akvaticni ekosustavi

7/22/2019 Akvaticni ekosustavi

1/15

1.Akvatini ekosustaviVodeni ekosustavi su smjeteni u depresijama Zemlje. To je zajednica organizama koji ovise jedni o

drugima ali i o vodenom okoliu odnosno vodenom ekosustavu u kojem ive. Postoje dva glavna tipa

vodenih ekosustava, slatkovodni ekosustavi i morski ekosustavi.

2.2.Fizikalne karakteristike vode

Temeratura vode - je jedan od najvanijih ekolokih faktora.Ona ovisi od geografske sredine,

godinjeg doba,a u vodenim bazenima i od dubine, kretanja i drugo. Gornji slojevi vode zagrijavaju se

direktno, toplim sunevim zracima. Povrinska voda mijenja temperaturu u tijeku godine ovisno odgodinjeg doba. Donji slojevi vode zagrijavaju se na dva naina: cirkuliranjem i turbulentnim

kretanjima vode. Cirkulaciju izaziva razlika u gustoi vode, a turbulenciju razliiti pokreti (valovi i

strujanja).

Gustoa vode - Ovisi o otopljenim tvarima i temperaturi. S povienjem temperature i smanjenjem

koncentracije soli gustoa tenosti se umanjuje, a ako se temperatura smanji i povea koncentracija

soli gustoa se poveava.Kod kopnenih voda odnos gustoe i temperature pokazuje nepravilnost. S

povienjem T od 0

o

do +4

o

C voda postaje gua, a specifina masa manja.Voda je dakle najgua na+4oC. Daljim zagrijavanjem gustoa opada, a specifina masa je sve manja i obrnuto. Kod morske

vode nema anomalija, ona se skuplja i ispod +4oC, sve do 0oC. U momentnu zamrzavanja ona se iri i

postaje laka.Maksimum gustoe vode se nalazi pri +4oC, tako da vrsta voda (led) pliva po povrini

tene faze.Manja gustoa leda i tene vode pri temperaturi smrzavanja se objanjava strukturnim

promjenama unutar molekula vode. Pri smrzavanju dolazi do irenja, a ne skupljanja vode.U prirodi ta

pojava prouzrokuje niz vanih efekata na okoli i ekosustave. Na pr.starenje stijena se ubrzava uz

prisustvo vode. Na niim temperaturama se u pukotinama stijena stvara led koji, zbog mehanikog

pritiska uslijed irenja, dovodi do lomljenja i usitnjavanja stijene.Anomalne promjene gustoe vode stemperaturom je takoer od ogromnog znaaja za ouvanje ivota u vodi u zatvorenim vodenim

bazenima (jezera,movare i sl.) Kada bi se voda ponaala kao veina tenih tvari, jezera bi se

smrzavala od dna do gore u svim oblastima na Zemlji gdje se due vremena odrava temperatura ispod

0oC. Ribe i biljni svijetbi se morali prilagoditi na ivot u smrznutom stanju. Meutim, zimi se na dnu

jezera zbog vee gustoe sakuplja sloj vode na +4oC, dok se samo povrinski sloj manje gustoe

smrzava. Ljeti se deava obrnuta situacija, jer se na povrini jezera skuplja sloj tople vode (epilimnion,

T>+4oC,) ugrijan sunevim zraenjem, a hladnija, tea frakcija (hipolimnion, T


2/15

2


3/15

3

Kretanja vode - su razliita: izaziva ih vjetar, zemljina gravitacija, razlika u visini zemljita (tok

rijeka). Pod utjecajem Mjeseca dolazi do pokreta poznatih kao plima i oseka. Voda se moe pokrenuti

i uslijed zemljotresa ili uslijed hlaenja i zagrijavanja (vertikalna cirkulacija).Najuoljiviji pokreti

vode su valovi i struje, plima i oseka.

Prozirnost vode - ovisi od brojnih faktora: od kuta pod kojim sunani zraci padaju na povrinu vode,

od toga je li vedro ili oblano, od gustoe suspendiranih estica i dr. Voda se odlikuje razliitim

stupnjem prozirnosti. Morska i jezerska voda imaju veu prozirnost od nizinskih rijeka koje su obino

vrlo mutne.U bistrim jezerima, na dubini od jednog metra proe tek 40% upadne svjetlosti.to je vea

dubina, svjetlosti ima manje.U blizini Azorskih otoka, tragovi svjetla otkriveni su pomou fotostanice

i na dubini od 1000 metara. Prozirnost vode je najvea u toplim morima, a smanjuje se postepeno od

ekvatora ka polovima. U rijekama je prozirnost vrlo razliita.Vea je u planinskim nego nizinskim

rijekama. Krke vode imaju najvee promjene prozirnosti, naroito kod podzemnih tokova kojinastajuod rijeka ponornica. Ponornice esto nose velike koliine suspendiranih tvari pa im je prozirnost za

vrijeme padalina mala. Prema stupnju prozirnosti vode se dijele na: bistre, skoro bistre, slabo

zamuene, zamuene, vrlo mutne i neprozirne.

Boja vode - ovisi od uvjeta osvjetljenje, upijanja i odbijanja svijetla, povrine vode, dubine i

prozirnosti.


4/15

4

2.3 Kemijeske karakteristike vode

Koncentracija mineralnih soli - Najuoljivija razlika izmeu mora i kopnenih voda je u njihovom

kemijskom sastavu. U kopnenim je vodama koncentracija soli oko 100 puta manja nego u moru. U

moru dominiraju kloridi (35g soli) i natrij, a u kopnenim vodama dolaze karbonati i sulfati.

Slanost - Slanost povrinskih oceanskih voda varira u ovisnosti o geografskom poloaju: 34,5 i

35,0%0.u podruju ekvatora; neto vie od 37%0(Sargasko more i obale Brazila), a prema polovima se

postupno sniava do ispod 34%0 .U arktikom podruju se zbog poveanog dotoka slatke vode i

smanjene evaporacije slanost se moe sniziti i ispod 28%0.Morska voda ima svuda slian sastav, bez

obzira o kom moru se radi. Uz NaCl, ima otopljenog Na2SO4, K2SO4, Ca2SO4. Zbog ovih soli morska

voda je gorka.Pored ovih soli nalazimo i nitrate, fosfate, karbonate ali u manjim koliinama.

Nitrati i fosfati - Za ivot vodenih organizama otopljene soli imaju veliki znaaj.Najvaniji su nitrati ifosfati. Izvor duikovih soli u vodenoj sredini je tlo kroz koje voda prolazi i spira u rijeke pa u mora. I

ostaci organizama koje razlau bakterije u samoj vodi izvor su ovih soli.Mineralizacijom organske

tvari one prelaze u nitrite, a oksidacijom u nitrate koji su dostupni biljkama. Fosfata, koji su neophodni

za biljke, ima u vodama deset puta manje nego nitrata. Utvreno je da u velikim dubinama mora ovih

soli ima ak oko tisuu puta vie, ali one nisu dostupne biljkama. Fosfati nastaju u procesu

mineralizacije ali se poslije veu s drugim molekulama i tvore netopive spojeve. N,P,S,Mg i Fe, pored

O,C,K,Ca, neophodni su za organizme u procesu rasta- biogeni elementi.Veliku vanost imaju i mikro

elementi.Oni se usvajaju u vrlo malim koliinama.Voda ih ima uvijek dovoljno.

Kisik- u vodu dospijeva na dva naina: difuzijom iz zraka i fotosintezom vodenih biljaka.Koliina

otopljenog kisika u vodi ovisi od vie faktora, od temperature, koliine soli i tlaka. Kopnene vode na

0oC pod normalnim atmosferskim tlakom sadre oko 10 cm3/l kisika, a morska, pod istim uvjetima

samo 8 cm3/l. Na temperaturi od 30

oC u kopnenim vodama ga ima 5,6 a u morskoj 4,5 cm

3/l. Voda s

niom temperaturom moe otopiti vie kisika nego voda s viom temperaturom. Slatka voda ima vie

kisika nego slana. Na koliinu kisika u vodi utjee i koliina soli, pa je kisik za 17% bolje topljiv u

morskoj nego u slatkoj vodi.Kisik se troi za oksidacijske procese svih organizama (disanje) i zamineralizaciju organske tvari (trulenje). Zbog toga njegova koliina u vodi stalno varira.Upovrinskim slojevima mora i jezera nastanjenih planktonskim algama, kisik se stalno obnavlja

fotosintezom i razmjenom sa atmosferom. Preko ljeta, produkcija ovog plina moe biti tolika da

dovodi do prezasienosti.U dubljim slojevima kisik se stalno troi, naroito u procesu mineralizacije,

pa ga uvijek ima manje, a moe se desiti i da ga sasvim nestane.Tada se jasno uoava vertikalna

slojevitoststartifikacija.Nju remete pokreti vode (strujanja,valovi) koji mijeaju vodu i dovode kisik

u nie slojeve vode.U oceanima, obnovu kisika u velikim dubinama obavljaju struje.One donosehladnu i kisikom bogatu vodu iz polarnih oblasti.Ove struje teku vrlo sporo pa obnova traje


5/15

5

godinama.U Crnom moru nema strujanja pa ni kisika ispod 200m dubine.Tamo se razvio H 2S

djelovanjem dubinskih bakterija i ima ga u visokim koncentracijama.

Ugljini dioksid- je faktor od primarnog znaaja za biljke.Kisik i ugljini dioksid antagonisti su u

procesu fotosinteze i disanja.U vodu CO2dolazi iz zraka, padalinama, a znatno vei dio primaju vodeprolazei kroz povrinski dio pedosfere, gdje se zbivaju intenzivni biokemijski procesi koji proizvode

znatne koliine CO2, respiracijom organizama, a i radom bakterija u procesu raspadanja.

3. Slatkovodni ekosustavi

Postoje tri osnovna tipa slatkovodnih ekosustava:

Lentiki ekosustav: sporo kretanje vode, ukljuujui jezera, bazene i ribnjake, Lotiki ekosustav: brzo kretanje vode, na primjer, izvori, potoci i rijeke. Movare: podruja gdje je tlo prezasieno ili poplavljeno vodom barem odreeni dio

vremena.

Osim toga, kopnene vode moemo podijeliti u tri osnovne skupine:

Vode stajaice: jezera, bare, lokve;

Vode tekuice: izvori, potoci, rijeke; Podzemne vode

3.1 Lentiki ekosustavi

3.1.1 Jezero

Jezero je vodom ispunjena prirodna depresija na kopnu, koja nema neposredne veze s morem. Veina

jezera su slatkovodna i smjetena su na sjevernoj hemisferi u podruju viih geografskih irina. Mnoga

su jezera umjetne akumulacije vode koje se grade za proizvodnju elektrine energije, rekreaciju

(plivanje, daskanje na vjetru,...), opskrbu vodom, itd. Finska je poznata kao Zemlja tisuu jezera, a

Minnesota (drava u SAD-u) kao Zemlja deset tisua jezera. Velika jezera Sjeverne Amerike

podrijetlom su iz ledenog doba. Preko 60% svjetskih jezera nalazi se u Kanadi preteito zato jer

zemljom dominira neulanani sustav otjecanja vode.

Po postanku jezera se dijele na:1. tektonska u tektonskim depresijama (Mrtvo more, istonoafrika jezera, Bajkalsko, Ohridsko i dr.);

2. vulkanska u kraterima vulkana (Trasimeno u Italiji);

3. glacijalna (ledenjaka) smjetena u depresijama (Ladoga, Bledsko jezero i dr.);


6/15

6

4. krka u kru (Plitvika jezera) i

5. reliktna jezera, koja su preostala od nekadanjih veih jezera ili mora i

6. mrtvi rijeni rukavi

Prema kemijskom sastavu (koncentraciji soli) jezera se dijele na:Slatkovodna, koncentracija soli do 100 mg/l

Slanasta, koncentracija soli ne prelazi 300mg/l

Slana, s preko 300 do 470 mg/l, u aridnim krajevima

Mineralna,preko 470mg/l.U njima nema ivota (Mrtvo more).

Prema intenzitetu produkcije na :oligotrofna jezera - slabo produktivna,

eutrofna jezeravrlo produktivna i

distrofna jezera i movareodumirajua

Jezera moemo podijeliti i prema geografskom poloaju na: tropska, suptropska, umjerena,

subpolarna, polarna.

3.1.1.2 Dubinske zone u jezeru

Zona slobodne vode ( limnion, pelagijal) se dijeli na: eufotikii afotiki sloj.1. Eufotiki, se uglavnom poklapa s dubinom prodora svjetla.U ovom sloju se odvija organska

produkcija (asimilacija), pa ga nazivamo trofogeni sloj. On se poklapa s termikim slojem

epilimnionom.Tu se razvija planktonska zajednica fitoplankton i zooplankton.

2. Afotiki je dublji, neosvjetljeni sloj koji se protee do dna.U njemu nema produkcije organske tvari

ali se u njemu odvija bakterijska razgradnja organskih tvari pa se jo naziva trofolitikimslojem.

Osim planktonskih zajednica, u slobodnoj vodi ivi vei broj riba koje ine nekton.

Zona dna jezera ( bental, pedon), dijeli se na tri zone: litoral, sublitoral i profundal.Litoralje priobalna zona do 30 m dubine. Ona se blago sputa prema dnu jezera.Ovu zonu

karakterizira razliita podloga. Negdje je to isprano kamenito dno, kamenje, ljunak, pijesak, a negdje

i mulj. Sublitoralna zona se nastavlja na litoral. Nema je u plitkim jezerima, a u dubokim see do180

m dubine. Ovdje se taloi fini sediment pa je podloga meka. U sublitoralu nema dovoljno svjetla, panema ni vegetacije.Vodeni pokreti se ne osjeaju, ve samo strujanja. Temperatura je ujednaena , s

manjim variranjima u tijeku godine.Prisutni su samo konzumenti (ivotinje) i reducenti (bakterije).

Profundal je ispod 180 m dubine i nalazimo ga u malom broju jezera, kakvo je npr.Ohridsko jezero.

Na takvoj dubini dno je od finog mulja, stalna je temperatura, visoki tlak, s malo kisika i puno ugljik

dioksida i potpuni nedostatak svjetlosti.


7/15

7

3.1.1.3 ivotna zajednica litorala

Zajednice u litoralu u svom sastavu imaju biljke proizvoae, zatim potroae i razlagae.Ovu zonu

moemo podijeliti na nekoliko pojaseva.

a. Pojas trske i aa (Phragmites i Carex), valovi su s manjom udarnom snagom a u njoj serazvijaju veinom biljke cvjetnice, sekundarno prilagoene na ivot u vodenoj sredini.Pored

gore navedenih sreu se jo sita i rogoz, kao i mnoge konaste alge.Od ivotinja se najee

sreu abe, zmije, kornjae, gnijezde se mnoge vodene ptice (movarice), puevi, brojne

liinke i odrasli kukci.Dopire do dva metra dubine.

b. Pojas plivajue vegetacije (flotantna vegetacija), u koji spadaju i ukorjenjene biljke iji listoviplivaju na povrini vode, kao to su: lokvanj (Nuphar luteum), lopo (Nymphaea alba),

vodeni oraak (Trapa natans), te prave plivajue biljke, vodena lee (Lemna sp.) i vodena

paprat (Salvinia natans).

c. Pojas podvodne (submerzne ) vegetacije obuhvaa podruje od tri do sedammetara. Ovdje sunajee : krocanj (Myriophillum sp.), voika (Ceratophillum sp.) vodena kuga (Helodea

canadensis), vodeni ljuti (Ranunculus sp.). U zoni podvodnih livada koje se prostiru do 7

metara dubine nalaze se i mnoge ivotinjske vrste koje ovdje imaju obilje hrane.Ima mnogo

liinki i odraslih vodenih kukaca (trihoptera, vretenaca, efemeroptera), mekuaca, rakova

(Cladocera,Copepoda), praivotinja, kolnjaci, maloetinai.

d. Pojas kompaktnih livada viestaninih algiparoina (Chara, Nitella), se protee nie od 7metara dubine.U nekim jezerima dopire do dubine od 20 metara i zauzima veliko prostranstvo

litorala.Od ivotinja dominiraju puevi (Gastropoda), rakui (Amphipoda), jednakonoi

(Isopoda), liinke trzalaca (Chironomidae-Diptera) i td.

3.1.1.4 Nestajanje jezera

Postoji vana razlika izmeu nizinskih i gorskih jezera. Nizinska su jezera mirna, manje

stjenovita/vie sedimentna, imaju blago nagnuto dno te openito sadre vie biljnog ivota. Velikevodene biljke (posebice trstika) znaajno ubrzavaju taj proces zatvaranja jer zadravaju sediment.

Muljevita jezera i jezera s mnogo biljojednih riba tee polaganom nestajanju. "Nestajue" jezero

(jedva primjetno na ovjekovoj vremenskoj skali) tipino ima vodeni rub s ekstenzivnim biljnim

pokrivaima. Oni postaju novo stanite za ostale biljke (poput maha tresetara kada su stvore za njega

povoljni uvjeti) i ivotinje od kojih su mnoge vrlo rijetke. Postupno se jezero zatvara pa moe nastati

mladi treset koji stvara baru. U nizinskim rijenim dolinama (gdje rijeka moe stvarati meandre),

prisustvo treseta se objanjava zatvaranjem bivih mrtvaja. U vrlo kasnim stadijima sukcesije raste

vie stabala konano pretvarajui vlano zemljite u umu. Neka jezera mogu nestati u odreenomdijelu godine. Takva jezera se nazivaju intermitentnim jezerima i tipina su za krki teren.


8/15

8

3.1.2 Movare

Movare su plitke vode stajaice, odnosno tlo natopljeno najee slatkom vodom, koje se odlikuje

niskom pH vrijednou (dakle kiselou) i biolokom raznolikou stanita za mnoge biljne i

ivotinjske vrste, kao to su vodozemci, ribe, ptice, kukci, gmazovi i sisavci.Movare se najeenalaze u rijenim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom.

U movarama se, za razliku od tresetita, ne stvara treset.

Prema porijeklu i nainu dotoka vode movare se dijele na:

niske, koje se "hrane" samo podzemnom vodom; u ovih movara, vegetacijski sloj je deblji visoke, koje se "hrane" samo povrinskom vodom, praktino jedino oborinskim vodama;

ovdje je sloj vegetacije tanak

mjeovite, koje se prihranjuju iz oba izvora; to je najei tip movara.Isuivanje movara obavlja se melioracijom pomou drenanih kanala i podizanjem nasipa. Na taj se

nain stvara novi ivotni okoli u kojem ne rastu stabla, ponekad ima grmlja, a openito se tu nalaze

ekoloke zajednice koje uspijevaju na mokrom mineralnompa do organskom tlu, a mogu opstati samo

uz neprekidni viak vode. Razgranienje izmeu movara i drugih tipova biotopa nije jednostavno.

One su meu oblik izmeu drugih biotopa kao to su tresetita, vodene povrine koje se isuuju ili

mokre livade i grmita. Tipine biljne vrste su iz rodova Eupatorium i Lysimachia, kao i neke druge

biljne zajednice koje su vrlo vane kao "paa" za leptire i druge kukce.

3.1.3 Bare

Bare su prirodna udubljenja nepravilnog oblika, odnosno plitke vodene mase gdje ive raznebiljke i

ivotinje od zone niskih do zone visokih biljaka kao i od zone plitke i duboke vode. Bare se od

movara razlikuju zbog toga to svjetlost sunca u pravilu dopire do dna.

3.1.4 Ribnjak

Ribnjak je umjetno napravljen vodeni bazen s vaeom dozvolomza rad, namijenjen za uzgoj ribe.Voda ribnjaka moe da bude slatka ili slana. Ribnjak ima osiguranu infrastrukturu za punjenje i

pretapanje vode te osigurava potpuno pranjenje jezera za vrijeme ribolova. Tokom proizvodnje

(uzgoja ribe), ribe se dodatno prehranjuju.


9/15

9

4.Lotiki ekosustavi

U ovu kategoriju kopnenih voda ubrajamo: izvore, potoke i rijeke.

4.1 RijekeGranicu izmeu potoka i rijeka, ponekad, teko je odrediti. Potokom se smatra tekuica od 5 m irine.

Treba napomenuti da se u tom podruju mijenjaju i ivotne zajednice prema tipu supstrata i brzini

vode.

Pavleti i Matoniki su 1965. izvrili zonaciju Korane i utvrdili tri zone rasprostranjenosti, koje se

meusobno razlikuju po strukturi i sastavu zajednice.Prva obuhvaa gornji tok, najveidio vodotoka

pripada srednjem toku, dok je trea zona donjeg toka u ispitivanoj rijeci samo djelomino obuhvaena.

Gornji tok

Voda je hladna i brza, dno je uglavnom kamenito ili valutiasto, ima puno kisika ,vegetacija je slaborazvijena.Javlja se mali broj vrsta ali s velikim brojem jedinki.Od alga dolaze trihalne cijanobakterije i

penatne dijatomeje koje su najzastupljenije.One naseljavaju podlogu i pukotine stijena. Od

makrofitskih alga zastupljeni su Tribonemaminusi Vaucheria geminataod Xanthophyceae ,

Batrachospermum moniliformeod crvenih alga,Zygnema ralfsiiodZygnematophyceae,te

Cladophora glomerata. U masi javlja se iHydrurus foetidus(Chrysophyceae)i smeim talusom

prekriva valutiastu podlogu. Od mahovina se zapaajuFontinalis, CinclidotusiBrium koji imaju

pljosnat talusprivren za podlogu, a s druge strane produen u pravcu strujanja vode.One stvaraju

guste busenaste prevlake koje prekrivaju vee povrine. Organizmi koji ive u gornjem toku

prilagoeni su na stalnu nisku temperaturu vodestenotermni su.Organizmi su se prilagodili na

strujanje vode oblikom tijela, organima za privrivanje ili poveanjem tjelesne mase. Neke vrste

imaju dorzoventralno (leno-trbuno) spljoteno tijelo pomou kojeg se priljube za podlogu kao

planarije, liinke, plecoptera i vodencvjetova.Liinke Rhitrogenaza podlogu se privrstipljosnatim

krgama. Potone liinke Trichopteragrade oko sebe kuiceod sitnih kamenia i pijeska,na taj nain

poveavaju teinu tijela, pa ih je tee otplaviti. Neke vrste kao virnjaci i puevi izluuju sluz po kojoj

puu i koja im omoguuje tijesno pripijanje uz podlogu.Mnoge koje ive ujakoj struji imaju na

nogama , neke na kraju zatka, pandeza prihvaanje za podlogu (tulari,obolari, vodencvjetovi). Neke

ivotinjice se uvlae pod kamenje, ili busenje algi i mahovina da ih voda ne odnese, na primjer rakuac

Rivulogammarus fossarum.Natakvim mjestima prisutne su liinkeefemeropteraEphemerella ignita,

Batis rhodani, a od oligohetaNais communisiEiseniella tetraedra. Mikroskopsi oblici nemaju

posebnih prilagodbi.Oni se zadravaju na neznatnoj udaljenosti od dna gdje je strujanje vode

najmanje. U mirnijim dijelovimaplaninskih rijeka, gdje se voda sporije kree, razvija se planktonska

zajednica. Vee ivotinje imaju izdueno, na prerezu okruglo tijelo i jake miie kojima savladavaju

otpor struje.


10/15

10

Srednji tok

Odlikuje manja brzina vode, supstrat ini ljunak i pijesak, temperatura vode je via , a kolebanje

temperature je vee, koliina kisika je manja a ugljinog dioksida vea.

Od biljaka su zastupljene mahovine, dijatomeje, zelene alge, Lemanea fluviatilisna mjestima gdje su

koliine otpadnih tvari poveane, nitaste bakterije i gljive.Na mjestima gdje je proces samoienja

napredovao prevladavaju vrste rodova Ulothrix, Mougeotia, Cladophora i Oedogonium, a od

mahovina Fontinalis antipyretica. Javljaju se euritermne vrste koje podnose vee kolebanje

temperature.

Donji tok

Za ovo podruje je karakteristino veliko godinje kolebanje temperature vode, kisika i ugljen

dioksida.Ljeti je u vodi nekada vrlo malo kisika tako da su organizmi koji tu ive prilagoeni na takve

uvjete. Dno je pjeskovito i muljevito s puno detritusa.Prozirnost je smanjena kao i brzina vode.Od

ivotinja dominiraju maloetinai-Tubificidae, koljkai (Pisidium, Sphaerium, Unio) i mnoge liinke

kukaca (Chironomidae, Plecoptera, Trichoptera). Ovdje nalazimo i oblike iz stajaih voda.

Rasprostranjenost biljaka ovisi od svjetla koja dopire do 2,5 m pa zelene biljke ne nalazimo u dubljim

slojevima.Moe se rei da se broj biljaka smanjuje to se ide vie prema sredini rijeke. Naselje dna

ine cijanobakterije (Oscillatoria, Phormidium, Chroococcus,Pleurocapsa,Scytonema ), dijatmeje, a

od trihalnih zelenih algi Ulothrix, Cladophora, Stigeoclonium. Obiljeje donjih tokova je i razvoj

makro vegetacije s nizom biljojedih vrsta.

Makrovegetacija se ne razlikuje od slinih sastojaka u jezerima, barama i kanalima.

U pliaku se javljaju trska, rogoz i sita. Na njih se nadovezuje pojas plivajuih biljaka, lokvanj i

lopo, a dublje su submerzne biljke Mryiophillum,Ceratophillum, Potamogeton perfoliatus,

Ranunculus fluitans.

Bogati nanosi rijeka stvorili su dobru pedoloku podlogu za razvoj zajednice trske i rogoza. Ovakve

zajednice pokrivaju velika podruja na uima rijeka (Neretva), kod Kopakog rita gdje se trska

upotrebljava kao graevni materijal, stelja i sl.

4.2.2 Estuarij

Estuarij (lat. aestuarium; nisko rijeno ue) je naziv za rijeno ue oblikovano poput lijevka.

Estuariji su rjei od ua u obliku delte. Takav oblik imaju ua imaju rijeke Temzea, Elbea, Oba,

Jeniseja i niza drugih. Estuariji nastaju i oblikuju se pod utjecajem plime i oseke, pri emu ue

dobijaju oblik lijevka. Na sjevernoj zemljinoj polutki pod utjecajem Coriolisove sile morska voda za

vrijeme plime ulazi u rijeku snanije uz lijevu obalu, dok se za vrijeme oseke u more vraa du desne

obale. Estuariji se stvaraju naroito uz obale gdje su razlike izmeu plime i oseke velike. Zbog toga su

i rjei od delti rijeka. Mogu nastati samo kad je koliina materijala koji donosi rijeka manji od koliine

koju morska voda u vrijeme oseke odnosi u more. Nasuprot tome ua rijeka se oblikuju u oblikudelte. Naime, u tom sluaju rijeka se dijeli na niz rukavaca koji nastaju zbog gomilanja sedimentnih


11/15

11

nanosa razliitog materijala koji sa sobom donosi rijeka. Daljnje obiljeje estuarija je prijelaz od

rijene, slatke vode prema boatoj odnosno morskoj vodi. Nastajanjem boatih voda stvaraju se uvjeti

za razvoj posebnog biljnog i ivotinjskog svijeta koji se nalazi na prijelazu od podruja rijeke prema

moru.

4.2.3 Laguna

Laguna je plitko podruje slane ili boatne vode uz morsku obalu koje je u manjoj ili veoj mjeri

zatvoreno. Obino je odijeljena od otvorenog mora sa niskim pjeanim otocima ili koralnim

prevlakama. Lagune se obino nalaze uz niske pjeane morske obale, posebno na uima rijeka u

more. Lagunama se takoer nazivaju i kanali izmeu kopna i koralnih grebena, i vode u atolima.

Poznate su lagune na obali Venecijanskog zaliva, Baltikog mora, Crnog mora i Meksikog zaliva.

4.2.4 Rijena delta

Rijenom deltom se naziva karakteristini oblik ua rijeke. Najpoznatija delta je deltaNila, koja je

dobila naziv po slinosti oblika grkom slovu delta () i time postala sinonim za sve druge delte irom

svijeta. Nastajanje rijene delte je vezano je za odlaganjem sedimenta koji rijeka donosi sa sobom.

Smanjenjem brzine toka vode kako se pribliava uu, smanjuje se i snaga vode kojom nosi razne

vrste sedimenta, koji se zbog toga taloi na dno i stvara prepreku. To opet dovodi do toga da voda

mijenja smjer kako bi zaobila prepreku, ili se razdvaja na rukavce. Vee delte se sastoje od niza bre i

sporije tekuih ili ak stojeih rukavaca.

5. Morski ekosustavi

Morski ekosustavi pokrivaju oko 71% Zemljine povrine i sadre oko 97% vode na planetu Zemlji.

Oni generiraju oko 32% svjetske neto primarne proizvodnje. Morski ekosustavi mogu se podijeliti u

slijedee zone: 1. oceanska (otvoreni dio oceana, gdje ive morske ivotinje, kao to su kitovi, morski

psi, i tune i druge); 2. donje ili duboke vode); 3. bentos (morsko dno). Brojni organizmi pronaeni u

morskim ekosustavima ukljuuju smee alge, dinoflagellates, koralje, glavonoaca, fito i zooplankton.Mnogobrojne ribe koje potjeu iz morskih ekosustava su najvei izvor mesa (hrane) dobivene od

divljih populacija. Ekoloki problemi koji se javljaju u morskim ekosustavima su neodrive

eksploatacije morskih resursa, kao na primjer pretjeran izlov pojedinih vrsta riba, oneienja mora

otpadnim vodama i naftom uzrokovano naftnim havarijama, preizgaenost graevnih objekata u

obalnoj zoni i slino.

5.1 Priobalje

Priobalje (litoral) je podijeljeno na vie mikroregija koje, zavisno od toga o kojem se okruju radi(more, rijeka ili jezero), mogu biti razliite. Priobalje openito obiljeava gibanje vode, erozija, jaka


12/15

12

sedimentacija, kolebanje temperature, te bogatstvo biljnog i ivotinjskog svijeta. Sve to esto stvara

posebne mikroklimatske uvjete pogodne za razvoj jedinstvenih vrsta organizama. Priobalje je dio

mora, jezera ili rijeke uz obalu. To je podruje obale koje se protee od crte visoke vode (plime ili

visokog vodostaja) do crte niske vode (oseke ili niskog vodostaja). U priobalnoj (litoralnoj) zoni

nalazimo: supralitoral, mediolitoral, sublitoral, infralitoral i cirkalitoral.

5.1.1 Supralitoral

Supralitoral je prema definiciji prva po redu stepenicapriobalja odnosno litorala, poevi od kopna

prema moru. Supralitoral je stalno izvan vode, a more ga vlai samo prskanjem i/ili razlijevanjem

valova. Visina te stepenice vlaenja varira, ovisno o izloenosti obale prema moru, koja moe biti od

pola metra na zatienim mjestima pa do nekoliko metara u visinu na mjestima gdje je obala izloena

vjetru koji nosi kapljice mora. U tome se podruju nastanjuju organizmi prilagoeni ekstremnim i vrlopromjenjivim ivotnim uvjetima.

5.1.2 Mediolitoral

Mediolitoral ili eulitoral je prema definiciji druga po redu stepenica priobalja odnosno litorala. To je

podruje izmjene plime i oseke koje se protee od gornje granice visine plime do donje granice

normale oseke. Za vrijeme plime podruje mediolitorala je uronjeno u more, a za vrijeme oseke je

izvan mora, pa stoga ekoloki imbenici kao to su temperatura, vlanost, osvijetljenost i dr. u tom

podruju jako variraju.

5.1.3 Sublitoral

Sublitoral je naziv za morsko priobalno (litoralno) podruje koje se stalno nalazi pod morem. U

oceanografskom smislu, sublitoral obuhvaa priobalje (litoral) na koje znaajno utjeu morske mijene

i na kojima dolazi do gubitka energije valova, morskih struja i sl., a koje se ponekad protee do dubine

od 200 m. U pomorskoj biologiji sublitoral se shvaa kao podruje mora do dubina na kojima sunevo

svjetlo dopire do morskog dna u kojemu ivi najvei broj morskih organizama. Unutar sublitorala

biolozi razlikuju dva priobalna morska podruja, i to: a) Infralitoral i b) Cirkalitoral.

a. Infralitoral je trea po redu stepenica priobalja (litorala). Protee se od donje granice oseke pado dubine od oko 50 metara (moe biti plii ili dublji ovisno o prodoru svjetla). To je podruje

fotofilnih alga koje se razvijaju na stjenovitoj podlozi i morskih cvjetnica na pominoj

podlozi.

b. Cirkalitoral je etvrta po redu stepenica priobalja (litorala). Protee se od donje granicerasprostranjenosti fotofilnih alga i morskih cvjetnica pa do dubine do koje se razvijaju

scijafilne alge, obino od 120 do 200 metara dubine. Ispod 200 metara svjetlost koja prodire


13/15

13

vie nije dovoljna za fotosintezu pa ni razvoj alga vie nije mogu. S dubinom se broj biljnih

vrsta smanjuje, a ivotinjskih poveava.


14/15

14


15/15

15

akvaticni ekosustavi

Documents