oktobar 2015.

02

OOva radionica aktivira brojne aktuelne teme koje se odnose na održive koncepte bio-kimatskog urbanizma i arhitekture, greenfield lokacija, stvarajući nova kultna mjesta grada i animirajući društvo u cjelosti. Osim toga, po-tencijalne funkcije koje će se razrađivati na ra-dionici uticale bi na inkluziju stanovništva - podizanje društvene odgovornosti , jačanje zajed-nice i odnosa prema prostoru! Osnovno načelo ovog koncepta razvoja bazira se na premisi, da je ljudima stalo do prostora u kome žive i da ga, shodno tome, mogu i žele mijenjati. Polazeći od činjenice da je prostor oblikovan i društvenim odnosima koji se u njemu odvijaju, kao i značenjima i reprezentacijama koje u njemu nastaju, potrebno je analizirati sve uticajne faktore kako bi se definisali principi kreiranja novog javnog prostora.Fuzija prostora, vremena i ljudskog faktora definišu prostorno iskustvo koje određuje ko-ntekst i kvalitet jednog mjesta. Ovakav pristup razumijevanje grada kao mjesta koje je usko povezano sa ljudskim iskustvom, moglo bi do-prinijeti očuvanju i obnovi postojedih i nas-tanku novih mjesta, kao unikatnog gradskog prostora. Intenzitet identiteta mjesta važna je katergorija u pozicioniranju jednog grada, a što

se može definisati kroz koncept povezanosti i uključenosti u neki prostor. Upravo će društvena praksa i iskustvo o pro-sstoru biti analizirani kao vodeći faktori prilikom stvaranja novog gradskog prostora. Iz ovih ra-zloga smjernice za kreiranje novog prostora u gradu trebalo bi da budu usmjerene u pravcu „placemakinga“ koji podrazumijeva: veću parti-cipativnost i inkluzivnost koja se ogleda kroz osjećaj pripadanja i vezivanja za prostor, veću autentičnost prostora koja se upravo mani-festuje kroz pospješivanje identiteta i perso-nalnosti mjesta. Naime, ovaj model analizira nove urbane politike gradova koje se zasnivaju na poštovanju sledećih postulata: prosvećenosti (enlightment), osnaživanju (empowerment), ekonomskom uticaju (economy impact) i zabavi (entertainment). Ove kategorije ukazuju na podizanje svijesti korisnika prostora i njegovoj ulozi u kreiranju mjesta.Svemu ovome idu u prilog veoma povoljni kli-matski uslovi, koji omogućavaju korištenje ovakvih prostora u velikom dijelu godine, kao i u različitim periodima dana, a što ovaj prostor može učiniti veoma komunikativnim i aktivnim. Benefiti rješenja mogu biti višestruki, poput: zdravstveni, ekološki, socijalni, ekonomski i td.

03

04

<Ognjen SREDANOVIĆ

Selma BULIĆ >

<Sara NIŠAVIĆ

Milena RAIČEVIĆ >

<Kristina PAJOVIĆ

<<Teodora BIJELIĆ

Vanja BOŠKOVIĆ>

Mijat NIKČEVIĆ >>

Nemanja MILIĆEVIĆ >

Dragana MIKAVICA>>

Jovana MILJANIĆ>>>

Jelena ČUKIĆ >>>>

<Maja RADONJIĆ

<<Anđela ĐAKOVIĆ

<<<Luka PAPAN

<Tanja RADOVANOVIĆ

Denis TAHIROVIĆ >

Miloš POPOVIĆ >>

<< Nađa NEDENICA

< Bojana BOBIČIĆ

< Andrea VUČIĆ

Bojana RASPOPOVIĆ >

< Đorđe RADOVIĆ

<< Milena RASPOPOVIĆ

<<<Tatjana ŠĆEPANOVIĆ

Ema ALIHODžIĆ Sanja PAUNOVIĆ Dragan KOMATINA Marija BOJOVIĆ Irena RAJKOVIĆ JAŠAROVIĆ ŽARIĆ

05

startu pravljenje određene selekcije objekata koju su student izvršili u odnosu na značaj lo-kaliteta gdje se objekat nalazi, značaja objekta u makrokontekstu, i sl... Potrebno je prikupiti građu sa terena, u vidu fotodokumentacije, zapisa, intervjua, crteža i svega onoga što bi pomoglo u daljem istraživačkom procesu. DogDogovoren je prvi presjek – “pin up” prezenta-cija na kome će biti diskutovano o rezultatima sa prvog istraživačkog dijela. Kompletan proces istraživanja je zamišljen kao interakti-van proces svih članova tima, koji se održava sinhronizovano u vidu internet komunikacije, konsultacija, prezentacija, diskusije, kritike, pri čemu se formira zajednička baza podataka sa svim prikupljenim i istraženim materijalom.

Pokrenuta je diskusija na koji način je najbolje započeti prvu fazu istraživanja. Imajući u vidu da Podgorica u arhitektonskom smislu obiluje objektima koji posjeduju ravan krov, bilo je važno napraviti dobru strategiju kojom će biti urađen prvi – analitički korak u istraživa-nju.nju. Ideja je da student skupa obiđu više lokali-teta u okviru kojih će se podijeliti na pojedi-načne objekte. Taj korak je podrazumijevao u

U prostorijama Arhitektonskog fakulteta 21/09/2015/ održan je prvi radni sastanak. Dvadesetak odabranih studenata započelo je istraživanje na temu potencijala ravnih krovova i njihovom značenju i reanimaciji u kontekstu savremenog grada. Mentorke: Ema Alihodžić Jašarović, Sanja Paunović Žarić, Marija Bojović i i Irena Rajković, objasnile su učesnicima šta su ciljevi, plan i dinamiku rada na radionici. Radionica je zamišljena kao višednevno istra-živanje odabranog tima studenata i saradnika, koje bi započelo obilaskom grada, traženjem potencijalnih tačaka – objekata, koji posjeduju prohodne ravne krovove, a koji bi mogli biti za-nimljivi u kontekstu teme istraživanja. Cilj je mapiranje onih ravnih krovova koji imaju po-tencijal u ukupnoj slici i funkciji grada. Prva faza obuhvata analizu lokacija, izradu fotodo-kumentacije, rad na terenu, mapiranje, anketi-ranje građana… nakon čega slijedi druga faza, a koja se odnosi na analizu potencijala mapiranih krovova. Ove analize podrazumijevaju višednevnu radi-onicu i odnose se na sve prostorno – društvene aspekte, od analize užeg i šireg konteksta, analize vizura, čitljivosti, dostupnosti, komu-nikativnosti lokacije... zatim potencijalnih fu-nkcija. Planirano je da se ova faza radionice izvodi upravo na nekom od mapiranih krovnih ravni, kao i u prostorijama Arhitektonskog fakulteta. Ova faza kao rezultat treba da ponudi nova funkcionalna i oblikovna rješenja za nove javne gradske prostore, a koji se neočekivano nalaze upravo na krovovima zgzgrada koji su do tada bili nedostupni javnosti. Kroz različite vidove tehničkih i grafičkih prezentacija, snimljenog foto i video materijala, potrebno je ilustrovati nove potencijalne sa-držaje. Treća, ujedno i poslednja faza je pri-prema izložbe radionice.

22/09/2015/ Zapisala Selma Bulić

...... Miloš i ja smo se sreli oko 17h u centru grada razmišljajući koje bi zgrade bilo interesantno posjetiti. Tražili smo lokaciju sa koje bi postoja-le vizure na posebna mjesta u gradu. Sjetili smo se Stare Varoši i Sahat kule koje su nas navele da odemo do “Pejtona” i pokušamo da se popnemo na neki od objekata. Došli smo do posljednjposljednjeg sprata. Izlaz na krov je bio zaklju-čan. Pokušali smo da dođemo do ključa kod stanara sa poslednje etaže. Stanari su bili veoma prijatni, ali niko nije imao ključ. Jedna gospođa nam je objasnila kako je ključ ostao kod radnika koji je popravljao intalacije i od tada “mu se gubi trag”. Na pitanje da li ikada provode vrijeme na krovu odgovorili su odrič-nno, ali im se dopala ideja za njihovu aktivaciju. Bili iskreni u stavu da uzalud trošimo vrijeme, jer tu se nikada ništa neće desiti. Otišli smo u susjednu zgradu. Misija je neuspješno završena desetominutnim čekanjem odgovora na zvono interfona.

Dok smo razmišljali o sledećoj lokaciji pažnju nam je privukao jedan ozelenjen krov. Zgrada se nalazi iza zgrade “Metalke”, i dosta visočija. Tražeći ključ za izlaz na krov, doživjeli smo jednu neprijatnu situaciju. Dok je gospodin sa poslednjeg sprata pokušavao da nam ustupi ključ, njegova supruga je u tom momentu rea-ggovala burno, govoreći da ne može da bude sigurna da nijesmo prevaranti, zamolivši nas da se više ne pojavljujemo i da se za sve obrati-mo upravniku zgrade. Upravnik zgrade je bio vrlo prijatan mlad čovjek koji mi je dao ključ. Zgrada je imala više terasa, a pogled sa svake je bio nevjerovatan. Svaka je otkrivala neki novi dio grada i osjećali smo se kao da imamo cijelu Podgoricu na dlanu. Zalazak sunca nam je upo-tpunio atmosferu. Sa jedne strane smo vidjeli Sahat kulu i crvene krovove kuća u Staroj Varoši ređanih oko nepravilih ulica.

NNasuprot tome se sa druge strane nazirala pravilna mreža ulica Nove Varoši. Sasvim jasno su se vidjeli svi mostovi našeg grada, kao i Tabački most koji je vrlo blizu ovoj lokaciji. Pričali smo sa upravnikom o mogućem ko-rištenju ovog krova, a on je na to rekao je da bi bio najsrećniji čovjek na svijetu kada bi mogao popitipopiti kafu u takvom ambijentu. Ukazao je na problem stanara, koji nemaju sluha za bilo koju sličnu inicijativu. On upravo radi na ideji da na tom krovu napravi svoj studio za rad.U nastavku nam se pridružuju Jelena, Mijat, Bojana i Andrea, pa je nova ekipa krenula u straživanje. Dok smo se dogovarali gdje dalje, na krovu zgrade desno od Trga Republike ugledali smo dva momka koja treniraju. Bili smo sigurni da je otključano, pa smo se popeli. .

ZgZgrada je male spretnosti, pa smo imali utisak da smo na trgu. Vizure su jako zanimljive. Priključuju nam se Maja i Luka i krenuli smo Preko Morače. Nakon par neuspjelih pokušaja zaustavili smo se kod solitera. Kako bismo bili produktivniji, podijelili smo se u tri grupe. Miloš i ja smo išli u drugi soliter. U liftu smo sreli drugadruga i drugaricu koji žive tu. Objasnili su nam da se do terase moze doći samo kroz stan žene sa poslednjeg sprata i da će nas vjerovatno pustiti. Gospođa je bila vrlo prijatna iako smo došli u sumrak. Do terase se dolazi kroz njihovu dnevnu sobu. Obzirom da je vani već pao mrak, jedino što se vidjelo su bila svijetla grada. OsjOsjećaj je bio izvanredan. Gospođa nam je pričala kako joj često dolaze ljudi da bi izašli na terasu, ali da je to nezgodno jer ona tu živi. Nakon izlaska iz solitera, ponovo smo se svi okupili, razmjenjujući utiske o onom što smo vidjeli i dožvjeli. Šetali smo zajedno do centra gdje smo svi rastali.

06

07

Razgovor sa curom koja nam je otključala je bio izuzetno zanimljiv i koristan. Ona je scenograf, bavi se i grafičkim dizajnom, a pomalo i diza-jnom enterijera. I već dobro razrađen plan – šta bi se to moglo uraditi sa njenim krovom. Savjetuje nas da nikada ne radimo ravne kro-vove – prokišnjavaju, a i loše su termički izolovani. Predviđa veliku investiciju na putu pre-tvaranja ovog krova u neki „fensi klub“. Čak je upućena i u slojeve zelenih krovova.

Razdvajamo se u dva tima od kojih jedan ide ka studentskim domovima, a drugi ka centru. Prenosim utiske tima koji ide ka centru. Cilj nam je bila zgrada Beka. Međutim, gospođa iz oglasnog odjeljenja Vijesti nam govori da je „obični građanima“ strogo zabranjen pristup krovu. Opet dopisi i zahtjevi upravi Volcano kockockarnice, pa ukoliko bude usvojen, nekada, jednom... možda bismo mogli. Isti ishod i u slučaju krov solitera kod „Lepe Kate“ koji je iz-najmljen Telenoru i Elmagu. Stanari čak i nemaju ključ, on je u posjedstvu montažera Telenora. Za kraj ostavljamo krov četvo-

rospratnice u ul. Svetozara Markovića 20 (obližnji soliteri su nam takođe nedostupni zbog repetitora, odašiljača i antena nekih radio stanica, telekomunikacionih operatera, dispe-čečera i td.). Sa pomenutog krova, ušuškanog u okolnom zelenilu, mogu se posmatrati komšije iz okolnih zgrada kako uživaju u svojim krovnim terasama. Ujedno, to je i lijep kraj našeg radnog dana i radne šetnje.

08

Nakon ova dva objekta odlučili smo da pređe-mo rijeku i pokušamo da izađemo na neki od krovova u kompleksu Lepa Kata. Pokušali smo da izađemo na tri krova, ali nismo uspjeli u tome jer su bili zaključani. No kroz prozore na poslednjim etažama smo uspjeli da slikamo ne-koliko krovova i uvidimo njihov veliki potencijal zbog različitih spratnosti krovnih površina koje obezbjeđuju dobre vizure.

09

10

loši. U prolazu smo pitali student da li je moguće izaći na krov, ljubazno su nam odgovrili da jeste. IzlazIzlaz na krov nije jednostavan, mora se preći preko par zardinjera kako bi se prekočila dosta visoka atika krova. Obzirom da je krov popločan keramikom, pretpostavjlam da je bio namije-njennjen za korišćenje i vidi se da ga studenti ko-riste, jer se na njemu nalazi stari prljavi dušek i flaše. Sa krova se pruža pogled na neugledno naselje novogradnje i još stariju fazu stu-dentskog doma. Na krovovima se takodje mogu naći biljke koje samoniklo rastu, ali ne iz beton-skih zardinjera već iz različitih uglova gdje su našle dovoljno zemlje. Vraćajući se nazad, primjećujemo da hodnik na-jblizi izlazu na krov, iz kojeg se takodje ulazi u sobe, nema krovni pokrivač, vec samo par greda koje strče iz zida. Po izlazku iz doma niko nije obratio pažnju na nas, kao što je bio slučaj i pri ulasku u Studentski dom.

11

Krenuli smo ka centru, tražeći krovove koji imaju slobodan pristup. Tako, nakon puno neu-spjspjelih pokušaja i zaključanih vrata jedna starija gospodja nas je pustila da, prolazeći kroz njen stan, izađemo na krov zgrade. Onako uzbudjeni sto ćemo napokon vidjeti bar nesto novo, zalu-tali smo u jednu jako neprijatnu i tužnu scenu. Nekadašnja terasa, odnosno prilaz krovu, sada je bio skladište starih, novih, slomljenih i nei-pravnih stvari, obuće, odjeće, posuđa i td. Tako da je penjanje do gore bilo prava avantura, ali ne u pozitivnoj konotaciji. Nakon što sam uspjela da provirim 'gore' i fotografišem ono što sam zatekla, zbunjeni slikom i stanjem koje smo zatekli, brzo i bez riječi smo se i rastali...

12

Prva pin up prezentacija održana je 24/09/2015 godine u prostorijama AF. Studenti su nakon tri istraživačka dana na terenu, prez-entovali prikupljeni materijal. Na osnovu zapisa sa terena i prikupljene građe, dolazimo do za-ključka da je ideja o ovakvoj radionici opra-vdana i da Podgorica obiluje materijalom koji ravne krovove može reaktivirati u nove gradske prostore. Studenti su pojedinačno izlagali svoja iskustva sa terena uz prateće fo-tografije, video i zvucne zapise. Veoma kvalitetan materijal ukazuje na veliki potencijal podgoričkih ravnih krovova. Iskustva sa terena su raznovrsna, a studenti su se na terenu su-sretali sa različitim situacijama. Naime, veliki broj krovova je nedostupan, tj. ne postoji mo-gućnost izlaska na krov. To je najčešće razlog što su krovne površine ,,privatizovane’’ od strane vlasnika zgrade ili je kontrola nad krovom u rukama jednog čovjeka do koga je veoma teško doći. Na taj način, brojni krovovi susu ostali neistraženi. Sa druge strane, dio kro-vova je moguće bilo vidjeti, ali uz pratnju stanara koji su nagovještavali da je prostor već predviđen za neku vrstu privatne funkcije i da je nemoguće predvidjeti bilo šta novo. Ovakve i slične situacije ukazuju na problem redefini-sanja javnog zajedničkog – društvenog prostra, odnosno privatizaciju društvenog prostora, te samim tim ovo je izdvojeno kao poseban problem u okviru istraživanja, o kome će biti riječi u nastavku. Veliki broj krovova je bio po-tpuno otvoren za pristup, što je ostavilo mo-gućnost za detaljniju analizu. Krovovi su bili uglavnom u veoma lošem stanju, ali sa neopi-sivo dobrim vizurama i atmosferama. Od svog prikupljenog materijala prvi korak bio je podjela obrađenih krovova po funkcijama, pa se na taj način u startu iskristalisala podjela na javne i stambene funckije.

NOVO MJESTO+

ZNACENJE PROSTORA

13

Nakon nedjelju dana istraživanja koje je usli-jedilo nakon podjele mapiranih objekata u kate-gorije, uslijedio je novi presjek na kome smo di-skutovali o potencijalnim funkcijama i temama koje se mogu desiti na krovovima. Iako nam vrijeme nije išlo na ruku, ipak smo razgovor preselili na krov zgrade Tehničkog fakulteta koji nam je i najbliži. Kako bismo dobili što bolji rezultat napravili smo timove koji su se grupisali po ličnom senzibilitetu i prema temama.

Razgovarali smo o tome šta su problemi i kako ih možemo pretvoriti u kvalitet nekog novog rješenja. Imajući u vidu da je jedan broj stanara imao otpor prema tome da krov treba da dobije bilo koju funkciju, odlučili smo da uradimo upit-nik/anketu koju ćemo distribuirati građanima i stanarima zgrada i na taj način saznati stav jjavnosti o ovoj temi, kako oni vide krovove, šta su njihovi problemi, predlozi, sugestije... Na kraju, dogovorili smo dinamiku i plan rada do sledećeg presjeka kada očekujemo i prve rezu-ltate u vidu konkretnog rješenja i stav o krovu kao novom prostoru u gradu.

14

Anketa je sprovedena u okviru studentske ra-dionice i istraživanja pod nazivom Pimp-my-roof. Anketa je imala za cilj dobijanje sugestija i smjernica kako bi se lakše definisale funkcije i uvažio stav građana vezan za nove programske sadržaje u gradu. Anketa je bila sastavljena kroz dvije grupe pi-tanje: prva koja su se odnosila na opravdanost same teme i druga koja su se odnosili na opis funkcija koja bi trebalo da se pridruže ravnim krovovima, kao i mapiranje zona u gradu koje su po mišljenju građana po-godne za nove sadržaje.Kako bi anketa bila uspješno sprovedena, u anketiranju su učestvovali svi učesnici i mentori. Nakon uspješne realizacije anketiranja predstavljeni su osnovni podaci o realizaci-ji:- vrijeme prikupljanja podataka septembar / oktobar 2015.;- ukupni broj anketiranih iznosi 103, od čega 50 žena i 53 muškarca;- starosne grupe anketiranih: do 25 _ 51,45 %; od 25-35 _ 31,07 %; od 35-45 _ 7,77 %; od 45-55 _ 3,88 %; i preko 55 _ 5,83 %.- 86,41 % anketiranih stanovnika je iz Podgorice i 13, 59 % iz drugih gradova Crne Gore;-- zanimanja ispitanika kreću se od: učenika, studenata, vaspitača, ugostitelja, vojnih lica, ekonomista, pravnika, profesora, pre-duzetnika, fizičkih radnika, trgovaca, pravnika, kozmetičara i td.;- najveći broj ispitanika je ispod 25 godina i uglavnom su studenti;- Rezultati aknete ukazuju da oko 50% objekata u gradu ima nesmetan izlaz na ravan krov stambene zgrade / javnog objekta. Komparativna analiza podataka dobi-jenih iz fokusiranih grupnih diskusija stu-denata i mentora, kao i ankete, ukazuje na realne mogućnosti za afirmaciju ideje o aktivaciji ravnih krovova u gradu. Rezultati ankete po pitanjima prikazani su u nastavku.

15

16

Treća sesija održana je u večernjim časovima u prostorijama Arhitektonskog fakulteta. Učesnici radionice su po timovima prezentovali obrađeni materijal. Svaku kategoriju objekata smo zasebno analizirali i diskutovali pojedina-čnočno o svim rješenjima. Studenti su na osnovu polaznog koncepta razrađivali funkcije koje za cilj imaju stvaranje novog mjesta, koje će una-prijediti dotadašnji ,,život’’ u objektu. Analizirali smo i rezultate ankete koja je obrađena na uzorku od stotinka ispitanika, a koja nudi veoma kvalitetan materijal za dalji proces iistraživanja.

RRezultati ukazuju na aktuelnost teme i na po-trebu građana da krovovi dobiju novu funkciju. Pokušali smo da sugestije i predloge građana razradimo i implementiramo u naša rješenja i intervencije. Na taj način pokušali smo da ri-ješimo dileme dostupnosti određenih krovova, načina komuniciranja sa tim prostorima, da ispitamo ko su ciljne grupe kojima su krovovi namijenjeni, kako se oni sagledavaju iz partera i na koji način funkcionišu u odnosu na mikro i makrokontekst. U odnosu na ciljne grupe i poziciju objekta u gradu nametnula su se ra-zličita funkcionalna rješenja i teme: od kafe-terije, zelene bašte, bazena, otvorenog bioskpa, galerije, kreativnog inkubatora, do prostora za igru, platform za prezentacije i predavanja, do veoma intimnih funkcija za pojedince ili po-rodicu.

Neki krovovi ostali su nedostupni javnosti i po svojoj funkciji su introvertni, što znači da su namijenjeni iskljucivo stanarima. Tema diskuje je i grafička reprezentacija rješenja prilikom čega smo usvojili dva tipa grafičke prezentacije kojom ćemo predstaviti sve koncepte aktivaci-je. Ispostavilo se da je kolaž najkorisniji za ono ššto želimo da prikažemo ilustrujući različite atmosfere na postojeći krovnim površinama. Važna tema bila je mapiranje objekata i na koji način prikazati objekte u kontekstu grada.

Četvrtu, ujedno i poslednju “pin up” prezentaci-ju iskoristili smo kako bismo rezimirali rezu-ltate dvadesetodnovnog veoma iscrpnog i detaljnog istraživanja. Pokušali smo da sublimi-ramo sve ono što su bili problemi, ideje i inter-vencije od početka do kraja. Cilj je bio postaviti zaključke za svaku grupu objekata kroz pet ključnih riječi, naglašavajući na taj način pro-blem i rješenje. Pokušali smo dati nazive našim novim krovovima, ukazujući na taj način na nji-hovu reanimaciju i novo značenje u kontekstu objekta, kao i grada.

Iako smo najveći dio istraživanja i korekcija imali putem mejla, ovi presjeci su bili veoma korisni zbog kvalitetne diskusije i preispitivanja svakog rješenja, a sve u cilju postizanja dobrog finalnog rezultata. NaNa samom kraju razgovarali smo o formi izlo-žbe na kojoj ćemo prezentovati rezultat na nekom od mapiranih krovova, kao i cjelokupnoj produkciji događaja.

17

18

19

TTavan je dio objekta bez nazidka, isključivo ispod kosog krova, a iznad međuspratne kon-strukcije posljednje etaže i može imati mini-malne otvore za svijetlo i ventilaciju. Tavan nije etaža. Ukoliko krovna konstrukcija i visina slje-mena to omogućavaju u okviru tavanskog prostora se može projektovati prostor u svrhu stanovanja, kao dio stambenog prostor pre-thodne etaže, povezan unutrašnjim step-eništem sa istim, a nikako kao samostalna stambena jedinica. U tom slučaju, taj prostor ulazi u obračun bruto razvijene građevinske površine sa 100% i kao takav mora biti pre-poznat u planiranim indeksima izgrađenosti za tretitranu parcelu.

20

21

22

Zeleni krovovi kao ekološki adekvatnio arhite-kktonsko rješenje, u savremenom dobu pred-stavljaju na neki način i potrebu, u trenutku rapidne urbanizacije prostora i nestanka velikih zelenih površina. Iako su određeni oblici zele-nih krovova prisutni još od perioda prvobitnih ljudskih zajednica, kada su ljudi svoje domove prekrivali zemljom i busenjem, danas urbani trend u gradovima širom svijeta, nameće želju za prirodnim, ekološki pogodnim okruženjem, čemu doprinose i finansijske olakšice, pa i za-konske regulative.Do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka, pojam zelenih krovova u Evropi odnosio se samo na intenzivne krovne vrtove-bašte. Upravo iskustva u gajenju takvih zelenih površina na krovovima u zapadnoj Evropi, tokom poslednjih 15 godina, rezultirala su mnogim otkrićima i saznanjima čija je primjena daladala velike rezultate u projektovanju zelenih krovova izvanrednog dizajna.

Širenje ekstenzivnih krovnih vrtova rezultat je značajne promene u stavovima tokom posled-njih godina, gdje kološki aspekti dizajna imaju sve veći uticaj na planiranje i projektovanje. Evolucija vodi čovjeka ka uništenju. Možemo se

prepustiti toj struji i shvatiti u nekom trenutku da idemo ka katastrofi koju ne možemo da izbjegnemo. SaSa druge strane, možemo nešto i uraditi. To je put neagresivnog otpora kad god je to moguće. Sistem globalne destrukcije obiluje greškama i one moraju biti ispravljene kako bi se usporila negativna evolucija - govorio je Fridrich Stowaser Hundertwasser (1927-2000) kojie jedan od prvih arhitekata, koji je ukazao na značajznačaj zelenih krovova: zelena arhitektura bi mogla biti jedan od načina tog neagresivnog otpora. On je doživljavao prirodu kao uzvišenu realnost, izvor univerzalne harmonije. Njegovo veliko poštovanje prema prirodi javilo se u želji da je zaštiti od njenog najvećeg neprijatelja – čovjeka. Zeleni krovovi, pored jasnih ekoloških, imaju svoje prednosti i sa ekonomskog aspekta. Istraživanja pokazuju da su zeleni krovovi, veoma isplativa investicija, budući da je životni vijek ozelenjenog krova dvostruko veći u odno-su na životni vijek konvencionalnog krova. Takođe, postoje i izuzetne društvene predno-ssti, jer se krovovi transformišu u zelene park-ove, prostore za rekreaciju i okupljanje ljudi.

Na kraju, zeleni krovovi imaju uticaja na pobo-ljšanje životnog standarda i ujedno čine gra-dove prijatnijim mjestima za uživanje i život ljudi. Zeleni krovovi imaju estetske prednosti, stvaraju mogućnost za gajenjem raznih vrsta biljaka, zaštitu od buke isl.

\

Zeleni krovovi ne treba da predstavljaju privi-legiju stanovništva ekonomski bogatih zemalja, već bi trebalo da postanu sastavni dio i redo-vna pojava u sistemu rješavanja krovnih površina svih zemalja i regiona.

Objekat Kliničko-bolničkog centra Crne Gore u Podgorici predstavlja arhitektonsko djelo ar-hitekata prof. dr Božidara Milića i arh. Milana Popovića. Autori su za ovaj projekat dobilii Borbinu nagradu za najbolje arhitektonsko ostvarenje u Crnoj Gori u 1974. godini.

Kliničko-bolnički centar je trenutku izgradnje predstavljao najveću i najvažniju medicinsku ustanovu u Crnoj Gori, a taj status zadržao je i danas.

KKroz aktivaciju krova kliničkog centra ističe se i snažan simbolizam: biljke i sav živi svijet, koji je uništen na mjestu gdje je izgrađen klinički centar moguće je na neki način vratiti kroz uvođenje vegetacije i pretvaranje krovnih površina u zelene krovne ravne.

NaNa taj način bi se formirao ambijent, koji nedo-staje pacijentima, kao dodatni sadržaj u cilju ozdravljenja i što kvalitenijeg vremena prove-denog u zdravstvenoj ustanovi. Ovakvo rješe-nje imalo bi pozitivnih efekata i na rad i bora-vak zaposlenih u kliničkom centru, kojima bi takoće bili obezbijeđeni kvalitetni ambijenti i prostor za odmor.

Tokom obilaska terena i analiza koje se odnose na Klinički centar Crne Gore učesnici radionice su identifikovali kao osnovni problem-neade-kkvatno okruženje i ambijent najznačajnije zdravstvene ustanove u zemlji. Kao što je i istaknuto u izvještajima, sam prolazak parterom kliničkog centra uliva jezu i nepri-jatan osjećaj. Upravo to treba da bude mjesto, koje nudi osjećaj izliječenja i vjere u bolje i ljepše sjutra. U cilju rješavanja ovog problema, popostavljaju se pitanja na koji način je moguće obezbijediti prostor, koji bi pacijentima služio kao mjesto za relaksaciju, bijeg iz realnosti, mjesto gdje će bar na trenutak zaboraviti na svoje probleme. Kao jedno logično rješenje nameće se aktivacija krova kliničkog centra.

23

Commoning je termin koji podrazumijeva za-jedničku proizvodnju i menadžment resursa za i od strane svojih korisnika. Osnovna definicija urban common-a samim tim je da oni pred-stavljaju zajednički (prostorni) resurs, korićen od strane grupe ljudi. Ipak, urban common možemo posmatrati više kao urbani proces i set društvenih relacija kojima grupa ljudi (rezidenata) dijeli odgovornost za upravljanje zajedničkim prostorom. Po prirodi vlasništva, urban common se nalazi između privatnog i javnog, a “zauzima” nekorišćene prostore kao što su unutrašnja dvorišta zgrada, krovne terase ili napuštene parcele u gradskom tkivu.

Naglašeno interesovanje posljednjih godina za gradske zajedničke prostore je na liniji učesničkog modela društvene organizacije i ostvarenja prava na grad.

BaBarcelona Rooftops građanska inicijativa iz Barselone, inspirisana principima kolabora-tivne ekonomije, a bavi se pitanjima neisko-rišćenih prostornih potencijala - gradskih ravnih krovova, sa ciljem da ohrabri i osnaži vlasnike stanova - rezidente da povrate (pravo na) svoje krovne terase, u prvom redu u cilju sopstvenog zadovoljstva.

U inicijativi smatraju da rezidenti treba da ko-riste svoje pravo na krov zgrade u kojoj žive, dok god ga koriste u skladu sa zajedničkim interesima. Krovnu terasu smatraju idealnim mjestom susreta, proslave ili organizovanog kulturnog događaja.

Inicijativa ide i dalje u predlozima angažovanja nekorišćenih krovova, predlozima u vidu infra-strukturnih poboljšanja – organizacije skuplja-nja kišnice i reciklažnih sistema, generatora solarne energije i turbina za vjetar.

Barcelona Rooftops predlaže i povremena ko-rišćenja krovnih terasa u cilju prihodovanja – otvaranja terasa ostalim građanima Barselone i turistima kao i organizovanje događaja na krovu bi značilo određeni dodatni prihod rezidentima, nezanemarljiv u vremenu krize.

NaNa taj način, za sada nekorišćene zajedničke terase, zanemarene i osuđene na propadanje može postati mjesto za izvođenje pozorišnih predstava i koncerata pod vedrim nebom, otvoreni bioskop, škola urbane hortikulture, astronomska obzervatorija, plato za časove joge ili degustaciju vina.

24

Objekat studentskog doma je u jako lošem stanju. Predstavlja dom stotinama studenata gotovo ne pružajući osnovne uslove za život. Enterijer često nemilom igrom slučaja postaje eksterijer, usljed nepostojanja krova u djelovi-ma hodnika.

Studentski dom odaje utisak da je ničiji.

Studentski dom je djelo arhitekte Milana Popo-vića i izgrađen je devedesetih godina XX vijeka.

Budući da je Dom dijelom prestavlja zajednički životni prostor studenata, radni tim - Denis i Milena, je pokušao da kroz aktivaciju krovne terase, koja trenutno ne služi ničemu, riješi neke od gorućih pitanja same zgrade i tim i njenih (privremenih) stanovnika.

OsimOsim angažovanja ravnih krovnih površina u pravcu same zabave ili prijatnog provođenja vremena u oazi na krovu, osnovna ideja pre-poroda postojećeg stanja se zasnivala na formiranju modela profita, od koga bi zgrada mogla da se sanira, kako bi pružala bolje uslove za život.

Raspon ideja je širok - od lounge bara i kafića na krovu, do iznajmljivanja prostora za pozo-rišne predstave i koncenrte. Jedno zajedničko im je - da nisu invazivne.

.

25

Ideja o otvorenim programima objekta nije nova, ali je njena formulacija u kontektsu da-našnje arhitekture relativno inovativna. Kontrolisanje forme u izgrađenom okolišu od strane zajednice predstavlja novu formulaciju principa zaštite životne sredine, nasuprot inteziviranju nekontrolisanog korišćenja pros-tora od strane pojedinaca (Habraken, MIT Press, 1998). Objekti otvorenih programa i “open building” koncepti baziraju se projekto-vanju objekata koji nastaju kao elementi izgrađenog okruženja, sa kojim srastaju, rege-nerišu se i čine cjelovitost. Objekti više nisu statični artefakti, već se u vremenu socijalnih i tehničkih prevrata prilagođavaju izgrađenom okruženju, aktivacijom svih svojih elemenata forme.Aktivacijom krovnih ravni, objekti postaju na-dopuna partera, u stanju su da obezbijede sposobnost promjene funkcije spolja, po-boljšavaju standarde korišćenja urbanog prostora, životne stilove i svoje djelove tokom vremena. Na ovaj način objekti poštuju du-goročne interese zajednice i želje pojedinaca, gradeći regenerativno okruženje.

Ideja o otvorenim gradskim prostorima datira još od antičkog doba. Poput tvoraca Vječnog grada, Renzo Piano je “kuću muzike” zamislio kao multifunkcionalni prostor, po ugledu na drevne grčke anfiteatre i agore (pijace – koje ovdje okružuju prodavnice, restorani, muzeji i sale). Po ugledu na drevni megaron, Parco DellaDella Musica je sličan i po odabiru materijala specifičnih za oblast u kojoj je građen, što je omogućilo ukapanje u izgrađeno okruženje.

SocijalnaSocijalna interakcija postala je opšti koncept na kojem se baziraju odnosi objekta i urbanog okruženja. Dijalog objekta i okruženja može se pratiti na projektu 3XN-a - Politehničkog muzeja i edukativnog centra u Moskvi. Objekat reaguje na društvene interakcije, promoviše odnos izneđu korisnika i inovacije, tehnologije i i okruženj. Fleskibilnost u formi postignuta je postepenim otvaranjem objekta ka pejzažu aktivacijom krovnih ravni - formiranjem akti-vnog gradskog prostora sa amfiteatrom, predstavljaujući centar društvenih zbivanja. Objekat je pristupačan i interaktivan posred-stvom sadržaja i krovnih terasa na kojima se poput gradskih trgova nalaze kafeterije, sa mogućnošću otvaranja vizura ka okruženju. Oblikovanje urbanog prostora i formulacija arhitektonske teme takođe se bazira na odnosu između matrice (pattern) i sistema. Cilj ovakvih projekta koji se formira poput urbanog tkiva je da omogući koherentnost životne sredine različitim intervencijama tokom vremena. Jedan od odgovora u akti-vacijivaciji krovne ravni najbolje se može pratiti na primjerima novih modela “zelenih polja”, koja predstavljaju nove kritičke izazove u gradskim pejzažima. Biblioteka Tehničkog univeriteta u Delftu (Mecanoo Architecten) primjer je jedne takve, pažljivo implemetirane eko-tehnologije. Travnati krov biblioteke lebdi na auli, pa se čini

kao da je Delft dobio dva objekta, biblioteku koja podržava krajolik i aulu koja se spustila na tlo. Travnata površina, suprotno betonskim auditorijumima Brutalizma, nagnuta je u jednom trenutku i klizi ka tlu, brišući granicu između krajolika i nove strukture. NOANOA je ponudio rješenje gimnazijuma na kome krov povezuje sa unutrašnjim dvorištem i okruženjem posredstvom terena i krovnih ravni, poput onih na tradicionalnim kućama, tj. prostor koji može da prihvati mnoštvo funkci-ja i kome se može pristuputi iz svih djelova objekta.

“Open building” koncept na pripadaju nikome. Od ranih 1960-tih, a zvanično od 1996. godine nastoje da istaknu značaj objekta u kontektu, vodeći se različitim alatima u projektovanju, uključujići petu fasadu kao ravnopravan funkcionalni element objekta. Kako je izgrađe-no okruženje polje stalnih transformacija i promjena,promjena, ideja “otvorenih objekata” mora biti prepoznata i shvaćena, kako bi se na di-namičan način razvile metode projektovanja i izgradnje objekata koji su kompatibilni sa njom.

26

Jedan od najranijih primjera Brutalizma u Crnoj Gori je zgrada Tehničkih fakulteta u Podgorici, sagrađena 1964/65. godine, prema projektu podgoričkih arhitekata Milana i Pavla Popovića. Locirana nedaleko od Trga Svetoga Petra Cetinjskoga, na površini od oko 9000 m2, ova zgrada bila je sjedište Rektorata Univerziteta VeljkoVeljko Vlahović, odnosno (od 1992. preimeno-vanog) Univerziteta Crne Gore.

Kompozantna “utvrda” komponovana je na suprotnostima mase i teksture betona i stakla, uramljenog čeličnim profilima. Objekat je spoj dinamike i bogatih, složenih, visoko kontekstualnih prostora koje kreira. KrovKrov fakulteta formiran je u obliku amfiteatra, namijenjenog za stalno korišćenje i aktivaciju, uzimajuči u obzir toplu podgoričku klimu i mo-gućnost učestalih korišćenja. Amfiteatri imaju jasne pristupe sa strane, ali nikada nisu ko-rišćeni, pa su studenti uz pomoć svojih mento-ra pokušali da identifikuju probleme i slikovito pokažu potencijale i mogućnosti za njihovu potpunu aktivaciju i korišćenje u definisanim funkcijama.

27

28

Objekat - zgrada “Krstarica”Socijalistički koncept stanovanja Objekat - soliteri “5 udovica”

29

30

Tranzicioni period koji naša zemlja proživljava već dvadeset i pet godina je osim promjena u državnom uređenju sa sobom donio i promjene u strukturi vlasništva (nad prostorom) ali i per-cepciji prostora i vlasništva uopšte.

Prelaskom iz samoupravnog socijalizma u na-jprimitivniji kapitalizam mijenjaju se i socijalne norme, a prostor koji smo naslijedili umjesto da ga unaprijeđenog ostavimo budućim generaci-jama (što bi se od nas očekivalo po definiciji održivog razvoja koji je danas jedini poznat, priznat i široko zloupotrebljivan) degradiramo do krajnjih granica, vođeni isključivo impera-tivom o akumulaciji kapitala.

Grad su njegovi građani i njihovo osnovno pravo je pravo na grad – pravo da učestvuju u procesima odlučivanja o svom gradu i svom prostoru. Ipak, budući da smo danas prve-nstveno Potrošači i da se naše pravo na grad svodi na pravo na potrošnju čemu prethodi ne-zaobilazno ostvarenje profita, diskurs je dove-den do besmisla, ogoljen, banalizovan i svodi se ponovo na početak – na akumulaciju kapitala po svaku cijenu.Vodeći se imperativom konzumerizma, u kapi-talizmu prostor tretiramo kao robu, mjerenu isključivo tržišnom, a ne upotrebnom vrijedno-šću. Takav odnos prema prostoru nesumnjivo vodi samo u degradaciju, o čemu najbolje svje-doče naši gradovi.

Tranzicija i građanski rat su sa sobom donijeli i naglu privatizaciju prostora, na nivou države i grada. Sredinom devedesetih godina dvadese-tog vijeka, kada je deregulacija već značajno uzela maha, na udaru su se našle i zajedničke površine zgrada – njihovi ravni krovovi. Proje-ktovane u socijalizmu, u jednom drugačijem vremenu, krovne terase su bile namijenjene stanarima i zajedničkom, neinvazivnom ko-rišćenju za zajedničke potrebe. Budući da je u kapitalizmu privatan interes daleko iznad za-jedničkog, krovne terase su sistematski zaposijedane i privođene privatnim potrebana najčešće stanara posljednjih spratova koji su na njima gradili stanove.

31

Nedostupni ravni krovoi su posebno intere-santna tipologija ravnih krovova glavnog grada.

Nedostupni su iz više razloga - ili jer se jednos-tavno ne koriste pa su zatvoreni za posjetioce uopšte ili su gotovo sasvim pokriveni satelitskim prijemnicima i antenama i samim tim ili su pretvreni u privatne posjede - sta-nove.

Rezultati rada tima koji je radio istraživanje ove vrste krovova (u tretmanu) Dragane, Sare i Jovane, se svodi na grafički prikaz kao zabi-lješku, koji naglašava evidentne probleme kako bi se eventualno pristupilo njihovom rješava-nju.