237

L!"# VELJAK*

UDK: 165.732:211.5Izvorni znanstveni rad

Primljeno:15. travnja 2013.

Prihva$eno:27. svibnja 2013.

* Red. prof. dr. sc. Lino Veljak, Odsjek za filozofiju

Filozofskoga fakulteta Sveu!ilišta u Zagrebu, Ivana

Lu!i"a 3, 10000 Zagreb, Hrvatska, lveljak@ffzg.hr

Sa!etak: U ovomu radu autor poku!ava istra"iti narav odno-sa izme#u sekularizacije, agnosticizma (kao i ateizma) i rasta vjerskoga indiferentizma i prakti$ke ravnodu!nosti u pogledu vjerskih pitanja i transcendentnih dimenzija bivstvovanja. Se-kularizacija nije proizvela indiferentizam (izuzmemo li rast relativizma i pluralizaciju svjetonazora), ali je prosvjetiteljstvo utjecalo na porast vjerskoga indiferentizma, a istovremeno i na rast prakti$koga indiferentizma; moderni je materijalisti$ki ateizam proizveo antiteisti$ke prakse, posebice u zemljama tzv. realnoga socijalizma. Suzbijanje religije i prakticiranja vjere nije dovelo do marginalizacije religioznosti, ali prakti$-ki/prakti$ni materijalizam modernoga i postmodernoga po-tro!a$kog dru!tva rezultira napredovanjem suvremenoga mo-ralnog relativizma i vjerske ravnodu!nosti. Otvoreno pitanje: jesu li religiozni ljudi u moralnom pogledu bolji od onih koji ne vjeruju?, moglo bi se razrije!iti odgovorom na pitanje: jesu li zlo, nasilje i ne$ovje$nost u na!im vremenima rastu%ega teo-rijskog agnosticizma i prakti$ke ravnodu!nosti vidljiviji negoli u klasi$nim vremenima jedinstva dr"ave i Crkve? Pitanje mo-ralnosti dade se razrije!iti samo prakti$ki, a ne doktrinarnim raspravama o vjeri i o agnosticizmu.Klju"ne rije"i: agnosticizam, indiferentizam, indiferentnost, ateizam, vjera, religija, sekularizacija.

UvodJedno od bitnih obilje%ja epohe, u kojoj smo se zatekli, sasto-ji se u njezinu sekularnom karakteru. Prema nekim autorima proces sekularizacije obilje%en je rastom vjerskoga indife-rentizma i agnosticizma, vjerske ravnodu&nosti, odnosno prakti'noga ateizma. Suglasnost u pogledu kontradiktorna (u svakom slu'aju dijalekti'koga) karaktera procesâ sekula-rizacije i desekularizacije raste s umna%anjem uvida u slo%e-

Agnosticizam i vjerski indiferentizam

238

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

nost nazna'enih procesa, posebice u vremenima koja su s jedne strane determinirana procesom globalizacije, a s druge strane – bar u zemljama Srednje i Isto'ne Europe i tzv. tranzicijom, a u'inci se tih procesa o'ituju u kontradiktornom istodobnomu rastu tendencija obnove tradicijske religioznosti i novih (nerijetko i po svojoj naravi fundamentalisti'kih) oblika religioznosti te tendencija &irenja, produbljivanja i ra-dikalizacije prakti'noga materijalizma (prakti'koga, a ponekad i prakti'noga, ateiz-ma) koji se 'esto legitimira teorijskim agnosticizmom (iako ne treba zanemariti ni razmjerno marginalnu dogmatsko-materijalisti'ku legitimaciju bojovnoga ateizma). Uvodno svakako valja naglasiti da je porast javne vidljivosti agnosticizma i njegovih prakti'kih konzekvencija izravna posljedica napredovanja sekularizacijskih procesa, dok je odnos izme-u fakti'koga porasta vjerskoga indiferentizma, agnosticizma i ate-izma isuvi&e kompleksan (istodobno i protuslovan i vi&esmjeran i multidimenziona-lan), a da bi se smjelo govoriti o bilo kakvoj vrsti jednostrane determinacije.

De! nicija pojmovaHo$emo li razumjeti o 'emu je tu zapravo rije', nu%no je precizirati klju'ne poj-move. Prvi je takav pojam agnosticizam. Nije, me-utim, opravdano ostati na suho-parnim &kolskim (nu%no redukcionisti'kim) de. nicijama, 'ak ni pri najpreciznijim de. nicijama poput one koja glasi: »Agnosticizam... (je) . lozo. jski nazor prema kojem je istina nespoznatljiva, tj. koji nije'e mogu$nost spoznaje odre-enih pred-meta, npr. Bo%je opstojnosti, naravi ljudske du&e, moralnog zakona i sl.«1 Bez povi-jesti nekog pojma, te&ko je razumjeti i shvatiti njegova bitna zna'enja.Kao &to je to u povijesti mi&ljenja 'est slu'aj, zna'enje se ovoga pojma oblikova-lo mnogo ranije od njegova imenovanja. U anti'koj je . lozo. ji tipi'an zastupnik agnosti'ke pozicije so. st Protagora, kojemu se pripisuje izreka: O bogovima ne mogu znati ni da jesu ni da nisu niti kakvi su po obliku.2 Ne bi, me-utim, trebalo za-boraviti ni agnosti'ki karakter Pironova skepticizma, kao ni 'uveni Sokratov stav: Znam da ni!ta ne znam. Ni skolasti'ka . lozo. ja nije bila li&ena agnosticizma, pose-bice u nominalisti'kim ina'icama Roscelina3 i Williama Ockhama. U novovjekov-noj . lozo. ji tu su poziciju posebice razvili David Hume i Immanuel Kant (dovolj-no je prisjetiti se Kantovih antinomija 'istog uma!). No, termin je tek 1869. godine

1 Filozofski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krle%a, Zagreb, 2012., str. 9. Ta je de. nicija u skla-du s opse%no elaboriranim prikazom problematike &to ga daje J. J. C. SMART u 'lanku »Atheism and Agnosticism« napisanom za Stanford Encyclopedia of Philosophy (dostupno na h/ p://plato.stanford.edu/entries/atheism-agnosticism, vi-eno u o%ujku 2013.).

2 H. DIELS, Predsokratovci: & agmenti, II., Naprijed, Zagreb, 1983., str. 245. 3 Usp. L. GENTILE, Roscellino di Compiègne e il problema degli universali, Lanciano, Chieti, 1975.

239

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

iskovao britanski biolog : omas Henry Huxley4. U relevantnoj se literaturi navode razli'iti tipovi agnosticizma, primjerice agnosti'ki ateizam, agnosti'ki teizam, spiritu-alni agnosticizam, pragmati'ki agnosticizam, jaki i slabi agnosticizam, itd.5 Pritom je posebno zna'ajno razlikovanje agnosticizma od ateizma. Pojednostavljeno, agnostik ne zna kako stvari stoje s transcendencijom, osim &to je uvjeren da mu je bilo kakva valjana spoznaja o onostranosti nedostupna, dok ateist vjeruje (»zna«) da je raci-onalnim putem mogu$e pouzdano spoznati kako nema nikakvih transcendentnih bi$a, uklju'uju$i u naro'itom smislu (»znanstveno utemeljeno«, dakle, utemeljeno – na naj'e&$e izrazito lo&oj – naturalisti'koj meta. zici) dokazivanje da nema osobno-ga Boga, odnosno da je ne&to poput osobnoga Boga apsolutno nemogu$e6.Ako se agnosticizam mo%e odrediti kao oznaka za teorijsku (ili svjetonazornu) po-ziciju, pojam vjerski indiferentizam odnosi se – neovisno o izvornomu teologijskom zna'enju pojma – na prakti'ku dimenziju ravnodu&nosti u odnosu na religioznost, ali bi radi nu%nog preciziranja, trebalo koristiti termin indiferentnost ili ravnodu&-nost (jer indiferentizam, poput svakoga drugog izma implicira teorijsku poziciju)7.

4 Usp. T. H. HUXLEY, Agnosticism: a rejoinder, u: Science and Christian Tradition, Macmillan, Lon-don, 1889. U cilju razumijevanja pozitivisti'koga utemeljenja Huxleyeve elaboracije agnosti'ke pozicije usp. i njegovo djelo Method and Results: Essays, D. Appleton, New York, 1898. Najranija formulacija Huxleyeve agnosti'ke pozicije odnosi se na pitanje o ljudskoj besmrtnosti, gdje Huxley izrijekom tvrdi da ne mo%e ni tvrditi ni nijekati besmrtnost.

5 Usp. J. MARX, Athéisme et agnosticisme, Edition de l’Université de Bruxelles, Bruxelles, 1986.; B. HEIDERICH, H. R. SCHLE; E (ur.), Der moderne Agnostizismus, Patmos, Düsseldorf, 1979., kao i T. MOLNAR, ' eists and Atheists: A Typology of Non-belief, Mouton Publishers, : e Hague, 1980.

6 U pogledu razlike izme-u agnosticizma i ateizma, te bitnih zna'ajki ateisti'ke pozicije usp., uz pret-hodno navedene autore, tako-er i: M. HÄGGLUND, Radical Atheism: Derrida and the Time of Life, Stanford University Press, Stanford, 2008. te F. FER< RO; I, Una teologia per atei: la religione perenne, Laterza, Bari, 1984. Valja naglasiti da ateizam ne isklju'uje stanovite oblike »svjetovne religioznosti«, npr. vjeru u budu$nost 'ovje'anstva i sl. Usp. zanimljivu (premda ne osobito dubo-koumnu) fenomenologiju jedne takve vrste religioznosti u: M. RIKLIN, Komunizam kao religija: intelektualci i Oktobarska revolucija, Fraktura, Zapre&i$, 2010.

7 Izvorno se pojam vjerskog indiferentizma ne odnosi toliko na prakti'ku dimenziju, na ravnodu&-nost u odnosu na religioznost, ve$ na uvjerenje (koje bismo danas imenovali kao vjerski relativi-zam) prema kojemu je vje'ni spas mogu$ neovisno o vrsti vjeroispovijesti koju netko prihva$a, pod uvjetom da provodi pravedan i $udoredan %ivot; kao &to je to 1832. g. formulirao papa Grgur XVI. u enciklici Mirari vos sljede$im rije'ima: »pravam illam opinionem, quae improborum fraude ex omni parte percrebuit, qualibet . dei professione aeternam posse animae salutem comparari, si mores ad recti honestique normam exigantur«. No, ovdje imamo u vidu prakti'ku ravnodu&-nost spram religioznosti, a ne (ina'e veoma zna'ajna) pitanja o relativizmu, te posebno ne pita-nje o statusu i konzekvencijama odredbe Extra Ecclesiam nulla salus (o 'emu usp. J. NEUNER, H. ROOS, Der Glaube der Kirche in den Urkunden der Lehrverkündigung, F. Pustet, Regensburg, 1954.). Zna'enje pojma indiferentizam prema kojemu se tu radi o uvjerenju da nijedna vjeroispovijest ili . lozo. jska koncepcija nije nadmo$na drugim vjerama i uvjerenjima primjerenije je u suvremenom kontekstu tematizirati, kao &to se to uostalom i uvrije%ilo, pod rubrikom relativizam.

240

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

Ta ravnodu&nost mo%e, dakako, me-u misaonijim svijetom biti utemeljena na te-orijskom agnosticizmu, a svakako na uvjerenju da iz ovoga ili onoga razloga valja osporiti va%enje »'ovjekove du%nosti da &tuje Boga na temelju vjerovanja i prak-ticiranja jedne istinite religije« (kako to formulira mjerodavna Katoli$ka enciklo-pedija8), ali je ona ipak naj'e&$e u'inak %ivotne ravnodu&nosti ili moralne tuposti, pri 'emu se obi'no mehani'ki prihva$a tradicijom prihva$en tip formalne religio-znosti i vjerske pripadnosti, ali ta pripadnost i prakticirana religioznost (koja me-u kr&$anskim denominacijama ide od minimalisti'ke varijante kr&tenja, crkvenoga vjen'anja i sahrane uz vjerski obred, pa do maksimalisti'ke varijante poha-anja crkve o Bo%i$u i Uskrsu) nema neki zna'ajniji utjecaj na prakti'ni %ivot takvih rav-nodu&nih nominalnih vjernika. Jednom, primjerice, »tradicionalnom katoliku« vjerska pripadnost u %ivotnom smislu jedva da zna'i ne&to vi&e od potvr-ivanja njegova identiteta i osje$aja povezanosti s predcima i zajednicom.Kona'no, tu je i pojam sekularizacija (ili, kako se ponekad prevodi, posvjetovlje-nja). Standardna de. nicija sekularizacije, kakvu u recentnoj raspravi o toj tematici preuzimaju me-u ostalima Pippa Norris i Ronald Inglehart9, pod tim pojmom po-drazumijeva proces preobrazbe dru&tva kojim se njegova nekada&nja tijesna iden-ti. kacija s religioznim vrijednostima i ustanovama, posredstvom modernizacije i racionalizacije, nadomje&ta rastu$im gubljenjem autoriteta religije u svim dimen-zijama i aspektima dru&tvenoga %ivota i javne vlasti. Taj proces nije nu%no vezan uz opadanje religioznosti, iako ima autora koji proces sekularizacije na Zapadu usko povezuju s dekristijanizacijom Europe i smanjivanjem razine religioznosti10, ve$ uz gubljenje organske povezanosti vjerskoga s javnim; na elementarnom se to

8 Usp. h/ p://www.newadvent.org/cathen/07759a.htm (vi-eno u o%ujku 2013.) 9 Usp. P. NORRIS, R. INGLEHART, Sacred and Secular. Religion and Politics Worldwide, Cambridge

University Press, Cambridge, 2004. Usp. tako-er i: J. CASANOVA, Public Religion in the Modern World, University of Chicago Press, Chicago, 1994.; H. BLUMENBERG, Säkularisierung und Selb-stbehauptung, Suhrkamp, Frankfurt/M., 1974.; Ch. TAYLOR, A Secular Age, Harvard University Press, Cambridge, Mass., 2007.; H. LEHMANN, Säkularisierung. Der Europäische Sonderweg in Sachen Religion, Wallstein, Gö/ ingen, 2004., kao i mre%nu stranicu h/ p://www.newadvent.org/cathen/13677a.htm (posje$eno po'etkom travnja 2013).

10 Usp. npr. K. VON GREYERZ, Religion and Culture in Early Modern Europe, 1500-1800, Oxford Uni-versity Press, Oxford, 2007. i M. WENDT, Die Funktion der Religion im Prozess der Säkularisierung, GRIN Verlag, München – Ravensburg, 2007. Sa smanjivanjem razine religioznosti stanovni&tva procese sekularizacije i modernizacije povezivali su ina'e i – danas ve$ klasi'ni – autori poput Karla Marxa, Sigmunda Freuda, Émila Durkheima i Maxa Webera, dok se sam pojam obi'no pripisuje Carlu Schmi/ u, koji je 1922. u svojoj Politi$koj teologiji formulirao stajali&te prema kojemu su svi bitni pojmovi moderne teorije o dr%avi sekularizirani teologijski pojmovi (usp. S. GERLICH, Zur Politischen : eologie Carl Schmi/ s, u: Sezesion 42(2011.). No, ni Martinu Heideggeru ne mo%e se osporiti zasluga u pogledu formuliranja pojma sekularizacija; po prvi ga put on koristi 1940. g. u svojim predavanjima o Nietzscheu (usp. M. HEIDEGGER, Nietzsche, G. Neske, Pfullingen, 1961.).

241

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

planu o'ituje u razdvajanju Crkve od dr%ave, a u &irem se smislu mo%e govoriti o sve izra%enijoj pluralizaciji u javnosti prisutnih ideja, svjetonazornih usmjerenja i %ivotnih stilova, na temelju 'ega se moderna (a jo& vi&e i tzv. postmoderna) dru&tva razlikuju od klasi'nih (posebice srednjovjekovnih) organskih zajednica, obilje%e-nih jedinstvom »trona i oltara« (bilo u cezaropapisti'kim, bilo u teokratskim, bilo u nekim druga'ijim ina'icama) te monopolom dr%avnom vla&$u sankcioniranoga pravovjerja. Kako je to u razdoblju nakon Francuske revolucije, doga-aja kojim se proces sekularizacije de. nitivno potvr-uje kao dominantna europska tendencija, formulirao konzervativni &panjolski teoreti'ar Juan Donoso Cortés, narod je revo-lucijom samovoljno stupio na mjesto Boga, a trodioba vlasti nadomjestila je Sveto Trojstvo11. Ruski $e pak . lozof Nikolaj Berdjajev proces sekularizacije, to'nije razli-ku izme-u predsekularnog i sekulariziranoga dru&tva, veoma umjesno de. nirati na sljede$i na'in: »Ne crkva, ve$ burza postala je sila koja gospodari i regulira %ivot.«12

Sekularizacija i rast vjerske indiferentnostiJe li u pravu ugledni francuski biskup i akademik Claude Dagens tvrde$i da je seku-larizacija rezultirala vjerskim indiferentizmom na Zapadu?13 Ako zna'enje indife-rentizma uzmemo kao istovjetno zna'enju relativizma, nema nikakve dvojbe da se tu mo%e govoriti o korelaciji. S druge pak strane ne mo%e se osporiti ni 'injenica da je sama sekularizacija i pojava sekularnoga dru&tva djelomice uzrokovana (a svaka-ko bitno potaknuta) a. rmacijom relativisti'kih i indiferentisti'kih koncepcija. Pri-mjerice, Voltaireov je deizam (dakle, jedna forma ne tek prakti'koga ve$ primarno teorijskoga indiferentizma) utjecao na Francusku revoluciju, koja se smatra sna%-nim impulsom de. nitivne a. rmacije procesa sekularizacije. Sli'no va%i i za utjecaj francuskih enciklopedista (pa i Rousseaua, kojega spomenuta Katoli$ka enciklope-dija izrijekom navodi kao zastupnika ograni'enoga indiferentizma)14 na sekulari-zaciju koja sa spomenutom revolucijom postaje dominantnom tendencijom. Koji je utjecaj engleskog deizma na sekularizacijske procese u Velikoj Britaniji? Moglo bi se formulirati niz sli'nih pitanja, a poenta sinteze mogu$ih odgovora na sva ta pitanja sastoji se u uvidu prema kojemu se tu radi o me-usobnom utjecaju i uza-jamnom podupiranju ovih dviju dimenzija, a ne o jednozna'nom primatu jedne

11 Usp. J. DONOSO CORTÉS, Ensayo sobre el catolicismo, el liberalismo y el socialismo, Comares, Gra-nada, 2006., str. 46. Sâm Donoso nije koristio termin sekularizacija, ali je njegova politi'ka teorija u bitnoj mjeri utjecala na Schmi/ ovo oblikovanje politi'ke teologije, u kojoj se elaborira pojam sekularizirane teologije.

12 N. A. BERDJAJEV, Novo srednjovjekovlje, Laus, Split, 1991., str. 24. 13 Usp. C. DAGENS, Entre épreuves et renouveaux: la passion de l’Evangile. Indi( érence religieuse, visibi-

lité de l’Église et évangélisation, Le Cerf, Paris, 2010., str. 23. 14 Usp. h/ p://www.newadvent.org/cathen/07759a.htm (vi-eno u o%ujku 2013.)

242

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

nad drugom (ili 'ak o kauzalnoj relaciji na temelju koje se jasno razlikuje uzrok od posljedice).Ako pak govorimo o odnosu sekularizacije i rasta vjerske ravnodu&nosti, i tu je o'i-gledna korelacija. Upitno je, me-utim, mo%e li se proces preobrazbe religije i vjere u privatnu stvar osobe (a posebice pravno sankcioniranje razdvojenosti vjerskih za-jednica od dr%ave) jednozna'no povezivati sa &irenjem ravnodu&nosti u odnosu na prakti'ku religioznost. Stvari su znatno slo%enije. Primjerice, prema nekim uvjer-ljivim tuma'enjima15 sna%an je poticaj sekularizaciji dala protestantska reformacija (interiorizacijom sve$eni'ke slu%be u svakom vjerniku i ukidanjem razlike izme-u klerika i laika), ali ne 'ini se da je njezin u'inak bio u rastu vjerske ravnodu&nosti. Dapa'e, gorljivost netolerantnoga vjerskog duha u razdoblju kalvinisti'ke teokra-cije ukazuje na opravdanost posve suprotna zaklju'ka (a s druge strane i sâma teo-kratska vlast u Kalvinovoj =enevi16, pa potom i uspostavljanje evangeli'kih vjerskih zajednica kao dr%avnih crkvi u nizu germanskih i nordijskih zemalja, upu$uje na upitnost postavke o sekularizacijskom karakteru reformacije). Na sekularizaciju su nedvojbeno utjecale i dr%avne politike tzv. prosvije$enog apsolutizma (a takvu je politiku – znatno srodnu analognim politikama kakve su, primjerice, u Rusiji i Pru-skoj provodili carica Katarina Velika, odnosno kralj Friedrich II. – u osobito nagla-&enom obliku u na&im krajevima provodio car Josip II.)17. I tu se name$e pitanje je li politika spomenutoga sina Marije Terezije doista rezultirala rastom vjerske ravno-du&nosti. >ini se da nema nijednog valjanog argumenta koji bi opravdavao a. rma-tivan odgovor na to pitanje. Nema dvojbe da je napu&tanje na'ela Cuius regio, eius religio u prilog principa i prakse slobode vjeroispovijesti i neposredno, a posebice na dugoro'nom planu rezultiralo rastom vjerske tolerancije, ali odatle ne slijedi, bar koliko se ta epoha prosvjetiteljstva mo%e rekonstruirati, zaklju'ak o uzro'no-posljedi'noj vezi sekularizacije i porasta ravnodu&nosti u odnosu na vjerska pitanja i na prakticiranje vjeroispovijesti.

15 Usp. : . FENNER, Ph. MUNTWILER, Reformation und Säkularisierung. Zwischen Himmel und Erde, Abteilung für das Höhere Lehramt der Universität Bern, Bern, 2005. Tako-er R. H. LAVEN-DA i E. A. SCHULTZ, usp. h/ p://www.oup.com/us/companion.websites/9780195189766/stu-dent_resources/Supp_chap_mats/Chap11/Religion_and_Secularism/ (vi-eno u travnju 2013.)

16 Usp. V. REINHARDT, Die Tyrannei der Tugend. Calvin und die Reformation in Genf, C. H. Beck, München, 2009.

17 Usp. H. M. SCO; (ur.), Enlightened Absolutism: Reform and Reformers in Later Eighteenth-Centu-ry Europe, University of Michigan Press, Ann Arbor, 1990. te A. BORGSTEDT, Das Zeitalter der Au) lärung, WBG, Darmstadt, 2004. O Josipu II., caru Svetoga Rimskog Imperija, usp. *sterreich zur Zeit Kaiser Josephs II.:Mitregent Kaiserin Maria ' eresias, Kaiser und Landesfürst, Niederösterre-ichische Landesausstellung, Wien, 1980., te posebice H. MAGENSCHAB, Josef II. *sterreichs Weg in die Moderne, Amalthea, Wien, 2006.

243

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

U kojoj su pak mjeri deisti'ka, agnosti'ka i ateisti'ka komponenta francuskog, britanskog (pa i njema'kog) prosvjetiteljstva utjecale na rast vjerske ravnodu&-nosti, moglo bi se tek naga-ati, iako je prili'no o'igledno da su, primjerice, atei-zam francuskih materijalista (Holbacha i drugih), ali i drugi novovjekovni oblici ateizma18, imali razmjerno zna'ajan broj sljedbenika, pri 'emu je za na&u temu od posebne va%nosti to &to je prihva$anje njihovih stavova (ponajprije me-u obra-zovanim svijetom, a tek kasnije i me-u neobrazovanijim dijelovima stanovni&tva, lumpenproletarijatom i drugima) rezultiralo dvama suprotnim u'incima: s jedne strane &irenjem ravnodu&nosti u odnosu na vjerska pitanja, a s druge strane bo-jovnim ateizmom i antiteizmom. A tu valja naglasiti: ateizam i antiteizam19 nisu obilje%eni ravnodu&no&$u u odnosu na vjerska pitanja, ve$ negativnom pozicijom, koja mo%e prije$i i u izrazitu emocionalnu i prakti'ku netrpeljivost spram svake (ili, ponekad samo spram neke odre-ene) religije i spram svih (ili posebice spram nekih) oblika religioznosti. O bilo kakvoj ravnodu&nosti stoga tu ne mo%e biti go-vora. No, agnosticizam na'elno potpoma%e i poti'e – a nema dvojbe da je u vrijeme svojega masovnijeg &irenja u 18. i 19. stolje$u zaista i poticao – rast ravnodu&nosti spram vjerskih pitanja.Na temelju toga moglo bi se zaklju'iti da sekularizacija kao takva ne proizvodi vjer-sku ravnodu&nost, ali da ona oblikuje okvire koji dovode do pluralizacije svjetona-zora i vjerskih opredjeljenja, &to sa svoje strane svakako utje'e i na rast ravnodu&no-sti u odnosu na vjerska pitanja. Preobrazba nekada&nje dr%avnom vla&$u propisane i crkvenim naukom de. nirane vjeroispovijesti u osobnu ili 'ak i privatnu stvar in-dividualnoga opredjeljenja, jednozna'no smanjuje pritisak na osobu da izvanjski iskazuje svoju vjersku pripadnost i svoju privr%enost (ili podlo%nost) vjeri i orga-niziranoj zajednici vjeruju$ih (Crkvi), ali postavlja se pitanje: kako tu stvar stoji s unutarnjom dimenzijom religioznosti? Prvi bi se mogu$i odgovor mogao prona$i u pretpostavci da izostajanje izvanjskog pritiska pogoduje rastu ravnodu&nosti. No, valja se 'uvati brzopleta zaklju'ivanja.

Propast dr"avnoga ateizma i trijumf konzumerizmaSekularizacija, re'eno je, nije sama po sebi uzrokovala ni &irenje agnosticizma ni rast vjerske ravnodu&nosti, iako im je ona pogodovala. Vrijedi spomenuti jedan osebujan tip radikalne sekularizacije. Rije' je o nametanju ateizma u sustavima koji

18 Usp. J. THROWER, A Short History of Western Atheism, Pemberton, London, 1971. te G. MINOIS, Storia dell’ateismo, Ed. Riuniti, Roma, 2000.

19 Pojam antiteizam moglo bi se de. nirati kao bojovni ateizam, kao »aktivna borba protiv svega &to nas podsje$a na Boga« ( J. MARITAIN, La signi+ cation de l’athéisme contemporain, Desclée de Brouwer, Paris, 1949., str. 11.).

244

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

su se nadahnjivali bolj&evi'kom ina'icom marksizma, a koji su danas op$enito po-znati pod veoma nepreciznom oznakom komunizam, nepreciznom ve$ i stoga &to je ona – neovisno o intencijama govornika – izrazito ideologijski konotirana20. Upitno je koliko se u tim sustavima uistinu radilo o sekularnim dru&tvima, posebice s obzi-rom na 'injenicu da je slu%bena ideologija – kroz odgojno-obrazovni sustav, medije i na druge na'ine svojstvene autoritarnim i totalitarnim re%imima – nametala »znan-stveni pogled na svijet«21, 'iji je integralan i nezaobilazan dio 'inio i ateizam, tako da nisu posve besmislene 'ak ni paralele izme-u toga slu%beno nametanoga (ili i namet-nutoga) svjetonazora i dr%avne religije u organskim re%imima predmodernoga doba. Najradikalnija varijanta prisilne ateizacije zabilje%ena je u Albaniji pod vla&$u Envera Hoxhe, gdje je svako iskazivanje religioznosti (te, dakako, svako prakticiranje vjere ili vr&enje vjerskih obreda) bilo zakonski zabranjeno, te je Albanija slu%beno progla&ena ateisti'kom dr%avom22. Me-utim, pokazalo se, nakon uvo-enja vi&estrana'ja, da ra-zina religioznosti u Albaniji uop$e nije manja od razine u zemljama koje su provodile mek&e ina'ice nametanja ateisti'koga svjetonazora23.

20 Naime, pojam komunizam ozna'ava kod Karla Marxa i drugih autora koji ga izvorno koriste beskla-sno dru!tvo ili, to'nije, besklasnu zajednicu (usp. G. BARTSCH, Kommunismus, Sozialismus, Anarc-hismus, Wurzeln, Unterschiede, Gemeinsamkeiten, Piper-Verlag, Freiburg – Basel – Wien, 1976. te G. WALTER, Histoire du communisme. Les origines judaiques, chrétiennes, grecques, latines, Payot, Paris, 1974.) ili, kako je to formulirao Erich Mühsam, pod komunizmom »podrazumijevamo dru&tveni odnos zasnovan na zajedni'kom vlasni&tvu, koji svakomu omogu$uje da radi u skladu sa svojim sposobnostima i da tro&i u skladu sa svojim potrebama«. (E. M?HSAM, Die Befreiung der Ge-sellscha@ vom Staat, u: Prosaschri, en, II, Verlag Europäischen Ideen, Berlin, 1978., str. 255.) Iden-ti. kacija toga pojma s poretkom koji je simboli'ki okon'an padom Berlinskoga zida 1989. godine implicira stoga nu%nost vje'ne nezaposlenosti i vje'ne oskudice dijela 'ovje'anstva u pogledu mo-gu$nosti zadovoljavanja %ivotnih potreba ili pak vjerovanje da privatno vlasni&tvo nad sredstvima za proizvodnju predstavlja neumitnu nu%nost. Ve$ bi i stoga bilo korektnije o zemljama, u kojima je na vlasti bila bolj&evi'ka partija, govoriti kao o zemljama tzv. realnog socijalizma (to je pojam kojim su zemlje Var&avskoga pakta imenovale svoj poredak).

21 Usp. F. W. KONSTANTINOW (ur.), Grundlagen der marxistisch-leninistischen Philosophie, Dietz Verlag, Berlin, 1974. Usp. i L. VELJAK, On Ideology: A Metaphilosophical Approach, u: News and Views 25(2010.)1.

22 Usp. A. BIAGINI, Storia dell’Albania contemporanea, Bonpiani, Milano, 2005. 23 Kao ilustracija mo%e poslu%iti slu%bena vatikanska statistika: u Skadarskoj nadbiskupiji bilje%i se

1999. godine 85% stanovni&tva katoli'ke vjeroispovijesti (podataka prije 1999. godine nema; 2010. postotak se smanjuje, ne samo zbog ujedinjavanja nadbiskupije s biskupijom u Pultu, na 69,8% katolika u ukupnoj populaciji na teritoriju nadbiskupije), usp. h/ p://www.catholic-hierar-chy.org/diocese/dshko.html (vi-eno u travnju 2013.), dok se 1990. na podru'ju dana&nje Aako-va'ko-osje'ke nadbiskupije bilje%i 37,2% katolika, h/ p://www.catholic-hierarchy.org/diocese/ddjak.html (vi-eno u travnju 2013.), a na podru'ju Zadarske nadbiskupije 77,1% katolika, usp. h/ p://www.catholic-hierarchy.org/diocese/dzada.html (vi-eno u travnju 2013.). A bilo bi neraz-borito tvrditi da je prinudna ateizacija u Hrvatskoj (odnosno tada&njoj Jugoslaviji) bila makar i pribli%no usporediva s progonom religije u Albaniji.

245

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

Ni suptilniji ni rigidni oblici ateisti'ke indoktrinacije nisu uspjeli suzbiti religio-znost, niti nametnuti ateizam ili pobuditi vjersku ravnodu&nost. No, ono &to nije uspjelo komunisti'kom ateizmu uspijeva, 'ini se, kapitalisti'kom konzumerizmu. Oblikovav&i se u 20. stolje$u kao rezultat razvitka na'ina proizvodnje, utemeljena na privatnom (odnosno u sve ve$em opsegu korporativnom) vlasni&tvu nad sred-stvima za proizvodnju, duh koji vlada potro&a'kim dru&tvom i zaposjeda du&e ljud-skih bi$a, koja su se zatekla u tom dru&tvu, nije proizvod ideologije ni znanosti, pa 'ak ni procesa sekularizacije, ve$ u'inak same logike reprodukcije kapitala. No, duh koji navodi mu&karce i %ene na&ega doba da neupitno prihva$aju dogmu prema ko-joj je razina potro&nje (potro&nje radi potro&nje, potro&nje radi dokazivanja statusa, potro&nje radi lije'enja duhovne praznine i du&evne bijede) bitno mjerilo %ivotne uspje&nosti svake osobe, slu%i se ne samo masovnim medijima (posredstvom ko-jih name$e neumitnost prihva$anja vrjednota potro&a'koga dru&tva) nego i ideo-logijskom infrastrukturom. Na stari materijalizam nadovezuju se novi, u pogledu svoje znanstvenosti prividno jo& neupitniji modeli, neizostavno formulirani unutar neoliberalne (ili, preciznije, neoliberisti'ke) paradigme24, a nerijetko povezani i uz tradiciju socijalnoga darvinizma25 te onda u kombinaciji s postmodernisti'kim re-lativizmom (koji dovodi u pitanje sve osim temeljnih postulata konzumerizma) predstavljaju teorijski i ideologijski temelj ja'anja konzumeristi'koga duha i nje-gova napredovanja u smjeru pri%eljkivana totalnoga zaposjedanja duhovnoga polja epohe. Dijagnoza prema kojoj se ovdje radi o napretku nihilizma nipo&to nije pre-tjerana. »Pustinja koja raste«, rekao bi Nietzsche...

Obrat?Rastu$a pusto& priziva ono spasonosno. U razdoblju rastu$e vjerske indiferentnosti mnogi se ljudi, posebice oni koji pripadaju potla'enim slojevima ili marginalizira-nim skupinama i kulturama i koji su u tendencijskoj totalizaciji vrjednota potro&a'-kog dru&tva ostali prikra$eni za uspjeh mjeren navedenim konzumeristi'kim krite-rijem, pa i za ostatke elementarnoga ljudskog dostojanstva, nasuprot dominantnoj

24 Usp. M. CANDEIAS, Neoliberalismus, Hochtechnologie, Hegemonie, Argument, Hamburg, 2004., tako-er A. ONG, Neoliberalism as Exception: Mutations in Citizenship and Sovereignity, Duke Uni-versity Press, Durham, 2006. i S. AUDIER, Néo-libéralisme(s). Une archéologie intellectuelle, Grasset, Paris, 2012.

25 Usp. npr. D. POLBEK, Sudbina odabranih. Eugeni$ko naslje#e u vrijeme genske tehnologije, ArTre-sor, Zagreb, 2004., te, u vezi s tim i: T. MATULIC, Kriti'ka procjena jednog vi-enja eugenui'-kog naslje-a u biotehnolo&kom dobu, u: Filozofska istra"ivanja 3(2005.). Od recentnih doma$ih doprinosa raspravi o neodarvinizmu usp. me-u ostalime: T. MATULIC, Sloboda i racionalnost u svjetlu evolucionizma kao totalnoga svjetonazora ili: Pitanje o $ovjeku u svjetlu stvaranja i evolucije?, u: Diacovensia (2012.)1, te B. BOK>EVIC, Darvinizam i identitet homo oeconomicusa. Perspektive ekonomskoga personalizma, u: Diacovensia (2012.)1.

246

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

tendenciji okre$u transcendenciji i vra$aju izgubljenoj ili marginaliziranoj (tradi-cionalisti'ki ili postmodernisti'ki shva$enoj) religioznosti. Nasuprot vjerovanju kako se sre$a sastoji u posjedovanju i tro&enju &to ve$ega broja (uglavnom nepo-trebnih ili 'ak i &tetnih) tr%i&nih proizvoda, oni se okre$u duhovnim vrjednotama. No, taj obrat 'esto poprima problemati'ne oblike: od obnove vjerske nesno&ljivosti pa do ja'anja tendencija desekularizacije (posebice u sredinama u kojima domini-raju fundamentalisti'ke ina'ice tradicionalnih religija), tendencija koje rezultiraju time da se ukidaju pozitivne ste'evine sekularizacije, od slobode vjeroispovijesti pa do autonomije vjerskih zajednica u odnosu na dr%avnu vlast (ili, u pojedinim slu'ajevima, autonomije javne vlasti u odnosu na vjersku hijerarhiju), a ne mo%e se pozitivno vrjednovati ni politi'ku zloporabu obnovljenih vjerskih osje$aja26.Paradoksalno, fundamentalisti'ke desekularizacijske tendencije ne moraju biti – a naj'e&$e, kako se 'ini, i nisu – u suprotnosti s temeljnim postulatima neolibe-ralizma, kako to zorno pokazuju dosada&nji rezultati onih politi'kih promjena u arapskim zemljama koje su urodile dolaskom islamskih fundamentalista na vlast i ukidanjem ste'evina procesa sekularizacije, &to se najrazgovjetnije u najnovije doba pokazuje na primjeru Muslimanske bra$e u Egiptu, gdje je oblikovana negativna sinteza neoliberalizma i islamskoga fundamentalizma27.I kao &to povratak vjeri i tradiciji mo%e predstavljati oblik prosvjeda protiv zala i nepravdi sekulariziranoga svijeta, utemeljena na logici samosvrhovite reprodukcije kapitala, tako se mo%e o'ekivati da $e takve negativne sinteze, utemeljene na ma-nipulaciji s obnovljenom vjerskom gorljivo&$u (ali i druge negativne pojave, poput manifestne rasko&i vjerskih dostojanstvenika, licemjerja i op$enito »bljutavljenja soli«)28, sa svoje strane izazivati okretanje vjerskomu indiferentizmu. >ini se kao da se krug beznadno zatvara. Kad bi bila istina da su agnosticizam i vjerski indi-ferentizam nu%no povezani s podvrgavanjem logici kapitala, a da je svaka obnova religioznosti osu-ena na pomirenje s tom globaliziranom neoliberalnom logikom dana&njega svijeta – onda doista ne preostaje drugo doli bezna-e. Jer, kako pi&e

26 Usp. P. L. BERGER, ' e Desecularization of the World: Resurgent Religion and World Politics, Wm. B. Eerdmans Publishing, Grand Rapids, 1999.; S. M. THOMAS, ' e Global Resurgence of Religion and the Transformation of International Relations: ' e Struggle for the Soul of the Twenty-First Century, Palgrave Macmillan, Basingstoke, 2005.; D. POLLACK, Rückkehr des Religiösen?, Mohr, Tübingen, 2009.

27 Usp. h/ p://resistance-episteme.tumblr.com/post/26411239527/neoliberal-islam-mursi-to-con-sider-egypt-imf-loan (vi-eno u o%ujku 2013.) te D. EMORY, na: h/ p://spit. relist.com/news/divine-laissez-faire-comparing-the-theocratic-free-market-philosophies-of-the-muslim-brother-hood-and-the-family/ (vi-eno u travnju 2013).

28 »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, 'ime $e se ona osoliti? Nije vi&e ni za &to, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« (Mt 5,13)

247

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

u Evan-elju po Mateju, nitko ne mo%e istovremeno slu%iti dvojici gospodara, ne mo%e se istodobno slu%iti i Bogu i Mamonu29. Svijet bi u slu'aju da je istinita (dakle, neumitna) ona u svojim najdubljim temeljima la%na alternativa izme-u sekular-no-indiferentisti'koga i religiozno-fundamentalisti'koga podvrgavanja Mamonu doista bio osu-en na to da robuje bezli'noj anonimnoj sili nastaloj akumulacijom otu-ena ljudskog rada, silom koja nam name$e tu-u samosvrhovitost kao vlastitu svrhu i vlastiti smisao. No, nije dokazano da je u pitanju nu%nost: i robovlasni&tvo je ljudima anti'koga svijeta izgledalo prirodnom i nu%nom pojavom, 'ak i naju-mnijima me-u njima, poput Aristotela, koji mu je pisao apologiju. A pokazalo se da sloboda ipak mo%e napredovati i dosegnuti neki vi&i stupanj, neovisno o tomu &to svako obe$anje slobode (i pravde, dostojanstva, itd.) ne mora nu%no uroditi o'ekivanim u'incima.

Zaklju#na razmatranjaNakon ovih – na uglavnom u'enoj (a dijelom tek informiranoj i informativnoj) – literaturi zasnovanih razmatranja, valjalo bi zaklju'no re$i i ne&to s autorova osob-nog motri&ta. Name$u mi se tu neka pitanja: ima li vi&e zla, nasilja, ne'ovje&tva i – teologijskim diskursom formulirano – grijeha me-u vjernicima ili me-u nevjer-nicima (bili oni agnostici ili ateisti)? Je li zla i grijeha bilo manje ili vi&e u predmo-dernim dru&tvima u usporedbi sa sekulariziranim dru&tvima dana&njega svijeta? Me-u knji%evnicima ili me-u farizejima?>ini se da odgovor na sva ta i sli'na pitanja mo%e dati Augustinov u'enik Orosius, upozoravaju$i na to da je koli'ina nevolja u svim vremenima pribli%no podjedna-ka, te da nije opravdano govoriti o sretnim i nesretnim epohama30. Vjerojatno to va%i i za individue: zlo'inaca se mo%e, kako se to 'ini, na$i u pribli%no podjednakoj mjeri i me-u vjeruju$ima i me-u nevjeruju$ima, dakako, uz nu%na statisti'ka od-stupanja; vjerojatno je da sli'no va%i i za heroje ljudske po%rtvovnosti. A tako-er je vjerojatno da $e moralno – pa onda i s obzirom na prakti'ku religioznost vjerski – ravnodu&ne osobe, neovisno o svojoj formalnoj i manifestnoj pripadnosti ili ne-pripadnosti vjerskoj zajednici, biti – bar statisti'ki – sklonije egoizmu (zaklju'no s njegovim zlo'ina'kim manifestacijama) nego altruizmu.Ukratko, teorijska (a posebice ne doktrinarna) razmatranja i dogmatska sporenja ne $e nam pomo$i u zbiljskom razrje&avanju bitnih problemâ &to ih name$e da-na&nja epoha, problemâ koji u svjetlu nuklearne tehnologije, neurobiologije, ge-netskoga in%enjeringa i op$enito razvitka biotehnologije poprimaju i dramati'ne

29 Usp. Mt 6,24 30 Usp. H-W. GOETZ, Die Geschichtstheologie des Orosius, WBG, Darmstadt, 1980.

248

D!()#*+",!( 21(2013.)2.

razmjere, te upu$uju na rast pogibelji po sâmo pre%ivljavanje 'ovje'anstva (ili po opstanak ljudskoga bi$a kao moralno odgovorne i samosvjesne osobe). Temeljna razdjelnica jest ona kojom se diferenciraju oni &to djelatno i odgovorno ispunjava-ju (ili se bar iskreno trude da ispunjavaju) onu evan-eosku zapovijed koja glasi: »Ljubi svoga bli"njega kao sebe samoga!«31 od onih koji sebe i vlastiti interes podi%u na rang apsolutnoga prioriteta. Pri tom za ispunjavanje one zapovijedi o 'ovjeko-ljublju nije neophodno da netko bude kr&$anin ili 'ak uop$e vjernik (razlika je tek u tomu &to je za vjernika ispunjavanje te zapovijedi nu%na nadopuna utemeljuju$em bogoljublju, dok nevjernik ne o'ekuje za njezino ispunjavanje nikakvu nagradu ni na ovom, ni na drugom svijetu).I upravo se na toj crti uspostavljanja djelatne alternative dominaciji sebi'nosti o'i-tuje mogu$nost prakti'koga nadma&ivanja nametanih rascjepa izme-u vjeruju$ih, druga'ije vjeruju$ih i nevjeruju$ih, svih onih koji su predani zbiljskom 'ovjekolju-blju.

31 Mt 22,34

249

L. V+01(2, A3"#,4!)!5(6 ! *1+7,2! !"8!9+7+"4!5(6, ,47. 237.-249.

AGNOSTICISM AND RELIGIOUS INDIFFERENTISM

Lino Veljak*

Summary

' is paper will try to investigate the nature of relation between secularization, agnosti-cism (as well as atheism) and the growth of religious indi( erentism and practical indi( er-ence concerning the questions of faith and transcendental dimensions of being. Seculari-zation didn’t produce indi( erentism (with the exception of the growth of relativism and pluralization of conceptions of world), but the Enlightenment in- uenced the progression of religious indi( erentism and in the same time the growth of practical indi( erence; mod-ern materialistic atheism produced antitheistic practices, especially in the countries of so-called real socialism. ' e repression against religion and religious practice didn’t produce the marginalization of religiosity, but practical materialism of modern and postmodern consumerist societies is producing the progression of contemporary moral relativism and indi( erence. ' e open question whether religious people are in the moral sense be. er than irreligous people could be resolved through the answer to the question: are evil, violence and inhumanity in our times of progression of theoretical agnosticism and practical in-di( erentism more visible than in classic times of unity between State and Church? ' e question of morality could be resolved only through practice, not through doctrinarian discussions about faith and agnosticism.Keywords: agnosticism, indi( erentism, indi( erence, atheism, faith, religion, seculariza-tion.

! Prof. dr. sc. Lino Veljak, Department of Philosophy, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Ivana Lu'i$a 3, 10000 Zagreb, Croatia, lveljak@D zg.hr