593250.kako je milivoj solar prestao biti zabavan i postao trivijalan

ZBORNIK RADOVA PETOGA HRVATSKOG S L A V I S T I K O G K O N G R E S A

389

Davor NikoliFilozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

KAKO JE MILIVOJ SOLAR PRESTAO BITI ZABAVAN I POSTAO TRIVIJALAN (Knjievnoteorijski pomak M. Solara od termina zabavne prema terminu trivijalne knjievnosti)

UDKPregledni rad

U ovom se radu prikazuje odnos jednog od najvanijih hrvatskih knjievnih teoretiara Milivoja Solara prema terminu zabavne, odnosno trivijalne knjievnosti. Ova promiljanja moemo u irem smislu pratiti kroz sva Solarova djela, ali eksplicitno se ovim problemima bavio u etirima autorskim knjigama. Pregledom tih knjiga prikazat e se kako je autor pomaknuo svoj teorijski obzor s termina zabavne prema terminu trivijalne knjievnosti, ali i kako je dolo do promjene u izboru kljunih aspekata za odreivanje statusa i naravi te i takve knjievnosti.

Kljune rijei: zabavna knjievnost, trivijalna knjievnost, Milivoj Solar, recepcija

Z BORN I K R ADOVA P E TOGA HRVAT SKOG S L AV I S T I KOG KONGRE SA

390

1. UvodKnjievnoteorijski spor oko davanja prednosti terminu zabavne nautrb trivi-

jalne knjievnosti (a i sa svijesti o supostojanju barem jo par termina npr. ki, und, popularna knjievnost itd.) dogaa se kako na razini cjelokupne znanosti o knjievnosti tako i na razini promiljanja jednog autora. Neprijeporno je kako je upravo Milivoj Solar (roen 1936. god.) kljuni autor koji je u hrvatskoj znanosti o knjievnosti sustavno od ezdesetih godina XX. st. promiljao ovu problematiku.1 Tijekom etrdesetak godina mnogo toga se promijenilo u opoj znanosti o knjiev-nosti, to je i utjecalo na Solarova promiljanja, ali je, barem u hrvatskim okvirima, i on cijelo to vrijeme presudno utjecao na razumijevanje ove problematike.

Solarov put kroz problematiku postojanja i definiranja one druge knjievnosti, tj. knjievnosti koja nije priznata kao vrhunski vrijedna, moemo u irem smislu pratiti kroz sva autorova djela. Ipak, eksplicitno se tom problematikom bavio u etirima au-torskim knjigama: Pitanja poetike, Teorija knjievnosti, Suvremena svjetska knjiev-nost te Laka i teka knjievnost. Pregledom ovih knjiga pokuat e se prikazati kako je autor pomaknuo svoj teorijski obzor s termina zabavne prema terminu trivijalne knjievnosti, ali i kako je dolo do promjene u izboru kljunih aspekata za odreiva-nje statusa i naravi te i takve knjievnosti. Na koncu e biti prikazana i autorova leksi-kografska toka na i u njegovoj posljednjoj knjizi Knjievni leksikon.

2. Pitanja poetike (1971.)Knjiga se u cijelosti bavi pitanjima koja prelaze granice tradicionalne discipline o

umijeu knjievnog stvaranja, a jedno od njih je zasigurno pitanje postojanja i funk-cije one pojave koju autor oznaava terminom zabavne knjievnosti. Tom je pitanju posveen esej Zabavna i dosadna knjievnost, koji e biti objavljen jo i u knjigama Smrt Sancha Panze: ogledi o knjievnosti (1981.) i Granice znanosti o knjievnosti (2000.), a s nekim dodatnim pojanjenjima u fusnotama izlazi i u knjizi Smrt Sancha Panze i drugi eseji (2006.), koja je dio niza sabranih djela Milivoja Solara.

Opravdanost termina zabavna knjievnost Solar tumai njegovim ulaskom u svakodnevnu upotrebu, ime je podjela knjievnosti priznata kao injenica koju znanost o knjievnosti nije uspjela osporiti, premda sam termin nije u potpunosti prihvatila.2

Naravno, autor odmah uoava kako su dva najopravdanija prigovora terminu zabavna knjievnost odreivanje njegove opozicije (dosadna knjievnost?) i traenje vrsne osobine zabavne knjievnosti (zabavnost kao differentia specifica?).

1 Naravno da se ne smije zanemariti kljuan doprinos Z. kreba i V. megaa u stavljanju tog prob-lema na dnevni red suvremene znanosti o knjievnosti, ali bitna je razlika u tome to Solar ima najdui vremenski raspon bavljenja tim problemom i pokuaja njegova razrjeenja.2 Kao primarnu referencu, autor navodi diskusiju Takozvana zabavna knjievnost u Umjetnosti rijei, 1963., br. 4.

D. Nikoli: KAKO JE MILIVOJ SOLAR PRESTAO BITI ZABAVAN I POSTAO TRIVIJALAN

391

Zabavnost moe pripadati jedino podruju subjektivnog ukusa, elja i sklonosti, a kao kategorija je jo neodreenija i nejasnija od umjetnike knjievnosti.

Iako je sasvim jasno kako termin dosadna knjievnost nipoto ne moe biti prihvaen kao knjievnoznanstveni termin, Solar uoava kako je ipak s aspekta za-bavne knjievnosti svaka druga u biti dosadna. Iz tog izvodi zakljuak kako zabav-na i dosadna knjievnost nisu dvije kategorije knjievnosti, nego su to prije dva as-pekta u kojima se u dananje doba otkriva knjievnost kao knjievnost (Solar, 1971: 118).

Jo je Horacije rekao da knjievnost treba i pouiti i zabaviti (prodesse et delec-tare), no injenica je da je jedan dio knjievnosti postao iskljuivo zabavan, to So-lara navodi na zakljuak kako je zabavna knjievnost rezultat naroitih potreba koje su se javile kod veine itatelja, to je djelomice tono. Porast itatelja zabavne knjievnosti oit je, ako ni po emu drugome, onda po prodaji zabavnih djela. S druge pak strane, Solar ne isputa iz vida injenicu kako raste i broj itatelja do-sadne knjievnosti kritiara, povjesniara i nastavnika knjievnosti kojih da-nas ima vie nego svih itatelja prije pet stoljea. Iz toga je sasvim jasan rez: itanje je danas ili rad ili razonoda (Solar, 1971: 121).

Porast potrebe za zabavnom knjievnosti Solar vidi i u jezinoj eksperimental-nosti moderne knjievnosti te je sasvim prirodno da ona ne moe zadovoljiti pravu potrebu za itanjem jer postaje nerazumljiva onom tko nije prethodnim studijem upuen u sloenu simbolinost jezika kao kompliciranog sustava znakova. ak ni itatelji s relativno dobrim ukusom, koji su izgradili na knjievnim djelima prolo-sti, ne mogu percipirati modernu knjievnost nikako drugaije nego kao dosadnu. Ako je dakle moderna dosadna knjievnost dosljedna u analizi svijesti, onda je zabavna knjievnost dosljedna u fikcionalizmu njezina je istina to potpunija ilu-zija (Solar, 1971: 124).

3. Teorija knjievnosti (1974.)Budui da je prije svega zamiljena kao prirunik, ova se knjiga problematikom

zabavne knjievnosti bavi tek u malenom poglavlju. Autor to ini kratko, pregled-no, deskriptivno, ali zahvaljujui toj saetosti djelomice i preskriptivno, iznosei ponajvie zakljuke donesene u Pitanjima poetike. No preesto se pojavljuju kate-goriki sudovi, to je u suprotnosti s duhom ranijeg eseja. Primjerice, odmah na poetku poglavlja autor zabavnu knjievnost odreuje kao posebnu vrstu knjiev-nosti (Solar, 1997b: 136), dok se prije ustruavao donijeti takvo precizno odree-nje.

Ako se zabavna knjievna produkcija promatra kroz odnos ponude i potranje, onda je za Solara neprijeporna injenica da dolazi do specijalizacije unutar te produkcije. Odgovarajui na zahtjeve svojih konzumenata, zabavna knjievnost postaje iskljuivo zabavna jer tada dolazi u opreku s onim dosadnim tekstovima koje ti konzumenti ne razumiju. Zabavni tekstovi koje publika trai njeguju odre-


392

en tip izraavanja koji ne zahtijeva ni velik napor, ni osobito obrazovanje niti pak naroitu osjetljivost za umjetniki nain izraavanja (Solar, 1997b: 137).

Ipak, autor je oprezan oko donoenja suda o bezvrijednosti svake zabavne knji-evnosti, a pogotovo donoenja suda kako takva nia vrsta knjievnosti nije ni od kakva interesa za studij knjievnosti. Istie kako i unutar zabavne knjievnosti po-stoje djela koja se izdiu iznad opeg prosjeka vrijednosti, ba kao to u tzv. ozbilj-noj knjievnosti postoji mnotva djela koja niim drugim, osim vlastitom namje-rom, ne nadvisuju proizvode zabavne produkcije. Razlog prouavanja zabavne knjievnosti Solar vidi u tome to to moe pokazati kako i zato se odreen vid knjievnosti ostvaruje upravo na takav nain, te koji sve uvjeti djeluju na prihvaa-nje ili odbijanje knjievnih djela unutar odreene suprotnosti zabavne i ozbiljne knjievnosti (Solar, 1997b: 138).

4. Suvremena svjetska knjievnost (1982.)Ova autorska knjiga nastoji objasniti neke suvremene meunarodne knjievne

pojave, a jedna je od njih irenje i kvantitativna prevlast onog tipa knjievnosti koji autor i dalje oznaava pojmom zabavne knjievnosti. Solar je u ovom djelu ve oprezniji nego u prethodnima kada se radi o odreivanju zabavne knjievnosti. Napominje kako se zabavnu i ozbiljnu knjievnost ne smije shvatiti kao sasvim odreene skupine knjievnih djela ili kao dva odrediva tipa knjievnosti. Ono to je novost jest uvoenje termina trivijalne knjievnosti za oznaavanje djela za-bavne knjievnosti koja nemaju nikakve umjetnike vrijednosti. Autor smatra kako se time uvodi razlika koja je nuna da bismo lake razumjeli situaciju suvremene knjievnosti u cjelini, no odmah upozorava kako je ba u dananje doba teko stro-go dijeliti umjetniki vrijedna od umjetniki bezvrijednih knjievnih djela (Solar, 1997a: 320).

Zakljuno se razmatra i uloga novih medija u produbljivanju jaza izmeu oz-biljne i zabavne knjievnosti. Posebno vanim autor smatra mogunost poveziva-nja radija, filma ili televizije s dnevnim tiskom i jeftinim izdanjima3, to sve zajed-no ini mona sredstva masovnih komunikacija, koja toliko djeluju na suvremeni ivot da to ne moe biti bez odjeka na strukturu suvremene knjievnosti u cjelini (Solar, 1997a: 325). Ipak, autor se ne usuuje iznijeti sigurno vienje budunosti i pridruiti se opem pesimizmu. Uzimajui u obzir injenicu da je film relativno brzo razvio nove mogunosti umjetnikog izraavanja te da danas izmeu filma i vrhunske knjievnosti postoje odnosi koji potpuno odgovaraju odnosu izmeu knjievnosti i kazaline umjetnosti, analogno se (i optimistino) moe zakljuiti da bi takav odnos mogao zavladati i izmeu knjievnosti i televizije.4

3 Zanimljivo je itati ove misli imajui na umu masovnu pojavu prodaju djela umjetnike knjievnosti na kioscima (uz dnevni tisak!) koja je u Hrvatskoj zapoela 2004. godine.4 Iako je televizija sklonija serijalnoj proizvodnji, pa od trivijalne knjievnosti najvie posuuje tehnike stalne napetosti i odgode raspleta, danas postoji velik broj serija koje uspjeno kombiniraju


393

5. Laka i teka knjievnost: Predavanja o postmodernizmu i trivijalnoj knjievnosti (1995.)Knjiga je zapravo skup eseja, od kojih su neki ve prethodno objavljeni u knji-

evnim asopisima, dok su neki posebno napisani za ovu knjigu. U eseju Laka i teka knjievnost Solar naglaava kako je opreka laka-teka knjievnost preuzeta iz fizike stvarnosti pa je do te mjere neodreena i mnogoznana da unaprijed treba priznati nemogunost njezina utvrivanja unutar strogo razgranienih poj-mova. Pojam lakoe u knjievnosti ne povezuju se najee s elegancijom i jasno-om stila, nego se pojmom lakog tiva priziva devetnaestostoljetni eufemizam laka ena. Tako shvaena lakoa povezuje se s neim to je isprazno i jeftino. Dok Solara ne zanimaju sadrajna odreenja lake i teke knjievnosti kao odreenih ti-pova knjievnosti i dalje ga zanima opreka jer je ona ono to se razabire premda znaenja teine i lakoe mogu mijenjati smisao (Solar, 1995: 8).

Nadalje, u eseju Postoji li trivijalna knjievnost (prethodno objavljenom u Republici, br. 5-6, godine 1992.) Solar istie dva razloga zato je termin trivijalna knjievnost po njemu najprikladniji za oznaavanje jednog tipa knjievnosti. Prvi je ustaljivanje tog termina u hrvatskoj znanosti o knjievnosti5, a drugi izazivanje neto manje izravnih primisli od drugih slinih naziva. Nazivi kao to su zabavna knjievnost, popularna knjievnost, und, ki i subliteratura stoje na raspo-laganju, ali prema autorovu miljenju oni bi unaprijed suvie upuivali na sasvim odreene pravce interpretacije. Istie kako je termin zabavna knjievnost i sam rabio u prethodno prikazanim radovima i knjigama, ali uoava kako se tim nazi-vom previe naglaava jedna dimenzija (zabavnost), to odmah izaziva raspravu o njezinoj opreci (ozbiljna, dosadna knjievnost). Ono to je za Solara bitno jest su-glasnost kako postoji razlika izmeu dvije vrste ili dva tipa knjievnosti, od kojih jedna (visoka, ozbiljna ili prava knjievnost) svakako ima temeljno znaenje, s obzirom da je druga izvedena na temelju prve i kao naziv i kao pojam (Solar, 1995: 72).

Za trivijalnu je knjievnost sigurno da je to knjievnost koja se pie i ita na isti temeljni nain kao i ona prava, jedino to i pisci i itatelji znaju da se radi o neemu to nije sasvim isto, nego se moe bez veih tekoa prepoznati na prvi pogled. So-lar eli govoriti ba o tom prepoznavanju jer nema nikakve sumnje da na odree-nim tekstovima lako zapaamo neke osobine koje nas upuuju da se radi o odree-noj vrsti knjievnosti (Solar, 1995: 73). Autor smatra da se prepoznavanje trivijalne knjievnosti mora temeljiti na prepoznavanju cjeline institucije trivijalne knjiev-nosti. To podrazumijeva postojanje ne samo trivijalnih knjievnih djela nego i tri-

televizijsku tehniku i oblikovanja prie tipina za suvremena vhunska knjievna djela (simultanizam, mijenjanje pripovjedaeve perspektive, smanjenje vanosti sveznajueg pripovjedaa, funkcionalne upotrebe anakronija i sl.).5 Zahvaljujui prije svega radovima Z. kreba (Trivijalna knjievnost) i V. megaa (Kategorije kritikog pristupa trivijalnoj knjievnosti) objavljenima u Umjetnosti rijei.


394

vijalnih pisaca i trivijalnih itatelja. Nikada nije dovoljno jasno do koje se mjere trivijalnost moe shvatiti kao neko svojstvo knjievnih tekstova niti koliko trivijal-nosti itatelj moe unijeti u tekst koji po sebi i ne mora biti trivijalan, a nije ni jasno ni kako bi uope trivijalni tekstovi bili uporno svjesno i namjerno proizvoeni ako se ne bi oslanjali ve unaprijed na trivijalno oekivanje (Solar, 1995: 75).

Solar smatra kako je u tom smislu dobar izraz anrovska svijest jer ne govori samo o uvrtavanju pojedinog djela u ve postojeu kategoriju, nego se radi i o ne-kom prethodnom upravljanju razumijevanja. anr tako nije iskljuivo stvar struk-ture teksta; on se protee od pisca preko djela do itatelja te zahvaa cjelinu institu-cije knjievnosti pretpostavljajui preutno prihvaanje odreenih konvencija (Solar, 1995: 81).

Sada se u raspravu ukljuuje i pojam tradicije te odnosa jednog i drugog tipa knjievnosti prema njoj. Solar smatra kako se jedino moe ustvrditi kako visoka knjievnost ima na raspolaganju mnogo razraenije kodove prepoznavanja: ona se oslanja na cjelokupnu vlastitu tradiciju i iza sebe ima cijeli dijakronijski raspon. Trivijalna je knjievnost prisiljena na sinkroniju; nju itatelj ne razumije iz povijesti nego je jedino razumije iz suvremenosti (Solar, 1995: 95-96).

Uzevi ponovno u razmatranje tradiciju kao bitan imbenik razlikovanja viso-ke i trivijalne knjievnosti Solar u eseju Trivijalna knjievnost i svakodnevni i-vot zakljuuje sljedee: kodovi na koje se oslanja recipijent visoke knjievnosti preuzeti su iz povijesti kulture, a kodovi na koje se oslanja recipijent trivijalne knji-evnosti potjeu iz svakodnevice (Solar, 1995: 114). Ono po emu je neto uope vrijedno itanja u trivijalnoj se knjievnosti ne razumijeva iz cjeline kulturne tradi-cije, nego se razumijeva iskljuivo iz povijesnog trenutka u kojem je itatelj zate-en. Tradicija se pak nadovezuje u oprekama i reinterpretacijama; visoka se knji-evnost uvijek nadovezuje i upravo je to presudno za njezino razumijevanje.

Ni ovaj esej ne odgovara na pitanje o postojanju trivijalne knjievnosti; on samo upozorava kako se klasifikacijski pojam trivijalne knjievnosti moe jedino osloniti na analizu razumijevanja iz sinkronije svakodnevnog ivota, dok se visoka knjievnost oslanja na dijakroniju generikog ljudskog ivota. Vrijednosni pojam trivijalne knjievnosti oslanja se na ocjenu, a u krajnjim konzekvencijama i na svo-jevrsnu kritiku svakodnevnog ivota. Tek oboje zajedno, smatra Solar, ini temelje na kojima se gradi kako neposredno prihvaanje tako i znanstvena analiza trivijal-ne knjievnosti.

6. Knjievni leksikon (2007.)U skladu sa svim stavovima o zabavnoj/trivijalnoj knjievnosti koje je iznosio u

prethodno analiziranim tekstovima, oekivalo bi se da oba termina dobiju svoju natuknicu u ovom leksikonu, koji tumaenje pojmova mahom preuzima iz godinu dana starijeg Rjenika knjievnog nazivlja. Ipak, Solar se odluio samo za natukni-cu o trivijalnoj knjievnosti, to potvruje tijek autorovih razmiljanja iz eseja u Lakoj i tekoj knjievnosti.


395

Trivijalnu knjievnost autor sada definira kao knjievnost prilagoenu ukusu svih slojeva publike, najee na tetu umjetnike vrijednosti (Solar, 2007: 369). Ponovno navodi povijesno upotebljavane termine unda i kia, naputenih zbog podcjenjivakog smisla, ali i termin zabavne knjievnosti koji je uglavnom napu-ten kao vrlo neodreena opa oznaka. Trivijalnu knjievnost u teorijskom smislu autor i dalje smatra teko odredivim pojmom, posebno u doba suvremene anarhije ukusa. Zakljuak je kako se ona moe odrediti jedino na razini recepcije: za razliku od visoke, trivijalna knjievnost ne zahtijeva ire itateljsko iskustvo niti osnovno poznavanje knjievnosti. Ona se tako oslanja iskljuivo na oekivanje iluzorne zbi-lje koja je suprotstavljena dosadi svakodnevice.

7. ZakljuakPogledamo li sada prvu analiziranu knjigu, Pitanja poetike, a imamo li na umu

netom komentirane sudove i definicije iz Knjievnog leksikona, prvi bi zakljuak morao biti da je tijekom 36 godina znanstvenoistraivakog rada Milivoj Solar pro-mijenio svoj stav, ako ni prema emu drugom, onda prema terminu zabavna knji-evnost. Dok je u Pitanjima poetike pledirao na njegovo prihvaanje, u Knjievnom leksikonu terminu zabavne knjievnosti vie nema mjesta on se spominje unutar natuknice Trivijalna knjievnost, gdje se navodi kako se od termina odustalo kao vrlo neodreene ope oznake. Takoer se i eksplicitno zakljuuje kako se trivijalna knjievnost moe odrediti jedino na razini recepcije, ime se odustaje od pokuaja pronalaenja razlike u npr. strukturi djela trivijalne i vrhunske knjievnosti. Autor donekle priznaje poraz jer mora prednost dati jednom aspektu prouavanja knji-evnosti i to ba onom koji je ranije uzimao ponajprije kao indikativan, a tek onda i kljuan aspekt prouavanja problematike zabavne/trivijalne knjievnosti.

Pomalo povueni autorovim neskrivenim pesimizmom o suvremenoj anarhiji ukusa, ali i spoznaji o nestalnosti knjievnih paradigmi i kanona, mogli bismo za-kljuiti kako je sud publike, zvali mi nju polupismenom ili vrhunskom kritiar-skom, presudan imbenik u svrstavanju djela u neku od dvije knjievne kategorije za koje oito nije sporno oznaeno nego njegov oznaitelj.

Popis literatureSolar, Milivoj, Pitanja poetike, kolska knjiga, Zagreb, 1971.Solar, Milivoj, Laka i teka knjievnost: predavanja o postmodernizmu i trivijalnoj

knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1995.Solar, Milivoj, Suvremena svjetska knjievnost (III. izdanje), kolska knjiga, Zagreb,

1997.Solar, Milivoj, Teorija knjievnosti (XVIII. izdanje), kolska knjiga, Zagreb, 1997.Solar, Milivoj, Knjievni leksikon, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.


396

Summary MILIVOJ SOLARS JOURNEY FROM AMUSEMENT TO TRIVIA (Solars theoretical shift from the term literature of amusement to the term trivial literature)This paper discusses the attitude of Milivoj Solar, one of the most important Croatian lite-rary theorists, towards the term of literature of amusement and trivial literature. This can be traced through all his works but the problem has been studied explicitly in his four books: Pitanja poetike, Teorija knjievnosti, Suvremena svjetska knjievnost and Laka i teka knji-evnost. By surveying these books well get the perspective of authors theoretical shift from the term literature of amusement to the term trivial literature, but also well see how selecti-on of key aspects for defining status and nature of such literature have also changed.

Key words: literature of amusement, trivial literature, Milivoj Solar, reception

593250.kako je milivoj solar prestao biti zabavan i postao trivijalan

Documents