11th International Scientific Conference on Production Engineering DEVELOPMENT AND MODERNIZATION OF PRODUCTION

RIM 2017 505

OD AUTOHTONOG VLAKNA DO GOTOVOG PROIZVODA

Dejla Ramić Tehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Irfana Ljubijankića bb,patki34@yahoo.com

Klju čne riječi: pramenka, filc, autohtono vlakno, netkani tekstil, SAŽETAK: Rad se bavi istraživanjem autohtonog vlakna ovce Pramenke te mogućnostima i načinima izrade netkanog tekstila, njegovim svojstvima i primjeni u tekstilnom i modnom kontekstu. Istraživanje ima za cilj da filc dobiven od autohtonog vlakna Pramenke, kao nepravedno marginaliziranu vrstu tekstila, pozicionira među sirovine koje mogu pronaći svoju višestruku primjenu u tekstilnoj i odjevnoj industriji. 1. UVOD Netkani tekstil, filc ili pust, je trivijalni naziv za proizvode koji nisu dobiveni na klasičan način, tkanjem ili pletenjem, već se dobivaju od runastih tkiva. Tema istraživanja ovog rada je netkani tekstil dobiven od vlakana autohtone vrste ovce Pramenke. Fokus je na mogućnostima i načinima izrade netkanog tekstila, njegovim svojstvima i primjeni u tekstilnom i modnom kontekstu. Istraživanje obuhvata historijat razvoja i primjene netkanog tekstila, tehnološke osobenosti vlakna ovce Pramenke, eksperimente različitih mogućnosti modelovanja navedene sirovine i njene primjene pri izradi finalnog proizvoda. Cilj rada je istaći mogućnosti korištenja filca kao materijala koji nalazi višestruku primjenu u različitim oblastima: umjetnosti, dizajnu, industriji, arhitekturi i medicini. Praktični dio rada čine eksperimentalni i izvedbeni dio. 2. NETKANI TEKSTIL Porast standarda života i potrošnje tekstila, pridonose sve većim potrebama za tekstilnim proizvodima. U takvim uvjetima i na današnjem stepenu razvitka tehnike i tehnologije izbile su na površinu netkane tekstilije koje sve više pronalaze svoje mjesto u proizvodnji tekstilnih proizvoda i njihovoj potrošnji. Netkani tekstil je trivijalni naziv za raznolike plošne proizvode koji se ne izrađuju ni tkanjem ni pletenjem, nego nekim drugim postupcima i tehnologijama. U osnovi tih postupaka je stvaranje runastih tkiva potrebne kompaktnosti. Polazni su materijali uglavnom vlakna malih duljina, iako se netkani tekstil može izrađivati i od filamenata i polimernih traka, samo su takvi postupci znatno rjeđe u primjeni. Pri izradi netkanog tekstila najprije se dakle od vlakana stvara koprena tj. tanki sloj vlakana u kojem su vlakna međusobno vrlo slabo povezana. Više takvih slojeva čini runo, a ni u runu povezanost vlakana nije dostatna pa ni čvrstoća runa nije zadovoljavajuća. Uspoređujući principe gradnje tekstilnih proizvoda po konvencionalnim metodama proizvodnje s metodama u proizvodnji netkanog tekstila, možemo razabrati da se one u načelu po svojoj suštini značajnije

Dejla Ramić, Od autohtonog vlakna do gotovog proizvoda

RIM 2017 506

razlikuju. Kod konvencionalnih tekstilnih proizvoda, a koji se svi osim pusteva i vata zasnivaju na preradi pređe, vlakna se međusobno drže samo mehaničkim povezivanjem te se raznim tehnikama, kao predenjem, tkanjem ili pletenjem uspijeva međusobno povezivanje vlakana povisiti na zadovoljavajuću mjeru. Kod konvencionalnih tekstilnih proizvoda bazira se građa strukture proizvoda uglavnom na preradi pređe, a kod netkanog tekstila zasniva se ona uglavnom na proizvodnji runa, oblikovanju njegove strukture i to po raznim tehnikama, a proizvedeno runo učvršćuje se zatim raznim postupcima kao što su: mehanička ili adhezijska ljepljenja. 3. RAZVOJ I PRIMJENA NETKANOG TEKSTILA Riječ runo jedva da još danas pobuđuje misao na njeno porijeklo. Ošišano ovčje runo početak je onog što danas nazivamo "Non wovens" ili netkani tekstil. Do danas je objavljeno nekoliko historijskih pregleda razvoja proizvodnje netkanog tekstila. Dosadašnji razvoj netkanog tekstila možemo grupirati u pet etapa. Runo kao preteča netkanog tekstila u svojem najizvornijem obliku poznato je čovjeku već hiljadama godina prije naše ere i služilo je za odjeću u obliku jednostavne tekstilne plošne tvorevine, a godine 3000. prije n.e. prerađivana su runa za odijevanje i za šatorska krila Jurten. U kasnijem razvoju otprilike 1000 godina prije n.e. u svim dijelovima Egipta i Kine proizvodili su se, uključujući i 18 stoljeće naše ere, papiru slični ili papirnati proizvodi za odjeću. Dakle nastojanja su bila usmjerena za dobivanje netkanog tekstila sličnom papiru. Početkom 20 stoljeća nastojanja su išla u pravcu da se iz runa dobiju proizvodi slični koži, tako da su patenti iz 1908 godine i 1909 godine u Njemačkoj i Austriji išli u pravcu proizvodnog postupka za dobivanje umjetne kože. Početak istraživačkih radova na razvijanju i uvođenju tehnike i tehnologije proizvodnje netkanog tekstila zabilježen je u SAD-u na bazi korištenja lintersa koji nije sposoban za predenje. Godine 1933 izvršen je pokušaj učvršćenje vlakna u runu pomoću otopine kaučuka. Međutim, tek 1938 godine počelo se u SAD-u proizvoditi netkani tekstil u industrijskim razmjerima. Dvije godine iza toga 1940. vršeni su pokušaji i u Kanadi. Ta etapa ima obilježje pripremnog razdoblja za snažan zamah industrijske proizvodnje. Poslije Drugog svjetskog rata tako se proširila proizvodnja netkanog tekstila, da se može kazati da se u pojedinim zemljama već 1950 godine odvijala industrijska proizvodnja. Za današnji stepen razvoja tehnologije netkanog tekstila može se reći da je još uvijek u snažnom zamahu, da se još uvijek raspravlja da li će nove tehnike prestići izradu tkanja i pletenja. 4. TEHNOLOŠKI PROCES PROIZVODNJE NETKANOG TEKSTILA 1Tehnologija netkanog tekstila i proces proizvodnje su u neprekidnom i snažnom razvoju a dijele se na dva osnovna stepena prerade, i to na: tehnološki proces proizvodnje runa i tehnološki proces učvršćivanja runa s oplemenjivanjem. Prvi stepen prerade obuhvata izradu runa po mehaničkom, aerodinamičkom i hidrodinamičkom postupku te po postupku kod hemijskog predenja. Drugi stepen prerade obuhvata učvršćenje runa mehaničkim postupkom gdje ubrajamo učvršćenje runa održavanjem strukturevlastitim međusobnim prianjanjem vlakna, postupkom iglovanja, šivaće – pletećom tehnikom, bubrenjem i otapanjem vlakna, te hemijskim postupkom kod kojeg se nanošenje vezivnih sredstava vrši raznim tehnikama uz naknadnu obradu fiksiranjem, odnosno termičkim djelovanjem. 5. VUNARSKE PASMINE OVACA I DOBIVANJE VLAKNA Ovca je životinja kojoj prvenstveno pogoduju sušna klimatska područja kao što su savane i stepe. Intenzivno stočarstvo proširilo se u mnogim zemljama svijeta, u ravničarskim i brdskim predjelima, međutim izvorne, autohtone pasmine ovaca najbolje uspijevaju u klimatskim uvjetima u kojima su se

1 D.Hoffer., Netkane tekstilije, Zagreb 1976.

Dejla Ramić, Od autohtonog vlakna do gotovog proizvoda

RIM 2017 507

spontalno razvile. Prirodnom mutacijom, čovjekovom selekcijom i usmjerenim križanjem kroz niz stoljeća, danas su razvijena genetski stabilna stada. Tako je već u srednjem stoljeću započeo i nastavio se do današnjeg vremena, sistematski uzgoj pasmina ovaca s ciljem povećanja kvalitete i prinosa vune. Među izvorne pasmine ubrajaju se španjolska merino ovca, indijanska navajo ovca, škotska ovca crnog lica, pramenka, arapska ovca masnog repa. Ovisno o kvaliteti vune koju daju, ovce se svrstavaju u pet skupina. Pasmina koja daje finu vunu jeste merino ovca. Ova vrsta ovce daje najfiniju i kratku vunu. Naša domaća pasmina jeste Pramenka, koja ima relativno grubu vunu i pogodna je za rukotvorine i manje zahtjevne industrijske proizvode. Domaća ovca podnosi oštru klimu i oskudnu prehranu uz minimalnu skrb čovjeka. 6. PRAMENKA Po izraženim pramenovima otvorenog runa dobila je ime Pramenka, a pripada skupini balkanskih pasmina. Najzastupljenija vrsta autohtonih ekstenzivnih životinja s velikim brojem heterogenih sojeva različitog tjelesnog ustrojstva, oblikovanog najčešće u sistemu ekstenzivnih uvjeta hranidbe i držanja. Naziv Pramenka je pojam koji označava našu autohtonu skromnu ovcu koja se u BiH javlja u četiri različita soja: Vlašićki najkrupniji i najrasprostanjeniji soj na teritoriji BiH, zatim sojevi rasprostranjeni u centralnom dijelu BiH i Humski soj malog okvira i brojnosti zastupljen na širem području Hercegovine.otvoreno runo čine dugački pramenovi tipa grubih vlakana. Vjekovima je uzgajana u siromašnim uvjetima hranidbe i smještaja. U BiH je vrlo rasprostranjena oko 98 % od ukupnog broja ovaca. Zadnjih sto godina Pramenka se uzgajala u čitavoj Europi. U centralnom dijelu Europe poznata je pod imenom Zackel, u dijelu Europe od Poljske do Rumunije kao Tzurcana, u Grčkoj Valachiana, kod nas kao Pramenka. 7. FILC Tehnika filcanja smatra se jednom od najstarijih tekstilnih tehnika koju su koristili nomadski narodi u Aziji. Umjetnost i razvoj filca je moguće pratiti tokom vremenskog razdoblja od modernizma do postmodernizma, uzimajući u obzir da je umjetnost kroz svoje oblike izražavanja postala prijelazno područje između nauke i umjetnosti. Iako mnoge asocira na materijal za izradu šešira, filc je materijal odličnih ekoloških i oblikovnih karakteristika, idealan za oblikovanje modnih detalja, abažura, namještaja, odjeće... Filc je zadnjih godina postao nezaobilazan materijal u dizajniranju namještaja jer se svojim ekološkim osobinama potpuno uklapa u trend zdravog stila življenja, usklađenog s okolišem. Prirodni filc radi se od ovčje vune, a izrađuje se tehnikom prerade.Vlakna se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja međusobno upletu u čvrstu strukturu, pa se dobiva gust i neraskidiv materijal. To je ekološki materijal, izrađen od obnovljivih sirovina i potpuno razgradiv. Vrlo je dobrih svojstava u pogledu izolacije od buke, vibracija, ima odlična toplinska svojstva, nisku zapaljivost, a zbog mekoće koristi se kao zamjena za tapaciranje namještaja. Može biti različite debljine, tvrdoće te bilo koje boje. Zbog svojih raznolikih mogućnosti, kreativan je izazov za umjetnike i dizajnere. Opus Josepha Beuysa često se svodi na dva materijala koji su obilježili njegovo skulpturalno stvaralaštvo: filc i masnoću. Uz Beuysa, umjetnik koji je također bio očaran filcom bio je plodan i raznovrstan Robert Morris, koji je potkraj šezdesetih godina potkopao vlastite skulpture reinterpretirajući njihovu estetiku teškom, ugljenisanom tkaninom koja odmah pada u bezobličnost, bez obzira na to koliko je precizno rezana. Morris je eksperimentirao s mekim materijalima, filcom, stvarajući "antiforme". Neki dizajneri koriste sasvim jednostavne metode oblikujući namještaj kreativnim, promišljenim spajanjem debelih komada filca, dok drugi istražuju mogućnosti ovog materijala preklapanjem, savijanjem ili nabiranjem. Često se naglašavaju spojevi konstrukcije od filca, njegove kopče ili konac kojim se spajaju dijelovi. Zanimljivi dekorativni oblici površina mogu se dobiti preciznim izrezivanjem. Dodatno je moguće iskoristi njegove tekstilne karakteristike oblikujući ga kao da se radi o odjeći. Britanska dizajnerica Selina Rose radi na Eko kolekciji tepiha od filca. Njene kolekcije pod nazivom

Dejla Ramić, Od autohtonog vlakna do gotovog proizvoda

RIM 2017 508

Bloom i Botanica mogu se, dakle upotrebljavati na razne načine u enterijerima, a sve ovisi o mašti dekoratera ili dizajnera. Svi tepisi su izrađeni od 100 %-tnog vunenog filca, bojani ekološkim bojama za tkanine. Svaki od ovih tepiha je biorazgradiv i može se reciklirati.

Slika 1: Selina Rose, Eko kolekcija tepiha i zidnih panela

Slika 2:Anna Kyyrö, zidni paneli

Dinamičan i skulpturalan dizajn Anne Kyyrö poznat po svojoj izuzetnoj dekorativnosti i zvučno izolacijskim kvalitetama uvelike je inspiriran origami oblicima. Namještaj i tekstilni proizvodi (jastuci, zavjese, zidni paneli) nalikuju više umjetničkom djelu nego konvencionalnim tkaninama. Ove savremene tkanine nisu tekstil kakvog smo nekoć poznavali. Rezane, šivane i ručno dorađene, one su jedinstven izbor luksuznih prirodnih tkanina uklopljenih u prostor. 8. PRIKAZ ISTRAŽIVANJA Istraživanje je počelo u vlaknu, istraživanju pojmova, izradi kalupa, mreža za tekstil te u skicama-traženju oblika. To je rezultiralo reljefnim oblicima netkanog tekstila koji su pogodni za razne perforacije i reljefnost. Za oblikovanje filca od autohtonog vlakna ovce Pramenke, korištene su različite metode vezivanja vlakna, kako bi se postigao efekt reljefnosti i slojevitosti. Pored estetskog oblikovanja domaće vune bitno je spomenuti da je sva vuna koja je korištena za eksperiment i izradu upotrebnog predmeta, skupljena na području Unsko-sanskog kantona.

Dejla Ramić, Od autohtonog vlakna do gotovog proizvoda

RIM 2017 509

Slika 3: Striženje ovaca na području Unsko-sanskog kantona

Prije tekstilne preradbe nečistoće sirove vune se moraju ukloniti pranjem, odnosno čišćenjem, za što su razvijeni odgovarajući tehnološki postupci i strojevi. Selekcija vune, pranje i češljanje sirove vune vršeno je u privatnom obrtu "Minaka", iz Prijedora. Rad je nastao na osnovu informacija o ne iskorištenosti vune i sve većem ekološkom otpadu na kantonu. 9. EKSPERIMENTALNI RAD U VLAKNU PRAMENKE Na osnovu prikupljenih informacija o vlaknu Pramenke te kvantitetu i kvalitetu samog runa, iskorištenost vune slabije kvalitete može se primijeniti u tekstilnoj te odjevnoj industriji. Finalni proizvodi izrađeni od filca domaćeg vlakna zadovoljavaju osnovne potrebe zimskog odjevnog predmeta ali i elemente estetskog faktora, koji čini da se fokus stavlja na samu površinu netkanog tekstila. U izradi kratkog kardigana korištene su tehnike: iglovanja, mokrog filcanja i kalupljenja. Filc se pravi iz dva nanosa vlakna u dva različita smjera. Kako se nanosi manja gramaža vlakna u stvaranju filca, cilj je dobiti što profinjeniji i tanji netkani tekstil. Dužina samog vlakna čine filc kompaktnijim i neraskidivim, čime se daje mogućnost za oblikovanje.

Slika 4: Finalni proizvod od autohtonog vlakna Pramenke

Dejla Ramić, Od autohtonog vlakna do gotovog proizvoda

RIM 2017 510

Za izradu bordure na kragni korišteni su kalupi od spužve i gume. Vlakno se utiskuje u rupe kalupa i to u dva smjera, kada je kalup popunjen stavlja se vlakno preko cijelog kalupa te se filca mokrom tehnikom. Filc za ostale dijelove kardigana valja se plošno te bojadiše kao gotov proizvod. Za bojadisanje gotovog proizvoda korištene su reaktivne boje. 10. ZAKLJUČAK

Ovaj rad istražuje mogućnosti vlakna, finalnog tekstila i stvaranje kreacije od autohtonog vlakna Pramenke. Tokom njegove izrade identificiran je problem neiskorištenosti vune kao sirovine, naročito na Unsko- sanskom kantonu. Naime, niska cijena otkupa, nedostatak uvjeta za skladištenje vune, kao i korištenje ovaca isključivo za prehrambene potrebe rezultirali su da se ogromne količine vune nakon striženja jednostavno odbacuju u prirodi te se stvara dodatni problem s proizvodnjom eko otpada. Prema David Rigby Associates svjetsko tržište tehničkog tekstila u 2000 godini iznosilo je 16,7 mil.t, što je povećanje u poređenju s 1997 godinom. Prema očekivanjima, do 2010 godine proizvodnja tkanina se smanjila sa 65% na 53%, najviše zbog proizvodnje netkanih tekstila, koja se povećala s 31% na 39% cjelokupne proizvodnje tekstila. Porast upotrebe netkanih tekstila uzrokovan je širenjem na nova područja primjene poboljšanjem strojne opreme, koja je sve fleksibilnija i brža te poboljšanjem funkcionalnih svojstava tekstila vezanim uz nova visokoizdržljiva vlakna te nove postupke završne obrade. Iako je proizvodnja netkanog tekstila novija grana tekstilne industrije, brzo pronalazi put na tržištima tekstilnih proizvoda. Jedan od značajnijih faktora svakako je jeftinija izrada, jer u usporedbi s konvencionalno izrađenim tekstilima određene faze izrade nisu potrebne. Pri izradi praktičnog dijela ovog rada korišteni su različiti izvori inspiracija čime je postignuta skladnost stila i trenda. U fazi promišljanja o konceptu cjelokupnog rada značajan faktor bio je da se modeli mogu izraditi u okvirima industrijskog načina proizvodnje. Prilikom odabira modela za realizaciju razmatrani su svi aspekti i zahtjevi savremene proizvodnje i njihov tehnološki napredak. Cjelokupno istraživanje ima za cilj da filc dobiven od autohtonog vlakna Pramenke, kao nepravedno marginaliziranu vrstu netkanog tekstila, pozicionira među sirovine koje mogu pronaći svoju višestruku primjenu u tekstilnoj i odjevnoj industriji. 11. LITERATURA [1] D.Hoffer., Netkane tekstilije, Zagreb, 1976. [2] R. Čunko., Tekstilni materijali, Zrinski Čakovec, 2002. [3] J. Udale., Textiles and fashion, Ava publishing, London,2014. [4] I. Komar.,Domaća vuna u industriji prostirača, Časopis Tekstil Vol 43, Zagreb 1994. [5] www.davidrigbyassociates.co.uk [6] www.annekyyroquinn.com [7] www.selinarose.co.uk/ [8] www.savjetodavna.hr [9] www.pramenka.org