SPOZNAJNA TEORIJA

TO JE NAUKA O SPOZNAJI I KOJI SU JOJ DRUGI NAZIVI?Nauka o spoznaji je filozofska disciplina koja se bavi pitanjima ljudske spoznaje (dometima, mogunostima i uvjetima). Budui da se tu radi o filozofskom razmiljanju o ljudskoj spoznaji, moemo je nazvati i filozofijom spoznaje. Poznata je jo pod nazivima kritika, kriteriologija, epistemologija, gnoseologija i noetika.

OBJEKT (PREDMET) NAUKE O SPOZNAJI.Predmetom neke znanosti nazivamo ono podruje koje ta znanost istrauje. Razlikujemo materijalni objekt (ono podruje koje neka znanost istrauje) i formalni objekt (posebni vidik ili kut gledanja pod kojim neka znanost pristupa svom materijalnom predmetu). Materijalni objekt nauke o spoznaji je ljudska spoznaja. Formalni objekt sastoji se u istraivanju ljudske spoznaje pod vidikom njezine istinitosti i sigurnosti ili neizvjesnosti.

TO JE SPOZNAJA I KOJI SU NJENI ELEMENTI?Spoznaja je ovjekova svijest o stvarnosti kao neto od te svijesti razliito. Elementi spoznaje su subjekt (spoznaje in ovjek), objekt (stvar koju spoznaje) i in spoznaje.

NABROJI I OBJASNI VRSTE ZNANJA.Postoje tri vrste znanja: znanje poznanstva (sastoji se u poznavanju neke osobe, mjesta ili dogaaja), znanje sposobnosti (sastoji se u nekoj vjetini za izvrenje neke radnje) i propozicionalno znanje (poznavanje situacija u svijetu koje su opisane istinitim iskazima, tj. propozicijama).

NABROJI I OBJASNI TEORIJE ISTINE.Teorija adekvacije (korespondencije) - glavni predstavnici Aristotel i Toma Akvinski. Aristotel je istinu definirao na sljedei nain: Rei da bie nije ili da nebie jest, lano je; a rei da bie jest i nebie nije, istinito je. Toma Akvinski tvrdi: Istina je podudaranje uma i stvari, prema emu um kae da jest ono to jest, ili nije ono to nije. Teorija koherencije govori o skupu tvrdnji neke znanosti koji mora biti koherentan, tj. niti jedna tvrdnja ne smije biti protuslovna bilo kojoj drugoj tvrdnji tog sustava. Istinitost jedne tvrdnje se utvruje ako se uklapa u sustav ostalih tvrdnji, tj. ako im ne proturijei. Pragmatika teorija utvruje istinitost po tome ispunjava li spoznaja svrhu kojoj je namijenjena. Teorija konsenzusa tvrdi da je bit istine u slaganju miljenja oko neke tvrdnje. Neka teorija e biti smatrana istinitom ako se moe interpersonalno verificirati. Neki od uvjeta koje moraju ispuniti sudionici interpersonalne verifikacije su sljedei: razumijevanje jezika, kompetencije, dobronamjernost, otvorenost i sl. Podudaranje miljenja naziva se homologija. Nedostatak ove teorije je to ne moemo znati ispunjavaju li svi sudionici navedene uvjete. Skolastika (kranska) teorija prihvaa teoriju adekvacije (korespondencije).

TO JE SAMOSVIJEST I TO AUGUSTIN I DESCARTES GOVORE O SAMOSVIJESTI?Samosvijest ili samospoznaja je temelj svake spoznaje, tj. to je ovjekova spoznaja samoga sebe (dohvaanje vlastitog ja u svijesti). Aurelije Augustin u prvom redu eli sigurnom spoznajom utemeljiti vjeru. Po Augustinovom miljenju, zauzmemo li stav potpune sumnje u sve, onda se moramo uvjeriti u to da je i naa radikalna sumnja nemogua ako nismo uvjereni barem u vlastito postojanje. Poznat je njegov iskaz: Si fallor, sum (Ako se i varam, jesam.). Rene Descartes sumnja u vlastitu spoznaju, te izmilja nekog zlog lukavog duha koji ga vara u svim njegovim spoznajama. Poznat je njegov iskaz: Cogitom ergo sum (Mislim, dakle jesam.). Bit sumnje je u tome da znamo da je nae znanje ogranieno, ime i sumnja postaje neko znanje.

DEFINIRAJ POJMOVE: SVIJEST, INTENCIONALNOST, INTELIGIBILNOST.Svijest je prvotna datost koja se ne da svesti na bilo to drugo. Teko ju je dalje odrediti, objasniti i protumaiti jasnim terminima. Intencionalnost je odnos subjekta prema objektu u spoznaji (namjera, usmjerenost subjekta prema objektu).Inteligibilnost, tj. inteligibilna slika (species intelligibilis) je odraz biti predmeta i daje odgovor na pitanje: to je taj predmet?

OBJASNI PROBLEM SPOZNAJE VANJSKOG SVIJETA.U ovom problemu postoji tzv. fenomenalizam, tj. filozofsko uenje koje ne porie postojanje fizikog svijeta, ali tvrdi da je ovjeku nemogue dohvatiti i spoznati taj svijet. Jedino to moemo spoznati jesu pojave (fenomeni) toga svijeta, a te pojave nastaju u naoj svijesti, subjektivnog su obiljeja i zato nam nita pouzdanoga ne mogu rei o svijetu samom. ovjek dolazi u dodir sa svijetom preko osjetila. Meutim, prava ljudska spoznaja je intelektualna, pomou opih, apstraktnih pojmova koji se ne poklapaju sasvim s osjetima. Tako npr. nova istraivanja u fizici pokazuju kako boje zapravo ne postoje, nego su kreacije naih osjetila. Osobe s amputiranim udovima osjeaju bolove u ekstremitetima koji im nedostaju i sl.

TO JE TO POJMOVNA SPOZNAJA?Naa se spoznaja koristi pojmovima koje na razum tvori tako to u svijetu uoava slinosti meu odreenim stvarima, apstrahira zajednika svojstva i oblikuje pojmove. Ovaj proces naziva se pojmovnom spoznajom.

TO JE SUPSTANCIJA, A TO INDUKCIJA?Supstancija je posljednje samostalno bie koje je nositelj i podloga svih ostalih odreenja dotinog bia. Svojstva koje supstancija nosi nazivamo akcidentima. Poveemo li ovo s Aristotelovim Kategorijama uviamo da je prva kategorija supstancija (usia), a sve ostalo su njeni akcidenti. Indukcija je logiki postupak u kojem od malog (iskustvenih pojava) prelazimo na opi iskaz tih pojava (zakon). Na temelju tog zakona moemo predviati pojave. Npr. ako 30 pasa laje, mislimo da svi psi laju.

NABROJI I OBJASNI ZASTUPNIKE NEINDUKTIVNOG TUMAENJA. Karl Popper indukcija je mit jer je takvo zakljuivanje uvijek nevaljano. Znanstveni (prirodni zakoni) su opi stavovi, oni su empiriki neprovjerljivi. Nedostaje induktivno naelo: ne postoji pravilo za indukciju (to pravilo bi moralo biti opi stav do kojeg bi se trebalo doi tako da se provjeravaju ti pojedinani elementi, a to je vrtnja u krug iz ega se izvodi zakljuak da indukcija ne valja).Thomas Kuhn prirodne znanosti se na daju racionalno utemeljiti (protivi se racionalnosti). Razliite vrste znanosti ovise o vrstim miljenjima (shvaanjima) koja se koriste u odreenim pojavama. To ne eli zvati teorijama, ve ih zove paradigmama. Pojave su konstituirane pomou takvih paradigmi. Teorijska optereenost svih promatranja oituje se u injenici da ne postoje neutralna promatranja. Zadatak znanstvenika je rjeavanje zagonetke. Paul Feyerbend epistemoloki anarhist koji tvrdi anything goes (sve ide, sve moe proi). Pobija misao da u znanosti postoje pravilnosti. Dri da razvitak poiva na zabludama, racionalizmima i oportunistima.

OBJASNI POZITIVIZAM I NEOPOZITIVIZAM.Pozitivizam utemeljitelj mu je Auguste Comte. On odbacuje metafiziku i priznaje samo pozitivne (empirike) znanosti. Njegovo uenje s vremenom je pobijeno, no kasnije je opet obnovljeno iz ega se raa neopozitivizam. Neopozitivizam zastupljen je u bekom krugu, a glavni su mu predstavnici Mach, Schlick i Wittgestein. Wittgestein tvrdi kako je analiza jezika jedina zadaa filozofije, te kako je metafizika nemogua i da je ona besmislena. Logika i matematika jedine iskazuju istinu uz prirodne znanosti. Nakon jaanja nacizma, sredite neopozitivizma seli se u SAD i povezuje s analitikom filozofijom. Glavni predstavnici u SAD-u su Carnap i Ayer kod kojih se neopozitivizam preinauje u logiki empirizam. I za njega metafizika nema smisla i ne iskazuje nita. to se tie kritike neopozitivizma, ona tvrdi da u naoj spoznaji nema golih injenica, nego je spoznaja pojmovna. Samo naelo je empiriki neprovjerljivo. Naelo verifikacije (empirijom ili analitikom) je misaoni iskaz koji prema istom naelu nije provjerljiv. Pozitivne znanosti vide ono konstantno u pojavama i ono nije manje stvarno od pojava kao ni ono individualno.

OBJASNI OPRAVDANOST NADISKUSTVENIH TVRDNJI.Kako opravdati ope iskaze i prole tvrdnje, ako nadilaze svako mogue iskustvo? Treba utemeljiti opravdanost. Samo za tvrdnje iji sadraj moe postati predmetom naeg aktualnog iskustva, sve druge se ne mogu opravdati na takav nain. Potrebno je s jedne strane spoznaju istine potpuno suziti samo na temelju aktualnog iskustva, ili s druge strane pronai put kojim bismo kao istinite mogli prihvatiti i one spoznaje koje ne moemo iskustveno spoznati. ovjekove spoznaje ovisne su jedna o drugoj. Vano je da se tvrdnje niti olako proglaavaju neistinitima niti da se prihvaaju kao istinite bez prethodne provjere. Takve tvrdnje moramo gledati kao svoje radnje (Neku radnju vrimo odgovorno ako smo sigurni da nije zla. Zla je ona radnja koja u svojoj motivaciji nema najvii stupanj slobode. Ako su protumotivi beznaajni sloboda je vea i radnja je motiviranija i etiki opravdanija). Tim naelom moraju se ravnati nae tvrdnje u najviem stupnju motiviranja (najvii stupanj motivacije je istina). Za sve tvrdnje iju istinu ne spoznajemo, a koje smo skloni prihvatiti, moraju postojati razlozi koji opravdavaju to prihvaanje. Da bi ti razlozi postali relevantni za pristanak na tvrdnju moraju nositi oznake stalnosti i ureenosti njihova ponavljanja. Ako se neki iskaz zasniva na konvergenciji razloga koji idu njemu u prilog, a nema pozitivnih razloga protiv tog iskaza, onda taj iskaz moemo opravdano prihvatiti.

TO JE ELEMENT SIGURNOSTI I KOJI SU NJEGOVI STUPNJEVI?Element sigurnosti oituje se u naoj spremnosti da neku tvrdnju ili prihvatimo ili odbacimo. Sadrava dva elementa: vrsti pristanak na neku spoznaju i utemeljenost na evidenciji. Stupnjevi sigurnosti su: Sigurnost da nije Sumnja Slutnja Vjerojatnost Praktina sigurnost Stav sigurnosti Apsolutna sigurnost Hipotetska sigurnost4