aktualni trenutak hrvatske prerade drva i proizvodnje namještaja

DRVO &NAMJEŠTAJ 32. Drvnotehnološka konferencijaZBORNIK

ZBORNIK

2. DRVNO-TEHNOLOŠKA KONFERENCIJA

Aktualni trenutak hrvatske prerade drva i proizvodnje namještaja

Opatija, 12.-13. svibanj 2005.

DRVO &NAMJEŠTAJ4 2. Drvnotehnološka konferencija ZBORNIK

Izdavač:

Centar za razvoj i marketing d.o.o.

Za izdavača:

Marijan Kavran

Uredništvo:

Prof. dr.sc.dr.h.c. Mladen Figurić,

Marijan Kavran, Tamara Hauser

Adresa Redakcije: J. P. Kamova 19,

51000 Rijeka, Hrvatska

Tel.: +385 (0)51 / 218-430 int. 213

Fax.: +385 (0)51 / 218-270

E-mail: [email protected]

Web: www.drvo-namjestaj.hr

Suradnici: Nikolina Ugrin, Stjepan

Udovičić

Grafi čko oblikovanje: Robert Vrkić,

Tisak: Fintrade&tours d.o.o.

Naklada: 700 kom.

Tiskano: svibanj 2005.

Ivica GrbacBudućnost drvne industrije u proširenoj

Europi ....................................................6

Mladen FigurićMogućnosti i ograničenja Hrvatskog

drvnog sektora ................................... 13

Jerko ZovakAktualni pokazatelji stanja u drvnom

sektoru ............................................... 15

Ivan KrpanOperativni plan poticanja malog i srednjeg

poduzetništva ..................................... 22

Darko BeukRestrukturiranje Hrvatskih šuma u funkciji

razvoja prerade drva .......................... 27

Vlado Jerbić, Željko Buchwald, Zdenko KovačRazvoj proizvodnje celuloze, papira i

proizvoda od papira ........................... 29

Ružica Beljo LučićObrazovanje kadrova kao

temelj razvoja ..................................... 31

Zlatan HircNovi kolektivni ugovor za djelatnosti drvne

i papirne industrije ............................. 33

Marko PetričCompliance of production in Slovenian

wood sector with the EU legislation .. 35

Šemsa AlimanovićDrvna industrija u BiH i mogućnosti

kooperacije u zemljama regije .......... 37

Mladen BarberićKvaliteta, akreditacija i ulazak na

europsko tržište ................................. 38

Danijela Domljan, Ivica GrbacTrendovi u dizajnu namještaja .............. 40

Jadranka RošaCertificirani ekološki drvni proizvodi

Hrvatske šume d.o.o .......................... 45

Stjepan Hrešć, Želimir IvelićStvaranje branda hrvatskog

namještaja .......................................... 46

Marina TatalovićNovi obrazovni programi srednjoškolskog

obrazovanja u obrazovnom području obrade drva ........................................ 47

SADRŽAJ


UVODNIKPoštovani,

Drugo po redu izdanje opatijskog skupa svjedoči da je sama ideja okupljanja glavnih sektorskih sub-jekata na jednom mjestu bila dobra i održiva. Pridodamo li tome i početni Forum na temu «Trgovina drvom» koji je 2003. godine u Rijeci okupio respektabilan broj sudionika, možemo skromno pričati o našoj povijesti. To nas tjera da razmišljamo o tome kakvo će stanje u sektoru biti kroz desetak godina i kakav ćemo uvodnik pisati za buduće zbornike. Vjerojatno će se prilike stabilizirati, sektor ojačati i većina tvrtki izboriti za svoje pozicije u proširenoj Europi.

Zapravo sve ono što se činilo u proteklih godinu dana imalo je za smisao upravo trasiranje promjena koje su nužne. Neki će to radikalizirati i govoriti o potrebi velikih rezova, drugi pak o potrebi da se samo stvari postave na svoje mjesto i da tržište liberalizira. Nužnost promjena je očigledna i oko toga postoji veliko suglasje svih subjekata. Pitanja dinamike, uloge pojedinih institucija, kao i razvojni smjerovi spadaju u krug strateških promišljanja koja priliče ovakvim središnjim godišnjim skupovima. U najavama dolaska pojedini sudionici nudili su popriličnu dozu kritičnosti na poteze koji su povlačeni u proteklih godinu dana. Vjerojatno je to s njihovog stajališta potpuno opravdano, no uzimajući u obzir cjelokupne prilike u gospodarstvu kao i loše sektorske pokazatelje u proteklim razdobljima moramo ipak objektivno pokazati dozu optimizma.

Po našem mišljenju najveći probitak drvnog sektora u ovih proteklih godinu dana je njegova donekle izmijenjena percepcija u javnosti. Ima tu dosta zaslužnih, pojedinaca i institucija, no važno je podvući da je uloga Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva ipak znakovito otvorila sektor prema Vladi i skratila komunikaciju sektorskih čelnika s predstavnicima izvršne vlasti. Kao nikada do sada, Vlada se bavila preradom drva, donosila akte i razmatrala prilike u sektoru . Usvojena je Strategija, Sabor je donio Zakon o klasifi ciranju neobrađenog drva, u pripremi je Operativni pro-gram sektorskog razvoja, kao i niz stručnih akata normativne prirode koji su pretpostavka urednijeg poslovanja. Mnogi će reći sve je to nedovoljno, ili će iznijeti podatke da je iz sektora u posljednjih 15 godina nestalo 25.000 radnika. Istina je da se moglo učiniti više, no istina je da se jednom moraju podvući crte i odrediti ciljevi. Normalno, treba biti svjestan i žrtava, činjenice da će dio tvrtki nestati u bespoštednoj utakmici koja se svakodnevno zaoštrava. Razvoj treba biti usmjeren na one koji su uspjeli opstati i koji će generirati nova radna mjesta. Na one koji će sutra krenuti u privatni biznis s dr-vom i namještajem. To neće biti lako, no primjeri drugih tranzicijskih zemalja pokazuju da se mnoge tvrtke održavaju i osvajaju nova tržišta. Letvica se stalno podiže, potrebno je uložiti sve više kvalitete i napora da bi se ostalo u igri.

Izborom tema pokušali smo dinamizirati problematiku koja je uobičajeno vrlo široka. Potrebno je više ovakvih druženja, stručnih skupova na kojima će središnji sektorski stručnjaci iznositi svoja viđenja aktualnih prilika i davati prijedloge i sugestije odgovornim. Evidentno je da i dalje dio tvrtki ili njihovog menagementa razmišlja po principu «Dajte vi nama trupaca, a za druge se ne brin-ite…znamo mi sve o ovoj branši». Istina je da je to jedan od ključnih aspekata poslovanja, no svjetski primjeri ukazuju da se vodeće sektorske tvrtke puno bave same sobom i svim aspektima razvoja. Važna im je i međusobna suradnja jer uobičajeno na tržištu djeluju kroz razne inicijative ili aso-cijacije koristeći prednosti brendiranja i sinergijske učinke. Nije sve u našem sektoru loše. Pohvalili smo MPŠVG. Treba podvući da i HGK otvara prostor za intenzivnije djelovanje u sklopu svojih ak-tivnosti. U sklopu strukovnih udruženja primjećuju se jasniji i pofi liraniji stavovi ključnih direktora. Ako ova Konferencija pomogne da se i neki drugi jasnije i energičnije zauzmu za promjene, mislimo da je ispunila veliki dio svoje misije.

Marijan Kavran


1. STRUKTURA ŠUMARSKOG SEKTORA EU NAKON PROŠIRENJA

Šume i ostale površine kao izvor drva pokrivaju otprilike 160 mil. ha ili 35 % kopnene površine EU. Europa ima otprilike 5 % učešća u svjetskim šumskim površinama s učešćem od 25 – 30 % ukupne svjetske proizvodnje proizvoda baziranih na šumarskom sektoru. Novim proširenjem, površina šuma EU porasla je za 22 % sa najvećim udjelom Poljske, Češke Republike i Latvije, a ukupna drvna zaliha za 34 %, od 13, 4 bil. m³ na 17, 8 bil. m³. Glavni dodatak tome stupu su Poljska i Češka Republika ( sa 1.8 bil. m³ i 0.7 bil. m³ ). Omjer između šuma u državnom i privatnom vlasništvu iznosi približno 40 % državnih i 60 % privatnih šuma. Pridružene zemlje imaju značajno više šumskih izvora u državnom vlasništvu nego EU-15. Većina šuma EU certificirane su prema FSC( The Forest Stewardship Council, Vijeće za upravljanje šumama ) shemi ili prema PEFC ( Program for the Endorsement of Forest Certification ). Prema FSC shemi certificiranja, trenutno je certificirano približno 45 mil. ha

šuma u preko 60 zemalja, te je izdano oko 3. 300 FSC certifikata za lanac prerade drva. Prema PEFC shemi certificiranja šuma, trenutno je certificirano približno 52 mil. ha šuma u oko 17 zemalja, te je izdano 1. 620 PEFC certifikata za lanac prerade drva.

1.1. “ TEHNOLOŠKA PLATFORMA “ - VIZIJA 2030

“ Tehnološka platforma “ je vođena kao projekt High Level Group- HLG ( visoka razina skupine). HLG uključuje glavne tajnike CEPF ( The Critical Ecosystem Partnership Fund ), CEI- Bios ( Centar European Iniciative) i CEPI ( European Concil of Real Estate Professions), jednog člana odbora od svakog navedenog saveza, predsjednika Advisory Committee i predsjednika Scientific Council. Rezultat je formulacija vizije za slijedeće dvije dekade. Ovaj dokument predstavlja sveobuhvatnu procjenu kojom će se nastojati kodirati ključ faktora, izazova i mogućnosti za pokretanje šumarskog sektora.

Vizija vidi europski šumarski sektor kao glavni ključ održivosti europskog društva, povećavajući konkurentnost uz istovremeno

Prof. dr. sc. Ivica Grbac, pomoćnik ministraMinistarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Drvna industrija, koju često ističemo kao stratešku granu gospodarstva Republike Hrvatske i koja bi uz poljoprivredu i turizam mogla biti oslonac hrvatskog gospodarstva, unatoč svim

preduvjetima kao što su dobra infrastruktura, kadrovi, dostignuta razina privatizacije i sirovinska baza, zadnjih desetak godina svjedoči negativnom gospodarskom trendu. Umjesto strateški važnog i profitabilnog izvoznog sektora hrvatske industrije i cijeloga gospodarstva, drvna industrija se pretvorila u stagnirajuću djelatnost. Vlada Republike Hrvatske je, shvativši važnost i probleme hr-vatske drvne industrije, donijela Strategiju razvoja industrijske prerade drva i papira ( kolovoz 2004. ) s namjenom zaustavljanja negativnih trendova. Strategija se temelji na odrednicama koje promiču preradu domaće sirovine i izvoz proizvoda više faze prerade, poglavito namještaja. Mogućnosti raz-voja drvne industrije su značajne i ta proizvodnja može i te kako pridonijeti poboljšanju trgovačke bilance Republike Hrvatske prema Europi. Industrija namještaja zasigurno ima budućnost, a prerađivačka industrija ima ključnu ulogu u razvoju industrijske politike EU unatoč negativnom tre-nutku. Danas, drvna industrija i industrija namještaja Europe suočavaju se s padom u proizvodnji, prodaji i zapošljavanju što je reflektirano kroz društvene i političke implikacije, otvaranjem novih tržišta, pridruživanjem zemalja i globalizacijom tržišta, uvodeći sektor u novu Europu bez granica ili ekonomskih restrikcija. Europska komisija ulaže velike napore za revitaliziranje i intenziviranje Lisabonske strategije ( ožujak 2000. ), te zajedno sa zemljama članicama zauzima se za provedbu nužnih reformi kojima će se unaprijediti gospodarski rast i zaposlenost u Europi. Cilj je da EU do 2010. postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sposobno za održiv razvoj temeljeno na znanju, sposobno ponuditi brojnija i kvalitetnija radna mjesta, u kojem vlada socijalna kohezija i briga za okoliš.

Ključne riječi : šumarski sektor, budućnost drvne industrije, razvoj i dizajn namještaja

Budućnost drvne industrije u proširenoj Europi


njegovanje proširenja upotrebe obnovljenih šumskih resursa i čineći pozitivan doprinos društvu proizvodima na bio-osnovi upravljanima potrebama i željama potrošača.

2. STANJE DRVNOG SEKTORA I INDUSTRIJE NAMJEŠTAJA U EU NAKON PROŠIRENJA

Drvna industrija i industrija namještaj EU ima nekoliko dekada razvoja, od glavne nacionalne industrije do prve europske i danas postepeno prve svjetske industrije. One postižu važnost u EU posebno 1995. ulaskom Austrije, Finske i Švedske. 2004. Europska Unija je otvorila novu eru. EU je uspješno pridružila nove zemlje. Ova ekspanzija je daleko više ambicioznija nego bilo koje prethodno proširenje ne samo zbog velikog broja novih članica nego i zbog značajnih razlika u razvijenosti između EU- 15 i EU- 10.

Postojeće kompanije drvnog sektora EU-10 trebaju napraviti mnoge promjene, ali također i kompanije iz zemalja EU-15 trebaju procijeniti svoje strategije i prilagoditi procese da bi osigurali bezbolnu tranziciju. Zemlje EU-10 imale su dugogodišnji pripremni period za članstvo u EU i već sada se osjećaju neki značajni pozitivni efekti u njihovom drvnom sektoru :

-trgovačke barijere između EU-15 i EU-10 su uvelike pomaknute tijekom devedesetih godina 20. stoljeća. Kao rezultat toga izvoz EU-10 prema EU-15 ima stalan porast ;

-postupno usvajanje„ acquis communautaire „ ( EU zakonodavstva, poznatog kao pravna stečevina Zajednice ) značajno je pridonijelo jačanju strukture sektora ;

-šumarstvo, segment koji se odnosi na šumske proizvode i papirna industrija EU-10 potpomognuti su sredstvima iz EU fondova. Npr.

potpora kroz SAPARD ( 167. 50 mil. �, period 2002. – 2006. ). ; Europska Investicijska Banka ( European Investment Bank, EIB ) ponudila je sufinanciranje projekata za porast kapaciteta većih tvornica papira u Slovačkoj.

2. 2. PROIZVODNA VRIJEDNOST EU- 10 / EU - 15

Prema NACE sistemu ( Nomenclature of Economic Activities in the European Communitiy ) koji se klasificira prema prirodi proizvedenih dobara i usluga ili prema prirodi proizvodnog procesa, europska drvna industrija može se podijeliti unutar slijedećih sektora :

PrimarniA1 - piljenje i blanjanje drva, impregnacija drva ; A2 - proizvodnja ploča na bazi drva ( ploče od usitnjenog drva, ploče od slojevitog drva ) ;SekundarniA3 - graditeljsko tesarstvo i građevinska stolarija ;A4 - proizvodnja drvene ambalaže ;A5 - proizvodnja drugih proizvoda od drva, proizvodnja artikala od pluta, slame;

B1 - proizvodnja namještaja.

Navedeni sektori često su smješteni u udaljenim, manje industrijaliziranim i razvijenim područjima, pa čine jednu od glavnih uloga u ruralnom razvitku. Sektori, pored velike uloge u ruralnom razvitku imaju i veliku ulogu u zaposlenosti EU-25 ( približno 2, 6 mil. ljudi ). Drvno-prerađivačka industrija je važan ekonomski sektor s proizvodnom vrijednosti približno 165 bil. � u proširenoj Europi.

Tablica 1. PROIZVODNA VRIJEDNOST EU – 15, 1998. – 2002. ( mil. � )Izvor : Europska komisija

Tablica 2. PROIZVODNA VRIJEDNOST EU – 10 ZEMALJA ČLANICA, 2001. – 2002. ( mil � )Izvor : Europska komisija


2. 3. ZAPOSLENOST EU – 25

U 2002. zaposlenost u drvnoj industriji iznosila je gotovo 1.900.000 ljudi u EU- 15, dok je 680. 000 ljudi bilo je zaposleno u sektoru novih zemalja članica tj. EU-10 ( CEI – Bois, European Confederation of Woodworking Industries, studeni 2004. ). Sa proizvodnom vrijednosti od 56 % ukupne drvne industrije, sektor proizvodnje namještaja zapošljava oko 850. 000 ljudi u 56. 000 europskih kompanija; sektor A2 zapošljava oko 80. 000 ljudi ; A1 zapošljava 268. 000 ljudi unutar 9. 000 kompanija ; A4 sa 3. 000 kompanija zapošljava približno 50. 000 ljudi ; sektor A3 zapošljava 250. 000 ljudi unutar 24. 000 kompanija.

2. 4. INDUSTRIJA NAMJEŠTAJA U PROŠIRENOJ EUROPIZadaća je industrije n a m j e š t a j a z a u s t a v l j a n j e opadanja interesa za namještajem i vratiti ga u središte ljudskog postojanja i društvenog statusa. Inovativne ideje su neophodne i postale su dio strategije proizvođača današnjice.

Za industriju namještaja proširenje predstavlja mogućnost ponovnog potvđivanja vodećeg međunarodnog položaja EU u tom sektoru i poboljšanje konkurentnosti kroz integraciju industrija u pridruženim zemljama i intenzivniju kooperaciju između proizvođača EU i zemalja kandidata. Također, uključivanje novih zemalja predstavlja mogućnost intenzivnijeg zapošljavanja unutar sektora.Industrija namještaja je jedna od najvećih proizvodnih industrija ( 80.8 bil. �. u 2003. = - 3.9 % komparirajući sa 2002. ) u EU-15. Uz razne uspone i padove, danas, industrija namještaja EU- 25 pokriva oko 38 % svjetske proizvodnje namještaja, a 1998. predstavljala je gotovo pola svjetske proizvodnje. Od 1984. do 1991. pokazivala se znatna uzlazna putanja i ekonomski oporavak, da bi već od 1992. uslijedili padovi i stagnacije u očekivanju boljih vremena. 1997. pojavili su se prvi slabi znakovi oporavka, ali samo u pojedinim zemljama, da bi se porast proizvodnje naglo osjetio u 1998. U mnogim zemljama EU, 2001. godina bila je uslijed manje potrošnje u fazi opadanja i taj trend pokazuje se sve do 2003. kada se osjeća porast. Porast u 2003. može se zahvaliti velikom porastu proizvodnje u Njemačkoj, koja je nakon nekoliko godina stagnacije iznenada povećava svoju proizvodnju za 17 %, zarađuje blizu 20 bil. �. i predstavlja gotovo četvrtinu proizvodnje EU- 15. u 2003.

Proizvodnja EU- 10 imala je pozitivnu sliku u periodu 2000. – 2003. i porasla je za 30 % zahvaljujući snažnom izvozu u EU i njihove susjedne zemlje. Kao primjer možemo navesti Poljsku sa proizvodnjom u vrijednosti od 3.5 bil. � u 2003. Ali, ako izrazimo proizvodnu vrijednost po stanovniku, proizvodna razina je najveća u Estoniji sa 200 � / st. ( 90 � / st. u Poljskoj ).

Prema podacima o trendovima razvoja industrije namještaja u EU, bez obzira što pojedinačna slika zemalja djeluje pozitivno, općenito ukupna proizvodnja namještaja u EU pala je za 8 %, a financijski za 3.2 % godišnje, što je posljedica stagnirajuće potražnje u većini zemalja Europe, nagriženog izvoza na tradicionalna tržišta izvan EU, te velikog uvoza jeftinijeg namještaja iz istočnih zemalja ( posebno Kine koja ukupno učestvuje sa 45% ).

2. 5. UVOZ - IZVOZ NAMJEŠTAJA EU- 25

Slikovito rečeno, od pet komada prodanog namještaja u EU, više

Slika 1. Proizvodnja 2002 – relativna važnost sektora drvne industrije ( % ) Izvor : Europska komisija

Slika 2. Proizvodnja 2002. Relativna važnost eu-15 zemalja članica EU – 10 zemalja članica ( % )

Izvor: Europska komisija

Slika 3. PROIZVODNJA NAMJEŠTAJA U EU-25 ( mil. �, 2003. )Izvor : UEA ( European Furniture Manufacturers Federation – Europsko udruženje proizvođača namještaja )

» Furniture in Europe «


od jednog komada je napravljeno izvan EU. Uvoz namještaja u EU ubrzano raste, i tako je 2002. dostigao rekordnih $ 12. 3 bil., povećavši se sa $ 9. 9 bil. u odnosu na 1998. Od ove vrijednosti gotovo 1 / 2 odnosila se na namještaj od drva. Između 1998.– 2000. uvoz namještaja od drva raste od $ 4. 6 bil. na preko $ 5.5 bil., predstavljajući porast od 20 %. Dio porasta uvoza namještaja EU može se pripisati rastućoj ekonomiji i strogim zahtjevima potrošača. EU apetit za uvoznim namještajem reflektira dugogodišnje promjene u poslovanju proizvođača namještaja. U zadnjih nekoliko godina, glavno investiranje teklo je prema zemljama sa nižim troškovima radne snage, gdje se namještaj i dijelovi namještaja proizvode i izvoze nazad u EU. EU industrija namještaja je izvozno orijentirana, ali EU tržišta se sve više i više opskrbljuju kroz zemlje s niskim proizvodnim troškovima.Dizajneri u Italiji ili Njemačkoj mogu određivati trendove u dizajnu namještaja, ali rastuća je proizvodnja jeftinog namještaja u zemljama kao što su Indonezija i Kina. Između 1998.- 2000. uvoz namještaja u EU iz Kine se povećava skoro dvostruko, dostignuvši $ 348 mil. U 2002. uvoz drvenog namještaja iz Indonezije rastao je sa $ 412 mil. u 1998. do $ 555 mil.u 2000. U isto vrijeme, uvoz iz Malezije porastao je blizu 70 %, iznoseći $ 219 mil.

2. 6. IZAZOVI EU INDUSTRIJE NAMJEŠTAJA U BLISKOJ BUDUĆNOSTI

U cilju održanja, europska industrija namještaja mora postaviti i realizirati nove zahtjeve. Europska industrija namještaja uglavnom je bazirana na malom i srednjem poduzetništvu ( Small and Medium Sized Enterprises, SMS ) i mora promptno “ gurnuti “ iste prema adaptaciji na nove poslovne standarde i novu praksu poduzeća, mora koristiti moderne informacijske tehnologije i standarde.

Za promoviranje vitalnosti, prosperiteta, fleksibilnosti SMS treba poduzeti mnoge akcije i isplanirati njihovu implemantaciju u bliskoj budućnosti. Dana 20. svibnja 2000. Europska Komisija usvojila je jednu od najvažnijih mjera za unapređenje razvoja i održivosti SMS- a, The European Council for Small Enterprises ( Europska povelja za mala poduzetništva ). Pored Povelje, SMS-u je ponuđena financijska pomoć za sufinanciranje projekata istraživanja, točnije jedan dio sredstava je izdvojen programom “ 6FP- Framework programme for research and development “ ( Šesti okvirni program EU za istraživanje i razvoj ).

Europska Komisija stvara pozitivan zakonodavni okvir koji će omogućiti opstanak sektora namještaja. EU ima potpuno liberalizirano tržište na uvoz namještaja, ali EU proizvodi nemaju takav tretman na svjetskom tržištu, iz toga razloga EK pregovara za veću liberalizaciju tržišta, ulaže velike napore za revitaliziranje i intenziviranje Lisabonske strategije, te zajedno sa zemljama članicama zauzima se za provedbu nužnih reformi kojima će se unaprijediti gospodarski rast i zaposlenost EU. U tom smislu koncentrirali su se na područja; bolje zakonodavstvo, moderna industrijska politika, SMS, inovacije, istraživanje i doživotno usavršavanje.

2. 7. KONKURENTNOST

U prvim godinama novog milenija, industrija namještaja EU iskusila je ekonomski pad ne samo kroz smanjenje izvoza, već kroz upitan uvoz i prekid tradicionalnih odnosa. Ovi indikatori upućuju na gubljenje konkurentnosti i suočavanje sa strukturalnim problemima.

Osnovni razlog je jednostavan. Proizvodnja namještaja EU košta prosječno 4. 9 � / Kg, međutim uvozni namještaj košta 2. 42 � / Kg. To odmah pokazuje veliki hendikep troška EU namještaja. Troškovi rada su glavni faktor koji utječe na konkurentnu sposobnost europske industrije. Drugi značajan faktor su troškovi proizvodnje. Slijede nelogičnosti zakonodavstva ( sirovina i poluproizvod opterećeni su uvoznim carinama, dok finalni proizvodi nisu ). Najznačajniji pojedinačni faktor konkurentnosti je kvaliteta proizvoda, kao i pravac proizvodnje.

Troškovi radne snage predstavljaju više od četvrtine ukupnih troškova. Sa troškovima radne snage koji imaju visok postotak u ukupnim troškovima, razina plaća kombinirana sa razinom produktivnosti je jedan od odlučujućih faktora konkurentnosti. Problem EU industrije namještaja je gubitak radnih mjesta u industriji i premještanje lokacija proizvodnje u nove zemlje članice EU s nižim troškovima radne snage i trendom daljnje selidbe proizvodnje diljem svijeta.

Za industriju namještaja trošak je pojedinačno najznačajniji kriterij za konkurentnost. Naravno, za konkurentnost je važno iskustvo, razvoj i svi aspekti proizvoda, ali to nije granica konkurentnosti, to je samo osnovni zahtjev: industrija namještaja EU već izrađuje konkurentan namještaj ( stil, modeli, korišteni materijali, kvaliteta ). Ali, EU sve više se razvija u pravcu izrade luksuznih proizvoda ( 1/ 4 proizvodnje ) ugrožavajući ostale pravce proizvodnje.

Visoku kvalitetu prati visoka cijena. Veliki je broj ( ali ne većina proizvođača ) koji su sposobni raditi na vrhu takovog tržišta, ali je nužno da shvate, da nema prostora za veći broj proizvođača. Naime, iznenađujuće je veliki broj kupaca koji mogu potrošiti 500 ili 1000 � za npr. stolicu, ali u okviru ukupne potrošnje to je luksuzno tržište i limitirano je sa 5 ili optimističnih 10 % od svjetskog tržišta.

3. AKTUALNO STANJE DRVNOG SEKTORA REPUBLIKE HRVATSKE

Stanje u hrvatskoj drvnoj industriji ne može se ocijeniti zadovoljavajućim. Drvni sektor razvojno stagnira. Danas, u trenutku globalizacije, kada se u svijetu pojavljuju nove mogućnosti tehnološkog razvoja, te povećanje produktivnost iznalaženjem novih modela, tehnika i organizacija upravljanja, hrvatska drvna industrija predstavlja krajnje osiromašenu, tehnološki zastarjelu i programski nedorečenu djelatnost, što povećava odmak prema nama konkurentnim državama.

Zasnovan na visokovrijednim šumskim sastojinama ( hrasta, bukve, jasena ), drvoprerađivački sektor razvijen je s izrazito prekapacitarnim primarnim dijelom u pilanarskoj proizvodnji, te organizacijsko-tehnološki uglavnom nekonkurentnoj proizvodnji namještaja koja treba biti jasno programski opredijeljena.Posljednjih godina prisutna su intenzivna ulaganja u pilanarsku preradu drva ( 2003. godine = 722 tvrtke u preradi drva ), čime njihovi kapaciteti za više od tri puta premašuju raspoloživu drvnu masu koju mogu isporučiti Hrvatske šume kao glavni dobavljač sirovine. Razlog tomu je profitabilan izvoz drva poglavito u Italiju, trećeg svjetskog proizvođača namještaja koji oskudijevajući vlastitom sirovinom istu nabavlja u Hrvatskoj ( oblovinu i poluproizvode ), te kao gotov proizvod nudi hrvatskom potrošaču. To je dovelo do preplavljenosti hrvatskog tržišta


uveženim namještajem ( 1990. = 9 mil.$ / 2001. = 224. 5 mil.$ ). Najzastupljeniji izvoznik namješataja u Republiku Hrvatsku je Italija, sa udjelom od 84 % od ukupno uvezenog namješata.

Prema prognozama FAO ( Food and Agriculture, Organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu ), Hrvatska se svrstava u grupu zemalja

koja će imati višak piljene građe, što znači da nam se predviđa više uloga izvoznika tih proizvoda nego finalnih proizvoda.

Dominantan izvoz sirovine negativno se reflektira na domaću finalnu proizvodnju dovodeći do nedostatka sirovine na domaćem tržištu, te posljedično, nemogućnosti razvoja finalne proizvodnje ( 2003. godine = 346 tvrtki u proizvodnji namještaja ) i pada zaposlenosti ( 1990.= 46. 990 radnika / 2002. = 27. 845 radnika ).Postojeća struktura finalne proizvodnje ( uz neke iznimke ) zahtijeva hitnu preobrazbu, ali i sposobnost prodaje na europskom i svjetskom tržištu visokokvalitetnih finalnih proizvoda i domaći dizajnerski proizvod čija je ponuda danas izrazito skromna.

To nas dovodi do slijedećeg pitanja :

Kako poboljšati konkurentnost hrvatskog proizvoda i stvoriti prepoznatljiv imidž ?

Odgovor je jednostavan, dizajn. A mi opet dolazimo do još jedne negativne slike. Naime, dizajn kao signifikantan segment konkurentnosti i međunarodne prepoznatljivosti još uvijek nije prepoznat i dovoljno angažiran u Hrvatskoj za razliku od nekih zemalja, recimo Finske koja je izgradila imidž na upravo prepoznatljivom dizajnu. Hrvatska je bogata mladim dizajnerima ( oko 150 visoko kvalificiranih industrijskih dizajnera ) koje treba znati “ iskoristiti “, jer ćemo u suprotnom zaostajati sve više i više za razvijenim zemljama.

Značenje ljudskog faktora ?

Značenje ljudskog faktora je neupitno bez obzira na povećanu automatizaciju. No, kako su radnici u sektoru prerade drva stimulirani jasno pokazuju podaci o plaćama koji upozoravaju na skromna primanja, poglavito za NKV, KV i SSS radnike koji su i brojčano najzastupljeniji u cjelokupnoj strukturi zaposlenika. Istovremeno, uočljiv je i deficit stručnih visoko obrazovanih djelatnika, bez

kojih je nezamislivo provesti potrebito restrukturiranje sektora. U 2003. godini bruto plaća po zaposleniku u granama prerade drva i proizvodnji namještaja bila je gotovo dvostruko, a u proizvodnji celuloze manja za trećinu od prosjeka RH.

Zaključak

Reguliranje izvoza piljene građe Povećanje

izvoza konkurentnih finalnih proizvoda Povećanje

proizvodnih kapaciteta proizvođača namještaja

Povećanje zaposlenosti Održivi razvoj

sektora.

3. 1. POZITIVNI ASPEKTI DRVNOG SEKTORA HRVATSKE KAO KVALITETNA PODLOGA RAZVITKU

Podatak o 44-postotnoj prekrivenosti šumom, pretvoreno u brojke čini jedinstveno šumsko područje od 2 mil. i 485. 111 ha koje treba očuvati i racionalno koristiti. Podatak da su “ Hrvatske šume “ nositelj prestižnog FSC certifikata ( The Forest Stewardship Council, Vijeće za upravljanje šumama ) za gospodarenje šumama, znači da se šumom

gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. To je veliko priznanje šumarskoj struci tim više što se FSC cerifikat odnosi na cjelokupnu površinu državnih šuma, što je u svjetskim razmjerima jedinstven primjer.

Ovaj podatak nam govori da imamo neupitno kvalitetnu i biološki obnovljivu sirovinsku osnovu, uz godišnji sječivi etat koji se u oblovini kreće od 1. 8 – 2 mil. m³. Ukupno 20 drvoprerađivača implementiralo je FSC certifikat u svoje poslovanje, kao što su Exportdrvo d.o.o. ; DI Spačva ; Bilokalnik i ostali. Neka poduzeća uvela su certifikat kvalitete ISO 9001 / 2000., kao npr. Hespo d.o.o. ; Drvenjača d.o.o. ; Lokve d.d. i ostali.

Nadalje, postoji bogata tradicija u primarnoj i finalnoj preradi drva, kao i tradicija u prodaji i izvozu na pojedina tržišta i to predstavlja potencijale za budući razvitak. S time u vezi imamo visoku razinu privatizacije koja je potaknuta gospodarskim promjenama u društvu, potrebama tržišta i otvaranjem prema međunarodnim asocijacijama. Takve vlasničke strukture su visoko organizirane i visoko djelotvorne, usmjerene na kvalitetu i prepoznatljivost, koristeći vještine i iskustva kadrova svih razina i kvalifikacija, te nudeći radničko dioničarstvo.

Kao što je već navedeno, Hrvatska raspolaže značajnim brojem visoko kvalificiranih stručnjaka i na polju dizajna.

Sa svrhom stvaranja i prodavanja hrvatskog prepoznatljivog branda na domaćem i stranom tržištu što povlači i porast zapošljavanja, drvni sektor među prvima pokrenuo je organiziranje drvnih clustera ( Cluster Zapadna Hrvatska, Cluster Hrvatski namještaj, Cluster proizvodnje i prerade papira,...), koji općenito predstavljaju trend globalne ekonomije.Industrija celuloze i papira ( 2003. = 172 tvrtke u proizvodnji

Tablica 3. PROGNOZE FAO Izvor; http://www.privredni-vjesnik.hr/index.cgi?A=I&SIF=00002&BR=003366&DA=20040927


celuloze ) uslijed intenzivnog ulaganja tijekom zadnjih nekoliko godina ima razvijene tehnološke kapacitete čineći pretpostavku za intenzivniji rast i razvoj što će utjecati na povećanje izvoza, a time i na smanjenje uvoza.

3. 2. IZAZOVI HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE U BLISKOJ BUDUĆNOSTI

Za ostvarivanje održivog razvoja drvne industrije ( uz prihvaćenu zaštitu šuma ) i njezine konkurentnosti na međunarodnom tržištu potrebno je ubrzati programsku i tržišnu preobrazbu za što je neophodna materijalna i stručna pomoć. Potrebno je investirati u razvoj i usvajanje novih tehnoloških rješenja, jer jedino na taj način drvna industrija i industrija namještaja može biti konkurentna za nastup na jedinstvenom europskom tržištu na kojemu za svih vrijede jednaka pravila. Uz dopunska kapitalna ulaganja koja nisu velika u odnosu na druge kapitalno skupe investicije u druge sektore, može se značajno smanjiti deficit u trgovačkoj razmjeni.

Obzirom da je Europa veliki uvoznik industrija papira i celuloze, RH koja već uvelike ima razvijene tehničke kapacitete, treba u tom okviru pronaći svoje mjesto. Kako reciklaža starog papira postaje osnovica održivog razvoja, treba izgraditi nove modele otkupa i zakonsku regulativu usklađeno sa standardima EU.

Dobro uređenim odnosom između šumarskog i drvnoprerađivačkog sektora, kvalitetnim sudjelovanjem relevantnih ustanova i većom ulogom države može se stvoriti okruženje koje potiče investicije, inovacije, istraživanje i razvoj, te poduzetništvo olakšanim pristupom financijskim institucijama i smanjenjem troškova poslovanja. Izazovi:

Ø Promjena postojeće proizvodne strukture : Promjenom postojeće proizvodne strukture poluproizvoda i sirovina u korist finalnih proizvoda, uz iskorištenje domaćih drvnih resursa povećati učešće i konkurentnost finalnih proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu ;

Modernizacija tehnologije: Potrebno je osigurati surad nju istraživač ko-razvojnih institucija s tvrtkama (putem oslobođe nja dijela poreza iz dobiti), uvoz inovativne tehnologije ( smanjiti carine ) i stvara nje mogućnosti ulaganja racionalizacijom administrativnog odlu či va nja;

Ø Kooperacija domaćih proizvođača namještaja ( osnivanje clustera ) : Povezivanje malih i velikih gospodarskih subjekata, javnog sektora i udruživanje u cilju razmjene znanja, informacija, razvoja specijalizacije i kooperacije. Njihova aktivnost bazira se na inovaciji i edukaciji;

Ø Razvoj domaćeg tržišta ( burze ) sirovinom i poluproizvodima : Potrebno je definirati propise i uzance burzovnog trgovanja, izraditi dugoročnu nacionalnu bilancu raspoložive drvne sirovine i bilancu moguće izrade finalnih proizvoda od drva, te utvrditi mogućnosti uporabe sitnog industrijskog drva ;

Ø Ulaganje u razvoj novih stručnih kadrova : Postojeći obrazovni sustav u Hrvatskoj od predškolskog, pa do

cjeloživotnog obrazova nja treba reformirati u smislu potreba tržišta rada. Posebnu pozornost va lja obratiti osuvre me njava nju studijskih programa i osmiš ljava nju novih u skladu s interesima promje njivog tržišta. Također, pri implementaciji Bolognske deklaracije, treba prilagoditi strukturu studijskih programa;

Ø Ulaganje u istraživanje, razvoj i dizajn: Potrebno je osigurati stvara nje pretpostavki za marketing, jačanje dizajna, razvoj proizvoda i novi „brand“, te poticati hrvatske proizvođače finalnih proizvoda od drva da njihovi proizvodi steknu oznake » Hrvatska kvaliteta “ ( Croatian Quality ) i » Izvorno hrvatsko “ ( Croatian Creation ) koje se dodje ljuju proizvodima koji zadovo ljavaju visoke svjetske kriterije i rezultat su razvojno-istraživačkog rada i inovacija.

Ø


4. ZAKLJUČAK KROZ SWOT ANALIZU

4. 1. SWOT ANALIZA

Industrija baziranih na šumarskom sektorui srodnih industrija

SWOT ( strengths, weaknesses, opportunities, threats – snage, slabosti, mogućnosti, ograničenja ) analiza je metoda za objektivnu procjenu situacije i analiza strategije razvoja.

Ova SWOT analiza je izrađena u suradnji neovisnih stručnjaka i predstavnika industrija baziranih na šumarskom sektoru.

4. 2. SWOT ANALIZA Industrije namještaja

Izvor : UEA ( European Furniture Manufacturers Federation - Europsko udruženje proizvođača namještaja ) » Furniture in Europe «

Izvor : FBI ( Forest Based Industry – Industrije bazirane na šumarskom sektoru)


Prof.dr.sc.dr.h.c. Mladen Figurić, dekanŠumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Bitan preduvjet za postavljanje realističnih razvojnih predviđanja je pristup koji polazi od prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti s jedne strane i mogućnosti i ograničenja s

druge strane. Iz tih razloga u ovom prikazu daju se osnovni rezultati sprovedenih istraživanja u hrvatskom drvnom sektoru SWOT-analizom.

Mogućnosti i ograničenja Hrvatskog drvnog sektora


Realizacija izvoza drvnog sektora prikazana je u tablici 1. Za razliku od sličnih, a za potrebe ovog rada, ona je data na osnovi izvoza po zaposlenom.

Na osnovi analize izvoza po zaposlenom u granama DD-20 i DN-36, te predviđanjima iznesenim u izrađenoj strategiji razvoja industrijske prerade drva u tablici broj 1 prikazani su stvarni rezultati. Rezultati predviđaju rast izvoza finalnih proizvoda na 600.000.000 USD uz istovremeno povećanje zaposlenosti na 15.000 u grani DN-36. To predviđanje uzima kao polaznu točku smanjenje izvoza piljene građe za cca 35%, što bi zapošljavalo oko 9.000 radnika u grani DD-20, a izvoz bi ostao na istoj razini po zaposlenom.

Na osnovi takve analize jasni su pravci restrukturiranja drvnog sektora s ciljem povećanja izvoznih finalnih proizvoda uz ujednačenje uvoza i izvoza finalnih proizvoda. Istovremeno bi veličina u izvozu finalnih proizvoda (cca 600.000.000 USD) u potpunosti supstituirala uvoz finalnih proizvoda. U ovim podacima skriven je učinak promjene vrijednosti tečaja dolara. Uz takvo stanje, treba napomenuti kako je u hrvatskom drvnom sektoru značajno padala zaposlenost. Na osnovi toga, potrebno je iskoristiti očite mogućnosti hrvatskog drvnog sektora, a mješavinom gospodarske i granske politike umanjiti slabosti i pokušati eliminirati ograničenja.


Jerko Zovak, predsjednikHGK - Udruženje drvoprerađivačke industrije

Pet je temeljnih pokazatelja koji zrcale stanje današnje drvno-prerađivačke industrije hr-vatske. Deficit vanjsko-trgovinske razmjene drvnog sektora iznosi 157 milijuna dolara. Hr-

vatska je 1990. godine ostvarivala suficit od 269 milijuna dolara. Povećanje uvoza namještaja i slabo povećanje izvoza rezultirali su produbljivanjem deficita u razmjeni namještaja sa 52 milijuna dolara 2000. godine na 200 milijuna dolara 2004. godine. Hrvatska je 1990. godine ostvarivala suficit u razmjeni namještaja u iznosu od 162 milijuna dolara. U odnosu na 2000. godinu dolazi do povećanja uvoza proizvoda prerade drva za 2,5 puta ili približno 18 puta u odnosu na 1990. godinu. Suficit u razmjeni proizvoda od drva i prerade drva od 108 milijuna dolara u 1990. godini, smanjen je na 43 milijuna dolara u 2004. godini. Na toj se razini nalazi posljednje tri godine. Broj zaposlenih se stabilizirao na približno 22000 ljudi, što je pad za oko 25000 zaposlenih u odnosu na 1990. godinu. Drvna industrija je prepolovljena. Otvoreno je 780 pilana koje mogu propiliti 3 milijuna m³ trupaca, dok se njihova prodaja od strane Hr-vatskih šuma kreće oko 1,8 milijuna m³. Opće je mjesto, kako u struci tako i u politici, da je, i u ovoj grani, Hrvatska postala sirovinskom bazom pametnijih. Naše neznanje, nejedinstvo i neodlučnost, s jedne strane, te sitni egoizam i korumpiranost pojedinaca s druge - nemaju granica, zbog čega je cijela grana u opasnosti da potone do dna, a politika u prilici da nastavi klati vola zbog jedne šnicle.

Što nam je činiti? Treba nam jedinstvo i struke i politike oko hitne realizacije minimuma Strate-gijom razvoja drvne industrije proklamiranih zajedničkih interesa. Trebaju nam sada i odmah primjena kristalno jasnih kriterija i pravila igre u sektoru. U protivnom će nas vlastiti i politički partikularni interesi uništiti do kraja.

Aktualni pokazatelji stanja u drvnom sektoru


Ivan Krpan, načelnik odjela u Upravi za poduzetništvoMinistarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

Operativni planpoticanja malog i srednjeg poduzetništva

PROJEKTI ZA 2005. GODINU U BROJKAMA I SLOVIMA

SVEUKUPNA SREDSTVA: 183.150.000,00 kn

VIII. OSTALE AKTIVNOSTI 1.400.000,00 kn

VII. OBRTNIŠTVO 11.750.000,00 kn

VI. KREDITIRANJE PODUZETNIŠTVA 36.200.000,00 kn

V. PODUZETNIčKA INFRASTRUKTURA 100.000.000,00 kn

IV. EDUKACIJA U PODUZETNIŠTVU 5.200.000,00 kn

III. ZADRUGARSTVO 3.800.000,00 kn

II. KONKURENTNOST 24.000.000,00 kn

I. PROMIDŽBA PODUZETNIŠTVA 800.000,00 kn

I. PROMIDŽBA PODUZETNIŠTVA

Teku e donacije u novcu za-savjetovanja, seminari, radionice za stru no osposobljavanje i uvo enjeu enika u zadrugarstvo i poduzetništvo,-opremanje radionica ili nabavka sredstava namijenjenih projektima "u eni kih zadruga“ i "u eni kih poduze a“Maks. iznos pojedina ne potpore 15.000,00 kn

MJERE

Educirati u enike za zadrugarstvo i poduzetništvo CILJ

U eni ka zadruga i u eni ko poduze eNAZIV PROJEKTA


II. KONKURENTNOST

a) za poticanje gospodarskih subjekata sufinanciranje troškova -izrade promidžbenog materijala,-zakupa izložbenog prostora, -ure enja i opremanja izložbenog prostora, -organizacije promotivnih događanja na sajmu/izložbi-savjetodavne usluge pri istraživanju tržišta-savjetodavne usluge izrade branda, dizajna i ambalažeMaks. iznos pojedina ne potpore 50.000,00 knb) za poticanje asocijacija i JLS-ure enja i opremanja izložbenog prostora, -organizacije promotivnih doga anja na sajmu/izložbiMaks. iznos pojedina ne potpore 30.000,00 kn

MJEREKroz poticanje marketinških aktivnosti pove ati konkurentnost proizvodaCILJPoticanje marketinških aktivnosti NAZIV PROJEKTA 1

Subvencije i potpore za-stru no osposobljavanje zaposlenih,-usluge znanstvenih institucija i/ili drugih subjekata u razvoju proizvoda te unapređenje kvalitete proizvoda,-nove tehnologije i tehnološke postupke te ekološku zaštitu-informatička podrška uvođenja sustava unutarnjeg carinjenjaMaks. iznos pojedinačne potpore 80.000,00 kn

MJERE

Pove anje konkurentnosti proizvoda kroz edukaciju, nove tehnologije itehnološke postupke te doprinos ekološkoj zaštiti proizvoda namijenjenih doma em i stranom tržištu

CILJ

Poticanje uvo enja novih tehnologija i primjena znanja u tehnološkom razvoju

NAZIV PROJEKTA 2

Subvencije i potpore za-zaštitu industrijskog vlasništva i dizajna-izradu i ispitivanje prototipa ili postupka-usluge znanstvenih institucija i/ili drugih subjekata u razvoju novog proizvoda, postupaka-izlaganje na specijaliziranim sajmovima-izradu studija opravdanosti razvoja-kupnju prava za primjenu inovacijeMaks. iznos pojedinačne potpore 80.000,00 kn

MJEREViše inovacija i novih proizvoda kroz inventivan rad CILJInovacije i novi proizvodiNAZIV PROJEKTA 3

Subvencije i potpore zakonzultantske usluge/ edukacijacertificiranje sustavacertificiranje proizvoda

Maks. iznos pojedina ne potpore 25.000,00 kn

MJEREUvođenje EU normi u malo gospodarstvo i usuglašavanje s istimaCILJSustav kvalitete i tehnička regulativaNAZIV PROJEKTA 4

Subvencije i potpore zaa) klastere u osnivanju-stručno-konzultantske usluge-ispitivanja i atestiranje proizvoda -marketinške aktivnosti (promidžba, promidžbeni materijal i istraživanjetržišta)-izrada dizajna-nabavku i prilagodbu programskih rješenja primjenom informatičketehnologijeMaks. iznos pojedina ne potpore 220.000,00 knb) operativne klastere-bespovratna potpora u iznosu od 2,5% ukupnog prihoda klastera za materijalna i nematerijalna ulaganjaMaks. iznos pojedina ne potpore 500.000,00 kn

MJERE

Povezivanje poduzetnika u svrhu pove anja konkurentnosti kroz stvaranje zajedni kog proizvoda

CILJZajednički proizvod (CLUSTERI)NAZIV PROJEKTA 5


III. ZADRUGARSTVO

Subvencije i potpore za-osnivanje zadruge – troškovi u svezi registracije,-plan razvoja zadruge – troškovi izrade plana razvoja,-nabava software-a,-promidžba zadružnih proizvoda – troškovi istraživanja tržišta, izrade web stranica, kataloga, promidžbenih materijala, medijske prezentacijeMaks. iznos pojedinačne potpore 40.000,00 kn

MJEREPotaknuti osnivanje novih zadrugaCILJNova zadrugaNAZIV PROJEKTA 1

Subvencije i potpore za-sufinanciranje dijela troškova ulaganja u proizvodne kapacitete -sufinanciranje dijela troškova intelektualnih (savjetodavnih) uslugaMaks. iznos pojedinačne potpore 110.000,00 kn

MJEREPotaknuti razvoj proizvodnih zadrugaCILJRazvoj zadrugarstvaNAZIV PROJEKTA 2

IV. EDUKACIJA U PODUZETNIŠTVU

Definirati programe obrazovanja i na natje aju zatražiti partnere u provo enju.

Programi;a) Poduzetnik po etnikUpoznavanje poduzetni ke okolineDefiniranje pravca razvoja poduzetnikaSpecifi na znanja i vještine (informatička znanja, marketing, poslovni plan,

vještine pregovaranja)a) Napredni poduzetnikUpravljanje projektimaVještine pregovaranja i govorne vještineUpravljanje rizikomUpravljanje kadrovimaa) Izvrstan poduzetnik – tvornica idejaNovi poduzetni ki pothvatUdruživanjem do uspjehaUpravljanje kvalitetomKreiranje branda

Smjer – izvoz

MJERE

Usvojiti specifi na znanja kroz definirane programe obrazovanja od strane MINGORP

CILJEdukacija u poduzetništvu NAZIV PROJEKTA 3

V. PODUZETNIČKA INFRASTRUKTURA

Potpore za-izradu projektne dokumentacije,-izgradnju infrastrukture u poduzetni koj zoni,-privo enje svrsi poslovnih objekata koji se nalaze u poduzetni koj zoni

MJERE

Izgradnja poduzetni kih zona u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

CILJProjekt poduzetni kih zona NAZIV PROJEKTA 1

Sufinanciranje-troškova projekata koje vode potporne institucije u cilju jačanjapoduzetništvaMaks. iznos pojedina ne potpore 250.000,00 kn

MJEREJa anje institucionalne podrške gospodarskim subjektimaCILJProjekt poduzetni kih potpornih institucijaNAZIV PROJEKTA 2

Subvencije i potpore za-troškove ure enja ili opremanje objekata-troškove pružanja usluga poduzetnicimaMaks. iznos pojedina ne potpore 300.000,00 kn

MJEREPomo poduzetnicima po etnicima kroz povoljne uvjete inkubiranjaCILJProjekt poduzetni ki inkubatori NAZIV PROJEKTA 3


VI. KREDITIRANJE PODUZETNIŠTVA

-Subvencija kamata(subvencija 2 % Ministarstvo i 2% JLPS za mlade, žene, branitelje, socijalne usluge i nove tehnologije za koje je kona na kamata samo 2 %)(subvencija 1 % Ministarstvo i 1% JLPS za ostale poduzetnike za koje jekona na kamata 4 %)-na kredite poduzetnicima za-gradnju i opremanje objekata-kupnju zemljišta u poduzetni kim zonama-nove tehnologije, postupke i proizvode

MJEREPovoljniji krediti za poduzetnike CILJLOKALNI PROJEKTI RAZVOJA – PoduzetnikNAZIV PROJEKTA 1

-Subvencija kamata na krediteMJERE

Pove anje konkurentnosti i podizanje turisti ke ponude, smještajnih kapaciteta (malih hotela), afirmacija obiteljskog turizma i produženja turisti ke sezone

CILJTURIZAMNAZIV PROJEKTA 2

Subvencije i potpore za -izradu poslovnih planova -nabavu informati ke opreme i poslovnog softwarea-bankarske usluge obrade kredita -troškove javnog bilježnika, procjene nekretnina, obrasce boniteta, sudske vještake, projektno-tehnološku dokumentaciju, studiju utjecaja na okoliš, razne dozvole itd.Maks. iznos pojedinačne potpore 50.000,00 kn

MJERE

Brže i lakše uklju ivanje ciljnih skupina u poduzetništvo (žene, mladi, branitelji, po etnici, osobe s invaliditetom, top studenti)

CILJPoduzetništvo ciljnih skupinaNAZIV PROJEKTA 3

VII. OBRTNIŠTVO

Subvencije i potpore-za poboljšanje uvjeta rada u obrtni kim radionicama, za školovanje/edukaciju nau nika ili zaposlenika, za marketinške aktivnosti (max. 10.000,00 kn)-za programe predstavljanja i edukacije u tradicionalnim obrtničkimdjelatnostima ( max. 30.000,00 kn)-za ostale promidžbene aktivno. vezane uz obrtništvo ( max. 50.000,00 kn)

MJERE

Zaštita i poticanje tradicionalnih obrtaZaštita i poticanje umjetni kih obrta

uvanje obrtni ke tradicije kroz predstavljanje i edukaciju u tradicionalnim obrtni kim djelatnostima

Promidžba obrtništva

CILJRAZVOJ OBRTANAZIV PROJEKTA 1

Subvencije i potpore-za pripremu i polaganje majstorskog ispita (max. 8.000,00 kn), ispita o stru noj osposobljenosti (max. 5.000,00 kn), pomo ni kog ispita za prekvalifikaciju i za troškove upisa obrta u obrtni registar (prema stvarnim troškovima)-za stjecanje stru nih znanja za rad u obrtu (max. 10.000,00 kn)

MJEREStru no usavršavanje obrtnika i prekvalifikacijaCILJ

DOKVALIFIKACIJE, PREKVALIFIKACIJE I ZAPOŠLJAVANJE OBRTNIKA

NAZIV PROJEKTA 2


Subvencije i potpore-za poboljšanje uvjeta rada, opremanje i modernizacija obrtni kihradionica/trgova . društava u kojima se izvodi praksa (max. 12.000,00 kn)-za opremanje praktikuma za strukovne predmete, za obnavljanje i nabavku nastavnih sredstava i pomagala škole (max. 50.000,00 kn)-za opremanje praktikuma za strukovne predmete, u ionica za stru ne i teorijske predmete, dvorana i predavaonica za održavanje seminara u majstorskim školama (max. – nije odre en)-za stru no usavršavanje obrtnika u stjecanju novih poduzetni kih znanja i u osnovnim znanjima o podu avanju nau nika (max. 300.000,00 kn)-za izradu i osuvremenjivanje obrazovnih programa za obrtni ka zanimanja (max. 300.000,00 kn)-za stipendije u enicima za školovanje za obrtni ka zanimanja (max. 500,00 kn po u eniku mjese no)

MJERE

Unapre enje strukovnog obrazovanjaUnapređenje strukovnih školaMajstorska školaPoticanje obrtničkih radionica u kojima se izvodi praksaStipendije i zakladeStru no usavršavanje obrtnika

CILJOBRAZOVANJE OBRTNIKANAZIV PROJEKTA 3

Cilj ovog projekta je omogu iti korisnicima što jednostavniji i jeftiniji upis obrta u obrtni registar primjenom novih tehnoloških rješenja kojima se smanjuju troškovi korištenja održavanja sustava, pojednostavljen upis obrta i dnevna ažurnost podataka u jedinstvenoj bazi te izrada raznih analiza koje pokazuju trendove u obrtništvu.

CILJ PROJEKTA:OBRTNI REGISTAR RHAKTIVNOST 4

VIII. OSTALE AKTIVNOSTI

Sufinanciranje- Zadružni sustav- Zadružni Registar

MJEREFunkcioniranje zadružnog sustavaCILJZadružni sustavAKTIVNOST 1

Stvaranje uvjeta za upoznavanje doma ih i stranih investitora o mogu nostima ulaganja u poduzetni ke i slobodne zone RH

CILJ

Baza podataka poduzetni kih i slobodnih zona u RHAKTIVNOST 2


Zašto se Hrvatske šume restrukturiraju?Jedno logično pitanje, koje si čak i dobar poznavateljelj stanja u ovoj djelatnosti može postvaiti slijedom najava restrukturiranja Hrvatskih šuma: “Zašto restrukturirati, reorganizirati poduzeće koje već niz godina u pravilu ostvaruje razmjerno dobre rezultate i posluje pozitivno, a njegov vlasnik - Država - nema gotovo nikakvih poteškoća u smislu davanja potpora, potreba sanacija ili narušavanja socijalnog mira 10-tak tisuća zaposlenih radnika“?Da bi se na pravi način odgovorilo na ovo pitanje potrebno je prisjetiti se bitnijih činjenica koje su se događale u i oko Hrvatskih šuma u razdoblju od osnutka poduzeća pa sve do danas, ali i razmotriti stvarne mogućnosti i ograničenja koja su vezana uz ovaj gospodarski subjekt u državnome vlasništvu.Javno poduzeće za gospodarenjem šumama i šumskim zemljištima u RH utemeljeno je, odnosno započelo s radom 1. siječnja 1991. godine u trenucima neposredne ratne opasnosti. Temeljni razlog osnivanja jedinstvenoga poduzeća za gospodarenje šumama u tadašnjim političkim okolnostima bio je ujedno i značajna strateška gospodarska i politička odluka. Na ovaj se način, i u datim okolnostima jedino moglo osigurati ostvarivanje strateškog opredjeljenja hrvatskoga šumarstva: da se na cjelokupnome području Republike Hrvatske gospodarenje šumama i šumskim zemljištima obavlja na načelima potrajnosti i prirodnosti proizvedene drvne tvari ali i općih dobara, uz cjelovitu uređenost i zaštitu šuma i očuvanje biološke raznovrsnosti te krajobrazne raznolikosti. Ovodobno stanje državnih šuma u RH dokazuje da je ova dijelom politička, a dijelom gospodarska odluka bila dobro strateško opredjeljenje.Nastupanjem mirnodopskih okolnosti te više od desetljeća iskustvenih spoznaja o slabostima i prednostima dotičnog organizacijskog ustroja te načina funkcioniranja rada i poslovanja jedinstvenoga javnog poduzeća, sazrijeva i razmišljanje o nužnoj potrebi promjene i njegova preustroja, ponajprije u svrhu povećanja učinkovitosti u obavljanju temeljnih zadaća i uspješnijeg ostvarivanja poslovnih ciljeva.Odlukom Vlade RH javno poduzeće Hrvatske šume p.o. Zagreb 2002. godine doživljelo je strukturalnu promjenu preimenovanjem u trgovačko društvo (Hrvatske šume d.o.o. Zagreb). Sama ova činjenica, već iz čisto formalnog razloga, upućuje na neminovnost korjenite promjene u ostvarivanju poslovnih ciljeva novoosnovanog trgovačkog društva.Međutim, mnogo su bitniji suštinski razlozi koji su potaknuli

restrukturiranje Poduzeća. Postavljen je cilj: za gospodarenje državnim šumama ustrojiti uspješno, radno učinkovito trgovačko društvo, koje će biti gospodarski prilagodljivo i poslovno dinamično u odnosima s partnerima, a da u potpunosti može obaviti svoje temeljne zadaće. Da bi se to ostvarilo potrebno je provesti niz mjera i postupaka. Raščlamba negativnih činitelja kao kočnica daljnjih razvojnih mogućnosti. Nedostaci svojstveni za svako glomazno, centralno ustrojeno javno poduzeće i ovdje su postupno sve utjecajniji: visok stupanj zakonodavne propisanosti, način rada koji otežava individualni pristup rješavanju problema i smanjuje radnu motiviranost, umnažanje nadležnosti pri donošenju odluka, tromost pri reagiranju i sl. Stoga je potrebno provesti decentralizaciju nadleštva i odgovornosti, ustrojno i u fiskalnome smislu, kako bi se povisila radna motivacija i zainteresiranost za što boljim i uspješnijim radom.Osim poboljšanja opće radno-poslovne učinkovitosti i smanjenja izravnih i općih troškova, vrlo je bitno razmotriti mogućnosti povećanja proizvodnje i prodaje glavnih šumskih proizvoda, uz ostvarenje uvjeta uređenoga tržišta drva i drvnih proizvoda, uspostavu zdravih partnerskih odnosa s domaćim drvoprerađivačima te zajedničkim nastojanjem za povećanjem dodane vrijednosti proizvoda iz drva. Pri tome je cilj proizvodnja drva visoke kakvoće i što učinkovitije korištenje raspoložive drvne mase.Proizvodnja je u državnim šumama postupno rasla od kraja rata s 2,6 milijuna m3 neto mase u 1995. godini do 3,9 milijuna u 2004. godini, što je još uvijek manje od predratne proizvodnje i dopuštenoga etata. U proteklome petogodišnjem razdoblju isporučene količine trupaca domaćim drvoprerađivačima iznosile su od 1,6 do 1,7 mil. m3 i to isključivo putem ugovora o kupoprodaji.Etat bi teoretski mogao iznositi do veličine prirasta, posebno kod vrsta koje možda u ovome trenutku i nisu osobito tržišno zanimljive, kao npr. bukva i jela; što znači da je u budućnosti moguće njegovo postupno povećanje. Stoga se u obračun prihoda koji će poslužiti kao podloga za restrukturiranje ušlo kroz predviđeno prosječno povećanje sječive neto mase u sljedećem 30-godišnjem razdoblju, s iznosom od čak 1 milijun m3 većim od ostvarenja u 2003. godini, odnosno, u visini od 5,7 mil. m3 bruto mase etata. Taj se izračun etata radio prema propisu osnova gospodarenja svih gospodarskih jedinica u državnim šumama.U razmatranju mogućnosti povećanja proizvodnje glavnih šumskih proizvoda mora se u obzir uzeti činjenica da Hrvatska ima mnoga neobrasla šumska pa i neobrađena poljoprivredna tla na kojima je

mr.sc. Darko Beuk, direktorHrvatske šume d.o.o.

Restrukturiranje Hrvatskih šuma u funkciji razvoja prerade drva


moguće organizirati proizvodnju drvne mase. Time se otvaraju nove mogućnosti za proširenje ponude i povećanje proizvodnje glavnih šumskih proizvoda.Također Hrvatske šume trebaju ubuduće težiti k ostvarivanju dijela prihoda od tzv. nedrvnih proizvoda i usluga, koji moraju zauzimati veći udio u poslovnim prihodima. U tome smislu važno je vrednovati nove poslovne prilike i mogućnosti, što ne mora biti u izravnoj svezi s glavnom djelatnošću. Turizam, komunalno uređenje i urbana hortikultura, organizirano prikupljanje i prodaja gljiva i ostalih sporednih šumskih proizvoda, lovstvo, hortikulturno rasadničarstvo, ljekovito bilje, pčelarenje samo su neke od potencijalno vrlo isplativih djelatnosti kojima se može proširiti ponuda u svrhu povećanja ukupne učinkovitosti i uspješnosti.Osim uređenja odnosa unutar Društva, sljedeća bitna mjera odnosi se na razmatranje mogućnosti privatizacije određenih djelatnosti i poslova u šumarstvu. Razvoj privatnoga poduzetništva u šumarstvu treba usmjeriti k uspostavljanju partnerskih odnosa poduzeća koje gospodari šumama i poduzetnika, koji u tome odnosu moraju naći obostrane interese. Ovi partneri-poduzetnici jednim dijelom nastaju privatizacijom onoga dijela poduzeća za gospodarenje šumama koji svoj razvoj može upotpuniti nastupom na slobodnome tržištu, a drugi dio partnera-poduzetnika odnosi se na već postojeće poduzetničke tvrtke. Takav sustav privatnoga poduzetništva u šumarstvu mora se zasnivati na podizanju kvaliteta usluga (licenciranje sredstava i tehnologija), konkurencije izvođača, slobodnome tržištu, uz primjerene cijene kvaliteti obavljenih usluga. Rangiranjem poduzetničkih tvrtki temeljem postignutih rezultata rada i kakvoće pruženih usluga (uobičajena praksa zapadnih zemalja), uz stalno praćenje njihovih materijalnih i stručnih mogućnosti, osigurat će se dugoročni karakter partnerskih odnosa, odnosno posao za te tvrtke u dužem vremenskome razdoblju, što je u obostranome interesu partnera.Ukupnom transformacijom Društva koje gospodari državnim šumama moraju se uvažiti odnosno zadovoljiti i uvjeti nužni pri uključivanju u europska udruživanja.

Zašto partnerstvo s domaćom DI i kakvi partnerski odnosi?Zaista vrijedno šumsko bogatstvo bilo bi obezvrijeđeno ako bi se koristilo kao sirovina ili kao proizvod niskoga stupnja obrade. Kroz izvozno-uvozne regulative koje se odnose na promet neobrađenim drvom jasno je da se hrvatska država opredijelila za politiku koja praktično ne dopušta izvoz iz zemlje neobrađenog drva, posebice ekonomski najvrjednijih razreda kakvoće i vrsta drva. To je u svojoj biti pozitivno načelo jer se želi otkloniti mogućnost da Hrvatska postane neka vrsta sirovinske baze poput nerazvijenih zemalja, već se teži da se drvo u što većem stupnju obradi u zemlji, time poveća zaposlenost i ostvari dodana vrijednost proizvodnje unutar državnih granica. Razmatrajući ovu činjenicu s komercijalnoga stajališta društva koje gospodari šumama u Hrvatskoj to znači da je praktički onemogućen izvoz neobrađenih glavnih šumskih drvnih proizvoda jer vrijednost tehničkih sortimenata iznosi oko 82-85 % od ukupne vrijednosti proizvodnje, u odnosu na prostorno drvo namijenjeno drvnoj preradi i ogrjev. Iz ovoga je jasno da je domaći drvoprerađivački sektor gotovo sudbinski partner društvu Hrvatskim šumama, i zapravo jedini tzv. strateški partner s kojim Hrvatske šume trebaju stalno razvijati i unapređivati dobro-partnerske odnose, čvrsto zasnovane na obostranim interesima. To znači da se treba ostvariti zajednički interes iz čijeg će odnosa proizići u visokome stupnju obrađen i finaliziran drvni proizvod, s visokovrijednom novostvorenom

dodanom vrijednošću, konkurentan za prodaju na međunarodnim tržištima. Jasno je da taj proizvod mora odgovarati mjerilima i normama zahtjevnih uvjeta tih tržišta.Prema ovakvome opredjeljenju u budućnosti treba težiti sklapanju dugoročnih ugovora o kupoprodaji drvne sirovine koji će partnerima obje strane jamčiti postojanost i sigurnost u planiranju proizvodnje i tekućem poslovanju. Prednost bi trebali imati oni drvoprerađivači koji imaju veći stupanj obrade, veće kapacitete prerade, a pri tome mogu uredno podmirivati svoje ugovorne obveze prema partneru-dobavljaču.

Što očekivati od razvoja drvoprerađivačkoga sektora?Osnovna strategija u funkciji cjelokupnoga razvoja hrvatskoga šumarstva i drvne prerade sastoji se u definiranju partnerskih odnosa u lancu stvaranja dodatne vrijednosti. Rastuća globalizacija tržišta uzrokovat će sve veću prirodnu selekciju tvrtki, a opstat će tvrtke koje su investirale u odnose i sustave partnership-a, koje su konsolidirale odgovarajuće odnose u sklopu uređenoga tržišta te kao nužnost prihvatile uspostavu novih modela upravljanja, nove proizvode i suvremene proizvodne tehnologije. Samo na taj način će domaći drvoprerađivači biti subjekti na domaćem i međunarodnim tržištima, konkurentni i prepoznatljivi sa svojim proizvodom visokoga stupnja obrade i sukladno tome povoljno ostvarenim cijenama.U svrhu zaštite od izvoza drva kao sirovine u obliku elemenata niskoga stupnja obrade država treba uvesti zaštitne mehanizme kojima bi se destimulirao takav izvoz, posebice konjunkturnih vrsta drva. Ta bi mjera štitila domaće proizvođače finalnih proizvoda na način što im ostavljala na raspolaganju veće količine drva za obradu, odnosno poticala kupca na licitacijama na doradu u zemlji. Treba razraditi i model poticaja domaćih finalnih prerađivača, s ciljem razvoja djelatnosti drvne prerade višega stupnja obrade.Da bi se u zemlji ostvarila što veća dodana vrijednost vezana uz proizvodnju i prodaju proizvoda iz drva država bi trebala, osim legislativnim sredstvima, poticaj i zaštitu domaćih finalnih drvoprerađivača rješavati i osiguranjem povoljnih kredita u svrhu njihova oporavka i razvoja. Ovo će u konačnici zasigurno rezultirati osjetnim povećanjem vrijednosti bruto domaćega proizvoda te državi i njenim žiteljima vratiti uloženo.

ZaključciHrvatske šume d.o.o. sa svoje strane mogu jamčiti drvnoj industriji isporuku dovoljne količine kvalitetnog drva za preradu. S druge strane, od drvoprerađivača očekuju konkurentan proizvod najvišega stupnja obrade, te pronalaženja izvora za financiranje takve proizvodnje.Financijsko tržište u RH sve je razvijenije; bankovni, a i drugi financijski subjekti naprosto se natječu razinom ostvarene dobiti i viškom sredstava za plasmane gospodarstvu i stanovništvu.Hrvatske šume očekuju da drvna industrija nađe partnera u financijskome sektoru koji će (umjesto Hrvatskih šuma) financijskim sredstvima pratiti nabavu drvne sirovine i plasman gotovih proizvoda.Bolja i sigurnija naplata isporučene oblovine, Hrvatskim šumama će se smanjiti poteškoće nedostatka likvidnih sredstava, odnosno otkloniti potreba uzimanja kratkoročnih kredita za plaće i financiranje vlastite proizvodnje. Samo takav partnerski odnos hrvatskoga šumarstva i drvne industrije jamčit će obostranu dugoročnu sigurnost, stabilnost i potrajno gospodarenje ovim dragocjenim prirodnim resursima, uz održivi razvoj.


Potrošnja papira – indikator dostignutog razvoja

Vlado Jerbić, Željko Buchwald, Zdenko KovačBelišće d.d.

Razvoj proizvodnje celuloze, papira i proizvoda od papira

Vrste papira, količina i struktura proizvodnje u Hrvatskoj (000 t)


Osnovni utjecajni faktori za razvoj proizvodnje papira

•Potrebe tržišta – razvijenost

•Sirovine

•Energija i voda

•Utjecaj na okoliš

•Tradicija

Proizvodnja primarnih vlakana u Hrvatskoj

Zaključak:

Sadašnja proizvodnja ambalažnih papira nadmašuje potrebe Hrvatske i najvećim dijelom se izvozi.

Izgradnja novih kapaciteta nerealna: malo tržište, intenzivna specijalizacija proizvođača u svijetu zbog snižavanja troškova – veliki kapaciteti – velika ulaganja

Razvoj usmjeriti na:•rekonstrukciju i modernizaciju postojećih kapaciteta za proizvodnju papira

•proširenje tržišta papira akvizicijom prerađivača papira

•stvaranje sustava za korištenje bio mase u energetske svrhe

•stvaranje sustava za sakupljanje starog papira kao jedne od osnovnih sirovina u proizvodnji

(Strategija razvoja drvne i papirne industrije u Republici Hrvatskoj – NN 114 / 2004.)


1. UVODDrvnotehnološki odsjek Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od svojega osnutka 1948. godine (kao Tehnički smjer unutar Šumarskoga fakulteta) do danas, sustavno je pratio razvoj prerade drva i proizvodnje namještaja i školovao stručnjake koji su znali unaprijediti cjelokupnu drvnoindustrijsku djelatnost.Kvalitativne i kvantitativne promjene u strukturi naše drvne industrije ne bi bile moguće bez novih stručnjaka niti bez znanstvenoistraživačkoga rada što ga, kao jedina ustanova u Hrvatskoj, s velikim zalaganjem i entuzijazmom organizira i vodi Drvnotehnološki odsjek Šumarskoga fakulteta.Cijelokupni sustav obrazovanja, a posebice visoka učilišta, danas je pred velikim izazovima. Globalizacija, multikulturalno zajedništvo i brz ekonomski i tehnološki razvoj postavljaju potpuno nove zahtjeve pred nastavnike i studente. Znanje i ljudska kreativnost postaju osnovni resursi razvoja i opstanka na svjetskom tržištu. Tako obrazovanje postaje osnovni čimbenik dugoročnog razvoja.Premda je obrazovanje kadrova na Drvnotehnološkom odsjeku do sada prošlo kroz svojih pet obrazovnih razdoblja, s programima prilagođenim zahtjevima razvoja struke, osnova inženjerima za uspješno rješavanje problema struke bila su stečena temeljna znanja struke, znanje za logično rješavanje problema i sposobnost stjecanja novih znanja (Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998. III. Pola stoljeća drvnotehnološke nastave, gl. urednik Boris Ljuljka, Šumarski fakultet, Zagreb, 1998).Krilatica “budući visokoobrazovani stručnjak mora imati jedinstvo znanja i sposobnosti (kompetencija i vještina)” osnovni je moto novih velikih promjena u visokom obrazovanju koje se događaju u Europi, ali i na hrvatskim sveučilištima.Motivi za veliku reformu visokoškolskoga obrazovanja u Europi nove su potrebe na tržištu rada, stagnacija broja studenata te stvaranje zajedničkog europskog prostora visokog obrazovanja (European Higher Education Area - EHEA), s ciljem povećanja mobilnosti studenata i radne snage u zemljama koje će svojevoljno provesti reformu i usklađenje studija na svojim sveučilištima. U nas su, uz navedene motive, svakako značajan poticaj promjenama u visokom obrazovanju i niska prolaznost upisanih studenata te dugo vrijeme studiranja.

2. REFORMA VISOKOŠKOLSKOGA SUSTAVAReforma visokoga obrazovanja u Europi praktično započinje 1999. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije, tj. konvencijom većine europskih zemalja o ujednačavanju načina studiranja, trajanja studiranja i stručnog nazivlja (diploma). No prije Bolonjske

deklaracije i nakon nje potpisan je niz dokumenata u cilju uspostave europskog prostora visokog obrazovanja. Prvi je put zamisao o uspostavi europskog prostora visokog obrazovanja izražena 1988. godine u Povelji europskih sveučilišta koju su potpisali rektori brojnih europskih sveučilišta.U svibnju 2001. godine Republika Hrvatska potpisala je Prašku konvenciju kojom su hrvatska visoka učilišta formalno uključena u proces promjena iniciran Bolonjskom deklaracijom iz 1999. godine. Godine 2000. u Hrvatskoj započinje izrada novih zakona vezanih uz znanstvenoistraživačku djelatnost i visoko obrazovanje. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju usvojen je u srpnju 2003. godine i pretrpio je već promjene u prosincu 2003. i srpnju 2004. a njegovim je donošenjem implementacija Bolonjskog procesa u Hrvatskoj postala zakonska obveza. Zakonom su dani rokovi za uvođenje novih studijskih programa i novog ustrojstva visokog obrazovanja do akad. god. 2005/2006.Zakon predviđa provođenje visokog obrazovanja u Hrvatskoj kroz sveučilišne i stručne studije. Sveučilišni studiji osposobljavaju studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito te ih osposobljavaju za razvoj i primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća.Stručni studiji pružaju studentima primjerenu razinu znanja i vještina za obavljanje stručnih zanimanja i neposredno uključivanje u radni proces.

Sveučilišno obrazovanje provodit će se u tri obrazovne razine:1. preddiplomski studij2. diplomski studij3. poslijediplomski studij.

Stručni studiji provode se na visokoj školi ili veleučilištu (iznimno i na Sveučilištu) u dvije obrazovne razine.Sveučilišni i stručni studiji moraju biti usklađeni s onima u europskom obrazovnom prostoru. Svaka razina studija mora biti u skladu s europskim sustavom prijenosa bodova (ECTS), odnosno godina studija “vrijedi” 60 ECTS bodova.Reformom studijskih programa trebala bi se omogućiti horizontalna i vertikalna pokretljivost studenata u cjelokupnom sveučilišnom prostoru, veća elastičnost u kreaciji individualnih studijskih putanja te praćenje dijelova drugih studijskih programa uz primarni studij. Reformirani studiji trebali bi ponuditi širok izbor studijskih kombinacija pri prijelazima s nižih studijskih razina na više, osposobiti studente koji stječu diplome i za tržište rada i

izv. prof. dr. sc. Ružica Beljo LučićŠumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Obrazovanje kadrova kao temelj razvoja


za nastavak studija na kompatibilnim višim studijskim razinama (unutar sveučilišta ili drugim sveučilištima u zemlji i inozemstvu), ali biti i potencijalni izbor za nastavak studija studenata s drugih sveučilišta.Premda se u nas reforma visokoškolskoga sustava proučavala i pripremala od potpisivanja Praške konvencije 2001. godine, ozbiljni koraci napravljeni su tek u posljednjih 6-7 mjeseci na gotovo svim fakultetima hrvatskih sveučilišta.

3. REFORMA STUDIJA ŠUMARSKOGA FAKULTETAKao i većina drugih fakulteta i Šumarski je fakultet dugo lutao “Bolonjskom šumom” proučavajući moguće modele reformi, potrebe tržišta rada i sve prednosti i nedostatke uvođenja Bolonjskoga procesa u obrazovanje šumara i drvnih tehnologa. Prema razmišljanjima nekih članova akademske zajednice Bolonjski je proces mogao zauvijek ostati “proces”, no posljednjih se mjeseci reforma događala i na Šumarskome fakultetu i u njoj su aktivno sudjelovali svi sudionici visokoškolske nastave Šumarskoga i Drvnotehnološkog odsjeka.Šumarski će fakultet izvoditi sveučilišne studije i to tri preddiplomska (u trajanju tri godine) i četiri diplomska studija (u trajanju dvije godine). Svi prijedlozi studijskih programa predani su u traženim rokovima koje je odredilo Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje i trenutačno su u procesu evaluacije. Sukladno dinamici Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje, proces evaluacije završit će se početkom lipnja kada očekujemo ocjene i dopusnice za izvođenje predloženih studijskih programa. Drvnotehnološki je odsjek predložio preddiplomski studij Drvna tehnologija nakon kojega se stječe akademski naziv prvostupnika (baccalaureusa) drvne tehnologije.Treba naglasiti da se student na preddiplomskom studiju priprema za diplomski studij te da će završavati studij kao prvostupnik u slučaju objektivnih nemogućnosti nastavka studiranja na diplomskom studiju ili dobre ponude za posao.Prvostupnik drvne tehnologije bit će osposobljen za stručne poslove u svim oblicima poduzeća koja se bave preradom drva i proizvodnjom namještaja, suradničke poslove u trgovini i distribuciji drvnih proizvoda te određene poslove i zadaće u drvnoindustrijskom poduzetništvu. Prvostupnik će biti osposobljen za nadziranje procesa sušenja drva i drvnih materijala, za praćenje tehnoloških postupaka u pilani, u proizvodnji furnira, u proizvodnji ploča od uslojenoga drva i ploča od usitnjenoga drva, u proizvodnji namještaja, građevne stolarije i drugih drvnih proizvoda.Pri završetku preddiplomskoga studija student drvne tehnologije moći će se opredijeliti putem izbornih predmeta za nastavak jednoga od dva diplomska studija koje će izvoditi Drvnotehnološki odsjek. Prvostupnik drvne tehnologije može se opredijeliti i za neki drugi diplomski studij ako ispunjava uvjete propisane za upis izabranog studija.Osluškujući potrebe struke opredijelili smo se za prijedlog diplomskog studija Drvnotehnološki procesi, koji u središte proučavanja stavlja tehnologiju, i diplomskog studija Oblikovanje proizvoda od drva, kojim smo više pozornosti htjeli dati dizajnu drvnih proizvoda, konstrukcijama i projektiranju proizvoda s naglaskom na izbor i poznavanje svojstava materijala kao važnog čimbenika gotovog proizvoda.Završetkom diplomskoga studija na Drvnotehnološkom odsjeku stjecat će se akademski naziv magistar drvnotehnoloških procesa odnosno magistar oblikovanja proizvoda od drva.

Magistar drvnotehnoloških procesa osposobljen je za najsloženije tehnološke poslove u svim oblicima poduzeća koja se bave obradom i preradom drva te proizvodnjom namještaja i drugih drvnih proizvoda. Magistar može raditi kao stručni suradnik u istraživačkim institucijama u području drvne tehnologije, u konzultantskim i projektantskim tvrtkama, drvnoindustrijskom poduzetništvu, kao nastavnik u strukovnim srednjim i srodnim školama te u publicistici i medijima vezanim za drvnu struku.Magistar oblikovanja proizvoda od drva osposobljen je za obavljanje radnih zadataka u većim i manjim tvrtkama (od pogona do salona), koje se bave proizvodnjom ili distribucijom namještaja ili drugih proizvoda od drva. On je također spreman sudjelovati u rješavanju interdisciplinarnih problema, koji se odnose na dio oblikovanja ili konstruiranja proizvoda i njihovog prezentiranja, kao i na odlučivanje o odabiru materijala, repromaterijala te osiguranju kakvoće finalnog proizvoda. Zahvaljujući poznavanju metodologije dizajna finalnih proizvoda od drva magistar oblikovanja proizvoda od drva osposobljen je za obavljanje niza funkcija, od razvoja proizvoda, unapređenja kvalitete, oblikovanja i konstruiranja proizvoda, opremanja objekata, sve do prezentacije na sajmovima i prodaje proizvoda.U tijeku je i izrada prijedloga programa poslijediplomskoga doktorskog studija drvne tehnologije te programa nekoliko specijalističkih studija iz određenih područja drvne tehnologije.

4. OTVORENA PITANJANa mnoga pitanja koja su nas mučila prilikom izrade prijedloga reformiranih studijskih programa odgovore smo pronalazili u hodu. No, mnoga su pitanja još uvijek ostala otvorena.Na primjer, i dalje su nepoznati kriteriji financiranja sveučilišnoga obrazovanja, odnosno hoće li MZOS financirati visokoškolske ustanove prema programima ili prema broju studenata. Nadalje, hoće li biti određen minimalni broj studenata po programu odnosno po predmetu, što je u suprotnosti s koncepcijom velikog izbora predmeta. Hoće li MZOS u načelu podržavati programe koji nude instrumente za kraće studiranje i veću prolaznost?Postavlja se i pitanje hoće li izabrana studijska shema (3+2) najbolje zadovoljiti potrebe za kadrovima u drvnoj industriji? Jesmo li uspjeli studijske programe prilagoditi potrebama drvne industrije, ali i srodnim fakultetima na Sveučilištu i u inozemstvu u pogledu mobilnosti studenata? Kako u uvjetima nedostatka laboratorija i istraživačke opreme osigurati visoku kvalitetu studijskih programa? Kako privući studente za upis I. ali i II. i III. razine sveučilišnoga studija? Kako osigurati razliku bakalaureata na sveučilišnome studiju u odnosu na mogući bakalaureat stručnoga studija?I, kao najvažnije, ostaje otvoreno pitanje hoćemo li novim reformiranim studijskim programima moći osigurati obrazovanje modernih interdisciplinarnih, visokoobrazovanih i visokoosposobljenih stručnjaka koji će biti spremni na izazove koje postavljaju suvremene tehnologije u preradi drva i proizvodnji namještaja te hoćemo li obrazovati prvostupnike i magistre s potrebnim znanjima i vještinama da i dalje budu temelj razvoja drvne struke u Hrvatskoj.


Odredbama Zakona o radu, koji kao temeljni radnopravni zakon odražava društveno prihvatljiv i održiv kompromis između fleksibilizacije tržišta rada i sigurnosti radnog mjesta, snaži se pozicija subjekata kolektivnih radnih odnosa, udruga poslodavaca i sindikata te uređuje sloboda ugovaranja širokog spektra uvjeta rada putem kolektivnih ugovora na svim razinama pregovaranja, od tzv. „kućnih“ do granskih.

Polazeći od potrebe usklađivanja razine prava i obveza koja proizlazi iz uvjeta na tržištu Sindikati i poslodavci u drvnoj i papirnoj industriji Hrvatske sklopili su svoj treći po redu Granski kolektivni ugovor, što svjedoči o razvijenosti socijalnog dijaloga uz međusobno uvažavanje socijalnih partnera. Granski kolektivni ugovor koji je pred nama potpisan je 22. travnja 2005. godine u Koprivnici a primjenjuje se u djelatnostima drvne i papirne industrije od 1. travnja 2005. godine.

Ovim Kolektivnim ugovorom na ravnopravnim osnovama između Sindikata koji djeluju u ovim djelatnostima i Udruge poslodavaca drvne i papirne industrije promovirani su individualni i kolektivni interesi radnika iznad minimuma kako ga je to odredio zakonodavac donošenjem i objavom Zakona o raduKako je cjeloviti tekst novog Kolektivnog ugovora za djelatnosti drvne i papirne industrije pred vama kao prilog časopisu “Drvo&Namještaj” u nastavku ću se zadržati samo na nekim njegovim institutima koje cijenimo osobito važnim za unapređenje socijalnog dijaloga u našim djelatnostima drvne i papirne industrije i za ujednačavanje uvjeta pod kojima bi radnici trebali raditi kod pojedinih poslodavaca.

U postupku kolektivnog pregovaranja potpisnici Granskog kolektivnog ugovora dogovorili su potpunu transparentnost u pogledu poslodavaca koji su u obvezi neposredno primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora, dakle, sve članice Udruge poslodavaca koja je potpisala kolektivni ugovor. Dogovorena je odgovarajuća fleksibilizacija trajanja radnog odnosa, što ne isključuje ostale zakonske oblike obavljanja poslova za potrebe poslodavaca sukladno važećim zakonskim rješenjima, a posebno je dogovoreno trajanje otkaznog roka kada poslodavac otkazuje ugovor o radu kod njega zaposlenom radniku redovitim otkazom.Uređena su načela ostvarivanja zaštite života i zdravlja radnika i omogućeno je poslodavcima da svojim aktima ovo područje detaljnije uređuju sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o

zaštiti na radu i cijelim nizom podzakonskih akata. Flekibiliziran je i način određivanja povjerenika radnika za zaštitu na radu čime su izbjegnuti dodatni troškovi za poslodavce, a u osnovi uređeni su i uvjeti za obavljanje zakonskih obveza ovim radnicima.Posebna novina u sadržaju Granskog kolektivnog ugovora je uređivanje zaštite privatnosti i dostojanstva radnika. Kod uređivanja zaštite privatnosti radnika stvorene su pretpostavke za kvalitetno uređivanje tog pitanja na razini pojedinog poslodavca i uređeno je da radnik trpi štetne posljedice svog propusta ako ne prijavi promjene podataka ili dade neistinite podatke poslodavcu.Kod uređivanja pitanja zaštite dostojanstva radnika, kao jedne od novina iz Zakona o radu, olakšana je primjena zakonskih odredbi i određene su mjere koje se u zaštiti dostojanstva imaju poduzimati kao što su:

-upozorenje ili javno upozorenje osobi koja je uznemirila odnosno ugrozila dostojanstvo radnika,

-privremeno oslobođenje radnika koji je podnio pritužbu od obveze rada uz naknadu plaće kao da je radio za vrijeme ispitivanja osnovanosti navoda iz pritužbe radnika,

-raspored radnika koji je uznemiravan na druge poslove kako nebi dolazio u doticaj s osobom koja mu je ugrozila dostojanstvo, uz pravo na zadržavanje ugovorene plaće,

-raspored osobe koja je ugrozila dostojanstvo radnika na druge poslove,

-otkazivanje ugovora o radu osobi koja je uznemirila odnosno ugrozila dostojanstvo radnika,

-sve druge mjere koje kao primjerene poslodavci urede svojim Pravilnicima o radu u cilju pune zaštite osobe koja je uznemiravana odnosno kojoj je ugroženo dostojanstvo.

Uređeno je trajanje punog radnog vremena i omogućena potpuna fleksibilizacija korištenja radnog vremena uključujući preraspodjelu radnog vremena i druge institute sukladno odredbama Zakona o radu uz obvezu poslodavaca na planiranje radnih dana tijekom kalendarske godine, kao planiranje korištenja godišnjih odmora.Omogućeno je radnicima koji rade najmanje deset sati dnevno da koriste dodatnu stanku od 15 minuta koja se ubraja u radno vrijeme, a raspored stanke određuje poslodavac uz obvezno savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom. Stvorene su predpostavke za određivanje trajanja godišnjeg odmora kod svakog pojedinog poslodavca što se uređuje Pravilnikom o radu,

Zlatan Hirc dipl. iur., predsjednik Samostalni sindikat drvne i papirne industrije Hrvatske

Novi kolektivni ugovor za djelatnosti drvne i papirne industrije


a također je određen i minimum broja dana plaćenog dopusta za pojedine situacije te pravo na plaćeni dopust za članove radničkog vijeća i sindikalne povjerenike prema ugovorenim rješenjima iz Granskog kolektivnog ugovora.Vjerojatno najznačajnije područje iz sadržaja Granskog kolektivnog ugovora kako za radnike i Sindikate tako i za poslodavce je sustav plaća i naknada.

Ugovoreno je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada u pravilu jednom mjesečno za obvezu uručenja radniku obračunske liste po svim mjerilima po kojima je plaća isplaćena, a ova obveza stoji i u situaciji kad plaća nije isplaćena u ugovorenom ili propisanom roku. Također je ugovoreno pravo radnika da prestane s ispunjavanjem svoje obveze osobnog rada u slučaju dvomjesečnog zakašnjenja u isplati plaće uz pravo na naknadu plaće kao da je radnik radio. Uređeno je pitanje najniže plaće koju poslodavac radniku za puno radno vrijeme za najjednostavnije poslove mora isplatiti. Tako je uređeno da se najniža bruto osnovna plaća za najjednostavnije poslove i zadatke ne može obračunati i isplatiti u iznosu manjem od 1.951,25 kuna odnosno 11,25 kuna po satu rada u bruto iznosu. Granskim kolektivnim ugovorom uređeno je da se polazeći od najniže osnovne plaće na razini svakog pojedinog poslodavca uređuje model obračuna i isplate plaće radnicima, tako što se osnovica osnovne plaće ili osnovna plaća za najjednostavnije poslove uvećava za koeficijent složenosti prema Tarifnim razredima koje svaki poslodavac prema svojim specifičnostima određuje polazeći od najmanje pet grupa složenosti i najviše deset podgrupa u svakoj grupi u rasponu od najmanje 1,10 do 3,50. Dakle, osnovica osnovne plaće polazna je osnovica za izračun plaće za više složene poslove, a tako uređenom iznosu može se dodavati, ovisno o tome kako je to pitanje uređeno kod poslodavca, stalni mjesečni dodatak na plaću.

Dakle, ovisno o specifičnostima pojedinog poslodavca, on može najnižu osnovnu plaću razbiti na osnovicu osnovne plaće i stalni mjesečni dodatak, što onda sve zajedno čini osnovnu plaću, a za složenije poslove osnovica se množi s predviđenim koeficijentom. Potpunom primjenom ovog kolektivnog ugovora iz dosadašnje prakse trebali bi isčeznuti dosadašnji modeli određeni brojem bodova i vrijednosti boda, jer se zapravo treba preći na bruto satnicu rada, kao potpuno transparentan način određivanja plaće za obavljeni rad radnika.

Odredbama Granskog kolektivnog ugovora omogućeno je poslodavcima da radnicima isplaćuju stimulativni dio plaće. Plaću temeljem mjerila koja određuje poslodavac Pravilnikom o radu, posebnim pravilnikom ili ugovara s radnikom Ugovorom o radu. Također je uređeno povećanje plaće za svaku navršenu godinu ukupnog radnog staža radnika te za specfične uvjete rada kao što je noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom i na blagdane. Naknada plaće radniku uređena je na razini plaće koju bi radnik primio da je radio, osim za slučaj bolovanja, porodnog dopusta ili vojne službe.Posebno je uređeno pitanje visine otpremnine radniku kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada osim zbog skrivljenog ponašanja na razini iz odredbi Zakona o radu, ali je to pravo radnika uređeno kao autonomno pravo nevezano na eventualne buduće primjene zakona.Uređeno je i pravo radnika na isplatu ostalih materijalnih prava polazeći od dosadašnje visine isplate svakog pojedinog prava pa

do visine neoporezivog dohotka koji se smije isplatiti bez poreza prema poreznim propisima. Ovo se prvenstveno odnosi na isplatu otpremnine za odlazak u mirovinu, isplate solidarnih pomoći radnicima, isplate prigodnih nagrada, isplate nagrade za vjernost poslodavcu, isplate naknade troškova prijevoza na službenom putu i dnevnica, isplate naknade troškova prijevoza na rad i s rada, terenskog dodatka i naknade za odvojeni život od obitelji, te naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, a posebno je ugovoreno i pravo na dar za dijete radnika po njemu zdravstveno osiguranog mlađeg od 12 godina.

Ugovoreno je da poslodavac temeljem odredbi Zakona o radu donosi svoj Pravilnik o radu uz savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenicima time da se za radnika ne mogu urediti pitanja plaća i drugih uvjeta nepovoljnije od uvjeta pod kojima su ta pitanja bila uređena na dan sklapanja ovog kolektivnog ugovora, dakle, na dan 1. travnja 2005. godine.

Posebno je uređeno i pitanje slobode sindikalnog djelovanja i uvjeti za rad sindikata kod poslodavca, a sindikati potpisnici Granskog kolektivnog ugovora obvezali su se na socijalni mir uz uvjet punog poštivanja njegovih odredbi. Potpisani kolektivni ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme i može se mijenjati suglasnom voljom njegovih potpisnika, a može se i otkazati na način ugovoren tim ugovorom.

Značenje ovog kolektivnog ugovora za djelatnosti drvne i papirne industrije Hrvatske je ogromno tim više što su socijalni partneri postigli suglasje o tome da se isti proširi na sve poslodavce koji nisu sudjelovali u njegovom sklapanju čime bi se u potpunosti izjednačili uvjeti rada u branši.

I na kraju, ovaj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile članovi potpisnika, osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, osobe koje su naknadno pristupile kolektivnom ugovoru, osobe koje su članice udruge koja je naknadno pristupila kolektivnom ugovoru, osobe koje naknadno postanu članice udruge koja je naknadno pristupila kolektivnom ugovoru, te osobe na koje će ministar nadležan za rad proširiti primjenu kolektivnog ugovora.Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su o dobroj vjeri ispunjavati sve njegove odredbe, a zbog povrede obveza iz Granskog kolektivnog ugovora, oštećena strana ili osoba na koju se on primjenjuje, može tražiti naknadu pretrpljene štete.Kao što sam već naglasio ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti osobe koje prema odredbama Zakona o radu mogu biti stranke kolektivnog ugovora, dakle, to može učiniti poslodavac koji nije u članstvu udruge koja je sklopila kolektivni ugovor ili sindikat koji nije bio stranka kolektivnog ugovora u vrijeme njegovog sklapanja.I posljednje, socijalni partneri ocijenili su da postoji javni interes te su ministru gospodarstva, rada i poduzetništva koji je nadležan za rad predložili njegovo proširenje na osobe koje nisu sudjelovale u njegovu sklapanju odnosno nisu mu naknadno pristupile.Vjerujem da će se time stvoriti pravni okvir kojim će se ujednačiti uvjeti rada u području drvne i papirne industrije i onemogućiti nelojalna konkurencija te suzbijanje rada na crno.


Practical experience showed that the European environmental legislation (directives) probably has the most important effects on production process in wood sector and requires important changes in technology and materials used and consequently high investments in new technology and R&D activities. Some of typical examples are written below, with their impacts on production process in Slovenian wood sector:

IPPC directive (Council directive 96/61/EC concerning integrated pollution prevention and control): All installations covered by Annex I of the Directive are required to obtain an authorisation (permit) from the authorities in the EU countries. Unless they have a permit, they are not allowed to operate. The permits must be based on the concept of Best Available Techniques (or BAT). In many cases BAT means quite radical environmental improvements and sometimes it will be very costly for companies to adapt their plants to BAT. In Slovenia, there is only one large furniture plant which has to comply with the IPPC directive and its implementation into this factory is assisted by Slovenian authorities. Since the permits must take into account the whole environmental performance of the plant, i.e. emissions to air, water and land, generation of waste, use of raw materials, energy efficiency, noise, prevention of accidents, risk management, etc., the effects of the Directive are substantial and

partially explained under other topics in continuation of this paper.VOC directive (Council directive 1999/13/EC on the limitation of volatile organic compounds due to the use of organic solvents in certain activities and installations): at the moment, this directive is of a very high concern in Slovenian wood processing and furniture factories. The wood sector companies will have to decrease the VOC emissions in the next years drastically. Very rough estimates showed that the costs of implementation of the VOC directive or technology adaptation will be around 8.4 million Euros. The most problematic coating application process is spraying and seems that the majority is deciding to switch to the waterborne finishes. This demands modification of application technology but the most important obstacle is the economic one. At present, new materials that are already available on the market and comply with the VOC regulation are still very expensive. Additionally, in many cases waterbornes can not provide the same surface quality as the solvent borne coatings and intensive marketing activities will be therefore needed.Noise regulations: there are several directives and laws regulating emissions of noise so in the production plants as well as into environment. All machines produced after 1st January 2002 have to comply with EU regulation and have to have the CE label. The other equipment has to be properly adapted. Reducing noise levels

Dr. sc. Marko PetričChamber of Commerce and Industry of Slovenia, Wood Processing Association, Ljubljanaand University of Ljubljana, Biotechnical Faculty, Department of Wood Science and Technology

The Slovenian wood processing industry had in 2003 a total of 828 companies, which em-ployed almost 20 000 workers and realised 975 million EUR or 302 million gross added

value. This places the wood sector on the fifth place among all Slovenian industrial fields, so by realisation as well as by the created gross added value. In comparison to the field situation within the EU, the Slovenian wood processing and furniture industry shows almost twice the strength at employment, realisation and added value within the frame oh the total industry. This points towards the importance of the field also in the future. It is believed that after Slovenian joining to the EU, perspectives of the Slovenian wood processing and furniture industry has been improved. There are several reasons leading to such conclusions. The most important ones are: the wood product market in EU is with around 160 000 million EUR extremely large, Slovenian wood based products are already well known in Europe (as well as in the USA), wood is the most important Slovenian natural resource (almost 60 % of the land is covered with forests), etc. On the other hand, implementation of European standards and legislation is a challenging and demanding task with high impacts on a production process in Slovenian wood processing and furniture industry.

Compliance of production in Slovenian wood sector with the EU legislation


under 90 dB/A and 85 dB/A (the threshold limits) is an extremely demanding and expensive task, and can be in many cases carried out only by introducing new equipment or alternatively, mounting of special noise enclosures. Speaking of environmental noise, the same conclusion can be brought up: noise abatement with the existing equipment is one of the biggest expenses.Impacts of the EU energy policy on the woodworking industries: The EU objective is to double the current contribution of renewables to gross energy production to a level of 12% by the year 2010. Biomass including wood, used for energy generation is targeted to triple its contribution. It has been shown that these measures would have a significant impact on the timber and wood residues market - an extra demand for wood to the tune of 163 million m3 is expected. Additionally, use of wood as an energy source to meet the demands of the Kyoto protocol is financially supported by subsidies. This would increase prices of wood and consequently reduce competitiveness of the wood processing and furniture industry.

From the examples from the field of environment protection, it is clear that in general, implementation of various European directives into Slovenian wood processing and furniture industry require high investments. Direct subsidies by the government are allowed only under certain and limited conditions. Therefore, other financial sources like various EU cohesion and structural funds must be taken into account. However, project preparation and application processes are complicated and time consuming and can be performed only by highly skilled personnel. Consequently, there is a high need of a close collaboration between the industry and academic and research institutions.


Bosna i Hercegovina je jedna od najšumovitijih zemalja Europe, ukoliko promatramo odnos ukupne površine šuma prema ukupnoj površini države, kao i po površini šuma po glavi stanovnika. Bosanskohercegovačke šume su prirodne šume (oko 95%), raznovrsne po vrstama drveća, s prirodnom obnovom, s većim udjelom stabala većih prosječnih promjera, u principu otpornije na klimatske, entomološke i fitopatološke utjecaje u odnosu na europske šume. Sve ovo pruža dobru komparativnu prednost i osnovu za razvoj drvne industrije. U presjeku stanja do 1992. godine drvna industrije se iskazuje kao značajna izvozno orjentirana industrijska grana, sa kapacitetima koji nadilaze domaće potrebe i proizvodnjom u kojoj dominiraju proizvodi finalne prerade drveta, ali uglavnom niže cjenovne vrijednosti.Danas struktura proizvodnje u drvnoj industriji je dijelom promijenjena u odnosu na 1992 godinu, jer u njoj dominiraju proizvodi nižeg stupnja obrade i niže cjenovne kategorije (građa i dr.) Drvna industrija je i dalje izvozno orijentiran sektor, čiji izvoz čini oko 25% cjelokupnog izvoza Bosne i Hercegovine.Odnosi unutar sektora nisu regulirani na odgovarajući način, što je rezultiralo niskim korištenjem kapaciteta, nelojalnom konkurencijom i automatizacijom ponude. Sve ovo direktno dovodi do narušavanja stabilnosti unutar sektora i ugrožava poslovanje u dugom roku.Rastuća potrošnja i otvorenost svjetskog tržišta daju mogućnost Bosni i Hercegovini za proširenje proizvodnje i izvoza, posebno na tržišta na kojima je i ranije tradicionalno prisutna: zemlje bivše Jugoslavije, Njemačka, Italija, SAD. Orijentacija sektora drvne industrije treba biti primarno pokrivanje tržišta susjednih zemalja (zemlje bivše Jugoslavije) kao i vraćanje pozicija na tržištu Zapadne

Europe. Daljnji napori trebaju biti usmjereni ka širenju na tržište SAD, uz povećanje tržišne prepoznatljivosti i isticanje tradicije u obradi i kvalitetu sirovine. Bitno je nastaviti i intezivirati ulaganja u tehnologiju, marketing, dizajn i istraživanje tržišta. Pretpostavka povećanja nivoa konkurentnosti proizvoda su odgovarajuće mjere koje se trebaju poduzeti misleći na tržište susjednih zemalja.Strateška prilika za Bosnu i Hercegovinu je prodor na postojeća tržišta. Ovdje se prvenstveno misli na tržišta bivše Jugoslavije, koje su po preferencijama u potrošnji, te kupovnoj moći srodna Bosni i Hercegovini. Tek nakon zadovoljavanja potreba na geografski bliskim tržištima, logično je razmišljati o udaljenim tržištima sa rastućim trendom potrošnje.Sadašnja tržišta za primarnu preradu drva Bosne i Hercegovine su Hrvatska, Slovenija, Italija, Austrija i Njemačka.Elementi i komponente namještaja plasiraju se na tržišta Slovenije, Italije, Njemačke.Parket se plasira na tržišta Slovenije, Srbije i Crne Gore, Austrije, Njemačke.Za proizvode finalnih proizvoda dominantna su tržišta Njemačke, Slovenije, Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Francuske.Građevinska stolarija se plasira na tržišta Srbije i Crne Gore i Njemačke.Moramo naglasiti da je sektor drvne industrije zavisan od uvoza repromaterijala i zbog toga suradnja sa zemljama u regiji je od velikog značaja zbog blizine, transporta, isporuke. Također , suradnja u regiji treba se bazirati na kooperaciji ( elementi, poluproizvodi i finalni proizvodi ) u drvnoj industriji i suradnji sa trećim zemljama.

Šemsa Alimanović, savjetnikPrivredna/gospodarska komora federacije BiH Sarajevo

Drvna industrija u BiH i mogućnostikooperacije u zemljama regije


O čemu se zapravo radi - ako se želi djelovati na jednom tržištu, svi sudionici moraju zadovoljavati jednake kriterije i biti ravnopravni u pravnim, tehnološkim, organizacionim i financijskim obvezama. Dakle EU u pregovorima za pristupanje u svoje članstvo, želi znati je li smo i koliko nam treba da bismo dosegli jednakost s ostalim članicama i sudionicima na tržištu EU.

I baš tu leži naša šansa. Tu šansu dostizanja ciljeva EU, Euroinspekt – drvokontrola želi podijeliti s Vama i ostvariti barem dva zadatka:

1. osigurati i potvrditi zakonske i normativne zahtjeve koji su uvjetovani na tržištu EU, putem akreditiranih laboratorija, čiji se rad temelji na istim zakonskim i normativnim dokumentima priznatim u EU.2. onemogućiti ulazak proizvoda loše i slabije kvalitete na naše tržište, nego što je na tržištu EU.

Što smo učinili da bi se u okviru rada Euroinspekta – drvokontrole to postiglo:

Uključili smo se u rad Tehničkih odbora pri sada bivšem DZNM, na donošenju normativnih dokumenata (HRN EN), ostvarili sudjelovanje u radu pojedinih stručnih grupa pri nadležnim ministarstvima, povezali sa znanstvenim institucijama u RH i izvan nje, umrežili se sa istovjetnim i sličnim laboratorijima i razvojnim

ustanovama u zemlji i inozemstvu. Ističemo da smo sa pojedinim institutima i laboratorijima, kao što su Institut za prozorsku tehniku IFT Rosenheim Njemačka, s laboratorijem za ispitivanje kvalitete namještaja i dijelova za namještaj konzorcija Cosmob Pesaro, Italija, Centrom za ispitivanje kvalitete proizvoda Kermi Mađarska, Laboratorijem za ispitivanje emisije slobodnog formaldehida IKEA Švedska, uspostavili čvrstu povezanost, s ciljem razmjene znanja, iskustava, metoda i načina ispitivanja, a sve interesantno za potrebe šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Kruna navedenih aktivnosti potvrđena je dodjelom međunarodno priznate akreditacije prema normi HRN ISO/IEC 17025 našem laboratoriju za ispitivanja namještaja i dijelova za namještaj.

Gledajući šansu koju imamo na tehničkom području pored do sada političkih rješenja pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, sami radimo na tome da ostvarimo mehanizme i uvjete pod kojima će se priznavati naša ispitivanja u EU, kao i obrnuto, te prenesemo znanja, iskustva, rezultate ispitivanja kroz edukaciju kadrova svih učesnika u proizvodnom lancu šumarstva i drvne industrije.

Cilj nam je jasan, ne izvoziti sirovinu, nego gotove proizvode u kojima su ugrađene sve naprijed navedene spoznaje i iskustvo.

Mladen Barberić dipl.ing., član Uprave Euroinspekt-drvokontrola d.o.o.

Sukladno najavama tvrtka Euroinspekt – drvokontrola, kao jedna od vodećih u području kontrole kvalitete proizvoda šumarstva i drvne industrije postala je prvi međunarodno

priznati akreditirani hrvatski laboratorij, prema Normi HRN EN ISO IEC 17025 u području ispiti-vanja kvalitete namještaja i dijelova za namještaj. Ulazeći u problematiku kvalitete, certifikacije ili akreditacije u trenutku u kojem živimo povezano je sa činjenicom da Hrvatska želi ući u EU. Politička i gospodarska nastojanja usmjerena su u pravcu ostvarivanja tog cilja. Način na koji se tvrtke mogu afirmirati u tom području najvećim dijelom vode kroz tehničke odrednice, kao što su organizacione prilagodbe u uvjetima poslovanja razvijenog svijeta, razvoja tehnologi-ja uz edukaciju kadrova, primjene različitih materijala i konstrukcija krajnjih proizvoda, kao i specifičnosti zahtjeva dizajna u navedenom području. Prilagodba navedenim uvjetima provodi se preko smjernica, tehničkih propisa i europskih normi koje su pomoć u dijelu uspostavljanja nivoa života i rada usklađenog sa europskim uvjetima. Uobičajena fraza u razgovorima među gospodarstvenicima je «što EU traži od nas, što mi moramo zadovoljiti …», itd. rasčistimo to odmah, EU ne traži od nas ništa!

Kvaliteta, akreditacija i ulazak na europsko tržište


Za ostvarivanje toga, nismo dostatni samo mi, trebamo partnere, a to su učesnici u realizaciji proizvodnje drvne industrije. Poduzeli smo korake k osnivanju Regionalnog centra za šumarstvo i drvnu industriju, osigurali smo partnerstvo s renomiranim institucijama u zemlji i Europskoj uniji, dobili podršku od Vlade RH, nadležnih Ministarstava, znanstvenih institucija, kao i velikog broja predstavnika drvno-prerađivačke industrije.

Opravdano se postavlja pitanje, što je motiv za navedeno partnerstvo?

EU tržište traži kvalitetu, rokove, stabilnu proizvodnju, osuvremenjeni dizajn, modernu tehnologiju, visoko sofisticiranu komunikaciju, informiranje, a posebno educirani kadar. Upravo to je temelj rada Regionalnog centra kojeg želimo osnovati.Područja koja moramo usvojiti da bismo postali izvoznici, kvalitetni partneri ili dobavljači, kao i uvoznici na tržištu EU su vrlo raznolika. Zakonska regulativa se temelji na direktivama EU, koje su temelj da bi se uopće moglo sudjelovati na tom tržištu. Ispunjavanje zahtjeva direktiva moraju se provoditi, a provode ih ovlaštene akreditirane ili certificirane firme koje moraju biti međunarodno priznate. U Hrvatskoj je u tijeku u nadležnim Ministarstvima posao oko preuzimanja direktiva i izrada pratećih podzakonskih dokumenata. Na osnovu zakonskih i podzakonskih dokumenata pokreće se postupak ovlašćivanja ispitnih, nadzornih i kontrolnih organizacija koje će sudjelovati u postupku ocjenjivanja sukladnosti proizvoda, da su izrađeni prema europskim smjernicama, tehničkim propisima i europskim normama, te ih označavati sa CE znakom. Donošenjem direktiva pokreće se paralelno i preuzimanje neobveznih europskih normi pri čemu posebnu ulogu imaju harmonizirane norme pomoću kojih se najlakše zadovoljavaju zakonski zahtjevi iz direktiva i ostvarivanje prava označavanja CE znakom.

CE znak je zapravo putovnica proizvoda za europsko tržište. Postavlja se pitanje koliko znate o tome?

Ono što se možda u ovom trenutku ne vidi, je naš rad kroz edukaciju kadrova, uspostavljanje sustavne suradnje s drugim ovlaštenim akreditiranim laboratorijima u Europi, prijenos znanja i informacija za sve faze postupka dobivanja prava CE označavanja. Postupnost djelovanja u tom postupku uključuje, kao prvo, uvođenje sustava upravljanja kvalitete ISO 9000, ISO 9001, ISO 9002…. (računajući da su tehnologija i suvremeni dizajn riješeni). Upravljanje kvalitete je nužno radi kontrolnih funkcija

u procesu uspostavljanja i označavanja CE znaka, koji se ne može dodjeljivati sam sebi. On se potvrđuje udovoljavanjem temeljnih zahtjeva koje mora obaviti ovlaštena akreditirana organizacija (laboratorij ili certifikacijska organizacija). Nezavisni nadzor nad proizvodnjom je jedna od zahtjevnih direktiva koje provodi ovlaštena akreditirana organizacija. Navedena ovlaštenja daje nadležno Ministarstvo.

Kvalitetu kao tržišno, a ne zakonom uređeno područje trebaju uvoditi, certificirati i nadzirati akreditirane organizacije. Valja naglasiti da CE znak nije znak kvalitete, zaštite okoliša ili slično. CE znak iskazuje odgovornost proizvođača za izjavu da je zadovoljio temeljne zahtjeve zaštite života, zdravlja, okoliša i potrošača i da snosi posljedice ako to nije tako. To je velika odgovornost koja je postavljena pred sve nas prije ulaska u Europsku uniju, a uvjereni smo da se navedeni cilj može postići uz zajedničku suradnju.


Prema poimanju riječi, namještaj je predmet stvaralačke aktivnosti čovjeka u čijem se oblikovno-konstrukcijskom i tehnološkom rješenju odražavaju uvjeti života, običaji i ukusi ljudi koji ga stvaraju, materijali, uvjeti proizvodnje i društveni razvoj zemlje. Stoljećima je namještaj bio unikatno umjetničko djelo majstora stolara, (kasnije i ostalih obrtnika), koji je odgovarao određenom stilu, navikama i potrebama življenja korisnika. Kao najčešći materijal za izradu rabljeni su prvenstveno cjelovito drvo, zatim metali, kamen i ostali prirodni materijali, zahvaljujući njihovim izuzetnim estetskim, mehaničkim i drugim svojstvima. Razvojem industrije i novih tehnologija i materijala, sve je veći upliv nedrvnih i sintetskih materijala, danas obrađenih suvremenim sofisticiranim tehnologijama, dok oblikovna rješenja gube nacionalne i poprimaju globalne karaktere.

U razvijenom svijetu je u posljednjih godina tehnološki rast i razvoj industrije namještaja, zahvaljujući brzini razvoja inovativnih materijala, tehnologija, znanja i oblikovnih inovacija toliko brz da mnoge zemlje ne mogu dosljedno pratiti taj uzlazni pravac.

Na žalost, Hrvatska pripada grupaciji kadrovski i tehnološki nepripremljenih zemalja u kojoj se zadnjih godina nije sustavno ulagalo niti dosljedno promišljalo o ovom području, a novija

investiranja stranog kapitala u domaće tvrtke onemogućavaju stvaranje prepoznatljivog hrvatskog proizvoda, obzirom da su proizvodi dizajnirani od strane inozemnih dizajnera i namijenjeni najviše izvozu. Ovakav podređeni model naših proizvođača zasigurno ne može garantirati dugoročnost i prepoznatljivost niti tvrtki, niti proizvodu pa upravo iz spomenutih razloga domaćim stručnjacima preostaje težak zadatak iznalaženja modela smišljenog razvoja ove grane s naglaskom na dizajn i distribuciju prepoznatljivog domaćeg finalnog proizvoda, u cilju stvaranja proizvoda trajnih, nacionalno i internacionalno prepoznatljivih vrijednosti.

U radu se iznosi kraći prikaz suvremene svjetske scene u pogledu trendova i smjernica u razvoju proizvodnje namještaja, kao i osvrt na oblikovne, sirovinske i tehnološke pravce u dizajnu, konstrukcijama i tehnologijama obrade, s osvrtom na neprocjenjivu ulogu domaćih dizajnera, škola i sveučilišta u stvaranju prepoznatljivog, izvornog hrvatskog proizvoda. Ipak, za dostizanje navedenog cilja potrebno je puno energije, strpljenja, znanja, kompromisa, i suradnje, (a ne nagađanja i nametanja mišljenja), sustavnog rada i dosljednosti svih sudionika, što danas na žalost u sektoru namještaja još uvijek nije izgrađeno.

Danijela Domljan dipl. dizajner, prof. dr. sc. Ivica GrbacŠumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Tko postavlja i definira ’trendove’’ u dizajnu namještaja - dizajner, proizvođač, prodavač, kupac ili je ’trend’’ rezultat razvoja kulture pojedine civilizacije, suvremenih dostignuća u

području proizvodnih tehnologija i materijala ili sustavnog interdisciplinarnog rada stručnjaka i znanstvenika u području namještaja. Da li je trend nužno globalnog karaktera ili je odraz pojedine kulture koji postaje općeprihvatljiv i prepoznatljiv ostalim kulturama i narodima? U radu se razmatra odnos dizajna i suvremenih svjetskih trendova u razvoju namještaja te stvar-anje ’trendovskog’’ namještaja ili izvornog proizvoda trajnih vrijednosti. Prikazom suvremene svjetske scene u pogledu trendova i smjernica u razvoju proizvodnje namještaja kao i osvrtom na oblikovne, sirovinske i tehnološke pravce u dizajnu, konstrukcijama i tehnologijama izrade namještaja uočava se položaj Hrvatske industrije namještaja i njenih kadrova. Postavlja se pitanje odabira pravilnog pristupa hrvatskih dizajnera, proizvođača, distributera i svih ostalih stručnjaka-sudionika u oblikovanju, proizvodnji, promidžbi i prodaji domaćeg namještaja - dali je cilj tima oblikovanje i ponuda ’modernog’’ namještaja kojeg izvozimo pod tuđim imenom ili stvaranje izvornog finalnog proizvoda temeljenog na domaćem znanju, domaćem dizajnu i sirovini te sofisticiranim tehnologijama koji će biti jedni od nositelja hrvatske prepoznatljivosti kulture.

Ključne riječi: dizajn, razvoj namještaja, trend, izvornost

Trendovi u dizajnu namještaja


1. SMJERNICE RAZVOJA PROIZVODA U INDUSTRIJI NAMJEŠTAJA

Koji pristup dizajnu i razvoju novih proizvoda može preuzeti Hrvatska? Osvrtom na većinu svjetskih modela u proizvodnji namještaja, vidljiva je usmjerenost ka sustavnim ulaganjima u područja interdisciplinarnih istraživanja i razvoja znanja, ulaganjima u nove tehnologije i tehnološke inovacije ili poboljšanja materijala i tehnika izrade i obrade, kao i dizajn i vizualne komunikacije, oglašavanja i prodaju. Dizajn se učvršćuje kao glavni nositelj razvoja proizvoda. Inovacije u dizajnu i konstrukcijama utječu na razvoj novih tehnologija i proizvodnju. “Brand’’ proizvoda, a time i tvrtke su neizostavni marketinški parametri. Analizom se, istina dosta grubo, raščlanjuje moguć razvoj proizvodnje namještaja u dva (uz ostale podnijanse) gotovo oprečna pravca. Ujedinjavanje zajedničkog tržišta nudi uz uporabu vrhunske tehnologije razvoj velikih serija. Takvi proizvodi odišu visokom multi-funkcionalnošću, sofisticiranoj izvedbi i obradi te imaju odlike ‘mnogostrukog identiteta’ u odnosu na funkciju, izvedeni najčešće iz “novih’’ tehničkih materijala. Drugi pravac oslanja se na individualnu proizvodnju vrhunski izrađenog proizvoda koji odiše nacionalnim obilježjima i emocijama, bilo u oblikovno-konstrukcijskim rješenjima, čistoj sirovini i materijalima (najčešće cjelovitom drvu) ili načinu obrade, te se lansira u manjim serijama, ali zato kvalitativno i ekonomski većim iznosima. Trendovi koji potiču zdrav i prirodan način življenja, a dosljedno se očitavaju u svim segmentima ljudskog djelovanja, od ishrane i odijevanja, sve do oblikovanja stambenog prostora i opreme u njemu, utječu na individualan i osobit pristup pojedinca u procesu oblikovanja i proizvodnje namještaja. Potenciraju se obrtnički zanati, dojam obrtničke ručne obrade i kvaliteta ispred kvantitete, ekološka proizvodnja i odabir prirodnih materijala, poglavito cjelovitog drva kao biološki čiste i reciklirajuće sirovine, pa su u uporabi ponajviše cjelovito drvo, lijepljene konstrukcije, prerađena pruća drvenastih biljaka i ploče na bazi usitnjenog i uslojenog drva i papira, od kojih ponajviše ploče iverice i furnirske ploče, koje se danas lijepe ljepilima koja sve manje zagađuju okoliš. Certifikati o biološki zdravim sirovinama danas predstavljaju važan smjer u proizvodnji namještaja i omogućavaju čvrstu konkurentnost na tržištu. U ovom pravcu Hrvatska ima znatne prednosti i zdrave osnove za daljnji razvoj, budući je više od trećine naše zemlje pod šumama s najjačim pojedinačnim certifikatom na svijetu – FSC certifikatom (2 miliona hektara). Također treba naglasiti veliku pojavu manjih proizvodnih tvrtki, koje svojim fleksibilnošću i opremljenošću te dobrim menadžmentom mogu biti glavni nositelji i podstrek za stvaranje hrvatske kvalitete i izvornog hrvatskog proizvoda.U razvijenim zemljama razvoj, inovacije i dizajn već odavno su shvaćeni kao strateški važni pokretači zdravog razvoja proizvodnje. Dizajn se učvršćuje kao glavni nositelj razvoja proizvoda, a povezivanjem konceptualno različitih smjerova i nacionalnih oblikovnih obilježja stvaraju se temelji razvoju novih rješenja u području oblikovanja i proizvodnje namještaja. Sustavna ulaganja u područja interdisciplinarnih istraživanja i razvoja znanja, kao i razvojno – tehnološke inovacije u materijalima i tehnikama obrade potiču dizajnersku inventivnost i kreativnost koja rezultira novitetima u pristupu oblikovanju proizvoda, diktirajući tako i nove trendove kako u vanjskom obličju, tako u kakvoći izrade i dorade. Također i obratno, inovacije u dizajnu i konstrukcijama utječu na razvoj novih tehnologija i proizvodnju.

Sagledavanjem današnjih nebrojenih oblikovnih i konstrukcijsko-tehnoloških rješenja namještaja, nužno se nameće pitanje trendova, “trendovskog namještaja’’, mode i pravih vrijednosti koje ponuđeni namještaj mora sadržavati kako bi zadovoljio potrebe i navike korisnika. Tko uistinu postavlja i diktira “trendove’’ namještaja - dizajner, proizvođač, kupac ili je “trend’’ odraz razvoja kulture življenja pojedine civilizacije, suvremenih dostignuća u području proizvodnih tehnologija i materijala ili je nastao kao rezultat sustavnog interdisciplinarnog rada stručnjaka i znanstvenika u području namještaja koji predviđaju buduće potrebe čovjeka. Da li je “trend’’ nužno globalnog karaktera ili može biti odraz pojedine kulture koji postaje općeprihvatljiv i prepoznatljiv ostalim kulturama i narodima?

2. ODRAZ KULTURE I SUVREMENIH LJUDSKIH POTREBA NA OBLIKOVANJE NAMJEŠTAJA

2.1. Stil, identitet i inovativnost proizvoda

Identitet naroda i države gradi se kroz različita područja djelovanja - umjetnost, kulturu, stil života, odijevanja ili prehrane, turizam, gospodarstvo i mnoge druge segmente. Ako se analizom zadržimo samo na obilasku sajmova koji se godišnje održavaju u različitim europskih zemljama, poput imm cologne-a, milanskog Salone del’ Mobile ili drugih, uočljivi su dominirajući i prepoznatljiv stil, kultura stanovanja i navike građana pojedine zemlje domaćina, ali i inovativnost u pojedinim segmentima, bilo oblika, funkcije ili tehnologije izrade. U Njemačkoj i ostalim zemljama sjeverne i zapadne Europe (Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji ili skandinavskom zemljama primjerice), bez obzira na upliv internacionalnog dizajna (ponajviše iz Italije i Azije) i dalje je stil oblikovanja namještaja i stambenog postora znatno topliji, konformistički, nepretenciozan i tradicionalniji, naglašene funcionalnosti i traženja istinskih vrijednosti i potreba korisnika. Uz uporabu nezaobilaznog drva i drugih prirodnih sirovina potencira se dojam obrtničke ručne obrade i kvaliteta ispred kvantitete, ekološka proizvodnja i odabir prirodnih materijala. To tržište, primjerice, u zadnjih desetak godina ne prihvaća proizvod bez certifikata o porijeklu i biološki zdravim sirovinama, što mnogim drugim proizvođačima - izvoznicima u spomenute zemlje danas diktira način i i tehnologiju u proizvodnji namještaja. S druge strane, osvrtom na talijanske sajmove, ponajviše milanski, uočljiva je dosljednost u oblikovanju dizajnerski vrhunski oblikovanog namještaja, naglašene sofisticirane estetike, elegancije koja ponekad nadmašuje funkciju, visoke tehnologije izrade i obrade te prikrivenih unutrašnjih vrijednosti i funkcija. Tradicija je sakrivena, u većini novih proizvoda je i nema, ali zato svaki proizvod gradi novu nametnutu estetiku i funkcionalnost na koju se korisnik mora naviknuti. Vizualni dizajn i novitet su u prvom planu. Obzirom na spomenute odlike, ističu se novi materijali, a cjelovito drvo posustaje za plastikom, staklom ili metalom. (Ob)likovnost i dalje ostaje, bez obzira da li je riječ o visoko kvalitetnom namještaju ili namještaju nižih vrijednosti izrađenog od iverica obloženih folijom ili umjetne kože. No, koliko god dio korisnika naginje novom dizajnu, purističkim linijama namještaja ili tzv. avangardi, milanski sajam gotovo jednakopravno i jednako površinski njeguje “klasiku’’ (na granici ili već izrazitog kiča) koja i dalje jednom velikom segmentu kupaca nadomješta istinsku toplinu i tradiciju.


Naravno, ovo nisu jedine i konačne odrednice stilova koji se unutar samog oblikovanja stambenog prostora i namještaja uočavaju u pojedinim zemljama. Stil gradi svaki pojedini stan i njegov korisnik ponaosob bez obzira gdje živio. Ipak većina korisnika nesvjesno posjeduje tradiciju vlastite kulture stanovanja, koju neobjašnjivo nosi u sebi, iako se možda seli iz mjesta u mjesto, iz države u državu.

Današnje doba okarakterizirano je kao razdoblje neizmjerne raznolikosti. Informacije se sakupljaju širom svijeta, a stvari iz svih sfera djelovanja traže se, nabavlju i kupuju duž cijele zemaljske kugle sa svim kulturnim i društvenim specifičnostima. Današnje društvo temeljeno je na brzo izmjenjujućim procesima promjena, transformacija i transmutacija, dok je suvremeni čovjek (barem se to od njega očekuje) informirana osoba beskrajno širokih i nezaustavljivih horizonata, koja jako dobro zna što točno želi i traži od sebe i svojeg okruženja, te odluke donosi krajnje svjesno i samostalno. Stoga proizvodi kojima se okružuje moraju biti uvjerljivi, dojmljivi te se razlikovati međusobno po dobrom dizajnu i kvaliteti, no uz pripadnu funkciju i tehničku dotjeranost, ti predmeti posjeduju i emotivnu komponentu izraženu kroz obličje. U suvremenim kritičarskim krugovima iz područja sociologije oblikovanja namještaja i opreme, uslijed toliko brzih izmjena u poimanju okruženja neprestano se nameću pitanja poput: Što uistinu pobuđuje interes ljudi širom svijeta? Da li su to predmeti i pojave koji se univerzalno zamjećuju i doživljavaju u svakoj kulturi? I da li u masi pojedinaca i njihovih različitosti postoje neke općenite ljudske vrednote, koje bi se oblikovno-funkcionalno mogle pretočiti u proces stvaranja namještaja?

2.2. Osvrt na svjetske sajmove Köln, Milano, Frankfurt...

Dominirajuće svjetske trendove i temeljna “trendovska’’ nastojanja u području dizajna namještaja i unutrašnjeg prostora predstavljaju i ističu najviše svjetski međunarodni sajmovi. Pa ipak, bez obzira na neprestanu dizajnersku i izlagačku domišljatost, iskazivanje organizacijskih sposobnosti i osmišljavanje sadržaja, niti jedan sajam namještaja nije do sada postavio prethodno spomenuta pitanja vrijednosti, suvremenih potreba i budućih trendova koji su bili okosnica ovogodišnjeg imm cologne 2005. Po prvi puta u povijesti sajma osnovana je stručna komisija za definiranje trendova i srodnih značajki u oblikovanju i opremanju unutrašnjeg prostora. Rezultat promišljanja su četiri značajna pravca koja neupitno oblikuju suvremeno okruženje. Preobraženje, Mnogostruki Identitet, Emocionalna Senzualnost i Vrijeme kao Vrijednost. Predviđa se da će u budućnosti namještaj i stambeno okruženje sadržavati ove istaknute značajke, koje će se uklapati u izgrađeni sustav vrijednosti, navike, potrebe i osjećaje svakog pojedinog korisnika. Ako prenesemo ovakav filozofski pristup u strukturu oblikovanja namještaja, shvatit ćemo da će u budućnosti dizajneri kao i svi ostali stručnjaci – sudionici povezani s industrijom namještaja imati “pune ruke posla’’ u svim segmentima. O čemu je riječ?Preobraženje (Transformation) traži od korisnika da kroz proizvode koji su mu važni primjenjuje i izražava određeni životni stav prema vlastitom životu. Drugim riječima, današnji korisnici traže proizvode koji u svim parametrima odgovaraju njihovom karakteru i stilu života. Traženi proizvodi ne moraju biti savršeni i besprijekorno oblikovani, no nužno moraju sadržavati “ono nešto’’ što ih u mnoštvu ostalih izdvaja, kako bi ih vlasnik doradio prema vlastitim vrijednostima. Sam proizvod ima pravo biti nesavršen i nedovršen, korišten i

iznošen i odražavati dojam obrtničke ručne obrade. Dobar primjer ovog pravca su neki proizvodi švedske tvrtke Ikea ili primjerci etno namještaja (slika 1).Multiple Identity (Mnogostruki identitet) odgovara na životni stil koji sagledava svijet kao globalni koncept tehničkih, poslovnih, ekonomskih i kulturnih mogućnosti. Današnji korisnik zaposlen je doživotnom potragom za identitetom, a pri istraživanju traži inteligentnu podršku i pomoć proizvoda koji ga podržavaju i prate u njegovom djelovanju. Predmeti su jednostavni, ali ne i banalizirani, oni sadrže inteligentnu, po mjeri načinjenu tehničku podršku koja funkcionira besprijekorno i na jednostavan i lako shvatljiv način, te se lagano prilagođavaju u ovisnosti o trenutnom zahtjevu korisnika i funkciji koju trebaju obaviti. Emocionalna senzualnost (Emotional Senzuality) se odnosi na životni stil temeljen na osjećajima. Proizvod mora iznuđivati i izražavati emocije, mora biti dojmljiv, napadan, prepun boja i raznovrsnih obličja, začudne funkcije i oblikovno-konstrukcijskog rješenja. Uključivši sjajne površine i dekoraciju u futurističkom stilu, proizvodi ovih vrijednosti predstavljaju novi pristup životu. (slika 2).

Vrijeme kao vrijednost (Time as a Value) je u današnjem poimanju svijeta shvaćeno kao gotovo nemjerljiva, najveća vrijednost. Proizvodi imaju konotaciju bezvremenskog, te prate korisnika tijekom čitavog života bez obzira na modu i izmjene trendova, u svijetu koji razvija vrijednost kulture i dugotrajne kvalitete proizvoda. Prevladavaju crna i boje zemlje, koža i sofisticirani materijali i načini

obrade, prostrani te vizualno teški i postojani oblici koji sugeriraju posebnu vrijednost proizvoda.(slika 3).Sumirajući događaje i odgovore na pitanja vrijednosti, dizajna namještaja i što je “u trendu’’, može se zaključiti: Trend je osobiti životni stil koji teži ka raznolikosti. Proizvođači i dizajneri koji su prepoznali današnje nadasve šarolike potrebe i navike korisnika, na tragu su tržišnog uspjeha. Primjerice, svi sajmovi nude nebrojeni niz oblikovno-funkcionalnih i stilskih rješenja dekorativnih predmeta, namještaja i opreme, koji danas u svačijem domu mogu zračiti daškom Azije, sutra mješavinom talijanskog šarma, da bi dan iza proizašla kreativna mješavina osebujnih stilova koji su odraz isključivo samog korisnka.

2.3. Oblici, materijali i obrade u oblikovanju namještaja

Osim individualnosti i raznolikosti u oblikovanju namještaja, jednim dijelom se ističe trend “nove profinjenosti’’, izražene u čistim i purističkim linijama, koja odražava eleganciju, estetsku pročišćenost

Slika 1. Informed by cologne. Preobraženje Izgled osmišljenog dijela izložbe s temom preobraženje.

Slika 2. Polica ’Self, 2000’’ dizajn Ronan + Erwan Boroullec - Vitra GmbH

Slika 3. Interijer ispunjen sjećanjima koji izviru iz svakog detalja opreme. Kožni dvosjed Inga iz Vintage Collection svojim konceptom potiče vrijeme kao neograničenu vrijednost, proizvođač Natuzzi


i jednostavnost, ispod kojih se sakriva visoka kvaliteta materijala i obrade, trajnost i funkcionalnost proizvoda. Kao potvrda istinskih ljudskih potreba i vrijednosti naglašeni su homing i wellness koji predstavljaju cjelovito shvaćanje i doživljaj prostora i predmeta koji nas okružuju, uključivši svakako i pojedinačne pomno oblikovane elemente namještaja i opreme. Jedna od značajnijih odrednica je optimalan spoj funkcionalnosti i osjećajnosti, kao i uporabe različitih materijala i obrada.U globalu na ovogodišnjim sajmovima namještaja može se govoriti o suptilnoj razlici oblika i uporabe materijala. Pažnja se jednako pridaje visoko - kvalitetnim materijalima koji se koriste za izradu proizvoda koji odiše elegancijom i besprijekornim izgledom (slika 4), biološki čistim i prirodnim sirovinama, poglavito cjelovitom

drvu kojeg odabiru ekološki orijentirani kupci (slika 5), kao i sintetskim materijalima koji naglašavaju lakoću i radost življenja, pogodnu mlađim naraštajima (slika 6).

2.3.1. Uporaba drva i drvnih materijala

U području opremanja i izrade namještaja naglašeno je drvo, poglavito bukovina, hrastovina, brezovina i trešnjevina. Boje ovih vrsta drva kreću se u spektru od čiste i prirodne boje drva (natur), preko svijetle, satinirano bež sa odsjajima crvenkaste ili sivkaste, sve do modificirane smeđe i boje tamne čokolade. Razina uporabe tamnih vrsta drva pojačana je poglavito u kombinacijama sa svijetlim detaljima i metalom. Glatki furniri, često bajcani u tonovima tamne čokolade najviše se koriste za isticanje kvalitetnog, sofisticiranog i profinjenog namještaja, dok cjelovito drvo tamnih tonova ističe rustikalnu vrijednost. Osim mahagonija, česta je uporaba drva palisandera, zebrana, makaskara, tika ili wenge-a. Često se pri izradi i oblikovanju namještaja ističu

greške drva i ostale prirodne nepravilnosti u rastu drva, primjerice jaki kontrasti godova i prijelazi tamnog i svijetlog dijela drva, crveno srce, nepravilan tok vlakanaca ili kvrge. Trend je uporabe cjelovitog drva, neobičnih obl ikovno-konst rukc i jsk ih rješenja te ekološke završne ručne obrade. Često takav namještaj odiše jednostavnom robusnošću i čistom utilitarnošću te domišljatim konstrukcijskim rješenjima (slika 7).

2.3.2. Kombinacije materijala

Neslućene mogućnosti drva ostvarene u kombinacijama s metalima rezultiraju različitim funkcionalnim dovitljivostima (slika 8). Drvo se često kombinira uz prozirno ili satinirano staklo i plastiku, a nezaobilazno je kombiniranje s aluminijem, kromom i čelikom. Plastika se u dijelu tržišta ponovo pojačano pojavljuje ponajviše na vratima ili kao dio vrata ili prozora, te u području oblikovanja stolica i polica, kombinira s drvom ili metalom. Zahvaljujući globalizaciji tržišta, ali i navikama suvremenog ubrzanog čovjeka, forma proizvoda se još više pojednostavljuje, a funkcionalni modeli čistih purističkih linija osvajaju većinu tržišta. Korisnik će sam nakon nekog vremena u takav proizvod udahnuti svoje emocije.

3. ULOGA OBRAZOVANJA U STVARANJU PREPOZNATLJIVOG IDENTITETA PROIZVODA, TVRTKE I DRŽAVE

3.1. Inovativnost i identitet proizvoda

Spomenute značajke u definiranju novog proizvoda koji karakteriziraju tradicija i vrijeme kao vrijednost; multi-funkcionalnost i sakrivena sofisticirana tehnologičnost; emotivnost i vizualna dojmljivost ili izvornost i originalnost podilaze i uklapaju se u izgrađeni sustav vrijednosti, navika, potreba i osjećaja svakog korisnika i “pokriva’’ sve grupe potrošača i njihovu kulturnu kategorizaciju odnosno stilove života. No, ostvarivanje stila pojedine grupacije kupca implementacijom značajki u oblikovno – konstrukcijsko – tehnološka rješenja namještaja, kao i stvaranje izvornog proizvoda određene kulture rezultati su strateški osmišljenog pravca razvoja cjelokupne industrije namještaja i pratećih industrija, koji je usmjeren u nekoliko pravaca. Osvrtom na većinu svjetskih razvojnih strategija proizvodnje namještaja, vidljiva je usmjerenost ka sustavnim ulaganjima u područja interdisciplinarnih istraživanja i razvoja znanja, ulaganjima u nove tehnologije i tehnološke inovacije ili poboljšanja materijala i tehnika izrade i obrade, kao i dizajn i vizualne komunikacije, oglašavanja i prodaju. Dizajn se učvršćuje kao glavni nositelj razvoja proizvoda. Cilj je oblikovati životni stil koji teži ka raznolikosti, ali i inovativnosti, oblikovanom prepoznatljivom identitetu i osobnosti pojedinih kultura.

3.2. Ulaganja u obrazovanje domaćih kadrova

U postizanju cilja i učvršćivanja položaja domaće industrije namještaja u Hrvatskoj i svijetu, značajnu ulogu ima segment obrazovanja i ulaganja u razvoj novih stručnih kadrova koji će biti nositelj razvoja struke, te osmišljavanje kvalitetnih obrazovnih programa i osoblja koji će simbiozom stručnog iskustva, entuzijazma i teoretskog znanja biti spremni za uspješno osmišljavanje imidža proizvoda, tvrtke i države, kao i vođenje sofisticiranih tehnologija i tako novim proizvodima konkurirati inozemnom tržištu.Takva edukacija neminovno će ubrzo započeti, potaknuta novom Bolonjskom deklaracijom i pripremama za ulazak u EU, već u srednjim školama (poglavito šumarskim, drvnim strukovnim

Slika 4. Ojastučena garnitura 6900, dizajn Rolf Benz & Christian Werner - Rolf Benz AG & Co. KG

Slika 5. Krevet Gordon, dizajn Giorgio Bottega & Henning Erhardt - Holzmanufaktur GmbH, Stuttgart

Slika 6. polica Domino, izrađena od staklenih ploha, dizajn T. Colzani - Porada

Slika 7. Stol Kingkong. Dizajn Kurt Müller – Girsberger AG

Slika 8. Stol 8870, dizajn Rolf Benz - Rolf Benz AG & Co. KG


i drvodjeljskim školama te školama primijenjene arhitekture i dizajna), sustavno se nastavljati provoditi na svim Sveučilištima RH i fakultetima (posebice Šumarskom, Arhitektonskom, Ekonomskom i Studiju dizajna), upravo u cilju osposobljavanja kadrova za “svijet proizvodnje i promidžbe’’.

Sustavno ulaganje u istraživanja, razvoj te cjeloviti dizajn proizvoda, (koji u sebi integrira oblikovno-estetske, konstrukcijsko-tehničke, tehnološke, ekološke, ekonomsko-marketinške, sociološke, kulturološke i druge parametre), uz stvaranje prepoznatljivog hrvatskog dizajna, moguće je osmisliti moderne i tržišno optimalne programe za postizanje zdrave konkurentnosti hrvatske industrije namještaja.

3.3. Značaj povezivanja obrazovnih institucija i proizvodnih tvrtki

Kako pripremiti mlade kadrove da s punom odgovornošću prihvate nove zadatke i pravila koji vladaju u praksi? Projekti koji povezuju radove studenta i učenika s proizvođačima namještaja u svijetu su tradicionalan oblik suradnje između sveučilišta i visokih škola s privredom. U takvim oblicima suradnje i studenti i proizvodne tvrtke ubiru obostranu korist, pri čemu mladi otkrivaju svoje mogućnosti

i kreativne potencijale, a tvrtke, koje će ih ionako jednog dana možda primiti pod svoje okrilje, unaprijed pripremaju mlade za ulazak u realan svijet idejne i proizvodne konkurencije. Primjeri su izložbe i radovi internacionalnih sveučilišta, škola i koledža na mnogim međunarodnim sajmovima namještaja, čije se maštovite i

beskrajno nadahnute kreacije tih kreativnih snaga mogu najbolje doživjeti u obliku crteža i skica, modela i prototipova. (slika 9 i 10).Nažalost, u Hrvatskoj, izuzev par hvalevrijednih pokušaja unazad desetak godina, još nije sustavno izgrađena ovakva praksa. Postavlja se pitanje kada će se u našoj zemlji shvatiti značenje ovakvih suradnji te sustavno i sistematično krenuti u njihovo ostvarivanje. Hrvatski dizajneri na Studiju dizajna u Zagrebu, arhitekti na Arhitektonskom fakultetu te studenti na Drvnotehnološkom odsjeku Šumarskog Sveučilišta u Zagrebu samo su neki od potencijalnih kadrova koje sustavnom edukacijom treba usmjeravati za ostvarenje spomenutih ciljeva.

4. ZAKLJUČAK

Ako se vratimo na početak, gdje je postavljeno pitanje tko uistinu postavlja i definira “trendove’’ u dizajnu namještaja, možda između ostalog možemo zaključiti slijedeće:Umijeće oblikovanja i proizvodnje namještaja danas ponajviše predstavljaju dizajn, inovacija i tehnologija, kao i odgovarajući razvoj

i edukacija kadrova koji mogu pratiti prethodno. Promjene vještina i znanja koja se odnose na procese proizvodnje, nadovezuju na sebe promjene u načinu obrazovanja osoblja koje će znati upravljati visokosofisticiranim CNC tehnologijama i strojevima za obradu drva. Sustavna ulaganja u područja interdisciplinarnih istraživanja i razvoja znanja, kao i razvojno – tehnološke inovacije u materijalima i tehnikama obrade potiču dizajnersku inventivnost i kreativnost koja rezultira novitetima u pristupu oblikovanju proizvoda, diktirajući tako i nove trendove kako u vanjskom obličju, tako u kakvoći izrade i dorade. Proces je moguće sagledati i u obrnutom smjeru, kada inovacije u dizajnu i konstrukcijama utječu na razvoj novih tehnologija i proizvodnju. Osvrtom na dostignuća poznatih arhitekata i dizajnera u prošlosti, poglavito početkom i sredinom 20. stoljeća, uviđa se da dobar dizajn trajnih vrijednosti nije poznavao trendove, već se temeljio na pojedinačnim istraživanjima nacionalne sirovine, novih tehnologija te stvarnih potreba i navika pojedinih kultura, a uspješan rezultat “pokusa’’ je postao i ostao izvornim nositeljem identiteta naroda. Današnji dobar dizajn teško mogu ostvariti pojedinci svojim samostalnim djelovanjem. Najčešće takva rješenja pojedinaca, u kojima su najviše sudjelovali sami dizajneri koji svoje ideje uspijevaju “prodati’’ proizvođačima s već snažno razvijenim imidžem i marketinškom strategijom, završavaju na nivou “trendovskog’’ i statusnog dizajnerskog simbola, te se kupuje isključivo zbog pokazivanja i dokazivanja. Za dobar dizajn koji zadovoljava trajne i istinske ljudske vrijednosti i potrebe, naše 21. stoljeće nužno traži interdisciplinarna povezivanja i sustavni pristup niza stručnjaka i znanstvenika koji su u posrednom i neposrednom doticaju s područjem izrade namještaja. Neminovno je u takav proizvod utkan i dio stupnja razvoja kulture pojedine civilizacije, navika i vrijednosti, što ga na globalnom tržištu čini prepoznatljivim i izvornim.

Dakle, trebali bi spremno pokazati vlastite potencijale, uvidjeti domaće intelektualne, kreativne i fizičke snage te domaću sirovinu (ne zaboravimo u svijetu visoko cijenjeni hrvatski hrast i bukvu) kao neke od glavnih pokretačkih snaga hrvatske drvne industrije. Djelovanje dizajnera i ostalih potencijala, koji će (na zavidnoj i sustavnoj komunikacijskoj i interdisciplinarnoj timskoj razini, bez dokazivanja ega i nadmudrivanja snaga), u suradnji s konstruktorima i tehnolozima, proizvođačima i potrošačima jedino tako ostvariti nove priznate i prepoznatljive rezultate u oblikovanju namještaja i stambenog prostora koji su itekako u “trendu’’. Cilj je omogućiti jednakovrijednu konkurentnost domaćeg namještaja kao finalnog proizvoda na vanjskom tržištu, temeljenog na domaćem znanju, vlastitom dizajnu te ekološkim aspektima primjene drva kao tradicionalnog i obnovljivog materijala.

Iznesena problematika ima za cilj potaknuti na razmišljanje i ubrzati donošenje novih prijedloga i odgovora po pitanju trendova u dizajnu namještaja kao i ulozi i zadacima domaćih snaga u ostvarivanju željenog cilja – stvaranju izvornog i kvalitetnog domaćeg proizvoda.

Slika 9. FB Angewandte Kunst Schneeberg, studentski rad.

Slika 10. Hongik University, studentski rad.


Zadatak standarda za ekološki namještaj je promicati poboljšanje kvalitete proizvoda drvne industrije i proizvodnje namještaja, a temelji se na smanjenju emisija i uporabe neobnovljivih izvora radi sklada proizvoda poštivajući tako prava i interes slabijih pravnih osoba, (počevši od zajednica koje obitavaju u područjima od šumskog interesa u čitavom svijetu), ujedno poštivajući zdravlje i sigurnost radnika i korisnika. S obzirom na iskazani interes Hrvatske šume d.o.o. u suradnji s predstavnicima talijanske tvrte ICEA organizirat će i edukacijske seminare. Iako je poziv za prezentaciju odaslan na preko dvjesto adresa tvrtki koje se bave proizvodnjom drvnih proizvoda, na prezentaciji se pojavilo samo njih desetak, što je više nego dobar pokazatelj nezainteresiranosti poslovodstva naših drvnoindustrijskih tvrtki za ekološke standarde i njihovu

ponudu na inozemno tržište. Nažalost kod nas još nije prepoznata kvaliteta i dizajn ekoloških-certificiranih proizvoda koji bi se mogao ponuditi inozemnom tržištu. Dok se u nekim zapadnoeuropskim zemljama na fakultetima osnivaju posebni smjerovi bioarhitekture, kod nas se još uvijek tržištu nudi samo kvalitetna sirovina koja svoju pravu vrijednost postiže kroz inozemni dizajn. U visokorazvijenim zemljama, kojima nadam se, težimo dječji objekti u potpunosti se opremaju ekološkim namještajem. Takav tip proizvodnje potiče se i kroz Zakone o vrtićima i Zakone o školama. Mogu samo sa žaljenjem konstatirati da ćemo čekati da nas na eko-standarde prisile inozemna tržišta koja postaju sve izbirljivija, kako raste svijest o potrebi očuvanja okoliša. Dobiveni FSC –certifikat nije dovoljan da bi neki drvni proizvod bio ekološki proizvod.

Mr.sc. Jadranka Roša, Hrvatske šume d.o.o.

Potreba zaštite okoliša danas se ogleda u svim sastavnicama ljudskih djelatnosti. Kroz usvo-jenu konvenciju o održivom razvoju budući razvoj ljudskih zajednica moguć je jedino kroz

adekvatnu zaštitu okoliša. U cilju što bolje zaštite okoliša kao i zdravlja, u svijetu je sve više kupaca certificiranih ekoloških drvnih proizvoda. Takovi proizvodi označeni su prepoznatljivim markicama kojima certifikatorske kuće garantiraju da je proizvod prošao strogu kontrolu i udovoljio strogim standardima kojima je potvrđeno da proizvođač koristi obnovljive sirovine i netoksične sastavnice, vodi računa o dobrobiti zaposlenika i zbrinjava tehnološki otpad na pri-hvatljiv način. U namjeri da kupcima, prerađivačima, drvne mase iz FSC certificiranih šuma ko-jima gospodare HRVATSKE ŠUME d.o.o. omoguće dodatno oplemenjivanje proizvoda, dana 2. ožujka 2005. godine u Hrvatskom šumarskom društvu održana je prezentacija eko-standarda za proizvode od drva. Služba za nadzor ekološke proizvodnje Hrvatskih šuma d.o.o.u suradnji s tvrtkom Agribiocert iz Omišlja preuzela je standarde talijanske tvrtke ICEA iz Bolonje i prezenti-rala ih zainteresiranim proizvođačima. U sklopu prezentacije gost predavač sa Arhitektonskog fakulteta bio je prof. Ljubomir Mišćević, dipl.ing.arh. održao je predavanje o ekološkom stano-vanju koje će zasigurno polako početi zamjenjivati skupocijeno konvencionalno stanovanje.

Certificirani ekološki drvni proizvodiHrvatske šume d.o.o.


Tvrtka HESPO osniva se 1989. godine, kao začetnik nove industrijske zone Preloga, počinje izgradnja novih, industrijskih proizvodnih pogona. Međutim, uslijed intenzivnog razvoja, nije prošlo mnogo vremena prije nego su i oni postali premali, te se 1992. godine donosi odluka o novom proširenju i investicijama, a donošenje takvih odluka uvijek je, na neki način, rizik i neizvjesnost. Ali, po onome što je tvrtka HESPO postigla do danas i respektabilni tržišni status koji je takvim načinom rada uspjela izgraditi ipak su najbolji pokazatelji, da je konstantno unapređivanje proizvodnje jedina prava alternativa stabilnog razvitka tvrtke, ali isto tako i cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. Kad se govori o razvoju, pritom se ne misli samo na nužnost ulaganja u nove strojeve tj. moderniziranje tehnologije. Još je važnije ulaganje u istraživanje i razvoj vlastitih ideja, inovativnih projekata i prepoznatljivog dizajna, ali isto tako i stručne i proizvodne kadrove koji će sve to realizirati. Iskustveno govoreći upravo su inovacije i desetak prijavljenih patenata suvlasnika HESPO-a, u velikoj mjeri doprinijeli njegovom razvitku, a ni do tih uspješnih patenata ne bi se došlo da uprava nije uvijek uz sebe imala stručne inženjere te sposobne i vrijedne ljude koji su patente znali provesti u djelo. Idućih godina postupno su se otvarale i druge proizvodnje tako da je proizvodni program proširen elastičnim podlogama, kupaonskim namještajem te namještajem za spavaće, dječje i hotelske sobe. Kako bi se kupcima omogućio što bolji servis prijevoz robe kupcima obavlja se vozilima iz vlastitog voznog parka, a radi brže i kvalitetnije isporuke robe kupcima otvorena su veleprodajna skladišta HESPO-a u Rijeci i Splitu.Kao dokaz kupcima da HESPO sve čini kako bi što kvalitetnije proizvodio i na vrijeme isporučivao naručene proizvode i time povećao svoju konkurentnost na tržištu 1998. godine kvaliteta HESPO proizvodnje i proizvoda međunarodno je potvrđena i priznata dobivanjem Certifikata za kontrolu kvalitete ISO 9001. Daljnji dokaz i stvaranje marke HESPO odražava se dodjeljivanjem različitih nagrada i priznanja. Uz visoke strukovne nagrade i

priznanja Stjepanu Hrešću za uspješno poslovanje i razvoj, isto tako su dobivena i priznanja za pojedine HESPO proizvode. Na primjer, Zlatna plaketa MOBIL OPTIMUM za višezonski madrac Vitazon Prestige, Srebrna plaketa MOBIL OPTIMUM za višezonski madrac Latex Prima i Zlatna plaketa MOBIL OPTIMUM za madrac President Pillow Top.

Sav taj trud oko stvaranja marke HESPO i zadovoljenja potreba tržišta rezultiralo je unazad posljednjih 10 godina godišnji rastom prodaje od 16 do 28 %.Osim boljih proizvodnih i prodajnih rezultata ovi su patenti otvorili put za suradnju sa velikom američkom koorporacijom Legget & Platt kojoj je 2000. godine prodana strojogradnja i proizvodnja žičanih jezgri. Ti su proizvodni pogoni nastavili raditi pod imenom «L&P Tehnologije» te je u njima ostalo raditi 170 dotadašnjih djelatnika.Već sada se može reći da se ime HESPO u raznim europskim zemljama kao što su Austrija, Njemačka, Švicarska, Francuska, Španjolska, Belgija, pa čak i Velika Britanija često spominje kao dio kruga respektabilnih europskih proizvođača madraca. Treba naglasiti da izvozna tržišta ne bismo mogli osvajati da prije toga nismo osigurali čvrstu poziciju na domaćem tržištu stvaranjem prepoznatljivog i konkurentnog hrvatskog proizvoda. Svojim radom postigli smo jedan od važnih poslovnih ciljeva, a to je da budemo regionalni lider u našem segmentu poslovanja. Na nama je da taj postignuti primat i dalje zadržimo, a to možemo samo kvalitetnim proizvodima, sigurnim i brzim isporukama te daljnjom modernizacijom proizvodnje. U velikoj mjeri na to utječe i kvaliteta repromaterijala koji se koriste u proizvodnji. Kako bi zadovoljili sve potrebe kupaca u proljeće 2001. godine započinje izgradnja 8.500 m2 novih, modernih proizvodnih i skladišnih prostora i već u listopadu iste godine kompletna proizvodnja madraca i elastičnih podloga seli u novoizgrađene

Stjepan Hrešć, Želimir IvelićHESPO d.o.o. Prelog

Tvrtka HESPO nastoji se etablirati kao tzv. obiteljska ili kišobran marka pod nazivom HESPO sa cjelokupnim proizvodnim programom u koji ulaze madraci, podloge, ojastučeni kreveti

i namještaj. Na taj način najbolji i tržištu prepoznatljivi proizvodi promoviraju ostale proizvode iz cjelokupnog proizvodnog programa tvrtke. Marku HESPO nastoji realizirati kroz osnovni proizvod s njegovom osnovnom koristi za kupca, a da bi kupac bio zadovoljniji i marka pre-poznatljiva proizvodi se obogaćuju iznad očekivanja kupaca svime što se dodaje outputu u obliku pakiranja, usluga, oglašivanja, savjeta kupcima, dostavljanja, skladištenjem i ostalim što kupci cijene.

Stvaranje branda Hrvatskog namještaja


Sva navedena trogodišnja zanimanja (stolar, tapetar, glazbalari) nalaze se u popisu vezanih obrta pa prema Zakonu o obrtu odobrenje novog nastavnog plana i programa je pod ingerencijom ne samo ministara prosvjete već i gospodarstva. Ministarstvo gospodarstva preko svojih komora (županijske obrtničke komore) vodi brigu zajedno sa školama o ostvarenju praktične nastave, polaganju kontrolnih i pomoćničkih ispita koji su dio obrazovnog

procesa i vode do stjecanja zanimanja.U 37 strukovnih škola diljem Hrvatske obrazuju se učenici za zanimanje stolar koje je u području obrade drva i najtraženije. Ukupan broj učenika koji se trenutno obrazuju u redovitom školovanju u tim školama je 1.560 s vrlo različitom disperzijom po školama od 181 učenik u Drvodjeljskoj školi u Zagrebu do 5 učenika u Srednoj školi u Korčuli. Sukladno tome i uvjeti za

Marina Tatalović dipl. ing., viša savjetnicaZavod za školstvo Republike Hrvatske

pogone te je tako nastala najmodernija tvornica za proizvodnju madraca u ovom dijelu Europe. Takav pristup osigurava da se i ubuduće mogu zadovoljiti potrebe i najzahtjevnijih kupaca. Nakon novih proizvodnih hala za madrace izgrađeno je i 4500 m2 novih, najmodernijih prostora za proizvodnju namještaja gdje se proizvodnja i dalje usavršava i modernizira uvođenjem novih, numerički upravljanih, visokoproduktivnih strojeva. Veliki broj naših cijenjenih kupaca, može potvrditi našu uspješnu suradnju i nadam se da će izgradnja i otvorenje ovih novih tvornica biti još jedan doprinos sigurnosti da i nadalje mogu računati na HESPO kao pouzdanog partnera, kao što HESPO i dalje računa na kupce. Samo zajedničkim kvalitetnim radom proizvođača i trgovaca može se ostvariti uspjeh, jer su trgovci produžena ruka proizvodnje na tržištu pa zadovoljstvo krajnjih korisnika ovisi o toj dobroj suradnji. Izgradnja marke HESPO zahtjeva i veće troškove proizvodnje, veće marketinške troškove fleksibilnu proizvodnju i isporuku te servis kupcu što rezultira višom cijenom proizvoda no iskustva

tvrtke HESPO pokazala su da je tržište spremno platiti trud oko zadovoljenja njegovih potreba. Također se pokazalo da je HESPO marka pridonijela boljoj identifikaciji i prisutnosti na tržištu, boljoj diferencijaciji proizvoda, kupci žele kupiti HESPO proizvode i za njih platiti i višu cijenu. Treba istaknuti da se je HESPO kao robna marka iskristalizirao na tržištu tijekom godina i zauzimanjem sve većeg udjela na tržištu madraca. Madraci su otvorili put i ostalim proizvodima iz proizvodnog programa namještaja HESPO da pronađu svoje mjesto na domaćem tržištu. Daljnji strateški ciljevi tvrtke HESPO su kontinuirani razvoj i zadržavanje stečene pozicije tržišnog lidera, ne samo u Hrvatskoj, već u ovom dijelu Europe, kao i postizanje što boljih izvoznih rezultata. Sigurni smo da ćemo samo takvim pristupom poslu biti spremni i za priključivanje Hrvatske u članstvo Europske Unije te i tada uspješno nastaviti poslovati. Htjeli bismo da tržište prepozna HESPO, ne kao tvrtku prošlosti već kao tvrtku sigurne i uspješne budućnosti, te da će budućnost pokazati kako HESPO nikad ne stoji, HESPO uvijek ide dalje.

Stjecanje srednje stručne spreme u obrazovnom području obrade drva u redovitom sus-tavu srednoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj ostvaruje se u trogodišnjim i

četverogodišnjim programima obrazovanja. U trogodišnjim programima obrazuju se učenici za zanimanja: stolar, tapetar, glazbalar za trzalačka glazbala, glazbalar za gudačka glazbala i graditelj orgulja. U četverogodišnjem školovanju postoje programi za zanimanja: drvodjeljski tehničar, drvodjeljski tehničar – dizajner i drvodjeljski tehničar – restaurator. Svi navedeni progra-mi su obnovljeni i sadržajno i strukturalno a dio je potpuno novih. U ovom tekstu bit će naveden kratki prikaz navedenih programa te broj učenika koji se obrazuju u pojedinim zanimanjima.

Novi obrazovni programi srednjoškolskog obrazovanja u obrazovnom području obrade drva


izvođenje nastave kao i kadrovski uvjeti su vrlo različiti. Novi nastavni plan i program odobren od dva ministra za zanimanje stolar po tzv. jedinstvenom modelu obrazovanja krenuo je u šk. god. 2003./2004. u svim školama.

Cilj izrade novog programa osim osuvremenjavanja sadržaja i uklanjanja manjkavosti bio je i ujedinjavanje do tada nekoliko različitih programa koji su egzistirali u školama. To su bili tzv. dvojni program obrazovanja i školski program a međusobno su značajno razlikovali po broju sati pojedinih predmeta, osobito praktične nastave (dvojni 1080 sati/god., školski 700 sati/ godišnje), obvezama škole i poslodavaca (obrtnika) kod kojih se obavljala praktična nastava. U novom nastavnom planu osim osnovnog općeobrazovnog dijela zajedničkog za sve trogodišnje programe (hrvatski jezik, strani jezik, povijest, vjeronauk/etika, tjelesni odgoj i politika i gospodarstvo) sadržaji strukovnog dijela podjeljeni su na strukovno-teorijski dio (računalstvo, crtanje s konstrukcijama, tehnologija zanimanja, materijali, matematika u struci i izborni predmet) i praktičnu dio (1. raz. 900 sati, 2.raz. 900 sati, 3. raz. 800 sati) koji se djelomično realizira u školi a veći dio kod obrtnika ili poslodavca s licencom.

U odnosu na stare programe novosti su uvođenje nastavnog predmeta računalstva, zatim uvođenje osnova kompjutorskih programa za crtanje u nastavni predmet crtanje s konstrukcijama, izborni predmeti u sve tri godine obrazovanja. U trećoj godini predloženi su sljedeći izborni predmeti: tehnologija bačvarstava, tehnologija model stolarstva i tehnologija restauriranja namještaja. Svrha ovih izbornih predmeta je proširivanje znanja na navedene tehnologije. Škola može predložiti izborne predmete ovisno o mogućnostima ili u suradnji s gospodarstvom ovisno o potrebama. Planira se predložiti izborni predmet osnove rada na CNC strojevima za čiju realizaciju sada postoji moćnost budući je Ministarstvo prosvjete opremilo s navedenom opremom škole u Zagrebu, Rijeci, Karlovcu, Varaždinu, Virovitici, Vinkovcima i Splitu. Svaka škola dobila je obradni centar, kantericu, škola u Zagrebu i raskrajač te kompjutorske učionice i odgovarajuće kompjutorske programe. U tijeku je stavljanje opreme u pogon i obuka nastavnika koji će voditi te radionice a plan je da svi nastavnici prođu osnovnu obuku.

Za zanimanje tapetar trenutno se školuje 104 učenika u 4 škole (Zagreb, Rijeka, Slavonski Brod i Varaždin) u kojima se školuju i učenici za zanimanje stolar. Nastavni plan i program načinjen je tako da omugaćava kombinirane razrede ova dva zanimanja.Za zanimanja glazbalara napravljeni su novi nastavni planovi i programi po jedinstvenom modelu obrazovanja ali interesi za ove zanate gotovo ne postoje. trenutno je upisan 1 učenik u ovaj program u 1. razerd u školi u Zagrebu.

U četvrogodišnjim programima za zanimanje drvodjeljski tehničar koje se obrazovalo u više škola u Hrvatskoj u posljednje vrijeme je interes učenika sve manji iako je program pred dvije godine izmjenjen i osuvremenjen tako da je trenutno zastupljen u svega 3 škole sa ukupno 77 učenika. Najviše u Zagrebu 47 učenika u sva 4 razreda, u Varaždinu 18 učenika u 3. razredu i u Virovitici 12 učenika u 3. razredu.Razlog ovako malog broja učenika je u karakteru zanimanja koje se obrazuje za veće industrijske pogone a vjerojatno i novi nastavni plan i program koji je ekperimentalno započeo šk. god. 1998./99. u

Karlovcu i Zagrebu pod nazivom drvodjeljski tehničar – dizajner.Ovaj program osmišljen je za obrazovanje tehničara koji bi trebao biti sposoban raditi na različitim poslovima u cjelokupnom drvnom sektoru a odgojen s nešto naglešenijim osjećajem za oblikovanje. Nastao je kao rezultat nicanja obrtničkih radionica sa sve većim brojem zaposlenih koje trebaju tehničara koji će se moći brzo prilagoditi i uključiti u bilo koju fazu rada. Raspon poslova za koje se stječu kompetencije u okviru predviđenog zanimanja su od mogućnosti razgovora s potencijalnim kupcem, crtanja narudžbe, korištenja računala, izračuna kalkulacije do sudjelovanja u samoj neposrednoj proizvodnji. Također zanimanje osposobljava za rad u većim i velikim pogonima ovisno o potrebama a koji se odnose na posao tehničara. Obrada drva zahtjeva niz znanja i vještina, a temelj svega je pretpostavka u oblikovanju budućeg proizvoda. Projekcija budućeg proizvoda traži znanja koja se temelje na poznavanju tehnologije proizvodnje, a također i poznavanju materijala koji tvore proizvod.

Slijedi popis osnovnih kompetencije za koje se obrazuje u okviru ovog zanimanja:

-Drvodjeljski tehničar-dizajner mora poznavati tehnologiju drvno industrijske i zanatske ( stolarske ) proizvodnje kao i znati raditi na osnovnim strojevima i uređajima. Također treba svladati rad na strojevima s numeričkim upravljanjem.-Mora poznavati drvne i nedrvne materijale koji se obrađuju i primjenjuju te njihova svojstva i mogućnost uporabe.-Mora svladati rad na računalu, posebno na programima za crtanje i oblikovanje, te obradu podataka.-Mora steći vještinu crtanja, tj. prikazivanja budućeg proizvoda crtežom i projekcijom.-Mora znati izvore opasnosti, mjere zaštite ljudi, sedstava i okoliša.-Treba steći estetske kvalitete koji će pratiti suvremeni dizajn. -Treba naučiti zakonitosti koje vladaju u ustrojstvu nekog poduzeća ili obrta koji se bavi proizvodnjom ili trgovinom drvom.-Treba nakon završenog obrazovanja biti sposoban obavljati sve poslove tehničkog karaktera u poslovanju drvom, od projektiranja, izradbe do prodaje.

U svom radu, ovisno o vrsti posla treba se oslanjati na dipl. ing. drvne industrije, majstore-stolare, arhitekte, dipl. dizajnere, poslovođe i druge. Program je nakon eksperimentalne faze dorađen i do sada je školovanje završio 181 učenik u 5 naših najvećih škola (Karlovac 64uč, Virovitica 50 uč, Zagreb 47 uč, Vinkovci 12 uč i Varaždin 8 uč.) a trenutno školu pohađa 405 učenika u 7 škola (osim navedenih Split i Zadar). Škola u Rijeci dobila je odobrenje da ove godinu raspiše natječaj za upis u ovo zanimanje.

Sadržaji koji se uče u okviru ovog nastavnog plana su osim općeobrazovnih koji podrazumjevaju četverogodišnja tehnička zanimanja, strukovni sadržaji ukoponirani u nastavne predmete: likovna umjetnost, povijest umjetnosti, crtanje, tehničko crtanje, materijali, tehnologija proizvodnje, konstrukcije, računalstvo, osnove CNC obrade drva, kultura stanovanja, perspektiva, ekonomika i marketing, oblikovanje, organizacija i priprema prizvodnje, povijest namještaja i izborni predmet kao kultura življenja, računalstvo, interijer, automatsko konstruiranje.

Praktična nastava se realizira pod nazivom osnove zanatstva i


izrada namještaja kroz sve četiri godine u školskoj radionici gdje učenici stječu vještine rada na strojevima i svladavaju tehnologiju proizvodnje pojedinih tipova proizvoda od drva od ideje do gotovog uratka. Učenici u vrijeme praznika imaju obvezu odraditi 80 sati praktične nastave u nekom od poduzeća koje posluju s drvom i drvnim proizvodima.Drvodjeljska škola u Zagrebu osmislila je zanimanje drvodjeljski tehničar – restaurator i dobila odobrenje za izvođenje tog programa šk. god. 2003/2004., tako da sada imamo učenike u 1. i 2. razredu ukupno 13 učenika. Cilj obrazovanja za zanimanje drvodjeljski tehničar – restaurator je stjecanje znanja i vještina za obavljanje poslova u restauratorskim zahvatima na starom namještaju i dijelovima drvne galanterije, te proizvodima građevne stolarije.

Vrste poslova kojim se može baviti drvodjeljski tehničar – restaurator:

- Operativni rad na opisu stanja i opisu preventivne zaštite namještaja i ostalih proizvoda od drva.- Tehničarski poslovi u organiziranju i provođenju preventivne zaštite, pakiranju i transportu.- Sudjelovanje ili samostalan rad na povijesno – umjetničkoj obradi i konzerviranju proizvoda od drva.- Nadzor na održavanju i popravku strojeva, alata i uređaja koji se koriste u restauratorskom procesu i vođenju pojedinih tehnoloških procesa.- Operativni rad na strojevima i uređajima za obradu drva.- Restauracija elemenata, dijelova i sklopova proizvoda od drva.- Komuniciranje sa strankama (prijem narudžbe, izračun cijene rada i sl.)

Drvodjelski tehničar – restaurator organizira i izvodi ispitivanja stanja mehaničkih oštećenja drva, oštećenja materijala, konstrukcija iz područja restauriranja predmeta od drva. Treba vladati poznavanjem svih faza konzervatorsko - restauratorskih radova u području obrade drva. Za uspješno obavljanje opisanog posla drvodjeljski tehničar – restaurator mora dobro poznavati pravila i tijek tehničkih postupaka te posjedovati sva teorijska znanja i praktične vještine nužna za sigurno i precizno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova u području obrade drva. Drvodjeljski tehničar – restaurator mora poznavati i pridržavati se mjera zaštite na radu kako bi izbjegao opasnosti koje se javljaju tijekom laboratorijskog i praktičnog rada.Mora svladati rad na računalu, posebno na programima crtanja, rekonstruiranja i za obradu podataka za uspješno poslovanje. Ovisno o radnom mjestu na kojem je zaposlen te o poslu kojeg obavlja može biti dio radne skupine ali može raditi i samostalno. U svom poslu drvodjeljski tehničar – restaurator surađuje sa svim stručnjacima educiranim u području konzervatorsko restauratorskih radova, pojedinim granama drvne i kemijske industrije, ali i sa stručnjacima u drugim područjima ljudske djelatnosti (povijest umjetnosti, arhitektura, građevinarstvo i sl.).

Posebni stručni dijelovi nastavnog plana i programa su: povijest umjetnosti, tehničko crtanje i nacrtna geometrija, materijali, praktikum tehnologije i sastavljanja, zaštita drva, konstrukcije, oblikovanje, računalstvo, postupci obrade, fotodokumentacija, restauracija namještaja, praktična nastava i stručna praksa. Izborni dio nastavnog plana su sljedeći predmeti: ekonomika i marketing, restauracija tradicijske građevinske stolarije, poznavanje materijala

u glazbalarstvu, konstrukcije drvogalanterije. Nakon završetka školovanja učenici se mogu zaposliti ili nastaviti školovanje na srodnim fakultetima ili visokim učilištima. Za obrzovanje svih ovakvih kadrova potrebno je imati osposobljen nastavni kadar i materijalne uvjete koji se u posljednje vrijeme stvaraju u našim školama. Nastavnici (profesori, stručni učitelji i suradnici) osim osnovnog zanimanja (diplomirani inženjeri, tehničari i stolari) prolaze obveznu pedagošku izobrazbu a stručna usavršavanja u smislu struke provodi se na više načina kroz zajedničke seminare ili kroz međužupanijska stručna vijeća čije teme ovise o trenutnim potrebama i događanjima u tehnologijama. U posljednjih 6 godina održavaju se natjecanja učenika u zanimanjima. Natjecanja imaju cilj promociju struke i postizanje određene razine obrazovanja u svima školama što će biti i osnovni cilj državne mature koja će slijediti najvjerojatnije 2010 godine.

aktualni trenutak hrvatske prerade drva i proizvodnje namještaja

Documents