ag1083_epidemiologija

EPIDEMIOLOGIJA BILJNIH BOLESTIIzvori i načini širenja (horologije) infektivnog inokuluma biljnih patogena

Patogen

Biljka domaćin Ekološki uvjeti

Modul:Osnove biljne patologijeKoordinator Modula:Doc.dr.sc. Tihomir Miličević

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Doc.dr.sc. Tihomir Miličević - Osnove biljne patologije, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Što je biljna epidemiologija?

Epidemiologija je dio biljne patologije koja se bavi proučavanjem izvora inačinima širenja infektivnog inokuluma biljnih patogena, kao i razvojembiljnih bolesti u ovisnosti o ekološkim uvjetima i stanju u populacijama

biljaka domaćina.

Tri glavne komponente biljne epidemiologije:1. Izvori zaraze ili izvori infektivnog inokuluma biljnih patogena

2. Ekološki uvjeti za infekciju i razvoj bolesti (temparatura, vlaga i dr.)

3. Karakteristike populacija biljaka domaćina (otpornost/osjetljivost)


Biogeni trokut razvoja biljnih bolestiTri uvjeta za razvoj bolesti

1. Inokulum biljnih patogena

3. Ekološki uvjeti2. Biljka domaćin


Važniji fitopatološki termini vezani za epidemiologiju biljnih bolesti

INFEKTIVNI INOKULUM – bilo koji infektivni materijal biljnih patogena (infektivne propagule) potreban za infekciju – virusne čestice, stanice bakterija, spore i hife gljiva, spore pseudogljiva, sjeme parazitskih biljaka i dr. INFEKTIVNI POTENCIJAL – potreban broj ili potrebna količina infektivnoginokuluma na biljnom organu da bi se ostvarila infekcijaPATOGENOST – sposobnost nekog patogenog organizma da savlada otpornost biljke domaćina i izvrši infekcijuVIRULENTNOST – stupanj patogenosti patogenog organizma INFEKCIJA ILI ZARAZA – proces prodora patogena u biljku domaćina i uspostava parazitskog odnosa INKUBACIJA – Vrijeme od ostvarenja infekcije do pojave prvih simptomaSIMPTOMI – vanjski znaci razvoja bolesti na biljci domaćinuEPIDEMIOLOGIJA – dio fitopatologije koji se bavi proučavanjem uvjeta potrebnih za infekciju i razvoj bolesti na biljkamaPATOGENEZA - razvoj bolesti na biljci od infekcije do simptoma


Što sve spada u infektivni inokulumbiljnih patogena???

Fitopatogene gljive - spore, hife, micelij i dr.Fitopatogene pseudogljive – zoospore, plazmodijiFitopatogene bakterije – stanice (eksudat)Fitopatogeni virusi – virusne česticeViroidi – molekule RNAFitoplazme i spiroplazme – staniceProtozoe – staniceParazitske više biljke – sjeme, vegetativni dijeloviFitoparazitske alge – vegetativni dijelovi i spore


Infektivni inokulum kod fitopatogenihgljiva

1. Propagativne spore - zoospore, oidije, askospore i dr.2. Vegetativni dijelovi - micelij, hife i dr.

Hife gljiva

Spore gljiva


Primjeri propagativnih spora kao infektivnoginokuluma kod fitopatogenih gljiva u ovisnosti o

taksonomskoj pripadnosti

Zoospore (Chytridiomycotina)Sporangiospre (Zygomycotina)Askospore (Ascomycotina) Blastospore (Hemiascomycetes)Basidiospore (Basidiomycotina)Konidije (sve nespolne propagativne spore) – DeuteromycotinaUredospore (Uredinales)Piknospore (Uredinales i Sphaeropsidales)Ecidiospore (Uredinales)Oidije ili artrospore (Eryspihales)


Infektivni inokulum kod pseudogljiva(FLO – gljivama slični organizmi)

Pseudogljive – Myxomycetes (Protoctista) i Oomycetes (Chromista)Infektivni inokulum su zoospore - pokretne spore s flagelama

Zoospore s flagelama Zoosporangiofors zoosporangijem


Sporangiospore kao infektivni inokulum kod gljiva iz odjela Zygomycotina

Sporangij s sporangiosporama


Askospore kao infektivni inokulumgljiva iz odjela Ascomycotina

Askus s askosporama


Bazidiospore kao infektivni inokulumkod gljiva iz odjela Basidiomycotina

Bazidiji s bazidiosporama


Konidije (nespolne propagativne spore)kao infektivni inokulum kod gljiva iz odjela

Deuteromycotina ili Fungi imperfecti

Konidiofori s konidijama


Primjer konidija kod DeuteromycotinaKonidije vrsta iz rodova Alternaria i Oidium

Konidije od Alternaria spp. Konidije (oidije) od Oidium spp.


Infektivni inokulum kod fitopatogenihbakterija

Stanice bakterija (dolaze najčešće u vidu eksudata)

Eksudat ispunjen bakterijskim stanicama


Infektivni inokulum kod fitopatogenihMolikutes-a (fitoplazme i spiroplazme)

Infektivni inokulum su stanice fitoplazmi i spiroplazmi koje se nalaze u provodnom staničju (floemu) biljaka

Stanice fitoplazmi u floemu

Stanice spiroplazmi


Infektivni inokulum kod fitopatogenihvirusa

Infektivne čestice virusa ili virioni (iz soka zaražene biljke)

Virusne čestice


Infektivni inokulum kod fitopatogenihviroida

Infektivne kružne molekule RNA (iz soka zaraženih biljaka)


Infektivni inokulum kod parazitskih biljaka1. Hemiparaziti – npr. Viscum album (imela)

Sjeme


Infektivni inokulum kod parazitskih biljaka2. Holoparaziti – npr. Cuscuta spp. (vilina kosica)

Sjeme i vegetativni dijelovi biljke


Infektivni inokulum kod fitopatogenihalgi (Clorophyta)

Vegetativni dijelovi i spore (zoospore)


Izvori (porijeklo) infektivnog inokulumabiljnih patogena

Inficirani biljni materijalDivlje i samonikle biljke u prirodnim ekosustavimaBiljni ostaci nakon žetve ili berbe u agroekustavimaVektori ili prenosioci uzročnika bolestiZaraženo tlo ili supstrat


Zaraženi biljni materijal kao izvor infektivnog inokuluma biljnih patogena

1. Vegetativni dijelovi biljke koji služe za razmnožavanjegomolji, lukovice, rizomi ili podanci,vriježe ili stolone, reznice, sadnice,podloge, plemke i dr.)

Primjer: virusi, viroidi i fitoplazme se vrlo lako prenose svim vegetativnimdijelovima biljke.

2. Generativni biljni dijelovi (sjeme i polen)

Primjer: Patogene gljive (snijeti) na žitaricama (Tilletia, Ustilago, Urocystis)dr. se prenose kontaminiranim ili zaraženim sjemenom, a neki virusi(šarka šljive) se prenose sjemenom i polenom i dr.


Kontaminirano sjeme žitarica kao izvor infektivnoginokuluma (primjer kod fitopatogenih gljiva iz rodova

Tilletia, Ustilago, Fusarium i dr.)


Inficirano sjeme kao izvor infekcijskog inokulumaUstilago spp. – snijeti na žitaricama


Inficirano sjeme kao izvor infektivnoginokuluma biljnih patogena – Fusarium spp.


Divlje i samonikle biljke u prirodi kao izvor infektivnog inokuluma biljnih patogena

Veliki broj samoniklih biljnih vrsta može biti izvor infektivnog inokuluma skojih se inokulum može prenijeti na kultivirane biljke. Najčešće su to divljisrodnici kultiviranih biljaka, ali i druge samonikle biljne vrste.

Primjeri:1. Veliki broj gljiva koje uzrokuju hrđe (gljive iz reda Uredinales). One

imaju dva domaćina ili prelazne domaćine – tzv. heterecijske hrđe2. Razni korovi (Amaranthus, Chenopodium i dr.) nosioci virusa i stalni

izvor zaraze kultiviranih biljaka – CMV virus, LMV virus i dr.3. Biljke u srodstvu s kultiviranim biljkama (npr. trave – Poaceae s

žitaricama i dr.) – su stalni izvor zaraze, jer na njima također parazitiraju isti biljni patogeni kao i na kultiviranim vrstama


Berberis vulgaris (žutika) kao izvor infektivnog inokuluma(ecidiospora) gljive Puccinia gramnis – crna žitna hrđa

Zdrava žutika

Zaraženo lišće žutike

Ecidiji na lišću žutike

Zaraza na pšenici


Euphorbia cyparissias (mlječika) kao izvor inokuluma(ecidiospora) gljive Uromyces pisi – hrđa graška

Zdrava mlječika Zaražena mlječika

Ecidiji gljive na lišću mlječike


Juniperus spp. (borovica ili šmrika) kao izvor infektivnoginokuluma (bazidiospora) gljive Gymnosporangium

fuscum – kruškin pikac ili hrđa kruške

Teliji s teliosporamana granama Juniperus-a

Simptomi na lišću kruške

Ecidiji na lišću kruške


Anemona spp. kao izvor infektivnog inokuluma (ecidiospore) gljive Tranzschelia pruni spinosae - hrđa koštičavih voćaka

Anemona spp.

Ecidiji na lišću anemone

Uredosorusi na lišću koštičavih voćaka


Thalictrum spp. i Clematis spp. kao izvor infektivnoginokuluma (ecidiospora) gljive Puccinia recondita – lisna

hrđa žitarica

Thalictrum spp.

Clematis spp.

Uredosorusi s uredosporama na lišću žitarica


Ornithogalum spp. (ptičje mlijeko) kao izvor infektivnoginokuluma (ecidiospora) gljive Puccinia hordei – hrđa

ječma

Ornithogalum spp.

Uredosorusi na lišću ječma


Rhamnus spp. (krkavina) kao izvor infektivnog inokuluma(ecidiospore) gljive Puccinia coronata - hrđa zobi

Rhamnus spp.

Ecidiji gljive na zaraženim izbojima Rhamnus spp.


Oxalis spp. (kiselica) kao izvor infektivnog inokuluma(ecidiospore) gljive Puccinia sorghi – hrđa kukuruza

Oxalis spp. (kiselica) Zaraženo lišća kukuruzas uredosorusima

Ecidiji na lišću Oxalis-a


Capsella bursa-pastoris (pastirska torbica) kao izvor infektivnog inokuluma (zoospore) gljive Albugo candida –

bijela hrđa kupusnjača

Nakupine zoosporangioforas zoosporama


Zaraženi biljni ostaci nakon žetve ili berbe kao izvor infektivnog inokuluma biljnih patogena

Nakon žetve ili berbe na polju, voćnjacima i dr. ostaje veliki dio biljnogmaterijala koji je bio zahvaćen biljnim bolestima i na njemu se možerazviti ponovni infektivni inokulum patogena, kao stalni izvor zaraze zdravih biljaka

Primjeri: 1. Otpalo zaraženo lišće koje ostaje na polju, voćnjacima i dr.2. Zaraženi plodovi voća koji ostaju na krošnjama voćaka3. Zaraženo sjeme žitarica koje pada na tlo prilikom žetve


Otpalo zaraženo lišće koje ostaje u polju, voćnjacima i na tlu kao izvor infektivnog inokuluma biljnih patogena


Zaraženi plodovi voća (mumije) koji ostaju na krošnjama ili na tlu voćnjaka – npr. Monilinia fructigena


Načini širenja ili prijenosa (horologije) infektivnog inokuluma biljnih patogena

Širenje inokulumaAnemohorija

Hidrohorija

Antropohorija

Zoohorija

Fungihorija

Protozoohorija

Fitohorija

Entomohorija Nematohorija


Podsjetnik: Što sve spada u infektivni inokulum pojedinih biljnih patogena???

Fitopatogene gljive - spore, hife, micelij i dr.Fitopatogene pseudogljive – zoospore, plazmodijiFitopatogene bakterije – stanice (eksudat)Fitopatogeni virusi – infektivne virusne čestice ili virioniViroidi – infektivne molekule RNAFitoplazme i spiroplazme – staniceProtozoe – staniceParazitske više biljke – sjeme, vegetativni dijeloviFitoparazitske alge – vegetativni dijelovi i spore (zoospore)


ANEMOHORIJA Širenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem

vjetra ili zračnih struja

Karakteristično je za širenje propagativnih spora velikog brojafitopatogenih gljiva. Nađene su spore i na visini od 4000 m, a mogu seprenositi na udaljenosti više i od 2000 km. Širenje ovisi o mogućnostizadržavanja vitalnosti spora tijekom prenosa zračnim strujama

Primjeri neki anemohornih fitopatogenih gljiva:

- Vrste iz reda Erysiphales (pepelnice, šire se odijama ili artrosporama)- Vrste iz reda Uredinales (hrđe, šire se basidiosporama, ecidiosporama)- Vrste iz reda Ustilaginales (snijeti, šire se teliosporama) - Vrste iz reda Moniliales (truleži, šire s konidijama)


Raznošenje spora (teliospora) snijeti na žitaricama putem vjetra prilikom žetve


Neke karakteristike anemohornih propagativnih spora kao infektivnog inokuluma fitopatogenih gljiva

KserosporeSpore koje se šire suhim zračnim

strujama

GloiosporeSpore koje se šire vlažnim

zračnim strujama

Obično većih dimenzijaUglavnom pigmentiranePeriod vitalnosti ili vijabilnosti dug

Primjeri:Vrste iz reda UredinalesVrste iz reda PlasmoporalesVrste roda Botrytis, Monilia i dr

Obično manjih dimenzijaUglavnom hijaline ili bezbojnePeriod vitalnosti kratak

Primjeri:Vrste roda FusariumVrste roda Tahprina i dr.


Kako propagativne spore dospijevaju u zračne struje??Mehanizmi izbacivanja ili otpuštanja propagativnih spora iz sporonosnih

struktura gljiva u zračne struje

1. Aktivno izbacivanje ili otpuštanje - ejakulacija sporaIzbacivanje spora pod tlakom iz sporonosnih organa (sporangija,zoosporangija, askusa i dr.). Propagativne spore koje gljiva podtlakom izbacuje iz svojih spornososnih organa nazivaju se balistospore.

2. Pasivno izbacivanje ili otpuštanje spora Nema aktivnih mehanizama izbacivanja spora u zračne struje izsporonosnih organa već zračne struje zahvaćaju spore i pokreću ih.


BalistosporeAktivno oslobađanje spora ili ejakulacija spora u zračne

struje

Neke gljive imaju sposobnost izbacivanjaspora i do 3 m u zrak.

Primjeri:Venturia inaequalis (krastavsot jabuke)Sporobolomyces spp. Pilobolus spp.

Sporangiji Pilobolus-a


Instrumenti za detekciju anemohornog infektivnog inokuluma biljnih patogena (propagativnih spora gljiva)

Monitoring anemohornog infektivnog inokuluma

Burkard spore trap – instrument za monitoring spora u zraku


HIDROHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem vode

(oborinama, sustavima za navodnjavanje i dr.)

Karakteristično je za veliki broj patogena, posebno onih koji žive u tlu. Uglavnom se vodom širi infektivni inokulum (zoospore) nekih fitopatogenihgljiva (Chytridiomycotina) i pseudogljiva (Myxomycetes i Oomycetes).

Najvažniji primjeri:

1. Vrste fitopatogenih gljiva iz rodova: Olpidium, Synchitrium, Fusarium, Verticillium, Rhizoctonia, Sclerotinia, i dr.

2. Vrste fitopatogenih pseudogljiva (FLO) iz rodova: Polymyxa, Spongospora, Plasmodiophora, Phytophthora, Pythium i dr


HIDROHORIJAIrigacijski sustavi u agrikulturi vrlo su čest način

prenošenja infektivnog inokuluma biljnih patogena

Terase za uzgoj riže


Voda je glavni prenositelj infektivnog inokuluma gljive Pyricularia oryzae (Magnaporthe grisea) na rižinim poljima


Jedan od najčešćih načina širenja infektivnog inokulumaputem sustava za navodnjavanje je umjetno kišenje


HIDROHORIJAOborine (kiša) uvelike pomažu širenju infektivnoginokuluma biljnih patogena, naročito spora gljiva


HIDROHORIJAKiša i oborine omogućavaju bolju infekciju zbog vlaženja lišća i širenja infektivnog inokuluma po biljnim organima


HIDROHORIJAVoda je vrlo bitna za širenje infektivnog inokuluma (zoospora)

fitopatogenih gljiva iz skupine Chytridiomycotina i pseudogljiva ili gljivama sličnih organizama iz skupina Myxomycetes i Oomycetes

Zoosporangiji s zoosporama


HidrohorijaVoda (prilikom navodnjavanja) kao način širenja infektivnog inokuluma

(zoospora) pseudogljive Phytophthora capsici – venuće paprike


ZOOHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem

životinja

Unutar ovog načina širenja infektivnog inokuluma biljnih patogena upraksi su najznačajnija dva tipa:

1. Entomohorija (širenje putem insekata kao vektora)2. Nematohorija (širenje putem nematoda kao vektora)


ENTOMOHORIJAPRIJENOS INFEKTIVNOG INOKULUMA BILJNIH PATOGENA INSEKTIMA I

OSTALIM ČLANKONOŠCIMA (ARTHROPODA)

1. HOMOPTERA (JEDNAKOKRILCI)- APHIDOIDAE (LISNE UŠI – više od 400 vrsta) – VEKTORI VIRUSA- COCCOIDAE (ŠTITASTE UŠI - manji broj vrsta) – VEKTORI VIRUSA- ALEUROIDAE (ŠTITASTI MOLJCI – manji broj vrsta) – VEKTORI VIRUSA- CICADOIDAE (CVRČCI – više od 50 vrsta) – VEKTORI FITOPLAZMI I BAKTERIJA- PSYLLOIDEAE (LISNE BUHE) – VEKTORI FITOPLAZMI I FASTIDIOZNIH BAKTERIJA

2. THYSANOPTERA (RESIČARI ILI TRIPSI – 4 vrste) – VEKTORI VIRUSI

3. HETEROPTERA (STJENICE – 20 vrsta) – VEKTORI VIRUSI

4. COLEOPTERA (TVRDOKRILCI – oko 80 vrsta) – VEKTORI VIRUSI

5. ACARINA – ERIOPHYDAE (GRINJE – mali broj vrsta) – VEKTORI VIRUSI


ENTOMOHORIJA - AFIDOHORIJAPrijenos fitopatogenih virusa lisnim ušima - Aphididae

Do sad je opisano više od 300 vrsta lisnih ušiju koji prenose viruse. Postoje dva glavna načina prijenosa virusa putem lisnih ušiju kao

vektora:1. NEPERZISTENTNI NAČIN PRENOSA VIRUSA2. PERZISTENTNI (CIRKULATIVNI) NAČIN PRENOSA VIRUSA

Bitne karakteristike prijenosa virusa lisnim ušima:AKVIZICIJA (vrijeme sisanja insekta na biljci potrebno da primi virusne čestice)RETENCIJA(vrijeme u kojem insekt ima sposobnost prijenosa virusa)LATENCIJA (vrijeme od akvizicije do sposobnosti prijenosa na druge biljke)NOKULACIJA (vrijeme potrebno da insekt unese virusne čestice u novu biljku)


Glavne karakteristike neperzistentnog i perzistentnognačina prijenosa virusa lisnim ušima

GLAVNE KARAKTERISTIKE

NEPERZISTENTNI PERZISTENTNI

SMJEŠTAJ VIRUSA U BILJCI

EPIDERMA PROVODNO STANIČJE

AKVIZICIJA KRATKA DUGA

GLADOVANJE PRIJE AKVIZICIJE

UTJEČE NE UTJEČE

LATENCIJA ILI CELACIJA

KRATKA DUGA

INOKULACIJA KRATKA DUGA

RETENCIJA KRATKA DUGA


ENTOMOHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma fitopatogenih gljiva

pomoću insekata

Entomohorija nema veliki značaj u širenju inokuluma fitopatogenih gljivana kultiviranim vrstama kao anemohorija ili hidrohorija, ali se ipak jedanbroj fitopatogenih gljiva širi i putem insekata kao vektora

Primjeri:1. Neke vrste iz reda Uredinales - hrđe (Puccinia spp. i dr.)

2. Neke vrste iz reda Ustilaginales – snijeti3. Botrytis cinerea (siva plijesan)

4. Ceratocystis ulmi (holandska bolest brijesta)


EntomohorijaInsekti kao vektori infektivnog inokuluma fitopatogene

gljive Claviceps purpurea – glavnica raži

Sklerociji na klasu raži


EntomohorijaGrozdovi moljci (Lobesia botrana i dr.) kao vektori infektivnog inokuluma (konidija) fitopatogene gljive

Botrytis cinerea – siva plijesan na v. lozi

Grozdov moljac

Siva plijesan na grožđuŠtete od moljca na bobicama grožđa


EntomohorijaBlastophaga spp. (smokvina osica) kao vektor infektivnog inokuluma(konidija) fitopatogene gljive Fusarium moniliforme – trulež plodova

smokve


EntomohorijaPotkornjaci (Scolytus spp.) kao vektori infektivnog inokuluma

(konidija) fitopatogene gljive Ceratocystis ulmiHolandska bolest brijesta


EntomohorijaInsekti kao vektori širenja spora (teliospora) fitopatogene gljive

Microbotryum violaceum (Ustilago violacea) uzročnika stvaranja lažnih antera i promjena spola biljaka iz porodice Caryophyllaceae


ENTOMOHORIJAInsekti kao vektori infektivnog inokuluma fitopatogenih

bakterija

Ovaj način prijenosa značajan je za fastidiozne bakterije provodnog staničja ili tzv. rikecijama slične organizme (RLO), kao što su bakterije iz roda Xylella i LiberobacterVektori su najčešće lisni cvrčci (Cicadellinae ili Cicadoidae)

Također se i neke druge bakterije prenose insektima kao vektorima

Primjeri:Erwinia amylovora (bakterijski palež jabke i kruške) - Pčele (Apis mellifera)Erwinia tracheiphila (bakterijsko venuće ) - Zlatice (Diabrotica spp.)Pseudomonas savastanoi (rak maslinovih grančica) – Maslinova mušica


EntomohorijaCvrčci (Cicadoidae) kao vektori infektivnog inokuluma fastidioznih

bakterija provodnog staničja (npr. Xylella fastidiosa) Palež v. loze (Pierc-ova bolest)


EntomohorijaPčele (Apis mellifera) kao vektori fitopatogene bakterijeErwinia amylovora – bakterijski palež jabuke i kruške


EntomohorijaZlatica (Diabrotica undecimpunctata) kao vektor

inokuluma fitopatogene bakterije Erwinia tracheiphilaBakterijsko venuće tikvenjača (Cucurbitaceae)


EntomohorijaBratocera oleae (maslinina muha) kao vektor infektivnog inokulumafitopatogene bakterije Pseudomonas savastanoi – rak maslinovih

grančica ili maslinina šuga


ENTOMOHORIJAInsekti kao vektori infektivnog inokuluma fitoplazmi i

spiroplazmi

Sve fitoplazme i spiroplazme isključivo se prenose na biljke domaćine insektima kao vektorima i domaćinimaUglavnom ih prenose cvrčci (Cicadoidae) i lisne buhe (Psyllidae)


EntomohorijaCvrčci (Cicadoidae) kao vektori infektivnog

inokuluma fitoplazmi i spiroplazmi

Postoji ogroman broj vrsta cvrčaka koji su vektori fitoplazmi i spiroplazmi. Oni su također sekundarni domaćini fitoplazmi i spiroplazmi jer služe za njihovo razmnožavanjeCvrčci prenose stanice fitoplazme i spiroplazme sisanjem biljnog soka iz floema zaražene biljke


Cvrčci (Cicadoidae) kao vektori infektivnoginokuluma fitoplazmi i spiroplazmi

Fitoplazme u floemu biljaka


EntomohorijaLisne buhe (Psyllidae) kao vektori infektivnog inokuluma

fitoplazmi i spiroplazmi

Također su značajni vektori fitoplazmi i spiroplazmi, ali ne tolikog značenja kao cvrčci.Kao i cvrčci i oni su sekundarni domaćini fitoplazmi i spiroplazmi i služe za njihovo razmnožavanje


EntomohorijaLisne kruškine buhe (Psylla spp.) kao vektor infektivnog inokuluma

Pear decline fitoplazme – fitoplazma propadanja kruške


EntomohorijaScaphoideus titanus (američki lozin cvrčak) kao vektor Flavescense

doree – fitoplazme žućenja v. loze


AKARIHORIJAGrinje (Acarina) iz reda Eriophyidae kao vektori

fitopatogenih virusa

Postoji 6 virusa koje prenose grinje iz reda Eriophyidae, a samih grinja koji prenose viruse preko 200 vrstaOve fitoparazitske grinje su uzročnici bolesti na biljkama u koje se javljaju vidu cecidija ili šiški.


NEMATOHORIJA Prijenos infektivnog inokuluma biljnih patogena

fitoparazitskim nematodama

NEMATODAMA KAO VEKTORIMA SE UGLAVNOM PRENOSE VIRUSI (oko 20)NEMATODE KAO VEKTORI VIRUSA ŽIVE UGLAVNOM U TLU

POZNATI RODOVI FITOPATOGENIH NEMATODA KOJE PRENOSE VIRUSE:

XIPHINEMALONGIDORUSTRICHODORUSPARATRICHODORUS

Primjeri nematoda i biljnih patogena koje prenose:

Xiphinema americanum (K) Tobacco ringspot, virusi vinove lozeX. index Grapevine fanleafX. diversicaudatum, X. coli Cherry necrotic ringspotLongidorus macrosoma Cherry leafrollTrichodorus (nekoliko vrsta) TMV


ZOOHORIJA - AVIHORIJAPrijenos infektivnog inokulama biljnih patogena pticama

Poznati su primjeri širenja infektivnog inokuluma svih vrsta biljnih patogena pomoću ptica, a najpoznatiji su kod nekih fitopatogenihbakterija i parazitskih biljaka

Primjeri:1. Širenje hemiparazita imele (Viscum album) s drozdom imelašom

2. Širenje fitopatogene bakterije Erwinia amylovora pticama selicama


AVIHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma (sjemenke) imele (Viscum

albuma) s drozdom imelašom (Turdus viscivorus)


AVIHORIJADrozd imelaš (Dicaeum hirundinaceum) kao vektor parazitskih biljka iz por. Loranthaceae i Viscaceae


FUNGIHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem

fitopatogenih gljiva

Uglavnom se radi o prijenosu virusa (poznato je oko 30 virusa)Fitopatogene gljive kao vektori virusa uglavnom naseljavaju tlo i dolaze iz taksonomske skupine ChytridiomycotinaTo su vrste iz rodova Olipidum i Synchitrium.Prijenos virusa gljive vrše propagativnim sporama ili zoosporama


FungihorijaVrste gljiva iz roda Olpidium (npr. O. brassicae) su vektori virusa nekroze duhana (TNC) i satelitnog virusa nekroze duhana (STNV),

zatim virusa salate i dr.


FungihorijaVrsta Synchytrium endobioticum (rak gomolja krumpira) prenosi

X virus krumpira i dr.


PROTOZOHORIJAPrijenos infektivnog inokuluma biljnih patogena putem fitopatogenih

protozoa ili tzv. sluzastih gljiva (Myxomycetes i Plasmodiophoromycetes)

Uglavnom se radi o prijenosu fitopatogenih virusaOve protozoe ili tzv. sluzaste gljive (Myxomycetes i Plasmodiophoromycetes) ili gljivama slični organizmi (FLO) kao vektori virusa tipični su stanovnici tlaNajvažniji vektori su vrste iz rodova Polymyxa i Spongospora


ProtozohorijaFitopatogena vrsta Polymyxa betae kao vektor virusa nekrotičnog

žućenja lišća š. repe ili tzv. rizomanije


FITOHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem

parazitskih biljaka

Mali je broj biljaka koji mogu biti vektori biljnihpatogena, a to su uglavnom neke parazitske biljke.Nemaju veće značenje u poljoprivrednoj praksi.Najvažniji vektori su vrste iz roda Cuscuta.Uglavnom prenose viruse, viroide i fitoplazme.


ANTROPOHORIJAŠirenje infektivnog inokuluma biljnih patogena putem

djelovanja i rada čovjeka

Čovjek svojim djelovanjem nesvjesno (a i svjesno) može prenositi infektivni inokulum svih vrsta biljnih patogenaTo se najčešće događa prilikom obavljanja raznih agrotehničkih zahvata (plijevljenje, rezidba, cijepljenje, kao npr. viruse, viroide i dr.)Također introdukcijom novih vrsta i kutivara biljaka u područja u kojima do tada nisu bile rašireni (npr. plamenjača i pepelnica v. loze)Uvozom sjemenskog materijala (patogeni koji se prenose sjemenom)Zatim javnim prijevozom (zrakoplovi, brodovi i dr.)Uvozom prehrambenog biljnog materijala (voće, povrće)Namjerno, kao vid bioterorizam (u ratovima i dr.)


AntropohorijaPrimjer nekih biljnih bolesti koje su u Europu prenesene iz

Amerike djelovanjem čovjeka

1. Krumpirova plijesan (Phytophthora infestans) 1835. god.

2. Pojava pepelnice na v. lozi (Uncinula necator) 1840 god.

3. Pojava plamenjače na v. lozi (Plasmopara viticola) 1878 god.

4. Rak kore pitomog kestena (Cryphonectria parasitica) – 1923 god.

5. Bakterijski palež jabuke i kruške (Erwina amylovora) – 1984. god.


Javni prijevoz kao način antropohorijeZrakoplovi su vrlo čest način prijenosa infektivnog inokuluma na veće

udaljenosti (npr. spore fitopatogenih gljiva)


AntropohorijaInfektivni inokulum se može vrlo lako širiti putem osobnih vozila,

naročito spore fitopatogenih gljiva


AntropohorijaBrodovi su u prošlosti, a i danas bili značajan način prijenosa

infektivnog inokuluma biljnih patogena na veće udaljenosti


AntropohorijaPrimjer antropohorije s fitopatogenom bakterijom Erwinia amylovora

– uzročnikom bakterijskog paleža jabuke i kruške

Najopasnija je bolest jabuke i kruške Bolest (simptomi) je opisana u Americi još1780 godine, ali je tek 1879. dokazan uzročnik, pa je prema tome to prva fitopatogena bakterija kojoj je dokazana patogenostIz Amerike je prenešena u Novi ZelandIz Novog Zelanda je sadnicma prenešena1957. godine u Europu (Engleska)Iz Engleske je sadnicama ukrasnog grmlja iz por. Rosaceae, ali i pticama selicama raširena po cijeloj EuropiKod nas je prvi put zabilježena 1995 godine u istočnoj Slavoniji (Vukovar)Glavna je prijetnja u uzgoju jabuke i kruške u cijelom svijetu


AntropohorijaPrimjer antropohorije s uzročnikom raka kestenove kore - fitopatogena

gljiva Cryphonectria parasitica (Endothia parasitica)

1904. prvi put zabilježen na kestenovima u botaničkom vrtu u New York-u.Infektivni inokulum donesen sa sadnicama kestena iz Azije (Japana).Na tamošnjim vrstama kestena gljivica ne čini štete, jer su azijske vrste kestena razvile otpornost.Već 1923. godine 80 % kestena u prirodnim populacijama Amerike bilo je zaraženo ili uništeno1938 dolazi u Europu (Italija) i prvi nalaz zabilježen je kod Genove.Kod nas se prvi put javlja 1955 u blizini Opatije.Danas je prisutna u cijeloj Hrvatskoj


Primjer antropohorije s biljnim patogenima koji su iz Europe prenešeniu Ameriku. Ceratocystis ulmi (Ophiostoma ulmi)

Holandska bolest brijesta

1919. prvi put opisana u Holandiji1927. prenešena u Englesku sadnicama brijesta1930. prvi put zabilježena u Americi40 miliona stabala brijesta uništeno samo te godine


Primjer antropohorije s fitopatogenom pseudogljivomPhytophthora cinnamomi u Australiji

1922. godine opisana u IndonezijiPrenešena iste godine u Australiju i uzrokovala katastrofalno propadanje prirodnih fitocenoza, posebno Eukaliptusa, endemične australijske trave (Xanthorrhoeaspp.) i vrsta roda Banksia, Callistemon i dr.1970. javila se u ekstremnim epidemijama i uzrokovala 70 % izumiranja eukaliptusa i nekih drugih endemičnih australijskihbiljaka

Australijska travaXanthorrhoea spp.

Uništeno stablo australijske trave

ag1083_epidemiologija

Documents