Colin Ward

Colin WardDosta je KOLstvA!Od William Godwinovog "U svrhu seminara koji e biti otvoren u ponedjeljak, etvrti dan kolovoza na Epsomu u Surreyu (1783)" pa sve do Paul Goodmanovog "Opa kolska neobaveza" (1964), anarhizam je sebe smatrao pokretom koji ima specifinu i revolucionarnu upletenost u obrazovanje. Zaista, niti jednom drugom pokretu nisu pripisivana takva obrazovna naela, koncepti, eksperimenti, a vana je i injenica da obrazovanju daje bitno mjesto u svojim teorijskim radovima i aktivnostima.Krimerman i Perry, Patterns of Anarchy (1966)U konanici, drutvena uloga obrazovanja jest da obiljei drutvo: to je socijalizirajua uloga. Drutvo osigurava svoju budunost odgajajui djecu prema vlastitoj slici. U tradicionalnim drutvima seljak odgaja sinove da obrauju zemlju, monik odgaja svoje da barataju moi, a sveenik ih sve upuuje na nunost sveenstva. U modernom upravnom drutvu, kako to kae Frank MacKinnon: "Obrazovni sustav je najvei instrument u modernoj dravi koji govori ljudima to da rade. Vrbuje petogodinjake i pokuava upravljati njihovim mentalnim, velikim dijelom drutvenim, tjelesnim i moralnim razvojem unutar dvanaest ili vie godina tijekom kojih se najvie oblikuju u ivotu."Da naete povijesnu usporedbu sa ovime, morali biste se vratiti u staru Spartu, a jedina bitna razlika je ta da jedino obrzaovanje za koje znamo u starom svijetu je ono vladajuih klasa. Spartanski odgoj je bio jednostavno treniranje za ratnu spremu pjeatva i za poduavanje graanstva u tehnikama podjarmljivanja robovske klase, Helota koji su radili sav posao u dravi i velikom veinom brojano premaili graanstvo. U modernom svijetu Heloti moraju isto biti obrazovani, a ekvivalent spartanskom ratnom stanju je industrijsko i tehnoloko nadmetanje izmeu nacija, koje je nekad posljedica rata, a nekad njegov uzrok. Godina u kojoj britanska prvobitna prednost poinje slabiti, je godina u kojoj, nakon generacija prepiranja o njegovom religijskom sadraju, je predstavljena univerzalna opa kolska obaveza, i svaki bitan razvoj od Zakona o obrazovanju iz 1870. godine ima blizak odnos iskustvu, ne priblino slino komercijalnom rivalstvu, nego slino ak iskustvu samog rata! Engleski Zakoni o obrazovanju iz 1902., 1918. i 1944. godine su svi ratnog podrijetla, i svaki meunarodni sukob, bilo rivalstvo za trite ili vojne tehnologije, je bio znak za novu navalu zabrinutosti izmeu sukobljenih sila oko vaganja njihovih sustava obrazovanja.Ideja da osnovno obrazovanje treba biti besplatno, obavezno i jedinstveno je puno starija od britanskog zakona iz devetnaestog stoljea. Martin Luther se alio "vijenicima svih gradova Njemake da ustanove i odre kranske kole", opa kolska obaveza je uvedena u kalvinistikoj enevi 1536, to su uinili i Kalvinovi kotski uenici, John Knox "je osnovao kolu isto kao vjernici u svakoj upi". U puritanskom Massachutsettsu opa kolska obaveza je uvedena 1647. godine. Puka kola, biljei Lewis Mumford, "suprotno opem uvjerenju, nije zakanjeli produkt demokracije devetnaestoga stoljea, ve je odigrala nuan dio u apsolutistiko-mehanikoj formuli... centralizirani autoritet je sada okanjelo preuzimao posao koji je bio zanemarivan zbog brisanja samoupravne slobode u veem dijelu Europe". Drugim rijeima, razarajui lokalnu inicijativu, drava je djelovala iz svog vlastitog interesa. Opa kolska obaveza je usko povezana povijesno, ne samo sa tiskarskim strojem, pojavom protestantizma i kapitalizma, nego i sa rastom ideje o samoj dravi.Svi veliki filozofi racionalisti osamnaestog stoljea promiljali su o problemima pukog obrazovanja, a dvojica najotrijih edukacijskih mislioca meu njima rangirali su se na suprotnim stranama oko pitanja organizacije edukacije: Rousseau na strani drave, William Godwin protiv nje. Rousseau, iji Emil zahtijeva potpuno individualnu edukaciju (ljudsko drutvo je ignorirano, cijeli uiteljev ivot je posveen jadnom Emilu), se ni vie ni manje u svojoj Raspravi o politikoj ekonomiji (1758) zalagao za javnu edukaciju: "pod propisima koje propisuje vlada... ako su djeca odgojena u zajednitvu u njedrima jednakosti; ako su proeta zakonima drave i percepcijom Ope volje... ne moemo sumnjati da e potivati jedni druge uzajamno kao brau... s vremenom postati branitelji i oevi zemlje ija su djeca bili tako dugo."Godwin, u svojoj Istrazi o politikoj pravdi, (1793) kritizira cijelu ideju nacionalne edukacije. Saima argumente u tu svrhu, koji su upravo ti koje koristi i Rousseau, dodajui im pitanje: "ako obrazovanje nae mladei potpuno povjerimo skrbi i znanju njihovih roditelja, ili sluajnoj dobrohotnosti privatnih pojedinaca, nee li biti nuna posljedica da e neki biti obrazovani prema vrlini, drugi prema mani, a ostali opet potpuno zanemareni?". Godwinov odgovor vrijedi nairoko citirati jer njegov usamljen glas sa kraja osamnaestog stoljea obraa nam se naglaskom dananjeg nekolstva:"teta koju uzrokuje sustav nacionalnog obrazovanja je, kao prvo, da sve javne ustanove sadre ideju neprekidnog trajanja... javna naobrazba je uvijek usmjeravala svoju energiju na potporu predrasudi, ui svoje uenike ne odvanosti propitivanja svake izjave, ve umjetnosti obrane dogmi, zbog mogunoati ve usvojene navike propitivanja. ak i u beznaajnoj instituciji poput kola Sundaya, glavne lekcije koje se ue je sumnjivo tovanje anglikanske Crkve, i klanjanje svakom mukarcu u lijepom kaputu...Kao drugo, ideja nacionalne edukacije je osnovana u neobaziranju na prirodu uma. Sve to ovjek radi za sebe samoga, radi dobro; sve to njegov/njezin susjed/a ili zemlja napravi za njega/nju je napravljeno loe... Onaj/ona koji/a ui jer eli uiti, sluat e upute koje dobiva i shvatiti njihovo znaenje. Onaj/ona koji/a poduava zato jer eli poduavati, oboruat e svoje zanimanje entuzijazmom i energijom. Ali u tom trenutku kada politika institucija odlui pripisati svakom ovjeku njegovo mjesto, funkcije sviju e biti naoruane nemarnou i ravnodunou...Kao tree, projekt nacionalne naobrazbe trebao bi biti obeshrabren zbog svog oitog saveza sa narodnom vladom... Vlada e se potruditi i obiljeiti svoje institucije. Njihov stav i poticanje obrazovnog sustava ima za cilj ujednaavanje pogleda na stvari i to u svim politikim pitanjima..."Meusobna kritika nacionalne vlade i obrazovnog sustava e rezultirati raspravom i na kraju slaganjem oko toga da je u prirodi vlasti da vodi prisilne i hijerarhine institucije ija je konana uloga obiljeiti drutvenu nejednakost i isprati mozak mladima kako bi prihvatili svoju ulogu u sustavu. Prije stotinjak godina, u knjizi Bog i drava, Mihail Bakunjin je okarakterizirao ljude kao "vjena ogledala, uenike oigledno zauvijek nesposobne da prou ispite, da prerastu znanje svojih uitelja, i da su samodisciplinirani".Jednog sam dana pitao Mazzinija koje e mjere biti poduzete za emancipaciju ljudi, jednom kad njegova trijumfalna unitarna republika bude definitivno ustanovljena. "Prva mjera" odgovorio je, "bit e osnivanje kola za narod". "I emu e narod biti uen u tim kolama?". "Dunostima mukarca - rtvi i odanosti."Bakunjin je napravio istu usporedbu kao to je napravljena danas od strane Everett Reimera i Ivana Micha izmeu uiteljske profesije i sveenike kaste, i utvrdio je da "kako uvjeti, tako i uzroci, uvijek proizvode odreeni uinak. Bit e, onda, jednako sa profesorima modernih kola, boanstveno inspiriranih i odobrenih od drave. Nuno e postati, neki bez njihovog znanja, a drugi sa potpunim znanjem uzroka, uitelji doktrine javne moi drave i profita privilegiranih klasa." Moramo li onda, pitao je, izolirati sve upute drutva i ukinuti sve kole? Daleko od toga, odgovorio je, ali je zahtijevao kole u kojima e principi autoriteta biti ukinuti: "Nee vie biti kola. One e biti narodne akademije u kojima se nee znati niti uenici niti uitelji, gdje e narod slobodno dolaziti, ako trebaju, na besplatne instrukcije, i u kojima, bogati u vlastitoj vjetini, poduavati profesore zauzvrat mnoge stvari koji e im donijeti znanje koje prieljkuju."Ovaj potpuno drugaiji koncept kolstva je ve bio predoen od Godwina 1797. godine kao plan "proraunat potpuno da promijeni lice obrazovanja. Cijela uasna aparatura, koja je do sada postojala, je zametena. Strogo govorei, na sceni nije ostalo takvih likova kao to je uitelj ili uenik. Djeak, isto kao mukarac, studira zato to to eli. Nastavlja sa planom kojeg je sam zamislio, ili kojeg je, usvajajui ga, napravio svojim." Moda najblie koli takvog vienja unutar slubenog sustava je bila Prestolee kola (osnovna kola u Lancashireu, organizirana nakon prvog svjetskog rata od strane ravnatelja Edward O'Neila), gdje "rasporedi i programi imaju nevanu ulogu, gdje se starija djeca vraaju kad su kolski sati zavreni, a zajedno sa njima njihovi roditelji i starija braa i sestre".Unato govorkanju o 'kolama zajednice' postoji tisue birokratskih razloga zato O'Neilova verzija Bakunjinove 'narodne akademije' ne moe danas funkcionirati u praksi i ostaje samo kao vizija budue preobrazbe kole. Kako bilo, profesor Harry Ree odrao je tijekom konferencije predavanje mladim uiteljima: "Mislim da emo tijekom vaeg ivota svjedoiti kraju kolama kakve danas poznajemo. Umjesto njih e postojati centar za druenje sa vratima otvorenim dvanaest sati dnevno, sedam dana tjedno, u kojem e bilo tko moi lutati knjinicom, radionicama, sportskim centrima, samoposluivanjima i kafiima. Kroz iduih sto godina zakon o opoj kolskoj obavezi za djecu mogao bi nestati na isti nain kao zakon koji je propisivao obavezan odlazak u crkvu."Danas, kada budeti za obrazovanje i bogatih i siromanih nacija postaju sve vei, treba dodati daljnju kritiku uloge drave kao obrazvone institucije irom svijeta: to predstavlja uvredu ideji drutvene pravde.Beskrajan trud dobronamjernih reformatora je preao u pokuaj manipulacije obrazovnim sustavom kako bi se osigurale jednake mogunosti, ali to je samo rezultiralo u teorijskoj i prividno jednakoj poetnoj poziciji u natjecanju koje postaje sve neravnopravnije.to je vei dotok novca koji se ulae u obrazovnu industriju diljem svijeta, manja je dobrobit za ljude na dnu obrazovne, strune i drutvene hijerarhije. Jedinstveni obrazovni sustav postaje samo jo jedan od naina na koji siromani pomau bogatima. Everett Reimer, na primjer, primjeuje da su kole gotovo savren oblik povrata poreza, te iznosi podatak da kolovanje djece najsiromanije desetine populacije u SAD-u kota drutvo 2.500$ po osobi tijekom ivota, dok kolovanje djece najbogatije desetine kota oko 35.000$. "Pretpostavljajui da je jedna treina od tog broja kolovana na privatan troak, bogata desetina jo uvijek dobiva deset puta vie od javnog fonda za obrazovanje siromanih." U svom izvjetaju za Unesco 1970. godine Michael Huberman je doao do istog zakljuka za veinu zemalja u svijetu. U Britaniji, ako ne uzmemo u obzir trokove sveuilita, troimo dvostruko vie na gimnazije nego na strukovne kole, dok, ako uzmemo u obzir trokove sveuilita, u jednoj godini studija troimo na studenta/studenticu, jednako koliko na uenika/uince strukovne kole tijekom njegovog/njezinog ivota. "Dok najvii drutveni slojevi koriste budet sveuilita 17 puta vie od najniih drutvenih slojeva, njihov doprinos (dravi) je samo pet puta vei." Dakle moemo zakljuiti da je jedina bitna uloga drave u svjetskom obrazovnom sustavu odravati drutvenu i ekonomsku nepravdu.Suvremeni anarhistiki obrazovni radnik, Paul Goodman, predlae da bi bilo jednostavnije, jeftinije i potenije razoruati sustav i dati svakom djetetu njegov ili njezin dio novca za naobrazbu. Goodmanov program je velianstveno jednostavan. Mladom djetetu osigurati "zatitniku i njegujuu okolinu, decentralizirajui kole u male jedinice od dvadeset do pedeset (djece) u dostupnim radionicama ili klubovima, sa neobaveznim pohaanjem satova. Povezati kolu sa ekonomski marginalnim farmama gdje gradska djeca mogu otii na nekoliko mjeseci godinje. Za stariju djecu: Vjerojatno je jo bolji model bi bila atenska pedagogija razgledavanja grada sa svojim tienicima/cama, ali za ovo bi ulice i radna mjesta grada trebala biti napravljena sigurnije i dostupnije nego li je to vjerojatno. (Preduvjet urbane planske gradnje je taj da se djeca znaju koristiti gradom, jer nijedan grad nije upravljiv ako ne odgoji graane/ke koji osjeaju da je je grad njihov.) Cilj osnovne pedagogije je vrlo skroman: na malom je djetetu da svojom vlastitom voljom zainteresirano bocka u bilo to to se dogaa i da je sposoban/na, promatranjem, pitanjima i praktinom imitacijom, dobiti neto iz tog interesa, prilagoeno njegovom/njezinom (mentalnom) uzrastu. U naem drutvu to se dogaa prilino uspjeno kod kue sve do etvrte godine ivota, ali nakon toga postaje neoprostivo teko.Tehniko obrazovanje, vjeruje, je najbolje usvojeno na poslu, koji osigurava da "mladi imaju opcije i mogu organizirati i kritizirati, jer je uenje o poslu najbri put do radnikog upravljanja. Sveuilino obrazovanje je za odrasle koji ve znaju neto".Goodman je irio svoje zamisli o incidentalnom obrazovanju unutar i izvan veine svog spisateljskog ivota, ali tek nedavno su ga ljudi poeli shvaati ozbiljno. Ono to je promijenilo klimu je bilo iskustvo studentske revolucije, i obrazovne krize amerikih gradova - sa sve vie i vie trokova koji daju sve manje i manje uinkovitog obrazovanja, ali i upoznavanje sa misliocima obrazovanja iz "Treeg svijeta" poput Ivana Ilicha i Paolo Freirea koji su pokazali kako su standardni primjeri kole i sveuilita potpuno neprikladni stvarnim potrebama kolstva. Svugdje su raeni eksperimenti kako bi se pobjeglo iz luake koulje Ilicheve definicije kole kao "dobno specifinog, usko povezanog s uiteljima procesa koji treba punu panju u obaveznom kurikulumu". Ono to onemoguava takav eksperiment je upravo postojanje slubenog sustava koji prethodno isprazni depove graana/ki koji/e su obavezni financirati ga, tako da postojanje alternative ovisi o marginalnim prihodima potencijalnih korisnika/ca. Kada je kotska Road Free kola u Liverpoolu zatraila upravu obrazovnog sustava za vrlo skromnu pomo u obliku opreme, jedan lan Obrazovnog odbora je izjavio da "smo zatraeni da oslabimo tkivo koje bi mi sami trebali podupirati. Mogli bismo zavriti na injenici da nijedno dijete ne eli ii u nae kole".Anarhistiki pristup edukaciji je zabranjen, ne zbog prezira za uenjem, nego zbog potovanja prema ueniku. Danilo Dolci mi je rekao o susretu 'bandita' na Siciliji iji je jedini kontakt sa obrazovanjem bio 'uenje itanja od kolege zatoenika anarhiste u zatvoru. Arturo Barea prisjeao se iz svog djetinjstva u Madridu dvojice siromatvom pogoenih anarhistikih pedagoga. Jedan, Penny Uitelj je ivio u maloj kolibi napravljenoj od kanti za benzin u Bario de las Injuriasu. Horde bijesnih uenika/ca skvotirali su prostor oko njega kako bi uili abecedu za deset centimosa na mjesec. Drugi, Svetac Sa Bradom, obiavao je drati satove u zamjenu za uenikovu kolekciju opuaka u Plaza Mayor. Penny Uitelj je poslan u zatvor kao anarhist i tamo je i umro. Svetac s Bradom je otjeran sa svog ugla i nestao je. Ali ponovno se pojavljivao i tajno je posuivao pohabane knjige svojim uenicima, zbog ljubavi prema itanju.Najrazornija kritika koju moemo dati organiziranom sustavu je ta da su njegov uinak duboko antiobrazovan. U Britaniji, u petoj godini ivota, djeca jedva ekaju da idu u kolu. Sa petnaest, veina ne moe doekati da iz nje izae. Na dan kada ovo piem, nae najprodavanije novine na naslovnoj strani obajvljuju fotografiju trinaestogodinje dangube, uz komentar: "najgori dio je da sam mislio da imam jo dvije godine da se izvuem, ali su onda podigli prag za odlazak na esnaest godina. Tada sam pomislio, nosi ga." Najvjerojatniji pokreta promjene u organizaciji sustava e doi, ne iz kritike ili primjera izvana, nego od pritiska odozdola. Uvijek je postojala kritina masa uenika koji nevoljko pohaaju kolu, koji zamjeraju upravi kole i njegovim svojevoljniim propisima, i koji pridaju malu vrijednost procesima obrazovanja jer im vlastito iskustvo govori da je to utrka sa zaprekama, u kojoj su oni tako esto gubitnici/ce koji bi trebali/le biti lopovi da uu u natjecanje. To je ono to ih je kola nauila, i kada ta vojska natjecatelja, vie ne gonjenih prijetnjama, vie nepopustljvih prema laskanju, koji vie nisu skloni poputanju zbog prijetnje fizikim nasiljem, kada ta gomila naraste dovoljno da natjera kolu da funkcionira na nain barem slian uinkovitosti, obrazovna revolucija e poeti.Na suprotnom kraju obrazovnog spektra, sveuilite, zbog moi obnove kroz odcjepljenje ima davnu povijesnu prednost. Oxford je osnovan od strane odbaenih engleskih studenata iz Pariza, Cambridge od kolaraca koji su doli s Oxforda, London od otpadnika koji nisu mogli prihvatiti religijsku kvalifikaciju koju je traio Oxford i Cambridge. Ali najsavreniji anarhistiki model sveuilita dolazi iz panjolske. Prema kraju 19. stoljea, panjolska vlada, tada i sada upravljana Crkvom, otpustila je neke vodee sveuiline profesore. Nekoliko njih osnovalo je 'slobodnu kolu za vie studije', Institucin Libre de Ensenanza i oko toga je nastala takozvana "generacija '98", mala grupa intelektualaca koji su, usporedno s rastom tadanjih pokreta radnike klase, odluili dijagnosticirati zaguljivu inerciju, licemjerje i korupciju panjolskog ivota. To su bili likovni kritiar i uitelj Manuel Cossio, filozofi Unamuno i Ortega y Gasset, ekonomist Joacquin Costa, pjesnik Antonio Marchado i novelist Pio Baroja. Institucin je imala jo i nevjerojatnijeg potomka, Residencia de Estudiantes, koji je osnovao Alberto Jimenez 1910. godine. Gerald Brenan nam daje fascinanatan pregled Residencie:"Ovdje, nakon dugog niza godina, Unamuno, Cossio i Ortega promiljaju, eu vrtom ili sjede u sjeni drvea na nain starih filozofa: ovdje je Juan Ramn Jimnez pisao i recitirao svoje pjesme, ovdje su isto tako kasnije generacije pjesnika, meu njima i Garcia Lorca i Alberti, uili svoje zvanje, dolazei pod utjecaj glazbene kole i narodnih pjesama koje je organizirao Eduardo Martinez Torner. Nikad, mislim, od ranog srednjeg vijeka, nije neka edukacijska ustanova proizvela takve zapanjujue rezultate za ivot naroda, jer je uvelike zaslugom Institucin i Residencie panjolska kultura iznenada dola do razine koju nije poznavala tri stotine godina."Lorm, Dali i Bunuel su bili kolege studenti u Residencii, istinskoj zajednici kolaraca sa iskonskom funkcijom u zajednici koju slui. Jedine usporedbe koje se mogu sjetiti je Black Mountain koled u SAD-u, i godinji dvodevni History Workshop na Ruskin koledu u Oxfordu (dio sveuilita), gdje se za cijenu od 50p svaki od tisuu studenata i uitelja/ica okupe da predstave i diskusiraju originalna istraivanja i spoznaje u atmosferi kao na nekom pop festivalu. To je festival kolovanja, daleko od svijeta rektora i kolskih ploa, tranja za diplomom zbog dosadne potjere za privilegiranim poslovima u birokraciji.U svjetski rairenom studentskom revoltu kasnih ezdesetih, iz mnogih sveuilita su dolazili komentari da je razdoblje revolucionarne samouprave bio jedini iskonski obrazovni eksperiment kojeg su studenti mogli uzeti u obzir. "Nauio je vie u tih est tjedana nego u etiri godine kolovanja", (Dwight MacDonald, za studenta Columbie), "Svi su postali osobe bogatije za iskustvo i time su obogatili i zajednicu" (LSE student), "Zadnjih deset dana su mi bile najvea nagrada u mojoj studentskoj karijeri", (Peter Townsend, Essex University), "Ova generacija studenata Hulla imala je priliku sudjelovati u dogaajima koji bi mogli biti najvrijedniji dio njihovih studentskih ivota." (David Rubinstein, Hull). Na umjetnikom koledu Hornsey jedan predava je rekao, "ovo je najvea obrazovna stvar koju znam", a drugi je taj revolt nazvao "valom kreativnosti za koji se nije ulo ni u analima vieg obrazovanja".Koja fina, ali predvidljiva ironija, stvarno obrazovanje, samoobrazovanje... to moe doi samo iz iskljuivanja ili ignoriranja skupe akademske hijerarhije. Studentska revolucija je bila samo mikrokosmos anarhije, spontana, samoupravljajua aktivnost koja je zamijenila strukturu moi mreom autonomnih grupa i pojedinaca. Ono to su studenti iskusili/le je bio osjet slobode koji dolazi od donoenja vlastitih odluka i preuzimanja vlastite odgovornosti. To je iskustvo koje moramo prenijeti daleko preko privilegiranog svijeta vieg obrazovanja, u tvornicu, susjedstvo, svakodnevni ivot ljudi svugdje.