79754981 ivan vever aspekti primjene e poslovanja
TRANSCRIPT
IVAN VEVER
ASPEKTI PRIMJENE
ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA
ZAVRŠNI RAD
Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet – Zagreb
Kolegij: Informatika Mentor: prof. dr.sc. Mirjana Pejić Bach JMBAG autora: 0067405426
Zagreb, rujan 2011.
1
SADRŽAJ
1.UVOD .......................................................................................................................................... 3
1.1. Obrazloženje teme ............................................................................................................... 3
1.2. Ciljevi i metode rada ............................................................................................................ 3
1.3. Dispozicija rada ................................................................................................................... 4
2. OPĆENITO ................................................................................................................................. 5
2.1. Kratki povijesni pregled ....................................................................................................... 5
2.2. Definiranje elektroničkog poslovanja .................................................................................. 7
2.3. Obilježja elektroničkog poslovanja ...................................................................................... 9
2.4. Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja .......................................................... 10
3. RAZVOJ ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA ...................................................................... 10
3.1. Elektroničko poslovanje u Hrvatskoj ................................................................................. 10
3.2. Prednosti i nedostaci elektroničkog poslovanja ................................................................. 13
3.3. Sigurnost elektroničkog poslovanja ................................................................................... 14
3.4. Modeli elektroničkog poslovanja ....................................................................................... 17
4. MODELI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU SUDIONIKA .......... 18
4.1. Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C) .................................................... 18
4.2. Model poslovanja među tvrtkama (B2B) ........................................................................... 19
4.3. Model poslovanja među pojednicima (C2C) ..................................................................... 21
4.4. Modeli poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G) ............................. 22
5. ODABRANI OBLICI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA SA PRIMJERIMA .................. 24
5.1. Elektroničko trgovanje ....................................................................................................... 24
5.2. Elektroničko bankarstvo .................................................................................................... 27
5.3. Online financijske transakcije ............................................................................................ 29
2
6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 31
LITERATURA ............................................................................................................................. 33
POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................................. 35
3
1.UVOD
1.1. Obrazloženje teme
Svjedoci smo drastičnih promjena što se tiče načina komunikacije, a samim time i načina
poslovanja. Sve veća umreženost te dostupnost novih tehnologija nameće nam neke nove
trendove što se tiče poslovanja, a zajednički nazivnik za takve trendove jest elektroničko
poslovanje. Ova tema me prvotno zaintrigirala kada sam se i sam susreo sa nekim aspektima
primjene elektroničkog poslovanja prije nekoliko godina. Bilo je to internet bankarstvo, gdje sam
sam se i sam mogao uvjeriti u sve prednosti i mogućnosti koje nam tehnologija pruža. Otada me
u poslovnici moje banke zapravo i nije bilo. To me zainteresiralo i za druge aspekte i područja
primjene elektroničkog poslovanja.
Ovim radom nastojat ću obraditi većinu područja gdje se uspješno primjenjuje elektroničko
poslovanje, uvidjeti prednosti i nedostatke takvog poslovanja te na temelju svih saznanja
nastojati predvidjeti neke buduće trendove u elektroničkom poslovanju. Također jedan od
poticaja za pisanje ovog rada bila je i spoznaja da Hrvatska zapravo dosta kasni u ovom
segmentu poslovanja, kako u području zakonodavstva tako i u samoj praksi jer jedno ovisi o
drugome. Nadam se da ću ovim radom i ja dati svoj mali doprinos u razumijevanju elektroničkog
poslovanja kao suvremenog načina poslovanja koji donosi mnoge uštede, od vremena do novca.
Općenito smatram da se o elektroničkom poslovanju čak i dosta zna, ali eto u praksi se to ne
provodi, odnosno ono nije zaživjelo u punom smisli te riječi. Ovim radom nastojat ću se
usmjeriti upravo na praksu, odnosno na aspekte primjene elektroničkog poslovanja kako bih
prikazao da je ono itekako primjenjivo u svakodnevnom poslovanju i kako se ono primjenjuje u
razvijenom svijetu.
1.2. Ciljevi i metode rada
Ciljevi ovog rada su analizirati dosadašnju primjenu elektroničkog poslovanja u svjetskoj i
domaćoj praksi, opisati najnovije trendove i mogućnosti primjene elektroničkog poslovanja,
navesti sve prednosti i nedostatke e-poslovanja, analizirati ključne modele primjene
elektroničkog poslovanja te na temelju tih saznanja predvidjeti neke buduće trendove i dati
odgovarajući zaključak. Ciljevi koji su gore navedeni, određuju i metode koje će se koristiti
prilikom ostvarivanja ciljeva. Tako će se u ovom radu korisititi metode analize, sinteze,
4
komparacije, deskripcije, dedukcije i indukcije. Primjenom teorijskih saznanja i prikupljenih
činjenica te vlastitom prosudbom nastojat će se pobliže objasniti pojam elektroničkog
poslovanja. Primjenom ovih metoda omogućit će se sveobuhvatno sagledavanje relevantnih
činjenica i primjera iz prakse kako bismo shvatili sve aspekte procesa primjene elektroničkog
poslovanja.
1.3. Dispozicija rada
Na samom početku, to jest, uvodu objašnjeni su razlozi odabira predmeta rada te ciljevi i metode
koje će se korisiti prilikom pisanja rada, te je navedena struktura i sadržaj rada. U drugom
poglavlju počinje se polako ulaziti u problematiku elektroničkog poslovanja kroz kratki povijesni
presjek, zatim se spominje nekoliko definicija elektroničkog poslovanja od relevantnih
stručnjaka, spominju se najznačajnija obilježja te navodim osnovne tehnološke pretpostavke za
razvoj elektroničkog poslovanja.
U trećem poglavlju počinje se pisati o razvoju elektroničkog poslovanja, o počecima e-
poslovanja u Hrvatskoj, zakonskom okviru te razvojnoj strategiji donijete od strane Vlade za
razvoj e-poslovanja u Hrvatskoj. Navodim prednosti i određene nedostatke e- poslovanja na koje
je potrebno obratiti pozornost. Veći dio poglavlja posvećen je upravo sigurnosti e-poslovanja
koji je vrlo važan čimbenik u ovom poslovnom modelu. U zadnjem potpoglavlju spominjem i
najznačajnije modele e-poslovanja koje ću detaljno objsaniti u četvrtom poglavlju. Dakle, u
četvrtom poglavlju su objašnjeni modeli e-poslovanja prema kriteriju sudionika te je za svaki od
modela naveden adekvatan primjer.
U petom poglavlju se spominju odabrani oblici elektroničkog poslovanja poput elektroničke
trgovine, elektroničkog bankarstva te online (engl.) financijskih transakcija. Svaki od ovih
modela je detaljno objašnjen na relevantnom primjeru iz prakse.
Na kraju, u zaključku iznosim svoja opažanja i razmatranja o svim aspektima e-poslovanja te
nastojim predvidjeti neka buduća kretanja i trendove u e-poslovanju.
5
2. OPĆENITO
2.1. Kratki povijesni pregled
RAZDOBLJE PREDMET TEHNOLOGIJA
1950. Elektronički mozak Programski jezici
1960. Poslovni stroj Operativni sustav
1970. Korporacija temeljena na
bazama podataka
Baze podataka, terminali i
mreže
1980. Programsko inženjerstvo CASE alati – Computer aided
software engineering
1990. Klijent / poslužitelj Distribuirana obrada
2000. E-poslovanje Internet
Tablica 1.: Povijesni razvoj IT-a1
Na samom početku razvoja infomacijske tehnologije računala su se koristila isključivo u
znanstvene svrhe, za određena istraživanja i složene inžinjerske proračune. 1950-ih počinje jedna
mini revolucija jer su se pojavila računala s mogučnošću pohranjivanja programa u radnoj
memoriji i nakon toga počinje jedno sasvim novo poglavlje u razvoju informacijskih tehnologija.
No usprkos tome, računala su se i dalje koristila uglavnom za računanje. 1960-ih uvode se stalne
memorije (magnetski diskovi) čime se omogućuje stvaranje baza podataka koje postaju temelj
poslovanja kompanija. Također dolazi do razvoja operativnih sustava i računala se počinju
koristiti za automatizaciju složenih poslovnih procesa.
Sedamdesetih godina pojavila su se dva trenda. Prvi je trend taj da je poslovodstvo kompanija
uočilo svoju povećanu konkurentnost zahvaljujući bazama podataka, a drugi da je ulaganje u
modernu organizaciju temeljenu na uporabi informacijske tehnologije iznimno skupo i
zahtjevno. Osamdestih osobna računala definitivno preuzimaju dominaciju od industrijskih
računala i potpuno mijenjaju očekivanja korisnika. Dolazi do razvoja i oblikovanja aplikacija
1 Srića, V. (2001) Put k elektroničkom poslovanju, Zagreb, Sinergija, str. 80.
6
pomoću tzv. CASE alata (alata za računalom podržani razvoj programa). Devedestih godina u
poslovnom svijetu dolazi do revolucije kroz sustave klijent/poslužitelj i reinžinjering poslovnih
procesa što je omogućilo da se spori i složeni procesi unutar organizcije počinju odvijati na brži i
efikasniji način. No pravu revoluciju zapravo donosi internet. Do sredine 90-ih internet se
uglavnom promatrao kao tehnička infrastruktura za razmjenu informacija, no s porastom
sigurnosti i pouzdanosti u drugoj polovini devedesetih dolazi do rasta elektroničke trgovine.
Možda najbolji razvoj e-poslovanja prikazuje slijedeća slika:
Slika 1.: Šest faza razvoja e-poslovanja2
Na slici se jasno vidi kretanje razvoja e-poslovanja koje je započelo jednostavnim web sučeljem
s osnovnim informacijama za vanjsko okruženje prema kupcima, dioničarima, ulagačima,
analitičarima, zaposlenicima itd. U ovom razdoblju web stranice su se shvćale isključivo kao
sredstvo promocije kompanije i još uvijek nemožemo govoriti o nekom elektroničkom načinu
poslovanja. Zatim dolazi do razvoja intraneta, koji je zapravo unutarnja mreža neke tvrtke ili
kako ga se još naziva “internet u malom”. Glavni zadatak intraneta bio je poboljšati internu
komunikaciju kroz sučelje za interne korisnike, stvoriti alate za podršku virtualnom grupnom
timskom radu unutar kompanije, forume, diskusijske grupe te baze znanja koje su bile na
2Earl, M. J., Evolving the E-business, Business Strategy Review, 2000, Volume 11, Issue 2, pp 33
7
raspolaganju svim zaposlenicima kompanije. Naravno taj sadržaj je nedostupan za vanjske
korisnike jer je izoliran pomoću firewalla. Veliki korak naprijed jest razvoj elektroničke
trgovine. Na samom početku radilo se o elektroničkim katalozima koji su pružali detaljne
informacije o određenim proizvodima i uslugama, ali bez mogućnosti njihove kupnje online. No,
krajem 1994. i početkom 1995. godine počela su se javljati i prva web mjesta i s mogučnošću
kupovine proizvoda i usluga preko Interneta. Radilo se o stranici AuctionsWeb gdje su se nudili
razni kolekcionarski predmeti na prodaju. Do kraja 1995. godine na AuctionsWebu se nudilo
više od deset tisuća kolekcionarskih predmeta, a stranicu je posjećivalo više od 2 milijuna ljudi.
Kasnije stranice mijenja ime u eBay i danas je najpoznatije web mjesto za online trgovinu.
Razvojem elektroničkog poslovanja mnoge kompanije uvidjele su potencijal koji ono nosi, te su
počele otkrivati nove modele poslovanja, a to je zahtjevalo određenu prilagodbu. To se
prvenstveno odnosi na reinžinjering poslovnih procesa i to unutarnjih, pozadinskih procesa jer se
počelo događati da kupci ne primaju proizvode, da narudžbe kasne, ne odgovara im se na mail,
loša sigurnost, nemogućnost plaćanja itd. Reinžinjeringom su se kompanije u potpunosti
prilagodile novom načinu poslovanja i sada počinju razvijati integrirano elektroničko poslovanje,
a to znači da su u e-poslovanje uključili i proces upravljanja. Zahvaljujući povezivanju
elektroničkim putem neke odluke je moguće donijeti odmah u realnom vremenu. To je moguće
zato jer se poslovne transakcije sada mogu pratiti, nadzirati i analizirati u realnom vremenu.3
U zadnjoj fazi dolazi se do spoznaje o neprekidnom restrukturiranju odnosno o stvaranju takve
organizacije koja će imati sposobnost za neprekidnu inovaciju, promjene i učenje. Poslovanje
putem interneta danas postaje dominatni oblik poslovanja jer osigurava brz, siguran, pouzdan i
troškovno učinkovit tijek informacija među sudionicima. Internet u svakodnevnom poslovnju
briše sve geografske i vremenske barijere i na taj način bolje povezuje kupce i prodavače,
proizvođače i dobavljače te ostale poslovne partnere u jedan poslovni model.
2.2. Definiranje elektroničkog poslovanja
Elektroničko poslovanje ili e-poslovanje je širok pojam, a različiti autori nude svoje definicije,
pa tako jedan od naših najvećih stručnjaka za e-poslovanje, profesor s Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu, dr. Željko Panian definira elektroničko poslovanje kao:
3 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 115.
8
„Elektroničko je poslovanje (electronic business, e-business) suvremeni oblik organizacije
poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu primjenu informatičke i, osobito, internetske
tehnologije.“4
Prilikom definiranja pojma elektroničkog poslovanja moramo imati na umu da elektroničko
poslovanje predstavlja:
„danas najsuvremeniji oblik organizacije poslovanja kojemu teže svi gospodarski subjekti
orijentirani agresivnom osvajanju što boljih tržišnih pozicija i intenzivnom ulaganju u razvojne
poslovne aktivnosti“5
Od domaćih autora spomenimo još i definicju mr.sc. Franje Cimermana koji definira e-
poslovanje na slijdeći način:
„Elektroničko poslovanje obuhvaća sve aktivnosti koje poduzimaju pravne ili fizičke osobe radi
stvaranja i razmjene dobara ili usluga koristeći pri tom suvremene informacijske i
komunikacijske tehnologije.“6
Od stranih autora moram spomenuti definiciju poznatih stručnjaka i teoretičara e-poslovanja
Ravi Kalakote i Marcie Robinson koji definiraju elektroničko poslovanje kao:
„Elektroničko poslovanje ili E-business (engl.) sustav je izvršavanja elemenata poslovnih
aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem. Njegova su obilježja: uporaba Interneta
kao medija, globalno mrežno povezivanje, proces suradnje (kolaboracija) te udruživanje
poduzeća (integracija).“7
Prema svim ovim navedenim definicijama možemo zaključiti kako je temelj na kojem počiva e-
poslovanje upravo tehnologija to jest internetska tehnologija. To je najsuvremeniji način
poslovanja, a dr. Željko Panian spominje i konkurentsku prednost koja se stvara zahvaljujući 4 Panian, Ž. (2000). Elektroničko poslovanje – šansa hrvatskoga gospodarstva u 21. stoljeću, izvorni znanstveni rad
(online), Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/98013 (24. srpnja 2011.) 5 Panian, Ž. (2001) Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija, str. 3. 6Cimerman,F., Suvremeni trendovi u e-poslovanju, predavanje (online). Dostupno na:
http://www.cimermansoftware.hr/slikereference/e-poslovanje%20info.pdf (5.srpnja 2011.) 7 Kalakota, R., Robinson, M. (2002) E-poslovanje 2.0 : vodič ka uspjehu, Mate, Zagreb, str. 5.
9
takvom načinu poslovanja. Danas je takav način poslovanja postao imperativ ako se poduzeće
želi zadržati na tržištu i dalje razvijati. Kalkota i Robinson pak stavljaju naglasak na umrežavanje
koje se događa kao posljedica internetske tehnologije, na sve veću integraciju između različitih
subjekata u poslovnom procesu, kako bi se taj proces što više ubrzao i unaprijedio. Interakcija
između proizvođača, dobavljača, prodavača i kupaca nikad nije bila lakša i jednostavnija, pa
danas nije nikakav problem komunicirati s nekim na drugom kraju svijeta u bilo koje doba i to
sve još uz minimalne troškove.
Prema tome, e-poslovanje u odnosu na klasično poslovanje pruža manje troškove i skraćuje
vrijeme za obavljanje određenih poslovnih aktivnosti, omogućuje neprekidno globalno
poslovanje, veću ponudu proizvoda i usluga te potpuno nove modele poslovanja.
Važno je također upozoriti na činjenicu da e-poslovanje ili e-business (engl.) i e-trgovina ili e-
commerce (engl.) nisu sinonimi. Naime popularizacijom ovih pojmova u medijima i među
javnosti stvorio se dojam kako su ti pojmovi odnose na istu stvar, što nije točno. E-poslovanje se
ne odnosi samo na kupnju i prodaju putem interneta kao što je to slučaj s e-trgovinom, već se
radi o puno širem pojmu. E-poslovanje podrazumijeva i obavljanje ostalih poslovnih aktivnosti
putem interneta, od pružanja raznih usluga korisnicima do suradnje između poslovnih partnera.
2.3. Obilježja elektroničkog poslovanja
Najvažnija obilježja elektroničkog poslovanja su slijedeća: upotreba interneta kao medija,
globlno umrežavanje, proces suradnje (kolaboracije), proces sve veće međusobne integracije i
povezivanje dobavljača, brzu, trenutnu razmjenu informacija, integriranje svih procesa unutar
lanca vrijednosti, te snižavanje troškova poslovanja i cijena proizvoda.
Zbog toga što se e-poslovanje oslanja na internetsku tehnologiju, omogućuje mu mnoge
pozitivne efekte kao što su: brz i relativno siguran pristup informacijama, transfer dokumenata
bez gubitka i oštećenja uz minimalne troškove, bolja i veća dostupnost proizvoda i usluga na
tržištu, mogućnost kreiranja vlastitih baza podataka i obrade njihovih informacija, mogućnost
analize proizvoda i usluga, razmjena iskustava među sudionicima trgovine, mogućnost analize
tržišta i uočavanja neželjenih pojava na njemu, suradnja sa stručnjacima, primanje i pružanje
savjeta i pomoći pri trgovini, te stalno stvaranje novih poslovnih prilika i tržišta.
10
2.4. Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja
Da bi se elektroničko poslovanje moglo razvijati, potrebno je ispuniti neke tehnološke
pretpostavke. Prije svega potrebno je raspolagati pristupom na Internet zadovoljavajuće brzine i
kapaciteta, te mogućnost transporta informacija kroz razne oblike komunikacijskih sustava
(telefonske mreže, kablovski TV sustavi, bežični sustavi uključujući i satelitske mreže te
računalne mreže). Osim toga, potrebno je imati i uređaje i alate za stvaranje, publiciranje i
distribuciju multimedijskih sadržaja, i to od klasičnih telefaks aparata do programskih sustava
koji podržavaju osnovne mrežne usluge (EDI, elektronička pošta, World Wide Web i sl.),
programa za stvaranje multimedijskih dokumenata (npr. HTML i Java) te mogućnosti pouzdanog
prijenosa informacija s različitih uređaja, sučelja i mreža.
Potrebno je također posjedovati i poslovnu infrastrukturu koja omogućuje sigurno izvođenje
poslovnih transakcija, uključujući online plaćanje. U tu svrhu nužne su metode i pribori za
enkripciju (zaštita sadržaja dokumenata) i autentifikaciju (osiguranje identiteta stranaka). Da bi
se osigurala kompatibilnost uređaja i metoda koji služe u elektroničkom poslovanju, potrebno je
standardizirati sve aspekte rada mreže, od standarda videodistribucije do protokola za rad u
mreži i pružanja mrežnih usluga, kompresije različitih oblika multimedijskih dokumenata i sl.8
3. RAZVOJ ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA
3.1. Elektroničko poslovanje u Hrvatskoj
Pravni temelj razvoja e-poslovanja u Republici Hrvatskoj stvoren je donošenjem Zakona o
elektroničkom potpisu (NN 10/2002). Daljnje reguliranje nastavljeno je donošenjem i Zakona o
elektroničkoj trgovini (NN 173/2003) i Zakona o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005) čime je
stvorena osnovica šire uporabe e-poslovanja, kako u gospodarstvu, tako i u javnom sektoru.
Vlada Republike Hrvatske utvrdila je obvezu donošenja Strategije razvitka elektroničkog
poslovanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007-2010. usvajanjem Operativnog plana
provedbe Programa e-Hrvatska 2007. Svrha donošenja strategije je:
8 Željko Panian, Elektroničko trgovanje. Sinergija
11
1. Ubrzati razvoj elektroničkog poslovanja i omogućiti usklađeno djelovanje nacionalnih
institucija i gospodarskih subjekata na nacionalnoj razini.
2. Ukloniti prepreke elektroničkom poslovanju.
3. Usmjeriti aktivnosti i projekte na postizanje učinaka elektroničkog poslovanja (na razini
gospodarskih subjekata, razini gospodarskih grana i razini gospodarstva u cjelini, te u
državnoj upravi i javnom sektoru).
4. Donijeti preporuke, standarde i norme te pokrenuti projekte vidljive svima da bi se
samoorganizirali.
5. Usredočiti se na osiguranje preduvjeta za elektroničko poslovanje za mala i srednja poduzeća
(MSP), kao i kod EU, jer razvoj MSP bitno ubrzava rast ukupnog gospodarstva, a njima je
pomoć najpotrebnija.
6. Povećati nacionalnu konkurentnost i poboljšati poziciju na svjetskim rang listama.
7. Postaviti ciljeve i uspostaviti mehanizme koji će podržati uspješnost provedbe strategije, a
posebice redoslijed i pravovremenost aktivnosti nacionalnih institucija sukladno iskustvima
drugih zemalja i preporukama međunarodnih institucija.
8. Prepoznati lance stvaranja vrijednosti u tijelima i asocijacijama (državna tijela, HGK, HUP,
HOK, HUB, sveučilišta...) na nacionalnoj sceni te mehanizme potpore suradnji gospodarstva,
države i znanosti.
9. Potaknuti velike gospodarske subjekte na stvaranje vlastitih ekosustava za primjenu
elektroničkog poslovanja, u kontekstu njihovih kupaca i dobavljačkih lanaca.9
Dakle, Vlada je prepoznala važnost e-poslovanja za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, no
nisu svi projekti koji su bili zacrtani ovom strategijom i provedeni što je loše jer time gubimo u
globalnoj utakmici i zaostajemo za naprednim zemljama. Npr. samo pri uvođenju servisa e-
Račun Hrvatska bi mogla uštedjeti oko 850 milijuna eura godišnje. Neki od servisa su ipak
zaživjeli, kao što su: e-Zdravstvo, e-Katastar, e-Regos, e-Porezna. Dakle, nije sve ipak tako crno,
ali Hrvatska po tom pitanju ipak zaostaje za razvijenim zamljama zapada. Najviše koristi od
strane poduzetnika se pak očekuje od e-Računa. E-Račun se u EU koristi u 42% velikih, te u
9Dostupno na: http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/11499.pdf (24. srpnja 2011.)
12
22% malih i srednjih poduzeća. Od svih servisa izdvojio bih središnji registar osiguranika
REGOS koji preko 60% obrazaca (za više od 80% osiguranika) zaprima u elektroničkom obliku.
Izvojio bih i servis e-Nautika koji je u razdoblju od tri godine od pokretanja projekta , uveo
sustav e-Charter (engl.), koji se u cijelosti odvija elektroničkim putem, a prvi je primijenio
napredni elektronički potpis, i kojim je uspostavljeno elektroničko poslovanje u kojem sudjeluje
trenutno 920 charter tvrtki, s 3460 jahti, brodica i brodova.
Prema podacima Hrvatske narodne banke u 2009. godini internet bankarstvom se koristilo 600
000 građana i 160 000 tvrtki. Prema tome za očekivati je da će građani i tvrtke brzo prihvatiti i
ostale e-usluge čim im one postanu dostupne. Istodobno, prema najnovijim podacima Hrvatske
agencije za poštu i elektroničke komunikacije broj korisnika Interneta u zemlji prošle godine bio
je 2.244.420 što znači da je penetracija Interneta u ukupnoj populaciji iznosila 50,6%, uz
napomenu da otprilike 1/3 tog broja korisnika ili nominalno 700.000 korisnika istom pristupa
putem širokopojasnih priključaka na Internet. Na globalnoj razini, prema podacima
tvrtke comScore, u ovom trenutku pristup Internetu već ima oko milijardu i pol ljudi, što znači da
svaki peti stanovnik planete ima mogućnost korištenja svih blagodati Interneta, pa je slijedom
toga svaki od njih i potencijalni Internet kupac.
Prema procjeni tvrtke IDC Adriatics u prošloj se godini u našoj zemlji elektronički trgovalo u
vrijednosti od otprilike 900 milijuna USD što je respektabilna brojka, ali samo 2% od ukupne
vrijednosti trgovine u Hrvtskoj. Isto tako hrvatski građani su 2007. godine na nabavku robe
elektroničkim putem prosječno utrošili 93 kune, dok je potrošnja poslovnog sektora po glavi
stanovnika u 2007. godini iznosila 605 kuna, a 57 posto tvrtki u Hrvatskoj još uvijek smatra da
im je tvrtka premala za uvođenje elektroničkog poslovanja. Daleko je to od mogućnosti,
pogotovo uzimajući u obzir broj korisnika Interneta u Hrvatskoj. Zabrinjavajući je podatak do
kojeg je došla analitička kuća AC Nielsen da 40 posto hrvatskih korisnika Interneta nije nijedan
proizvod kupilo Internetom, a čak 41 posto nema ni namjeru išta kupovati "online". U Hrvatskoj
trenutno posluje oko tristotinjak web shopova, a ohrabruje činjenica da su portali za grupnu
kupnju postali iznimno popularni i trenutno ih u Hrvatskoj posluje oko 20, te vjerujem da će i oni
doprinjeti snažnijem rastu e-trgovine u Hrvatskoj.10
10 Dostupno na: http://www.poslovni.hr/vijesti/ekupnja-napreduje-puzevim-korakom-180359.aspx (10. rujna 2011.)
13
3.2. Prednosti i nedostaci elektroničkog poslovanja
Prednosti elektroničkog poslovanja višestruko nadmašuju određene nedostatke, a neke prednosti
nismo još ni iskusili jer se mogućnosti e-poslovanja mijenjaju iz dana u dan i tko zna što nas sve
čeka u budućnosti, ali do sada imamo priliku vidjeti mnogobrojne beneficije ove tehnologije kao
što su: globalno poslovanje i osvajanje novih tržišta bez velikih inicijalnih troškova kakvi su bili
prisutni kod tradicionalnog poslovanja, personaliziranje ponude kroz mikro-segmentiranje
tržišta, ponuditi lokalno globalnu ponudu, uzimanje u obzir potreba kupaca i individualne želje,
bolja uvjerljivost zahvaljujući interaktivnosti, bolje razumijevanje konkurencije te bolja
usporedba s konkurentima, pristup najboljim raspoloživim resursima na tržištu, realiziranje
prednosti ekonomskog obujma i smanjenje operativnih troškova poput stvaranja, prikupljanja,
obrade, prijenosa i pohrane papirnate dokumentacije (čak do 85%), bolje upravljanje zalihama,
promjenu temeljnih poslovnih procesa, povećanje učinkovitosti, fleksibilnosti te poboljšanje
imidža kompanije.
Korisiti koje kupci imaju zbog uvođenja e- poslovanja su slijedeće: neprekidno dostupnost
potrebnih poslovnih modela (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu), brze usporedbe cijena i kvalitetu
ponude, mogućnost odabira proizvođača, prodavača, posrednika, dostupne su brojne informacije
o proizvodima, recenzije, iskustva drugih kupaca, brza isporuka proizvoda i usluga posebno
digitalnih proizvoda (glazba), smanjuju se cijene proizvoda i usluga.
Naravno da postoje i određeni nedostaci koji su se pojavili u praksi a to su: sigurnost rada i
odvijanje poslovanja putem Interneta, izloženost riziku zloupotrebe, nedovoljna ili neprimjerena
tehnološka infrastruktura poput nedovoljne telekomunikacijske propusnosti (bandwidth),
razvojni softverski alati još evoluiraju i rapidno se mijenjaju, poteškoće u integriranju Interneta i
e-poslovanja s postojećim aplikacijama i bazama podataka, potreba za specijalnim Web
serverima i drugom infrastrukturom (dodatni trošak), kumulirani efekti unutar uspostavljenih
lanaca ili mreža vrijednosti, troškovi razvoja elektroničkog poslovanja, privatnost i zaštita
autorskih prava, rizik nastanka materijalne štete, nedostatak povjerenja uslijed virtualnog načina
poslovanja, nedostatak stručnog osoblja i znanja, nužnost educiranja zaposlenika za e-
14
poslovanje, sklonost otporu naspram novih tehnologija, neuređeni pravni i zakonodavstveni
propisi.11
Dakle, nakon što smo pobrojali određene prednosti i nedostatke možemo zaključiti da je e-
poslovanje jedan od najboljih poslovnih poteza koje kompanija treba napraviti, ali da pritom,
treba biti oprezan. Na putu prema e-poslovanju, ali i kasnije treba obratiti pozornost na gore
navedene probleme kako bi se maksimalno iskoristile sve mogućnosti i beneficije koje e-
poslovanje pruža. Iako razvoj e-poslovanja nije jeftin i iziskuje značajna inicijalna ulaganja,
kasnije uštede i prednosti koje se ostvaruju na tržištu višestruko će nadmašiti potreban iznos
inicijalnog ulaganja u e-poslovanje.
3.3. Sigurnost elektroničkog poslovanja
Glavni problem s kojim se elektroničko poslovanje suočava je pitanje informacijske sigurnosti.
Sigurnost i privatnost podataka te njihova moguća zloupotreba jedan su od glavnih problema s
kojima se suočava daljnji razvoj e-poslovanja. Iako su se sigurnost i zaštita podataka u
posljednjih godina ipak poboljšali, još uvijek postoji visoka mogućnost zloupotrebe
elektroničkog poslovanja. To je i jedan od razloga, to jest kočnica još intezivnijem razvoju e-
poslovanja u svijetu i posebno u Hrvatskoj. Zbog toga bi kompanije posebnu pozornost trebale
obratiti na upravljanje tim rizicima kako bi se spriječili sigurnosni incidenti i povećala
vjerojatnost njihova otkrivanja.
Zbog brzog razvitka informacijskih tehnologija nije moguće predvidjeti sve sigurnosne aspekte
primjene novih tehnologija niti karakter problema koji se mogu javiti nakon uvođenja tih
tehnologija. Tako dolazi do informacijskog kriminaliteta od strane grupe ili pojedinaca. Prema
podacima FBI – ja, samo se 5% od ukupnog broja takvih kriminalnih radnji otkrije, a 2%
procesuiranih prekršitelja biva kažnjeno.
Moguće je kriminalne aktivnosti tog tipa svrstati u četiri kategorije: napadi na resurse tvrtke,
zattim napadi na privatnost i krađu identiteta, ugrožavanje integriteta (vjerodostojnosti)
podataka, te metanje normalnog rada i poslovanja.
11 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 120.
15
Dr. Željko Panian je utvrdio slijedeća načela metodologije upravljanja rizicima: sustavno
prepoznavanje (identifikacija) svih rizika, provođenje sustavnih procedura procjene težine
(ozbiljnosti) i frekvencije svih rizika, te razvoj strategije sustavne kontrole nad rizicima i izbora
odgovarajućih zaštitnih mjera.12
Isto tako i Američka nacionalna udruga za sigurnost računalnih sustava (NCSA, National
Computer Security Association)(engl.), utvrđuje slijedeće aspekte sigurnosti elektroničkog
poslovanja: autentifikacija, koja se odnosi na provjeru vjerodostojnosti identiteta korisnika, čime
se spriječava lažno ili krivo predstavljanje korisnika, privatnost, to jest mehanizmi zaštite
prenesenih podataka od neovlaštena pristupa, korištenja i čitanja, integritet (cjelovitost) podataka
kojim sadržaj poslovne transakcije , odnosno poruke treba ostati neizmjenjen tijekom prijenosa
mrežom, nemogućnost osporavanja transakcije, što omogućuje da inicijator transakcije, odnosno
pošiljatelj poruke ne može osporiti da je zaista poslao poruku i time inicirao elektroničku
poslovnu transakciju. Osnovni sigurnosni mehanizmi koji se pritom koriste su elektronički
digitalni potpis, digitalni certifikat, te tehnike kriptiranja poruke.13
Napadači koji ugrožavaju elektroničko poslovanje putem interneta su uglavnom hakeri (engl.
hackers) ili krakeri (engl. crakers). Razlika između njih jest da hakeri to rade iz čiste zabave,
obijesti i samodokazivanja, dok krakeri to radi da bi nanijeli nekome materijalnu ili
nematerijalnu korist.14
Dr. Željko Panian dalje navodi sigurnosne mjere koje bi trebale biti sprovedene od strane
kompanija u elektroničkom poslovanju: identifikacija, autentifikacija i autorizacija korisnika,
zaštita intraneta od neovlaštenih korisnika, mjere antivirusne zaštite, zaštita tajnosti podataka i
poruka, zaštita privatnosti korisnika.15Također ističe:„kako nije dovoljno uspostaviti samo neki
ili neke, već obavezno sve vidove zaštite od zloupotrebe i to, po mogućnosti, na najvišim i
ujednačenim razinama, …jer u protivnom će nepostojeći ili nedovoljno razvijen segment sustava
zaštite biti “Ahilova peta” cjelokupnog sustava.”16
12 Panian, Ž., Poslovna informatika: koncepti, metode i tehnologija, Informator, Zagreb, 1999, str. 286-287 13 Turban, E., Lee, J., King, D., Chung, H.M.,Electronic Commerce, A Managerial Perspective, Prentice Hall, New Jersey, 1999 14 Panian, Ž., Internet i malo poduzetništvo,Informator, Zagreb, 2000, str. 149. 15 Panian Ž., Internet i malo poduzetništvo, Zagreb, Informator, 2000, str. 151. 16 Ibidem, str. 151.
16
Dakle, iz gore navedenih razmatranja možemo zaključiti kako prilikom razvijanja i projektiranja
elektroničkog poslovanja treba posebnu pozornost posvetiti sigurnosnim aspektima. Kompanije
ne bi smjele štedjeti na tom aspektu elektroničkog poslovanja, zato jer na njemu počiva i
uspješnost čitavog poslovnog modela. Štete od određenih sigurnosnih propusta bit će daleko
veće, i možda nenadoknadive.
Zaštita podataka o klijentima poseban je problem. Tvrtke danas raspolažu velikom količinom
osjeljivih podataka o svojim klijentima, poput osobnih podataka, podataka o prijašnjim
kupovinama, ponašanju na internetu, brojeva kreditnih kartica i drugog. Gubitak ili zlouporaba
takvih podataka može imati razorne posljedice po klijente, izložiti tvrtku riziku od tužbi te
prouzročiti golemu štetu po reputaciju i brand.
Uzmimo za primjer nedavno hakiran Playstation Network (engl.). Kako prenosi Vidilab, nakon
nekoliko benignih napada, uslijedio je katastrofalan skandal koji bi mogao direktno izuzetno
naštetiti korisnicima ovog online servisa popularne igraće konzole. Sony je otkrio kako je
između 17. i 19. travnja 2011. godine netko probio njihovu mrežu, odnosno njihov servis
PlayStation Network (engl.) te ukrao informacije o korisnicima. Kako bi spriječili dodatnu štetu,
Sony je privremeno uklonio pristup PSN-u, te angažirao sigurnosnu tvrtku kako bi istražile
problem. Doduše, informacije koje su procurile, mogle bi uzbuniti korisnike. Sony je u
procurjeloj informaciji iznio kako vjeruju da je, očito neautorizirana osoba došla do sljedećih
informacija koje su korisnici ostavili na PSN-u: ime, adresu, zemlju, email adresu, datum
rođenja, korisničko ime i zaporku na PSN-u, a postoji velika vjerojatnost da su ukradeni i podaci
o kupnji, adrese za naplatu i sigurnosni odgovori korisnika.
Sony kaže kako ne vjeruje da je pri probijanju PSN-a došlo i do krađe podataka o kreditnim
karticama korisnika, no ne isključuje tu mogućnost, te kako je moguće da su brojevi kreditnih
kartica (bez sigurnosnih kodova) ukradeni od strane hakera.17Ovakav negativni publicitet bi
definitvno trebalo izbjeći i pitanje je koliko će Sonyu trebati vremena da ponovno uspostavi
povjerenje prema svojim korisnicima, ako uopće i uspije.
Različite organizacije imaju potrebu za različitim razinama sigurnosti. Nekima je dovoljno
kriptiranje elektroničke pošte dok je drugima nužno kriptiranje mrežnog prometa među
17 Dostupno na: http://www.vidilab.com/vijesti/vise.php?id=14006 (10. rujna 2011.)
17
udaljenim lokacijama. Neke od taktika rješavanja problema sigurnosti u e – poslovanju su:
autentikacijom na radnim stanicama uporabom smart kartice sa digitalnim certifikatom prilikom
prijave na klijentsku radnu stanicu ograničava se i kontrolira pristup, enkripcija podataka na
razini datoteka, direktorija i diskova, a moguće je i kriptiranje datoteka i direktorija za samog
korisnika ili za skupinu korisnika, autentikacija prilikom udaljenog pristupa (uspostavljanje VPN
kanala), autentikacijom prilikom udaljenog pristupa i kriptiranjem mrežnog prometa moguće je
ostvariti siguran podatkovni kanal kroz nesiguran medij, npr. Internet.
Zatim je i moguća enkripcija na razini mrežnih diskova tj. kriptiranjem mrežnih diskova kritični
podaci postaju sigurni na mreži. Sigurno slanje poruka omogućeno je kriptiranjem i
elektroničkim potpisivanjem poruka čime se osigurava sigurnost i neporecivost sadržaja.
Jedna od taktika zaštite jest kontrola sadržaja i enkripcija temeljena na sadržaju i sigurnosnoj
politici, gdje je naprednim nadziranjem sadržaja mrežnog prometa moguće definirati vlastitu
sigurnosnu politiku kojom se određeni sadržaji na mreži automatski kriptiraju ili čak blokiraju.
3.4. Modeli elektroničkog poslovanja
U elektroničkom poslovanju načelno mogu sudjelovati tri tipa subjekata. To su tvrtke (poduzeća,
kompanije), krajnji potrošači (kupci, korisnici usluga i proizvoda), te organi državne (javne)
uprave. Na temelju navedenog, u praksi elektroničkog poslovanja modeli su grupirani prema dva
osnovna kriterija: kriteriju sudionika (subjekata) u elektronički obavljanim poslovima i kriteriju
obavljanih poslova.
18
Slika 2.: Oblici elektroničkog poslovanja18
Dakle kao što možemo vidjeti iz slike na prethodnoj stranici, modeli elektroničkog poslovanja
prema kriteriju sudionika su: model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C), model
poslovanja među tvrtkama (B2B), model poslovanja među pojedincima (C2C), modeli
poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G).
Modeli elektroničkog poslovanja prema kriteriju obavljenih poslova su slijedeći: model
elektroničke prodaje vlastitih roba i usluga, model elektroničkog trgovanja, model elektroničkog
marketina, te model elektroničke zabave i rekreacije.
4. MODELI ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU SUDIONIKA
4.1. Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima (B2C)
Business to consumer (engl.) ili elektroničko poslovanje orijentirano prema kupcu odnosi se na
obavljanje poslovnih transakcija s krajnjim korisnicima. Elektroničko poslovanje koje je
orijentirano prema kupcu znači visoku razinu povezanosti s kupcima i krajnjim korisnicima,
dakle uglavnom predstavlja elektroničku trgovinu i okuplja velik broj poslovnih (komercijalnih)
web mjesta na kojima se trguje različitim proizvodima i uslugama. Primjenom ovog modela
18 Dostupno na: http://www.cimermansoftware.hr/slikereference/e-poslovanje%20info.pdf (10. Rujna 2011.)
19
znači da su kompanije počele koristiti Internet kao novi kanal promocije i prodaje. 19 To u biti
predstavlja klasična web trgovina preko koje tvrtka prodaje svoje proizvode i usluge.
Pravi primjer takvog modela poslovanja jest Amazon.20To je jedna od najpoznatijih web trgovina
koja je počela kao virtualna knjižara, ali je kasnije svoje poslovanje proširila i na druga područja
potrošačke elektronike, odjeće, glazbe, filmova, kozmetike, poklone, pa čak i vode. Osnivač
Amazona, Jeff Bezos trudio se preslikati proces kupnje iz fizičkog u virtualni prostor, pa tako
ovdje imamo virtualnu košaricu u koju dodajemo željeni predmet, inovaciju koju danas kopiraju
gotovo svi web shopovi. Kupac može iz ugode svog doma pretraživati naslove knjiga, a nakon
što se odlučio za neku knjigu, dodaje ju u svoju košaricu, registrira se, unese broj kreditne
kartice, izabere način dostave, te na kraju provjeri račun i sve stavke i potvrđuje narudžbu.
Primjer jedne takve trgovine u Hrvatskoj bio bi links.hr.21To je online trgovina koja prodaje
računala, računalne komponente te ostalu potrošačku elektroniku. Proces kupnje je sličan isto
kao i kod Amazona. Proizvodi su podijeljeni u određene kategorije, a kupcu se nakon što
odabere proizvod, on dodaje u njegovu virtualnu košaricu. Naravno za kupnju se treba najprije
registrirati te imati valjanu kreditnu karticu.
4.2. Model poslovanja među tvrtkama (B2B)
Business to business (engl.) ili model poslovanja među tvrtkama Spremić definira kao:
„kategoriju koja predstavlja poslovne transakcije koje se putem elektroničkih tržišta odvijaju
između poslovnih subjekata i njihovih dobavljača, partnera ili bilo kojeg drugog poslovnog
subjekta. B2B model znači izloženost poslovnih informacijskih sustava prema neposrednom
tržišnom okruženju putem javne globalne mreže, a sa ciljem integracije, izravne komunikacije i
obavljanja poslovnih transakcija. B2B model znači potpunu elektroničku povezanost poslovanja
s dobavljačima, partnerima, podugovaračima s ciljem stvaranja nove vrijednosti i profita.“22
B2B poslovanje koristi se za koordinaciju operacija organizacije i njenih dobavljača, logističko
planiranje u organizaciji i u partnerskim organizacijama koje transportiraju, skladište, prodaju ili
održavaju njene proizvode. Njime se postižu niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni
19 Spremić, M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 140. 20 Dostupno na: www.amazom.com 21 Dostupno na: www.links.hr 22 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 139.
20
proizvodni ciklusi te niži troškovi marketinga i prodaje. Prema Spremiću:„primjena ovakvog
modela poslovanja zahtijeva temeljite promjene organizacijske strukture, strategije poslovanja, i
svih poslovnih i organizacijskh varijabli:“23
U početku je ovaj model poslovanja počivao na EDI tehnologiji (Electronic Data
Interchange)(engl.) ili na privatnim mrežama koji se bile skupe i tehnički zahtjevne za
održavanje. Pojavom Interneta i njegovom sve većom rasprostranjenošću, ovakav način
poslovanja postaje dostupan i srednjim i malim poduzećima zbog jeftinije tehnologije i
održavanja. Bit B2B poslovanja je da se naručitelj robe izravno povezuje na poslovnu aplikaciju
dobavljača i naručuje potrebnu robu i to bez posrednika. Takve aplikacije najčešće imaju i svoje
web sučelje koje omogućava da poslovni partneri budu i u drugim zemljama. Zapravo, ovim
načinom poslovanja ubrzava se protok informacija, smanjuje se broj potrebnih administrativnih
radnika, smanjuje se i broj potencijalnih grešaka u dostavi robe, a smanjuje se i cijena, što je
rezultat manjeg broja ljudi preko kojih ide narudžba.
Prema dr. Željku Panianu prilikom uspostave elektroničkog poslovanja među tvrtkama posebnu
pozornost treba posvetiti trima ključnim čimbenicima: kompatibilnost, pronalaženje informacija,
te prilagođavanje potrebama korisnika.24
Kompatibilnost je veoma važna, posebno kod velikih kompanija koje svakodnevno obavljaju
transakcije s mnogobrojnim poslovnim partnerima diljem svijeta. Problem je u tome što svaki od
njih ima svoj informacijski sustav, koji onda teško međusobno komuniciraju. Prema tome, treba
težiti razvijanju nekih komunikacijskih standarda koji bi omogućili barem djelomičnu integraciju
različitih informacijskih sustava.
Pronalaženje informacija mora biti važan aspekt svakog informacijskog sustava. Dobivanje
kvalitetnih podataka na temelju transakcija među tvrtkama itekako može pomoći u ostvarivanju
konkurentske prednosti. Dobar informacijski sustav bi trebao na temelju informacija o
proizvodima i njihovom statusu npr. naručeni, isporučeni, najviše naručeni itd. dati korisne
informacije za menadžment.
23 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 139. 24 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 188.
21
Prilagođavanje potrebama korisnika važno je u svakom poslu, pa tako i ovdje. Bolja
prilagođenost potrebama korisnika trebala bi predstavljati ultimativni cilj svakog elektroničkog
trgovanja među tvrtkama. Zbog toga bi to korisničko sučelje trebalo biti čim više prilagođeno
potrebama korsinika, omogućujući im što jednostavniji rad, a u obzir bi trebalo uzeti i granu
industrije u kojoj tvrtke djeluju.
Na temelju dosadašnje prakse razlikujemo tri modela takvog trgovanja, a to su: model kataloga,
model robne burze, te model aukcije.
Model kataloga omogućuje da tvrtke predstave svoje proizvode i usluge na jednom mjestu, na
koje dolaze kupci i svi ostali zainteresirani prodavatelji. U ovom modelu ne dolazi do velikog
broja transakcija,, ali je zato lako predvidjeti potražnju.
Model robne burze danas je vjerojatno najpopularniji način trgovanja među tvrtkama. Način rada
sličan je kao i kod klasičnih burza, samo što se ovdje transakcije odvijaju online, tj. ponuda i
potražnja se susreću u virtualnom svijetu. Takve burze se financiraju ili od pristojbi klijenata, ili
naplatom postotka od ukupnog iznosa transakcije.
Model aukcije sličan je modelu robnih burzi, ali je razlika u tome da se ovdje kupci i prodavatelji
mogu veoma razlikovati u njihovim prosudbama o vrijednosti određenog proizvoda ili usluge.
Sukladno tome ovo tržište karakterizira nepredvidljivost, te jaka fragmentacija kupaca i
prodavatelja u određene interesne skupine.25
4.3. Model poslovanja među pojednicima (C2C)
Consumer-to-Consumer (engl.) ili elektroničko poslovanje među krajnjim kupcima predstavlja
noviji oblik izravnog elektroničkog poslovanja među krajnjim korisnicima uz potporu
elektroničkih posrednika.26 Sudionici su fizičke osobe, dok se neka tvrtka javlja kao pasivni
posrednik koja nudi infrastrukturu i aplikacije za ugovaranje i obavljanje poslova. Uglavnom se
tu radi o aukcijskim web mjestima gdeje korisnici međusobno mogu trgovati različitim
proizvodima.
25 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 190. 26 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 140.
22
Najbolji primjer za ovaj model jest Ebay. Ideja o eBay-u počela je 1995. godine, kada je Pierre
Omidyar napravio web site originalno nazvan “AuctionWeb” i na njemu objavio kako stavlja na
aukciju pokvareni laser. Nije očekivao kako će uopće prodati laser, ali on je postigao cijenu od
$14.83. Uskoro je nastao eBay, skraćeno od “Echo Bay” i 1998. godine www.ebay.com je
krenuo u javnost. eBay su web stranice za online aukcije i kupovinu preko koje ljudi i poduzeća
mogu kupovati i prodavati nevjerojatno širok izbor roba i usluga širom svijeta. Većina prodaje se
odvija u obliku aukcije u određenom vremenskom roku, ali naknadne metode uključuju značajnu
količinu oglasa u “Buy It Now!”(engl.) kategoriji. Osim originalne američke web stranice, eBay
je utemeljio lokalizirane web stranice u trideset drugih zemalja. Da bi se uopće moglo biti kupac
na eBayu, mora se najprije postati korisnik PayPal usluge, najvećeg svjetskog servisa
namijenjenog plaćanjem putem Interneta.
4.4. Modeli poslovanja između javnog i privatnog sektora (G2B) i (B2G)
Government-to-business (engl.) ili elektroničko poslovanje između državnih tijela (javni sektor) i
privatnih poduzeća (privatni sektor) ima dva oblika. U jednom obliku država se javlja kao
ponuđač (engl. Government-to-business), a u drugom obliku država se pojavljuje kao kupac
(engl. Business-to-government).
Uz fizičke osobe i privatne pravne osobe, i država se uključuje u utakmicu na elektroničkim
tržištima. Država je veliki kupac koji godišnje kupuje roba i usluga vrijednih nekoliko milijardi
kuna, a prognoze o elektroničkoj nabavi tih istih roba i usluga nam govore o mogućoj uštedi
između 10 i 15 %. Osim toga, ne treba zaboraviti da država stvara, odnosno konzumira znatan
dio nacionalnog bruto proizvoda, u SAD-u je to oko 37,6%, u Njemačkoj 49,5%, u Švedskoj čak
66%, dok je u manje razvijenim zemljama taj postotak čak i viši.27 Također javni sektor osim kao
kupac, unutar ovoga modela djeluje i kao pružatelj različitih servisa koji olakšavaju poslovanje
privatnog sektora. Uštede koje se ostvaruju primjenom ovog modela elektroničkog poslovanja su
27 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 141.
23
vrlo velike, npr. studija razvoja elektroničkog poslovanja u Hrvatskoj predviđa da će se
uvođenjem ulaznih e-računa u tijelima države uprave uštedjeti 168 milijuna kuna.28
I država je dakle shvatila sve prednosti koje može ostvariti na ovaj način, od ušteda za proračun
pa do olakšavanja svakodnevnog života svojim građanima i poduzećima jer se smanjuje
nepotrebna administracija.
Jedan od primjera kako je država olakšala poslovanje tvrtkama u Hrvatskoj jest servis e-
Mirovinsko. Preko internetske stranice www.mirovinsko.hr Zavod u sklopu e-Mirovinsko kao
prvu uslugu uvodi podnošenje e-prijave, čime dosadašnji klasičan način prijave na mirovinsko
osiguranje dopunjuje s mogućnošću podnošenja prijave elektroničkim putem. Uvodeći
elektroničko poslovanje Zavod je učinio veliki korak prema modernizaciji i informatizaciji
poslovanja. Dosada se klasičan način podnošenja prijave na mirovinsko osiguranje obavljao
dolaskom korisnika na šalter područnih službi ili ispostava Zavoda, ručnim popunjavanjem
tiskanice prijave, vlastoručnim potpisom i pečatom. Taj postupak predaje do uspostave prijave
trajao je više dana. Od sada se uz klasičan način podnošenja prijave, prijava može podnijeti i
elektroničkim putem, popunjavanjem elektronički pribavljene tiskanice, ovjerom elektroničkim
potpisom i slanjem elektroničkim putem. Usluga je namijenjena pravnim osobama za prijavu
obveznika i osiguranika, te fizičkim osobama, upisanima u odgovarajući registar, za prijavu
radnika.29
U posljednje vrijeme pojavljuje se i novi model Government-to-citizen (engl.) ili elektroničko
poslovanje između državnih tijela (administracije) i građana (G2C model). Ovaj model
predstavlja sve vrste servisa i elektroničkih komunikacija između javne administracije i građana.
Primjeri servisa za građane koji se mogu obavljati putem Interneta su plaćanje poreza, socijalna
davanja, traženje posla, izdavanje, produženje i zamjena osobnih isprava, registracija
automobila, građevinskih dozvola, prijava policiji, pristup javnim knjižnicama, upis na fakultete,
razne potvrde, plaćanje kazni, režija itd.30
28 Ured za strategiju razvoja Republike Hrvatske, Hrvatska u 21. stoljeću, Informacijska i komunikacijska
tehnologija, str. 49. 29 Dostupno na: http://e-prijave.mirovinsko.hr (10. rujna 2011.) 30 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 142.
24
Neke od ovih servisa uvela je i Hrvatska, pa se tako današnji maturanti na fakultete upisuju
preko svoga računala, sve knjižnice su dostupne online, a za neke potvrde više nemoramo
posjećivati državnu administraciju. No prostora za napredak uvijek ima, a u tome bi nam uzor
trebala biti Švedska gdje ne postoji osoba u državnoj administraciji koja bi nam mogla reći iznos
naše mirovine, već se to može saznati isključivo putem Interneta, no da bi došli do tog stanja
predstoji nam još puno truda i ulaganja u informatizaciju i obrazovanje državne administracije.31
5. ODABRANI OBLICI ELEKTRONI ČKOG POSLOVANJA SA PRIMJERIMA
5.1. Elektroničko trgovanje
Koncept elektroničke trgovine “rođen” je sredinom devedesetih u SAD-u, kada je shvaćeno da
Internet može postati snažan medij komercijalne razmjene. Elektronička trgovina danas je jedan
od najsuvremenijih i najprofitabilnijih načina obavljanja poslovnih aktivnosti. Razlog takvoj
profitabilnosti su: jednostavnost i niski troškovi, Internetska trgovina nema radno vrijeme,
kupnja je moguća 24 sata dnevno, a proizvod je dostupan i onim najudaljenijim internetskim
korisnicima, ne plaća se zakup poslovnog prostora zato što je umjesto trgovine potreban samo
jedan internetski site. (engl.).
Među najveće prednosti e-trgovine spadaju: veličina tržišta jer je zapravo cijeli svijet sada
dostupno tržište, mogućnost nabave proizvoda tamo gdje je on najjeftiniji, smanjenje troškova
poslovanja, mogućnost brzog i jeftinog ostvarenja narudžbe, ušteda vremena, fleksibilnost u
poslovanju, povećanje poslovne efikasnosti.
Najveći nedostaci e-trgovine su: nužnost konstantnog ulaganja u daljnji razvoj, poteškoće pri
pronalasku osoblja s odgovarajućim iskustvom, rizik prijevare, marketinški troškovi povezani s
oštrom konkurencijom (nije lako stvoriti jak brend među milijunima web stranica na Internetu),
te krađa identiteta kupca.
Djelatnosti elektroničkog poslovanja slične su djelatnostima on-line prodaje dobara ili usluga.
No ipak, web stranice prodavača dobara ili usluga su slične po elementima i funkcionalnosti, a
31 Spremić M. (2004). Menadžment i elektroničko poslovanje, 1. izd., Narodne Novine, Zagreb, str. 142
25
možda i po dizajnu, dok su funkcije on-line trgovaca i samog web trgovačkog mjesta brojnije.
Osnovna razlika između prodavača vlastitih dobara ili usluga i elektroničkog trgovca je u tome
što prodavač vlastitih dobara ili usluga proizvodi ono što će ponuditi na tržištu, a web mjesto mu
je samo put do kupca, dok za razliku od njega elektronički trgovac ne proizvodi dobra ili usluge
već prodaje ono što su proizveli drugi, i prvenstveno se posvećuje tržištu tj. kupcima i
konkurenciji.
Odnosi elektroničkih trgovaca sa svojim dobavljačima znatno se razlikuju od odnosa prodavača
vlastitih dobara ili usluga sa svojim dobavljačima. Elektronički trgovac se on-line povezuje sa
svojim dobavljačima i informacije koje od njih dobiva plasira kupcima na tržište.
Zbog toga trgovačko web mjesto podržava razne oblike komunikacije, i njegova funkcionalnost
mora biti takva da se može najbolje prilagoditi promjenama na tržištu.
S obzirom na dobavljače i potencijalne kupce razlikujemo četiri modela elektroničkog trgovanja:
model prodaje krajnjim kupcima (engl. Business-to-Consumer, B2C), model trgovanja među
tvrtkama (engl. Business-to-Business, B2B), model u kojem su državne institicije kupci, a
privatne tvrtke prodavači (engl. Business-to-Government, B2G), te model u kojem su državne
institucije prodavači, a tvrtke kupci (engl. Government-to-Business, G2B). Ovisno o predmetu
trgovanja razlikujemo: model trgovanja materijalnim i nematerijalnim dobrima, ili uslugama, te
model trgovanja kapitalom.
U Hrvatskoj se unatrag nekoliko godina bilježi znakovit rast ovog oblika trgovine, prema nekim
procjenama oko 30 % godišnje. Prema istraživanju Eurostata hrvatske su tvrtke u 2008. čak 14
posto svojih prihoda ostvarile putem e-trgovine, dok je prosjek Europske unije 12 posto.
U e trgovinu uračunato je sve ono naručeno i prodano putem interneta, ali i druga elektronička
bezgotovinska plaćanja (POS i sl.)
26
Najveći udio e-trgovine u prihodima kompanija ima Irska (26%), potom slijedi Norveška (21%),
te Finska i Švedska (18%), dok je udio tih prihoda najniži u Bugarskoj i na Cipru - svega 1 posto.
Ispred njih su Grci i Rumunji (2%), te Letonci (5%).32
Za primjer elektroničkog trgovanja koristio bih internet stranice Kupime33. Namjerno sam
odabrao web mjesto za grupnu kupnju, jer su one u posljednje dvije godine iznimno popularne.
Čak bi se usudio reći da su one i glavni generator rasta e-trgovine u Hrvatskoj. Do danas u
Hrvatskoj postoji preko dvadeset ovakvih portala za grupnu kupnju. Njihov poslovni model
temelji se na naizgled jednostavnom, ali u isto vrijeme i vrlo originalnom konceptu dnevnih
popusta na proizvode i usluge, ali samo pod uvjetom da se za određenu uslugu ili proizvod
zainteresira određeni minimalan broj kupaca. Popusti koje kupci mogu ostvariti kreću se od 50
pa sve do 90 posto, ovisno o ponudi dana, ali minimalna ušteda je 50 posto. Ovaj model je
potpuno promijenilo svijet online kupnje, a ovakav način kupnje predstavlja win-win situaciju u
kojoj svatko dobiva, prodavač je jer je prodao veću količinu neke usluge ili proizvoda, a vi jer ste
prošli jeftinije prilikom kupnje.
Sam način kupnje je vrlo jednostavan. Za početak treba otvoriti profil na www.kupime.hr.
Otvaranje profila je besplatno, a na taj način bit ćete obaviješteni o svim ponudama jer ćete ih
dobivati u svoj inbox. Kada se učlanite, možete se prijavljivati za ponude koju se vam
zanimljive. Kada se za određenu ponudu skupi minimalan broj kupaca kupnja je uspješno
zaključena i ostvarili ste popust.
U inbox će vam tada doći bon za grupni popust koji zatim isprintate i s njim ostvarujte popuste
prilikom kupovine. Kupon za popust u pravilu ne morate iskoristiti istog dana nego u
predviđenom vremenu za određenu uslugu ili proizvod. Ako je kupnja bila uspješna, odnosno
ako je ostvaren popust vaša kreditna kartica se tereti. No, ako nije došlo do kupnje , nemate
nikakvih troškova i ništa se ne događa, osim što je popust ostao neiskorišten. Većina ponuda
traje 24 sata i to je vrijeme u kojem se skupljaju ponude. One su samostalne i ne mogu se spajati.
Plaćanje se osim kreditnom karticom može izvršiti i općom uplatnicom te internet bankarstvom,
a ponude za grupnu kupnju pokrivaju veće hrvatske gradove.
32 Dostupno na: http://www.jatrgovac.com/2010/01/eurostat-u-hrvatskoj-14-posto-prometa-kroz-e-trgovinu (10. rujna 2011.) 33 Dostupno na: www.kupime.hr (10. rujna 2011.)
27
5.2. Elektroničko bankarstvo
Pojava informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a posebno Interneta, tijekom druge
polovice 20. stoljeća utjecali su na razvoj funkcionalnosti bankarstva.
Elektroničko bankarstvo ili E-banking (engl.) je opći pojam za procese kojima korisnik može
obavljati bankarske transakcije elektroničkim putem, bez posjećivanja intitucije nadležne za
transakciju.
Elektroničko bankarstvo predstavlja uporabu bankarskih usluga i izvođenje bankarskih
transakcija koje obavlja sama stranka, vlasnik računa i komitent banke, posredstvom osobnih
računala ili terminala s lokacija s kojih je moguć pristup telekomunikacijskoj mreži za prijenos
podataka.34
Postoje 4 razvojne faze funkcionalnosti bankarstva pod utjecajem suvremenih tehnologija:
inicijativa, interaktivnost, personalizacija, virtualizacija.
U prvoj fazi menedžment bankarskih institucija dolazi do spoznaje da informacijske tehnologije
otvaraju nove mogućnosti razvoja, omogućuju povećanje produktivnosti rada, kvalitete
obavljenih usluga, novih klijenata i tržišta, ali i postizanja konkurentnosti na tržištu.
U drugoj fazi dolazi do promjene pogleda na poslovanje. Umjesto da klijenti dolaze u banku,
banka treba dolaziti k njima. To znači da offline bankarske usluge postaju on-line, što klijentima
omogučuje da poslove obavljaju sami uz pomoć tehnologije banke.
U trećoj fazi on-line usluge su temeljni oblik poslovanja s klijentima. U ovoj fazi dolazi do
spoznaje da usluge klijentima ovise o tehnologiji, jer se njoj klijenti moraju prilagođavati, što
uvijek nije lako izvedivo, a uvijek djeluje na smanjenje njihova komfora. Menadžment zbog toga
smatra da je potrebna personalizacija usluga.
U posljednjoj fazi dolazi do razvoja ideje o stvaranju virtualnih banaka, koje fizički ne postoje,
već im se klijenti obraćaju putem web mjesta. Problem virtualizacije je u tome što zahtjeva
korjenitu promjenu u metodologiji i operativi poslovanja banaka, i donosi mnoge rizike poput
stvaranja nepovjerenja klijenata, moguće prijevare, pljačke i sl. Faza virtualizacije zbog toga
34 Dostupno na: http://www.poslovniforum.hr/about03/internet_bankarstvo.asp (10. rujna 2011.)
28
zahtjeva fizičke mjere zaštite bankarskih transakacija i podataka. Iz ove četiri faze vidi se
evolucija iz tradicionalnog bankarstva preko daljinskog, u izravno, pa sve do virtualnog
bankarstva, što je i prikazano na slici dolje.
Kvaliteta
usluge
Vrijeme
Slika 3.: Razvojni put bankarstva
Usluge koje pruža elektroničko bankarstvo su: usluga Internetskog bankarstva, mobilnog
bankarstva i usluga telefonskog bankarstva. Ovisno o vrsti usluge i vlastitoj infrastrukturi, banke
korisnika opskrbljuju tokenom, pametnom karticom na kojoj se nalazi certifikat, čitačem i
programskom podrškom za rad čitača.
Za primjer bih naveo Internet bankarstvo Zagrebačke banke, e-zabu, čiji sam korisnik. Usluga e-
zaba Internet bankarstva omogućava mi slijedeće: unijeti nalog s budućim datumom provedbe,
proslijediti primatelju potvrdu o izvršenju naloga e-mailom ili poštom, pregledati stanje i
promete svih svojih računa i računa po kojima ste opunomoćeni, stanje i promete svojih kredita,
ulaganja i oročenja, provjeriti rate kredita, kamate te troškove i limite po karticama, platiti režije,
rate kredita, prenositi novac na druge račune, primati izvatke po računima te obavijesti o
učinjenim troškovima po karticama, kupovati bonove za mobitel, kupovati i prodavati strane
Tradicionalno
bankarstvo
Daljinsko
bankarstvo
Izravno
bankarstvo
Virtualno
bankarstvo
29
valute te konvertirati valute, kupovati, prodavati te prenositi udjele u ZB Invest fondovima,
odabrati odgovarajući model štednje i oročiti željeni iznos, ugovoriti stambenu štednju, ispuniti i
predati zahtjev za stambeni kredit, obnoviti policu autoosiguranja, ugovoriti trajne naloge za
plaćanje računa, rata kredita, troškova po kreditnim karticama ili za ulaganje u otvorenu štednju,
ugovoriti e-uplatnice, ugovoriti m-zabu , bankarstvo putem mobitela.35
Dakle, kao što se vidi iz gore navedenih mogućnosti, internet bankarstvo nudi mnoge prednosti
kao što su jeftinije naknade kod plaćanja e-zabom, ne ovisite o radnom vremenu poslovnica, sve
što trebate možete obaviti kada to vama odgovara, pa čak i ugovoriti štednju ili obnoviti policu
autoosiguranja, nema čekanja, nema gužvi. U svakom trenutku znate što se događa s računima, a
e-zabom možete pregledati sve transakcije, stanja i promete svojih računa u banci godinu dana
unatrag.
Zanimljiv je i podatak koji iznosi Agencija Vijeća Europe Europay, čiji je osnovni zadatak
rješavanje problema i unapređenje financijskih tokova u Europskoj uniji, a tiče se ekonomske
opravdanosti korištenja Internet bankarstva. Naime, prema Europayu prosječni trošak jedne
financijske transakcije u poslovnici neke europske banke iznosi oko jedan dolar, ako se
transakcija obavlja telefonski trošak iznosi oko pola dolara, uz primjenu bankomata trošak iznosi
četvrt dolara, a u internetskom bankarstvu samo jedan cent. Nakon ovih podataka mislim da je
sasvim jasno kolika je isplativost ovakvog načina poslovanja, a da i ne govorimo o kvaliteti i
brzini usluge za samog klijenta.
5.3. Online financijske transakcije
Financijske transakcije putem Interneta mogu se obavljati na četiri načina. Putem debitnih i
kreditnih kartica, zatim elektroničkim (digitalnim) novcem, pomoću pametnih kartica i
elektroničkih novčanika, te kao mikroplačanja.
Iako je plačanje karticom vrlo popularan i prikladan način plačanja u elektroničkom kupovanju
mnogi izbjegavaju plačanje karticama zbog straha od prijevara i drugih rizika. Zbog toga se
kartične kuće trude razviti što sigurniji sustav kartičnog plačanja na Internetu i informirati
korisnike o prednostima koje donosi taj način plačanja.
35 Dostupno na: www.zaba.hr (10. Rujna 2011.)
30
Tehnologija digitalnog (elektroničkog) novca (engl. Electronic Money, Digital Money, Digital
Cash) omogućuje korisnicima slanje digitalnih poruka koje djeluju kao nalozi za isplatu ili
polaganje novca na račun u banci. Ovim sustavom plačanja korisnicima se omogućuje
jednostavnije obavljanje novčanih transakcija. Razlika u odnosu na kreditne kartice je ta da se
ovdje korisniku ne odobrava nikakav kredit, već im se jednostavo omogućuje da obavljaju
novčane transakcije u realnom vremenu na puno jednostavniji način.36
Pametne kartice (engl. Smart Card) omogućuju korisnicima pohranjivanje novca na
memorijsko/procesorskim čipovima u karticama u obliku digitalnih poruka koje su u funkciji
elektroničkog novca ili informacija pri digitalnoj verifikaciji kod elektroničkog plačanja. Time je
skraćeno vrijeme obavljanja transakcija i povećana sigurnost podataka.
Elektronički novčanici (engl. Electronic Wallet, e-Wallet) imaju implementiran softver u
poslužiteljskom računalu trgovca. Korisniku omogućuju uvid u obveze plačanja i isporuke robe.
Aktiviraju se na web stranici on-line trgovca, a u njima mogu biti pohranjene i informacije o
digitalnom novcu i kreditnim karticama.
Sustav mikroplačanja se provodi da bi se izbjegli gubici kojima su izloženi elektronički trgovci
kada je iznos plačanja manji od naknade koju trgovac plača za svaku transakciju obavljenu
kreditnom ili debitnom karticom.
Današnji najpoznatiji servis za obavljanje online transakcija jest Paypal. To je internetski
orijentirana kompanija koja omogućava da se uplate i novčani prijenosi obavljaju u potpunosti
preko Interneta. PayPal je vrsta „klijent-klijentu (person-to-person, P2P)“ usluge. P2P način
plaćanja omogućava bilo kome tko ima e-mail adresu da pošalje novac nekom drugom tko
također ima e-mail adresu. Inicijalizator transakcije preko paypala se mora prvo registrirati na
paypal stranicama, te zatim prebaciti određenu svotu novaca na svoj korisnički račun (account).
Novčani iznos se može prebaciti direktno sa tekućeg računa banke ili koristeći kreditne
kartice/debitne kartice. Primatelj PayPal transfera može zatražiti ček od paypal –a, može otvoriti
svoj korisnički račun, ili može zatražiti prijenos sredstava na svoj račun u banci.
36 Panian, Ž., Bogatstvo interneta, Strijelac, Zagreb, 2001, str. 267.
31
PayPal omogućava i plaćanja između dobavljača, aukcijskih stranica i ostalih komercijalnih
korisnika, za što naplaćuje određeni iznos. Isto tako, ovisno o okolnostima, naplaćuje (postotak
iznosa plus određeni fiksni trošak) se i prijenos odnosno prijam novčanih sredstava. Paypal je od
2002. godine u vlasništvu eBaya, a od ožujka 2011. i u Hrvatskoj je moguće primanje uplata,
odnosno prodaja putem sustava Paypal.
6. ZAKLJU ČAK
Nakon svega napisanog, možemo zaključiti kako je elektroničko poslovanje sigurno
najmoderniji način poslovanja, i kako se danas bez njega više ne može opstati na tržištu. Imajući
to u vidu, tvrtke bi trebale čim više sredstava ulagati upravo u ovaj poslovni model, kako bi
unaprijedile svoje poslovanje i profitabilnost. Elektroničko poslovanje donijelo je povećanje
brzine i reakcija tvrtki na globalne promjene, udaljenost je prestala biti presudan faktor u
poslovanju, a globalno je tržište postalo mjesto za tržišno natjecanje.
Elektroničko poslovanje nudi neslućene mogućnosti, a upravo u tim mogućnostima bi tvrkte
trebale prepoznati svoju priliku, te se na taj način diferencirati od konkurecnije. Vidjeli smo
primjere eBaya, Amazona, Kupime, i drugih web trgovina koje su zahvaljujući svojoj
inovativnosti, iskoristile internetsku tehnologiju i ostvarile izvanredne rezultate. Naravno, ne
mogu sve organizacije biti tako inovativne, ali treba težiti prema tome da se barem prate trendovi
na tom polju, i nastojati čim više pratiti novitete, te ih uvoditi u svakodnevno poslovanje koliko
je to god moguće.
Hrvatska po tom pitanju zaostaje u određenim segmentima za razvijenim zemljama, ali ipak se
kreće prema naprijed. U posljednjih nekoliko godina značajna sredstva se ulažu od strane države
koja je pokrenula projekt e-Hrvatska, koji ima za cilj sveopću informatizaciju javnog sektora i u
potpunosti prelazak na model elektroničkog poslovanja. Polako se i mijenjenja svijest samih
građana i poduzeća prema elektroničkom poslovanju, koji postaju sve manje skeptični, upravo
zbog toga što se znatna sredstva ulažu upravo u sigurnost elektroničkog poslovanja. No, ipak
određeni rizici postoje i uvijek će postojati. Kriminal postoji u realnom i u virtualnom svijetu, ali
mehanizmi zaštite ipak postoje, i na nama je da ih iskoristimo i da se osiguramo.
S vremenom će razvoj i implementacija e-poslovanja biti sve jednostavnija, brža i jeftinija pa je
za očekivati da će sve više i srednja i mala poduzeća uvoditi segmente e-poslovanja u svoje
32
svakodnevne aktivnosti. Prema tome, elektroničko poslovanje će definitvno biti sve više prisutno
u našim životima, a na nama je da ga iskoristimo na najbolji mogući način. Bez obzira na
statistiku vjerujem da su i poduzeća u Hrvatskoj sve više svjesna potrebe za prelaskom na
elektronički način poslovanja jer im o tome doslovno ovisi opstanak. Gopspodarska kriza i
recesija u protekle dvije godine donijele su i jednu dobru stvar. Tvrtke su bile prisiljene smanjiti
troškove i provesti sveopću racionalizaciju poslovnja, pa su na neki način i bile prisiljene uvesti
određene aspekte elektroničkog poslovanja pritisnute krizom. Hrvatska ima sve predispozicije za
još brži razvoj i implementaciju elektroničkog poslovanja. Infrastruktura je tu, a na nama je da
budemo pametni i stavimo je u funkciju.
33
LITERATURA
1. Čerić, V. et al. (1998) Poslovno računarstvo, Zagreb, Znak
2. Earl, M. J. (2000) Evolving the E-Business, Business Strategy Review, 11: 33–38
3. Ellis, J. i Speed, T. (2001) The Internet Security Guidebook from Planning to Deployment,
Academic Press
4 .Elsenpeter, C. R., Velte, J. T. (2001) eBusiness: A Beginner's Guide, Osborne/McGraw-Hill,
Network Professional's Library, 1– 480.
5. Fažon, V. (2003) Internetsko bankarstvo – usluga novog doba : prednosti i nedostaci,
Infotrend, br. 110, str. 49-51.
6. Kalakota, R. (2000) 10 Things you must know about e-Business, FAI Journal, January 2000,
e-Business, 24– 60.
7. Kalakota, R. (2000) Next-Generation B2B Solutions, Supply Chain Management Rewiev –
2000, Technology, 74– 79..
8. Knežević, Blaženka (2002.) Elektroničko uredsko poslovanje i odvijanje poslovnih procesa –
znanstveni magistarski rad, Ekonomski fakultet Zagreb
9. Panian, Ž. (2000) Bogatstvo Interneta, Zagreb, Strijelac
10. Panian, Ž. (2000) Elektroničko poslovanje – šansa hrvatskog gospodarstva u 21. stoljeću, 3-4
travanj 2000, Ekonomski pregled, vol. 51
11. Panian, Ž. (2001) Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija
12. Panian, Ž. (2002) Izazovi elektroničkog poslovanja, Zagreb, Narodne novine
13. Panian, Ž.(2003) Odnosi s klijentima u e-poslovanju, Zagreb, Sinergija
14. Ravi Kalakota i Marcia Robinson (2002) E-poslovanje 2.0 : vodič ka uspjehu, Zagreb, Mate
15. Spremić, M. (2004) Menadžment i elektroničko poslovanje, Zagreb, Narodne novine
16. Srića, V. (2001) Put k elektroničkom poslovanju, Zagreb, Sinergija
17. Varga M. et al. (2007) Informatika u poslovanju, Zagreb, Senat sveučilišta u Zagrebu
34
18. Web stranice www.cimermansoftware.hr (5. Srpnja 2011.)
19. Web stranice http://e-prijave.mirovinsko.hr (10. rujna 2011.)
20. Web stranice http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/11499.pdf (24. srpnja 2011.)
21. Web stranice www.kupime.hr (10. rujna 2011.)
22. Web stranice www.links.hr (10. rujna 2011.)
23. Web stranice http://www.poslovni.hr/vijesti/ekupnja-napreduje-puzevim-korakom-
180359.aspx (10. rujna 2011.)
24. Web stranice http://www.vidilab.com/vijesti/vise.php?id=14006 (10. rujna 2011.)
25. Web stranice www.zaba.hr (10. rujna 2011.)
35
POPIS ILUSTRACIJA
Popis slika
I. Šest faza razvoja e-poslovanja
II. Oblici elektroničkog poslovanja
III. Razvojni put bankarstva
Popis tablica
I. Povijesni razvoj IT-a