije njega preuzeli.61Najvei problem s Roize-om, kao svjedokom i sudionikom tih dogaaja, meutim, jest da su njegovi zapisinastalipost actumkada je svojim nadreenima trebao objasniti zato je predaoZadar. Ne osporavam da je dezertiranje takoer velikim dijelom utjecalo na ra-splet dogaaja u Dalmaciji, no iz slubenih vojnih spisa austrijske provenijencije

jasno se moe iitavati da to zasigurno nije bio jedini razlog rancuskoga poraza,a vrlo vjerojatno niti glavni. Uz to valja napomenuti da je u najmanju ruku udnoda ti isti austrijski spisi nigdje ne spominju masovno dezertiranje tijekom rujnaili listopada.

Na temelju svega to je prethodno reeno, najprije se moe konstatirati da u po-gledu naklonosti ilirskih krajinika zapravo nije bilo razilaenja u miljenjimaaustrijskih i rancuskih generala jer su i prvi i drugi smatrali da su odani habsbur-koj stvari. No, to nije bila jedina podudarnost. Na obje su strane slino ocjenji-

vali buntovni potencijal obinih krajikih vojnika i ulogu njihovih zapovjednika.Kako sam ve prije napomenuo, austrijski vojni vrh bio je uvjeren da se pobunaili prebjeg krajinika moe ostvariti samo kao organizirani pothvat pod vodstvomasnika ili doasnika, dakle ne kao rezultat spontane samoinicijative redovitih

vojnika. Iz toga je razloga austrijska strana ve dulje vrijeme bila u dosluhu sodreenim krajikim zapovjednicima u nekim dalmatinskim utvrdama. Jedan odnjezinih spavaa bio je satnik Likoga bataljuna Messich u Zadru, koji je jo

58 Ibidem.59 Ibidem, 87.60 Ibidem, 82, 87.61 Ibidem, 87.


15/48


prije samoga poetka akcije likome pukovniku Aloisu Widmayeru62u Gospiujavio da e vojnici na njegov znak prebjei im austrijska vojska stigne pred Za-dar. U Dubrovniku je pak agitirao porunik Herakovich, koji je tamo bio kriom

poslan.

63

Sudei po tome kako je rancuska vojna vlast u Dalmaciji, nakon austrijske obja-ve rata sredinom kolovoza, postupala s obinim krajikim vojnicima i njihovimzapovjednicima, ona je zapravo polazila od iste premise kao njezina protutea naaustrijskoj strani. Francuski zapovjednici dalmatinskih utvrda svoje su posadeodmah stavili u stanje pripravnosti. Poueni iskustvom iz donedavne Vojne Hr-

vatske, nisu vjerovali obinim krajikim vojnicima u svojim redovima i budnosu pratili to se meu njima zbiva. Pokuavali su sprijeiti da bilo kakva vijest saustrijske strane dopre do njih i umjesto toga obasipali su ih esto lanom pro-pagandom o rancuskim ratnim uspjesima. Likim krajinicima u svojoj posadigeneral Roize je (kao mjeru opreza) odluio podijeliti samo tri do pet metaka poglavi i trebali su vriti samo unutranju slubu, dok je obrana vanjskih bedemabila povjerena talijanskim vojnicima. Prema krajikim asnicima i doasnicimarancuski su zapovjednici, meutim, postupali vrlo uglaeno jer su smatrali da suupravo oni kljuni za kontrolu nad obinim redovima i njihovim tinjajuim patri-otizmom. e asnike i doasnike su, naravno, takoer uvjeravali u rancuske ratneuspjehe, ali najvie su ih pokuavali privui dodvoravanjem i unapreenjima.64

ako je meu zadarskom posadom zastavnik Babich bio promaknut u natporu-nika, narednik Xuppan takoer u natporunika, a potporunici Karrich i Maxu-

ran u satnike, potporunik Lemaich u chea de bataillon i satnik Hessen u potpu-kovnika. Babich je, na primjer, bio unaprijeen jer je prijavio vlastitoga oca kojiga je u jednome pismu podsjeao na njegovu dunost i vjernost prema Austriji.General Roize javno mu se pred drugim likim krajinicima zakleo da bi sveeni-ka koji je to pismo napisao trebalo strijeljati. No, umjesto jaanja rancuske kon-trole nad obinim likim vojnicima preko njihovih zapovjednika ovaj postupaksamo je doveo do podjele unutar iste krajike posade izmeu dvije suprotstavlje-ne strane. Na jednoj strani nali su se - kao najvei pristae Francuza i neprija-telji Austrije - spomenuti Babich, Lemaich, Hessen i Xuppan. Osim to su revno

ponavljali glasine o ratnim uspjesima rancuske vojske, Lemaich i Hessen glasnosu prijetili strijeljanjem svakoga tko je podravao Austriju. Za to uinkovitiju

62 Alois Widmayer (1764. - 1831.) pristupio je kao pitomac Pjeadijskoj pukovniji br. 13. Prije poetkaurskoga rata postaje zastavnikom Like pukovnije i tamo tijekom iduih trinaest godina napreduje dosatnika. Unaprijeen je u bojnika kod iste pukovnije uoi rata 1805. godine i u njemu je sudjelovao kaopripadnik Vukasovieve pjeadije. Godine 1809. promaknut je u potpukovnika Generalnoga stoera.Kod uspostave Ilirskih pokrajina ostaje u Beu da bi se ponovno vratio kao pukovnik Like pukovnijekrajem rujna 1813. godine. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 55., Be 1887., 278-279.63 Detaljno izvjee o Herakovichevoj tajnoj vojnoj misiji nalazi se u istome ondu Hrvatskoga drav-nog arhiva u Zagrebu. Vidi: HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-40.64

HDA, 1735. DVZ, kut. 1, sign. 1813-11-44.


16/48


kontrolu Lemaich je drao svoje uhode meu obinim vojnicima koji su ga stalnoobavjetavali o raspoloenju posade.65 Na suprotnoj strani nalazili su se, zasadpritajeno, proaustrijski satnici Messich, Gergurich, Devchich i Allstern, koji su

nestrpljivo ekali trenutak kada e, u dosluhu s generalom omaiem, preuzetiZadar i predati mu ga. Njih su podravali kaplar Dmitar Mileusnich, kaplar JukePavichich, desetnik Abram Chanak i redov Duje Shikich. Sve je bilo spremno uZadru, a uskoro i u Lici.

Vojni zbor kojim je omai raspolagao sastojao se od jednoga bataljuna Li-ke pukovnije, jednoga bataljuna Prve banske pukovnije te jednoga pjeadijskogbataljuna i jednoga husarskog eskadrona Banske insurekcije. Ukupno je brojiooko 2.800 vojnika, izmeu devedeset i sto konja te dva topa od tri unte. Kada jekonano stigla zapovijed da moe krenuti u napad, omai je 26. listopada prekoGraaca s etiri kolone uao u Dalmaciju. Peta kolona je preko Sv. Roka krenulaprema Obrovcu te se pet dana kasnije opet pridruila glavnini zbora. Operacija jebila zamiljena tako da austrijske snage to prije zauzmu Knin i da zatim odmahnastave prema Zadru. Uslijed tajnoga dogovora sa satnikom Messichem omai

je vjerovao da e ta utvrda ubrzo pasti, a u sluaju da se to ipak ne dogodi, zajednobi ga s Englezima tako dugo bombardirali dok se stanovnitvo ne bi pobunilo iprisililo rancusko zapovjednitvo na predaju. Identian scenarij primijenio bi sezatim i na sve preostale dalmatinske utvrde. Svojim je vojnicima strogo zabraniobilo kakve izgrede i dopustio im je da pucaju samo u sluaju otpora. Napredova-nje se, naime, trebalo dogoditi prijateljski kao u saveznikoj zemlji. Pucati se ne

smije, osim u sluaju otpora.66omaieve su snage 29. listopada uspjele opkolitiKnin i osigurati logistiku vezu s Likom. Nakon to se najprije predao Donji grad,dan kasnije, 31. studenoga u jedanaest sati ujutro, kapitulirao je i Gornji.67Od-mah sljedeega dana omai je nastavio pohod s glavninom svoje vojske prekoOstrovice i Benkovca prema Zemuniku i Babindubu kamo je stigao 3. studenogai gdje ga je ve ekala njegova predstraa. U tome su trenutku njegove snage inilepet satnija likih krajinika, etiri satnije banskih krajinika, dva voda banskihhusara i dva topa, dakle oko 1.600 vojnika. Bilo je to sasvim dovoljno za ormal-nu predaju, no umjesto kljueva grada doekala ga je razoaravajua vijest da je

general Roize samo dan prije njegova dolaska iz grada otjerao satnike Messicha,Gerguricha i Devchicha nakon to mu je Lemaich odao njihov tajni dogovor sAustrijancima. Dan poslije izbaeni su jo satnik Allstern i lijenik Mayer.

Kada je rancusko zapovjednitvo otjeralo proaustrijske asnike iz grada, bili suuvjereni da su uspjeli uguiti pobunu u zametku i da su ponovno ojaali svojukontrolu nad Likim bataljunom. Vjerojatno zauuje injenica da Messich i nje-

65 U spisu se navodi da su to bili Nicola Biegoevich, Manoilo Churchich i Vasil Lemaich.66 reundschaflich als in ein verbndetes Land, HDA, 1735. DVZ, kut. 1, sign. 1813-10-3.67 Kninska posada sastojala se od zapovjednika, tri topnika, jednoga pandurskog pukovnika, nekoliko

dalmatinskih asnika i osamnaest dalmatinskih vojnika. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-10-10.


17/48


govi pomagai nisu zavrili na prijekome sudu, no uvjeren sam da je namjernoizbjegnuta eskalacija, koja bi se zasigurno dogodila da su ti asnici pogubljeni.U pokuaju da svoje vojnike natjeraju na poslunosti, prorancuski asnici ver-

balno su ih poeli zastraivati. Lemaich je tako postrojio cijeli bataljun i jasnorekao da je on odgovoran to su Messich i ostala tri satnika protjerani i da je bilopo njegovom zakrenuo bi im vrat jer su bajunetama namjeravali napasti hrabreFrancuze.68Rekao je svima da ti asnici nisu vrijedni ni porunikoga ina jersu se prikljuili razbojnikoj bandi ispred grada.69Sline komentare da su sviaustrijski vojnici razbojnici, liki vojnici mogli su uti i od satnika Karricha i Xu-ppana, koji su ih, osim toga, upozoravali da e ti razbojnici uskoro opet pobjeii da e se svima koji e se pridruiti toj ukari oduzeti i unititi imovina.70Pri-

jetnje smru postale su svakodnevica. ako je pukovnik Hessen javno pred svimvojnicima izjavio da je jo uvijek on zapovjednik Like pod rancuskom upravom

te da e sve koji ele prebjei ili koji su to ve uinili dati nabiti na kolac. 71Da-leko od toga da bi to i napravio, ali ton i poruka bili su svima jasni. Urotnikaskupina oko kaplara Dmitra Mileusnicha bila je svjesna da od svojih asnika kojisu ostali u gradu ne trebaju oekivati nikakvu pomo jer je jedan dio bio izrazitosklon Francuzima, dok su ostali bili suvie maloduni.72Odluili su da svoje mi-ljenje ne dijele sa svojim drugovima iz straha da e ih netko izdati ekajui pravupriliku da zauzmu grad ili da barem iz njega provale.

S obzirom da je tajni dogovor propao i uvjeren da bez satnika nee biti ni po-bune, omai je bio prisiljen pronai alternativno rjeenje. akozvani coup de

main, tj. brza i iznenadna vojna akcija usmjerena na zauzimanje utvrde nije semogla izvesti jer nije imao preciznu kartu utvrde niti mu je bila poznata jainaobrambenih zidova.73Protjerani asnici po tome pitanju, na alost, nisu bili niod kakve koristi jer mu o tome nisu znali nita rei. Od njih je samo saznao daposada broji 1.815 vojnika i da se gotovo polovica sastoji od Liana.74Jedino pre-ostalo rjeenje stoga je bila opsada i topovski rat pa je omai odluio opkoliti

68 er habe Ihnen wollen den Hals umdrehen lassen, weil Sie sich mit denen tapern Franzoen mit demBajonete zu reien im Schilde hatten, HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1814-1-13/81.69 Rauber-Banda, ibidem.70 Ruber, da allen, welche zu diesem Gesindel bertretten wurden, Haab- und Guth genohmenund vernichtet werden wird, ibidem.71 und alle jene so herbertretten drfen - oder getretten sind, lebendig Spieen lassen werde, ibi-dem.72 zu klein muthig, HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-12-23.73 Stjee se dojam da je omai toliko raunao na Messichevu pomo da nije ni pomislio da su munacrti i planovi utvrde uope potrebni.74 Bilo je 887 pripadnika Likoga bataljuna, 360 pripadnika 4. talijanske lake pukovnije, 340 pripadnikaNarodne garde, 100 mornara, 44 orunika na konju, 50 obinih orunika te 34 rancuska topnika. Pri-padnika rancuske nacije bilo je 120. Osim Prvoga bataljuna 4. talijanske lake pukovnije u Zadru suse nalazile elitne satnije (grenadiri i voltieri) ostala tri bataljuna iste 4. pukovnije koji su rasporeeni u

Splitu i Kotoru odnosno Dubrovniku. Naziger, Gioannini, Te Deense, 15.


18/48


grad i prekinuti svaku njegovu komunikaciju. Svoj je stoer 4. studenoga najprijesmjestio u Draevcu, ali nakon tri dana prebacio ga je u Crno gdje je ostao dokraja opsade. U vodama ispred Zadra ve su se tjedan dana nalazile engleska re-

gata HMS Havannahkapetana Georgea Cadogana

75

s 34 topa i brig HMS Weazlekapetana Jamesa Blacka sa esnaest topova.76Iako je sam bio svjestan razlike uodnosu snaga, odnosno vatrene moi izmeu rancuske i saveznike strane, o-mai je jo iz Babinduba pozvao generala Roizea na predaju navodei da e gradu suprotnome biti izloen razarajuemu bombardiranju jedne pomorske sileradi kojega e stanovnitvo i posada potpuno nepotrebno stradavati, a upravo erancuskome zapovjedniku pripasti odgovornost za tu neovjenost.77Umjestopisanoga odgovora Roize je 5. studenoga u napad poslao etu od sto vojnika kojase na uzvisini Ploa sukobila s austrijskom predstraom. U tome su okraju objestrane pretrpjele gubitke, ali se dalje nita nije promijenilo. Bila je to njihova prva

i zadnja izravna konrontacija na otvorenome. Slino kao omai i Roize je biosvjestan da istjee rok za poetak topovskoga rata.78

Brzi prodor prema Zadru zasigurno je predstavljao veliki vojni uspjeh, no njimeje omai istovremeno sebi na vrat navalio ogroman problem vezan za opskrbu,kojega ne bi bilo da je utvrda pala kako je bilo predvieno. Najvea mana nje-gove opsada bila je nedostatak topova, streljiva i strunoga kadra. Za razliku odtoga, zadarska utvrda raspolagala je s oko 130 upotrebljivih topova tekoga kali-bra, velikim zalihama streljiva i dovoljnim brojem topnika.79U luci se, osim toga,nalazilo sedamnaest teglenica, topniki amci i druga naoruana plovila koja su

Francuzi sve do poetka topovskoga rata koristili za iznenadne napade na trgo-vake brodove koji bi prolazili kroz tamonje vode.80omai i njegovi engleskisaveznici nalazili su se zapravo u goremu poloaja od rancuskoga protivnika.Kada je kapetan Cadogan 25. listopada ujutro prvi put ugledao zadarsku tvravu,

75 George Cadogan (1783. - 1864.) zapoeo je pomorsku karijeru s dvanaest godina kao young gentle-man odnosno kapetanov naunik. Postao je porunikom 1802. godine, a kapetanom s vlastitim brigom1804. Godine 1808. dobio je zapovjednitvo nad prvom regatom Crocodile, a tri godine kasnije Hava-nnah. Sudjelovao u raznim pomorskim akcijama, najvie u Kanalu, Mediteranu i Jadranu. Pripadao jeengleskoj plemikoj eliti s dobrim politikim vezama. Imao je dvije sestre koje su bile udane za dva brataArthura Welleseyja, buduega vojvode od Wellingtona. Robert Pearman, Te Cadogans at war, 1783 -

1864: Te Tird Earl Cadogan and his amily, London, 1990.76 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-10-12a77 setzen sie die Stadt keinem zerstrenden Bombardement einer Seemacht aus, r welche Un-menschlichkeit die Verantwortung blos au sie llt. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-7.78 Boppe, Vojna Hrvatska, 88.79 U gradu se, prema omaievom i Moorovom naknadnom iskazu, nalazilo 286 topova tekoga ka-libra, velike koliine streljiva i namirnice za est tjedana. Pisani i Weil navode da je bilo 110 topova, 18haubica i merzera te 100 topova bez laeta. Pisani, La Dalmatie, 436. Weil, Le Prince Eugne, sv. 3, 185.80 Cadogan je, na primjer, 9. studenoga omaiu javio da je toga jutra est topnikih amaca napalotrabakul koji je prevozio vino, ali ih je on uspio potjerati. Od austrijskoga je general-bojnika traio dazapovjednike u ibeniku, Splitu i drugim lukama na jugu upozori na mogue rancuske napade tako da

brodovima zabrane dolazak u ove vode. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-17.


19/48


odmah je pomislio da nijedna okolnost ne bi navela smionoga ovjeka da ju beztvrdokorne obrane preda.81Obojica su bila svjesna da ih eka naporan i sloenzadatak. Jesen se pribliavala svome kraju, to je znailo da su noi postale dulje

i tamnije, a vrijeme hladnije i kiovitije. rebali su se pouriti postaviti topovskebaterije dok su uvjeti jo to doputali. U meuvremenu bi arkama i tiranomvatrom to vie pokuali uznemiriti posadu i stanovnitvo utvrde. Prvi top - odukupno sedam koji su posueni s engleskih brodova - istovaren je 6. studenoga.Ostali topovi, kugle i barut dovezeni su morskim putem iz Kraljevice, Senja i Kar-lobaga do Bibinja, ali takoer i iz netom zauzetih utvrda. Od velike pomoi bilisu im pritom trgovaki brodovi lokalnih brodovlasnika.82Kapetan Black dobio

je zadatak da se sa svojim brodom uputi prema rstu kako bi tamo ili u njegovojblizini nabavio haubice i merzere kojima bi se mogao gaati grad iza obrambenihbedema.83Kod rsta se, naime, odvijao slian opsadni scenarij kao kod Zadra s

tom razlikom da je u toj blokadi bila angairana veina britanske jadranske flo-tile i znatno vea austrijska vojska. Razaranjima opsadnoga topnitva omai iCadogan namjeravali su, izmeu ostaloga, prisiliti civilno stanovnitvo da natjeraposadu na predaju.

Dopremanje topova i pripadajue opreme bio je, meutim, samo dio posla i toonaj laki. Saveznici su, naime, odluili da e tri od etiri predviene topovskebaterije biti postavljene na sjeveroistonoj obali nasuprot grada. Izbor te pustestjenovite lokacije znaio je da su hrvatski i engleski vojnici svu opremu, ukljuu-

jui i topove od 12, 18 i 32 unte, tamo trebali dopremiti svojim rukama. ak je i

zemlja za baterije morala biti donesena u koarama. Za lokaciju etvrte baterije,koja je bila predviena za haubice i merzere, izabran je nedovreni zvjezdasti be-dem ispred sela Arbanasi nasuprot hornverka i jedino se ona zbog pogodnosti tlamogla izgraditi bez veih potekoa. Stavljanje podloge i podizanje parapeta prvenajsjevernije baterije poelo je 9. studenoga i na njoj je radilo oko 150 vojnika.Iste su noi engleski brodovi (na omaievo traenje) otvorili paljbu na grad itvravu kako bi pozornost Francuza odvratili od ovih radova i radi istoga za-straivanja graanstva.84Kada su ti radovi dva dana kasnije dovreni, zapoeta jeizgradnja druge baterije u emu je sudjelovalo 250 vojnika. Ona je bila spremna

13. listopada i tada se poelo raditi na treoj bateriji. U isto su vrijeme doneseni

81 no circumstance could induce a man o spirit to surrender it without an obstinate deence, HDA,1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-11.82 ako je, na primjer, 11. studenoga zlarinski brodovlasnik Mathis Loveich sa svojim brodom iz utvrdeSv. Nikola dopremio tri topa, dva laeta i deset bavi baruta, a njegov sugraanin Nicola Katiza petsto to-povskih kugli, dvanaest bavi baruta, 23 naboja, 20 fitilja i jedan laet. Sljedeega je dana Antonio Dean,

jo jedan brodovlasnik iz Zlarina, doplovio do Zadra s teretom od sedam topova, dva laeta, sedamvelikih i pet malih bavi baruta te dvjesto topovskih kugli. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-21,1813-11-22, 1813-11-26.83 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-11.84

Weil, Le Prince Eugne, sv. 3, 5.


20/48


topovi i to u prvu bateriju, a zatim i u drugu tako da je tih dana ukupno bilo za-posleno ak petsto vojnika. No, dok su prve dvije baterije gotovo bile spremne zauporabu, radovi na treoj bateriji morali su biti nakratko obustavljeni zboga loeg

vremena.Kapetan Cadogan 16. listopada konano je general-bojniku omaiu mogao ja-viti dobru vijest da e sve tri baterije do nedjelje biti spremne za topniki rat.Upravo zbog toga je od svoga austrijskog saveznika zahtijevao da bez njegovesankcije i potpisa ne komunicira s posadom zadarske utvrde o predaji ili pita-njima u vezi s time - kao to je to napravio na poetku opsade kada je engleskikapetan, tek naknadno, vidio poziv na predaju koji je bio upuen Roizeu.85Bu-dui da znate, gospodine, pisao mu je Cadogan, da ta toka dodiruje moj osob-ni poloaj i ast moje zastave, sigurno ete shvatiti pravednost moga zahtjeva.86Svjestan svoje proceduralne pogreke omai mu je pomirljivo odgovorio da otome ubudue ne treba brinuti i da je u nedavnome izvjeu Dvorskome ratnom

vijeu pohvalio aktivnosti i revnost samoga kapetana u svim pripremama kao isve zasluge njegovih ljudi tako da su i na najvioj razini slubeno bili obavijetenio britanskoj pomoi u vojnim operacijama kod Zadra.87

Englezi su 17. listopada ormalno preuzeli zapovjednitvo nad svima trima sjeve-roistonim baterijama tako da je konano doao red i na austrijsko zapovjedni-tvo da osposobi etvrtu bateriju ispred hornverka. Kapetan Black ve se pet danaranije vratio sa Sjevernoga Jadrana, ali je sa sobom dovezao samo dvije haubiceod deset unti i dvjesto mina. No, zato je nosio i poruku admirala Fremantlea da

se u arsenalu na Visu nalaze dva merzera od 30 unti, oko 100 mina i nekoliko to-pova od 24 unti. im je za to saznao, kapetan Cadogan je odmah otpremio brodda i njih pokupi.88Na ureenju etvrte baterije intenzivno je radilo 180 vojnikatako da je ona ve za dva dana bila gotova. Zbog velikih tjelesnih napora u svimtim dotadanjim radovima kod brojnih su se vojnika, meutim, poeli pojavljiva-ti zabrinjavajui znakovi iscrpljenosti.89esto su morali raditi pod okriljem noi

jer ih je zadarska posada danju znala gaati s utvrde ili iz topnikih amaca.90Kiaje gotovo svakodnevno padala. Povrh toga su omaieve snage poeli muiti iproblemi s opskrbom. Uzaludno je ekao novac, odore i cipele. Brano za kruh

prevezeno je iz Karlovca preko Gospia i Graaca u Knin gdje se nalazila poljskapekarnica. Vojnici su, dodue, svakodnevno dobivali svoj obrok kruha, ali osim

85 Sanction and Signature. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-33.86 Aware as you must be, Sir, that my own Character and the Honor o my Flag are involved in thispoint, you will I am sure eel the justice o my Demand. Ibidem.87 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-ad3388 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-25.89 ak se na kraju general-bojnik Milutinovich, koji je svoje vojnike neumorno bodrio dok su sve teteke radove izvravali, razbolio od silnih napora.90 omai je u svome operativnom dnevniku naveo da je jedne noi bilo ak tako mrano da su vojnici

koji su radili na treoj bateriji zalutali. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-13-2.


21/48


to je trebalo gotovo 28 sati da bude dopremljen iz Knina, bio je strano loe kva-litete pa je veina njih ostala gladna. Nedostajalo je drva za izgradnju koliba kojebi mogle pruati bar nekakav zaklon krajinicima koji su spavali na otvorenom,

a nije ga bilo dovoljno ni za ogrjev. Razmiljajui o svojim mokrim i umornimvojnicima u otrcanim odorama i poderanim cipelama, general omai tjeio semilju da se samo otvrdnuli krajinik mogao nositi sa svim tim nedaama.91

Dok se kod Zadra nadljudskim snagama radilo na ureenje opsadnih baterija,pukovnik Danese je s etiristo morlaka, jednom satnijom Liana i pola eskadro-na banskih husara krenuo na svoj zadatak. Iz Knina se najprije uputio u Vrlikui Sinj, a zatim nastavio prema Klisu i Splitu. Iz Skradina mu je u pomo stigla

jedna satnija banskih krajinika, koja je usput zauzela ibenik i oblinju utvrduSv. Nikole. Pomo je stigla i s morske strane. U vodama ispred Splita 9. listopadapojavila se engleska regata HMS Bacchantekapetana Williama Hostea, koji ga jeuz pomo likih krajinika bez veih potekoa uspio zauzeti.92Padom Splita Klisse naao u okruenju, no poput Zadra i on se takoer pokazao tvrim orahom odostalih dalmatinskih utvrda. Iako je nevjerojatnom brzinom ponovno uspostav-ljena austrijska kontrola nad Dalmatinskom zagorom, ipak se pokazalo da je usta-nika potpora domaega dalmatinskog stanovnitva ostala daleko ispod razinekojoj se pukovnik Danese nadao. Iako nagraen za svoje zasluge inom general--bojnika, u stvarnosti je ostao bez pripadajue vojske jer se ormiranje velikogadalmatinskog insurekcijskog zbora nije ostvarilo. Osim za Danesea omai jeimao pohvale jo jedino za domae ranjevce Michaela Fontanea i Simona Rebi-

cha, koji su pomogli dizati ustanak, a naravno i za prebjegle slunjske i ogulinskekrajinike s podruja Dubrovnika i Albanije.93Za dalmatinske vojnike u svojimredovima omai je tada samo nezadovoljno javio u Be da nita ne ine iakokotaju mnogo novca.94

Kod Zadra su se ve polako poeli odbrojavati sati do poetka topovskoga rata.Austrijska baterija, u kojoj su postavljene dvije haubice, bila je spremna u petak19. studenoga. U subotu su iskopane pukarnice u parapetima triju engleskih ba-terija i poelo je smjetanje topova na laete. Prva baterija brojila je pet austrijskihtopova od 18 unti i dva engleska topa od 32 unte, druga baterija tri engleska

topa od 18 unti i dva austrijska topa od 12 unti, a trea baterija pet austrijskihtopova od 12 unti. U nedjelju su svi topovi utisnuti u svoje pukarnice, a onda

je konano dopremljena i municija. Sve se to odvijalo usred (dotada najee)topovske paljbe iz Zadra. Francuzi su u ta dva dana ispalili preko tri stotine to-

91 AFA, kut. 1649 (1814.), sign. 1813-13-2 ad2.92 Pri povratku iz Splita kapetan Hoste je usput zauzeo i otok Hvar zatekavi tamonju posadu doslovnona spavanju.93 omai u tome kontekstu u svome operativnom dnevniku navodi etiri slunjske i dvije ogulinskesatnije koje su pomogle Daneseu. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-40.94

obwohl sie schweres Geld kosten, gar nichts thun, HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-65.


22/48


povskih kugli i dvadesetak granata. Uslijed toga smrtno je stradao jedan Englez,a ranjena su dva banska krajinika, no vea materijalna teta nije bila uinjena pa

je kapetan Cadogan general-bojniku omaiu javio da su sve baterije spremne

za djelovanje. U ponedjeljak 22. studenoga tono u dva sata popodne ispaljenaje raketa visoko iznad grada. Bio je to znak kojim je bio navijeten poetak to-povskoga rata. Otvorena je, prema dogovoru, najprije paljba iz svih topova dabi nakon toga svaka baterija nastavila ispaljivati po jedan hitac svake dvije mi-nute.95 Cadoganova prva baterija gaala je topnike amce i desni kut utvrde.Druga baterija pokrivala je sredinji dio utvrde, a trea baterija lijevi kut utvrde iluku. Zbog nedostatka topnikoga osoblja sve tri baterije opskrbljivali su morna-ri i marinci s oba engleska broda pod zapovjednitvom Cadoganova pobonikaWilliama Hamleyja.96etvrtom baterijom zapovijedali su satnik Moor i topnikinarednik Krapreiter.97Brod koji je bio poslan po merzere i dodatne topove na Vis

vratio se konano 23. studenoga, ali samo s dva merzera jer je ostalo naoruanjebilo neupotrebljivo. Dopremljeno je, osim toga, tek oko 150 granata, to je bilo

jedva dovoljno za jedan merzer.98

Iako su Francuzi bili svjesni to im se sprema, sm poetak topovskoga rata ipakih je donekle zatekao i trebalo im je pola sata da ponu uzvraati vatru. omai

je raunao da je toga prvog dana ispaljeno izmeu osamsto i tisuu hitaca naobje strane. ijekom noi nastavljeno je estoko bombardiranje grada, a tira-nom vatrom gaana je posada na zidinama utvrde. Zanimljive su ocjene topnikespretnosti pojedinih strana. ako je general Roize naknadno izjavio da je austrij-

sko topnitvo bilo mnogo uinkovitije od njegovog i desetkovalo je puanstvokoje je oajavalo.99omai je pak u svome operativnom dnevniku zabiljeio daEnglezi u poetku nisu tako spretno rukovali svojim topovima i da su uglavnomprenisko ciljali, dok su haubice u poetku vrlo uinkovito gaale grad. On daljenavodi da su lakovjerni Dalmatinci predvidjeli da e se utvrda odmah predatiim prestane estoka paljba, ali se to ipak nije obistinilo.100 Iduih dana bio je

95 Kapetan Cadogan je general-bojnika omaia obavijestio da e ga u jednoj od njih moi nai iliuti bude li ga poslije podneva traio. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-38.96 William Hamley (roen 1786. godine) zapoeo je pomorsku karijeru kao kadet na regati. Poru-nikom je postao 1807. godine i otada je sluio pod Cadoganovim zapovjednitvom. John Marshall,Royal Naval Biography; or, Memoirs o the Services o all the Flag-Officers, superannuated Rear-Admirals,Retired-Captains, Post-Captains, and Commanders, whose Names appeared on the Admiralty List o Sea-Officers at the commencement o the year 1823, or who have since been promoted, sv. 4/1, London, 1833.,261-268.97 Johann Krapreiter (roen 1784. godine) zapoeo je topniku karijeru 1803. godine kao nii topnik2. topnike pukovnije. Dvije godine kasnije postao je bombarder u Bombarderskome zboru, a tamo

je 1812. godine unaprijeen u topnikoga narednika. Wurzbach, Biographisches Lexicon, sv. 13., Be,1865., 266-267.98 Fitilji tih granata trebali su biti napravljeni naknadno. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-46.99 Citirano u: Boppe, Vojna Hrvatska, 88.100

Ibidem.


23/48


nastavljen topovski rat s promjenljivim intenzitetom. Engleske su baterije uspjelekorigirati svoj domet, ali sada je austrijska imala probleme jer su granate haubi-ca eksplodirale iznad grada umjesto u njemu.101

opovski rat i tirana vatra znatno su oteavali bijeg dezerterima iz grada. Jo odsamoga poetka opsade gotovo svakodnevno bi netko pobjegao im se spustiomrak. o su najlake mogli uiniti vojnici koji su se nalazili na bedemima horn-

verka jer su se samo trebali spustiti dolje. Do 22. studenoga iz grada su pobjegla72 vojnika, od kojih su pedesetorica bili mornari.102Iz Likoga bataljuna prebje-glo ih je dotle samo osam. ek je nakon poetka saveznike topovske paljbe nagrad njihov broj postupno porastao, ali opet ne u toj mjeri da bi se moglo govoritio masovnome dezertiranju. Zbog velikoga broja dezertera meu svojim mornari-ma general Roize bio je prisiljen sve vojnike u gradu rasporediti na bedeme uklju-

ujui i Liane koji su prije toga vrili samo unutranju slubu. U noi s etvrtkana petak 26. studenoga grad je napustila dotad najvea skupina od osamnaestLiana, zajedno s etiri mornara i tri alijana.103Svaki put kada bi nova skupinaprebjega stigla u savezniki logor, omai i Cadogan saznali su nove detalje obroju civilnih rtava, velikoj materijalnoj teti u gradu i problemima rancuskogazapovjednitva. oga petka s rancuske strane gotovo nije bilo paljbe i inilo se dae uspjeti plan saveznikoga dvojca da razarajuim djelovanjem svojih baterija na-tjeraju civilno stanovnitvo da posadu prisili na predaju. Zadarsko je graanstvotada uputilo svoju delegaciju rancuskome zapovjedniku Roizeu s molbom da seutvrda preda radi izbjegavanja daljnjih civilnih rtava i tete, to je on, meutim,glatko odbio.104Bez obzira to graanstvo nije uspjelo, omai i Cadogan sloilisu se da su okolnosti dovoljno sazrele te su 28. studenoga takoer pozvali Roizeana predaju. Francuski general je, meutim, njihov poziv rezolutno odbio jer bihiznevjerio povjerenje svoga suverena ako bih prihvatio prijedloge koje mi dajete,a moja ast, moja dunost i ratni zakoni odvraaju me od toga da ih prihvatim.105Bio je jedino voljan pristati na dvomjeseno primirje. Cadogan, kojemu je Roizeuputio svoj odgovor, proslijedio ga je omaiu uz napomenu: alim da je takopravedna ponuda ovako doekana i sada ga, gospodine, svim raspoloivim sred-stvima trebamo natjerati da poali drskost svoga ponaanja. Odmah u otvoriti

101 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-13-2.102 Naziger i Gioannini navode da je rije o ilirskim mornarima. Naziger, Gioannini, Te deense, 117.103 Do krajike pobune 2. prosinca iz grada je dezertiralo 66 mornara, 21 Lianin, 17 alijana, etiritopnika Ogulinske pukovnije te po jedan gardist i orunik, dakle ukupno 123 vojnika.104 Boppe, za razliku od toga, navodi da je 1. prosinca u gradu izbila pobuna i da je pod pritiskom sta-novnitva gradski naelnik preklinjao generala Roizea da prekine patnje grada.105 je justifierais mal la confiance de mon souverain, si je pourrais me resoudre a entendre lespropositions, que Vous me aites, et que lhonneur et mon devoir, et les lois de la Guerre me preseriventde reuser positivement. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-ad57.


24/48


baterije, prolo je vrijeme.106Ponovno je otvorena estoka paljba na grad, kojaje nanijela nove rtve, ali su Francuzi, nita manjom silinom, odgovorili. Uslijednjihovoga jakog i preciznog gaanja 29. studenoga nanesena su znatna oteenja

Prvoj i Drugoj engleskoj bateriji, pri emu je bio ranjen i kapetan Black. Roize je upolumjesecu ispred hornverka rasporedio orunike, koji su imali nalog da pucajupo dezerterima tako da je znatno bio otean bijeg iz grada. Sranosti toga trenut-ka, na obje strane, zasigurno jo uvijek nije nedostajalo, no zato su saveznike sve

vie poeli muiti problemi sa zalihama streljiva, osobito baruta.107Haubice sumaknute iz baterije jer su zbog toga postale neupotrebljive i umjesto njih koriten

je samo merzer. Nisu saveznike snage, meutim, samo na kopnu snale nedae.U vodama oko Zadra ponovno su se poeli probijati rancuski brodovi, kojima jeAncona sluila kao glavno uporite. Havannahi Weazleblokirali su, dodue, mor-ske prilaze Zadru, ali dok je znatan dio njihovih posada sudjelovao u topnikome

ratu na kopnu, oni se nisu mogli dati u potjeru za sve drskijim rancuskim gusari-ma. Sm Cadogan smatrao je da je sudjelovanje njegovih pomoraca u opsadi za-

jedno s austrijskim vojnicima daleko vanije od gonjenja Francuza po Jadranu.108Ipak, od svih briga saveznicima je najvee glavobolje zadalo strano loe vrijeme.omai i Cadogan s nestrpljenjem su ekali trenutak da meteoroloke okolnostikonano dopuste dopremanje toliko potrebnih zaliha streljiva, ali i novih haubicai topova. Njime bi se naoruale dodatna peta i esta baterija koje su se ve poeleizgraivati tako da bi Zadar napokon morao kapitulirati.109U to su obojica biliuvjereni. No, vrijeme se nije popravilo, zalihe su bile gotovo pri kraju i izgledalo

je kao e se ova pat-pozicija izmeu rancuske i saveznike strane neizbjeno pro-duljiti. U etvrtak 2. prosinca dogodio se, meutim, neoekivani zaokret. Jo naizmaku danjega svjetla Francuzi su topovskom paljbom opet uspjeli jako otetitiprvu i drugu bateriju. Kada su topovi napokon utihnuli, a grad i njegova okolicaieznuli u mraku, inilo se da e i taj dan proi uobiajeno kao svi prethodni svedok oko devet sati naveer glasna puana i topovska pucnjava u gradu nije pre-kinula noni mir. rajala je gotovo dva sata i onda odjednom prestala.

Kada je toga etvrtka u Zadru ponovno pala no, kaplar Dmitar Mileusnich, de-setnik Abram Chanak, redov Dujo Shikich i kaplar Juko Pavichich odluili su

da je dolo vrijeme za pobunu. Rastue nezadovoljstvo meu graanstvom zbog106 I regret, an Offer so airly made should have met with such a reception, and We have now Sir onlyto make him repent by every means in our power, the rashness o his conduct. I shall open the batteriesimmediatly the time is ended. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-11-57.107 Engleski je kapetan 2. prosinca javio da su sve tri njegove baterije tijekom zadnja tri dana potroile225 naboja (Ispaljeno je, dakle, 225 hitaca.) i da je uslijed toga ostalo jo samo 27 naboja, dok naboja od12 unti uope vie nije bilo. Budui da se naboj odredio prema kalibru topa, nedostatak tih naboja zna-io je da se iz sedam topova od 12 unti u drugoj i treoj bateriji nije moglo pucati. Oba engleska brodado kraja opsade potroila su ukupno 170 svojih bavi baruta. HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-12-2.,sign. 1813-12-ad24.108 HDA, 1735. DVZ, kut. 1., sign. 1813-12-2.109

omai i Cadogan ve su razmiljali o izgradnji sedme baterije.


25/48


bombardiranja, ali i sve dulje i tamnije noi, donijeli su povoljne okolnosti kojenisu htjeli propustiti. Oko osam sati naveer postrojena je u hornverku eta odpedeset vojnika koji su pripadali trima Likim satnijama, koje su tamo bile smje-

tene. Kada je Che de Bataillon Lemaich naredio da zauzmu svoje poloaje nazidinama, kaplar Dmitar Milleusnich uzviknuo je da nee otii tamo i da nee pu-cati na svoju brau i zemljake. Pozvao je svoje drugove da slijede njegov primjer, adodatno su ih jo bodrili Abram Chanak i Dujo Shikich. Buka koja je uslijed toganastala alarmirala je druge Liane u vojarni hornverka, koji su takoer odluiliposegnuti za orujem i prikljuiti se Milleusnichu. Lemaich i ostali asnici po-bjegli su navrat-nanos u grad i upozorili generala Roizea, koji je odmah naredioda se vrata grada zatvore i da se u ulicama ispred njih postave topovi i rasporedipjeadija. Provala pobunjenika u sam grad sprijeena je jer je Nicola Biegoevich,

jedan od Lemaichevih pouzdanika, na vrijeme obavijestio orunike koji su od-

mah otvorili vatru. Brzo nakon toga s kule Grimaldi otvorena je paljba karteamana pobunjene Liane u hornverku. Kada su vidjeli da nee moi provaliti u grad,odustali su od njegova osvajanja i umjesto toga odluili se probiti iz tvrave. Ni to,meutim, nije bio lak zadatak jer su topnici, koji su se nalazili na zidinama horn-

verka, okrenuli svoje topove prema njima i takoer poeli ispaljivati kartee. Isto-dobno su ih pukama gaali talijanski vojnici i orunici. Unato injenici da su setada nalazili u vrlo loem poloaju, nisu odustali od svoje namjere. Jedna skupinau bijesu se popela na vrh zidina i zauzela topove. Uspjela je osam topova baciti nizzidine dok su tri zaklinili. Ostali pobunjenici u to su isto vrijeme juriali na vrata

hornverka i digli ih u zrak. Kada su uspjeli izai iz hornverka, ekala ih je, meu-tim, jo jedna prepreka - polumjesec ispred njega. U njemu su se nalazili orunicikoji su takoer odmah otvorili vatru. Unato neprekinutoj paljbi pobunjeni Lia-ni uspjeli su provaliti vrata polumjeseca i skloniti se u austrijski logor.

Hornverk, meutim, nije bio jedino poprite pobune u Zadru. Buka dramatinogaraspleta koji se tamo odvijao doprla je do samoga grada gdje su se nalazile ostaletri satnije Likoga bataljuna. Kada su uli paljbu iz topova i puaka u hornverku,odmah su shvatili o emu je rije pa su i oni, predvoeni narednikom TomasomKoriczom, posegnuli za orujem kako bi pomogli svojim drugovima. Planirani

juri na gradska vrata u zadnji su as uspjeli sprijeiti njihovi asnici - u prvomeredu Hessen i Lemaich - koji su ih umirivali obeanjem da e moi slobodno ibez opasnosti izai. Situacija se doista donekle poela smirivati dok Liani nisuprimijetili da su se na kuli kraj vojarne pojavili orunici koji su se spremali naborbu i da se u ulici na njihovoj desnoj strani postrojila jedna talijanska satnija.asnici su im u meuvremenu pobjegli u jednu kancelariju i zakljuali se. Uvje-reni da im je postavljena stupica, liki pobunjenici odluili su napasti kulu u kojojse nalazio najvei dio zaliha streljiva. Gotovo su uspjeli provaliti u kulu kada su nanjih ispaljene kartee. U toj ubojitoj paljbi etiri pobunjenika na licu mjesta ostalasu mrtva, a ostali su se odluili povui u vojarnu odakle su se nastavili braniti


26/48


pucajui kroz prozore. ek je oko jedanaest sati naveer ponovno zavladao mir.Istovremeno, dok su njegovi zapovjednici vrili pripreme da silom slome otporpobunjenika, general Roize s njima je pregovarao jer se bojao da su u dogovoru s

Austrijancima koji pripremaju napad.

110

Predloio im je najprije da e moi slo-bodno napustiti grad ako ostave oruje. Oni, meutim, nisu eljeli odloiti orujepa su cijelu no probdjeli oekujui najgori mogui scenarij.111Kada je napokon3. prosinca svanuo dan, Roize im je odluio odobriti odlazak s orujem pod uvje-tom da to ine u manjim skupinama. Kada je posljednja skupina pobunjenikanapustila grad, rancuski je general naredio njihovim asnicima da uine isto. ase naredba odnosila ak i na najvjernije prorancuske asnike Hessena, Lemaicha,Babicha i Xuppana. Osim Liana grad je tada napustilo jo i 25 ogulinskih topni-ka. Roize se tako rijeio svih krajinika, ali se sada nalazio u vrlo tekome poloaju

jer je s prepolovljenom posadom jedva mogao obraniti bedeme, a odlazak Liana

je, osim toga, dodatno uzdrmao ionako sumnjivu vjernost alijana.112Neoekivana pobuna likih krajinika stigla je kao Boji dar general-bojniku o-maiu i kapetanu Cadoganu. Iako na kraju sa svojim zalihama streljiva, bili suuvjereni da e nakon ove pobune jo jedno estoko bombardiranje Zadra tolikopreplaiti graanstvo da e general Roize ovoga puta morati udovoljiti njihovimzahtjevima. Reeno - uinjeno. U noi s 3. na 4. prosinca, dakle mjesec dana odpoetka opsade i dvanaest dana nakon topnikoga rata, otvorena je estoka i pre-cizna topovska paljba na grad. Ovo posljednje (i dotada najuinkovitije) bombar-diranje trajalo je sve do jutra, gotovo do kraja zaliha. Merzer je ispalio esnaest

granata u sredite grada s dobrim rezultatima.113Za saveznike je taj in bila za-pravo igra na sve ili nita. No, ovoga puta uspjeli su postii eljeni cilj jer je okopodneva iznad tvrave konano dignuta bijela zastava, a uskoro je saveznicimauruen i slubeni Roizeov dopis u kojemu je zatraio tri dana primirja kako bipregovarali o uvjetima kapitulacije koju ste mi predloili u drugome pismu od28. studenoga.114Da to nije tada uinio, pitanje je bi li omai i Cadogan iduihdana zbog nedostatka streljiva uope mogli nastaviti s bombardiranjem.115

110 Boppe, Vojna Hrvatska, 89.111 Pisani navodi da bi Zadar postao popritem uasnoga masakra da su se krajinici uspjeli raspritipo gradu i zauzeti dio bedema. Zakljuuje da je takva nesrea vjerojatno z

alexander buczynski - tinjajući krajiški patriotizam i opsada zadra 1813. godine

Documents