AKROBATIKA

UVOD

-Akrobatika je polisrtukturalan, kompleksan i acikličan sport koji se odvija pod utjecajem vlastitih izvora energije.

-Akrobatika je sport koji obuhvata vrlo velik broj raznovrsnih jednostavnih i kompleksnih statičkih i dinamičkih elemenata s precizno definisanom tehnikom, koji se međusobno mogu povezivati i kombinirati.

-Akrobatski elementi mogu se izvoditi na slijedeće načine: s nogu na ruke, s ruku na noge, s nogu na noge, s ruku na ruke.

-Jedna od najvažnijih uloga akrobatike očituje se u razvoju motoričkih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnoteže.

-Akrobatski elementi značajno utječu na sposobnost kretanja tijela u prostoru, čime se pospješuje opća koordinativna motorička sposobnost cijeloga tijela i pojedinih dijelova tijela.

-Vrlo preciznim te brzim radom i naizmjeničnom aktivacijom pojedinog mišića i mišićnih skupina, akrobatikom se razvijaju svi oblici snage, pri čemu je najznačajnija eksplozivna snaga.

-Pri izvođenju pojedinih akrobatskih elemenata vrlo je bitna amplituda u pojedinim zglobovima i zglobnim sistemima te estetska komponenta, koja se manifestira kroz preciznost položaja tijela i dijelova tijela.

-Akrobatika zahtijeva, a također i utječe na razvoj fleksibilnosti kao jedne od bitnih motoričkih sposobnosti.

-Akrobatika je sport koji se pojavljuje samostalno ili kao sastavni dio sportske gimnastike.

-Akrobatika nije samo bitna u funkciji sportske gimnastike već je njezina uloga vrlo raširena u svim sportskim granama i vrstama tjelesne aktivnosti.

-Nije rijetko da takmičari borilačkih sportova, atletičari, kao što su skakači uvis i s motkom, i ostali sportaši koriste elemente akrobatike radi lakšeg i uspješnijeg svladavanja pojedinih skokova, padova, bacanja, a ujedno i zbog njihova značajnog utjecaja na razvoj koordinativnih sposobnosti.

-Akrobatski elementi sastavni su dio nekih sportova, kao što su: skokovi u vodu, akrobatski rock an' roll, padobranstvo, umjetničko klizanje, akrobatsko skijanje, i dr.

1

-Danas akrobatika egzistira u slijedećim područjima:

1) Tjelesni odgoj:

- predškolske, osnovne, srednje i visokoškolske ustanove. 

2) Sport:

a) Natjecateljski sport:

- trampolin, akrobatika i sportska akrobatika.

b) Sastavni dio sportskih grana:

- sportska gimnastika, skokovi u vodu, padobranski akrobatski skokovi, akrobatsko skijanje, i dr.

- akrobatski elementi u svojim osnovnim jednostavnim formama primjenjuju se i u ritmičkoj gimnastici, klizanju, akrobatskom rock an' rollu, natjecateljskoj aerobici, i dr.

c) Ostale sportske discipline:

- razvoj i održavanje bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti.

3) Druga područja sportskih djelatnosti i tjelesnih aktivnosti:

- vrsta vježbanja radi pripreme vojske, policije, astronauta, pilota.

4) Kineziterapijski programi obuhvaćaju:

- osobe s različitim kategorijama invaliditeta (osobe sa slijepoćom, gluhoćom, mentalnom retardacijom i tjelesnim invaliditetom).

 5) Rekreativan oblik vježbanja:

- održanje i poboljšanje tjelesne kondicije osoba različitih starosnih dobi.

6) Profesionalan oblik:

- cirkus i druge vrste zabave i razonode.

2

HISTORIJA

-Riječ "AKROBATIKA" grčkog je porijekla i u početku je označavala "hodanje na prstima", a kasnije na zategnutom užetu, kao i druge ekvilibrističke vještine.

-Pojedini sadržaji akrobatike susreću se tokom cijele povijesti, bilo kao vježbanje radi zabave, pripreme za rat, u okultne svrhe ili kao sastavni dio opšte kulture gotovo svih drevnih civilizacija.

(Kina, Indija, Japan, Egipat, Grčka, Rim, ...)

-Akrobatske vještine u Egiptu poznate još iz 2100. godine p.n.e. U Kini 4000 godina p.n.e. Vježbanje je postalo sastavnim dijelom svakodnevnog života, u kojem je najatraktivnija bila prezentacija akrobatskih vještina.

-Akrobatske vještine bile su poznate i kod starih Grka koji su držali da se njima razvija spretnost, snaga, brzina, elegancija i ljepota pokreta.

-Na Kreti su nađene iskopine reljefnih fresaka na kojima su slike raznolikih akrobatskih elementa u okviru različitih ceremonija i borbi s bikovima.

-U doba stare Grčke bile su vrlo popularne razne igre s bikovima na koje upućuju starine iskopane krajem 19. stoljeća na području Sparte.

-Akrobatske vještine s bikom takođe su otkrivene u 19. stoljeću kod afričkih plemena Fulba u sjevernoj Nigeriji i Moravan u južnoj Indiji.

-Akrobatske vještine spominju se u starim grčkim epovima Ilijadi i Odiseji, u doba Trojanskoga rata.

-Civilizacija staroga Rima dio tjelesne kulture koristi kao osnovno sredstvo za vježbanje i pripremu rimskih vojnika - legionara, u ratne svrhe; u školama za pripremu gladijatora.

-Isto tako, u antičkom Rimu putujući umjetnici demonstrirali su raznovrsne oblike umjetnosti, pa i akrobatske vještine.

-U 16. stoljeću pojavljuju se prvi pisani dokumenti koji opisuju metode i elemente akrobatike. Prvu knjigu o akrobatici 1573. godine napisao je Mercurialis.

-“Priručnik za akrobate - profesionalce”, u kojoj se opisuju skokovi i vještine u zraku. Autor knjige izdane 1599. godine je Archangelo Tuccaro, koji je bio dvorski akrobat kralja Karla IX. U njoj se pronalaze prvi opisi metodike i tehnike vrlo jednostavnih akrobatskih elemenata.

-Krajem 18. stoljeća akrobatske vještine postaju glavni dio predstava u profesionalnim cirkusima, a u 19. stoljeću artističke akrobatske vještine uključuju se u programe različitih gimnastičkih sistema radi ostvarenja osnovnog cilja vježbanja i tjelesnoga odgoja.

3

-Od toga doba akrobatika se razvija u dva smjera. U jednome kao profesionalna artistička akrobatika, a u drugom smjeru akrobatika se počinje razvijati u funkciji sporta.

-Ovakav način vježbanja utjecao je na pojavu i razvoj vježbanja na parteru. U početku su to bile vježbe oblikovanja, kasnije sletske vježbe usmjerene općem razvoju cijeloga tijela ili vježbanje radi pripreme na spravama i kao vježbe koje istovremeno izvodi i prikazuje cijela ekipa.

-Programi akrobatskoga vježbanja na parteru tokom vremena su se znatno mijenjali. Isprva su se izvodile kalinetičke vježbe, a kasnije su se izvodili akrobatski skokovi (elementi).

-U početku vježbači su nastupali pojedinačno bez rekvizita, a prvo natjecanje u grupnim obaveznim i slobodnim vježbama bilo je 1900. godine na Olimpijskim igrama u Parizu. Od tada pa do 1912. godine vježbe na parteru nisu bile dio takmičarskog programa.

-Od 1920. godine takmičarski programi na parteru se isključuju iz olimpijskog programa sve do 1928. godine (Ol u Amsterdamu), kada se muškarci ponovno takmiče sa slobodnim vježbama koje se izvode uz glazbu.

-Prijelazom na pojedinačna natjecanja 1930. godine na IX svjetskom prvenstvu u Luxemburgu sastavi na parteru kod muškaraca izjednačavaju se s ostalim višebojskim disciplinama sportske gimnastike.

-Krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, vježbanje na parteru premješta se sa zemljanih terena u dvoranski prostor, što ujedno pridonosi razvoju te discipline.

-Prostor za vježbanje precizira se i ograničava na veličinu 6 x 6 metara.

-Isto tako, poslije 1950. godine vježbanje na parteru dobiva svoju sadašnju formu, kada vježbači u sastave vježbi u sve većem broju unose sve teže akrobatske elementena sve većem ograničenom prostoru poda ili saga.

-Vježbe su se i dalje izvodile na tvrdoj podlozi (parketu, podu i sl.) veličine 10 x 10 metara, a strunjače su se koristile samo za izvedbu akrobatskih elemenata.

-Na Svjetskom prvenstvu 1950. godine u Baselu usvaja se da prostor za izvođenje vježbe na parteru, mora biti pokriven sagom veličine 12 x 12 metara, kako za muškarce, tako i za žene.

-Ova je odluka uzrokovala raznovrsniju upotrebu prostora u svim smjerovima, što pridonosi sve većoj atraktivnosti ove gimnastičke discipline.

-Olimpijske igre u Rimu, 1960. godine, donose velike promjene u gimnastičkom sportu, pa tako i akrobatici.

4

-Sa razvojem metoda treniranja i izvedbi vježbi na parteru te s razvojem tehnike elemenata, posebno akrobatike, sastavi na parteru sve se više izvode na polu elastičnim podlogama koje omogućavaju olakšavanje faze odraza i doskoka pri izvedbi pojedinih akrobatskih elemenata.

-Struktura partera napravljena od elastičnih podloga koje su prekrivene sagom prvi put je upotrebljena 1964. godine na Olimpijskim igrama u Tokiju.

-Time započinje nagli napredak vježbanja u ovoj disciplini sportske gimnastike koje se očituje u povećanju težinske vrijednosti elemenata, u njihovim međusobnim kombinacijama te u eleganciji, povezanosti i dinamičnosti u njihovom izvođenju.

-Zbog vrlo ranog uvrštavanja plesnih pokreta u vježbe oblikovanja žene su se na parteru relativno dugo takmičile izvodeći grupne sastave, i to najčešće s rekvizitima.

-Tek 1950. godine, na Svjetskom prvenstvu u Baselu, žene se po prvi put takmiče pojedinačno u obaveznim i slobodnim sastavima na parteru.

-Grupni sastavi s rekvizitima ukidaju se 1958. godine na Svjetskom prvenstvu u Moskvi. Isto tako, glazbena pratnja uvodi se kao sastavni dio vježbe i postaje obavezna 1956. godine na Olimpijskim igrama u Melbourneu, za obavezne sastave, a 1958. godine na Svjetskom prvenstvu u Moskvi, za slobodne sastave.

-Pojedinačni nastupi, povećano uvrštavanje akrobatskih elemenata u kompozicije vježbi, u kombinaciji s elementima klasičnog baleta, narodnih plesova i suvremenog plesa, te obavezna izvedba uz glazbenu pratnju, označava najznačajniji uspon u razvoju ove gimnastičke discipline za žene.

-1967. godine formirana je nova grana gimnastike, a time i novi sport nazvan: “Ritmičko - sportska gimnastika”, koja se 1984. godine na Ol u Los Angelesu uvrštava u obavezan program Olimpijskih igara.

-Razvojem akrobatike došlo je do formiranja novog takmičaeskog sporta pod nazivom: “Sportska akrobatika”, koja obuhvata izvođenje akrobatskih vještina i elemenata u parovima ili grupama, osnovni cilj je prezentacija različitih formacija napravljenih od statičkih elemenata.

-Na parteru se uvježbavaju akrobatski elementi u funkciji pripreme za izvedbu elemenata i na drugim spravama gimnastičkog višeboja, posebno preskoku, a u ženskoj sportskoj gimnastici i na gredi.

-Akrobatski elementi koji se uvrštavaju u bazične elemente na parteru koriste se kao zasebni elementi na vratilu, paralelnom i dvovisinskom razboju, a isto su tako sastavni dijelovi naskoka i saskoka na pojedinim gimnastičkim spravama.

-Akrobatika se također odvojila u poseban takmičarski sport pod nazivom: “Skokovi na trampolinu”, a obuhvata takmičenje na velikom trampolinu, dvostrukom malom trampolinu i

5

akrobatiku koja se izvodi na posebno dizajniranoj akrobatskoj stazi određenih dimenzija i elasticiteta.

-Ritmička gimnastika (nekada: Sportsko - ritmička gimnastika), kao članica FIG također je poseban takmičarski sport, ali njezin način vježbanja u najmanjem je opsegu zadržao akrobatske elemente: više je usmjeren vještini služenja različitim rekvizitima i estetskoj komponent i dojmu pri izvedbi vježbi.

-Isto tako, još je uvijek poznato masovno nastupanje i sinhrono izvođenje vježbi s jednostavnirm pokretima tijela u obliku opće gimnastike, srodne sokolskom načinu vježbanja, a prezentira se na zasebnim takmičenjima koje se nazivaju “Gimnaestrade”.

-U novije vrijeme došlo je do pojave "modernog" masovnog načina vježbanja koji je poznat U cijelom svijetu, a naziva se: “Aerobik ”.

-Oformila se i takmičarskasportska grana: “Sportski aerobik” obuhvata izvedbu jednostavnih vježbi pokreta s višestrukim ponavljanjima u kojih dominira prezentacija snage i fleksibilnosti, a usmjerena je prije svega na formiranje tjelesne muskulature i skladan izgled vježbača.

-Akrobatika, kao jedan od najstarijih poznatih oblika i načina vježbanja, danas ima značajnu ulogu u svim granama sporta, u kojima je - raznolikošću i vrlo bogatim brojem i vrstama sadržaja pronašla načine pojavljivanja, upotrebe i zadržavanja u velikom broju različitih sportova.

-Tako, uz mušku i žensku sportsku gimnastiku, akrobatske elemente koriste i ostale natjecateljske discipline: Sportska akrobatika, Skokovi na trampolinu, Skokovi u vodu, Padobranski akrobatski skokovi, Akrobatsko skijanje,...

-Akrobatski se elementi u svojim osnovnim jednostavnim formama primjenjuju i u: Ritmičkoj gimnastici, Klizanju, Akrobatskom rock an' rollu, Takmičarskoj aerobici,...

6

TERMINOLOGIJA

Naupor podmetom do potpora naskokom u njih u visu uznijetom ???

Naskok s premahom odnožnim i okretom

za 90 0 ???

Saskok prednjihom iz smaka ???

U akrobatici postoji velik, skoro neograničen, broj pokreta i vježbi. Većina ih se ne susreće u svakodnevnom životu i radu.

Ovi pokreti su nastali radi rješavanja bioloških, pedagoških, sportsko tehničkih i drugih zadataka pa su često apstrakni, kako po formi tako i po karakteru.

To otežava njihovo imenovanje i dovodi do teškoća u izučavanju i daljem razvoju terminologije u akrobatici.

Terminologija, šire posmatrana, dio je jezika iz koga je nastala. To je dio jezika koji obuhvata termine koji se primjenjuju u raznim oblastima.

Terminologija koja se primjenjuje u akrobatici usko je povezana sa sadržajem akrobatike, sa teorijom i praktičnim radom u njoj.

Terminologija koja se primjenjuje u akrobatici označava sistem specijalnih naziva kojima se imenuju sprave koje se u ovoj grani sporta upotrebljavaju, vježbe koje se izvode na pojedinim spravama, opšta znanja koja se javljaju u akrobatici.

Poznavanje terminologije olakšava komunikaciju među stručnjacima i između vježbača i pedagoga. Istovremeno, ona pomaže da se pojednostavi opisivanje vježbi tako da se skrate vrijeme i prostor koji bi se za opisivanje upotrijebili.

Terminologija karakteristična za akrobatiku nalazi primjenu i u drugim kretnim djelatnostima.

Najveći značaj terminologija ima kada je u pitanju proces obučavanja pojedinih vježbi iz akrobatike.

Da bi se formirala jasna predstava o kretnji ili kretnjama koje vježbač treba da izvede, neophodno je angažovanje svih analizatora (vidnih, slušnih, kožnih i dr.).

U dobijanju predstave o pokretu ili pokretima učestvuju tzv. drugi signalni sistem (riječ, govor).

Zbog toga je neophodno da se, prije objašnjavanja i pokazivanja, tačno imenuje ono što će se raditi - kretnja ili kretanja koja će se izvesti.

7

Termini, znači, imaju značajnu ulogu u formiranju kretnih navika. Oni pomažu vježbaču da se bolje koncentriše na izvođenje vježbe, da stvori predstavu o vježbi i izvede je sa više uspjeha.

Termin je jezički izraz određenog pojma. On se razlikuje od riječi koje upotrebljavamo u svakodnevnom razgovoru, pored ostalog, i po tome što ima tačno određeno značenje u oblasti u kojoj se upotrebljava.

Termin ne ukazuje samo na određeni pojam već taj pojam određuje i u odnosu na druge pojmove, razgraničavajući ga u odnosu na njih.

Osnovna načela terminologije:

• Sveobuhvatnost (univerzalnost)

• Egzaktnost (tačnost)

• Pristupačnost (dostupnost)

• Jednostavnost (kratkoća)

Sveobuhvatnost (univerzalnost)Ona označava mogućnost da se pravilno imenuje svaka vježba u akrobatici, kao i mogućnost da se svaka nova vježba koja će se pojaviti može imenovati.

Egzaktnost (tačnost)To znači da termin mora da odražava suštinu svake vježbe, odnosno njene najkarakterističnije osobine.

Pristupačnost (dostupnost)Termin treba da bude izgrađen na osnovu riječi koje postoje u našem jeziku i da odgovara duhu našeg jezika. Pri tome treba da se poštuju zakonitosti koje postoje kod obrazovanja novih riječi i gramatike. Samo tako će termin biti dostupan svima i razumljiv za sve.

Jednostavnost (kratkoća) Za praktičnu primjenu jedan od najvažnijih zahtjeva jeste da termini budu kratki. Dobro je da jedna ili dvije riječi izraze kratko ali jasno i razumljivo određeno kretanje ili položaj. To, međutim, ne može uvijek da se postigne pa se pored osnovnog termina stavljaju i određenja koja karakterišu suštinu i karakteristike određene vježbe.

8

Za sada se koriste mogućnosti za skraćivanjem terminologije. Skraćivati znači izostavljati riječi koje daju dopunska ili druga objašnjenja koja su sama po sebi razumljiva. Ove riječi bi, u stvari, opterećivale vježbača i nastavnika (trenera), a ponekad bi unosile konfuziju. ŽARGONI skraćeni naziv nekog teškog, dugačkog ili kompliciranog kretanja, vježbe, elementa.

Osnovni uporni položaji tijela:• stav – uspravan položaj tijela, obično sa uporom na nogama (može i na rukama,

lopaticama i na glavi), • čučanj, polučučanj – oblik stava na zgrčenim ili polu zgrčenim nogama, • ispad – oblik stava na nogama, gdje je jedna noga ispružena, druga poluzgrčena, koljeno

poluzgrčene noge je vertikalno iznad prstiju stopala, • klek – položaj, gdje se o tlo upiremo sa koljenima, potkoljenicama i risovima ili samo sa

koljenima, • sjed – položaj gdje se o tlo upiremo sa stražnjicom i zadnjom stranom butova ili

istovremeno sa stražnjicom i zadnjom stranom bedra, • ležanje – položaj, gdje se o tlo upiremo sa trupom, • izdržaj – zadržavanje u određenom tipičnom položaju bar 2 sekunde, • razovka – položaj u stavu, uporu ili visu, kod kojeg je trup vodoravno, • upor – položaj, gdje se o podlogu upiremo samo sa rukama.

Osnovni pokreti bez obzira na dio tijela i pokrete cijelog tijela:• zgrčiti – je pokret, kod kojeg se tijelo, ruka ili noga pregiba u dva ili više zglobova,• sagnuti, pulusagnuto – je pokret, gdje se podlaktica ili potkoljenica sasvim približava

nadlaktici odnosno natkoljenici onda to definiramo sagnutim, ako se nije sasvim približila natkoljenica potkoljenici (kut veći od 90 stepeni označavamo kao polusagnuto),

• ulučiti – je pokret ruke ili trupa; ruka je polu zgrčena prema unutra u ramenu, laktu, šaci ili u zglobovima prstiju, trup stvara grbu,

• uvinuti – je poseban pokret tijela, gdje naglašeno zaklanjamo trup i glavu,• ispružiti (istegnuti) – suprotan pokret od grčenja, uvinuća, ulučenja, saginjanja ili

ulučenja,• sunuti – je veoma brzo istezanje,• zasukati – je okretanje dijela tijela, trupa, glave, ruke ili noge oko uzdužne ose.• odsukati – je vraćanje iz bilo kojeg zasuka u početni položaj,• zibati – mali pomak trupa, glave, ruke, noge iz određenog položaja i trenutno vraćanje u

početni položaj; više zibova zaredom nazivamo zibanje,

9

Osnovni pokreti bez obzira na dio tijela i pokrete cijelog tijela:• kružiti – okretanje sa dlanovima, podlakticama, rukama, nogama, potkoljenicama,

stopalima, bokovima, ramenima, trupom ili glavom, tako da uzdužna osa dijela tijela sa jednim krajem opisuje kružnicu, drugi kraj je učvršćen u okretištu. Krug izvedemo, kada sa dijelom tijela ili cijelim tijelom izvedemo kružnicu kretanja za 360 stupnjeva i sve vratimo u početni položaj; ako ne izvedemo cijeli krug, govorimo o luku (veličinu luka detaljnije odredimo sa kutnim stupnjevima),

• spustiti – spor prijelaz dijela tijela iz višeg u niži položaj,• čučnuti – pokret iz stava na ispruženim nogama u čučanj ili polučučanj,• kleknuti – pokret iz stava na ispruženim nogama, polučučnja ili čučnja u klek,• uspraviti – pokret iz nižeg osnovnog položaja tijela u stav na ispruženim nogama,• okret – okretanje cijelog tijela oko vlastite uzdužne ose,• korak – pokret cijelog tijela iz stava snožno kroz stav predkoračno i sa dokorakom u stav

snožno,• skok – pokret cijelog tijela, koji se sastoji od odraza, leta i doskoka,• spad – pokret cijelog tijela iz labilnog višeg položaja u niži stabilniji položaj sa

odgovarajućim ublažavanjem.

Osnovni načini i pravci izvođenja pokreta ili položaja:• čisto – upor, gdje se dotičemo tla ili sprave samo sa jednim dijelom tijela, • mješovito – upor, gdje se dotičemo tla ili sprave sa najmanje dva različita dijela tijela

(obično istovremeno sa rukama i nogama), • prekriženo – položaj, gdje se ruke ili noge križaju, • strižno – naizmjenično pokretanje ruku i nogu u bočnoj ili čeonoj ravnini, • zgrčeno – ruke ili noge su zgrčene, • sagnuto – ruke ili noge su sagnute, • ulučeno – tijelo, ruke ili noge su ulučene, • ispruženo – položaj tijela, gdje je kut u bokovima i koljenima 180 stupnjeva, • zgrčeno – položaj tijela, gdje je kut u bokovima i koljenima manji od 90 stupnjeva,

Osnovni načini i pravci izvođenja pokreta ili položaja:• poluzgrčeno – položaj tijela gdje je kut u kukovima i koljenima veći od 90 stupnjeva i

manji od 180 stupnjeva • spojeno (skraćeno sp.) – tim izrazom želimo naglasiti, da dva pokreta bez među prekida,

npr. stav predkoračno sa lijevom i spojeno okret za ¼ (90o) u desno na petama, npr. stav raskoračno,

• raznosmjerno (različiti smjerovi) – kruženje ruku, nogu, gdje ekstremiteti kruže u suprotnom smjeru,

• lijevo – smjer u lijevo, • desno – smjer u desno, • unutra – prema bočnoj ravni do 45 stupnjeva,

10

• vani – od bočne ravni do 45 stupnjeva, • gore – od vodoravne ravni do 45 stupnjeva nagore, • dole – od vodoravne ravni do 45 stupnjeva prema dole.

Načini izvođenja položaja ili pokretanja trupa i/ili glave:• razovno – način izvođenja pokreta, gdje je trup usporedo sa vodoravnom ravninom,• sklonjeno – položaj tijela, gdje je kut između trupa i ispruženih nogu manji od 90

stupnjeva,• ulučeno (pogrbljeno) – poseban položaj trupa sa naglašenom grbom,• uvinuto – je poseban položaj trupa, gdje su prsa i trbuh snažno potisnuti naprijed, a

ramena nazad,• klonuti – je pokret sa trupom ili glavom, kod kojeg se približava trup ka nogama ili glava

ka trupu; mogući načini su pretkloniti, otkloniti ili zakloniti, • uzkloniti – je pokret iz klona u uspravan položaj.

Način izvođenja položaja ili pokretanja ruku:

• ručiti – pokret cijele ruke, ispružene ili zgrčene; mogući načini su predručiti, zaručiti, odručiti, uzručiti, priručiti; nakon pokreta su ruke u predručenju, zaručenju, odručenju, uzručenju ili priručenju,

• ulučeno – je poseban položaj ruke ili ruku, ruka je poluzgrčena u ramenom zglobu, zglobu lakta, zglobu šake i/ili u zglobovima prstiju,

• sklek, polusklek – upor sa rukama, gdje su ruke zgrčene, poluzgrčene,• suručno – sa rukama istovremeno,• raznoručno – izmjenični pokret ruku,• jednoručno – pokret jedne ruke (obično označimo ruku koja izvodi taj pokret (npr.

desnoručno).

Način izvođenja položaja ili pokretanja nogu:

• nožiti – znači pokret iznad tla sa ispruženom ili zgrčenom nogom; mogući načini su prednožiti, zanožiti, odnožiti, prinožiti,

• koračno – noge su razmaknute, težina tijela je na obje noge; mogući načini su predkoračno, zakoračno (položaj je jednak predkoračnom), raskoračno,

• nožno – noge su razmaknute, kod stava na nogama je težište tijela na jednoj nozi, druga noga dotiče tlo prstima; mogući načini su prednožno, zanožno, odnožno,

• noženje – položaj noge iznad tla; mogući načini su prednoženje, zanoženje, odnoženje,• snožno – stopala se dotiću po cijeloj dužini,• sunožno – sa nogama istovremeno,

11

Način izvođenja položaja ili pokretanja nogu:• raznožno – noge su razmaknute te se ne dotiču,• raznonožno – kretanje, kojeg izvodimo prvo sa jednom nogom, potom još sa drugom

nogom, • snožiti – kretanje iz raznožnog položaja u snožni položaj,• jednonožno – sa jednom nogom (obično označimo još stranu, npr. desnonožno),• mirno – stav na nogama, pete se dotiču,• uspon – prijelaz na prste stopala, također stav na prstima stopala,• spon – prijelaz sa prstiju stopala na cijela stopala,• dokorak – iz koračnog ili nožnog stava pokret noge u stav snožno,• uznosno – položaj u uporu ili visu, pri čemu je kut između trupa i nogu manji od 45

stupnjeva,• prednos – položaj u uporu ili visu, gdje je kut među trupom i ispruženim nogama 90

stupnjeva.

čučanj prednožno sa lijevom; ruke na bok; polučučanj zanožno sa desnom; ruke na bok

klek raskoračno; zaklon; odručenje prema gore klek na lijevoj; zanožno sa desnom; uvinuto; odručenje unazad

12

sjed zgrčeno, bočno na desno; ruke na boku sjed raznožno – „muška špaga“; odručenje

ležeći položaj na leđima; snožno; priručenje ležeći položaj na desnom boku; prednožno sa desnom, zanožno sa lijevom; ruke na boku

upor klečeći prednji, raznožno upor klečeći stražnji; uvinuto

13

KARAKTERISTIKE VJEŽBANJA U PARTERU

-Parter, kao gimnastička sprava, napravljen je od specijalne, elastične podloge veličine 12 x12 metara, sa sigurnosnom zonom od 1 metra, ograničen je bijelim trakama širine 5 centimetara.

-Površina ograničenog prostora mora biti elastična kako bi osigurala snažan odraz i mek doskok.

-Prekriven je sagom, odnosno materijalom koji ne smije uzrokovati ozlijede kože.

-Parter je kao višebojska disciplina u ženskoj sportskoj gimnastici četvrta, a u muškoj prva sprava unutar olimpijskog redoslijeda.

-U ženskoj sportskoj gimnastici značajna je kompozicija same vježbe. Zato su uz elemente akrobatike bitni i ritmički elementi te elementi modernog, narodnog plesa i baleta.

-U muškoj sportskoj gimnastici kod vježbi na parteru, uz neke koreografske elemente, uglavnom dominiraju elementi akrobatike, a vježba se izvodi bez muzičke pratnje.

-Vježba na parteru vremenski je ograničena i mora se izvesti u trajanju od 70 do 90 sekundi kod žena, a kod muškaraca od 50 do 70 sekundi.

-Vrijeme trajanja vježbe na parteru započinje kada vježbač/ica napravi prvi pokret, završava trenutkom izvedbe zadnjeg, završnog pokreta.

Svaka vježba na parteru treba sadržavati:

• progresivnu raspodjelu elemenata s odgovarajućom zadnjom akrobatskom serijom;

• raznoliku upotrebu površine partera;

• izmjenu i kombinaciju akrobatskih, ritmičkih i plesnih elemenata u mjestu i kretanju;

• promjene visine položaja u odnosu na podlogu (udaljenost);

• harmonične i dinamične promjene između plesnih; ritmičkih i akrobatskih elemenata, serija i veza koje odgovaraju karakteristikama glazbe (kod žena);

Svaka vježba na parteru treba sadržavati:

• muzičku koreografiju koja izražava osobnost, stil, prilagođenost starosnoj dobi, morfološkom tipu gimnastičarke, u skladu s glazbom i pokretom;

• široke amplitude pokreta u pojedinim zglobovima i zglobnim sustavima;

• raznolikost ritma, lakoću i dinamičnost u izvedbi;

• umjetničku izvedbu, ljepotu i eleganciju pokreta, koncentraciju u izvedbi te individualnost i izražajnost u pokretima.

14

-Vježbe na parteru u gimnastičkom višeboju zauzimaju posebno mjesto. One su često polazna osnova za usvajanja složenijih vježbi na ostalim spravama.

-One pružaju "pomoć " vježbačima pri upoznavanju sa osnovnim karakteristikama određenih kretanja (amplituda, tempo, ritam, kvalitet i količina sile, tačan položaj pojedinih dijelova tijela u cjelini, držanje tijela i dr.), koja nalaze primjenu kod vježbi na spravama.

-Vježbe na parteru u gimnastičkom višeboju utiču na svestrani razvoj vježbača.

-Vježbe na parteru, pogotovu akrobatske vježbe bliske su djeci i veoma interesantne.

-Nije potrebno preduzimanje posebnih mjera da bi se djeca motivisala i kod njih podstakao interes za vježbanjem.

-Djeca izvode, ne samo u školi već i van nje, kolutove, stav u uporu i niz drugih vježbi.

-Vježbe na parteru pospešuju kod djece opštu kulturu kretanja.

-Uz njihovu pomoć djeca se upoznaju sa raznovrsnim kretnjama pojedinih dijelova tijela i ovladavaju njihovim osnovnim komponentama (pravcem i brzinom, amplitudom i veličinom nervno-mišićnog naprezanja), a istovremeno se uče da tačno upravljaju svojim kretnjama i koordiniraju kretnje u prostoru i vremenu.

-Za izvođenje pojedinačno mogućih vježbi na parteru nije potreban naročito veliki prostor. Isto tako nisu neophodne ni posebne sprave. Pojedine vježbe mogu se izvoditi na parteru čak i bez strunjače.

-Statičke vježbe (vježbe ravnoteže) mogu se izvoditi i na sasvim malom prostoru. Vježbe na parteru mogu da se izvode i na travi, pjesku, u vodi i slično. Potrebno je, svakako, uvijek voditi računa o obezbjeđenju vežbača.

-Vježbe na parteru su različite težine. Ima ih veoma lakih i pristupačnih, ali i veoma teških.

-To omogućava da se njima bave kako početnici tako i napredniji, kvalitetnjii i vrhunski vježbači. Kako je broj vježbi dosta veliki, tako su i oni koji ih vježbaju stalno motivisani i zainteresovani.

-Vježbe na parteru mogu da budu osnovni sadržaj masovnih nastupa. Za pojedine vježbe se može reći da imaju utilitarni značaj. To naročito važi za akrobatske skokove, ali i za pojedine osnovne vježbe.

-Primjena pojedinih parternih vježbi u drugim sportovima i sportskim igrama je takva da one predstavljaju (i obučavaju se) sastavni dio tehnike tih sportova i igara (koluti, povaljke, padovi i sl).

- Vježbe na parteru sastoje se iz raznovrsnih kretnji i spojeva koji su izvedeni pojedinim dijelovima tijela ili cjelim tijelom.

-Ta raznovrsnost vježbi i potreba da sve vježbe budu logički povezane u jednu cjelinu-kompoziciju, da nema nepotrebnih pauza između vježbi, a posebno različita struktura pojedinih elemenata i vježbi zahtjevaju od vježbača svestranu fizičku sposobnost i pripremljenost.

15

- Neophodna je snaga ne samo ruku i ramenog pojasa, već i donjih ekstremiteta, brzina, izdržljivost, okretnost, spretnost i gipkost. Sve su to osobine koje se razvijaju i usavršavaju prilikom obučavanja i usavršavanja vježbi na parteru.

-Pri izvođenju, na primjer, akrobatskih skokova, neophodna je orijentacija u vremenu i prostoru, ali isto tako i skočnost, segmentarna brzina i koordinacija.

-Da bi pokreti bili izvedeni sa optimalnim amplitudama, neophodno je da vježbač posjeduje gipkost (fleksibilnost).

-Pri izvođenju vaga i drugih stavova i izdržaja, neophodan je osjećaj za ravnotežu.

-Sve veća složenost vježbi zahtjeva savršenu koordinaciju.

-Mada je vrijeme, koje je predviđeno za izvođenje sastava na parteru, ograničeno, ipak, dovoljna dužina trajanja pojedinih vježbi i cijelog sastava utiče na izdržljivost vježbača.

- Vježbe na parteru zahtjevaju racionalizaciju pokreta, koja se ogleda u znanju da se pravilno i ne ukrućeno drži tijelo, a kretnje izvode tačno i pravilno.

-Vježbe na parteru utiču na razvoj voljnih osobina kao što su uvjerenost u sopstvene snage, rješenost, hrabrost...

-Vježbe na parteru utiču na razvoj stvaralačkog mišljenja vježbača i zahtjevaju kompleksan razvoj kako fizičkih tako i psihičkih kvaliteta vježbača, i pružaju znatne mogućnosti za vaspitno djelovanje.

16

17